15.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 13/40

Izvjestitelj:

Bernd SCHLÜTER

1.1.

EGSO se zalaže za jasniju stratešku opredijeljenost socijalne politike Unije, u kojoj treba voditi računa i o posljedicama krize i politike u kriznim situacijama te gubitku povjerenja među stanovništvom.

1.2.

Odbor poziva Komisiju da, u okviru sveobuhvatnog programa rada, utvrdi opća načela socijalne politike. EGSO u točki 4. navodi svoje prijedloge tih načela, koja bi se mogla utvrditi u okviru vodeće inicijative, pravila upravljanja ili bijele knjige te na temelju boljeg usporednog prikupljanja podataka na razini EU-a i država članica. Za ocjenjivanje kvalitete sustava socijalne zaštite nije dovoljno raspolagati samo ulaznim pokazateljima (koliko se novca u pojedinoj državi članici utroši na pojedini oblik socijalne skrbi).

1.3.

Pri utvrđivanju načela socijalne politike u smislu podjednako visoke razine socijalnih standarda, potrebno je voditi računa o nadležnostima država članica i o političkim i kulturnim različitostima socijalnih sustava te težiti postizanju konsenzusa između država članica gdje god je to moguće.

1.4.

Načela socijalne politike trebala bi biti sadržajna osnova za, između ostaloga, buduće preporuke državama članicama u okviru učinkovitije oblikovanog Europskog semestra (1). Načela se trebaju primjenjivati i na strukturne fondove, otvorenu metodu koordinacije (OMK) i ocjenu socijalnog učinka u skladu s člankom 9. UFEU-a. Jedna od mjera kojoj treba težiti je i obvezujuća najmanja razina socijalne zaštite (engl. Minimum Social Protection Floor) na temelju postojeće pravne osnove.

1.5.

Načela socijalne politike trebaju biti i temelj djelovanja institucija EU-a, posebice gospodarsko-političkog upravljanja, nadzora proračuna i upravljanja krizama.

1.6.

Socijalni partneri imaju najvažniju ulogu, naročito u paritetnim sustavima socijalne zaštite i u drugim sustavima uspostavljenima na temelju pregovora između socijalnih partnera te moraju sudjelovati u utvrđivanju načela socijalne politike. Sudjelovati moraju, u okviru svojih nadležnosti, i akteri civilnog društva, udruženja centara za socijalnu skrb, socijalna poduzeća, lokalne vlasti, državne socijalne ustanove, socijalna osiguranja, korisnici i potrošači.

1.7.

EGSO ovom prilikom daje konkretne prijedloge za načela socijalne politike na području sustava socijalne skrbi. Cilj je poboljšati učinkovitost i pouzdanost skrbi i socijalne zaštite te socijalne sigurnosti i zdravstvenih sustava, neovisno o prirodi pružatelja skrbi i vrsti same skrbi. EGSO se posebice zalaže za socijalno-pravnu i financijsku potporu suvremenim socijalnim uslugama u cilju općeg dobra u svim državama članicama EU-a.

1.8.

Odbor uviđa raznolikost sustava u pogledu, između ostalog, ciljeva, prirode i sadržaja socijalne skrbi, solidarnog odnosa i preuzimanja vlastite odgovornosti, pravnog jamstva, financiranja i kvalitete. Također analizira položaj korisnika i socijalnih službi. Odbor smatra da je potrebno jamčiti osnovnu socijalnu skrb na temelju zajedničkih odredbi na razini Unije.

2.1.

Temelje europske socijalne politike predstavljaju, između ostaloga, ljudska prava, pouke iz dva svjetska rata (2), načelo socijalnog tržišnog gospodarstva zajamčeno ugovorima, ciljevi strategije Europa 2020., potreba za produktivnim nacionalnim gospodarstvima, obveza suzbijanja siromaštva, poglavlja Ugovora o socijalnoj i zdravstvenoj politici te politici zapošljavanja, cilj socijalne kohezije i opća pravila o tržišnom natjecanju iz članka 3. UEU-a. Članak 151. UFEU-a propisuje da socijalna politika ima za cilj promicanje zapošljavanja, poboljšanje životnih uvjeta, odgovarajuću socijalnu zaštitu i borbu protiv isključenosti. Europski socijalni model izraz je jedinstvenog vrijednosnog i kulturnog zajedništva (3), u kojem se demokracija i vladavina prava stapaju s društvenom odgovornošću i solidarnošću. EGSO želi ojačati ovaj model i osigurati njegovu održivost u budućnosti.

