EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015CN0222

Predmet C-222/15: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. svibnja 2015. uputio Pécsi Törvényszék (Mađarska) – Hőszig Kft protiv Alstom Power Thermal Services

SL C 245, 27.7.2015, p. 9–10 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

27.7.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 245/9


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 15. svibnja 2015. uputio Pécsi Törvényszék (Mađarska) – Hőszig Kft protiv Alstom Power Thermal Services

(Predmet C-222/15)

(2015/C 245/12)

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Pécsi Törvényszék

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Hőszig Kft

Tuženik: Alstom Power Thermal Services

Prethodna pitanja

I.

Kada je riječ o Uredbi (EZ) br. 593/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze (Rim I) (1) [u daljnjem tekstu: „Uredba br. 593/2008”]:

1.

Može li sud države članice tumačiti izraz „iz okolnosti proizlazi”, sadržan u članku 10. stavku 2. Uredbe br. 593/2008, na način da se prilikom ispitivanja „okolnosti koje je potrebno uzeti u obzir” za određivanje razumnosti nepostojanja pristanka u skladu s pravom države u kojoj stranka ima uobičajeno boravište, potrebno osloniti na okolnosti sklapanja ugovora, predmet ugovora i njegovo izvršenje?

1.1.

Treba li učinak, koji je naveden u članku 10. stavku 2., a proizlazi iz situacije opisane u gore navedenoj točki 1., tumačiti na način da, kada, zbog toga što se bilo koja od stranaka poziva [na pravo države uobičajenog boravišta] iz okolnosti koje je potrebno uzeti u obzir proizlazi da davanje pristanka na pravo koje se primjenjuje u skladu sa stavkom 1. nije bilo razumni učinak ponašanja te stranke, sud treba ocijeniti postojanje i valjanost ugovorne odredbe na temelju prava države u kojoj stranka koja se na taj način poziva na to pravo ima uobičajeno boravište?

2.

Može li sud te države članice tumačiti odredbe članka 10. stavka 2. Uredbe br. 593/2008 na način da taj sud može prema slobodnoj ocjeni odrediti – vodeći računa o svim okolnostima slučaja – je li, s obzirom na sve okolnosti koje valja uzeti u obzir, pristanak na pravo koje se primjenjuje u skladu s člankom 10. stavkom 1. bio razumni učinak ponašanja stranke?

3.

Ako se, u skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe br. 593/2008, bilo koja stranka osloni na pravo države u kojoj ima uobičajeno boravište kako bi se utvrdilo da ona nije dala pristanak, treba li sud države članice uzeti u obzir pravo države u kojoj ta stranka ima uobičajeno boravište na način da na temelju prava te države pristanak te stranke na pravo izabrano ugovorom, zbog navedenih „okolnosti”, nije bio razumno ponašanje?

3.1.

Ako je tome tako, je li u suprotnosti s pravom Zajednice tumačenje suda države članice u skladu s kojim se ispitivanje „okolnosti” za potrebe određivanja je li nepostojanje pristanka bilo razumno odnosi na okolnosti sklapanja ugovora, predmet ugovora i njegovo izvršenje?

II.

Kada je riječ o Uredbi Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (Bruxelles I) (2) [u daljnjem tekstu: Uredba br. 44/2001]:

1.

Je li u suprotnosti s odredbama članka 23. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 tumačenje suda države članice prema kojem je potreban izbor određenog suda, ili je – uzimajući u obzir ono što je određeno u uvodnoj izjavi 14. te uredbe – dovoljno da volja i namjera stranaka nedvojbeno proizlaze iz teksta ugovora?

1.1

Je li u skladu sa sadržajem članka 23. stavka 1. Uredbe br. 44/2001 tumačenje suda države članice prema kojem je klauzula o ugovorenoj nadležnosti, koja je uključena u opće uvjete poslovanja jedne od stranaka i na temelju koje su stranke ugovorile da će za sporove koji nastanu zbog ili u vezi s valjanošću, izvršenjem ili prestankom važenja narudžbe koje one nisu mogle sporazumno riješiti biti isključivo i konačno nadležni sudovi grada određene države članice, konkretno sudovi u Parizu, dovoljno precizna da iz njezina teksta – vodeći računa o onome što je navedeno u uvodnoj izjavi 14. navedene uredbe – nedvojbeno proizlazi volja ili namjera stranaka glede izabrane države članice?


(1)  SL L 177, str. 6. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 6., str. 109.).

(2)  SL L 12, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.).


Top