28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/71

Izvjestitelj:

Ionuț SIBIAN

Suizvjestitelj:

Mihai MANOLIU

1.1.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o novom Europskom konsenzusu o razvoju – Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost. Taj prijedlog odgovara preporukama koje je Odbor iznio u svojem mišljenju REX/461 pod naslovom „Program do 2030. – Predanost Europske unije ostvarenju ciljeva održivog razvoja na svjetskoj razini” u kojem navodi sljedeće: „Institucije EU-a i države članice hitno se moraju dogovoriti o daljnjim koracima na najvišoj političkoj razini međuinstitucionalnim sporazumom između Komisije, Vijeća i Parlamenta kako bi se uspostavio snažan temelj za daljnje političko djelovanje. Taj sporazum o provedbi ciljeva održivog razvoja treba biti temelj sveobuhvatne strategije za uvođenje Programa do 2030. kako bi Europska unija postala unija održivog razvoja.” Osim toga, u istom mišljenju Odbor navodi da bi Komisija trebala „u potpunosti integrirati i iskoristiti Program do 2030. u Europskom konsenzusu o razvoju”.

1.2.

EGSO prepoznaje ulogu koju Europski konsenzus o razvoju iz 2006. ima u politici razvojne suradnje Europske unije i njezinih država članica (1). Njegova se dodana vrijednost prvenstveno sastojala u osiguravanju zajedničke vizije EU-a i njegovih država članica, kao i okvira za provedbu na razini EU-a, koji su zatim preneseni u niz smjernica, politika i mjera, kako na razini EU-a, tako i na razini država članica. Očekuje se da će novi konsenzus imati sličnu ulogu.

1.3.

EGSO pozdravlja izričitu predanost Konsenzusa globalnom cilju iskorjenjivanja siromaštva uz pomoć pristupa razvojnoj suradnji koja se temelji na pravima i ravnopravnosti spolova, obraćajući pritom pozornost u okviru Programa do 2030. na to da nitko ne bude zapostavljen, neovisno o mjestu stanovanja, etničkom podrijetlu, spolu, dobi, invaliditetu, vjeri ili uvjerenjima, seksualnoj orijentaciji, migracijskom statusu ili bilo kojem drugom obilježju.

1.4.

Zahvaljujući svojim upućivanjima na Program do 2030. i činjenici da mu je glavna zadaća i dalje iskorjenjivanje siromaštva, Konsenzus donosi razvojnoj suradnji priznanje koje zaslužuje i jača njezinu vidljivost kao zasebnog područja politike Europske unije. Premda se razvojna politika treba smatrati jednim od stupova vanjskog djelovanja EU-a, na Konsenzus je potrebno gledati kao na jamstvo da razvoj ima ravnopravan položaj u odnosu na druga područja djelovanja Unije, kojima ne smije biti podređen (sigurnost, trgovina, pravosuđe, unutarnji poslovi itd.).

1.5.

Revizija Konsenzusa provodi se u izrazito teškom trenutku, kada su temeljne europske vrijednosti i načela (navedeni u članku 2. Ugovora o Europskoj uniji), kao i samo postojanje Europske unije, sve ugroženiji. Brojne krize utječu na sposobnost i volju vlada da dodijele sredstva potrebna za provedbu Programa do 2030. Zbog toga je od ključne važnosti da se sve države članice i institucije Europske unije u potpunosti posvete provedbi i poštovanju Programa putem Europskog konsenzusa o razvoju, osobito u pogledu njegovih financijskih implikacija.

1.6.

Konsenzusom se mora nastojati definirati uloga Komisije i država članica, uzimajući pritom u obzir njihove specifične usporedive prednosti u području razvoja. To je postalo tim relevantnije jer valja očekivati da će dogovorena sredstva koja su EU i njegove države članice namijenile razvoju biti smanjena zbog Brexita i promjenjivog unutarnjeg političkog konteksta. Prema izvješću koje je zatražio Odbor Europskog parlamenta za razvoj 2013. (2), ekonomski trošak u slučaju nepostojanja učinkovite koordinacije između država članica i Europske komisije u području razvojne pomoći procijenjen je na oko 800 milijuna eura. Taj bi se iznos svake godine mogao uštedjeti na troškovima transakcija kada bi donatori usmjerili svoje napore u pogledu potpore na ograničeniji broj zemalja i djelatnosti. Također je procijenjeno da je potencijalno moguće dodatno uštedjeti oko 8,4 milijarde eura svake godine ako se na razini više zemalja poboljša raspodjela sredstava.

1.7.