2.2.

EGSO je uvjeren da bi socijalna politika trebala biti jedan od stupova politike EU-a, kako sama po sebi tako i kao sredstvo za održivo promicanje rasta i zapošljavanja  (4). Odbor pohvaljuje napredak koji je već postignut u politici zapošljavanja, nekim područjima usklađivanja i zaštiti na radu. EGSO naglašava investicijski aspekt (5) učinkovitih sustava socijalne skrbi i ukazuje na moralnu, društvenu i materijalnu cijenu zanemarivanja socijalne politike. EGSO je uvjeren da se uspješna, inovativna gospodarstva i pouzdana, učinkovita i djelotvorna socijalna skrb međusobno podupiru. Moderni socijalni sustavi mogu postići da gospodarstvo bude otpornije na krize, omogućavaju zapošljavanje te pokazuju visok potencijal za stvaranje radnih mjesta čak i u manje razvijenim regijama (6). Smanjeni izdaci za, na primjer, aktivno uključivanje, jačanje položaja nezaposlenih i povećanje mogućnosti za djecu i mlade nisu elementi održive konkurentske prednosti u kontekstu modernog tehnološkog i informacijskog društva, demografskih promjena (7) i imigracije. Daljnji razvoj sustava na temelju zajedničkih načela može pridonijeti promicanju jednakih mogućnosti i pravednog natjecanja u EU-u.

2.3.

Sustavi socijalne skrbi i zdravstveni sustavi kao i slični sustavi doprinose, između ostaloga, nužnoj socijalnoj ravnoteži, smanjenju siromaštva, jamčenju supsidijarnih sredstava za uzdržavanje i društvenoj stabilnosti. Gotovo svaki državljanin EU-a u nekom je trenutku svog života prisiljen zatražiti pomoć u okviru socijalne skrbi. Socijalni sustavi jamče, na primjer, odgovarajuću mirovinsku zaštitu i stručnu pomoć, primjerice osobama kojima su potrebne briga i podrška.

2.4.

Poslodavci i radnici pokazuju zanimanje za, između ostaloga, usklađivanje profesionalnog i obiteljskog života, unaprjeđivanje zdravlja i osnaživanje. Stručne socijalne službe promiču komunikacijske vještine i vještine potrebne u svakodnevnom životu, poboljšanje izobrazbe te pružaju podršku, na primjer, u slučaju ovisnosti ili kriza odnosno za njegu i odgoj u obitelji.

2.5.

EGSO je svjestan velikih razlika u pogledu djelotvornosti, pouzdanosti i učinkovitosti socijalnih sustava  (8). Iako u mnogim državama članicama sustavi funkcioniraju dobro, zajednički dijalog o socijalnoj politici u svim državama članicama bio bi ipak od koristi. Sredstva za uzdržavanje (minimum income) iz socijalne skrbi, stručne socijalne usluge i učinkovito uključenje na tržište rada i u društvo nisu svugdje zajamčeni. Posebice zdravstvena skrb često nije dostupna svima. Primjerice, ako korisnici ne mogu podmiriti službena ili neslužbena dodatna plaćanja, nije im u svim regijama ni državama članicama dostupna stručna skrb poput ambulantne njege, pomoći osobama s invaliditetom ili pomoći radi poteškoća u odgoju i obrazovanju. Odbor je svjestan potrebe da se poboljšaju solidarno financiranje i pravna zaštita.

2.6.

