15.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 13/128

Izvjestiteljica:

Dilyana SLAVOVA

1.1.

EU bi trebao izgraditi čvrsta partnerstva sa susjedima. Moramo dodatno pojačati suradnju sa zemljama u svom susjedstvu kako bismo još više učvrstili naše političke i gospodarske veze (1). Ono što se događa u zemljama istočne Europe i južnog Kavkaza ima posljedice po EU. Kako se EU širio, te su zemlje postale bliži susjedi i njihova sigurnost, stabilnost i blagostanje sve više utječu na sigurnost, stabilnost i blagostanje u EU-u. Uža suradnju između EU-a i njegovih istočnoeuropskih partnera – Armenije, Azerbajdžana, Bjelarusa, Gruzije, Republike Moldove i Ukrajine (i njihova međusobna suradnja) – od primarne je važnosti za vanjske odnose EU-a.

1.2.

EU se zalaže za rast i stabilnost u svojem susjedstvu Istočnog partnerstva i uviđa važnost poljoprivrede te uzlaznih i silaznih sektora za održavanje ruralnih područja i njihov socioekonomski razvoj.

1.3.

Za šest zemalja Istočnog partnerstva, gospodarski razvoj ostaje ključan prioritet zahvaljujući tokovima kapitala, robe, ljudi te znanja i iskustva. To se može postići samo u sigurnom okruženju, što je preduvjet održivog razvoja, prevladavanjem previše raširene korupcije.

1.4.

EGSO potiče proces diversifikacije ruralnih područja u zemljama Istočnog partnerstva, što bi moglo osigurati dodatni izvor dohotka zahvaljujući alternativnim aktivnostima i većoj mogućnosti zapošljavanja.

1.5.

EGSO podupire EK i njegove napore da uspostavi stabilan dijalog o poljoprivredi i ruralnom razvoju u svim partnerskim zemljama te je spreman pomoći u provedbi politika i uz njih vezanih reformi svima koji žele da poljoprivreda i ruralni razvoj postanu ključni sektor njihove suradnje s EU-om. Većina ulaganja EU-a treba se usredotočiti na one zemlje kojima su poljoprivreda i ruralni razvoj prioriteti.

1.6.

EGSO insistira da EU pomogne zemljama Istočnog partnerstva u pripremi dugoročnih strategija poljoprivrednog i ruralnog razvoja sa svim odgovarajućim dionicima, kao i u izgradnji neophodnih institucijskih kapaciteta na nacionalnoj i lokalnoj razini.

1.7.

EGSO izražava želju za strogom primjenom snažnog sustava praćenja nakon što sredstva koja je EU namijenio zemljama Istočnog partnerstva budu dodijeljena.

1.8.

EGSO poziva na strateško osuvremenjivanje poljoprivrednog sektora u zemljama Istočnog partnerstva, čime bi se na održiv način povećala domaća proizvodnja sigurne hrane. EGSO smatra da bi EU trebao i dalje biti od velike pomoći zemljama Istočnog partnerstva u poboljšanju sanitarnih i fitosanitarnih (SPS) standarda njihovih proizvoda i razvoju njihovih programa ruralnog razvoja. Nadamo se da će Područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (Deep and Comprehensive Free Trade Area, DCFTA) biti ispravno uspostavljeno i učinkovito u tom pogledu.

1.9.

EGSO iznimno cijeni važnost Programa europskog susjedstva za poljoprivredu i ruralni razvoj (European Neighbourhood Programme for Agriculture and Rural Development, ENPARD), pokrenutog radi potpore tom sektoru i nada se da će ENPARD, zajedno s tekućim ili planiranim programima u drugim zemljama, dovesti do održivog napretka u poljoprivredi i boljih uvjeta života u ruralnim područjima cijelog područja Istočnog partnerstva.

1.10.

EGSO jasno izražava svoju spremnost da iskustva i znanja EU-a podijeli s drugima u kontekstu čvrstog partnerstva za ruralni razvoj i održivi razvoj poljoprivrednog potencijala tih regija u okviru programa ENPARD-a. To će pridonijeti ne samo otvaranju radnih mjesta već i poboljšanju kvalitete života ljudi u seoskim područjima. Štoviše, potpora poljoprivredi i ruralnom razvoju također je jedan od ključnih aspekata predanosti EU-a uključivom rastu u susjedstvu.

1.11.