Europska unija i njezine države članice ne bi smjele koristiti razvojnu pomoć kao sredstvo za nametanje suradnje svojim partnerima u svrhu postizanja ciljeva gospodarske i vanjske politike, državne sigurnosti i kontrole migracija. Upravo suprotno: razvojna suradnja treba ostati usmjerena na svoj glavni cilj, a to su iskorjenjivanje siromaštva, jednake mogućnosti, dostojanstvo svih osoba i jamstvo održivosti okoliša.

1.8.

EGSO posebno skreće pozornost na ulogu poljoprivrede u razvojnoj politici. Jačanje osnova za lokalnu proizvodnju hrane, unapređenje položaja žena u ruralnim područjima i omogućavanje poljoprivrednicima da stvaraju udruge i surađuju važni su faktori u iskorjenjivanju siromaštva i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja u najsiromašnijim zemljama svijeta.

1.9.

Konsenzusom je priznata uloga socijalnih partnera i organizacija civilnog društva kako u pogledu promicanja Programa do 2030. tako i u pogledu njihovog doprinosa provedbi tog programa. EU se treba potruditi ne samo da osigura snažnu političku podršku kojom će tim akterima zajamčiti povoljno okružje kako bi oni mogli u potpunosti ispuniti svoju ulogu, već i da priznaje važnost, podupire i štiti organizacije za zaštitu ljudskih prava, tijela koja imaju nadzornu ulogu i sindikate koji djeluju u nepovoljnim okolnostima. Povrh toga, EU treba nastojati uvesti mehanizme financiranja koji su bolje prilagođeni za pružanje potpore širem spektru organizacija civilnog društva kako bi zajamčio da manje lokalne organizacije i veći broj organizacija imaju pristup programima EU-a. U tom je pogledu EGSO izradio niz važnih preporuka u svojem mišljenju REX/461 pod naslovom „Program do 2030. – Predanost Europske unije ostvarenju ciljeva održivog razvoja na svjetskoj razini”.

1.10.

Socijalni dijalog mora biti priznat kao instrument za provedbu programa razvoja. Socijalni dijalog iziskuje poticajno okružje i učinkovit institucijski okvir, što se temelji na poštovanju slobode udruživanja i prava na kolektivno pregovaranje. EU bi trebao surađivati s nezavisnim organizacijama poslodavaca i radnika (socijalnim partnerima) na promicanju pravilnog postupanja u industrijskim odnosima i funkcionirajuće administracije rada.

1.11.

Iako uzajamni fondovi EU-a predstavljaju potencijalno pozitivan instrument, nema dovoljno studija koje pokazuju da oni mogu zadovoljiti potrebe zemalja u razvoju na polju preuzimanja odgovornosti i prilagođavanja. Iako polovina država članica Europske unije povećava javna sredstva za razvojnu pomoć dodijeljena privatnom sektoru, ulaganja javnog novca u komercijalni sektor i dalje su u velikoj mjeri netransparentna i ne podliježu kontroli (3). Socijalni partneri i organizacije civilnog društva trebaju imati potporu i ovlaštenje da kontroliraju sredstva dodijeljena za razvoj, uključujući sredstva namijenjena privatnom sektoru. Moraju zaista sudjelovati u izradi, provedbi, praćenju i ocjenjivanju programa za razvoj kako bi ti programi odgovarali na stvarne potrebe najvećeg broja osoba.

1.12.

Stvaranje radnih mjesta značajan je izazov za zemlje u razvoju, a privatni sektor u tom pogledu mora imati važnu ulogu. U mišljenju EGSO-a REX/386 „Sudjelovanje privatnog sektora u okviru za razvoj nakon 2015.” istaknuto je da „poslovni svijet ima ključnu ulogu u borbi protiv siromaštva u svijetu, budući da stvara radna mjesta, proizvodi dobra i usluge, stvara prihode i zaradu te plaćanjem poreza doprinosi pokrivanju javnih troškova”. Međutim, stvaranje radnih mjesta ne smije biti cilj samo po sebi, osim ako se istodobno ne jamči poštovanje normi u području rada i okoliša, kao i pristojni uvjeti rada, osobito za žene i mlade, u skladu s Programom za dostojanstven rad i radnim normama Međunarodne organizacije rada i drugim međunarodnim dokumentima (na primjer, Vodećim načelima Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima i Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća).

1.13.

