—

poništi odluku Jedinstvenog sanacijskog odbora od 14. travnja 2021. o izračunu ex ante doprinosâ jedinstvenom fondu za sanaciju za 2021. (SRB/ES/2021/22), uključujući njezine priloge, u dijelu u kojem se pobijana odluka, uključujući Prilog I., Prilog II. i Prilog III., odnosi na tužiteljev doprinos;

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

—

utvrdi da je pobijana odluka nepostojeća u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja;

—

tuženiku naloži snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se odlukom povrjeđuje članak 81. stavak 1. Uredbe br. 806/2014 (1), u vezi s člankom 3. Uredbe Vijeća br. 1 od 15. travnja 1958. (2) jer odluka nije sastavljena na službenom jeziku koji se primjenjuje u odnosu na tužitelja odnosno njemačkom.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se odlukom povrjeđuje obveza obrazlaganja iz članka 296. stavka 2. UFEU-a i iz članka 41. stavka 1. i stavka 2. točke (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima (u daljnjem tekstu: Povelja) jer odluka sadržava brojne praznine u obrazloženju, osobito u pogledu tuženikove primjene brojnih zakonskih diskrecijskih ovlasti, i jer se njome ne objavljuju podaci drugih institucija.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se odlukom povrjeđuje pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. stavka 1. Povelje jer je praktički onemogućeno njezino sudsko preispitivanje i time je tužitelju uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se člancima 4. do 9. te Prilogom I. Delegiranoj uredbi (EU) 2015/63 (3), kako je izmijenjena Delegiranom uredbom 2016/1434 (4) (u daljnjem tekstu: Delegirana uredba), povrjeđuje nadređeno pravo jer je praktički onemogućeno njezino sudsko preispitivanje i time je tužitelju uskraćeno pravo na djelotvoran pravni lijek .

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se drugom rečenicom članka 7. stavka 4. Delegirane uredbe povrjeđuje nadređeno pravo jer se njome dopušta objektivno neodgovarajuće i disproporcionalno razlikovanje između članova institucionalnog sustava zaštite (u daljnjem tekstu: IPS) kao i relativiziranje indikatora IPS.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se odlukom, među ostalim, povrjeđuje članak 113. stavak 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 (5) i zahtjev odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika jer se njome u pogledu tužitelja primjenjuje multiplikator od 5/9 za indikator IPS. Razlikovanje između institucija na razini indikatora IPS je zbog IPS-ova sveobuhvatnog zaštitnog učinka u suprotnosti sa sustavom i samovoljno.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se člancima 6., 7. i 9. te Prilogom I. Delegiranoj uredbi povrjeđuje nadređeno pravo, među ostalim i zbog toga što se njima povrjeđuju zahtjev odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika, načelo proporcionalnosti i zahtjev da se u potpunosti uzmu u obzir činjenice u predmetu.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se odlukom povrjeđuje tužiteljeva sloboda poduzetništva na temelju članka 16. Povelje i načelo proporcionalnosti jer primijenjeni multiplikatori za prilagodbu riziku nisu u skladu s tužiteljevim natprosječno dobrim profilom rizičnosti.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se odlukom povrjeđuju članci 16. i 20. Povelje, načelo proporcionalnosti i pravo na dobru upravu zbog očite pogreške pri tuženikovu izvršavanju brojnih diskrecijskih ovlasti.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da se prvom i drugom rečenicom članka 20. stavka 1. Delegirane uredbe povrjeđuje članak 103. stavak 7. Direktive 2014/59/EU (6) i zahtjev odgovarajućeg izračuna doprinosa na temelju rizika.