06/Sv. 14

HR

Službeni list Europske unije

105

L 176/338

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Direktiva 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija (2) i Direktiva 2006/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o adekvatnosti kapitala investicijskih društava i kreditnih institucija (3) značajno su izmijenjene u nekoliko navrata. Mnoge odredbe iz direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ primjenjive su i na kreditne institucije i na investicijska društva. Zbog jasnoće i kako bi se osigurala dosljedna primjena tih odredbi, bilo bi ih poželjno spojiti u nove zakonodavne akte koji se primjenjuju i na kreditne institucije i na investicijska društva, u ovu Direktivu i Uredbu (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. (4). U svrhu veće dostupnosti, odredbe iz priloga direktivama 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo bi uključiti u normativni dio ove Direktive i te Uredbe.

(2)

Ova bi Direktiva trebala, inter alia, sadržavati odredbe koje reguliraju odobrenja za rad, stjecanje kvalificiranih udjela, ostvarivanje prava na slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, ovlasti nadzornih tijela matičnih država članica i država članica domaćina u tom pogledu te odredbe koje uređuju inicijalni kapital i nadzornu provjeru kreditnih institucija i investicijskih društava. Glavni cilj i predmet ove Direktive jest usklađivanje nacionalnih odredbi koje se odnose na pristup djelatnosti kreditnih institucija i investicijskih društava, modalitete upravljanja njima i njihov nadzorni okvir. Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ također su sadržavale bonitetne zahtjeve za kreditne institucije i investicijska društva. Ti bi zahtjevi trebali biti propisani Uredbom (EU) br. 575/2013 kojom se uspostavljaju jedinstveni i izravno primjenljivi bonitetni zahtjevi za kreditne institucije i investicijska društva, budući da su ti zahtjevi blisko povezani s funkcioniranjem financijskih tržišta s obzirom na različitu imovinu kreditnih institucija i investicijskih društava. Stoga bi ovu Direktivu trebalo čitati zajedno s Uredbom (EU) br. 575/2013 te bi ona zajedno s tom Uredbom trebala činiti zakonski okvir koji uređuje bankovne djelatnosti, nadzorni okvir i bonitetna pravila za kreditne institucije i investicijska društva.

(3)

Opći bonitetni zahtjevi propisani Uredbom (EU) br. 575/2013 nadopunjuju se pojedinačnim mjerama o kojima odlučuju nadležna tijela na osnovi njihove kontinuirane nadzorne provjere svake pojedinačne kreditne institucije i investicijskog društva. Raspon tih nadzornih mjera trebao bi, inter alia, biti naveden u ovoj Direktivi, a nadležna tijela također bi trebala imati ovlasti za donošenje odluke o tome koje će mjere biti naložene. S obzirom na takve pojedinačne mjere koje se odnose na likvidnost, nadležna bi tijela trebala, inter alia, uzeti u obzir načela navedena u Smjernicama za raspodjelu likvidnosnih troškova i koristi od 27. listopada 2010. koje je objavio Odbor europskih nadzornih tijela za bankarstvo.

(4)

Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata (5) dopušta investicijskim društvima koja su dobila odobrenje za rad od nadležnih tijela svoje matične države članice i koja su pod nadzorom istih nadležnih tijela slobodno osnivanje podružnica i pružanje usluga u drugim državama članicama. Tom se Direktivom stoga postiže usklađivanje pravila koja uređuju izdavanje odobrenja za rad i poslovanje investicijskih društava. Međutim, ona ne utvrđuje iznose inicijalnog kapitala za takva društva ili zajednički okvir za praćenje rizika koji nastaju iz njihova poslovanja, što bi trebalo biti propisano ovom Direktivom.

(5)

Ova bi Direktiva trebala biti osnovni instrument za ostvarenje unutarnjeg tržišta u području kreditnih institucija, i sa stajališta slobode poslovnog nastana i sa stajališta slobode pružanja financijskih usluga.

(6)

Za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebni su, osim pravnih propisa, i bliska i redovita suradnja i znatno poboljšana konvergencija regulatornih i nadzornih praksi između nadležnih tijela država članica.

(7)

Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6) osnovano je europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, „EBA”). Ova bi Direktiva trebala uzeti u obzir ulogu i funkciju EBA-e navedenu u toj Uredbi, kao i postupke koje treba poštovati kada se zadaće dodjeljuju EBA-i.

(8)

S obzirom na povećanje zadaća dodijeljenih EBA-i ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi osigurati odgovarajuće ljudske i financijske resurse.

(9)

Kao prvi korak prema bankovnoj uniji jedinstvenim nadzornim mehanizmom (engl. single supervisory mechanism, SSM) trebalo bi osigurati da se politika Unije koja se odnosi na bonitetni nadzor nad kreditnim institucijama provodi na usklađen i učinkovit način, da se jedinstvena pravila za financijske usluge primjenjuju na isti način na kreditne institucije u svim dotičnim državama članicama te da se na te kreditne institucije primjenjuje nadzor najviše kvalitete na koji ne utječu drugi aspekti nebonitetne naravi. SSM je temelj za sljedeće korake prema bankovnoj uniji. Time se odražava načelo prema kojem bi uvođenju zajedničkog intervencijskog mehanizma u slučaju krize trebale prethoditi zajedničke kontrole kako bi se smanjila vjerojatnost da će se ti intervencijski mehanizmi trebati upotrijebiti. Europsko vijeće navelo je u svojim zaključcima od 14. prosinca 2012. da će „Komisija tijekom 2013. dostaviti prijedlog jedinstvenog sanacijskog mehanizma državama članicama sudionicama u SSM-u, kako bi ga zakonodavci mogli proučiti po prioritetnom postupku s namjerom donošenja tijekom sadašnjeg parlamentarnog razdoblja”. Integracija financijskog okvira mogla bi se dodatno osnažiti uspostavljanjem jedinstvenog mehanizma za sanaciju, koji bi uključivao prikladne i učinkovite mjere potpore kako bi se osiguralo da se odluke o sanaciji banaka donose brzo, nepristrano i u najboljem interesu svih na koje se odnose.

(10)

Prijenos nadzornih zadaća na Europsku središnju banku (ESB) za neke države članice trebao bi biti usklađen s okvirom Europskog sustava financijskog nadzora uspostavljenim 2010. i njegovim ciljem razvoja jedinstvenih pravila te poboljšanja konvergencija nadzornih praksi u Uniji. ESB bi trebao obavljati svoje zadaće u skladu s relevantnim primarnim i sekundarnim zakonodavstvom Unije, odlukama Komisije u području državne potpore, pravilima tržišnog natjecanja i kontrolom spajanja odnosno pripajanja te jedinstvenim pravilima koja se primjenjuju na sve države članice. EBA-i je povjereno sastavljanje nacrta tehničkih standarda i smjernica i preporuka kako bi se osigurala nadzorna konvergencija i dosljednost nadzornih nalaza u Uniji. ESB ne bi trebao obavljati te zadaće, već primijeniti svoje ovlasti za donošenje uredbi u skladu s člankom 132. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u skladu s aktima koje je donijela Komisija na temelju nacrta koje je sastavila EBA i smjernicama i preporukama u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(11)

Pravno obvezujuća uloga posredovanja EBA-e ključan je činitelj pri poticanju usklađivanja, dosljednosti nadzora i konvergencije nadzornih praksi. EBA može započeti posredovanje na vlastitu inicijativu, ako je to posebno određeno, ili na zahtjev jednog ili više nadležnih tijela u slučaju neslaganja. Ovom Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 trebao bi se proširiti raspon slučajeva u kojima EBA može započeti svoju pravno obvezujuću ulogu posredovanja s ciljem doprinošenja dosljednosti nadzornih praksi. EBA ne može posredovati na vlastitu inicijativu u vezi s određivanjem značajnih podružnica i utvrđivanjem bonitetnih zahtjeva specifičnih za instituciju u skladu s ovom Direktivom. Međutim, kako bi se potaknulo usklađivanje i poboljšala dosljednost nadzornih praksi u tim osjetljivim područjima, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost u slučaju neslaganja u ranoj fazi postupka zatražiti posredovanje EBA-e. Takvo rano posredovanje EBA-e trebalo bi olakšati pronalaženje rješenja za neslaganje.

(12)

Da bi se zaštitila štednja i stvorili jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za kreditne institucije, mjere za usklađivanje nadzora nad kreditnim institucijama trebalo bi primjenjivati na sve kreditne institucije. Međutim, trebalo bi uzeti u obzir objektivne razlike u njihovim statutima i ciljevima koje su određene nacionalnim pravom.

(13)

Da bi se osiguralo dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta, pri poslovanju i vođenju prekograničnih grupa kreditnih institucija potrebne su transparentne, predvidljive i usklađene nadzorne prakse. EBA bi stoga trebala poboljšati usklađivanje nadzornih praksi. Nadzorni procesi i odluke ne smiju sprečavati funkcioniranje unutarnjeg tržišta s obzirom na slobodni protok kapitala. Kolegiji nadzornih tijela trebali bi osigurati zajednički i usklađen program rada te usklađene nadzorne odluke. Suradnju među nadležnim tijelima matičnih država članica i država članica domaćina trebalo bi osnažiti višim stupnjem transparentnosti i razmjene informacija.

(14)

Opseg mjera trebao bi stoga biti što širi i obuhvaćati sve institucije čija je djelatnost primanje povratnih sredstava od javnosti u obliku depozita ili u drugim oblicima, kao što je kontinuirano izdavanje obveznica i drugih usporedivih vrijednosnih papira te odobravanje kredita za svoj račun. Trebalo bi predvidjeti iznimke za određene kreditne institucije na koje se ova Direktiva ne primjenjuje. Ovom Direktivom ne bi se smjelo utjecati na primjenu nacionalnih propisa koji određuju posebna dodatna odobrenja na temelju kojih se kreditnim institucijama može odobriti obavljanje određenih djelatnosti ili poduzimanje određenih vrsta poslova.

(15)

Primjereno je provesti usklađivanje koje je potrebno i dostatno kako bi se osiguralo uzajamno priznavanje odobrenja za rad i sustava bonitetnog nadzora, čime se omogućuje izdavanje jedinstvene licencije koja se priznaje u cijeloj Uniji i primjena načela bonitetnog nadzora matične države članice.

(16)

Načela uzajamnog priznavanja i nadzora matične države članice zahtijevaju da nadležna tijela država članica odbiju izdati ili oduzmu odobrenje za rad ako činitelji kao što su, primjerice, sadržaj programa djelatnosti, teritorijalna rasprostranjenost pružanja usluga ili djelatnosti koje se zaista obavljaju jasno upućuju na to da je kreditna institucija odabrala pravni sustav jedne države članice kako bi izbjegla strože standarde na snazi u drugoj državi članici na čijem području obavlja ili namjerava obavljati veći dio svoje djelatnosti. Ako ne postoji takav jasan pokazatelj, ali se većina ukupne imovine subjekata u grupi banaka nalazi u drugoj državi članici čija su nadležna tijela odgovorna za nadzor na konsolidiranoj osnovi, odgovornost za obavljanje nadzora na konsolidiranoj osnovi može se promijeniti samo uz suglasnost tih nadležnih tijela.

(17)

Nadležna tijela ne bi trebala izdavati odobrenje za rad kreditnoj instituciji ili produljivati njezino odobrenje za rad, ako bi im uska povezanost između te institucije i ostalih fizičkih ili pravnih osoba mogla onemogućivati učinkovito obavljanje njihovih nadzornih funkcija. Kreditne institucije koje već imaju odobrenje za rad isto bi tako trebale ispuniti uvjete nadležnih tijela u vezi s takvom uskom povezanosti.