EGSO insistira da se u obzir uzmu iskustva EU-a stečena tijekom reforme poljoprivrede i ruralnih područja u pretpristupnim zemljama, kao i raznolika iskustva koja su stekle partnerske zemlje i napori koje one poduzimaju. EGSO poziva na to da se u tom sektoru stavi snažan naglasak na sudjelovanje civilnog društva i uključivanje dionika.

1.12.

Ovim mišljenjem EGSO također jasno iznosi svoju želju da civilno društvo bude mnogo šire zastupljeno u Platformi 2. („Gospodarska integracija i usklađivanje s politikama EU-a”), njegovu Odboru za poljoprivredu i ruralni razvoj, Odboru za okoliš i klimatske promjene (u pogledu promicanja zelenih tehnologija, ekoloških inovacija i biološke raznolikosti), Trgovinskom odboru za pitanja SPS-a te u Odboru za MSP-e kojima stručno znanje i vještine EGSO-a uvelike doprinose.

1.13.

Potpora poljoprivredi mogla bi postati kamen temeljac gospodarskih reformi u zemljama Istočnog partnerstva, na kojem bi se mogli izgraditi snažniji gospodarski i trgovinski odnosi s EU-om. To bi također pružilo pouzdanu zaštitu od trgovinskih poremećaja u odnosima s drugim partnerima.

2.1.

Istočno partnerstvo čini šest zemalja u dvama zemljopisnim područjima: Gruzija, Armenija i Azerbajdžan na južnom Kavkazu, na granici istočne Europe i jugozapadne Azije, između Crnog i Kaspijskog mora, te Molodova, Ukrajina i Bjelarus. Stanje zemalja Istočnog partnerstva relativno je dinamično. Dvije od tih zemalja, Bjelarus i Armenija (2), već su članice Euroazijske gospodarske unije. Kriza u Ukrajini je u tijeku, uz sve goru situaciju u državnim institucijama i u pogledu vladavine prava, što, čini se, dovodi do masovnih pojava otimačine zemljišta (3). Sukobi na granici između Armenije i Azerbajdžana i dalje se nastavljaju i utječu na razvoj tog područja.

2.2.

Odbor je donio mišljenja o pitanjima u pogledu Istočnog partnerstva (4), ali nikad se nije bavio problemima ruralnih područja, poljoprivrede i održivog razvoja u tim zemljama. Mišljenje se stoga bavi mogućnostima boljeg razvoja ruralnih područja i postizanjem održivosti u zemljama Istočnog partnerstva.

2.3.

EU prepoznaje važnost poljoprivrede, ruralnih područja i održivog razvoja u zemljama Istočnog partnerstva, a ENPARD je pokrenut u cilju davanja podrške tom sektoru.

2.4.

Platforme su glavni alat multilateralne dimenzije Istočnog partnerstva. Platforma 2. bavi se gospodarskom integracijom između partnerskih zemalja i EU-a te približavanjem politikama EU-a, čime doprinosi postizanju ciljeva Istočnog partnerstva. Platforma 2. svojim različitim odborima i područjima rada želi pridonijeti pametnom, održivom i uključivom razvoju slobodnog tržišnog gospodarstva u partnerskim zemljama.

2.5.

S obzirom na važnost poljoprivrede i ruralnih područja za daljnji održiv i uključiv razvoj u zemljama Istočnog partnerstva, krajem 2012. godine osnovan je Odbor za poljoprivredu i ruralni razvoj (Odbor ARD) i povezan s ENPARD-om.

2.6.

Odbor za okoliš i klimatske promjene bavi se suradnjom na provedbi sporazuma o pridruživanju (AA) i postupnom ujednačivanju s pravnom stečevinom EU-a na području okoliša i klimatskih promjena. To uključuje poticanje usklađivanja sa standardima EU-a, razmjenu informacija i najboljih praksi, izgradnju administrativnih kapaciteta i potporu razvoju civilnog društva. U teme za raspravu i djelovanje spadaju smanjenje otpada i recikliranje, onečišćenje zraka, biološka raznolikost i upravljanje vodama. Odbor za okoliš također nastoji razviti regionalni dijalog o politikama za borbu protiv klimatskih promjena s ciljem jačanja vidljivosti i pregovaračke sposobnosti partnerskih zemalja te surađivati s državama članicama EU-a u globalnim klimatskim pregovorima.

2.7.