EGSO smatra da se uključenost i održivost temelje na pristojnim i stabilnim radnim mjestima (osobito za žene i mlade) koja donose dovoljne prihode i stvaraju održive lance vrijednosti za čitav niz konsolidiranih javnih službi. U okviru kružnog gospodarstva potrebno je promicati nove modele proizvodnje i potrošnje. Ugrožene kategorije bit će bolje zaštićene i imat će pristup financijskim uslugama, a pošteno, pravedno i održivo poduzetništvo razvit će nove gospodarske modele (socijalna poduzeća koja pružaju lokalne usluge) i nove, propisno regulirane MSP-ove.

2.1.

Razvojna je politika ključni element vanjskog djelovanja EU-a, kako je definirano člankom 21. stavkom 2. točkom (d) Ugovora o Europskoj uniji (UEU), koje se sastoji od „podupiranja održivoga gospodarskog i socijalnog razvoja te razvoja zaštite okoliša u zemljama u razvoju, prvenstveno radi iskorjenjivanja siromaštva”, sukladno izjavi koja je također navedena u članku 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

2.2.

Cilj prijedloga novog Europskog konsenzusa o razvoju jest uspostava okvira zajedničkog pristupa u području politike razvojne suradnje, koji će primjenjivati EU i njegove države članice.

2.3.

Konsenzus istodobno predstavlja snažnu izjavu upućenu svijetu i naglašava odlučnost EU-a da ostane vjerodostojan, angažiran i odgovoran na svjetskoj sceni te da vodi primjerom. Njime su definirana načela i prioriteti Unije u pogledu ozbiljnih problema s kojima se suočava svijet i načina ispunjavanja obveza koje je EU preuzeo u okviru Programa do 2030. i Pariškog sporazuma.

2.4.

EGSO primjećuje da je revizija Europskog konsenzusa o razvoju dobrodošla i iznimno bitna u novim okolnostima jer se njome istodobno nastoji usmjeriti djelovanje EU-a i njegovih država članica na provedbu Programa održivog razvoja do 2030. i doprinijeti ostvarivanju prioriteta vanjskog djelovanja Unije, kako su utvrđeni u globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije.

2.5.

Kontinuirana gospodarska kriza, Brexit, političke promjene u Sjedinjenim Američkim Državama, rastuća previranja na istoku, sukob u Siriji i njegove humanitarne posljedice, val populizma i ksenofobije u državama članicama te utjecaj klimatskih promjena na gospodarstvo elementi su koji sveukupno čine najveći izazov s kojim se Unija susrela u više od pola stoljeća.

2.6.

Kako je istaknuto u novoj globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije pod naslovom „Zajednička vizija, zajedničko djelovanje: jača Europa” (2016.), nove okolnosti na unutarnjoj i svjetskoj razini dovele su do rasta nestabilnosti i nesigurnosti. Zbog toga EU, suočen s povećanjem egzistencijalnih prijetnji, mora biti jači i ujedinjeniji nego ikad.

2.7.

EU je zajednički preuzeo obvezu dodjele 0,7 % svojeg bruto nacionalnog dohotka (BND) službenoj razvojnoj pomoći, sukladno rasporedu Programa do 2030. Ako žele ostvariti ambicije iznesene Konsenzusu, EU i njegove države članice moraju postići svoje ciljeve u području pomoći. S obzirom na politički kontekst u Europi, trenutačno postoje ozbiljne sumnje u pogledu volje aktualnih i budućih vlada da održe tu razinu financijskih obveza. Promjene u političkoj situaciji u državama članicama EU-a mogle bi ugroziti obveze u području razvojne suradnje aktualnih nacionalnih vlada jer iz populističkih političkih pokreta proizlaze snažni zahtjevi za smanjenje svjetske solidarnosti, kao i rashoda namijenjenih službenoj razvojnoj pomoći.

2.8.

S obzirom na to da je Ujedinjena Kraljevina najviše doprinosila razvojnoj pomoći u okviru EU-a (s više od 14 milijardi eura tijekom 2015.), Brexit će izravno utjecati na položaj EU-a i njegov kapacitet naročito na tom području politike jer ograničava sredstva koja je EU namjeravao dodijeliti u svrhu provedbe ciljeva održivog razvoja. Procjenjuje se da će uz gubitak nefinancijskih kapaciteta Brexit dovesti do toga da će Europska unija izgubiti oko 15 % svojeg proračuna za pomoć. Od najveće je važnosti da države članice EU-a ostanu solidarne i poštuju svoje ciljeve u području pomoći.

2.9.

