EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 5.9.2019.

COM(2019) 406 final

KOMUNIKACIJA KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU EMPTY

Izvješće o provedbi nacionalnih strategija integracije Roma za 2019.

{SWD(2019) 320 final}

UVOD

Europska komisija objavila je 4. prosinca 2018. evaluaciju okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma do 2020. 1 Evaluirani su okvir EU-a te mobiliziranje drugih političkih, pravnih i financijskih instrumenata EU-a za uključivanje Roma 2 . Kako bi se upotpunila ta slika, u ovom je izvješću za 2019. naglasak na nacionalnoj provedbi mjera za uključivanje Roma.

Glavne su podloge za ocjenu sljedeće:

·izvješća nacionalnih kontaktnih točaka za Rome (NRCP-i) 3 ;

·izvješća civilnog društva u okviru pilot-projekta EP-a „Roma Civil Monitor” 4 ;

·podaci o položaju Roma Agencije Europske unije za temeljna prava (FRA) 5 ;

·meta-ocjena intervencija za uključivanje Roma 6 .

U ovom se izvješću daje sažetak najvažnijih kretanja s naglaskom na četiri područja politike okvira EU-a za nacionalne strategije integracije Roma (obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo, stanovanje), kao i na suzbijanju diskriminacije i antiromizma. U svakom od tih područja opisan je položaj Roma, sažete su glavne vrste mjera za uključivanje, postignuća i poteškoće u njihovoj provedbi (koje su prijavile nacionalne kontaktne točke za Rome) i oblikovano učenje o politikama s naglaskom na obećavajuće pristupe i prioritete za djelovanje (na temelju postojećih evaluacija 7 i povratnih informacija civilnog društva i nacionalnih kontaktnih točaka za Rome).

I. Ključna područja politike

U ovom se izvješću navode mjere poduzete u okviru Preporuke Vijeća o djelotvornim mjerama integracije Roma 8 . Broj prijavljenih mjera ne odražava nužno ambicije ili učinkovitost djelovanja. U područjima obrazovanja i borbe protiv diskriminacije i antiromizma većina je mjera usmjerena na Rome. U području stanovanja postoji ravnoteža između ciljanih mjera za Rome i općih mjera politike, tj. općih mjera. U području zapošljavanja te u manjoj mjeri u području zdravstva države članice uglavnom se oslanjaju na opće mjere kako bi promicale uključivanje Roma.

1. Obrazovanje

1.1. Težište mjera

Većina država članica ulaže u mjere za smanjenje ranog napuštanja školovanja (18 država članica). Druge najčešće mjere uključuju razmatranje potreba pojedinačnih učenika u suradnji s njihovim obiteljima (14 država članica), povećanje dostupnosti i kvalitete ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja (13 država članica) te poticanje sudjelovanja Roma u srednjem i visokom obrazovanju te njegova završavanja (11 država članica). Radi se i na suzbijanju segregacije u školama, upotrebi uključivih metoda poučavanja i razvoju vještina prilagođenih potrebama tržišta rada (po 12 država članica).

Kad je riječ o temeljnoj svrsi mjera kojima se postižu drugi ciljevi, države članice najčešće se odlučuju za mjere za poboljšanje stupnja obrazovanja, suzbijanje preranog napuštanja školovanja, poticanje nastavka i završetka srednjeg i visokog obrazovanja ili pružanje potpore za nadomještanje nedostatka obrazovanja ili nepovoljnog položaja. Zajedno te vrste mjera čine 36 % svih obrazovnih mjera. Druge važne skupine mjera usmjerene su na prelazak iz obrazovanja na tržište rada podupiranjem strukovnog obrazovanja, razvoj karijere i cjeloživotno učenje te razvoj sposobnosti stručnjaka (9–11 %). Manje su raširene mjere čiji je naglasak na intervencijama za integrirano uključivanje i uvođenje romske povijesti i kulture u kurikulume (6–6 %).