(18)

Upućivanje na učinkovito obavljanje nadzornih funkcija od strane nadzornih tijela obuhvaća nadzor na konsolidiranoj osnovi koji bi trebalo obavljati nad kreditnom institucijom ili investicijskim društvom ako tako propisuje pravo Unije. U takvim slučajevima nadležna tijela kojima je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za rad trebala bi moći utvrditi tijela koja su nadležna za provođenje nadzora na konsolidiranoj osnovi nad tom kreditnom institucijom ili nad investicijskim društvom.

(19)

Kreditnim institucijama koje su dobile odobrenje za rad u svojim matičnim državama članicama trebalo bi dopustiti da u cijeloj Uniji obavljaju neke ili sve svoje djelatnosti navedene u popisu djelatnosti koje podliježu međusobnom priznavanju, osnivanjem podružnica ili pružanjem usluga.

(20)

Prikladno je proširiti uzajamno priznavanje na te djelatnosti kada ih obavljaju financijske institucije koje su društva kćeri kreditnih institucija, pod uvjetom da su ta društva kćeri obuhvaćena konsolidiranim nadzorom od strane njihovog matičnog društva te da zadovoljavaju određene stroge uvjete.

(21)

Što se tiče ostvarivanja prava poslovnog nastana i slobode pružanja usluga, država članica domaćin trebala bi moći zahtijevati usklađenost s određenim odredbama svojih vlastitih nacionalnih zakona ili propisa od strane subjekata koji nemaju odobrenje za rad kao kreditne institucije u svojim matičnim državama članicama te s obzirom na djelatnosti koje nisu navedene na popisu djelatnosti koje podliježu međusobnom priznavanju, pod uvjetom da takve odredbe već nisu obuhvaćene Uredbom (EU) br. 575/2013 i da su u skladu s pravom Unije i da im je svrha zaštita općeg dobra te da takvi subjekti ili takvi poslovi ne podliježu jednakovrijednim pravilima prema zakonima ili propisima njihovih matičnih država članica.

(22)

Osim Uredbe (EU) br. 575/2013 o utvrđivanju izravno primjenjivih bonitetnih zahtjeva za kreditne institucije i investicijska društva, države članice trebale bi osigurati da ne postoje prepreke za obavljanje uzajamno priznatih djelatnosti na isti način kao i u matičnoj državi članici, ako to nije u suprotnosti s pravnim propisima kojima se štiti opće dobro u državi članici domaćinu.

(23)

Pravila kojima se uređuju podružnice kreditnih institucija koje imaju mjesto uprave u trećoj zemlji trebala bi biti jednaka u svim državama članicama. Važno je osigurati da ta pravila nisu povoljnija od onih koja se primjenjuju na podružnice kreditnih institucija iz neke druge države članice. Unija bi trebala moći zaključivati sporazume s trećim zemljama kojima se određuje primjena pravila koja osiguravaju takvim podružnicama jednaki tretman na cijelom njezinom području. Podružnice kreditnih institucija koje su dobile odobrenje za rad u trećim zemljama ne bi trebale imati pravo na pružanje usluga ili pravo poslovnog nastana u državama članicama, osim u onima u kojima imaju poslovni nastan.

(24)

Potrebno je postići sporazum između Unije i trećih zemalja s ciljem omogućavanja praktičnog provođenja konsolidiranog nadzora nad najvećim mogućim geografskim područjem.

(25)

Matična država članica trebala bi biti odgovorna za nadzor nad financijskim stanjem kreditne institucije te posebno nad njezinom solventnošću na konsolidiranoj osnovi. Nadzor nad bankarskim grupama u Uniji trebao bi biti predmetom bliske suradnje između nadležnih tijela matične države članice i države članice domaćina.

(26)

Nadležna tijela države članice domaćina trebala bi imati ovlasti u pojedinačnim slučajevima provoditi izravne provjere i inspekcije poslovanja podružnica kreditnih institucija na njihovom području te zahtijevati od podružnice informacije o njezinom poslovanju za statističke i informativne potrebe ili potrebe provođenja nadzora, ako država članica domaćin radi stabilnosti financijskog sustava to smatra primjerenim.

(27)

Nadležna tijela država članica domaćina trebala bi dobivati informacije o djelatnostima koje se obavljaju na njihovim područjima. Nadležna tijela matične države članice trebala bi poduzimati nadzorne mjere, osim ako nadležna tijela države članice domaćina moraju poduzeti preventivne mjere.

(28)

Neometano poslovanje unutarnjeg bankovnog tržišta zahtijeva ne samo pravne propise, već i blisku i redovitu suradnju i značajno poboljšanje konvergencije regulatorne i nadzorne prakse između nadležnih tijela država članica. U tu bi se svrhu preko EBA-e trebali razmotriti problemi koji se odnose na pojedinačne kreditne institucije i na međusobnu razmjenu informacija. Taj postupak međusobnog informiranja ne bi trebao zamijeniti bilateralnu suradnju. Nadležna tijela država članica domaćina trebala bi uvijek moći u izvanrednim situacijama, na vlastitu inicijativu ili na inicijativu nadležnih tijela matične države članice, provjeriti je li poslovanje kreditne institucije s poslovnim nastanom na njihovom državnom području u skladu s relevantnim zakonima i načelima dobrih administrativnih i računovodstvenih postupaka i odgovarajućom unutarnjom kontrolom.

(29)

Primjereno je dopustiti razmjenu informacija između nadležnih tijela i tijela koja, prema svojoj funkciji, pomažu u jačanju stabilnosti financijskog sustava. Kako bi se zaštitila povjerljivost proslijeđenih informacija, popis primatelja trebao bi biti strogo ograničen.

(30)

Određeno ponašanje, kao što je prijevara ili prekršaji povezani s trgovanjem na temelju povlaštenih informacija, mogu utjecati na stabilnost i cjelovitost financijskog sustava. Potrebno je pobliže odrediti uvjete pod kojima je razmjena informacija u takvim slučajevima dopuštena.

(31)

Ako je određeno da je informacije moguće priopćiti samo uz izričitu suglasnost nadležnih tijela, ta tijela trebala bi moći svoju suglasnost uvjetovati ispunjavanjem strogih uvjeta.

(32)

Potrebno je odobriti razmjenu informacija između nadležnih tijela i središnjih banaka i ostalih tijela sa sličnom funkcijom u svojstvu monetarnih vlasti i, ako je to potrebno zbog bonitetnog nadzora, sprečavanja i sanacije posrnulih institucija i, prema potrebi, u izvanrednim situacijama, te drugih tijela javne vlasti i odjela središnje državne uprave ovlaštenih za predlaganje zakona iz područja nadzora nad kreditnim institucijama, financijskim institucijama, investicijskim uslugama i društvima za osiguranje te tijela javne vlasti odgovornih za nadzor nad platnim sustavima.

(33)

U svrhu jačanja bonitetnog nadzora nad institucijama i zaštite klijenata institucija, revizori bi trebali biti dužni odmah izvijestiti nadležna tijela kad god u izvršavanju svojih zadaća saznaju određene činjenice koje bi mogle imati ozbiljan učinak na financijski položaj ili administrativnu i računovodstvenu organizaciju institucije. Zbog istog razloga, države članice bi također trebale osigurati da se ta obveza primjenjuje u svim okolnostima u kojima je revizor u izvršavanju svojih zadaća ustanovio takve činjenice u društvu koje je usko povezano s institucijom. Dužnost da revizori, prema potrebi, nadležnim tijelima priopćavaju određene činjenice i odluke koje se odnose na instituciju a koje su ustanovili tijekom izvršavanja svojih zadaća u nefinancijskom društvu, ne bi trebala sama po sebi mijenjati karakter njihovih zadaća u tom društvu, kao ni način na koji bi oni trebali obavljati te zadaće u tom društvu.

(34)

Ovom se Direktivom i Uredbom (EU) br. 575/2013 namjerava osigurati solventnost institucija. Ako do krize dođe unatoč zahtjevima koji se odnose na solventnost, potrebno je osigurati mogućnost uredne sanacije institucija, ograničavajući negativne učinke na realno gospodarstvo te izbjegavajući potrebu da se uključuju porezni obveznici. S tim ciljem, sve dok daljnje usklađivanje na razini Unije nije dovršeno, EBA bi trebala u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 ocijeniti i uskladiti inicijative o planovima oporavka i sanacije radi promicanja konvergencije u tom području. S tim ciljem, EBA bi trebala biti u potpunosti unaprijed obaviještena o sastancima u vezi s planovima oporavka i sanacije te bi trebala imati pravo sudjelovanja na tim sastancima. Tijela nekih država članica već su uvela obvezu za institucije i tijela da sastavljaju planove oporavka i sanacije. Stoga je primjereno da se od institucija zahtijeva da s tim u vezi surađuju s nadležnim tijelima. Pri pripremi plana oporavka ili sanacije EBA bi u skladu s Uredbom (EU) br. 1093/2010 trebala doprinositi i aktivno sudjelovati u oblikovanju i koordinaciji učinkovitih i dosljednih planova oporavka i sanacije. Pritom bi prednost trebalo dati planovima koji se odnose na sistemski važne institucije.

(35)

Kako bi se osigurala usklađenost institucija, onih koji stvarno kontroliraju njihovo poslovanje i članova upravljačkog tijela institucija s obvezama koje proizlaze iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 te kako bi se osiguralo da se na njih primjenjuje sličan tretman u cijeloj Uniji, od država članica trebalo bi zahtijevati da propišu administrativne kazne i druge administrativne mjere koje su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Stoga bi administrativne kazne i druge administrativne mjere koje uvedu države članice trebale zadovoljavati određene bitne zahtjeve s obzirom na osobe na koje se odnose, kriterije koje je potrebno uzeti u obzir kada se primjenjuje kazna ili mjera, objavljivanje kazni ili mjera, ključne ovlasti za izricanje kazni i razine administrativnih novčanih kazni.

(36)

Posebno, nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena za izricanje administrativnih novčanih kazni koje su dovoljno visoke kako bi poništile koristi koje je moguće očekivati i odvraćajuće čak i za veće institucije i njihove rukovoditelje.

(37)

Kako bi se osigurala dosljedna primjena administrativnih kazni i drugih administrativnih mjera u svim državama članicama, pri određivanju vrste administrativnih kazni ili drugih administrativnih mjera te razine administrativnih novčanih kazni, od država članica trebalo bi zahtijevati da osiguraju da nadležna tijela uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti.

(38)

Kako bi se osiguralo da administrativne kazne imaju odvraćajući učinak, trebalo bi biti uobičajeno da se one objavljuju, osim u određenim dobro definiranim slučajevima.

(39)

Radi procjene dobrog ugleda direktora i članova upravljačkog tijela, potreban je učinkovit sustav razmjene informacija, u okviru kojeg bi EBA trebala imati pravo da, poštujući zahtjeve koji se odnose na čuvanje poslovne tajne i zaštitu podataka, vodi središnju bazu podataka s detaljnim podacima o administrativnim kaznama, uključujući žalbe koje se na njih odnose, a kojoj pristup imaju samo nadležna tijela. U svakom slučaju, podaci o presudama za kaznena djela trebaju se razmjenjivati u skladu s Okvirnom odlukom 2009/315/PUP (7) i Odlukom 2009/316/PUP (8), kako su one prenesene u nacionalno pravo, te drugim relevantnim odredbama nacionalnog prava.

(40)

Kako bi se otkrila potencijalna kršenja nacionalnih propisa kojima se prenose ova Direktiva i Uredba (EU) br. 575/2013, nadležna tijela trebala bi imati potrebne istražne ovlasti te uspostaviti djelotvorne mehanizme koji bi poticali prijavljivanje potencijalnih ili stvarnih kršenja propisa. Ti mehanizmi ne bi trebali dovoditi u pitanje pravo optuženih osoba na obranu.

(41)

Ovom bi Direktivom trebalo osigurati administrativne kazne i druge administrativne mjere kako bi se osigurao najveći mogući opseg za djelovanje nakon počinjenog kršenja propisa i pomoglo spriječiti daljnja kršenja, bez obzira na to kvalificiraju li se prema nacionalnom pravu kao administrativna kazna ili kao druga administrativna mjera. Države članice trebale bi moći propisati dodatne kazne i više razine administrativnih novčanih kazni od onih propisanih ovom Direktivom.

