15.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 13/8

Izvjestitelj:

Jan KLIMEK

1.1.

Obiteljska poduzeća predstavljaju okosnicu mnogih gospodarstava u svijetu i bilježe izrazito dinamičan razvoj. Ona su izvor gospodarskog rasta i zapošljavanja, a puno pažnje posvećuju regionalnim i lokalnim okolnostima. Različiti su razlozi pokretanja obiteljskih poduzeća, ali im je svima zajedničko prirodno stvoren sustav vrijednosti, spremnost na potpunu angažiranost i odricanje te osjećaj odgovornosti prema onima koji su ih stvorili i onima koji će ih preuzeti. Obiteljska poduzeća lakše podnose teška razdoblja recesije i stagnacije, a jedan je od glavnih razloga njihove otpornosti osjećaj osobne odgovornosti za imidž poduzeća.

1.2.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) ukazuje na jedinstvenu vrijednost obiteljskih poduzeća te poziva Europsku komisiju da u državama članicama EU-a provede aktivnu strategiju za poticanje dobrih praksi u vezi s obiteljskim poduzećima, u skladu s načelom Akta o malom poduzetništvu da „EU i države članice trebaju stvoriti okružje u kojemu se poduzetnici i obiteljska poduzeća mogu razvijati i u kojemu se poduzetništvo nagrađuje” (1).

1.3.

U kasnijoj bi se fazi mogli razraditi pravni okvir i propisi za obiteljska poduzeća. U njima treba iznijeti definiciju obiteljskog poduzeća te odrediti područja zajedničkog rada Komisije te pravnih, gospodarskih i političkih institucija nadležnih za te mjere.

1.4.

Kada je riječ o konkretnim mjerama, EGSO traži:

2.1.

Obiteljska poduzeća predstavljaju više od 60 % svih europskih poduzeća – kako malih, tako i velikih – te zapošljavaju od 40 do 50 % ukupno zaposlenih (2). U velikoj većini gospodarstava dominiraju poduzeća iz sektora mikro, malih i srednjih poduzeća, tako da većina obiteljskih poduzeća također pripada tom sektoru.

2.2.

U glavne prednosti obiteljskih poduzeća ubrajaju se njihova usmjerenost na dugoročno djelovanje, specifične vrijednosti koje čine jedinstvenu poduzetničku kulturu te angažiranost u korist lokalnih zajednica. Jedinstvena poduzetnička kultura temelji se na vrijednostima koje promiču dionici obiteljskih poduzeća, kao što su visoka razina povjerenja prema poduzeću te visoka kvaliteta proizvoda ili usluga koje pružaju.

2.3.

Usmjerenost obiteljskih poduzeća na dugoročno djelovanje podrazumijeva stvaranje dugoročnih odnosa s dionicima poduzeća (zaposlenicima, klijentima, dobavljačima i lokalnim zajednicama).

2.4.

Obiteljska se poduzeća odlikuju i namjerom prenošenja sljedećoj generaciji te angažmanom i osjećajem odgovornosti prema zaposlenicima. Taj aspekt dodatno potiče odgovornost obiteljskog poduzeća u kojem se odnosi grade na povjerenju.

2.5.

Kad je riječ o ostvarivanju ciljeva, obiteljska poduzeća maksimiziranje dobiti podređuju izgradnji stabilnog, neovisnog i inovativnog poduzeća zasnovanog na vlastitom kapitalu te u prvom redu teže tome da na najmanju moguću mjeru smanje rizike koji bi mogli ugroziti postojanje poduzeća kroz više generacija. Obiteljska poduzeća razvijaju se na uravnoteženiji način te nastoje postići dugoročne (višegeneracijske) ciljeve.

3.1.

Za definiranje obiteljskog poduzeća u obzir se uglavnom uzimaju tri aspekta: obitelj, poduzeće i vlasnička struktura (3). Utjecaj obitelji na dva druga aspekta ključan je za to hoće li se neko poduzeće definirati kao obiteljsko. Zbog tog utjecaja obiteljska su poduzeća složenija od drugih poduzeća te stoga zahtijevaju odgovarajući tretman.

3.2.

U nekim državama članicama postoje pravni propisi kojima je definiran pojam obiteljskog poduzeća:

3.3.

Odbor smatra da bi sve države članice u registar trgovačkih društava trebale uvesti kategoriju obiteljskog poduzeća.

3.4.

U izvješću Skupine stručnjaka za obiteljska poduzeća preporučuje se usvajanje sljedeće definicije obiteljskog poduzeća:

3.5.