Istočno partnerstvo ostvarilo je značajan napredak u 2014. godini. Novi sporazumi o pridruživanju potpisani s Gruzijom, Moldovom i Ukrajinom već se privremeno provode. U slučaju Gruzije i Moldove, privremena primjena već uključuje Područje produbljene i sveobuhvatne slobodne trgovine (DCFTA), dok je za Ukrajinu privremena primjena ovog dijela sporazuma odgođena do kraja 2015. AA/DCFTA uključuju ambiciozne programe političke, gospodarske i društvene reforme koje države Istočnog partnerstva približavaju EU-u.

3.1.

Sektori poljoprivrede i ruralnog razvoja zemalja Istočnog partnerstva razlikuju se u naravi, sastavu i razmjernoj veličini, što je sve uvjetovano njihovim tradicijama, kulturama i organizacijskim metodama. Klima, prirodni resursi i položaj određuju prirodna ograničenja.

3.2.

Poljoprivreda je važan sektor u gospodarstvu svih zemalja Istočnog partnerstva. U njemu je zaposlen velik dio stanovništva, ali i nakon desetljeća poteškoća ima veliki potencijal za razvoj. Potrebno je uložiti svaki napor kako bi se osiguralo da razvoj produktivnijeg poljoprivrednog sektora donese dobrobit poljoprivrednicima i ruralnim područjima.

3.3.

Mnoge zemlje Istočnog partnerstva imaju brojno ruralno stanovništvo, čija sredstva za život u određenoj mjeri ovise o malim ili rascjepkanim parcelama i uporabi komunalnih i državnih pašnjaka. Ti maloposjednici imaju vrlo ograničene resurse uz male mogućnosti rasta. U mnogim su slučajevima maloposjednici zaslužni za gotovo cjelokupnu nacionalnu proizvodnju poljoprivrednih proizvoda. Proizvodi koji potječu s malih posjeda često služe, u potpunosti ili djelomično, za vlastito preživljavanje. Prodaja bilo kakvih viškova otežana je zbog ograničenih veza s organiziranim tržištima te uništene ili dotrajale seoske infrastrukture. Glavni problemi (posebno u južnom Kavkazu) su nedostatak suradnje, osposobljavanja i obrazovanja u sektoru, kao i nepostojanje odgovarajućeg sustava oporezivanja.

3.4.

Dinamika tržišta poljoprivrednih proizvoda i volatilnost cijena hrane ukazali su na potrebu da zemlje Istočnog partnerstva razviju politike poljoprivrednog i ruralnog razvoja, uključujući i donošenje mjera za male poljoprivrednike. S jedne strane trebaju osuvremeniti poljoprivredu i povećati proizvodnju na održiv način, a s druge strane razviti ruralna područja i infrastrukturu te povećati mogućnosti zarade kako bi se popravila kvaliteta života i poboljšali izgledi za obitelji.

3.5.

U većini zemalja u tijeku su programi regionalnog razvoja, uključujući pilot-programe, usmjereni na mogućnosti zarade i zapošljavanja koje potencijalno nude alternativne aktivnosti u ruralnim područjima. Njihova je svrha potaknuti razvoj i gospodarsku diversifikaciju ruralnih područja te smanjiti regionalne razlike (5).

3.6.

Ruralno stanovništvo u zemljama Istočnog partnerstva već se dugo uzima zdravo za gotovo i često se zanemaruje u postupku donošenja politika i programa. Jedna je od posljedica tog političkog vakuuma postupno smanjenje broja stanovnika u ruralnim područjima jer se ekonomski aktivno stanovništvo seli u gradove ili u inozemstvo. Kao odgovor na ta negativna demografska kretanja i na potrebu za dinamičnim radno sposobnim stanovništvom koje bi potaklo poljoprivrednu industriju treba poboljšati infrastrukturu i zdravstvenu skrb te razviti odlučnije politike i veću predanost institucija.

3.7.

Poljoprivredni sektor južnog Kavkaza ne koristi u potpunosti svoj potencijal, pa trenutačno ima nisku produktivnost i konkurentnost. Propadanje prirodnog kapitala (zemlje, vode, šuma itd.), brdski teren, smanjena biljna i stočarska proizvodnja, uništavanje biološke raznolikosti i osjetljivost ekološke ravnoteže neka su od pitanja koja ometaju razvoj poljoprivrednog sektora. Siromaštvo ruralnih područja, nedostatak radnih mjesta i niska razina ruralnog životnog standarda neki su od čimbenika koji pridonose osjetljivosti seoskih područja južnog Kavkaza.