(42)

Ova Direktiva ne bi trebala dovoditi u pitanje bilo koju odredbu zakona država članica koja se odnosi na kazne po kaznenom pravu.

(43)

Države članice trebale bi osigurati da kreditne institucije i investicijska društva imaju interni kapital koji je adekvatan u smislu kvantitete, kvalitete i rasporeda, uzimajući u obzir rizike kojima su izloženi ili bi mogli biti izloženi. U skladu s tim, države članice trebale bi osigurati da kreditne institucije i investicijska društva imaju uspostavljenu strategiju i postupke za procjenjivanje i održavanje adekvatnosti svog internog kapitala.

(44)

Nadležna bi tijela trebala biti ovlaštena zahtijevati da institucije imaju dobru organizaciju i odgovarajući regulatorni kapital, uzimajući u obzir rizike kojima je institucija izložena ili kojima bi mogla biti izložena.

(45)

Kako bi se osiguralo da institucije koje djeluju u nekoliko država članica ne budu nerazmjerno preopterećene zbog kontinuirane odgovornosti nadležnih tijela pojedinih država članica za izdavanje odobrenja za rad i za nadzor, potrebno je značajno unaprijediti suradnju između nadležnih tijela. EBA bi trebala olakšati i unaprijediti takvu suradnju.

(46)

Kako bi se osigurala sveobuhvatna tržišna disciplina u cijeloj Uniji, prikladno je da nadležna tijela objavljuju informacije koje se odnose na poslovanje kreditnih institucija i investicijskih društava. Te bi informacije trebale biti dovoljne za omogućavanje usporedbe pristupâ različitih nadležnih tijela država članica i za nadopunu zahtjeva koji se nalaze u Uredbi (EU) br. 575/2013 u vezi s objavljivanjem tehničkih informacija od strane institucija.

(47)

Nadzor nad institucijama na konsolidiranoj osnovi usmjeren je na zaštitu interesa deponenata i investitora institucija te na osiguranje stabilnosti financijskog sustava. Da bi bio učinkovit, nadzor na konsolidiranoj osnovi trebao bi se primjenjivati na sve grupe banaka, uključujući one čija matična društva nisu kreditne institucije ili investicijska društva. Države članice trebale bi nadležnim tijelima osigurati potrebne pravne instrumente koji bi im omogućili obavljanje takvog nadzora.

(48)

U slučaju grupa s diversificiranim djelatnostima, kod kojih matična društva kontroliraju barem jedno društvo kćer, nadležna bi tijela trebala moći ocijeniti financijski položaj svake kreditne institucije ili svakog investicijskog društva u takvoj grupi. Nadležna tijela trebala bi barem imati mogućnosti od svih društava u grupi prikupiti informacije potrebne za obavljanje njihove funkcije. Potrebno je uspostaviti suradnju između nadležnih tijela odgovornih za nadzor nad različitim financijskim sektorima, u slučaju grupa društava koja obavljaju više različitih financijskih djelatnosti.

(49)

Države članice trebale bi imati mogućnost odbiti izdati ili oduzeti odobrenje za rad kreditnoj instituciji u slučaju određenih grupnih struktura koje se smatraju neprimjerenim za obavljanje bankovnog poslovanja zbog toga što se takve strukture ne bi mogle učinkovito nadzirati. U tom smislu, nadležna bi tijela trebala imati potrebne ovlasti kako bi osigurala dobro i razborito upravljanje kreditnim institucijama. Kako bi se osigurala održiva i raznolika bankovna kultura u Uniji koja prije svega služi interesu građana Unije, trebalo bi poticati bankovno poslovanje malog opsega, kao što su djelatnosti kreditnih unija ili zadružnih banaka.

(50)

Rukovodstva nadležnih tijela trebala bi na odgovarajući način uzimati u obzir dimenziju Unije. Nadležna tijela stoga bi trebala s dužnom pozornosti razmotriti učinak svojih odluka na stabilnost financijskog sustava ne samo u svojoj nadležnosti već i u svim drugim državama članicama. U skladu s nacionalnim pravom, to bi načelo trebalo služiti za promicanje financijske stabilnosti u cijeloj Uniji te ne bi trebalo zakonski obvezivati nadležna tijela na postizanje određenog rezultata.

(51)

Financijska kriza otkrila je vezu između bankarskog sektora i takozvanog bankarstva u sjeni. Dio bankarstva u sjeni korisno doprinosi odvajanju rizika od bankarskog sektora te time sprečava moguće negativne učinke za porezne obveznike i sustav. Međutim, za stabilnost financijskog sustava potrebni su sveobuhvatnije razumijevanje djelovanja bankarstva u sjeni i njegove povezanosti sa subjektima financijskog sektora, stroži propisi kako bi se osigurala transparentnost, smanjenje sistemskog rizika i uklanjanje svih neprimjerenih praksi. To je djelomično moguće postići dodatnim izvješćivanjem od strane institucija, ali su potrebni i novi posebni propisi.

(52)

Veća transparentnost u vezi s poslovanjem institucija, a posebno u vezi s ostvarenom dobiti, plaćenim porezima i primljenim subvencijama nužna je za ponovno pridobivanje povjerenja građana Unije u financijski sektor. Obvezno izvješćivanje u ovom području stoga bi trebalo smatrati važnim činiteljem korporativne odgovornosti institucija prema zainteresiranim stranama i društvu.

(53)

Slabosti u korporativnom upravljanju u nekoliko institucija doprinijele su pretjeranom i nerazboritom preuzimanju rizika u bankovnom sektoru, što je dovelo do propasti pojedinih institucija i sistemskih problema u državama članicama i na globalnoj razini. Vrlo općenite odredbe o upravljanju institucijama i neobvezujući karakter značajnog dijela okvira za korporativno upravljanje, koji se u osnovi temelji na dobrovoljnim kodeksima ponašanja, nisu olakšali učinkovitu provedbu dobre prakse korporativnog upravljanja u institucijama. Nedostatak učinkovitog sustava provjere unutar institucija doveo je u nekim slučajevima do manjka učinkovitog nadzora nad donošenjem odluka od strane uprave, što je poticalo donošenje kratkoročnih i pretjerano rizičnih strategija upravljanja. Nejasna uloga nadležnih tijela u nadziranju sustava korporativnog upravljanja u institucijama nije omogućila dostatan nadzor nad učinkovitošću postupaka internog upravljanja.

(54)

Kako bi se riješilo pitanje mogućeg štetnog učinka loše oblikovanih sustava korporativnog upravljanja na dobro upravljanje rizikom, države članice trebale bi uvesti načela i standarde za osiguranje učinkovitog nadzora od strane upravljačkog tijela, promicanje dobre kulture rizika na svim razinama kreditnih institucija i investicijskih društava te omogućivanje nadležnim tijelima praćenja adekvatnosti sustava internog upravljanja. Ta bi se načela i standardi trebali primjenjivati s obzirom na vrstu, opseg i složenost poslova institucija. Države članice trebale bi moći odrediti dodatna načela i standarde korporativnog upravljanja uz one koji se nalažu ovom Direktivom.

(55)

U državama članicama upotrebljavaju se različite strukture upravljanja. U većini slučajeva radi se o monističkoj ili dualističkoj strukturi odbora. Cilj definicija koje se upotrebljavaju u ovoj Direktivi jest obuhvatiti sve postojeće strukture bez zagovaranja određene strukture. One su isključivo funkcionalne naravi i njihov je cilj određivanje pravila koja bi dovela do određenog rezultata neovisno o nacionalnom trgovačkom pravu koje se primjenjuje na pojedinu instituciju u svakoj državi članici. Definicije stoga ne bi smjele zadirati u općenitu raspodjelu nadležnosti prema nacionalnom trgovačkom pravu.

(56)

Upravljačko tijelo moralo bi imati izvršne i nadzorne funkcije. Nadležnost i struktura upravljačkih tijela različite su u državama članicama. U državama članicama u kojima upravljačka tijela imaju jednoslojnu strukturu jedan odbor obično obavlja upravljačke i nadzorne zadaće. U državama članicama s dvoslojnim sustavom nadzornu funkciju obavlja posebni nadzorni odbor koji nema izvršne funkcije, a izvršnu funkciju obavlja uprava koja je odgovorna i preuzima odgovornost za svakodnevno upravljanje društvom. U skladu s tim posebne se zadaće dodjeljuju različitim subjektima unutar upravljačkog tijela.

(57)

Uloga neizvršnih članova upravljačkog tijela u instituciji trebala bi uključivati konstruktivno propitivanje strategije institucije te time doprinositi njezinom oblikovanju, temeljito analiziranje uspješnosti upravljanja u ostvarenju dogovorenih ciljeva, uvjeravanje u točnost financijskih informacija i robusnost i opravdanost financijskih kontrola i sustava upravljanja rizicima, temeljito preispitivanje strukture i provedbe politike primitaka institucije i osiguravanje objektivnih mišljenja o resursima, imenovanjima i standardima ponašanja.

(58)

Radi učinkovitog praćenja mjera i odluka u vezi s upravljanjem, upravljačko tijelo institucije trebalo bi dovoljno vremena posvetiti obavljanju svojih funkcija i biti sposobno razumjeti poslovanje institucije, njezine glavne izloženosti riziku te implikacije poslovanja i strategije upravljanja rizicima. Prevelik broj funkcija člana uprave ili nadzornog odbora bi članu upravljačkog tijela onemogućio da posveti dovoljno vremena obavljanju te nadzorne uloge. Stoga je potrebno ograničiti broj funkcija člana uprave ili nadzornog odbora koje član upravljačkog tijela može istodobno obnašati u različitim subjektima. Ipak, za potrebe primjene tog ograničenja ne bi trebalo uzimati u obzir funkcije člana uprave ili nadzornog odbora u organizacijama čiji glavni ciljevi nisu prvenstveno komercijalne naravi, kao što su neprofitne ili dobrotvorne organizacije.

(59)

Pri imenovanju članova upravljačkog tijela dioničari ili članovi institucije trebali bi razmotriti imaju li kandidati znanje, kvalifikacije i sposobnosti potrebne za primjereno i razborito upravljanje institucijom. Ta bi se načela trebala ostvarivati i odražavati transparentnim i otvorenim postupcima imenovanja članova upravljačkog tijela.

(60)

Djelomičan razlog za nedostatno praćenje upravljačkih odluka od strane upravljačkih tijela jest pojava „grupnog mišljenja”. Ta je pojava, inter alia, nastala i zbog manjka raznolikosti u sastavu upravljačkih tijela. Kako bi se olakšala neovisna mišljenja i kritička preispitivanja, upravljačka tijela institucija trebala bi biti dovoljno različita s obzirom na dob, spol, geografsko podrijetlo, obrazovanje i profesionalno iskustvo, kako bi bila zastupljena različita stajališta i iskustva. Ravnoteža među spolovima posebno je važna kako bi se osigurala odgovarajuća zastupljenost populacije. Osobito bi institucije koje ne zadovoljavaju prag u vezi sa zastupljenosti slabije zastupljenog spola trebale dati prioritet poduzimanju odgovarajućih mjera. Zastupljenost zaposlenika u upravljačkim tijelima također se može smatrati pozitivnim načinom promicanja raznolikosti jer ona dodaje ključnu perspektivu i stvarno poznavanje unutarnjeg poslovanja institucije. Raznolikija upravljačka tijela trebala bi učinkovitije pratiti upravljanje i tako doprinositi poboljšanju nadzora nad rizicima i otpornosti institucija. Stoga bi raznolikost trebala biti jedan od kriterija za sastavljanje upravljačkih tijela. Pitanjem raznolikosti također bi se na općenitiji način trebala baviti politika zapošljavanja u institucijama. Primjerice, ta bi politika trebala institucije poticati da kandidate biraju s popisa kandidata u užem izboru, a da ti popisi uključuju oba spola.