1.2. Postignuća i izazovi

Postignuće koje nacionalne kontaktne točke za Rome najćešće spominju u području obrazovanja je posredovanje 9 . Druga postignuća uključuju razvoj kapaciteta u dječjim vrtićima 10 , poboljšanu potporu za suzbijanje i praćenje ranog napuštanja školovanja 11 te uvrštavanje tema povezanih s Romima i nediskriminacijom u osposobljavanje nastavnika ili u nacionalne kurikulume 12 .

Najvažniji izazovi koje su istaknule nacionalne kontaktne točke za Rome uključuju obrazovanje, odsutnost s nastave, rano napuštanje školovanja, prelazak iz osnovnog u srednje obrazovanje i završetak srednjeg obrazovanja 13 . Drugi izazovi uključuju suzbijanje segregacije 14 , osiguravanje i razvoj ljudskih kapaciteta 15 , suradnju dionika 16 , promicanje ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja 17 , obrazovanje odraslih i drugu priliku za obrazovanje 18 te dostupnost podataka 19 .

1.3. Učenje o politikama

Obrazovanje je područje s najviše intervencija i evaluacija. Stoga je u tom području i relativno veći broj obećavajućih pristupa i političkih pouka primjenjivih u više zemalja. Neke od bitnih političkih pouka u tom području uključuju važnost rane intervencije i prevencije, potrebu za osiguranjem sudjelovanja i osnaživanja romskih roditelja (koji su ključni za podupiranje djece u svakoj fazi obrazovanja), ulogu izvannastavnih aktivnosti u jačanju identiteta i društvenih mreža romske djece te važnost kontinuiranih složenih mjera potpore (poučavanje u kombinaciji sa stipendijama i uklanjanjem drugih troškovnih prepreka) za promicanje prelaska na više razine obrazovanja i u zapošljavanje. Iako je pozitivna diskriminacija pomogla u poboljšanju sudjelovanja Roma u obrazovanju, važno je izbjeći posebne kvote za Rome koji bi zadovoljili uvjete i za redovite kvote.

U državama članicama s velikim udjelom romskih učenika potreban je sustavan, složen i dugoročan pristup suzbijanju segregacije u školama i razredima, što je i dalje gorući problem koji ugrožava uspjeh drugih mjera uključivanja. Ključni su elementi tog pristupa osiguravanje ranog i besplatnog pristupa kvalitetnom i uključivom predškolskom odgoju i obrazovanju u integriranom okruženju (kako bi se pripremilo romsku djecu te izbjegle predrasude između romske i neromske djece da bi se spriječila kasnija segregacija), pomaganje romskim roditeljima u odabiru škola, postupno zatvaranje segregiranih škola koje provode obrazovna tijela te raspoređivanje romske djece u više škola (reorganizacijom upisnih područja škola). Te bi aktivne mjere desegregacije trebale biti popraćene dodatnom financijskom i stručnom potporom za promicanje društvene i akademske integracije romske djece u redovne škole, koja uključuje pokrivanje troškova prijevoza, školskog materijala, obroka, izvannastavnih aktivnosti i dopunske nastave, osposobljavanje predškolskog osoblja i nastavnika za nove metode poučavanja u integriranom školskom okruženju (uključujući prevladavanje stereotipa), olakšavanje komunikacije između roditelja i škola, obavješćivanje roditelja o prednostima integriranog obrazovanja, mentoriranje studenata, potporu nakon nastave za romsku djecu, zapošljavanje asistenata u nastavi, mjere za senzibilizaciju šire javnosti o važnosti obrazovne uključenosti i interkulturalnog obrazovanja za odnose unutar zajednice putem kampanja i medija 20 .