EU mora paziti da službena razvoja pomoć ostane usmjerena na borbu protiv siromaštva u zemljama u razvoju, provjeravati da se sredstva na učinkovit način troše na stvarnu korist tih zemalja te osigurati dosljednost europskih razvojnih politika. Izvješće „AidWatch 2016.” platforme europskih nevladinih organizacija Concord pokazuje da već u 2015. godini 17 % pomoći koju je dodijelio EU više nije odražavalo stvarni prijenos sredstava zemljama u razvoju jer se radi o rashodima odobrenim unutar zemlje donatora u korist izbjeglica i studenata, o oprostu dugova, kao i o plaćanjima povezanima s pomoći i otplatom kamata. Određene države članice EU-a povećale su prijavljene iznose pomoći, gotovo u potpunosti zbog iznosa namijenjenih izbjeglicama u vlastitim zemljama, čime su one same postale glavni korisnici tih sredstava.

2.10.

Zbog svoje prirode, kao i zbog razloga koji su doveli do njegovog osnivanja, EU je dužan promicati i braniti multilateralizam, svjetski poredak koji se temelji na pravilima, mir u svijetu i ljudska prava. Unija je s vremenom postala nužan i odgovoran svjetski partner koji poštuje određene vrijednosti, bori se protiv dubinskih uzroka sukoba i siromaštva, promiče univerzalna ljudska prava, daje primjer i koristi svoj utjecaj za postizanje pozitivnih promjena u svijetu.

2.11.

Osim toga, djelovanje Europske unije i njezinih država članica kao vodećeg svjetskog aktera u području razvojne suradnje već je sastavni dio identiteta Unije i slike koju o njoj ima ostatak svijeta.

2.12.

EU je najotvorenije tržište na svijetu, koje nudi izdašna smanjenja carinskih tarifa zemljama u razvoju koje ratificiraju i provode glavne međunarodne konvencije o ljudskim pravima i pravima radnika, o okolišu i dobrom upravljanju.

2.13.

Osim novčanih tokova, EU je neophodni politički partner zemalja u razvoju jer potiče pozitivne političke i društvene promjene i pomaže im da sudjeluju u svjetskim političkim i gospodarskim procesima na pravedniji i potpuniji način.

2.14.

EU je imao važnu ulogu u uspostavi i provedbi milenijskih razvojnih ciljeva (2005. – 2015.) i bio je ključna pokretačka sila u donošenju ciljeva održivog razvoja (2016. – 2030.), pružajući pritom odlučujući doprinos uvrštavanju europskih vrijednosti, kao što su ljudska prava, demokracija, vladavina prava i socijalna pravda, u novi svjetski razvojni program.

2.15.

Europska unija vodeći je svjetski akter koji doprinosi napretku u području klimatskih promjena i imala je važnu ulogu u stvaranju velike koalicije razvijenih zemalja i zemalja u razvoju, što je omogućilo usvajanje Pariškog sporazuma u prosincu 2015. EU se obvezao namijeniti 20 % svojeg proračuna djelovanju u korist klime, kako ublažavanju klimatskih promjena, tako i prilagodbi njima, u svrhu podupiranja Pariškog sporazuma.

2.16.

Istraživanje Eurobarometra EU-a o međunarodnoj suradnji i razvoju pokrenuto u veljači 2016. ukazuje na to da gotovo devet od deset građana EU-a podupire razvoj (89 %, što predstavlja povećanje od 4 postotna boda u odnosu na 2014.). U novim državama članicama brojke su nešto niže nego u starijim državama članicama. Podaci ukazuju na povećanje udjela građana koji smatraju da borba protiv siromaštva u zemljama u razvoju mora predstavljati jedan od glavnih prioriteta EU-a (s pet postotnih bodova, odnosno 69 %) i nacionalnih vlada (s pet postotnih bodova, odnosno 50 %). Gotovo sedam od svakih deset ispitanika izjasnilo se u korist jačanja razvojne pomoći koju dodjeljuje EU (68 %), što predstavlja postotak veći od onog tijekom posljednjih godina. Gotovo tri četvrtine ispitanih slaže se da je razvojna pomoć učinkovito sredstvo za borbu protiv nezakonite migracije (73 %), dok 80 % europskih građana smatra da je razvoj u interesu same Europske unije; Njih 52 % smatra da bi EU trebao održati svoje obećanje da će povećati pomoć zemljama u razvoju.

3.1.

Međusobna povezanost predstavlja glavni stup razvojnog Programa do 2030., odnosno akcijskog okvira namijenjenog izradi globalnih nacionalnih strategija za održiv razvoj koji na uravnotežen način uključuje gospodarska, socijalna i ekološka pitanja u cilju pozitivnog učinka u međusobno povezanim područjima, uzimajući pritom u obzir međusektorske čimbenike: jednakost spolova, mladež, mobilnost, migracije, ulaganja i održivu energiju. Okosnica prioriteta utvrđenih Programom do 2030. jesu sljedeći prioriteti: ljudi, planet, blagostanje, mir i partnerstvo.