(61)

Radi jačanja usklađenosti s propisima i korporativnog upravljanja, države članice trebale bi uspostaviti učinkovite i pouzdane mehanizme kojima se potiče izvještavanje nadležnih tijela o mogućim ili stvarnim kršenjima nacionalnih propisa kojima se ova Direktiva prenosi u nacionalno pravo i Uredbe (EU) br. 575/2013. Zaposlenici koji izvještavaju o prekršajima počinjenim unutar svojih institucija trebali bi biti u potpunosti zaštićeni.

(62)

Politike primitaka koje potiču prekomjerno preuzimanje rizika mogu narušiti dobro i učinkovito upravljanje rizicima kreditnih institucija i investicijskih društava. Države iz skupine G-20 obvezale su se da će uvesti Načela za dobru praksu isplate naknada i provedbene standarde koja je donio Odbor za financijsku stabilnost (FSB), a koja se odnose na potencijalno štetan učinak loše osmišljenih struktura primitaka na dobro upravljanje rizicima i kontrolu preuzimanja rizika od strane pojedinaca. Cilj ove Direktive jest provedba međunarodnih načela i standarda na razini Unije uvođenjem izričite obveze za kreditne institucije i investicijska društva da uspostave i provode politike i prakse primitaka koje su u skladu s učinkovitim upravljanjem rizicima za kategorije zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan učinak na profil rizičnosti kreditnih institucija i investicijskih društava.

(63)

Kako bi se osiguralo da institucije imaju dobru politiku primitaka, prikladno je odrediti jasna načela upravljanja i strukture politike primitaka. Politika primitaka trebala bi biti posebno usklađena sa sklonošću preuzimanju rizika, vrijednostima i dugoročnim interesima kreditne institucije ili investicijskog društva. U tu svrhu, procjena komponente primitka koja se temelji na uspješnosti trebala bi se zasnivati na dugoročnoj uspješnosti te bi se trebali uzimati u obzir sadašnji i budući rizici povezani s tom uspješnošću.

(64)

Pri razmatranju politike varijabilnih primitaka trebalo bi napraviti razliku između fiksnih primitaka, koji uključuju plaćanja, proporcionalne redovite mirovinske doprinose ili pogodnosti (ako te pogodnosti ne uzimaju u obzir kriterije uspješnosti) i varijabilnih primitaka, koji uključuju dodatna plaćanja ili pogodnosti a koji ovise o uspješnosti ili, u iznimnim okolnostima, ostale ugovorne elemente, ali koji nisu dio uobičajenog paketa za zaposlenike (kao što su zdravstveno osiguranje, čuvanje djece ili proporcionalni redoviti mirovinski doprinosi). U politiku varijabilnih primitaka potrebno je uključiti i novčane i nenovčane pogodnosti.

(65)

U svakom slučaju, kako bi se izbjeglo prekomjerno preuzimanje rizika, potrebno je odrediti maksimalni omjer između fiksne i varijabilne komponente ukupnih primitaka. Primjereno je osigurati da određenu ulogu u tome imaju dioničari, vlasnici ili članovi institucija. Države članice trebale bi moći odrediti strože zahtjeve u vezi s odnosima između fiksnih i varijabilnih komponenata ukupnih primitaka. Kako bi se potaknula upotreba vlasničkih i dužničkih instrumenata koji se isplaćuju s dugoročnom odgodom i dio su varijabilnih primitaka, države članice trebale bi moći, uz određena ograničenja, dopustiti institucijama da pri izračunu vrijednosti tih instrumenata za potrebe primjene maksimalnog omjera primijene nominalnu diskontnu stopu. Međutim, države članice ne bi trebale biti obvezne osigurati tu mogućnost i trebale bi moći odrediti niži maksimalni postotak ukupnog varijabilnog primitka od postotka koji je određen ovom Direktivom. Kako bi se osigurao usklađen i dosljedan pristup kojim se jamče podjednake mogućnosti tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, EBA bi trebala osigurati primjerene smjernice o nominalnoj diskontnoj stopi koja se treba upotrebljavati.

(66)

Kako bi se osiguralo da je struktura politike primitaka ugrađena u upravljanje rizikom institucije, upravljačko bi tijelo trebalo donijeti i periodično preispitivati utvrđene politike primitaka. Odredbe ove Direktive koje se odnose na primitke trebale bi razmjerno odražavati razlike između različitih vrsta institucija, s obzirom na njihovu veličinu, internu organizaciju i vrstu, opseg i složenost njihovih poslova. Osobito ne bi bilo razmjerno da se od određenih vrsta investicijskih društava zahtijeva da budu usklađena sa svim tim načelima.

(67)

Kako bi se zaštitila i ojačala financijska stabilnost u Uniji i riješilo moguće izbjegavanje primjene zahtjeva utvrđenih ovom Direktivom, nadležna bi tijela trebala osigurati da institucije primjenjuju načela i pravila koja se odnose na primitke za institucije na konsolidiranoj osnovi, to jest na razini grupe, matičnih društava i društava kćeri, uključujući podružnice i društva kćeri s poslovnim nastanom u trećim zemljama.

(68)

Budući da loše osmišljene politike primitaka i programi poticaja mogu do neprihvatljive mjere povećati rizike kojima su izložene kreditne institucije i investicijska društva, potrebno je provesti mjere za poboljšanje stanja i, ako je to potrebno, odgovarajuće korektivne mjere. U skladu s tim prikladno je osigurati da nadležna tijela budu ovlaštena naložiti kvalitativne ili kvantitativne mjere za relevantne institucije kojima je svrha riješiti probleme u vezi s politikom primitaka koji su utvrđeni u nadzornoj provjeri.

(69)

Odredbe o primicima ne bi trebale dovoditi u pitanje potpuno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih člankom 153. stavkom 5. UFEU-a, opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, pravo Unije i nacionalno pravo koje se odnosi na prava i uključenost dioničara te opću odgovornost upravljačkih tijela dotične institucije, kao i prava, kada je to primjenjivo, socijalnih partnera na sklapanje i provođenje kolektivnih sporazuma u skladu s nacionalnim pravom i običajima.

(70)

Kapitalni zahtjevi za kreditni rizik i tržišni rizik trebali bi se zasnivati na vanjskim kreditnim rejtinzima samo u mjeri u kojoj je to potrebno. Ako je kreditni rizik značajan, institucije bi općenito trebale nastojati uvesti pristupe zasnovane na internim rejting-sustavima ili interne modele. Međutim, standardizirani pristupi koji se oslanjanju na vanjske kreditne rejtinge mogu se koristiti ako je kreditni rizik manje značajan, što je često slučaj kod institucija čije je poslovanje manje složeno, kategorija izloženosti koje nisu značajne ili u situacijama gdje bi primjena internih pristupa bila preveliko opterećenje.

(71)

Direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ jedan su od stupova na kojima je bilo izgrađeno pretjerano oslanjanje na vanjske kreditne rejtinge. Ovom bi se Direktivom trebali uzeti u obzir zaključci skupine G-20 i načela FSB-a za smanjenje oslanjanja na vanjske kreditne rejtinge. Institucije bi stoga trebalo ohrabriti da primjenjuju interne rejtinge, a ne vanjske kreditne rejtinge čak i za potrebe izračuna kapitalnih zahtjeva.

(72)

Pretjerano oslanjanje na vanjske kreditne rejtinge trebalo bi smanjiti, a automatske učinke koji iz njih proizlaze trebalo bi postupno ukinuti. Od institucija bi stoga trebalo zahtijevati da uspostave dobre kriterije za odobravanje kredita i postupke za donošenje odluka o kreditima. Institucijama bi trebalo omogućiti da upotrebljavaju vanjske kreditne rejtinge kao jedan od nekoliko čimbenika u tom procesu, ali se one ne bi smjele isključivo i mehanički na njih oslanjati.

(73)

Priznavanje agencija za kreditni rejting kao vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika (VIPKR) ne bi smjelo otežati pristup tržištu kojim već sad dominiraju tri društva. EBA, središnje banke država članica i ESB trebali bi osigurati da se više agencija za kreditni rejting prizna kao VIPKR kako bi se tržište otvorilo drugim društvima, a da pritom postupak priznavanja ne učine lakšim i manje zahtjevnim.

(74)

S obzirom na veliki raspon pristupa koje su prihvatile institucije koje primjenjuju pristupe internih modela, važno je da nadležna tijela i EBA imaju jasan pregled nad rasponom vrijednosti imovine ponderirane rizikom i kapitalnih zahtjeva za slične izloženosti utvrđenih prema tim pristupima. U tu bi svrhu od institucija trebalo zahtijevati da nadležnim tijelima osiguraju rezultate internih modela primijenjene na referentne portfelje koje je sastavila EBA a koji pokrivaju veliki raspon izloženosti. Nadležna tijela trebala bi na temelju primljenih informacija poduzeti odgovarajuće mjere kako bi osigurala da su sličnosti ili razlike u rezultatima za istu izloženost opravdane nastalim rizicima. Općenitije rečeno, nadležna tijela i EBA trebali bi osigurati da izbor između pristupa internih modela i standardiziranog pristupa ne dovede do podcjenjivanja kapitalnih zahtjeva. Iako je kapitalne zahtjeve za operativni rizik na razini pojedine izloženosti teže rasporediti te je stoga primjereno isključiti tu kategoriju rizika iz procesa vrednovanja na osnovi referentnih vrijednosti, nadležna bi tijela ipak trebala slijediti razvoj pristupa internih modela za operativni rizik kako bi pratila raspon primijenjenih praksi i poboljšala nadzorne pristupe.

(75)

Razvoj kreditiranja zasnovanog na poslovnom odnosu trebalo bi poticati u slučajevima kada se informacije dobivene iz kontinuiranog poslovnog odnosa s klijentima upotrebljavaju za dobivanje dubinske analize i procjene rizika kvalitetnije od one koja se dobiva samo iz standardiziranih informacija i kreditnih ocjena.

(76)

Matične države članice trebale bi biti odgovorne za nadzor nad likvidnošću čim se počnu primjenjivati detaljni kriteriji za zahtjeve za likvidnosnu pokrivenost. Da bi se do tog vremena uveo nadzor od strane matične države članice, potrebno je u tom području uspostaviti koordinaciju obavljanja nadzora. Kako bi se osigurao učinkovit nadzor, nadležna tijela matične države članice i države članice domaćina trebala bi i nadalje surađivati u području likvidnosti.

(77)

Ako će unutar grupe likvidna sredstva u jednoj instituciji u stresnim okolnostima moći pokriti likvidnosne potrebe druge članice te grupe, nadležna tijela trebala bi instituciju izuzeti iz zahtjeva za likvidnosnu pokrivenost, te bi umjesto toga te zahtjeve trebala primijeniti na konsolidiranoj osnovi.

(78)

Mjere poduzete na osnovi ove Direktive ne bi smjele dovesti u pitanje mjere poduzete u skladu s Direktivom 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. travnja 2001. o restrukturiranju i likvidaciji kreditnih institucija (9). Nadzorne mjere ne bi smjele prouzročiti diskriminaciju među vjerovnicima iz različitih država članica.

(79)

S obzirom na financijsku krizu i procikličke mehanizme koji su doprinijeli njezinom nastanku i povećali njezin učinak, FSB, Bazelski odbor za nadzor banaka i skupina G-20 sastavili su preporuke za ublažavanje procikličkih učinaka financijske regulative. U prosincu 2010. Bazelski odbor za nadzor banaka objavio je nove globalne regulatorne standarde o adekvatnosti bankovnog kapitala (pravila Basel III), uključujući pravila za održavanje zaštitnog sloja za očuvanje kapitala i protucikličkog zaštitnog sloja kapitala.

