1.

Treba li članak 10. stavak 2. točku (p) Direktive 2008/48/EZ (1) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ tumačiti na način da se tražene informacije o „razdoblj[u]” ili o „drug[im] uvjet[ima] koji uređuju […] ostvarivanje [prava na povlačenje iz ugovora o kreditu]” odnose i na pretpostavke za početak roka za povlačenje?

2.

Ako je odgovor na pitanje (a) potvrdan:

Protivi li se članku 10. stavku 2. točki (p) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ tumačenje prema kojem je obavijest o pravu na povlačenje iz ugovora o kreditu „jasna” i „sažeta” ako ona sama u pogledu početka roka za povlačenje iscrpno ne navodi obvezne informacije koje treba dati kako bi rok počeo teći, nego u tom pogledu upućuje na nacionalnu odredbu — u ovom slučaju članak 492. stavak 2. BGB-a [(Građanski zakonik)] u verziji koja je bila na snazi do 12. lipnja 2014. — koja pak dalje upućuje na druge nacionalne odredbe — u ovom slučaju na članak 247. stavke 3. do 13. EGBGB-a [(Uvodni zakon za Građanski zakonik)] u verziji koja je bila na snazi do 12. lipnja 2014. te se od potrošača očekuje da samostalno pročita brojne zakonske odredbe u različitim zakonima kako bi shvatio koje se obvezne informacije moraju navesti kako bi rok za povlačenje iz njegova ugovora o kreditu počeo teći?

3.

Ako je odgovor na pitanje iz točke (b) niječan (to jest ako se načelno ništa ne protivi upućivanju na nacionalna zakonska pravila):

Protivi li se članku 10. stavku 2. točki (p) Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ tumačenje prema kojem je obavijest o pravu na povlačenje iz ugovora o kreditu „jasna” i „sažeta” ako upućivanje na nacionalnu zakonsku odredbu –u ovom slučaju članak 492. stavak 2. BGB-a u verziji koja je bila na snazi od 30. srpnja 2010. do 12. lipnja 2014. — i njezino daljnje upućivanje — u ovom slučaju na članak 247. stavke 3. do 13. EGBGB-a u verziji koja je bila na snazi od 4. kolovoza 2011. do 12. lipnja 2014. — nužno dovodi do toga da potrošač uz sâmo čitanje odredaba mora provesti i pravnu kvalifikaciju — primjerice toga je li mu kredit odobren po uobičajenim uvjetima za ugovore osigurane hipotekom na nekretnini i njihovo prijelazno financiranje ili pak toga je li riječ o povezanim ugovorima na temelju čega bi mogao jasno shvatiti koje mu se obvezne informacije moraju pružiti kako bi rok za povlačenje iz njegova ugovora o kreditu počeo teći?