3.8.

U zemljama Istočnog partnerstva još postoje razlike u normama, propisima, zakonodavstvu i usporedivim podacima. Postoji potreba za zajedničkim standardima koji moraju zadovoljavati međunarodne standarde i standarde EU-a, uključujući mjere usklađivanja – mehanizme za nadzor i inspekciju primjene postojećih propisa. Nedovoljno razvijeni sustavi sigurnosti hrane i zdravlja životinja, osobito u zemljama južnog Kavkaza, zahtijevaju poduzimanje napora i djelovanje na području sukladnosti sa standardima SPS-a, posebno veterinarskim i sanitarnim standardima za životinje i proizvode životinjskog podrijetla.

3.9.

EGSO smatra da je potrebno uložiti svaki napor kako bi se osigurao razvoj produktivnijeg poljoprivrednog sektora koji donosi dobrobit potrošačima, poljoprivrednicima i općenito ruralnim područjima, koja su često među siromašnijim regijama svake zemlje. Imajući to na umu, EU je posljednjih godina pokrenuo širok paket programa u suradnji sa svojim istočnim partnerima. To su programi u rasponu od pružanja posebne tehničke pomoći preko vrlo velikih sektorskih programa pa sve do potpore dubinskim reformama u području poljoprivrede, ruralnog razvoja i sigurnosti hrane. U svakom slučaju, EGSO se slaže da treba strogo pratiti učinkovitost poljoprivrednih reforme u zemljama Istočnog partnerstva.

3.10.

EGSO potiče Europsku komisiju i Europski parlament da se uključe u obnovljeni i produbljeni politički dijalog o strateškom planiranju i reformama na području poljoprivrede, šumarstva i održivog razvoja na razini pojedinih zemalja, poštujući utvrđena pravila i povećavajući konkurentnosti poljoprivrednih struktura i transparentnost domaćih poljoprivrednih tržišta.

3.11.

Kako bi se podržao razvoj poljoprivrede u zemljama Istočnog partnerstva, EGSO vjeruje da kao prioritet treba uspostaviti lokalne poljoprivredne organizacije i ojačati ih razvojnim projektima osmišljenim za povećanje razine zastupljenosti poljoprivrednika i njihove uključenosti u postupak donošenja odluka.

3.12.

Poduzetništvo treba biti u žarištu aktivnosti EU-a u zemljama Istočnog partnerstva; ne trebamo zaboraviti da je promicanje poduzetništva u seoskim područjima od velike važnosti te da se može postići osiguranjem odgovarajućeg poslovnog okruženja, pristupa početnom kapitalu, bankovnih zajmova i odgovarajućih poreznih olakšica.

3.13.

EGSO smatra da je ključno istaknuti i pospješiti ulogu žena i mladih u poljoprivrednom i ruralnom društvu većim uključivanjem u strukovno obrazovanje i posebnim mjerama u planovima za ruralni razvoj.

3.14.

EGSO se nada da će Odbor za okoliš i klimatske promjene biti uspješan u provedbi sljedećih triju projekata u sklopu Platforme 2. – Gospodarska integracija i usklađivanje s politikama EU-a: Europski sustav razmjene podataka o okolišu (SEIS) (6), projekt GREEN (7), paket mjera Clima East  (8).

3.15.

EGSO poziva EK i EP da nastave sa svojim nastojanjima na poboljšanju upravljanja okolišem te sustava za prikupljanje i upravljanje podatcima u regiji Istočnog partnerstva, pomaganju zemljama Istočnog partnerstva u pogledu ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, usredotočenju na mjere zelene politike te predstavljanju obrazaca održive potrošnje i proizvodnje.

3.16.

EGSO prepoznaje važnost programa održivog razvoja „Ekologizacija gospodarstava u Istočnom susjedstvu” (EaP GREEN) koji provodi OECD u suradnji s UNECE-om, UNEP-om i UNIDO-om kako bi pomogli zemljama Istočnog partnerstva u prelasku na zeleno gospodarstvo.

4.1.1.

Poljoprivreda je jedan od velikih gospodarskih sektora u Armeniji, u kojoj približno trećina stanovništva živi u rijetko naseljenim planinskim ruralnim područjima gdje je poljoprivreda s malim ulaganjima, koja u potpunosti ili djelomično osigurava vlastitu prehranu, važan izvor sredstava za život. Gotovo cijeli bruto poljoprivredni proizvod (oko 97 %), proizvode mala gospodarstava.