(80)

Stoga je primjereno od kreditnih institucija i relevantnih investicijskih društava zahtijevati da osim drugih kapitalnih zahtjeva imaju i zaštitni sloj za očuvanje kapitala i protuciklički zaštitni sloj kapitala kako bi se osiguralo da kreditne institucije i investicijska društva u razdobljima gospodarskog rasta akumuliraju kapitalnu osnovu dostatnu za apsorbiranje gubitaka u razdobljima stresa. Protuciklički zaštitni sloj kapitala trebao bi se povećavati ako se ocijeni da je agregatni rast kredita i ostalih kategorija imovine koje imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti tih kreditnih institucija i investicijskih društava povezan s povećanjem rizika na razini cijelog sustava, a smanjivati bi se trebao u razdobljima stresa.

(81)

Kako bi se osiguralo da protuciklički zaštitni sloj kapitala pravilno odražava rizik koji za bankovni sektor proizlazi iz prekomjernog rasta kredita, kreditne institucije i investicijska društva trebali bi izračunavati zaštitne slojeve za svoju instituciju kao ponderirani prosjek stopâ protucikličkog zaštitnog sloja koje se primjenjuju u državama u kojima se nalaze kreditne izloženosti. Svaka bi država članica stoga trebala imenovati tijelo odgovorno za tromjesečno određivanje stope protucikličkog zaštitnog sloja za izloženosti koje se nalaze u toj državi članici. Ta bi stopa zaštitnog sloja trebala uzimati u obzir razinu kreditnog rasta i promjenu omjera kredita i BDP-a u toj državi članici te sve druge varijable povezane s rizicima za stabilnost financijskog sustava.

(82)

Kako bi se na međunarodnoj razini promicala dosljednost u određivanju stopâ protucikličkog zaštitnog sloja, Bazelski odbor za nadzor banaka razvio je metodologiju na temelju omjera između kredita i BDP-a. Ona bi trebala poslužiti kao zajedničko polazište za odluke relevantnih nacionalnih tijela o stopama zaštitnog sloja, no ne bi trebala dovesti do automatskog određivanja zaštitnog sloja ili obvezivati imenovano tijelo. Stopa zaštitnog sloja trebala bi na smislen način odražavati kreditni ciklus i rizike koji proizlaze iz prekomjernog rasta kredita u državi članici i trebala bi primjereno uzeti u obzir posebnosti nacionalnoga gospodarstva.

(83)

Ograničenja varijabilnih primitaka važan su element za osiguranje da kreditne institucije i investicijska društva ponovno povećaju razine svojega kapitala kada djeluju unutar raspona zaštitnog sloja. Na kreditne institucije i investicijska društva već se primjenjuje načelo da nagrade i diskrecijska plaćanja varijabilnih primitaka onim kategorijama zaposlenika čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije moraju biti održivi, uzimajući u obzir financijsko stanje institucije. Kako bi se osiguralo da institucija pravodobno ponovno uspostavi svoje razine regulatornoga kapitala, uzimajući u obzir dugoročno zdravlje institucije, primjereno je da se dodjeljivanje varijabilnih primitaka i diskrecijskih mirovinskih pogodnosti uskladi s dobiti institucije u svim razdobljima u kojima zahtjev za kombinirani zaštitni sloj nije ispunjen.

(84)

Institucije bi trebale tretirati i kontrolirati sve koncentracijske rizike pisanim politikama i procedurama. Zbog prirode izloženosti javnom sektoru kontroliranje koncentracijskih rizika učinkovitije je od dodjeljivanja pondera rizika tim izloženostima zbog njihove veličine i poteškoća pri određivanju kapitalnih zahtjeva. Komisija bi u odgovarajućem trenutku trebala dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o mogućim poželjnim promjenama bonitetnog tretmana koncentracijskog rizika.

(85)

Države članice trebale bi moći od određenih institucija zahtijevati da, osim zaštitnog sloja za očuvanje kapitala i protucikličkog zaštitnog sloja kapitala, imaju zaštitni sloj za sistemski rizik kako bi spriječile i smanjile dugoročne necikličke sistemske ili makrobonitetne rizike koji nisu obuhvaćeni Uredbom (EU) br. 575/2013, ako postoji rizik poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo u određenoj državi članici. Stopa zaštitnog sloja za sistemski rizik trebala bi se primjenjivati na sve institucije ili na jedan podskup odnosno više podskupova tih institucija ako te institucije obavljaju poslovne aktivnosti sa sličnim profilima rizičnosti.

(86)

Kako bi se osigurao dosljedan makrobonitetni nadzor u cijeloj Uniji, primjereno je da Europski odbor za sistemske rizike (ESRB) sastavi načela prilagođena gospodarstvu Unije i da bude odgovoran za praćenje njihove primjene. Ova Direktiva ne smije sprečavati ESRB u poduzimanju mjera koje smatra potrebnima u skladu s Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o makrobonitetnom nadzoru financijskog sustava Europske unije i osnivanju Europskog odbora za sistemske rizike (10).

(87)

Države članice trebale bi moći priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik koju je odredila druga država članica i primijeniti tu stopu zaštitnog sloja na institucije kojima su same izdale odobrenje za rad za izloženosti u državi članici koja određuje stopu zaštitnog sloja. Država članica koja određuje stopu zaštitnog sloja trebala bi imati mogućnost da od ESRB-a zatraži da izda preporuku iz članka 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010, upućenu jednoj državi članici ili više država članica koje bi mogle priznati stopu zaštitnog sloja za sistemski rizik te da im preporuči da to učine. Na tu se preporuku primjenjuje pravilo „uskladi se ili objasni” iz članka 3. stavka 2. i članka 17. te Uredbe.

(88)

Prikladno je da odluke država članica o stopi protucikličkog zaštitnog sloja budu što usklađenije. U tom bi pogledu, ESRB, ako to zatraže nadležna ili imenovana tijela, mogao olakšati raspravu između tih tijela o određivanju predloženih stopa zaštitnog sloja, uključujući relevantne varijable.

(89)

Ako kreditna institucija ili investicijsko društvo ne uspiju u cijelosti ispuniti zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, na njih bi se trebale primijeniti mjere osmišljene kako bi se osiguralo da institucija ili društvo pravodobno ponovno uspostave svoju razinu regulatornog kapitala. Da bi se očuvao kapital, prikladno je uvesti razmjerna ograničenja na diskrecijske raspodjele dobiti, uključujući isplatu dividendi i varijabilnih primitaka. Kako bi se osiguralo da takve institucije ili društva imaju vjerodostojnu strategiju za oporavak razine regulatornog kapitala, od njih bi trebalo tražiti da s nadležnim tijelima sastave i dogovore plan za očuvanje kapitala u kojem se navodi način na koji će se primjenjivati ograničenje raspodjele, kao i druge mjere koje institucija ili društvo namjerava poduzeti kako bi osiguralo usklađenost sa svim zahtjevima za zaštitni sloj.

(90)

Od ovlaštenih se tijela očekuje da odrede više kapitalne zahtjeve za globalne sistemski važne institucije (GSV institucije) kako bi se uravnotežili veći rizik koji te institucije predstavljaju za financijski sustav i mogući utjecaj njihove propasti na porezne obveznike. Kada odgovorno tijelo odredi zaštitni sloj za sistemski rizik i kad se primjenjuje zaštitni sloj za GSV institucije, trebalo bi primjenjivati viši od ta dva zaštitna sloja. Kada se zaštitni sloj za sistemski rizik primjenjuje samo na domaće izloženosti, trebao bi se primjenjivati kumulativno sa zaštitnim slojem za GSV institucije ili sa zaštitnim slojem koji se odnosi na ostale sistemski važne institucije (OSV institucije) koji se primjenjuje u skladu s ovom Direktivom.

(91)

Tehnički standardi u financijskim uslugama trebali bi osigurati dosljednu usklađenost i odgovarajuću zaštitu deponenata, investitora i potrošača u Uniji. Budući da je EBA tijelo s visoko specijaliziranim stručnjacima, bilo bi učinkovito i primjereno povjeriti mu sastavljanje nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji ne uključuju odluke o regulatornoj politici a koji se dostavljaju Komisiji. EBA bi trebala osigurati učinkovite administrativne i izvještajne procese pri sastavljanju tehničkih standarda.

(92)

Komisija bi trebala donijeti regulatorne tehničke standarde koje je sastavila EBA u području odobrenja za rad i stjecanja značajnih udjela u kreditnim institucijama, razmjene informacija između nadležnih tijela, ostvarivanja prava na slobodu poslovnog nastana i slobodu pružanja usluga, nadzorne suradnje, politike primitaka kreditnih institucija i investicijskih društava i nadzora nad mješovitim financijskim holdinzima preko delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija i EBA trebale bi osigurati da te standarde mogu primijeniti sve institucije na način koji je razmjeran vrsti, opsegu i složenosti tih institucija i poslova koje obavljaju.

(93)

S obzirom na detaljnost i broj regulatornih tehničkih standarda koje je potrebno donijeti u skladu s ovom Direktivom, kada Komisija donese regulatorni tehnički standard koji je jednak nacrtu regulatornog tehničkog standarda koji je dostavila EBA, razdoblje u kojem Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na regulatorni tehnički standard trebalo bi, prema potrebi, dodatno produljiti za jedan mjesec. Štoviše, Komisija bi trebala nastojati donijeti regulatorni tehnički standard pravodobno kako bi Europskom parlamentu i Vijeću omogućila obavljanje potpunog pregleda, uzimajući u obzir opseg i složenost regulatornih tehničkih standarda te detalje poslovnika i raspored i sastav poslova Europskog parlamenta i Vijeća.

(94)

Komisija bi trebala biti ovlaštena i za donošenje provedbenih tehničkih standarda koje je sastavila EBA u području odobrenja za rad i stjecanja značajnih udjela u kreditnim institucijama, razmjene informacija između nadležnih tijela, nadzorne suradnje, posebnih bonitetnih zahtjeva i objave informacija od strane nadzornih tijela preko provedbenih akata u skladu s člankom 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(95)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (11).

(96)

Kako bi se pobliže odredili zahtjevi iz ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u smislu pojašnjavanja definicija i terminologije koja se upotrebljava u ovoj Direktivi te za proširenje popisa djelatnosti koje podliježu međusobnom priznavanju i za unaprjeđenje razmjene informacija koje se odnose na podružnice kreditnih institucija. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na stručnoj razini. Komisija bi pri pripremi i sastavljanju delegiranih akata trebala osigurati istodoban, pravodoban i odgovarajući prijenos relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću.

(97)

Upućivanja na direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo bi smatrati upućivanjima na ovu Direktivu i Uredbu (EU) br. 575/2013.

(98)

Direktiva 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2002. o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (12), Direktiva 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. studenoga 2007. o uslugama platnog prometa na unutarnjem tržištu (13), Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (14), Direktiva 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osnivanju, obavljanju djelatnosti i bonitetnom nadzoru poslovanja institucija za elektronički novac (15) i Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova (16) upućuju na odredbe iz direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ o kapitalnim zahtjevima koji bi trebali biti određeni u ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013. Stoga bi upućivanja u tim direktivama na direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo smatrati upućivanjima na odredbe kojima se uređuju kapitalni zahtjevi iz ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013.

(99)

Kako bi se omogućila izrada tehničkih standarda kojima bi se osiguralo da institucije koje su dio financijskog konglomerata primjenjuju odgovarajuće metode izračuna za određivanje potrebnog kapitala na konsolidiranoj osnovi, Direktivu 2002/87/EZ trebalo bi izmijeniti u skladu s tim.

(100)

Kako bi unutarnje bankovno tržište funkcioniralo što učinkovitije te kako bi građanima Unije bila omogućena odgovarajuća razina transparentnosti, nadležna tijela trebala bi objavljivati informacije o načinu provedbe ove Direktive, i to na način koji omogućuje smislenu usporedbu.