3.2.

Iako je broj osoba koje žive u uvjetima krajnjeg siromaštva pao za više od polovice između 1990. i 2015., i dalje više od 800 milijuna osoba raspolaže s manje od 1,25 dolara dnevno, a 80 % tih osoba živi u subsaharskoj Africi i južnoj Aziji. Konsenzusom je stavljen naglasak na potrebu za iskorjenjivanjem siromaštva u izrazito siromašnim zemljama, osjetljivim zemljama ili zemljama zahvaćenim sukobima te na jačanje otpornosti, osobito među osjetljivim stanovništvom koje je suočeno s okolišnim i gospodarskim problemima, prirodnim katastrofama i katastrofama uzrokovanim ljudskim djelovanjem te svjetskim prijetnjama koje ugrožavaju zdravlje.

3.3.

Do 2030. godine siromašno će stanovništvo u najvećoj mjeri živjeti u nestabilnim zemljama izloženima posljedicama sukoba, koji dodatno pogoršavaju siromaštvo. U tim okolnostima, kako bismo mogli pomoći siromašnim osobama, potrebni su različiti pristupi. Usprkos činjenici da veći broj osoba izlazi iz krajnjeg siromaštva, nejednakost između zemalja i unutar samih zemalja sve je veća. Osim siromaštva, sukoba i klimatskih promjena, nejednakost je postala glavni izvor nestabilnosti u najvećem dijelu svijeta.

3.4.

U središtu politike razvojne suradnje naći će se važni elementi: problematika povezana s diskriminacijom i nejednakostima, briga da nitko ne smije biti zapostavljen, naglasak stavljen na iskorjenjivanje siromaštva, čimbenici koji čine temelj održivog razvoja. Isto tako, napredak će se postići na području ljudskog dostojanstva: iskorjenjivanje gladi, univerzalni pristup obrazovanju i osposobljavanju, sustavi zdravstvene zaštite, pristojna radna mjesta za sve, prijelaz s neformalnog na formalno gospodarstvo, dostatna i primjerena socijalna zaštita, zdrav okoliš. Ti se ciljevi mogu ostvariti s pomoću upravljanja utemeljenog na konsolidiranim politikama koje djeluju na nacionalnoj razini, kao stupu zaštite ranjivih osoba.

3.5.

Dugoročno zajedničko djelovanje donijet će korist stanovništvu koje živi u kroničnom siromaštvu, dovest će do gospodarskog rasta, smanjenja nejednakosti i pretvaranja prilika u rezultate. Konkretni gospodarski rezultati moraju biti popraćeni politikama preraspodjele javnih rashoda, pri čemu je potrebno jačati pristup kvalitetnim uslugama, osobito obrazovanju, zdravlju i sanitarnim uslugama.

3.6.

Osim toga, time će se uspostaviti učinkovite, održive i pravedne službe za socijalnu zaštitu povezane s radom koji donosi prihode, na temelju solidarnosti utemeljene na zapošljavanju. Kao osnovna usluga također se može predvidjeti jamstvo minimalnog dohotka (kao novi instrument) kako bi se osigurala otpornost i izbjeglo vraćanje u stanje krajnjeg siromaštva. Valja ojačati srednjoročne i dugoročne socijalne strukture. Valja ojačati srednjoročne i dugoročne socijalne strukture.

3.7.

Iako to nije izričito navedeno u Konsenzusu, predviđeno je zadržavanje obveze preuzete u okviru Plana za promjenu u pogledu kontinuirane potpore socijalnoj uključenosti i ljudskom razvoju koja predstavlja najmanje 20 % pomoći EU-a.

3.8.

Jedan od temeljnih elemenata jest zaštita i ostvarivanje prava žena i djevojaka, uz poštovanje spolnog i reproduktivnog zdravlja te povezanih prava, što je ključni čimbenik ljudskog razvoja. Istodobno valja ojačati otpornost osjetljivog stanovništva suočenog s gospodarskim i okolišnim krizama, osobito prirodnim katastrofama i katastrofama izazvanima ljudskim djelovanjem. Potrebno je uspostaviti dosljedni i integrirani sustav za pružanje humanitarne pomoći radi potpore raseljenim osobama (uz davanje posebne pozornosti maloljetnicima i ostalim osjetljivim osobama), jačanjem pristupa kvalitetnom obrazovanju i radnim mjestima.

