28.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 246/55

Izvjestitelj:

Lutz RIBBE

Suizvjestitelj:

Stefan BACK

1.1

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja Prijedlog revizije Direktive o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora. Razvoj energije iz obnovljivih izvora u kombinaciji s drugim prijedlozima takozvanog „zimskog paketa” igra ključnu ulogu za postizanje ciljeva europske energetske unije, ciljeva EU-a na području klimatskih promjena te cilja zauzimanja vodeće svjetske pozicije na području energije iz obnovljivih izvora. Udio energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji energije trebao bi 2030. godine biti najmanje 27 %.

1.2

„Cilj od 27 %” za postizanje ciljeva na području klimatskih promjena te za smanjenje ovisnosti o uvozu ima samo ograničen značaj. Taj je cilj potrebno sagledati zajedno s drugim mjerama za smanjenje CO2 (primjerice povećanje učinkovitosti) jer bi tada zaista mogao biti dostatan, posebice kada bi se odredbama na području upravljanja države članice doista obvezale da prema potrebi poduzmu daljnje mjere. Kada se ovaj cilj sagleda u okviru ambicije zauzimanja vodeće uloge u području energije iz obnovljivih izvora i razmotri činjenica da bi se bez revizije Komisijine Direktive do 2030. godine postiglo 24,7 % udjela energije iz obnovljivih izvora, nameće se pitanje je li ovaj cilj dovoljno ambiciozan.

1.3

Iako prima na znanje planiranje i praćenje mjera u skladu s predloženim sustavom za upravljanje energetskom unijom, EGSO ponovno izražava žaljenje zbog izostanka obvezujućih nacionalnih ciljeva.

1.4

EGSO općenito podržava cilj da se obnovljivi izvori prilagode uvjetima na tržištu. Beskonačno subvencioniranje, bilo to fosilnih, nuklearnih ili obnovljivih izvora energije, iz nekoliko razloga ne može biti prihvatljivo.

1.5

Uvođenje energije iz obnovljivih izvora na tržišta električnom energijom može biti uspješno samo ako se postignu jednaki uvjeti za sve izvore energije. Razlog tome što je za energiju iz obnovljivih izvora još uvijek potrebna javna potpora uvelike leži u činjenici da je konvencionalna proizvodnja električne energije u velikoj mjeri subvencionirana. Stoga je nužno da se uklone postojeći poremećaji u odnosu na energiju iz obnovljivih izvora, na primjer putem kombinacije oporezivanja energije i sustava za trgovanje emisijama, koji obuhvaća sve vanjske troškove (vidjeti mišljenje EGSO-a „Revizija Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada”– još nije objavljeno u Službenom listu). EGSO ističe da to može i mora dovesti do najnižih mogućih dodatnih troškova za potrošače ili poduzeća.

1.6

Nova energetska politika trebala bi se usredotočiti na trostruko D: decentralizaciju, digitalizaciju i demokratizaciju. Energija iz obnovljivih izvora također zahtijeva primjenu novog modela tržišta koji odgovara decentraliziranim strukturama proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora.

1.7

EGSO podržava razvoj decentraliziranih struktura i struktura pametnog tržišta koji predlaže Komisija, ali zahtijeva učinkovitiju provedbu zahtjeva Komisije da se potrošače i građane postavi u središte europske energetske politike. Razvoj novih infrastruktura pametnog tržišta mogao bi osloboditi „revolucionarni” potencijal koji se, prema tvrdnjama Komisije, sastoji u prijelazu na čistu energiju koji osigurava ostvarivanje najvećih mogućih društvenih i regionalnih koristi.

1.8

EGSO pozdravlja prepoznavanje prozumenta kao važnog sudionika na novom tržištu energije, što označava korak prema uspostavi energetske demokracije osnaživanjem neovisnosti velikih i malih potrošača i građana. Mogućnosti koje im se nude u prijedlogu predstavljaju određenu količinu napretka u odnosu na trenutnu situaciju, ali nikako nisu dovoljne, na primjer u odnosu na izvršivo pravo na pristup javnim/električnim mrežama i njihovu uporabu. Ovaj se prijedlog može smatrati samo prvom fazom na dugom putu prema ostvarenju cilja stvarnog društvenog, gospodarskog i regionalnog potencijala tržišta usmjerenog na prozumente.