(101)

U vezi s nadzorom nad likvidnošću, državama članicama trebalo bi osigurati razdoblje u kojem mogu prijeći na regulatorni režim u skladu s kojim se primjenjuju detaljni kriteriji za zahtjev za likvidnosnu pokrivenost.

(102)

Kako bi se osigurao stabilan, neometan i postupan prijelaz institucija na nove zahtjeve za likvidnost i za stabilne izvore financiranja na razini Unije, nadležna tijela trebala bi u potpunosti iskoristiti svoje nadzorne ovlasti na temelju ove Direktive i svakog mjerodavnog nacionalnog prava. Nadležna tijela trebala bi posebno procijeniti je li potrebno primijeniti administrativne kazne ili druge administrativne mjere, uključujući bonitetne naknade, a njihova bi razina općenito trebala biti povezana s neusklađenosti između stvarne pozicije likvidnosti institucije i zahtjeva za likvidnost i stabilne izvore financiranja. Nadležna tijela bi pri toj procjeni na primjeren način trebala uzeti u obzir tržišne uvjete. Administrativne kazne i druge administrativne mjere trebale bi se primjenjivati dok se na razini Unije ne počnu primjenjivati detaljni pravni akti o zahtjevima za likvidnost i stabilne izvore financiranja.

(103)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (17) i Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (18) trebale bi se u potpunosti primjenjivati na obradu osobnih podataka za potrebe ove Direktive.

(104)

Budući da ciljeve ove Direktive, odnosno uvođenje pravila koja se odnose na pristupanje djelatnosti institucija i bonitetni nadzor nad institucijama, države članice ne mogu adekvatno ostvariti te ih je stoga moguće bolje ostvariti na razini Unije, zbog obujma i učinaka predložene aktivnosti, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti koje je navedeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti, kao što je navedeno u tom članku, ova Direktiva određuje samo ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(105)

U skladu sa zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o eksplanatornim dokumentima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima obavijestima o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Zakonodavac smatra da je slanje tih dokumenata opravdano u slučaju ove Direktive.

(106)

Obavljeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 i on je donio mišljenje (19).

(107)

Direktivu 2002/87/EZ trebalo bi u skladu s time izmijeniti, a direktive 2006/48/EZ i 2006/49/EZ trebalo bi staviti izvan snage,

(a)

pristupu djelatnosti kreditnih institucija i investicijskih društava (zajedno se nazivaju: „institucije”);

(b)

nadzornim ovlastima i alatima za bonitetni nadzor nad institucijama od strane nadležnih tijela;

(c)

bonitetnom nadzoru nad institucijama od strane nadležnih tijela na način koji je usklađen s pravilima navedenima u Uredbi (EU) br. 575/2013.;

(d)

zahtjevima za objavljivanje za nadležna tijela u području bonitetne regulative i nadzora nad institucijama.

(1)

pristup djelatnosti investicijskih društava u mjeri u kojoj je reguliran Direktivom 2004/39/EZ;

(2)

središnje banke;

(3)

poštanske žiroinstitucije;

(4)

u Belgiji: na „Institut de Réescompte et de Garantie/Herdiscontering- en Waarborginstituut”;

(5)

u Danskoj: na „Eksport Kredit Fonden”, „Eksport Kredit Fonden A/S”, „Danmarks Skibskredit A/S” i „KommuneKredit”;

(6)

u Njemačkoj: na „Kreditanstanstalt für Wiederaufbau”, društva koja se prema „Whonungsgemeinnützigkeitsgesetz” priznaju kao tijela državne stambene politike i uglavnom se ne bave bankovnim transakcijama te društva koja se prema tom zakonu priznaju kao neprofitna društva koja djeluju u području stanogradnje;

(7)

u Estoniji: na „hoiu-laenuühistud” kao zadruge koje se priznaju prema „hoiu-laenuühistu seadus”;

(8)

u Irskoj: na kreditne unije i društva za uzajamnu pomoć;

(9)

u Grčkoj: na „Ταμείο Παρακαταθηκών και Δανείων” (Tamio Parakatathikon kai Danion);

(10)

u Španjolskoj: na „Instituto de Crédito Oficial”;

(11)

u Francuskoj: na „Caisse des dépôts et consignations”;

(12)

u Italiji: na „Cassa depositi e prestiti”;

(13)

u Latviji: na „krājaizdevu sabiedrības”, društva koja se priznaju prema „krājaizdevu sabiedrību likums” kao zadruge koje pružaju financijske usluge isključivo svojim članovima;

(14)

u Litvi: na „kredito unijos” osim „Centrinė kredito unija”;

(15)

u Mađarskoj: na „MFB Magyar Fejlesztési Bank Zártkörűen Működő Részvénytársaság” i „Magyar Export-Import Bank Zártkörűen Működő Részvénytársaság”;

(16)

u Nizozemskoj: na „Nederlandse Investeringsbank voor Ontwikkelingslanden NV”, „NV Noordelijke Ontwikkelingsmaatschappij”, „NV Industriebank Limburgs Instituut voor Ontwikkeling en Financiering” i „Overijsselse Ontwikkelingsmaatschappij NV”;

(17)

u Austriji: na društva koja se priznaju kao stambene udruge u javnom interesu i na „Osterreichische Kontrollbank AG”;

(18)

u Poljskoj: na „Spółdzielcze Kasy Oszczędnościowo – Kredytowe” i „Bank Gospodarstwa Krajowego”;

(19)

u Portugalu: na „Caixas Económicas” koja su postojala na dan 1. siječnja 1986., osim onih koja su osnovana kao društva s ograničenom odgovornosti i na „Caixa Económica Montepio Geral”;

(20)

u Sloveniji: na „SID – Slovenska izvozna in razvojna banka, d.d. Ljubljana”;

(21)

u Finskoj: na „Teollisen yhteistyon rahasto Oy/Fonden för industriellt samarbete AB i Finnvera Oyj/Finnvera Abp”;

(22)

u Švedskoj: na „Svenska Skeppshypotekskassan”;

(23)

u Ujedinjenoj Kraljevini: na „National Savings Bank”, „Commonwealth Development Finance Company Ltd”, „Agricultural Mortgage Corporation Ltd”, „Scottish Agricultural Securities Corporation Ltd”, „Crown Agents for overseas governments and administrations”, kreditne unije i komunalne banke.

(1)

„kreditna institucija” znači kreditna institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (1) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(2)

„investicijsko društvo” znači investicijsko društvo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (2) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(3)

„institucija” znači institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (3) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(4)

„lokalna pravna osoba” znači lokalna pravna osoba definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (4) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(5)

„društvo za osiguranje” znači društvo za osiguranje definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (5) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(6)

„društvo za reosiguranje” znači društvo za reosiguranje definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (6) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(7)

„upravljačko tijelo” znači tijelo, odnosno tijela institucije, imenovano u skladu s nacionalnim pravom, koje je ovlašteno odrediti strategiju, ciljeve i opće usmjerenje institucije a koje nadzire i prati odlučivanje u vezi s upravljanjem te uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem institucije;

(8)

„upravljačko tijelo u nadzornoj funkciji” znači upravljačko tijelo u ulozi nadziranja i praćenja odlučivanja u vezi s upravljanjem;

(9)

„više rukovodstvo” znači fizičke osobe koje obavljaju izvršne funkcije unutar institucije, a koje su odgovorne i odgovaraju upravljačkom tijelu za svakodnevno upravljanje institucijom;

(10)

„sistemski rizik” znači rizik poremećaja u financijskom sustavu koji bi mogao imati ozbiljne negativne posljedice za financijski sustav i realno gospodarstvo;

(11)

„rizik modela” znači mogući gubitak koji bi institucija mogla pretrpjeti zbog odluka koje bi se prvenstveno mogle temeljiti na rezultatima internih modela, i to zbog pogrešaka u oblikovanju, primjeni ili upotrebi tih modela;

(12)

„inicijator” znači inicijator definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (13) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(13)

„sponzor” znači sponzor definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (14) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(14)

„matično društvo” znači matično društvo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (15) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(15)

„društvo kći” znači društvo kći definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (16) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(16)

„podružnica” znači podružnica definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (17) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(17)

„društvo za pomoćne usluge” znači društvo za pomoćne usluge definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (18) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(18)

„društvo za upravljanje imovinom” znači društvo za upravljanje imovinom definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (19) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(19)

„financijski holding” znači financijski holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (20) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(20)

„mješoviti financijski holding” znači mješoviti financijski holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (21) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(21)

„mješoviti holding” znači mješoviti holding definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (22) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(22)

„financijska institucija” znači financijska institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (26) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(23)

„subjekt financijskog sektora” znači subjekt financijskog sektora definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (27) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(24)

„matična institucija u državi članici” znači matična institucija u državi članici definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (28) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(25)

„matična institucija iz EU-a” znači matična institucija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (29) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(26)

„matični financijski holding u državi članici” znači matični financijski holding u državi članici definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (30) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(27)

„matični financijski holding iz EU-a” znači matični financijski holding iz EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (31) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(28)

„matični mješoviti financijski holding u državi članici” znači matični mješoviti financijski holding u državi članici definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (32) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(29)

„matični mješoviti financijski holding iz EU-a” znači matični mješoviti financijski holding iz EU-a definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (33) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(30)

„sistemski važna institucija” znači matična institucija iz EU-a, matični financijski holding iz EU-a, matični mješoviti financijski holding iz EU-a ili institucija čija bi propast ili slabo poslovanje moglo dovesti do sistemskog rizika;

(31)

„središnja druga ugovorna strana” znači središnja druga ugovorna strana definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (34) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(32)

„sudjelujući udio” znači sudjelujući udio definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (35) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(33)

„kvalificirani udio” znači kvalificirani udio definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (36) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(34)

„kontrola” znači kontrola definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (37) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(35)

„uska povezanost” znači uska povezanost definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (38) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(36)

„nadležno tijelo” znači nadležno tijelo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (40) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(37)

„konsolidirajuće nadzorno tijelo” znači konsolidirajuće nadzorno tijelo definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (41) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(38)

„odobrenje za rad” znači odobrenje za rad definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (42) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(39)

„matična država članica” znači matična država članica definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (43) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(40)

„država članica domaćin” znači država članica domaćin definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (44) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(41)

„središnje banke ESSB-a” znači središnje banke ESSB-a definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (45) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(42)

„središnje banke” znači središnje banke definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (46) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(43)

„konsolidirani položaj” znači konsolidirani položaj definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (47) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(44)

„konsolidirana osnova” znači konsolidirana osnova definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (48) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(45)

„potkonsolidirana osnova” znači potkonsolidirana osnova definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (49) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(46)

„financijski instrument” znači financijski instrument definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (50) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(47)

„regulatorni kapital” znači regulatorni kapital definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (118) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(48)

„operativni rizik” znači operativni rizik definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (52) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(49)

„smanjenje kreditnog rizika” znači smanjenje kreditnog rizika definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (57) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(50)

„sekuritizacija” znači sekuritizacija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (61) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(51)

„sekuritizacijska pozicija” znači sekuritizacijska pozicija definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (62) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(52)

„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” znači sekuritizacijski subjekt posebne namjene definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (66) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(53)

„diskrecijske mirovinske pogodnosti” znači diskrecijske mirovinske pogodnosti definirane člankom 4. stavkom 1. točkom (73) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(54)

„knjiga trgovanja” znači knjiga trgovanja definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (86) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(55)

„uređeno tržište” znači uređeno tržište definirano člankom 4. stavkom 1. točkom (92) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(56)

„financijska poluga” znači financijska poluga definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (93) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(57)

„rizik prekomjerne financijske poluge” znači rizik prekomjerne financijske poluge definiran člankom 4. stavkom 1. točkom (94) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(58)

„vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika” znači vanjska institucija za procjenu kreditnog rizika definirana člankom 4. stavkom 1. točkom (98) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(59)

„interni pristupi” znači pristup zasnovan na internim rejting-sustavima iz članka 143. stavka 1., pristup internih modela iz članka 221., pristup vlastitih procjena iz članka 225., napredni pristupi iz članka 312. stavka 2., metoda internih modela iz članaka 283. i 363. i pristup interne procjene iz članka 259. stavka 3. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(a)

nadležna tijela, kao stranke u Europskom sustavu financijskog nadzora (ESFS), surađuju s povjerenjem i potpunim međusobnim poštovanjem, posebno kod osiguranja protoka primjerenih i pouzdanih informacija između njih i drugih stranaka u ESFS-u, u skladu s načelom lojalne suradnje navedenim u članku 4. stavku 3. Ugovora o Europskoj uniji;

(b)

nadležna tijela sudjeluju u aktivnostima EBA-e i, kada je to primjereno, kolegija nadzornih tijela;

(c)

nadležna tijela ulažu svaki napor kako bi se uskladila sa smjernicama i preporukama koje je izdala EBA u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 i odgovorila na upozorenja i preporuke koje je izdao ESRB u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1092/2010;

(d)

nadležna tijela blisko surađuju s ESRB-om;

(e)

nacionalna ovlaštenja koja su prenesena na nadležna tijela ne sprečavaju obavljanje njihovih dužnosti kao članova EBA-e, ESRB-a, prema potrebi, ili prema ovoj Direktivi i Uredbi (EU) br. 575/2013.