2. Zapošljavanje

2.1. Težište mjera

Dvjema najvećim skupinama mjera koje provodi većina država članica nastoje se ukloniti prepreke na tržištu rada (15 država članica) i osigurati personalizirana potpora za tražitelje posla (13 država članica). Malo manji broj zemalja ulaže u strukovno osposobljavanje (9 država članica), cjeloživotno učenje i razvoj vještina (10 država članica) te samozapošljavanje i poduzetništvo (8 država članica). Sve veći broj mladih Roma koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju svakako zahtijeva dodatna djelovanja u podupiranju prvog radnog iskustva (10 država članica). Daljnja dva područja kojima bi trebalo dati prednost su osiguravanje zaštitnih mjera i personaliziranih usluga kako bi se zajamčilo da javne službe za zapošljavanje doista dopru do romskih tražitelja posla u nepovoljnom položaju te pozitivne mjere za promicanje zapošljavanja Roma u javnoj službi.

Kad je riječ o temeljnoj svrsi mjera, države članice najčešće se odlučuju za personalizirane mjere potpore kao što su subvencioniranje zapošljavanja, drugi oblici podjele troškova, potpora za razvoj karijere (mentoriranje, vođenje) i strukovno osposobljavanje (ukupno 35 % mjera). Općenitije mjere za promicanje socijalne uključenosti, razvoja zajednice, obrazovanja odraslih i dopunske nastave čine daljnjih 8–9 % mjera. Samo petina mjera usmjerena je na mlade, što je očito nedovoljno imajući na umu izazove s kojima se suočavaju mladi Romi pri zapošljavanju.

2.2. Postignuća i izazovi

U svojim izvješćima za 2017. nekoliko nacionalnih kontaktnih točaka za Rome istaknulo je pozitivan utjecaj gospodarskog rasta na izglede za zapošljavanje Roma 21 . No više je nacionalnih kontaktnih točaka za Rome istaknulo ciljane mjere kao što su regionalni programi za zapošljavanje (savjetovanje o karijeri, strukovno osposobljavanje ili osposobljavanje na radnome mjestu i biranje kandidata za radno mjesto prilagođeno Romima ili ranjivim osobama koje traže posao) 22 . Neke su mjere još učinkovitije ako su Romi uključeni kao posrednici, socijalni radnici ili pružatelji drugih usluga.

Nacionalne kontaktne točke za Rome navode tri glavne vrste izazova: kapacitete provedbenih struktura 23 , diskriminaciju Roma 24 te stavove i povjerenje samih Roma 25 .

2.3. Učenje o politikama

Čini se da su najvažnije teme u području zapošljavanja osiguravanje učinkovitog prelaska iz obrazovanja na otvoreno tržište rada, suzbijanje diskriminacije koju provode poslodavci te osiguravanje usklađivanja ponude i potražnje za poslovima (posebno među mladim Romima koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju). Kako bi se smanjila rodna neravnopravnost u zapošljavanju i stopa mladih Roma koji nisu zaposleni, ne obrazuju se i ne osposobljavaju, od ključne je važnosti poticati privatne poslodavce i blisko surađivati s njima te izričito ciljati na mlade Rome i Romkinje u okviru glavnih politika (umjesto stvaranja paralelnih struktura za zapošljavanje). Poboljšanje zapošljivosti Roma trebalo bi uključivati razvoj IT vještina i učenje stranih jezika. Međutim, da bi se osiguralo zapošljavanje potrebno je ukloniti i druge prepreke, osobito diskriminaciju koju provode poslodavci, ograničenu društvenu mrežu Roma koji traže posao i tradicionalne rodne uloge u romskim zajednicama. U tome važnu ulogu može imati kombinacija osposobljavanja, podupiranog stažiranja i mjera za suzbijanje diskriminacije koje su namijenjene poslodavcima.

3. Zdravstvo 

3.1. Težište mjera

Dvije najvažnije vrste mjera o kojima je izvijestila većina država članica usmjerene su na uklanjanje općih prepreka zdravstvenoj skrbi i promicanje svijesti o zdravlju (13–14 država članica), što znači da postoji ravnoteža među intervencijama usmjerenima na ponudu i onima usmjerenima na potražnju. Druge relevantne mjere uključuju ciljane programe cijepljenja i pristup specijaliziranim zdravstvenim uslugama (6–7 država članica).