Ta je definicija ipak preširoka. Trebalo bi je ograničiti tako da se istakne obiteljski karakter poduzeća, a posebice namjera višegeneracijskog upravljanja poduzećem.

3.6.

Usvajanje takve definicije u europskim državama omogućilo bi prikupljanje kvantitativnih podataka koji bi zatim u akumuliranom obliku mogli poslužiti za izradu statistika o toj vrsti poduzeća. Ti bi podaci osobito pomogli u analizi obiteljskih poduzeća u novim državama članicama u kojima ta poduzeća igraju važnu ulogu. Taj bi zadatak mogao preuzeti Eurostat.

3.7.

Na nacionalnoj se razini pokušava kvantificirati broj obiteljskih poduzeća. Takvo iskustvo ima npr. Irska čiji je Središnji statistički ured izdao publikaciju Family Business in Ireland – Services Sector 2005. Savez europskih obiteljskih poduzeća (European Family Businesses) u suradnji s konzultantskom kućom KPMG izdaje pak Europski barometar obiteljskih poduzeća. U Poljskoj je 2008. godine vladina agencija za razvoj poduzetništva (Polska Agencja Rozwoju Przedsiębiorczości) provela složeno kvantitativno-kvalitativno ispitivanje.

3.8.

Uključivanjem Eurostata postigla bi se dva važna cilja: standardizacija definicije obiteljskog poduzeća te – na temelju te definicije – prikupljanje statističkih podataka o toj vrsti poduzeća.

4.1.

Izazovi s kojima se suočavaju obiteljska poduzeća mogu se podijeliti u dvije kategorije: izazove s kojima se suočavaju sva poduzeća i specifične izazove za obiteljska poduzeća. U prvu se kategoriju mogu ubrojiti opći čimbenici koji utječu na konjunkturna kretanja dane države, kao što su unutarnja potražnja, demografija te socioekonomska situacija. U ovom se mišljenju obrađuje druga kategorija, dakle izazovi specifični za obiteljska poduzeća koji su ključni za razvoj i rast tih poduzeća.

4.2.

Vlasništvo u obiteljskom poduzeću ne predstavljaju likvidna sredstva, nego nešto što obitelj gradi i razvija generacijama i što obuhvaća vrijednosti, tradiciju i stručna znanja (4). Zbog toga je prenošenje vlasništva poduzeća na sljedeću generaciju najveći izazov pred kojim se takvo poduzeće može naći.

4.2.1.

Složeno planiranje nasljedstva zasigurno je važna aktivnost za obiteljska poduzeća jer je namjera njihovih vlasnika da sljedećoj generaciji prenesu poduzeće u dobrom stanju.

4.2.2.

Svake godine oko 450 tisuća poduzeća koja zapošljavaju oko 2 milijuna radnika stoji pred takvim izazovom. Zbog neuspjelog rješavanja nasljedstva svake se godine zatvori oko 150 tisuća poduzeća, što dovodi do gubitka 600 tisuća radnih mjesta (5).

4.2.3.

Kad je riječ o planiranju nasljeđivanja, trebalo bi razmotriti glavne razloge neuspjeha u tom procesu te podržati olakšavanje prijenosa poduzeća, npr. u pogledu nasljednog prava ili poreznih poticaja koji pogoduju prijenosu.

4.2.4.

Opseg i raspon različitih pristupa nasljeđivanju i porezu na imovinu u EU-u upućuju na zaključak da se u pogledu okvirnih pravnih uvjeta u tom području još dosta toga može popraviti (6).

4.2.5.

Kao primjer rješenja na području prijenosa poslovanja može poslužiti Nizozemska čije je Ministarstvo gospodarstva uvelo tzv. paket smjernica za nasljeđivanje (Overdrachtspakket). Poduzetnik koji je navršio 55. godinu dobiva paket smjernica za nasljeđivanje u kojem ga se podsjeća na važnost planiranja prijenosa poslovanja te mu se predstavlja skup alata koji potpomažu taj proces. Belgijski Institut za obiteljska poduzeća (Instituut voor het Familiebedrijf) uveo je povelju propisa nasljeđivanja na tri jezika: nizozemskom (Scorecard Opvolging), francuskom (Scorecard Transmission) te engleskom (Succession Scorecard). Kao drugi primjer može poslužiti Slovenija čija Obrtničko-poduzetnička komora (Obrtno-podjetniška zbornica Slovenije) nudi seminare i edukacije koje obuhvaćaju cijeli niz pitanja povezanih s nasljeđivanjem. Finska ima vlastiti program nasljeđivanja (ViestinVaihto-ohjelma). U Austriji postoji pravo prema kojemu član obitelji ima pravo nastaviti s djelatnošću poduzeća u slučaju smrti rukovoditelja (Gesamte Rechtsvorschrift für Gewerbeordnung, 1994.). Slično rješenje postoji u Francuskoj (successions et des libéralités) i Luksemburgu. Poljska agencija za razvoj poduzetništva u suradnji s Institutom obiteljskog poslovanja pripremila je paket smjernica za nasljeđivanje namijenjen obiteljskim poduzećima. U okviru tog paketa obiteljska poduzeća dobivaju savjetnika za nasljeđivanje, besplatne alate za potporu tom procesu te besplatne praktične radionice.