(a)

informacije koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad kreditnim institucijama, uključujući program rada iz članka 10.;

(b)

zahtjevi koji se primjenjuju na dioničare i članove koji imaju kvalificirane udjele u skladu s člankom 14.;

(c)

prepreke koje mogu sprečavati učinkovito obavljanje nadzorne funkcije nadležnog tijela, kao što je navedeno u članku 14.

(a)

inicijalni kapital nije manji od 1 milijuna eura;

(b)

dotične države članice obavijestile su Komisiju i EBA-u o svojim razlozima za korištenje te mogućnosti.

(a)

da kreditna institucija, koja je pravna osoba te koja ima sjedište prema nacionalnom pravu, ima svoje mjesto uprave u istoj državi članici u kojoj je i njezino sjedište;

(b)

da kreditne institucije, osim onih navedenih u točki (a), imaju svoje mjesto uprave u državi članici koja im je izdala odobrenje za rad i u kojoj one stvarno posluju.

(a)

društvo kći kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici;

(b)

društvo kći matičnog društva kreditne institucije koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici; ili

(c)

pod kontrolom istih osoba, bilo fizičkih ili pravnih, koje kontroliraju kreditnu instituciju koja je dobila odobrenje za rad u toj drugoj državi članici.

(a)

društvo kći društva za osiguranje ili investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji;

(b)

društvo kći matičnog društva društva za osiguranje ili investicijskog društva koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji; ili

(c)

pod kontrolom istih osoba, bilo fizičkih ili pravnih, koje kontroliraju društvo za osiguranje ili investicijsko društvo koje je dobilo odobrenje za rad u Uniji.

(a)

kreditna institucija nije počela poslovati u roku od 12 mjeseci, izričito je odbila odobrenje za rad ili više od 6 mjeseci nije poslovala, osim ako dotična država članica ne donese odluku o prestanku odobrenja za rad u takvim slučajevima;

(b)

kreditnoj instituciji je izdano odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na bilo kojoj drugoj nepravilnoj osnovi;

(c)

kreditna institucija više ne ispunjava uvjete prema kojima joj je izdano odobrenje za rad;

(d)

kreditna institucija više ne ispunjava bonitetne zahtjeve navedene u dijelu trećem, četvrtom ili šestom Uredbe (EU) br. 575/2013 ili uvjete iz članka 104. stavka 1. točke (a) ili članka 105. ove Direktive ili se više ne može očekivati da će ispunjavati svoje obveze prema vjerovnicima, a posebno ako više ne pruža sigurnost za imovinu koju su joj povjerili njezini deponenti;

(e)

na kreditnu instituciju se počnu odnositi neki drugi slučajevi u kojima nacionalno pravo propisuje oduzimanje odobrenja za rad; ili

(f)

kreditna institucija je počinila jednu od povreda odredbi navedenih u članku 67. stavku 1.

(a)

ugled predloženog stjecatelja;

(b)

ugled, znanje, vještine i iskustvo, kako je navedeno u članku 91. stavku 1. svakog člana upravljačkog tijela i svakog člana višeg rukovodstva koji će upravljati poslovanjem kreditne institucije nakon predloženog stjecanja;

(c)

financijsko stanje predloženog stjecatelja, posebno s obzirom na vrstu poslova koji se obavljaju i planiranih poslova u kreditnoj instituciji u kojoj se predlaže stjecanje;

(d)

hoće li kreditna institucija biti sposobna ispunjavati i nastaviti ispunjavati bonitetne zahtjeve na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) br. 575/2013 i, kada je to primjenjivo, ostalog prava Unije, a posebno direktiva 2002/87/EZ i 2009/110/EZ, ima li grupa čiji će ona postati dio strukturu koja joj omogućuje provođenje učinkovitog nadzora, učinkovitu razmjenu informacija između nadležnih tijela i utvrđivanje raspodjele odgovornosti između nadležnih tijela;

(e)

postoje li u vezi s predloženim stjecanjem opravdani razlozi za sumnju da se pranje novca ili financiranje terorizma u smislu članka 1. Direktive 2005/60/EZ (21) Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca i financiranja terorizma obavlja ili da je obavljeno odnosno da je bilo pokušaja ili da bi predloženo stjecanje moglo povećati rizik da do toga dođe.

(a)

kreditna institucija, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje u smislu članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 2009/65/EZ („društvo za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire” („društvo za upravljanje UCITS-om”)) koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže;

(b)

matično društvo kreditne institucije, društva za osiguranje, društva za reosiguranje, investicijskog društva ili društva za upravljanje UCITS-om koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže;

(c)

fizička ili pravna osoba koja kontrolira kreditnu instituciju, društvo za osiguranje, društvo za reosiguranje, investicijsko društvo ili društvo za upravljanje UCITS-om koje je dobilo odobrenje za rad u drugoj državi članici ili u drugom sektoru od onog u kojem se stjecanje predlaže.

(a)

prijam i prijenos naloga ulagatelja za financijske instrumente;

(b)

izvršenje naloga ulagatelja za financijske instrumente;

(c)

upravljanje pojedinačnim portfeljima ulaganja u financijske instrumente.

(a)

takve pozicije nastaju samo kao rezultat neuspjeha društva da točno izvrši nalog ulagatelja;

(b)

ukupna tržišna vrijednost svih takvih pozicija može iznositi najviše 15 % inicijalnog kapitala društva;

(c)

društvo ispunjava zahtjeve propisane u člancima od 92. do 95. i u dijelu četvrtom Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)

navedene pozicije su slučajne i privremene prirode i strogo ograničene na vrijeme potrebno za izvršavanje predmetne transakcije.

(a)

inicijalni kapital u iznosu od 50 000 eura;

(b)

osiguranje od profesionalne odgovornosti koje pokriva cijeli teritorij Unije ili neko drugo slično jamstvo za odgovornost koja proizlazi iz profesionalnog nemara, u iznosu od najmanje 1 000 000 eura za svaki odštetni zahtjev, odnosno ukupno 1 500 000 eura godišnje za sve odštetne zahtjeve;

(c)

kombinacija inicijalnog kapitala i osiguranja od profesionalne odgovornosti u obliku čija je posljedica razina pokrića jednaka onoj iz točke (a) ili (b).

(a)

inicijalni kapital u iznosu od 25 000 eura;

(b)

osiguranje od profesionalne odgovornosti koje pokriva cijeli teritorij Unije ili neko drugo slično jamstvo za odgovornost koja proizlazi iz profesionalnog nemara, u iznosu od najmanje 500 000 eura za svaki odštetni zahtjev, odnosno ukupno 750 000 eura godišnje za sve odštetne zahtjeve;

(c)

kombinacija inicijalnog kapitala i osiguranja od profesionalne odgovornosti u obliku koji ima za posljedicu razinu pokrića jednaku onoj iz točke (a) ili (b).

(a)

matičnom društvu ili društvima izdano je odobrenje za rad kao kreditnim institucijama u državi članici prema čijem je zakonu regulirana financijska institucija;

(b)

dotične djelatnosti stvarno se obavljaju na području iste države članice;

(c)

matično društvo ili društva drže 90 % ili više prava glasa koja proizlaze iz udjela u kapitalu financijske institucije;

(d)

matično društvo ili društva ispunjavaju zahtjeve nadležnih tijela u vezi s razboritim upravljanjem financijskom institucijom te, uz suglasnost relevantnih nadležnih tijela matične države članice, izjavljuju da solidarno jamče za obveze koje je preuzela financijska institucija;

(e)

financijska institucija je stvarno uključena, a posebno što se tiče dotičnih djelatnosti, u nadzor na konsolidiranoj osnovi nad matičnim društvom, odnosno nad svakim od matičnih društava, u skladu s glavom VII. poglavljem 3. ove Direktive i dijelom prvim, glavom II., poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, posebno u svrhu kapitalnih zahtjeva navedenih u članku 92. te Uredbe, za kontrolu velikih izloženosti iz dijela četvrtog te Uredbe i u svrhu ograničavanja udjela iz članaka 89. i 90. te Uredbe.

(a)

državu članicu na čijem području planira osnovati podružnicu;

(b)

program poslovanja u kojem se navode, inter alia, vrste predviđenih poslova i organizacijska struktura podružnice;

(c)

adresa u državi članici domaćinu na kojoj je moguće dobiti dokumente;

(d)

imena osoba odgovornih za upravljanje podružnicom.

(a)

kreditna institucija nije usklađena s nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili s Uredbom (EU) br. 575/2013;

(b)

postoji značajan rizik da kreditna institucija neće biti usklađena s nacionalnim odredbama kojima se prenosi ova Direktiva ili s Uredbom (EU) br. 575/2013.

(a)

institucijama čija matična društva imaju svoja mjesta uprave u trećim zemljama;

(b)

institucijama koje se nalaze u trećim zemljama, čija matična društva, bez obzira na to jesu li to institucije, financijski holdinzi ili mješoviti financijski holdinzi, imaju svoje mjesto uprave u Uniji.

(a)

da nadležna tijela država članica mogu dobiti informacije potrebne za nadzor, na temelju konsolidiranog financijskog položaja, institucija, financijskih holdinga i mješovitih financijskih holdinga koji se nalaze u Uniji i imaju društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije u trećoj zemlji ili imaju sudjelujuće udjele u takvim institucijama;

(b)

da nadzorna tijela trećih zemalja mogu dobiti informacije potrebne za nadzor nad matičnim društvima čija se mjesta uprave nalaze na njihovom području i imaju društva kćeri koja su institucije ili financijske institucije u jednoj državi članici ili više njih ili imaju sudjelujuće udjele u takvim institucijama;

(c)

da EBA može od nadležnih tijela država članica dobiti informacije koje su ona primila od nacionalnih nadležnih tijela trećih zemalja u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(a)

je li tržišni udio podružnice u smislu depozita u državi članici domaćinu veći od 2 %;

(b)

vjerojatan učinak prekida ili prestanka rada institucije na likvidnost sustava te na sustave plaćanja, poravnanja i namire u državi članici domaćinu;

(c)

veličinu i važnost podružnice u smislu broja klijenata u kontekstu bankovnog i financijskog sustava u državi članici domaćinu.