3.9.

Ljudskim je bićima za održavanje na životu potreban pristup raznovrsnoj, dovoljnoj, hranjivoj i sigurnoj prehrani cjenovno pristupačnoj svima. Neophodno je pružati pomoć siromašnim zajednicama radi poboljšanja njihova pristupa resursima zemljišta, vodi (uključujući pitku vodu), sanitarnim uslugama, kao i čistim izvorima energije – neprekidno, po pravednoj cijeni i uz minimalni učinak na okoliš. Jamčenjem tog pristupa omogućit će se smanjenje loše ishrane i pothranjenosti te usporavanja rasta, a potaknut će se jačanje prava djece, i njihovo mentalno zdravlje. Isto tako, pristup boljim uslugama (tehnološki napredak i digitalne inovacije) omogućit će povećanje kvalitete života brzorastućeg ruralnog i gradskog stanovništva, doprinoseći pritom unapređenju zdravlja, blagostanja, dostojanstva građana i odgovarajući na njihove potrebe.

3.10.

Otpornost i održivost ključni su elementi, neophodni za pronalaženje održivih rješenja u današnjem složenom, dinamičnom i nepredvidivom svjetskom okruženju. Osjetljivost pogoršava akutne učinke siromaštva, dok ekstremna krhkost povezana s opetovanim strukturnim krizama i dalje dovodi do humanitarnih kriza, što ugrožava razvoj određenih zajednica. Neprestani sukobi zahtijevaju više resursa nego što je dostupno, stvaraju prepreke provedbi temeljnih ljudskih prava i uzrokuju rast broja izbjeglica i raseljenih osoba. Napredak je ugrožen opetovanim poteškoćama u području javnog zdravlja.

3.11.

Pristup cjenovno pristupačnim i održivim energetskim uslugama (proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, borba protiv energetskog siromaštva) i dalje je ograničen i predstavlja prepreku gospodarskom rastu te prikladnoj i učinkovitoj industrijalizaciji prilagođenoj lokalnim uvjetima, potrebama i mogućnostima (sukladno načelu zaštite okoliša). Pristup prirodnim resursima ograničen je jer neodrživi načini iskorištavanja uzrokuju njihovo iscrpljivanje.

3.12.

Održiva poljoprivreda, racionalni prehrambeni sustavi i održivo ribarstvo stvaraju proizvode koji mogu zadovoljiti potrebe stanovništva na učinkoviti način, uz eksponencijalni rast kad je pritisak na okoliš blag. Nedostatak vode i (neodrživa) potražnja za vodom utječu na klimatske promjene.

3.13.

Konsenzusom se želi pridati posebna pozornost prednostima koje u demografskom pogledu predstavljaju mladi u zemljama u razvoju, iskorištavanjem punog potencijala 1,3 milijarde osoba koje su pokretač uključivog rasta i održivog razvoja, stvaranjem novih kvalitetnih radnih mjesta i pružanjem potpore osamostaljivanju mladih i njihovom sudjelovanju u gospodarstvima i društvima, kao i u donošenju odluka i vođenju javnih poslova na lokalnoj razini.

3.14.

Valja prijeći na kružno gospodarstvo kako bi se omogućilo učinkovito korištenje dostupnih resursa i podržao taj golemi proces u korist prikladnog i održivog razvoja. Postoji stvaran potencijal da novi subjekti u privatnom sektoru predlože inovativna partnerstva i rješenja, kao i učinkovite, održive i etičke mehanizme financiranja koji mogu postati modeli napretka. Suradnja, kao i komunikacijske i informacijske tehnologije (otporne i učinkovite mreže i infrastrukture), ključni su čimbenici uspjeha ako se resursi i ulaganja preusmjere u ostvarenje ciljeva održivog razvoja kako bi se omogućio napredak koji predstavlja odgovor na svjetske izazove.

3.15.

Iskorjenjivanje siromaštva i održiv razvoj zahtijevaju održivost okoliša, stabilne klimatske uvjete i prilike za osjetljive kategorije društva. Neuravnoteženi gospodarski procesi mogu ugroziti mir i stabilnost te uzrokovati migracije velikih razmjera. Pitanja koja se tiču okoliša moraju biti uključena u preventivno djelovanje, osobito uz jačanje primjene načela da onečišćivač plaća. Odgovorni privatni sektor može imati ključnu ulogu zahvaljujući promicanju učinkovitog korištenja resursa i održive potrošnje i proizvodnje, čime se gospodarski rast može odvojiti od degradacije okoliša u okviru prijelaza na kružno gospodarstvo.

