—

poništi Odluku SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. priopćenu pod brojem dokumenta C(2018) 3166 (SL 2019 L 14, str. 1.) za 2012. i 2013.,

—

podredno, u odnosu na tužitelja poništi Odluku SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. priopćenu pod brojem dokumenta C(2018) 3166 za 2012. i 2013.,

—

podredno prethodno navedenom, poništi Odluku SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. priopćenu pod brojem dokumenta C(2018) 3166, u dijelu u kojem se njome za potrošače baznog opterećenja s najmanje 7 000 sati uporabe godišnje određuje povrat od više od 20 %, za potrošače baznog opterećenja s najmanje 7 500 sati uporabe godišnje povrat od više od 15 % i za potrošače baznog opterećenja s najmanje 8 000 sati uporabe godišnje povrat od više od 10 % objavljene naknade za mrežu,

—

dodatno podredno, u odnosu na tužitelja poništi Odluku SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. priopćenu pod brojem dokumenta C(2018) 3166 u dijelu u kojem se njome za potrošače baznog opterećenja s najmanje 7 500 sati uporabe godišnje određuje povrat od više od 15 % objavljene naknade za mrežu,

—

krajnje podredno, u odnosu na tužitelja poništi Odluku SA.34045 (2013/C) (ex 2012/NN) od 28. svibnja 2018. priopćenu pod brojem dokumenta C(2018) 3166, u dijelu u kojem se njome određuje povrat od više od 20 % objavljene naknade za mrežu te

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka, uključujući odvjetničke i putne troškove.

1.

Pogrešna pretpostavka o postojanju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a

U okviru prvog tužbenog razloga prigovara se da je tuženik prilikom svojeg ispitivanja spornog oslobođenja od naknade za mrežu počinio pogrešku koja se tiče prava kada je zaključio da postoji uporaba državnih sredstava.

Usto, prilikom ispitivanja zahtjeva „selektivnosti” referentni sustav bio je pogrešno i nepotpuno određen.

Nadalje se ističe da je tuženik zbog nepotpunog određivanja referentnog sustava povrijedio svoju obvezu obrazlaganja u skladu s člankom 296. stavkom 2. UFEU-a.

2.

Povreda načela jednakog postupanja

U okviru drugog tužbenog razloga ističe se da su odlukom tuženika određene samo obveze naknadnog plaćanja za potrošače baznog opterećenja, koji su u 2012. i 2013. bili u potpunosti oslobođeni od naknada za mrežu. Slijedom toga se s tim potrošačima baznog opterećenja postupalo nejednako i neopravdano su stavljeni u nepovoljniji položaj u odnosu na potrošače baznog opterećenja koji su za isto razdoblje iskoristili pravo na paušalna smanjenja naknade za mrežu i za koje nije bila određena obveza naknadnog plaćanja.

Osim toga, ovdje se prigovara da je tuženik u pogledu nejednakog postupanja povrijedio svoju obvezu obrazlaganja u skladu s člankom 263. stavkom 2. UFEU-a i člankom 41. stavkom 2. točkom (c) Povelje Europske unije o temeljnim pravima. Nejednakim postupanjem povređuje se i zabrana diskriminacije u skladu s člankom 32. stavkom 1. Direktive 2009/72/EZ (1).

3.

Povreda načela zaštite legitimnih očekivanja

U okviru trećeg tužbenog razloga ističe se da je tužitelj na temelju pojedinačnih okolnosti mogao očekivati da će smjeti zadržati posebne naknade za mrežu koje su mu odobrene.