1.9

EGSO ističe važnost brze provedbe i razvoja pametnih mreža kao načina osiguravanja stabilne i sigurne opskrbe, povezivanja sektora putem integracije pretvaranja energije u toplinu, pretvaranja energije u plin i električnih vozila u mrežu na mikrorazini, omogućivanja uzajamne trgovine, čime bi se prozumentima omogućilo puno i ravnopravno sudjelovanje u tržištu električne energije.

1.10

Digitalizacija bi prozumentima mogla omogućiti da se, uz proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora odluče i za trgovinu. Stoga EGSO snažno preporučuje izradu odgovarajućeg pozitivnog prava kako bi se to ostvarilo.

1.11

Iako se potencijal energije iz obnovljivih izvora, među ostalim i energije biološkog podrijetla (uključujući alternativna goriva) za regionalno gospodarstvo spominje u uvodnim izjavama, ne uzima se u obzir u samom zakonodavnom tekstu. Postoji nedostatak odgovarajuće strategije kojom se povezuje energija iz obnovljivh izvora i regionalni gospodarski razvoj. Važnost gradova, općina i regija kao i MSP-ova kao pokretačke sile za prelazak na energiju iz obnovljivih izvora također nije priznata.

1.12

Povezanost koja bi mogla nastati između nove energetske politike i regionalnog razvoja nije samo od značaja za regionalno gospodarstvo. Za veću prihvaćenost također je važno sudjelovanje lokalnih dionika u decentraliziranim energetskim projektima: bilo da je vjetroelektrana u vlasništvu međunarodnog privatnog vlasničkog kapitala ili lokalnih dionika, to ne predstavlja razliku u pogledu zaštite od klimatskih promjena ili energetske sigurnosti, no ključno je za prihvaćanje vjetroelektrane u javnosti.

1.13

Energetsko siromaštvo problem je društva koji je potrebno riješiti u okviru socijalne politike. EGSO, međutim, skreće pozornost na do sada neostvareni kapacitet kombiniranja proizvodnje topline i električne energije iz obnovljivih izvora, uštede energije, prenošenja opterećenja i kulture proizvodnje-potrošnje za rješavanje ovog problema. Preduvjet je za to da se pronađu odgovarajuća rješenja za financiranje početnih ulaganja, npr. socijalnim fondovima ili ulagačkim instrumentima, i prevladaju prepreke za pristup kapitalu sustavnim političkim pristupom. Svi europski građani i potrošači trebaju imati mogućnost da postanu prozumenti.

1.14

Naslov Prijedloga direktive upućuje na „promicanje” energije iz obnovljivih izvora, ali se u tekstu prijedloga ne opisuje nijedan poseban instrument potpore. U skladu s time, jasna su pravila neizostavna za postizanje sigurnosti ulagača. Za energetske organizacije građana i prozumente potreban je namjenski, jasan i precizan program potpore. EGSO traži da se ažuriraju trenutačna pravila za provedbu državnih potpora u cilju uspostavljanja maksimalne pravne sigurnosti radi privlačenja ulaganja.

1.15

EGSO pozdravlja cilj promicanja energije iz obnovljivih izvora biološkog podrijetla i alternativnih goriva, ali izražava žaljenje zbog toga što se prijedlogom o tom pitanju pružaju odredbe koje djelomično nisu dovoljno fleksibilne da bi se u pogledu uporabe sirovina i ostataka osigurala prilagodba lokalnim okolnostima. Pri napuštanju neodrživih biogoriva nužno je izbjeći nastanak bezvrijedne imovine (eng. sunken assets).

2.1

EGSO smatra da postoje četiri bitne prednosti koje Europska unija može osigurati uporabom energije iz obnovljivih izvora. Komisija se u svom Prijedlogu direktive, djelomično neodređeno, bavila samo s dvije prednosti.

2.2

Obnovljivi izvori energije imaju odlučujuću ulogu u ostvarivanju cilja manje ili više potpuno dekarboniziranog europskog energetskog sustava. Međutim, za to je potrebno ispuniti sljedeća dva uvjeta:

2.3

Obnovljivi izvori energije pružit će nužan doprinos sigurnosti opskrbe i smanjiti ovisnost o uvoznoj energiji pod uvjetom da se usklade proizvodnja, potrošnja i prilagodba potražnje. Međutim, za to su potrebni posebni poticaji. EGSO sumnja da su mjere potpore predviđene u ovom Prijedlogu i u prijedlozima o oblikovanju tržišta električne energije dovoljne. Zbog „problema graničnih troškova jednakih nuli” koji se odnose na energije iz obnovljivih izvora, najvjerojatnije će biti potrebne dodatne mjere.

2.4

Troškovi na području energije iz obnovljivih izvora neprestano se smanjuju; jeftiniji su no ikada te troškovno učinkoviti, tako da bi već sada mogli biti konstruktivan doprinos smanjenju problema energetskog siromaštva. Razvoj kulture prozumenta također je izrazito učinkovita opcija. Primjerice, studija Zajedničkog istraživačkog centra (JRC Scientific and policy reports – Cost Maps for Unsubsidised Photovoltaic Electricity) pokazala je da je već 2014. godine za 80 % Europljana električna energija dobivena iz vlastitih solarnih ploča bila jeftinija od električne energije iz mreže. No Europska komisija još nije razvila odgovarajuću strategiju kako bi građanima predstavila ovu opciju (vidjeti TEN/598).

2.5

Međutim, pristup kapitalu osobito je kritičan za skupine s nižim prihodima te im se mora osigurati odgovarajuća potpora. O ovom socijalnom apsektu ne raspravlja se u direktivi kao ni u zimskom paketu, unatoč cilju Komisije da građane postavi u središte energetske politike, u skladu s člancima 17. i 21. Prijedloga.

2.6

U tom kontekstu, EGSO smatra primjerenim ispitati sve moguće opcije kako bi se svim građanima u što većoj mjeri dala prilika da se kao jednaki sudionici na tržištu aktivno uključe u „energetsko gospodarstvo”. To također uključuje osiguravanje financiranja posebice za mala i mikro-postrojenja iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) ili bilo kojeg drugog ulagačkog instrumenta. Kada bi potrošači s niskim prihodima mogli pristupiti kapitalu za decentralizirana postrojenja energije iz obnovljivih izvora, to bi im omogućilo da postanu prozumenti. Mjerenjem neto potrošnje energije koje se provodi u nekim državama članicama, uključujući Italiju, Nizozemsku, Belgiju (Valonija), Poljsku i Sloveniju, moguće je ostvariti izravnu financijsku olakšicu kojom se može ublažiti problem energetskog siromaštva.

2.7

Energije iz obnovljivih izvora po prirodi su regionalni resursi koje s tehničkog aspekta sada mogu svi potencijalno iskorištavati. To je osobito važno u regijama s lošom infrastrukturom, gdje je potrebno razviti nove mogućnosti za stvaranje vrijednosti, a Komisija s pravom navodi tu korist u nekoliko točaka u uvodnim izjavama.

2.8

No, stvaranje regionalne vrijednosti znači svjesno strateško uključivanje lokalnih i regionalnih dionika u gospodarske procese i pružanje prilike dionicima da ih oblikuju i time sudjeluju u gospodarskim razvojnim kretanjima. Pozitivna nuspojava uz bolju prihvaćenost infrastrukturnog razvoja također je i njegovo sufinanciranje.

2.9

Međutim, EGSO smatra da nedostaje jasna strategija za povezivanje regionalnog razvoja s razvojem obnovljivih izvora energije. Države članice mogle su izraditi odgovarajuće strategije nakon donošenja stare direktive o obnovljivim izvorima energije, no to nije učinjeno.

3.1

EGSO je dosljedno podržavao napore Komisije da EU zauzme vodeću ulogu u području energije iz obnovljivih izvora. Doista, brojne mjere iz Prijedloga direktive korak su u pravom smjeru (primjerice predvidljivost programa potpore uključujući isključivanje retroaktivnih mjera), no postoji opasnost da razvoj energije iz obnovljivih izvora i dalje zasjene sljedeća tri osnovna deficita.

3.2

Prijedlog direktiva temelji se na ciljevima koje je Europsko vijeće postavilo u listopadu 2014. čime se nekadašnji cilj od 20 % do 2020. povećava na 27 % konačne potrošnje energije do 2030., tj. manje od jedan posto godišnje. EU bi bez revizije Direktive dosegnuo cilj od 24,7 % udjela obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije do 2030., što znači da će se ostvariti dodatni višak od 2,3 %.

3.3

Međutim, ova spora stopa rasta mogla bi značiti da bi u razdoblju između 2030. i 2050. trebalo doći do eksponencijalnog rasta udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji energije, kako bi se ostvarili ciljevi Energetskog plana za 2050. (COM(2011) 885 final). Potrebne mjere u tom kontekstu mogle bi dovesti do značajnih gospodarskih troškova. U svakom bi slučaju razvoj energije iz obnovljivih izvora trebalo jasno pratiti kako bi se nedostaci mogli ukloniti što brže i što jeftinije.

3.4

U procjeni učinka Prijedloga direktive (SWD(2016) 418 final) zaključuje se da će, u skladu sa stabilnim zakonskim okvirom, mjere potpore vjerojatno biti potrebne najmanje do 2030. EGSO stoga smatra da bi se u ovom Prijedlogu direktive trebali predvidjeti jasni programi potpore koje bi se moglo provesti brzo i učinkovito. EGSO izražava žaljenje zbog nepostojanja takvih programa.

3.5

Za provedbu potpornih mehanizama zadužene su države članice, koje trebaju djelovati u skladu s pravilima EU-a o državnim potporama. Međutim, postojeća pravila EU-a o državnoj potpori strogo su ograničena te ih je potrebno hitno izmijeniti.

3.6

Postojeća pravila EU-a o državnoj potpori dovela su, među ostalim, do drastičnog smanjenja prethodno učinkovitih instrumenata potpore kao što su prioritetne zajamčene otkupne cijene i naknade po zajamčenim otkupnim cijenama, koje su uvelike koristili osobito mali i novi sudionici na tržištu. Novi instrumenti poput poziva na podnošenje ponuda za prozumente, energiju zajednice i tržišne aktere ponekad predstavljaju nepremostive prepreke.

3.7

Mjere promicanja utvrđene u prijedlogu uglavnom se odnose na strukturu tržišta i neke opće odredbe o potrebi „za stabilnim mjerama potpore koje su u skladu s pravilima o državnoj potpori”. To je samo po sebi nedovoljno. EGSO stoga smatra da je važna hitna revizija a) Uredbe Komisije(EZ) br. 800/2008 o skupnom izuzeću državne potpore i b) trenutačnih Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. kako bi se osigurala usklađenost s ciljevima prijedloga, osobito u pogledu potreba proizvođača-potrošača i MSP-ova.

3.8

Tako je primjerice potrebno povećati izuzeće za male projekte (točka 125. i 127. Smjernica o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju) i odgovarajuće vrijednosti uključiti u Direktivu o energiji iz obnovljivih izvora, u cilju osiguravanja potpune jasnoće.

3.9

EGSO ima dvojbe u pogledu učinkovitosti uvođenja kvota povezanih s pristupom programima potpore za postrojenja u drugim državama članicama, posebice u pogledu konteksta cilja da se promiču decentralizirana energija iz obnovljivih izvora i regionalni gospodarski razvoj.

3.10

Poruka cijelog zimskog paketa ne može biti jasnija: filozofija je Komisije da se odsada sva energija iz obnovljivih izvora što brže mora prilagoditi tržištu. Taj pristup u osnovi treba pozdraviti, no on će biti problematičan sve dok se ne isprave dva postojeća temeljna poremećaja na tržištu. Prvo, još uvijek postoje a) izravne nacionalne potpore za elektrane koje upotrebljavaju fosilna goriva i b) internalizacija vanjskih troškova koja je i dalje potpuno neprikladna. Električna energija iz elektrana koje upotrebljavaju fosilna goriva i druge oblike energije iz fosilnih izvora stoga ima sustavnu prednost pred energijom iz obnovljivih izvora, kojom se ne stvaraju vanjski troškovi ili su oni vrlo marginalni. Globalne subvencije projekata Međunarodnog monetarnog fonda za „nečistu” energiju od 5,3 bilijuna USD godišnje; iznos za EU izračunan je na 330 milijardi USD godišnje.

3.11

Iako su već godinama poznati tržišni poremećaji u pogledu energije iz obnovljivih izvora te unatoč obećanjima da će se zaustaviti ti nejednaki uvjeti, još skoro ništa nije učinjeno te oni i dalje predstavljaju najveće prepreke toj vrsti energije!

3.12

S druge strane, zanimljivo je da su se nedavno pojavile kritike u pogledu tržišnih poremećaja navodno prouzročenih podupiranjem energije iz obnovljivih izvora. To je netočno. Činjenica da je potpora za energiju iz obnovljivih izvora još uvijek potrebna uvelike je posljedica subvencioniranja tradicionalne proizvodnje energije. Drugim riječima, ako se obustavi subvencioniranje proizvodnje energije u elektranama na fosilna goriva, čime bi se omogućili istinski jednaki uvjeti, veliki dio potpore za energiju iz obnovljivih izvora postao bi nepotreban. EGSO ponavlja svoje stajalište da je, između ostalog, potrebno uz pomoć tržišnih instrumenata stvoriti jednake uvjete za sve, koji bi omogućili uklanjanje tržišnih poremećaja i koji ne bi bili na daljnju štetu energiji iz obnovljivih izvora (vidjeti mišljenje EGSO-a „Revizija Direktive o energetskoj učinkovitosti zgrada”).

3.13

Stara energetska industrija obilježena je relativno malim brojem proizvodnih jedinica, od kojih je svaka velikog kapaciteta. Za razliku od toga, energetski sustav koji koristi energiju iz obnovljivih izvora osobito je obilježen manjim decentraliziranim kapacitetima.

3.14

EGSO je već izrazio svoja stajališta o mogućim novim konceptima za organiziranje trgovanja električnom energijom u decentraliziranim sustavima, uključujući „celularni pristup” (2). Oni se temelje na načelu da bi i mali sudionici na tržištu također trebali moći izravno međusobno komunicirati i trgovati energijom. Stoga nije riječ samo o poboljšavanju proizvodnih mogućnosti, već i o sudjelovanju u trgovini.

3.15

Širokim skupinama društva bi se takvim transakcijama među pojedincima (eng. peer-to-peer) omogućilo sudjelovanje ne samo u proizvodnji i potrošnji vlastite energije već i u aktivnom upravljanju malim energetskim jedinicama i energetskim jedinicama na regionalnoj razini, čime bi se otvorile nove mogućnosti za stvaranje dodatne vrijednosti. To također uključuje i povezivanje sektora, budući da grijanje i energija koja se upotrebljava za mobilnost u mnogim slučajevima predstavljaju lokalna dobra koja se dobivaju i troše u malim jedinicama.

3.16

EGSO ističe da su zbog administrativnih prepreka i općeg nedostatka propisa transakcije među pojedincima trenutačno nemoguće u brojnim državama članicama. Ta bi se situacija ovim Prijedlogom direktive i Prijedlogom za tržište električne energije trebala promijeniti, no EGSO u oba prijedloga primjećuje velike nedostatke.

3.17

Otvaranje tržišta električne energije transakcijama među pojedincima diljem EU-a pridonijelo bi oslobađanju golemog socijalnog i gospodarskog potencijala energije iz obnovljivih izvora. Zanemarivanjem ove točke te stoga neuzimanjem u obzir potpuno praktičnih prepreka poput graničnih vrijednosti za trgovinu energijom, Komisija propušta veliku priliku kojom bi europski građani, veći i manji prozumenti te MSP-ovi bili u puno boljem položaju na tržištu električne energije, kojom bi se većim subjektima omogućio izvoz „energetskih rješenja” na neeuropska tržišta te kojom bi se općenito poboljšala društvena prihvaćenost energetskog prijelaza.

4.1

Odbor ponavlja svoju kritiku (3) da se, za razliku od direktive iz 2009., novom direktivom više ne utvrđuje nijedan obvezujući nacionalni cilj. I dalje nije siguran može li planirani postupak upravljanja „motivirati” države članice koje se protive obvezujućim nacionalnim ciljevima da budu proaktivnije. U prijedlogu ne postoji odredba za specifični instrument za intervenciju ako se ne ispuni cilj od 27 % (vidjeti mišljenje EGSO-a „Upravljanje energetskom unijom”). EGSO s druge strane prepoznaje zajedničku odgovornost kako je utvrđeno člankom 3. prijedloga jer su, u skladu s predloženom Uredbom o upravljanju, predviđene financijske sankcije ako se ti ciljevi zajednički ne ispune u nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Međutim, još je nejasno na koji bi se način to moglo postići.

4.2

EGSO smatra da Komisija ne prepoznaje važnost aktivnog sudjelovanja lokalnih i regionalnih dionika, kako u pogledu prihvaćenosti uspostavljenih politika tako i u pogledu gospodarskih posljedica na regionalnoj razini. Predviđeni rast same e-mobilnosti stvorit će nove važne prilike za regionalno gospodarstvo, pod uvjetom da potreban razvoj infrastrukture za proizvodnju i distribuciju bude neprestano usmjeren na decentralizirane modele upravljanja (4).

4.3

Time bi se također potaknuo cilj najpovoljnijeg mogućeg iskorištavanja energije iz obnovljivih izvora za porezne obveznike i potrošače. To se, međutim, ne smije temeljiti isključivo na cijenama električne energije, već na sveukupnoj nacionalnoj i regionalnoj gospodarskoj perspektivi. Primjerice, potrebno je uzeti u obzir aspekt novih regionalnih radnih mjesta (vidjeti uvodnu izjavu 49.). Odbor ističe dosadašnju sklonost brojnih država članica a) da energiji koja se proizvodi i troši na lokalnoj razini nameću nepotrebna i neopravdana opterećenja te b) da u potpunosti zanemaruju regionalne aspekte.

4.4

Nadalje, u propisima država članica uglavnom se ne uzimaju u obzir troškovi mreže i sustava. EGSO je uvjeren da se decentraliziranim rješenjima uvelike smanjuju troškovi mreže i sustava te u tom pogledu podržava gledište koje je Komisija iznijela u uvodnoj izjavi 52.

4.5

Ta je uvodna izjava preuzeta iz Direktive 2009/28/EZ, ali nije dovela do toga da države članice u posljednjih nekoliko godina razviju posebne odgovarajuće regionalne strategije. EGSO je primijetio(Mijenjanje energetske budućnosti: civilno društvo kao glavni čimbenik u proizvodnji obnovljive energije – Studija EGSO-a o ulozi civilnog društva u provedbi Direktive EU-a o energiji iz obnovljivih izvora), da se u propisima i programima potpore u brojnim državama članicama ne navode lokalni i regionalni aspekti te da brojne nacionalne vlade i uprave čak citiraju europsko pravo kako bi to opravdale. Stoga je u tom pogledu potrebna veća konkretizacija. Iako su u prijedlogu utvrđeni formalni uvjeti za decentralizaciju i regionalni razvoj, prijedlog u tom smislu ne sadržava obveze provođenja dosljedne strategije. Prema mišljenju EGSO-a, navođenje načela bez dostatne pravne potpore ne predstavlja učinkovito zakonodavstvo.

4.6

U svrhu daljnjeg pojašnjenja uvodne izjave 49., Komisija u pravnom tekstu treba konkretizirati što znači kada se u direktivi navodi da „Komisija i države članice trebaju stoga podržati nacionalne i regionalne razvojne mjere … i promicati financiranje iz strukturnih fondova u tom području.” Točan sadržaj članka 50. jednako je nejasan u vezi s dijelom Direktive koji glasi: „[…] potrebno je uzeti u obzir pozitivan utjecaj na regionalni i lokalni razvoj, izvozne mogućnosti, socijalnu koheziju te mogućnosti zapošljavanja, ponajprije kad je riječ o malim i srednjim poduzećima i nezavisnim proizvođačima energije”. U pogledu članka 52. „[…] kako bi se omogućio razvoj decentraliziranih tehnologija za energiju iz obnovljivih izvora na temelju nediskriminirajućih uvjeta i bez ometanja financiranja infrastrukturnih ulaganja” EGSO pozdravlja uvažavanje decentraliziranih pristupa, ali postoji potreba za daljnjim pojašnjenjem i konkretizacijom.

4.7

Pozitivno je to što su pojmovi „centralizirano grijanje”, „potrošač vlastite energije iz obnovljivih izvora”, „vlastita potrošnja energije iz obnovljivih izvora”, „MSP” i „energetska potrošnja zajednice” (članak 21.) barem djelomično definirani i priznati kao pravni pojmovi značajni za energetsku politiku i propise. U prošlosti je nedostatak jasnoće u terminologiji doveo do značajne neizvjesnosti u pogledu ulaganja. Međutim, postoje dva problema. S jedne strane, još uvijek ne postoji jasna definicija prozumenta, a definicije predložene u zimskom paketu ne primjenjuju se dosljedno, S druge strane, pravne odredbe iz Direktive nisu u mogućnosti primijeniti te koncepte u praksi. Razvoj tih pravila ovisi o učinkovitoj provedbi. EGSO izražava žaljenje zbog toga što Komisija ne predlaže jasne smjernice za ovu provedbu.

4.8

U pogledu pitanja potrošača vlastite energije iz obnovljivih izvora:

EGSO pozdravlja prijedlog iz stavka 2. kojim se uređuje opskrba pojedinačnih zgrada jer bi se time uklonila velika nepravda koja je godinama postojala.

4.9

Kad je riječ o administrativnim uvjetima i dozvolama, EGSO napominje da je namjera predložena u člancima 15. i 16. u osnovi točna. Međutim, postoji nekoliko problema u pogledu predloženog teksta. Prije svega, pojam „decentralizirani uređaji” iz članka 15. stavka 1. točke (d) previše je nejasan. Potrebno ga je definirati. Drugo, države članice redovito ne ispunjavaju cilj postavljanja energetske potrošnje zajednice na jednaku osnovu s glavnim sudionicima na tržištu; do toga često dolazi zbog njihovog tumačenja pravila o državnim potporama. Ta se jednaka osnova stoga neće ostvariti sve dok se ne pojasne pravila koja se odnose na male projekte, vlastitu potrošnju i kulturu proizvođača-potrošača. Komisija mora hitno poduzeti mjere u pogledu navedenog. Treće, prijedlozi iz članaka 15. i 16. odnose se samo na proizvodnju. Kako bi sudionici na tržištu poput energetskih zajednica ostvarili potpun pristup tržištu te, prije svega, kako bi mogli provoditi uzajamne transakcije, potrebni su im pojednostavljeni postupci za skladištenje, trgovanje i vlastitu potrošnju električne energije.

4.10

U pogledu jamstava o podrijetlu u članku 19. prijedloga postojeći tržišni nedostatci ne odražavaju se dovoljno. Iako se prijedlogom nastoji potaknuti razvoj kapaciteta energije iz obnovljivih izvora pružanjem mogućnosti odabira potrošačima, trenutačnim zakonom EU-a nisu zabranjene obmanjujuće ponude „zelene električne energije”. Dobavljačima se omogućuje uporaba jamstava o podrijetlu za izgradnju zelenih pročelja uz nastavak proizvodnje, kupnje i prodaje električne energije iz neobnovljivih izvora. Budućim zakonodavstvom EU-a trebalo bi ovlastiti nacionalna regulatorna tijela da uspostave obvezujuće zahtjeve za sve sudionike na tržištu koji nude tarife za „zelenu električnu energiju”. Dobavljači bi trebali dokazati dodatnu korist koju takve tarife imaju za okoliš. Međutim, prijedlogom Komisije mogla bi se povećati zbunjenost potrošača te bi se povećala prekomjerna ponuda jamstava o podrijetlu. Osim toga, zajednice prozumenata koje svoju električnu energiju stavljaju izravno na tržište trebalo bi osloboditi od obaveze utvrđivanja podrijetla te energije, s obzirom da je njezino podrijetlo vidljivo iz njezinog statusa energije prozumenta ili zajednice.

4.11

EGSO smatra da je pristup Prijedloga u pogledu biogoriva suviše strog. Uz poštovanje cilja da se ne ugrozi proizvodnja hrane, također je važno da se omogući iskorištavanje dostupnih resursa na najbolji mogući način. EGSO stoga i dalje smatra da je potreban daljni razvoj biogoriva koja ne nastaju od poljoprivrednih proizvoda ili uporabom zemljišta kojom se narušava proizvodnja hrane, nego iz drugih izvora, kao što su ostaci, nusproizvodi i otpad, primjerice iz sektora šumarstva (vidjeti mišljenje EGSO-a „Dekarbonizacija prometa”) (5). EGSO također ističe da bi trebalo primijeniti sve postupne mjere kako bi se izbjegla nepravilna upotreba sredstava.

4.12

U svojem mišljenju „Neizravna promjena uporabe zemljišta/biogoriva” (6) od 17. travnja 2013. EGSO se pitao koje kvantitativne doprinose mogu pružiti „napredna biogoriva” i po kojoj cijeni. Na ta pitanja još nije odgovoreno.

4.13

Također je istaknuo da bi se povećanjem uzgoja i uporabe uljarica kao dijela osobito održive poljoprivrede (tj. mješoviti uzgoj usjeva) mogao otvoriti put nekim vrlo korisnim primjenama, kao što je upravljanje poljoprivrednim i šumarskim strojevima. Međutim, to je još jedno područje za koje se čini da Komisija nema pravu strategiju; problem se ne rješava prijedlogom za direktivu.

4.14

EGSO smatra da je važno moći zadržati fleksibilnost u pogledu smanjenja biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase proizvedenih iz prehrambenih sirovina ili ratarskih kultura, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije održivosti navedene u članku 27. prijedloga.

4.15

EGSO izrazito podržava zahtjeve utvrđene člankom 26. stavkom 5. u cilju osiguravanja održivog šumarstva. EGSO preporučuje da se definicija „dozvole za sječu” iz članka 2. točke (jj) preformulira kako bi se u nju uključili svi oblici pravno valjanih odobrenja za prikupljanje šumske biomase.

4.16

Kvote za alternativna goriva postavljene u direktivi u obzir ne uzimaju veliki potencijal rasta e-mobilnosti. Elektromobilnost je, sa strelovitim rastom udjela energije iz obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije, isto tako potrebna jer nudi fleksibilnost te može, ako se sa strateškog gledišta ispravno provede, imati veliku ulogu u razvoju struktura kulture proizvođača-potrošača.

4.17

Osim kvota za alternativna goriva, osobito na temeljima industrijske i regionalne politike te u cilju završetka energetske ovisnosti Europe, mogući cilj za udio elektromobilnosti koja upotrebljava električnu energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora mogao bi do 2030. biti 10-20 %. Također je važno da se kriteriji održivosti iz članka 27. koji se odnose na maksimalan udio obnovljivih izvora energije u konačnoj potrošnji energije primijene na sektor prometa kako bi se izbjegla prekomjerna ograničenja uporabe biogoriva u sektoru prometa.

4.18

Prijedlog iz članka 23. da se udio energije iz obnovljivih izvora isporučene za grijanje i hlađenje poveća za najmanje jedan postotni bod svake godine nije dovoljan. Ako želimo ostvariti klimatske ciljeve, bit će potrebno postaviti znatno više ciljeve.

4.19

Zahtjev iz članka 20. stavka 1. da se ocijeni potreba za proširenjem infrastrukture plinske mreže kako bi se olakšala integracija plina iz obnovljivih izvora energije ima smisla, no mora se imati na umu da je plin isto tako ograničeno fosilno gorivo. U tom se pogledu upućuje na mišljenje „Sigurnost opskrbe plinom” (7). Pri postavljanju kriterija za procjenu potrebno je osigurati razmatranje aspekta integracije sektora.

4.20

Odbor pozdravlja prijedlog iz članka 20. stavka 3. i članka 24. da se ojačaju koncepti centraliziranog grijanja budući da predstavljanju važne načine razvoja integracije sektora rješavanjem pitanja energetskog siromaštva i poticanjem regionalnog gospodarstva. EGSO istodobno napominje da se prema trenutačnom zakonodavstvu EU-a integrirana centralizirana i regionalna rješenja zbog nacionalnih propisa često ne mogu provesti.