Kad je riječ o temeljnoj svrsi mjera, države članice najčešće se odlučuju za mjere kojima se poboljšava ponuda (osoblje, objekti) za pružanje usluga zdravstvene zaštite (26 % mjera). Na potražnju se odgovara informativnim kampanjama i podizanjem svijesti o zdravlju (21 %). Druge bitne skupine mjera uključuju opće mjere za poboljšanje zdravstvene i sanitarne infrastrukture na lokalnoj razini te pružanje usluga prevencije (16–17 %). Izrazito važne mjere (pružanje zdravstvenog osiguranja Romima i usmjerene antidiskriminacijske kampanje za zdravstvene djelatnike) mnogo su manje raširene (6–7 %).

3.2. Postignuća i izazovi

Nacionalne kontaktne točke za Rome najčešće navode sljedeća postignuća: kampanje cijepljenja 26 , druge programe otkrivanja i prevencije 27 , poboljšanje higijene, zdravstvenih uvjeta i pristupa zdravstvenoj skrbi 28 , podizanje svijesti 29 , posredovanje u zdravstvu 30 i suradnja među dionicima koja uključuje nacionalna i lokalna tijela te civilno društvo 31 . Primjetno je da se ne navode mjere za suzbijanje diskriminacije, poboljšanje higijenskih životnih uvjeta i pristup zdravoj hrani.

Prijavljeni izazovi uključuju nedostatak koordinacije i učinkovite komunikacije između nacionalne i lokalne razine, zadržavanje odgovarajućeg financiranja (nacionalnog ili europskog) ili osoblja 32 , nedostatak svijesti o zdravstvenim pitanjima 33 , slabu obuhvaćenost Roma zdravstvenim osiguranjem 34 te nedostatno znanje zdravstvenih djelatnika o pitanjima Roma 35 . Zabrinutost izaziva niska procijepljenost među Romima, što u nekim zemljama pridonosi višim stopama pobolijevanja i prerane smrtnosti 36 . Osnaživanje Roma i njihovo sudjelovanje u inicijativama u području zdravstva otežano je i zbog slabe pismenosti i jezičnih barijera 37 .

3.3. Učenje o politikama

Mjere i evaluacije u području zdravstva rijetke su (kao i u području stanovanja), što ograničava mogućnosti za učenje o politikama i prijenos znanja. Najčešće korištena obećavajuća praksa uključuje prevenciju putem kampanja cijepljenja te osposobljavanje i zapošljavanje romskih posrednika u području zdravstva. Međutim, važno je ciljanim pratećim uslugama aktivno nastojati poboljšati svijest o zdravlju, promijeniti ponašanje i izgraditi dugoročnu samodostatnost i sposobnost Roma da surađuju s glavnim ustanovama, umjesto da ovise o trajnim posrednicima i dugoročnim paralelnim strukturama. Prednost bi trebalo dati mjerama za suzbijanje diskriminacije namijenjenima zdravstvenim djelatnicima.

4. Stanovanje 

4.1. Težište mjera

Mjere o kojima države članice najčešće izvješćuju imaju za cilj osiguranje pristupa komunalnim uslugama (kao što su opskrba vodom, strujom i plinom) i infrastrukturi za stanovanje, podupiranje desegregacije i promicanje nediskriminirajućeg pristupa socijalnim stanovima (10–12 država članica). Malobrojne države članice ulažu u integrirano stanovanje za marginalizirane zajednice u okviru lokalnih projekata urbane regeneracije (7 država članica) ili upotrebljavaju europske strukturne i investicijske fondove za lokalni razvoj pod vodstvom zajednice ili integrirana područna ulaganja (4 države članice). Samo su dvije države članice izvijestile o osiguravanju mjesta za zaustavljanje romskih nomada.

Kad je riječ o temeljnoj svrsi mjera, države članice najčešće se odlučuju za osiguravanje, održavanje i popravljanje općinskih i socijalnih stanova (27 %), infrastrukturu u romskim naseljima (16 %) te zakonodavne mjere, građevinske dozvole ili legalizaciju neformalnih stambenih objekata (13 %). Mnogo se rjeđe ulaže u izravnu aktivnu desegregaciju, uključujući uklanjanje sirotinjskih naselja, te u integrirane teritorijalne mjere ili socijalnu/infrastrukturnu potporu za beskućnike (po 7 %).