3.16.

Uloga privatnog sektora u provedbi Programa do 2030. treba biti ocijenjena s obzirom na njegovu sposobnost da doprinese ostvarenju razvojnih ciljeva u zemljama korisnicama i da se zasniva na načelima Globalnog partnerstva za učinkovitu razvojnu suradnju. Iako novi instrumenti financiranja koji uključuju privatne subjekte mogu predstavljati učinkovit alat koji može dovesti do gospodarskog razvoja, stvaranja radnih mjesta i javnih prihoda, ključno je da ti instrumenti podliježu istim uvjetima transparentnosti i ocjenjivanja kao i javno financiranje. EU i njegove države članice moraju financirati transparentno i neovisno ocjenjivanje koje omogućuje dionicima, posebice na lokalnoj razini, da ocijene isplativost i učinak aktivnosti financiranja privatnog i komercijalnog sektora u području razvoja. EU i države članice trebale bi se usuglasiti o zauzimanju dosljednog stava prema ulozi privatnog sektora u razvoju kako bi osigurali da nijedna regija ili zemlja kojoj je potrebna pomoć ne bude zapostavljena. Potrebno je procijeniti jesu li inovativni financijski mehanizmi za razvoj, kao što su javno-privatna partnerstva, u skladu s načelima učinkovitosti razvoja i analize isplativosti kako bi se spriječilo da dođe do „vezane pomoći” i osiguralo regulatorno okružje koje vladama omogućuje da organiziraju javne usluge.

3.17.

Europska unija mora promicati snažne međunarodne instrumente u području odgovornog poslovanja kako bi poticala odgovorno postupanje u poslovanju i lancima opskrbe. Imajući u vidu sve veći interes za privatni sektor kao aktera u razvoju, postojeći instrumenti za odgovorno poslovanje trebali bi dobiti na važnosti. Uvažavanje i provedba međunarodno priznatih smjernica i načela u vezi s poslovanjem, kao i njihovih instrumenata za provjeru odgovornosti, trebali bi postati ključni uvjeti za davanje potpore privatnom sektoru u razvojnoj suradnji. Pridržavanje istih trebalo bi se povezati s prihvatljivošću zahtjeva, a odgovarajući sustav nadzora trebao bi dovesti do ponovne evaluacije financijske potpore u slučaju nepridržavanja.

3.18.

Nužno je sljedeće: snažna podrška za odgovorno poslovanje, uključivanje ljudskih i radničkih prava i pristojnih radnih uvjeta (u skladu s Konvencijom Međunarodne organizacije rada i drugim međunarodno priznatim smjernicama i načelima koji se tiču poslovanja), društveno odgovorno poslovanje (u pogledu radnih normi i pristojnih radnih uvjeta), financijski integritet, borba protiv korupcije i norme na području okoliša. Na taj će se način izbjeći zloupotreba i korupcija, što će omogućiti pružanje potpore prijelazu s neformalnog na formalno gospodarstvo.

3.19.

EGSO smatra da nediskriminacijski pristup kvalitetnom cjeloživotnom osposobljavanju, koje jamči da će svaki građanin posjedovati potrebna znanja i vještine, predstavlja temeljni uvjet za održiv razvoj. Bolji, dostojanstveniji i angažiraniji život u skladu sa sposobnostima svakog pojedinca omogućit će stvaranje boljih i odgovornijih odraslih osoba te osiguravanje većih prava u okviru pravednog društva utemeljenog na socijalnom i gospodarskom blagostanju.

3.20.

Još jedan ključni čimbenik održivog razvoja bit će projektiranje, izgradnja, puštanje u rad i korištenje učinkovitih urbanih infrastruktura: održivih, međusobno povezanih i sigurnih prijevoznih mreža te drugih otpornih infrastruktura. Gradovi moraju postati središta rasta i inovacija koja potiču uključivost, dok okolne ruralne zajednice moraju imati pristojne osnovne usluge. Ti su ciljevi dio okvira koncepta teritorijalnog uređenja, pravednog upravljanja financijskim tržištima, kao i gradske mobilnosti.

3.21.