4.3.

Obiteljska poduzeća trajno nastoje stvarati radna mjesta, što pridonosi nastanku kulture obiteljskog poduzetništva. Iz tog razloga radna mjesta u obiteljskim poduzećima mogu biti posebno poželjna za npr. majke. Treba poticati kulturu obiteljskog poduzetništva koja može predstavljati konkurentsku prednost.

4.4.

Bračni drugovi ili životni partneri poduzetnika često igraju važnu ulogu u obiteljskim poduzećima premda njihov status iz različitih razloga nije formaliziran. To može dovesti do pravno-financijskih problema npr. u slučaju razvoda braka. Bolja formalizacija statusa tih osoba, kao i drugih članova obitelji neformalno angažiranih u djelatnosti poduzeća, pomogla bi u sprečavanju problematičnih situacija u slučaju obiteljskih problema.

4.5.

Kad je riječ o inovativnosti, obiteljska poduzeća moraju usredotočiti svoju djelatnost ne samo na tradicionalna tržišta i proizvode, nego i na nova inovativna rješenja.

4.5.1.

Inovativnost obiteljskih poduzeća može se poticati inovativnim sustavom javnih nabava, kod kojeg cijena ne mora biti jedini kriterij odabira ponuditelja. Obilježje obiteljskih poduzeća jest da konkuriraju visokom kvalitetom i uslugom za klijente, što, pored ostalog, jamči obiteljski brend (često prezime vlasnika ili osnivačke obitelji). Iz tog razloga obiteljska poduzeća često ne daju ponude na javnim nabavama čiji je jedini kriterij cijena. Predlaže se da se za ocjenu vrijednosti ponude uvede kriterij ekonomski najpovoljnije ponude (MEAT – Most Economically Advantegous Tender) (7) te da se o tome informiraju obiteljska poduzeća.

4.6.

Globalizacija prisiljava poduzeća na otvaranje prema novim tržištima, tehnologijama i kompetencijama. Obiteljska bi poduzeća u svojim razvojnim strategijama trebala voditi računa o tim aspektima. To može značiti i da se moraju otvoriti prema zapošljavanju novih zaposlenika – također i na razini rukovodstva.

4.7.

Na nacionalnoj razini treba uvažiti ulogu obiteljskih poduzeća u gospodarstvima pojedinih zemalja, a zatim razviti povoljne uvjete u području oporezivanja i zakonskih propisa o gospodarskoj djelatnosti (pri čemu se ne smije zaboraviti zakon o obiteljskima poduzećima) ili podupirati edukaciju obiteljskih poduzetnika. Kod tih se edukativnih mjera mora voditi računa o posebnostima obiteljskih poduzeća, npr. u pogledu nasljeđivanja, nadzora od strane obitelji itd.

4.8.

Kao primjeri edukativnih mjera usmjerenih na vlasnike obiteljskih poduzeća mogu poslužiti mjere koje su uveli Cipar (Akademija obiteljskih poduzeća koju organizira Cyprus International Institute of Management), Francuska (Master 2 professionnel: Gouvernance des entreprises familiales et patrimoniales – M2 GEFP, koji organizira Sveučilište u Bordeauxu) i Finska (Omistajuus ja hallitustyöskentely – valmennusohjelma jatkajille – „Vlasnička struktura i uprava poduzeća” – program edukacije za nasljednike) (8). Isto tako, organizacije koje potpomažu obiteljska poduzeća organiziraju tečajeve za obiteljske poduzetnike npr. švedski ogranak FBN-a (Family Business Network) organizira Akademiju FBN-a, a edukacijske programe organizira i španjolski Instituto de la Empresa Familiar.

4.9.