4.2. Postignuća i izazovi

Nacionalne kontaktne točke za Rome izvijestile su da su najvažnija postignuća ostvarena u pristupu socijalnim stanovima 38 . Nekoliko nacionalnih kontaktnih točaka za Rome spomenulo je i važna postignuća u pogledu uklanjanja sirotinjskih naselja i prostorne segregacije 39 . Nacionalne kontaktne točke za Rome spomenule su i rezultate u osiguravanju mjesta za zaustavljanje 40 , pristupu komunalnim uslugama (kao što su opskrba vodom, strujom i plinom) i infrastrukturi za stanovanje 41 , legalizaciji stambenih objekata 42 i urbanoj regeneraciji 43 .

Prijavljeni izazovi uključuju prostornu segregaciju 44 , prepreke pristupu Roma stanovima u privatnom sektoru 45 te javnu potporu za socijalne stanove i zakonodavstvo o pristupu socijalnim stanovima 46 .

4.3. Učenje o politikama

Stanovanje je područje s najmanje obećavajućih pristupa koje primjenjuje više zemalja. To je ujedno i područje u kojem je od iznimne važnosti dugoročni integrirani i sveobuhvatni pristup, uključujući dopunjavanje osiguravanja smještaja pratećom potporom koja kombinira elemente zapošljavanja, obrazovanja, zdravstva i razvoja zajednice te uključivanje intervencija u širu nacionalnu politiku i zakonodavstvo o zemljištu i socijalnim stanovima. Za promicanje prostorne desegregacije potreban je ciljan i koordiniran participativni postupak: angažiranje romskih korisnika pri osmišljavanju i izvedbi zajedničkog i pojedinačnog stanovanja, kombiniranje ulaganja u infrastrukturu i u ljude te podizanje svijesti kako bi se smanjile etničke napetosti i prevladao otpor većinskog društva. Ostala područja kojima treba dati prednost uključuju razvoj fonda socijalnih stanova uz osiguranje poboljšanog pristupa za Rome, sprečavanje prisilnih deložacija kao dijela šireg stambenog pristupa koji uključuje više dionika te osiguranje dostatnih i kulturološki primjerenih mjesta za zaustavljanje nomadskih Roma.

II. Suzbijanje diskriminacije i antiromizma

1.Težište mjera

Države članice najčešće su prijavljivale sljedeće mjere za suzbijanje diskriminacije: suzbijanje antiromizma podizanjem svijesti o koristima uključivanja Roma, podizanje svijesti o raznolikosti te suzbijanje antiromske retorike i govora mržnje (10–12 država članica). Nekoliko država članica ulaže u mjere za zaštitu romskih žena i djece suzbijanjem višestruke diskriminacije, nasilja (u obitelji) i maloljetničkih ili prisilnih brakova (2–4 države članice). Samo četiri države članice izvijestile su da ulažu u mjere za osiguravanje učinkovite provedbe Direktive o rasnoj jednakosti (2000/43/EZ). Još je manje država članica prijavilo mjere za lokalnu ili regionalnu desegregaciju (3 države članice) ili borbu protiv trgovine ljudima (2 države članice). Samo je jedna država članica prijavila mjere za sprečavanje nezakonitih deložacija i prosjačenja s djecom te promicanje prekogranične suradnje.

Kad je riječ o temeljnoj svrsi mjera, države članice najčešće ulažu u promicanje romske kulture i nasljeđa kako bi podizale javnu svijest i neizravno suzbijale antiromizam u široj javnosti (22 %). Nešto je manje mjera usmjereno na podizanje svijesti za izravno suzbijanje diskriminacije i netolerancije (18 %). Druge su mjere namijenjene razvoju kapaciteta institucija (15 %), romskog civilnog društva (12 %) i mehanizama praćenja ljudskih prava (11 %). Manje je mjera bilo u ključnim područjima pružanja pravne pomoći, osnaživanja Romkinja i desegregacije (5–6 %). Samo je 16 % prijavljenih mjera za suzbijanje diskriminacije bilo izričito usmjereno na Rome, a 10 % na Romkinje.