(a)

radi provjere jesu li zadovoljeni uvjeti koji reguliraju pristup djelatnosti kreditnih institucije te radi olakšavanja praćenja, na nekonsolidiranoj ili konsolidiranoj osnovi, obavljanja tih djelatnosti, posebno s obzirom na praćenje likvidnosti, solventnosti, velikih izloženosti te administrativnih i računovodstvenih postupaka i mehanizama unutarnje kontrole;

(b)

radi izricanja kazni;

(c)

u žalbama protiv odluka nadležnog tijela, uključujući sudske postupke u skladu s člankom 72.;

(d)

u sudskim postupcima koji su pokrenuti u skladu s posebnim odredbama koje su predviđene pravom Unije u području kreditnih institucija.

(a)

tijela kojima je povjerena javna dužnost nadzora nad drugim subjektima financijskog sektora i tijela odgovornih za nadzor nad financijskim tržištima;

(b)

tijela zaduženih za održavanje stabilnosti financijskog sustava u državama članicama primjenom makrobonitetnih pravila;

(c)

tijela zaduženih za restrukturiranje ili tijela kojima je cilj zaštita stabilnosti financijskog sustava;

(d)

ugovornih ili institucionalnih sustava zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(e)

tijela uključenih u likvidaciju i stečaj institucija i u ostale slične postupke;

(f)

osoba odgovornih za provođenje zakonskih revizija financijskih izvještaja institucija, društava za osiguranje i financijskih institucija.

(a)

tijelima uključenima u likvidaciju i stečaj institucija i u ostale slične postupke;

(b)

ugovornim ili institucionalnim sustavima zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

osobama zaduženima za provođenje zakonskih revizija financijskih izvještaja institucija, društava za osiguranje i financijskih institucija.

(a)

informacije se razmjenjuju za potrebe obavljanja zadaća iz stavka 1.;

(b)

na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(c)

informacije koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su te informacije priopćila i, prema potrebi, samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

(a)

informacije se razmjenjuju za potrebe otkrivanja i istraživanja kršenja prava trgovačkih društava;

(b)

na primljene informacije primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(c)

informacije koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su te informacije priopćila i, prema potrebi, samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

(a)

središnjim bankama ESSB-a i ostalim tijelima sa sličnom funkcijom u njihovu svojstvu monetarnih vlasti kada su informacije relevantne za izvršavanje njihovih zakonom propisanih zadaća, uključujući vođenje monetarne politike i povezano osiguranje likvidnosti, nadzor nad sustavima plaćanja, poravnanja i namire i očuvanje stabilnosti financijskog sustava;

(b)

ugovornim ili institucionalnim sustavima zaštite iz članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(c)

prema potrebi, drugim tijelima javne vlasti odgovornim za nadzor nad platnim sustavima;

(d)

ESRB-u, europskom nadzornom tijelu (Europskom nadzornom tijelu za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje („EIOPA”), koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (25) i ESMA-om, ako su te informacije relevantne za ispunjavanje njihovih zakonom propisanih zadaća prema uredbama (EU) br. 1092/2010, (EU) br. 1094/2010 ili (EU) br. 1095/2010.

(a)

takvi subjekti imaju točno utvrđen mandat prema nacionalnom pravu za istraživanje ili ispitivanje djelovanja tijela odgovornih za nadzor nad institucijama ili za zakone koji reguliraju taj nadzor;

(b)

informacije su potrebne isključivo za izvršavanje mandata iz točke (a);

(c)

na osobe koje imaju pristup informacijama primjenjuju se zahtjevi koji se odnose na čuvanje poslovne tajne koji su barem istovjetni onima iz članka 53. stavka 1.;

(d)

informacije koje potječu iz druge države članice ne smiju se priopćiti bez izričite suglasnosti nadležnih tijela koja su te informacije priopćila te samo u svrhe za koje su ta tijela dala svoju suglasnost.

(a)

predstavljati značajno kršenje zakona ili drugih propisa koji određuju uvjete za izdavanje odobrenja za rad ili koji posebno reguliraju obavljanje djelatnosti institucija;

(b)

utjecati na kontinuirano funkcioniranje institucija;

(c)

dovesti do odbijanja potvrđivanja financijskih izvještaja ili do izražavanja ograde.

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima;

(c)

pod njihovom odgovornošću, prijenosom ovlasti na ta tijela;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

(a)

ovlast da od sljedećih fizičkih ili pravnih osoba zahtijevaju dostavljanje svih informacija koje su potrebne za obavljanje zadaća nadležnih tijela, uključujući informacije koje se za potrebe nadzora i s njima povezane statističke potrebe dostavljaju u redovitim vremenskim razmacima i u određenim formatima:

(b)

ovlast da provedu sve potrebne istrage bilo koje osobe iz točke (a) podtočaka od i. do vi. koje imaju poslovni nastan ili se nalaze u dotičnoj državi članici kada je to potrebno za obavljanje zadaća nadležnih tijela, uključujući:

(c)

ovlast, u skladu s uvjetima navedenima u pravu Unije, obavljanja svih potrebnih inspekcija u poslovnim prostorijama pravnih osoba iz točke (a) podtočaka od i. do vi. i svih drugih društava uključenih u nadzor na konsolidiranoj osnovi kada je nadležno tijelo konsolidirajuće nadzorno tijelo, ako o tome prethodno obavijeste dotična nadležna tijela. Ako je prema nacionalnom pravu za inspekciju potrebno odobrenje pravosudnog tijela, za to se odobrenje podnosi zahtjev.

(a)

obavljanjem poslova primanja depozita ili ostalih povratnih sredstava od javnosti od strane društava koja nisu kreditne institucije, što je kršenje članka 9.;

(b)

početkom obavljanja djelatnosti kao kreditne institucije bez dobivanja odobrenja za rad, što je kršenje članka 9.;

(c)

izravnim ili neizravnim stjecanjem kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji ili daljnjim izravnim ili neizravnim povećanjem takvoga kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji, zbog čega bi udio prava glasa ili kapitala dosegnuo ili premašio pragove iz članka 22. stavka 1. ili bi time kreditna institucija postala društvo kći, bez pisane obavijesti nadležnim tijelima kreditne institucije u kojoj oni nastoje steći ili povećati kvalificirani udio tijekom razdoblja procjene ili protiv suprotstavljanja nadležnih tijela, što je kršenje članka 22. stavka 1.;

(d)

izravnim ili neizravnim otuđivanjem kvalificiranog udjela u kreditnoj instituciji ili smanjenjem kvalificiranog udjela tako da bi udio prava glasa ili kapitala pao ispod pragova iz članka 25. ili bi time kreditna institucija prestala biti društvo kći, bez pisane obavijesti nadležnim tijelima.

(a)

javnu izjavu u kojoj je navedena odgovorna fizička osoba, institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding i vrsta povrede;

(b)

nalog kojim se od odgovorne fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prekine postupanje i da više ne ponavlja takvo postupanje;

(c)

u slučaju pravnih osoba, administrativne novčane kazne do 10 % ukupnoga godišnjeg neto prihoda društva u prethodnoj poslovnoj godini, uključujući bruto prihod koji se sastoji od kamatnih i srodnih prihoda, prihoda od dionica i ostalih vrijednosnih papira s varijabilnim i fiksnim prihodom i prihoda od naknada i provizija u skladu s člankom 316. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)

u slučaju fizičkih osoba, administrativne novčane kazne u iznosu do 5 000 000 eura ili u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuća vrijednost u nacionalnoj valuti na dan 17. srpnja 2013.;

(e)

administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa koristi ostvarene kršenjem, ako je takvu korist moguće utvrditi;

(f)

privremenu suspenziju prava glasa dioničara koji se smatraju odgovornima za kršenje iz stavka 1.

(a)

instituciji je izdano odobrenje za rad na temelju lažnih izjava ili na neki drugi nepravilan način;

(b)

institucija, nakon što je saznala da su zbog stjecanja ili otuđivanja udjela u njezinom kapitalu, udjeli premašili pragove ili pali ispod pragova navedenih u članku 22. stavku 1. i članku 25., nije izvijestila nadležna tijela o tim stjecanjima ili otuđivanjima, što je kršenje prvog podstavka članka 26. stavka 1.;

(c)

institucija koja kotira na uređenom tržištu, kao što je navedeno u popisu koji će objavljivati ESMA u skladu s člankom 47. Direktive 2004/39/EZ, ne izvještava, barem jednom godišnje, nadležna tijela o imenima dioničara i članova koji posjeduju kvalificirane udjele te o veličini tih udjela, što je kršenje drugog podstavka članka 26. stavka 1. ove Direktive;

(d)

institucija nema uspostavljene sustave upravljanja koje zahtijevaju nadležna tijela u skladu s nacionalnim odredbama kojima se prenosi članak 74.;

(e)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na obvezu ispunjavanja kapitalnih zahtjeva, navedenima u članku 92. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 99. stavka 1. te Uredbe;

(f)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na podatke iz članka 101. Uredbe (EU) br. 575/2013 ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije;

(g)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na veliku izloženost ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 394. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(h).

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na likvidnost ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 415. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(i)

institucija ne izvještava nadležna tijela o informacijama koje se odnose na omjer financijske poluge ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 430. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(j)

institucija u više navrata ili kontinuirano nema na raspolaganju likvidnu imovinu, što je kršenje članka 412. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(k)

institucija ima izloženost koja premašuje ograničenja propisana člankom 395. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(l)

institucija je izložena kreditnom riziku pozicije sekuritizacije, a ne zadovoljava uvjete propisane člankom 405. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(m)

institucija ne objavljuje informacije ili dostavlja nepotpune odnosno netočne informacije, što je kršenje članka 431. stavaka 1., 2. i 3. ili članka 451. stavka 1. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(n)

institucija vrši isplate imateljima instrumenata uključenih u regulatorni kapital institucije, što je kršenje članka 141. ove Direktive ili u slučajevima kada članak 28., 51. ili 63. Uredbe (EU) br. 575/2013 zabranjuju takvu isplatu imateljima instrumenata uključenih u regulatorni kapital;

(o)

institucija je proglašena krivom za ozbiljno kršenje nacionalnih odredbi donesenih na temelju Direktive 2005/60/EZ;

(p)

institucija omogućava jednoj osobi ili više njih koje ne ispunjavaju zahtjeve iz članka 91. da postanu ili ostanu članovi upravljačkog tijela.

(a)

javnu izjavu u kojoj je navedena odgovorna fizička osoba, institucija, financijski holding ili mješoviti financijski holding i vrsta povrede;

(b)

nalog kojim se od odgovorne fizičke ili pravne osobe zahtijeva da prekine postupanje i da više ne ponavlja takvo postupanje;

(c)

u slučaju institucije, oduzimanje odobrenja za rad institucije u skladu s člankom 18.;

(d)

u skladu s člankom 65. stavkom 2., privremenu zabranu obavljanja funkcija u institucijama za člana upravljačkog tijela institucije ili drugu fizičku osobu koja se smatra odgovornom;

(e)

u slučaju pravnih osoba, administrativne novčane kazne do 10 % ukupnoga godišnjeg neto prihoda društva u prethodnoj poslovnoj godini, uključujući bruto prihod koji se sastoji od kamatnih i srodnih prihoda, prihoda od dionica i ostalih vrijednosnih papira s varijabilnim i fiksnim prihodom i prihoda od naknada i provizija u skladu s člankom 316. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(f)

u slučaju fizičkih osoba, administrativne novčane kazne u iznosu do 5 000 000 eura ili u državama članicama čija valuta nije euro, odgovarajuća vrijednost u nacionalnoj valuti na dan 17. srpnja 2013.;

(g)

administrativne novčane kazne u visini do dvostrukog iznosa dobiti ostvarene kršenjem odnosno gubitaka izbjegnutih kršenjem, ako ih je moguće utvrditi.

(a)

ako je kazna izrečena fizičkoj osobi i ako se nakon obvezne prethodne procjene smatra da objavljivanje osobnih podataka nije razmjerno;

(b)

ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istražni kazneni postupak u tijeku;

(c)