4.1.2.

Armenija je također provela jedan od najobuhvatnijih programa zemljišne reforme; do sredine 1994. godine većina je poljoprivrednog zemljišta privatizirana. Rezultat je bio da je zemljište podijeljeno na više od 1,2 milijuna parcela.

4.1.3.

Armenija ima ograničene zemljišne resurse, pa obradiva površina čini samo 16,8 % ukupne površine. Plodno vulkansko tlo omogućuje uzgoj pšenice i ječma, kao i ispašu životinja. Navodnjavaju se usjevi marelice, breskve, šljive, jabuke, trešnje, oraha, dunje, smokve, nara, drugog voća te grožđa, osnove za svjetski poznat armenski konjak.

4.1.4.

Pregovori o sporazumu o pridruživanju, uključujući DCFTA, završili su u srpnju 2013. Međutim, budući da je Armenija pristupila carinskoj uniji, kao što je bilo najavljeno u rujnu 2013., sporazum o pridruživanju, koji je nespojiv s članstvom u carinskoj uniji, nije potpisan. Europska unija i dalje surađuje s Armenijom u svim područjima kompatibilnima s tom odlukom.

4.2.1.

S obzirom na to da se gospodarstvo Azerbajdžana oslanja na naftu i plin kao vodeće sektore, poljoprivreda je ključan element gospodarstva te zemlje koje nije vezano uz naftu. Gotovo polovica Azera živi u seoskim područjima, a uzdržavanje seoskog stanovništva ovisi o poljoprivredi.

4.2.2.

Najčešća je mješovita poljoprivreda, sa sličnim obrascima u proizvodnji usjeva. Glavni poljoprivredni usjevi u Azerbajdžanu su komercijalni usjevi, grožđe, pamuk, duhan, agrumi i povrće. Stoka, mliječni proizvodi, vino i jaka alkoholna pića također su važni poljoprivredni proizvodi.

4.2.3.

Godine 2010., EU i Azerbajdžan su započeli pregovore o Sporazumu o pridruživanju (s izuzetkom DCFTA-e zbog prijave za WTO koja je još u tijeku). Vlada Azerbajdžana službeno se prijavila za članstvo u WTO-u njegovu tajništvu 1997. godine, a rasprave još traju.

4.3.1.

U poljoprivrednom sektoru Bjelarusa zaposlena je približno desetina radne snage, a prevladavaju velika zajednička i državna gospodarstva. Većina zemlje bavi se uzgojem mješovitih usjeva i stočarstvom. Druge su važne kulture krumpir, šećerna repa, ječam, pšenica, raž i kukuruz; velik se postotak žitarica koristi za stočnu hranu. Goveda, perad i svinje glavne su vrste stoke. Približno dvije petine Bjelarusa pokrivaju šume, koje se iskorištavaju za proizvodnju drvnih i papirnih proizvoda.

4.3.2.

Ratifikacija Ugovora o partnerstvu i suradnji EU-a i Bjelarusa (o kojem se pregovaralo 1995. g.) zamrznuta je od 1997. g. kao odgovor na političko stanje u zemlji.

4.3.3.

Bjelarus se 1993. godine prijavio za članstvo u WTO-u. Postupak pridruživanja je u tijeku.

4.4.1.

U Gruziji je poljoprivredna od ključne važnosti jer daje sigurnost ruralnim područjima, u kojima živi gotovo polovica stanovništva Gruzije. Ruralno je zemljište vrlo rascjepkano – 95 % poljoprivrednika su „mali proizvođači” koji obično imaju oko 1,2 hektara i 2 krave po obitelji. Ta se rascjepkanost pojačala postupkom privatizacije zemljišta 1990-ih godina, što je dovelo do stvaranja novog sloja od oko pola milijuna „poljoprivrednika” koji se svrstavaju među samozaposlene poljoprivrednike.

4.4.2.

