27.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 245/32

—

poništi Odluku Vijeća (ZVSP) 2015/236 od 12. veljače 2015. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 39, 14.2.2015, str. 18.), kao i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) 2015/230 od 12. veljače 2015. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 39, 14.2.2015, str. 3.), u dijelu u kojem se svaka od njih odnosi na tužitelja;

—

podredno, da utvrdi da su članak 20. stavak 1. točka (c) Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. (kako je izmijenjena) (u daljnjem tekstu: Odluka), kao i članak 23. stavak 2. točka (d) Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. (kako je izmijenjena) (u daljnjem tekstu: Uredba) zbog nezakonitosti neprimjenjivi u pogledu tužitelja; te

—

naloži Vijeću snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Vijeće – zato što je ponovno uvrstilo tužitelja na osnovu istih činjeničnih tvrdnji koje je Opći sud odbio u predmetu T-565/12, NITC/Vijeće (3. srpnja 2014.) (u daljnjem tekstu: NITC/Vijeće) – povrijedilo načela res judicata, pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i pravomoćnosti, te je povrijedilo tužiteljevo pravo na djelotvoran pravni lijek iz članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da Vijeće nije poštovalo relevantni kriterij za uvrštavanje na popis, naime da tužitelj pruža financijsku ili logističku potporu iranskoj vladi. Navode o pružanju financijske potpore je Opći sud odbio u predmetu NITC/Vijeće. Tužitelj iranskoj vladi ne omogućava nikakve financijske prihode, te iranska vlada od tužitelja ne dobiva nikakve financijske prihode putem njegovih dioničara ili na neki drugi način. Kao što je to utvrđeno u predmetu NITC/Vijeće, neizravna financijska potpora nije dovoljna da bi taj kriterij bio ispunjen. Tvrdnja o logističkoj potpori je samo ponovna kvalifikacija tvrdnji koje su već iznesene u predmetu NITC/Vijeće. U svakom slučaju, ne postoji nužna uzročna veza između tužiteljevih djelatnosti i širenja nuklearnog oružja, te se pomoć koju tužitelj pruža može najviše nazvati neizravnom logističkom potporom.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Vijeće povrijedilo tužiteljevo pravo na obranu i pravo na dobru upravu i djelotvornu sudsku zaštitu. Konkretnije, Vijeće nije (a) obavijestilo tužitelja o stvarnim razlozima njegovog ponovnog uvrštenja na popis ili pružilo dokaze protiv njega; i/ili (b) omogućilo tužitelju priliku da iznese svoje stajalište o stvarnim razlozima i/ili dokazima protiv njega prije ponovnog uvrštavanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tvrdnji da je Vijeće neopravdano i neproporcionalno povrijedilo tužiteljeva temeljna prava, uključujući pravo na zaštitu vlasništva, slobode poduzetništva i ugleda. Utjecaj pobijanih mjera na tužitelja je dalekosežan, i u pogledu njegovog poslovanja i u pogledu njegova ugleda i goodwila u svijetu. Uvrštavanje na popis može imati i potencijalno štetne posljedice po korisnike mirovinskih fondova tužiteljevih dioničara, koji su svi nevini iranski građani, i od kojih su mnogi u mirovini. Vijeće nije dokazalo da je zamrzavanje tužiteljeve imovine i gospodarskih izvora povezano s nekim legitimnim ciljem ili opravdano nekim legitimnim ciljem, a još manje da je i proporcionalno takvom cilju.

5.

Peti tužbeni razlog, iznesen u prilog prigovora nezakonitosti, koji se temelji na činjenici da ako bi se – suprotno argumentima koji su izneseni u drugom tužbenom razlogu – članak 20. stavak 1. točku (c) Odluke i članak 23. stavak 2. točku (d) Uredbe tumačilo na način da obuhvaćaju (a) neizravnu financijsku potporu i/ili (b) logističku potporu koja nije povezana sa širenjem nuklearnog oružja, ti bi kriteriji bili nezakoniti i neproporcionalni ciljevima Odluke i Uredbe. Arbitrarni opseg i domašaj kriterija koji bi proizišli iz takvog šireg tumačenja premašili bi granice onoga što je prikladno i nužno za postizanje tih ciljeva. Stoga bi ta odredba bila nezakonita.