2.Postignuća i izazovi

Nacionalne kontaktne točke za Rome najčešće navode sljedeća postignuća: poboljšanje uvjeta za romske žene i djecu 47 , suzbijanje antiromizma uklanjanjem stereotipa ili promicanjem romske kulture i povijesti 48 te uključivanje svih relevantnih dionika (javnih tijela, civilnog društva i romskih zajednica) u promicanje suzbijanja diskriminacije 49 .

Nekoliko je nacionalnih kontaktnih točaka za Rome prijavilo poteškoće u poboljšanju pristupa pravnoj zaštiti i podizanja svijesti o pravima 50 te poteškoće u suzbijanju stereotipa 51 i poboljšanju položaja romskih žena i djece 52 . Sama činjenica da nekoliko država članica 53 , uključujući neke s velikim romskim zajednicama i nekoliko s vrlo visokim stopama opažene diskriminacije Roma, nije prijavilo nikakve mjere za suzbijanje diskriminacije naglašava ozbiljnost izazova u ovom području.

3.Učenje o politikama

Iskustvo iz aktivnosti uključivanja Roma pokazuje da je za dugoročne promjene u bilo kojem od područja politike potrebno riješiti problem antiromizma i diskriminacije Roma te izgraditi povjerenje između romskih i neromskih zajednica. Da bi uspjele, mjere uključivanja Roma u svim područjima politika moraju biti povezane sa zajedničkim vrijednostima i uključivati podizanje svijesti šire javnosti. Za suzbijanje stereotipa, govora mržnje i zločina iz mržnje potrebno je izgraditi pozitivan diskurs o Romima u većinskom društvom i ojačati identitet Roma s pomoću posebnih ciljanih mjera za suzbijanje antiromizma i promicanje priznavanja povijesti Roma (uključujući Holokaust). Najuspješnije aktivnosti nisu samo usklađene s glavnim strukturama i politikama nego ih i mijenjaju suzbijanjem predrasuda i stereotipa te stvaranjem pozitivne slike o Romima među kreatorima politika i drugim dionicima.

III. Uključivanje Roma u regiji proširenja

Zemlje zapadnog Balkana povećale su svoje ambicije iznad očekivanja i mandata 54 te podržale iste ciljeve i radne metode uključivanja Roma 55 kao i države članice. Za napredak u pristupanju EU-u potrebna su čvrsta i održiva poboljšanja u području integracije Roma. Kako bi se u obzir uzeli učinci prethodnih pristupanja, posebice u području slobodnog kretanja osoba, napredak u integraciji Roma po prvi je put uključen kao zasebni element u tekuće pregovore u procesu pristupanja za poglavlje 23. „Pravosuđe i temeljna prava”. Rezultati istraživanja socioekonomskog položaja Roma na zapadnom Balkanu iz 2017. omogućili su partnerima da prepoznaju nove izazove, kao što je pojačana potpora uspješnoj reintegraciji povratnika u regiju, te da uspostave čvrste temelje za utvrđivanje zahtjeva buduće politike o Romima. Po prvi put, poseban prilog ovoj Komunikaciji usmjeren je na uključivanje Roma u regiji proširenja u kojem su predstavljene i detaljne horizontalne informacije i informacije za pojedinačne zemlje.

