1.

Treba li ugovorna odredba kojom se utvrđuje kupovni i prodajni tečaj strane valute u ugovoru o kreditu indeksiranom u stranoj valuti – s obzirom na članak 3. stavak 1., članak 4. stavak 1. i članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1) i njezine uvodne izjave kojima se predviđa da ugovor treba sastaviti jasnim i razumljivim jezikom i da u slučaju dvojbi treba prevagnuti tumačenje koje je najpovoljnije za potrošača – biti sastavljena na nedvosmislen način, odnosno tako da korisnik kredita / potrošač može samostalno odrediti tečaj na određeni dan ili se pak ugovorna odredba – s obzirom na vrstu ugovora o kojoj je riječ u članku 4. stavku 1. navedene direktive, dugoročnu prirodu ugovora (koji traje nekoliko desetljeća) i činjenicu da je vrijednost strane valute podložna stalnim promjenama (koje mogu nastati u bilo kojem trenutku) – može sastaviti na općenitiji način, odnosno s obzirom na tržišnu vrijednost strane valute, tako da se spriječi uvođenje znatnije neravnoteže između stranaka u pogledu prava i obveza na štetu potrošača u smislu članka 3. stavka 1. navedene direktive?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo [pitanje], je li, s obzirom na članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima i njezine uvodne izjave, moguće ugovornu odredbu u kojoj je vjerovnik (banka) utvrdio kupovni i prodajni tečaj strane valute tumačiti na način da se ugovorne dvojbe riješe u korist potrošača i da se prihvati da se kupovni i prodajni tečaj strane valute u ugovoru ne utvrđuju proizvoljno, nego po slobodnim tržišnim uvjetima, osobito u situaciji u kojoj obje strane na isti način tumače ugovorne odredbe kojima se utvrđuje kupovni i prodajni tečaj strane valute ili korisnik kredita / potrošač nije pokazao interes za spornu ugovornu odredbu u vrijeme sklapanja i tijekom izvršavanja ugovora, uključujući to da se nije upoznao sa sadržajem ugovora u trenutku njegova sklapanja i tijekom cijelog njegova trajanja?