This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62021TN0393
Case T-393/21: Action brought on 5 July 2021 — Max Heinr. Sutor v SRB
Predmet T-393/21: Tužba podnesena 5. srpnja 2021. – Max Heinr. Sutor/SRB
Predmet T-393/21: Tužba podnesena 5. srpnja 2021. – Max Heinr. Sutor/SRB
SL C 349, 30.8.2021, p. 43–45
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
30.8.2021 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 349/43 |
Tužba podnesena 5. srpnja 2021. – Max Heinr. Sutor/SRB
(Predmet T-393/21)
(2021/C 349/59)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Max Heinr. Sutor OHG (Hamburg, Njemačka) (zastupnici: A. Glos, M. Rätz i T. Kreft, odvjetnici)
Tuženik: Jedinstveni sanacijski odbor (SRB)
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— |
poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 14. travnja 2021. o ex ante doprinosima za jedinstveni sanacijski fond za 2021. (br. spisa: SRB/ES/2021/22), u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, uključujući tuženikovo priopćenje od 14. travnja 2021. kojim se razjašnjava odluka u odnosu na tužitelja, a u pogledu podataka za izračun ex ante doprinosâ jedinstvenom sanacijskom fondu za 2021. (br. spisa: SRB/ES2021/24); |
— |
naloži tuženiku snošenje troškova postupka. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe sljedeće tužbene razloge.
1. |
Prvi tužbeni razlog: povreda članka 5. stavka 1. točke (e) Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/63 (1) jer tuženik nije isključio sredstva klijenata kojima je tužitelj upravljao fiducijarno iz obračuna doprinosa banke za 2021. Članak 5. stavak 1. točka (e) Delegirane uredbe (EU) 2015/63 primjenjuje se barem po analogiji na takav novac klijenata koji je zaštićen od insolventnosti. |
2. |
Drugi tužbeni razlog: povreda načela proporcionalnosti u skladu s člankom 70. stavkom 2. podstavkom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 (2) u vezi s člankom 103. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU (3), s obzirom na to da se odlukom utvrđuje 100 puta veći doprinos banke na temelju puke činjenice bezrizične fiducijarne pasive koju je tužitelj iskazao u bilanci. |
3. |
Treći tužbeni razlog: povreda načela jednakog postupanja jer odluka prema tužitelju nejednako postupa, a da to nije objektivno opravdano, u odnosu na kreditne institucije čiji nacionalni računovodstveni standardi ne zahtijevaju iskaz fiducijarne pasive ili koje sastavljaju bilance prema IFRS-u kao i na investicijska društva koja upravljaju sredstvima klijenata. |
4. |
Četvrti tužbeni razlog: povreda članka 16. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja), s obzirom na to da uključivanje bezrizične fiducijarne pasive u osnovicu za obračun dovodi do povećanja tužiteljeva doprinosa banke za 2021. za 100 puta, a da takvo zadiranje nije opravdano. |
5. |
Peti tužbeni razlog: povreda članka 49., u vezi s člankom 54. UFEU-a, jer odluka ograničava tužitelja u njegovoj slobodi obavljanja poslovne aktivnosti u državi članici njegova glavnog mjesta poslovanja, pri čemu je to ograničenje neproporcionalno i tužitelja diskriminira u odnosu na kreditne institucije u drugim državama članicama. |
6. |
Šesti tužbeni razlog: povreda članka 17. stavaka 3. i 4. Delegirane uredbe (EU) 2015/63 jer tuženik prilikom utvrđivanja godišnjeg doprinosa za doprinosno razdoblje 2021. nije uzeo u obzir prijavne podatke, koje je tužitelj naknadno revidirao, za doprinosne godine 2018. do 2020. te nije u odgovarajućoj mjeri umanjio tužiteljev doprinos banke za 2021. |
7. |
Sedmi tužbeni razlog: povreda prava na saslušanje na temelju članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (a) Povelje jer je tužitelju dodijeljen samo efektivni rok od tri dana kako bi, u okviru konzultacija, ispitao nacrt pojedinačnog priopćenja o povećanju doprinosa banke za 2021. i tuženiku dostavio primjedbe. |
8. |
Osmi tužbeni razlog: povreda članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (c) Povelje te članka 296. stavka 2. UFEU-a jer obrazloženje pobijane odluke ne omogućuje tužitelju da provjeri visinu svojeg doprinosa. |
9. |
Deveti tužbeni razlog: povreda načela djelotvornog pravnog lijeka u skladu s člankom 47. stavkom 1. Povelje, s obzirom na to da obrazloženje tužitelju ne omogućuje da provjeri svrhovitost pokretanja postupka pred nadležnim sudom. |
10. |
Deseti tužbeni razlog (podredno): ništavost članaka 4. do 7. i članka 9. te Priloga I. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63 jer se njima, zbog međuovisnosti doprinosâ i korištenja povjerljivih podataka trećih osoba, tuženika obvezuje na donošenje odluke kojom se povrjeđuje obveza obrazlaganja. |
11. |
Jedanaesti tužbeni razlog (podredno): ništavost članaka 4. do 7. i članka 9. te Priloga I. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63 zbog povrede načela djelotvornog pravnog lijeka na temelju članka 47. stavka 1. Povelje. |
12. |
Dvanaesti tužbeni razlog (podredno): ništavost osnovice obračuna na temelju članka 14. stavka 2., u vezi s člankom 3. točkom 11. Delegirane uredbe (EU) 2015/63, zbog povrede članka 103. stavka 7. Direktive 2014/59/EU i načela jednakog postupanja. |
13. |
Trinaesti tužbeni razlog (podredno): ništavost osnovice obračuna na temelju članka 14. stavka 2., u vezi s člankom 3. točkom 11. Delegirane uredbe (EU) 2015/63, zbog povrede članka 16. Povelje. |
14. |
Četrnaesti tužbeni razlog (podredno): ništavost osnovice obračuna na temelju članka 14. stavka 2., u vezi s člankom 3. točkom 11. Delegirane uredbe (EU) 2015/63, zbog povrede članka 49., u vezi s člankom 54. UFEU-a. |
(1) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/63 оd 21. listopada 2014. o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s ex ante doprinosima aranžmanima financiranja sanacije (SL 2015., L 11, str. 44. i ispravak SL 2017., L 156, str. 38.)
(2) Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL 2014., L 225, str. 1. i ispravak SL 2015., L 101, str. 62.)
(3) Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (SL 2014., L 173, str. 190. i ispravak SL 2015., L 216, str. 9.)