IV. Zaključci

Analiza mjera za uključivanje Roma pokazala je da je potrebno u aktivnoj suradnji s Romima utvrditi i razviti intervencije kojima se primjereno i razmjerno reagira na izazove te koje obećavaju mjerljive rezultate i uključuju realistične mogućnosti za prihvaćenost među širom javnosti. Utvrđeni su sljedeći čimbenici uspjeha za planiranje, provedbu i praćenje intervencija za uključivanje Roma:

٠dostatno vrijeme ne samo za provedbu, nego i za planiranje, savjetovanje, uključivanje dionika, stvaranje povjerenja u zajednicama, praćenje, ocjenjivanje i preispitivanje politika;

٠sustavno prikupljanje pouzdanih podataka raščlanjenih po spolu i dobi za potrebe analize potreba i konteksta, utvrđivanje polaznih i ciljanih vrijednosti te popunjavanje pokazatelja ishoda i utjecaja;

٠ugrađivanje ciljanih intervencija u glavne politike i pravne okvire kako bi se osiguralo da one ostanu privremene i kako bi se učinkovito promicao jednak pristup Roma glavnim uslugama, a ne stvaranje trajnih paralelnih struktura;

٠snažno partnerstvo s više dionika kako bi se osigurali prihvaćanje, zajednička odgovornost i održivost 56 ;

٠aktivno sudjelovanje Roma i svih dionika u svim fazama (planiranje, provedba, praćenje, ocjenjivanje i preispitivanje politike);

٠intersekcijski, međusektorski i integrirani pristupi za suzbijanje višestruke diskriminacije i višedimenzionalnog isključivanja;

٠pristup prilagođen rodu i djeci: planiranje na temelju analize potreba romskih žena i djece, sveobuhvatni pristup i trajna potpora, posebno pri kritičnim prelascima;

٠uzimanje u obzir raznolikosti među Romima: promišljanje o stvarnim potrebama, osiguravanje osjetljivosti na lokalne kontekste te suzbijanje obrazaca isključivanja i diskriminacije s kojima se suočavaju određene romske zajednice;

٠rješavanje pitanja krajnjeg siromaštva kombinacijom usmjeravanja na područja i skupine u sveobuhvatnim intervencijama za promicanje dugoročnih promjena;

٠izričito, ali ne isključivo usmjeravanje kako bi se osiguralo razmatranje šireg konteksta i spriječilo nezadovoljstvo drugih skupina u nepovoljnom položaju;

٠davanje prednosti prevenciji i ranoj intervenciji kako bi se osigurala troškovna učinkovitost i uvele dugoročne održive promjene;

٠dugoročni prioritet treba biti desegregacija (u obrazovanju i stanovanju), a ne poboljšanje kvalitete u segregiranom okruženju;

٠prepoznavanje antiromizma i promicanje snažnog pristupa za suzbijanje diskriminacije u intervencijama za uključivanje Roma u svim područjima 57 ;

٠stručno znanje kako bi se osigurale kvalitetne nediskriminirajuće usluge;

٠izgradnja kapaciteta civilnog društva, tijela javne uprave i Roma;

٠vidljiva dugoročna politička i dostatna financijska potpora (uključujući sredstva iz nacionalnog proračuna) kako bi se osigurale institucionalizacija obećavajućih praksi i održivost;

٠fleksibilnost u omogućivanju učenja o politikama i prilagodbi politike kako bi se osigurao uspjeh;

٠neovisno kvantitativno i kvalitativno praćenje i evaluacija za mjerenje napretka te osiguravanje preispitivanja politike.

(1)

COM(2011) 173. U skladu sa zaključcima Vijeća (EPSCO 106665/11) kojima se podupire okvir, države članice trebale su pripremiti „nacionalne strategije uključivanja Roma ili integrirane skupove mjera politike unutar svojih politika šire socijalne uključenosti”. Pojmovi „nacionalna strategija integracije Roma” i „strategija” isto tako obuhvaćaju integrirane skupove mjera politike.

(2)

COM(2018) 785. Pojam „Romi” ovdje označuje niz različitih skupina (npr. Romi, Sinti, Kale, Cigani, Romaničeli, Bojaši, Aškali, Egipćani, Jeniši, Domi, Lomi, Abdali), a obuhvaća i Putnike te ne negira posebnosti tih skupina.