Naposljetku, istraživanje zaklade Bertelsmann (9) ukazalo je na značajne razlike u kapacitetima socijalnih sustava, ustanovilo alarmantnu promjenu stanja u pogledu siromaštva i bogatstva u EU-u i svim zemljama članicama i pozvalo EU da uloži veće napore na području socijalne politike. Studija je pokazala da su učinkoviti socijalni sustavi mogući i tamo gdje je BDP relativno nizak, ali i da mogu biti manjkavi čak i tamo gdje je BDP relativno visok. Sve veće siromaštvo ugrožava društvenu stabilnost i gospodarski razvoj (10). Sve većim razlikama između država članica i zabrinjavajućim političkim tendencijama potrebno je suprotstaviti se prijedlozima za socijalnu politiku.

2.7.

Potrebno je poboljšati sadržajni temelj preporuka državama članicama i politike za hitne slučajeve. Umjesto da naknadno udovoljava zahtjevima za humanitarnu pomoć, Unija bi trebala slijediti dosljedna načela socijalne politike. Upitno izravnavanje rizičnog poslovanja banaka, koje se financira novcem poreznih obveznika, mora biti u razumnom odnosu s ulaganjima u učinkovito funkcioniranje socijalnih sustava. Pravila unutarnjeg tržišta, na primjer na području državnih potpora i javne nabave, već danas imaju značajan utjecaj na socijalne sustave i socijalne usluge iako je očigledno da ih se ne ocjenjuje na temelju kriterija socijalne politike.

2.8.

Uzimajući u obzir socijalnu tržišnu privredu  (11) kao novi cilj Ugovora, politiku unutarnjeg tržišta trebalo bi obogatiti aspektima socijalne politike (12). EGSO je svjestan trenutnih potreba (13) i ohrabruje Komisiju i Europsko vijeće da utvrde i provode načela socijalne politike (14).

2.9.

Nova etapa europske socijalne politike mogla bi se izgraditi na, primjerice, sljedećim temeljima: Vijeće je već 1992. godine pozvalo na uvođenje minimalnog dohotka (15), a 2000. je pripremilo socijalni program. U skladu s člankom 12. Europske socijalne povelje, države članice dužne su osigurati sustave socijalne sigurnosti. U ciljeve ugovora EU-a također spadaju socijalna kohezija i zaštita usluga od općeg interesa (16). MOR (17) je objavio osnovne standarde za socijalne sustave. Važeća Bijela knjiga o socijalnoj politici EU-a objavljena je 1994. Na razini EU-a zajamčeno je pravo na sredstva za uzdržavanje  (18). Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom postavlja važne standarde.

2.10.

U svom mišljenju SOC/482 EGSO, jednako kao i Parlament (19), Odbor regija (20) i različite organizacije, poziva na uvođenje odgovarajućeg minimalnog dohotka (21). Odbor se aktivno bavio temama kao što su, između ostalog, socijalne službe, socijalna poduzeća, socijalna ulaganja, zapošljavanje, članak 9. UFEU-a, inicijativa za mlade, gospodarsko upravljanje i usluge od općeg interesa. Ovo mišljenje je u mnogim drugim aspektima povezano s dokumentima EGSO-a i EU-a, koje ovdje ne možemo pojedinačno navoditi.

3.1.

EGSO je u ovom mišljenju usredotočen na važan aspekt programa socijalne politike, naime na poboljšanje učinkovitosti i pouzdanosti kako skrbi tako i socijalne zaštite, socijalne sigurnosti i zdravstvenih sustava. Mišljenje se bavi „socijalnom skrbi” koja se u cijelosti ili djelomično financira iz poreza ili sustava socijalnog osiguranja te spada u područje javne socijalne politike na temelju socijalnog zakonodavstva ili paritetnih ugovora koji su podložni kontroli, pri čemu nije odlučujuća priroda pružatelja usluge. „Socijalnu skrb” u smislu ovog mišljenja mogu pružati javna i lokalna uprava, socijalna osiguranja, neovisna socijalna poduzeća, dobrotvorne organizacije i poduzeća različitog pravnog oblika. Sve njih se u ovom mišljenju smatra „socijalnim službama” ako socijalnu skrb pružaju sami. Pojam „socijalna skrb” obuhvaća sve vrste skrbi, između ostaloga usluge i novčane naknade u socijalnom i zdravstvenom sektoru. Pod socijalnim osiguranjem podrazumijevaju se paritetna i/ili obvezna socijalna osiguranja i/ili uzajamna osiguranja, koja ispunjavaju određenu funkciju u sustavima socijalne sigurnosti uspostavljenima na temelju socijalnog prava ili paritetnih sporazuma.