Nejednakost, nepostojanje vladavine prava, isključenost i kršenje ljudskih prava i potreba ljudi glavni su uzroci siromaštva, ranjivosti i sukoba koji uzrokuju prisilno raseljavanje stanovništva. Demokratska je vlast jamstvo ostvarivanja građanskih, političkih, gospodarskih, socijalnih i kulturnih prava (kulturna raznolikost), kao i vjerskih prava. Politički dijalog pokreće djelovanje; reforma pravosuđa, pristup pravosuđu za sve, neovisno, otvoreno, odgovorno i djelotvorno pravosuđe omogućit će rasterećivanje ranjivih društvenih skupina. Potrebno je učvrstiti vladavinu prava, boriti se protiv urbanog nasilja i kriminaliteta, podići sigurnost stanovništva na najveću moguću razinu, ojačati sposobnosti države te odgovornost, transparentnost i sprječavanje sukoba. Na taj će se način razviti povjerenje između vlade i stanovništva.

3.22.

Održiv razvoj iziskuje društva koja potiču integraciju te demokratske institucije koje promiču univerzalne vrijednosti: dobro višerazinsko upravljanje, vladavinu prava, transparentne postupke donošenja odluka, inicijative usmjerene na borbu protiv korupcije, ljudska prava, slobodno, pravedno i otvoreno društvo te transparentno civilno društvo koje predstavlja čimbenik uključivosti i koje je otporno na unutarnja ili vanjska previranja.

3.23.

U pogledu buduće Strategije EU-a za međunarodne kulturne odnose (JOIN 2016/29 i mišljenje REX/480 koje je još u pripremi), EGSO insistira na važnosti koju je potrebno dati kulturi kao četvrtom stupu programa razvoja te stoga preporučuje da se kulturu uvrsti u prioritete novog Europskog konsenzusa o razvoju.

3.24.

U mišljenju SOC/268 iz 2007. godine o imigraciji i razvojnoj suradnji, EGSO je napomenuo da su „migracije korisne, kako za zemlje podrijetla tako i za zemlje domaćine”. Ipak je potrebno naglasiti da loše upravljanje migracijama može dovesti do odbijanja poštovanja ljudskih prava i negiranja pristupa obrazovanju i zdravstvu. Postoji opasnost da migranti postanu žrtve trgovine ljudima i prisilnog rada. Valja reagirati i poduzeti brze i odlučne mjere, kako u zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama, tako i u zemljama krajnjeg odredišta. Potrebno je uspostaviti sustavnu i strukturiranu koordinaciju koja se odlikuje sinergijom kako bi se u najvećoj mjeri iskoristile pozitivne posljedice i smanjila nezakonita migracija. Taj koordinirani pristup mora biti povezan s humanitarnom pomoći. Rješenje je primjena održive razvojne politike, uz trajne napore u zemljama koje su izvor emigracije. Politički je dijalog sastavnica europske vanjske politike i poluga koja omogućuje ograničenje migracija.

3.25.

Prema istraživanju Eurobarometra o međunarodnoj suradnji i razvoju pokrenutom u veljači 2016., više od trećine (36 %) građana EU-a barem je čulo za ciljeve održivog razvoja, iako tek svaki deseti građanin (10 %) zna što oni obuhvaćaju. Građani koji žive u sjevernim i središnjim regijama češće su čuli za ciljeve održivog razvoja ili su pročitali informacije o toj temi. Očito je da Europska unija mora uložiti dodatne napore u obrazovanje i informiranje europskih građana o pitanjima razvojne suradnje, uz stavljanje posebnog naglaska na države članice s juga i istoka Europe. EGSO je u mišljenju REX/461 pod naslovom „Program do 2030. – Predanost Europske unije ostvarenju ciljeva održivog razvoja na svjetskoj razini” također naveo sljedeće: „Europska komisija trebala bi organizirati i provesti aktivnosti podizanja svijesti i kampanje kojima bi Program održivog razvoja do 2030. postao europski program. Europska komisija trebala bi provesti periodična istraživanja Eurobarometra u svrhu mjerenja razine svijesti javnosti i razumijevanja ciljeva održivog razvoja među građanima EU-a. Organizacije civilnog društva u tom postupku imaju ključnu ulogu.”

3.26.

EU je u poziciji i sposobna odigrati ključnu ulogu na području ciljeva održivog razvoja zahvaljujući snazi svoje solidarnosti, svojim socijalnim politikama te svojim gospodarskim i trgovinskim partnerstvima sa svim zainteresiranim akterima koji dijele iste vrijednosti. Njegova golema diplomatska mreža jamči dosljednost i koherentnost djelovanja, jačanje vjerodostojnosti i legitimnosti, kao i dodanu vrijednost s pozitivnim učinkom. Raznolikost europskih iskustava, diferencirani pristupi, dodana vrijednost, kao i načelo ujedinjenosti u raznolikosti, specifični su elementi vanjskog djelovanja EU-a koji mu osiguravaju konkurentnu prednost.