(3)

Za oznake zemalja vidjeti www.ec.europa.eu/eurostat. Sve su države članice osim DK, FI i IE (i MT, koja nema zajednicu Roma) 2018. podnijele izvješća. S obzirom na to da je DE kasno podnijela izvješće, ono se moglo samo uvrstiti u Prilog 1. (sažeci za pojedinačne zemlje), ali ne i u tematsku analizu iznesenu u Komunikaciji i Radnom dokumentu službi (SWD).

(4)

Prilog 1.

(5)

SWD

(6)

Meta-ocjena intervencija za uključivanje Roma, Europska komisija, Zajednički istraživački centar, bit će objavljena 2019.

(7)

Isto.

(8)

 2013/C 378/01.

(9)

AT, FR, EL, ES, IT, LV, RO.

(10)

npr. CZ, SK.

(11)

npr. HU, ES, LV.

(12)

npr. AT, ES, IT, PT.

(13)

AT, CY, EE, EL, ES, FR, HR, LT, NL.

(14)

EL, ES, HR, RO.

(15)

EL, LV, SE, SK.

(16)

ES, LT, LV, PL.

(17)

BG, EL, ES.

(18)

AT, BG, EL.

(19)

HR, IT, PT.

(20)

  http://www.romaeducationfund.org/sites/default/files/publications/desegregation_toolkit__2015_web.pdf

(21)

BG, ES, HR. 

(22)

AT, BG, CZ, ES, FR, HR, HU, LV, NL, SK.

(23)

AT, EL, PL, PT, SK.

(24)

EE, ES, LT, LV, NL, PT, RO.

(25)

BG, EE, FR, NL, PT.

(26)

EL, FR, HU, HR. 

(27)

HU, PL, SI.

(28)

AT, HU, RO.

(29)

CZ, HU, LT, SI.

(30)

FR, RO, SE, SK.

(31)

BG, RO.

(32)

EL, HU, LT, SE, RO.

(33)

BG, CZ, EL, HR.

(34)

BG, ES, HR, RO.

(35)

AT, CZ. 

(36)

ES, EL.

(37)

BG, PL, SK.

(38)

AT, CZ, EL, HU, LV, LT, PT, RO.

(39)

ES, FR, HU, IT, LT.

(40)

FR, NL.

(41)

SI.

(42)

HR.

(43)

BG.

(44)

BG, CY, ES, SK.

(45)

ES, LT, LV, NL.

(46)

CZ, BG.

(47)

BG, EE, ES, HU, HR, PT, SK.

(48)

ES, FR, HU, LV.

(49)

IT, ES, SI.

(50)

AT, CZ, LT, PT.

(51)

EE, ES, HR, LV.

(52)

BG, ES, SK.

(53)

CY, FR, EL, PL, RO.

(54)

Točka 6.: „Promicanje integracije Roma izvan EU-a: posebna situacija u zemljama proširenja”. Utvrđena su tri cilja za zemlje proširenja: poboljšana upotreba sredstava Instrumenta pretpristupne pomoći, poboljšano praćenje, bliskija suradnja s civilnim društvom.

(55)

 Godišnja izvješća o provedbi, imenovane nacionalne kontaktne točke za Rome, održane godišnje nacionalne platforme uz blisku suradnju s organizacijama civilnog društva, održani seminari o Romima, izvješćivanje o ispunjavanju obveza u okviru pododbora za paket o proširenju i pododbora za sporazum o stabilizaciji i pridruživanju.

(56)

 To podrazumijeva i blisku suradnju među dionicima koji rade s Romima i dionicima koji oblikuju i provode glavne javne politike, kao i suradnju lokalnih javnih i privatnih pružatelja usluga s civilnim društvom koje blisko surađuje s romskim zajednicama.

(57)

To bi trebalo uključivati i prepoznavanje specifičnih značajki antiromizma, zločina iz mržnje i antiromske retorike, kao i izazova s kojima se suočavaju romske žrtve u pristupu pravosuđu, zaštiti i potpori (npr. niska stopa prijavljivanja i zbog straha od diskriminacije ili represije koju provode istražna tijela, opasnost od ponovne viktimizacije, utjecaj pristranosti tijela na kaznenopravno postupanje itd.).