3.2.

Različitost socijalnih sustava, skrbi, pojmova i njihovog sadržaja iziskuje oprez u raspravama o socijalnoj politici i u prijevodima. Sustavi država članica odgovaraju njihovim pojedinačnim socijalnim politikama, kulturi i povijesti, te bi se trebali nastaviti razvijati u duhu europskog socijalnog modela. Potrebno je naći razumnu ravnotežu (22) između raznolikosti sustava i potrebnih zajedničkih načela.

3.3.

Unija bi trebala stvoriti zajednički prostor za raspravu o socijalnoj politici, izraditi suvremene standarde i razviti vlastite inicijative te poticati usklađeni daljnji razvoj socijalnih sustava. Načela socijalne politike mogu biti sadržajna osnova za prijedloge Komisije, posebice u okviru Europskog semestra, strategije Europa 2020. i otvorene metode koordinacije, kao i za provedbu ocjene socijalnog učinka u skladu s člankom 9. UFEU-a (23). Ta bi načela trebala ponuditi i sadržajnu osnovu za obveznu minimalnu razinu socijalne zaštite (engl. Minimum Social Protection Floor), rad i upravljanje (24) tijela EU-a, naročito u kriznim situacijama, nadzoru proračuna i gospodarskom upravljanju.

3.4.

Trebalo bi provjeriti jesu li sustavi socijalne skrbi održivi u budućnosti. Socijalne službe trebale bi poštovati demokratski legitimne ciljeve za opće dobro pri čemu trebaju sačuvati svoju svojstvenu samostalnost.

3.5.

O pružanju socijalne skrbi građanima u načelu odlučuju javne ustanove za socijalnu skrb, socijalna osiguranja ili pak netko treći poput pružatelja usluga, primjerice liječnici, koji propisuju određenu terapiju. Potrebno je razlikovati odluku o pružanju socijalne skrbi od pružanja skrbi i njegova financiranja; ponekad se, na primjer, korisniku uruči novčana potpora uz ili bez obveze da koristi određenu stručnu pomoć. Neke socijalne usluge pružaju izravno lokalne uprave, druge ustanove za socijalnu skrb ili socijalna osiguranja. Ako ih, međutim, pružaju neovisne socijalne ustanove, za pravni odnos i financiranje mogu vrijediti vrlo različita pravila. Postoje, na primjer, sustavi javne nabave, dogovori o pružanju usluga i naknadi između socijalnih službi i onih koji skrb financiraju, naknadno plaćanje troškova, sustavi na temelju vaučera ili izravno financiranje socijalnih službi za nespecifične slučajeve, naročito za savjetovanje i prevenciju. U sustavima ugovora i vaučera, javna ustanova nadležna za financiranje plaća socijalnu službu izravno na temelju broja slučajeva. Trebalo bi se zapitati postoje li dovoljna pravna sigurnost i dostatne mogućnosti izbora i sudjelovanja korisnika u svakom od sustava.

3.6.

Socijalni partneri imaju središnju ulogu posebice u sustavima socijalnog osiguranja te bi stoga trebali biti najvažniji sudionici u utvrđivanju načela socijalne politike. Nacionalne i lokalne socijalne ustanove, socijalna osiguranja i neovisne socijalne ustanove imaju središnju ulogu u, na primjer, pružanju socijalne skrbi. Stoga njihovi predstavnici trebaju i dosljedno sudjelovati u okviru svojih nadležnosti.

3.7.