Uvažavanje uloge obiteljskih poduzeća u gospodarstvima država članica i pružanje potpore mogu pridonijeti obnovi obiteljske obrtničke tradicije. Znatan broj malih obiteljskih poduzeća udružen je u obrtničke cehove, koji se brinu o kontinuiranosti obrtništva, zbog čega je važno poticati takav tip subjekata.

4.10.

Manja obiteljska poduzeća izložena su rizicima koji mogu dovesti do njihova nestanka s tržišta. Stoga je potrebno uvesti odgovarajuće pravne i porezne poticaje za podržavanje njihova razvoja. S druge strane, međunarodna obiteljska poduzeća mogu imati koristi od institucionalne podrške i mjera usmjerenih na poticanje lokalnih dobavljača i lokalnog gospodarstva.

4.11.

Posebna vrsta obiteljskih poduzeća su obiteljska poljoprivredna gospodarstva. Ona se, osim s tipičnim izazovima karakterističnima za sva obiteljska poduzeća, moraju boriti s problemima specifičnima za ruralna područja.

4.11.1.

S tim u vezi posebno je alarmantno pitanje masovnog otkupa poljoprivrednog zemljišta, što dovodi do nepovratnog uništavanja ekonomske strukture u ruralnim područjima i do društveno nepoželjne industrijalizacije poljoprivrede. U mišljenju (9) usvojenom u siječnju 2015. godine Odbor je pozvao na poduzimanje odgovarajućih koraka kako bi se u cijelom EU-u održavao model poljoprivrede zasnovane na obiteljskim gospodarstvima.

4.11.2.

Obiteljska gospodarstva često se povezuju u zadruge u svrhu postizanja učinka ekonomije razmjera i poboljšanja konkurentnosti na tržištu (10). Zadružno poduzetništvo pokazuje slične značajke kao obiteljsko poduzetništvo, tj. usredotočuje se na dugoročno djelovanje, a ne na postizanje kratkoročnih profita. Međutim, u novije su vrijeme zadruge izgubile na dinamici, a neke su čak i obustavile djelatnost, pa je potrebno poduzeti korake kako bi se oživio taj oblik poslovanja.

4.12.

U slučaju dugotrajne akumulacije kapitala za razvoj obiteljskog poduzeća govori se o tzv. strpljivom kapitalu (eng. patient capital) (11). Prenošenjem obiteljskog poduzeća istodobno se prenosi i kapital i njegova socijalna i kulturna dimenzija, a ulagač u poduzeće ili kupac poduzeća stječe i njegovo generacijama akumulirano znanje, (obiteljsku) kulturu te obvezu prema (lokalnoj) zajednici.

4.12.1.

U kontekstu definicije strpljivog kapitala vrijedi razmotriti uvođenje poreznih olakšica na reinvestiranu dobit. Treba razmisliti o olakšicama za obiteljska (i ostala) poduzeća koja reinvestiraju dobit te samim time daju prednost dokapitalizaciji vlastitim, a ne dužničkim kapitalom.

4.12.2.

U slučaju zaduživanja, poduzeća dobivaju dodatni poticaj u obliku otpisivanja kamata od zajma, što znači da je trošak zaduživanja u stvarnosti niži. Kod vlastitog pak kapitala nema takvog poticaja.

4.12.3.

Naravno, porezna pitanja ostaju u nadležnosti pojedinih država članica, ali Europska unija treba promicati dobre prakse prema obiteljskim poduzećima.

4.13.

Bilo bi dobro razmotriti mogućnost dokapitalizacije obiteljskih poduzeća osnivanjem nacionalnih kapitalnih fondova za obiteljska poduzeća. Specifičnost takvih fondova bila bi osiguravanje kapitala za obiteljska poduzeća bez davanja prava glasa ulagačima, po uzoru na Aksjeloven u Norveškoj ili Ley de Sociedades de Responsabilidad Limitada u Španjolskoj.

4.14.

Mjere za poticanje obiteljskog poduzetništva mogu poduzimati i nacionalne i lokalne organizacije za podršku obiteljskim gospodarstvima (npr. vladina tijela poput ministarstava, organizacije poslodavaca, obrtnički cehovi itd.) te nadnacionalne organizacije, među kojima su najvažnije European Family Business, FBN International i Les Hénokiens.

4.14.1.

Te organizacije imaju važnu ulogu u poticanju oporavka sektora obiteljskih poduzeća. Pružaju platforme za razmjenu znanja i iskustava između obiteljskih poduzetnika te objavljuju izvješća o obiteljskim poduzećima u kojima prenose relevantna saznanja o njima. Isto tako, organizacije za podršku obiteljskim poduzećima mogu lobirati u korist konkretnih rješenja.