Mlijeko i meso najvrjedniji su poljoprivredni proizvodi. Stočari životinjama daju vrlo malo visokokvalitetne stočne hrane, pouzdajući se u besplatnu, ili izuzetno jeftinu ispašu i sijeno tijekom zime. To ne samo da donosi niske prinose mlijeka već konkurentnu proizvodnju mesa čini izuzetno teškom. Proizvodnja vina također je jedan od izuzetno važnih segmenata poljoprivrednog sektora. Većina poljoprivredne djelatnosti odvija se u plodnim naplavnim ravnicama uz korita rijeka, a glavni su proizvodi agrumi, grožđe i orašasti plodovi.

4.4.3.

Odnosima između EU-a i Republike Gruzije upravlja Sporazum o partnerstvu i suradnji (SPS) koji je zamijenjen Sporazumom o pridruživanju između EU-a i Gruzije, uključujući i DCFTA, potpisan 27. lipnja 2014. i privremeno se primjenjuje od 1. rujna 2014. U pogledu trgovine poljoprivrednim proizvodima, u DCFTA-i su napravljeni ambiciozni ustupci. Uvoz poljoprivrednih proizvoda iz EU-a u Republiku Gruziju potpuno je liberaliziran.

4.5.1.

Poljoprivreda je izuzetno važna u Moldovi. Na poljoprivredno zemljište otpada oko 75 % ukupne površine, a većina ga se koristi za uzgoj jednogodišnjih kultura. Približno desetina zemljišta koristi se za uzgoj trajnih kultura. Moldavsko društvo većinom je ruralnog karaktera; poljoprivredni sektor zapošljava 26,4 % radno sposobnog stanovništva i proizvodi 14,6 % BDP-a.

4.5.2.

Zbog zemljišne reforme promijenila se struktura uporabe poljoprivrednog zemljišta. Nakon privatizacije tijekom 1990-ih velik dio zemljišta ostao je podijeljen na male pojedinačne parcele. Postupak privatizacije doveo je do prosječnog posjeda od 1,4 hektara, koji se dalje dijeli na zasebne parcele ovisno o vrsti zemljišta (obradiva površina, voćnjak, vinograd) na približno 1 milijun zemljoposjednika. Od ukupnog poljoprivrednoga zemljišta, 0,66 milijuna hektara u javnom je vlasništvu (26,2 %), a 1,84 milijuna hektara u nekom je obliku privatnog vlasništva i/ili uporabe (73,8 %).

4.5.3.

U smislu vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, biljna proizvodnja donosi preko dvije trećine ukupne vrijednosti, dok proizvodnja životinjskih proizvoda i usluge čine oko 30 %, odnosno 2,4 %. Grožđe i mlijeko najvrjedniji su poljoprivredni proizvodi.

4.5.4.

Od 1998. g. odnosi između EU-a i Republike Moldove vođeni su Sporazumom o partnerstvu i suradnji, koji je zamijenjen Sporazumom o pridruživanju između EU-a i Moldove potpisanim 27. lipnja 2014., uključujući i DCFTA koji je privremeno na snazi od 1. rujna 2014.

4.6.1.

Proizvodnja usjeva u Ukrajini vrlo je razvijena, dijelom zahvaljujući plodnom tlu i pogodnoj klimi. Proizvodnja žitarica i krumpira među najvećima je u Europi, a Ukrajina je i jedan od najvećih svjetskih proizvođača šećerne repe i suncokretovog ulja. Ukrajinski sektor stočarstva kaska za poljoprivrednim sektorom, ali je njegova ukupna proizvodnja još znatno veća nego u većini drugih europskih zemalja.

4.6.2.

Pregovori o novom Sporazumu o pridruživanju, uključujući DCFTA, trajali su od 2007. do 2011., a Sporazum je parafiran 2012. godine. Politički dijelovi Sporazuma o pridruživanju konačno su potpisani 21. ožujka 2014., dok su preostali dijelovi Sporazuma, uključujući DCFTA, potpisani 27. lipnja 2014. Od 23. travnja 2014. EU je jednostrano odobrio autonomne trgovinske povlastice kako bi podupro Ukrajinu u trenutačnom stanju.

4.6.3.

Projekt „Poboljšanje sustava kontrole sigurnosti hrane u Ukrajini” (Improvement of Food Safety Control System in Ukraine, IFSSU) koji financira EU pokrenut je u srpnju 2014. kako bi se poboljšala sanitarna kvaliteta ukrajinskih prehrambenih proizvoda i povećalo povjerenje ukrajinskih potrošača u nacionalne proizvode. EU također pomaže ukrajinskoj Državnoj veterinarskoj i fitosanitarnoj službi da poboljša sustav osiguravanja sigurne hrane „od polja do stola”. S proračunom od gotovo 3,8 milijuna eura za 33 mjeseca, projekt IFSSU dio je prioritetnog područja „Sigurnost hrane i sigurnost opskrbe hranom”.