Imajući na umu da je potrebno naći razumnu ravnotežu između nadležnosti država članica, zajedničkih europskih vrijednosti i poštenog tržišnog natjecanja unutar EU-a, sljedeća načela trebaju dati sadržajni poticaj daljnjim koracima na području socijalne politike EU-a.

4.1.

Načelo minimalne zaštite: jamčenje osnovne, supsidijarne socijalne skrbi, između ostalog, sredstava za uzdržavanje (engl. minimum income) za osobe koje nemaju dovoljno prihoda u vidu osobnog dohotka, mirovine ili drugih oblika socijalnih primanja. Ono obuhvaća i razvoj zajedničkih pokazatelja za osnovnu socijalnu skrb (25). Financijska sredstva za uzdržavanje trebala bi pokrivati barem stvarne troškove hrane, smještaja, odjeće, vode, energije i osnovne zdravstvene skrbi.

4.2.

Načelo nužnosti: razvoj i pružanje suvremene i stručne socijalne skrbi i zdravstvenih usluga u različitim problematičnim situacijama u kojima se nalaze, primjerice, obitelji, osobe s invaliditetom, bolesni, nezaposleni, samohrani roditelji, djeca, njegovatelji članova obitelji, izbjeglice, mladi (26) s poteškoćama u razvoju, roditelji s problemima u odgoju, pružatelji kućne njege ili druge skrbi u kućanstvu (27), osobe koje imaju probleme s prezaduženjem (28), ovisnosti i psihosocijalnih problema. Učinkovita socijalna skrb obuhvaća također savjetovanje, skrbništvo, usmjeravanje, praćenje, njegu, obrazovanje i odgoj, liječenje i terapiju (29). S obzirom na to da su razlozi nezaposlenosti raznoliki i da je potrebno spriječiti pad u siromaštvo, korisno je uz pomoć pravno zajamčenih, aktivnih mjera na tržištu rada poticati brzu reintegraciju na tržište rada, a do tada svim tražiteljima zaposlenja – naročito mladim ljudima koji su u potrazi za prvim zaposlenjem ili ženama koje, nakon dužeg prekida, žele ponovno raditi – pružiti odgovarajuću skrb.

4.3.

Načelo određenosti: razvoj jasnih ciljeva socijalne politike na području socijalne skrbi, poput jednakih mogućnosti i jednakosti među generacijama, aktivnog uključenja, nadoknada za teškoće, usklađivanja profesionalnog i obiteljskog života, zaštite od životnih rizika, prevencija, mjera za krizne situacije, sudjelovanja u zapošljavanju i u društvu, skrbi za starije osobe, obrazovanja itd. Uz to, potrebno je na odgovarajući način s pravno-socijalnog gledišta odrediti vrstu skrbi poput, na primjer, novca i/ili usluga, ambulantnog ili stacionarnog liječenja i sl. Pritom bi trebalo težiti ravnoteži između prava korisnika na vlastitu odluku i učinkovitosti socijalne skrbi.

4.4.

Načelo dostupnosti: jamčenje lokalne, vremenske i financijske dostupnosti socijalne skrbi i, posebice, socijalnih usluga bez diskriminacije. Dostupnost omogućuju solidarno i održivo financiranje, transparentnost ponude usluga i konkretno pravno jamstvo koje uključuje mogućnost tužbe i žalbe. Obvezna participacija, ako postoji, treba biti socijalno uravnotežena i ne smije predstavljati prepreku. Administrativna kontrola nužnosti specifične vrste pomoći može biti kontraproduktivna kod određenih usluga, poput pomoći kod ovisnosti ili psihosocijalnih problema. Korisnicima posebice treba aktivno nuditi savjetovanja i prevenciju.

4.5.

Načelo proporcionalnosti: usluge trebaju biti potrebne i primjerene u svom obliku i dosegu. Diskrecijske odluke i socijalno zakonodavstvo trebaju se temeljiti na načelu proporcionalnosti. Trošak resursa i očekivani učinak nekog oblika socijalne skrbi trebaju biti u razumnom razmjeru. Načelo proporcionalnosti treba primjenjivati i na pravne obveze građana u pogledu korištenja socijalne skrbi ili sličnih postupaka te na odnos prava i obveza.

4.6.

Načelo solidarnosti: financiranje socijalne skrbi treba temeljiti prije svega na solidarnim sustavima socijalnog osiguranja i pravednim i solidarnim poreznim sustavima. Solidarno financiranje trebalo bi po mogućnosti obuhvatiti sve društvene skupine i slojeve. Time bi se doprinijelo pouzdanosti, prihvatljivosti i održivosti financiranja. Neprijavljeni rad (30) i izbjegavanje plaćanja poreza potkopavaju socijalni sustav. Zbog demografskog i gospodarskog razvoja moglo bi biti potrebno proširiti oporezivanje na sve vrste prihoda, uključujući prihode od kapitala. Bolja koordinacija europskih poreznih sustava i sustava za financiranje može poboljšati osnove za financiranje. Privatna ulaganja, donacije, građanski i vjerski angažman te korištenje fondova zaklada dobrodošla su nadopuna redovitog financiranja, ali ne mogu jamčiti ostvarenje prava niti infrastrukturu.

4.7.

Načelo individualne odgovornosti: tražiteljima zaposlenja i osobama s teškoćama pri uključivanju na tržište rada i sl. socijalna skrb i sustavi poticaja trebali bi pružati podršku s ciljem da prihode za život ostvaruju vlastitim snagama, bilo u cijelosti ili djelomično. Građanima bi trebalo pružiti mogućnost dodatnog osiguranja u okviru paritetnih sporazuma koji nadopunjuju državni sustav i o kojima se pregovara i upravlja na neprofitnoj osnovi. Profesionalna pomoć u razvoju stručnih kvalifikacija i osobnih vještina, poput komunikacije ili socijalnih i ostalih kompetencija potrebnih u svakodnevnom životu, često je preduvjet razvoja odgovarajuće vlastite i društvene odgovornosti. U cilju očuvanja zdravlja pojedinca, sustavi socijalnog osiguranja mogli bi promicati zdrav način života uz pomoć prevencije, poticajnih mjera i više razine zaštite potrošača.

4.8.

Načelo sudjelovanja: sve vrste skrbi, pojedinačno ili u kombinaciji s drugima, trebaju pridonijeti tome da građani budu sastavni dio društva, što obuhvaća stručno, kulturno i političko sudjelovanje kao i sudjelovanje u društvenom blagostanju.

4.9.

Načelo ustroja: odgovarajuće oblikovanje pravnih i financijskih odnosa među korisnicima, ovisno o tome radi li se o sustavu javnih ili neovisnih socijalnih službi, javne socijalne uprave ili socijalnog osiguranja. Ako su neovisne socijalne službe dio sustava javne socijalne skrbi na temelju, primjerice, socijalnog zakonodavstva i financiranja, njihovo djelovanje i, posebice, njihovo financiranje i dostupnost trebaju poštovati načela koja se ovdje navode. Takve socijalne službe trebale bi se financirati solidarno te bi ih trebalo regulirati u okviru socijalnog prava kako bi mogle pružati visokokvalitetnu skrb svim građanima.

4.10.

Načelo vlastitog odabira korisnika: korisnici nisu pasivni primatelji nego supružatelji pomoći i građani s pravom na uslugu. Građani bi trebali imati mogućnost da, unutar određenog raspona troškova, izaberu između različitih oblika skrbi, na primjer ambulantnu, stacionarnu ili neku drugu skrb, poput organiziranog stanovanja. Odgovarajuća vrsta pomoći ovisi o osobnoj situaciji, specifičnim potrebama za stručnom pomoći koje utvrđuju osposobljeni stručnjaci, željama pojedinca i lokalnoj situaciji. Ako su neovisne socijalne službe dio sustava javne socijalne skrbi na temelju, primjerice, socijalnog zakonodavstva i financiranja, korisnicima bi trebalo omogućiti da izaberu između različitih usluga.

4.11.

Načelo pravne sigurnosti: pravno jamčenje skrbi, primjerice na temelju socijalnog zakonodavstva ili sličnih demokratski utemeljenih pravnih instrumenata država članica. Odredbe takvog socijalnog zakonodavstva trebale bi regulirati: zakonska prava, diskrecijske odluke, obvezu suradnje korisnika, opis uvjeta za pružanje skrbi, mogućnosti žalbe i tužbe odnosno javnog nadzora privatnih pružatelja javnih usluga, kvalitativne standarde, jamstvo dostupnosti, obveze u pogledu infrastrukture, vrste financiranja itd. Osiguranje prava odnosno zakonska prava korisnika trebala bi biti zajamčena barem prilikom pružanja temeljne socijalne ili zdravstvene skrbi. Kod nekih oblika skrbi, diskrecijsko pravo može bolje odgovoriti na okolnosti. Osobito je nužno pravno zaštititi dobrobit osoba koje trebaju zaštitu (31). Neovisne socijalne službe trebaju imati zaštićeni pravni položaj i nediskriminirajući pristup pružanju usluga osim kad se radi o monopolskim sustavima. U nekim državama članicama načelo socijalne države, kao sastavni dio ustavnih prava, podržava stajalište socijalne politike i jamči osnovnu socijalnu skrb čak i u vrijeme krize.

4.12.

Načelo općeg dobra: naročito bi poduzeća i organizacije čiji je cilj opće dobro i koje omogućuju sudjelovanje  (32), poput neprofitnih organizacija, socijalnih poduzeća, javnih službi, udruga, pojedinih oblika zaklada i zadruga, udruga potrošača, i drugih aktera civilnog društva trebali imati pravo na odgovarajuće financijske i pravne uvjete. Financiranje profitnih organizacija koje se bave socijalnom djelatnošću iz poreza ili doprinosa socijalnom osiguranju zahtijeva dubinsku socijalno-političku raspravu, odgovarajuće kontrole i barem postojanje okvira za raspodjelu dobiti.

4.13.

Načelo transparentnosti: korištenje javnih sredstava službi za socijalnu skrb i javne uprave trebalo bi biti transparentno. Građanima bi trebali biti dostupni podaci o pravnoj osnovi, razlozima za odluke o skrbi i odobrenju itd.

4.14.

Načelo umreženosti: svakodnevica, promjena načina života, novi oblici obitelji, starenje i imigracija zahtijevaju integrirane i umrežene usluge  (33). Treba izbjegavati razdvajanje, isključenost i diskriminaciju.

4.15.

Načelo jednakosti: korisnici, socijalne ustanove i socijalne službe trebaju imati zakonski regulirana i izvršiva prava i obveze. Ako su predviđene kazne ili odštete u slučaju kršenja zakona, one trebaju biti primjenjive ne samo na korisnika nego i na javne socijalne ustanove.

4.16.

Načelo kvalitete: za socijalne usluge trebaju postojati mjere osiguranja kvalitete. Procjenu potreba te planiranje i provedbu mjera trebalo bi temeljiti na dostignućima socijalnih znanosti i stručnom znanju; usluge svakom pojedincu treba poboljšati na temelju mjera za obuku, profesionalizacije kao i pristojnih plaća i radnih uvjeta u okviru slobodnog kolektivnog pregovaranja. Okvir za kvalitetu usluga od općeg interesa u Europi (COM(2011) 900 završna verzija (34) može biti vodilja za preporuke EU-a za socijalne službe. Trebalo bi poticati mobilizaciju i obuku volontera u uvjetima kad je to korisna dopunska mogućnost.

4.17.

Načelo koordinacije: rješavanje prekograničnih slučajeva pružanja socijalne skrbi i socijalne zaštite treba biti poboljšano. U takvim slučajevima potrebno je poštovati kapacitete nositelja financiranja, poreznih obveznika i uplatitelja doprinosa kao i načelo socijalne solidarnosti i proporcionalnosti. Potrebno je izbjegavati jednostrano opterećenje, naročito učinkovitih nacionalnih sustava.