5.1.

ENPARD je uspostavljen temeljem dviju zajedničkih komunikacija Europske komisije i Europske službe za vanjsko djelovanje od ožujka i svibnja 2011., u duhu predanost EU-a uključivom rastu i stabilnosti u svom susjedstvu i prepoznavanja potencijalne važnosti poljoprivrede u smislu sigurnosti hrane, održive proizvodnje i ruralnog zapošljavanja.

5.2.

EU svim partnerskim zemljama nudi dijalog o ENPARD-u i spreman je pomoći u provedbi politika ENPARD-a i uz njih vezanih reformi svima koji se zalažu da poljoprivreda i ruralni razvoj postanu žarišna točka u njihovoj suradnji s EU-om. To uključuje pomoć u pripremi dugoročnih strategija poljoprivrednog i ruralnog razvoja sa svim odgovarajućim dionicima te u izgradnji neophodnih institucijskih kapaciteta na nacionalnoj i lokalnoj razini.

5.3.

Taj program već postiže rezultate u Gruziji: zakon o poljoprivrednim zadrugama, mreža od 54 „centra za informiranje i savjetovanje o poljoprivrednoj strategiji” itd. Dana 11. ožujka 2014. Europska unija potpisala je četiri potpore ukupnog iznosa od 15 milijuna eura za podršku malim poljoprivrednicima u sklopu inicijative ENPARD u Gruziji. Projektima će se putem tehničke pomoći pomagati pri osnivanju više od 160 zadruga u svim regijama Gruzije. Cilj je tih zadruga omogućiti malim poljoprivrednicima da se zajednički organiziraju kako bi postigli ekonomiju razmjera, pospješili učinkovitost i poboljšali povezanost s tržištima. Ukupni ENPARD za Gruziju iznosi 52 milijuna eura za razdoblje od pet godina (ožujak 2013. – ožujak 2018.).

5.4.

Pomoć EU-a Armeniji iznosio je 157 milijuna eura za razdoblje 2011. – 2013. (u usporedbi s 98,4 milijuna eura za razdoblje 2007. – 2010.). U prosincu 2013. EU je usvojio nova sredstva u iznosu od 41 milijuna eura za potporu civilnom društvu, regionalnom razvoju i poljoprivredi u Armeniji u okviru Europske politike susjedstva. Od tog ukupnog iznosa, 25 milijuna eura dodijeljeno je za provedbu inicijative ENPARD u Armeniji. Ta će se sredstva koristiti posebice za poboljšanje učinkovitosti institucija povezanih s poljoprivredom, podršku razvoju udruga poljoprivrednika, razvoj poljoprivredne statistike te olakšanje pristupa cjenovno pristupačnijoj hrani za armenske građane. To se odnosi i na poboljšanje uvjeta u ruralnim područjima otvaranjem radnih mjesta, razvojem javno-privatnih partnerstava i obukom radne snage.

5.5.

U Moldovi se program „Poticanje gospodarstva u seoskim područjima”, koji je pokrenut 2010., pokazao korisnim instrumentom za stvaranje radnih mjesta u moldavskim pokrajinama. Poljoprivreda i ruralni razvoj prepoznati su kao ključni sektor u razvojnoj suradnji Moldove i EU-a u razdoblju 2014. – 2017. Za pomoć tom sektoru odvojen je iznos od između 100 i 120 milijuna eura. U tom je kontekstu u ljeto 2014. g. usvojen sveobuhvatan program ENPARD-a od 64 millijuna eura za Moldovu koji se počeo provoditi početkom 2015. godine. Proračunskom potporom i tehničkom pomoći program će podržavati dugoročnu sveobuhvatnu strategiju koju će za razvoj sektora pripremiti vlada. Tom se financijskom pomoći jača konkurentnost poljoprivrednog sektora i produbljuje rasprava o razvoju novih politika.

6.1.

Svjestan temeljne uloge civilnog društva u zemljama Istočnog partnerstva, EGSO je spreman preuzeti aktivnu ulogu i podijeliti svoje stručno znanje s drugima kako bi se izgradio učinkovitiji poljoprivredni sektor, osobito na sljedeće načine: