(1)

zakonodavstvo Unije u području zdravlja životinja nedavno je ažurirano donošenjem „Zakona o zdravlju životinja”. Tom uredbom, koja je stupila na snagu 20. travnja 2016. i koja se primjenjuje od 21. travnja 2021., stavljeno je izvan snage i zamijenjeno približno 40 temeljnih akata. Zbog nje je potrebno donijeti i brojne delegirane i provedbene uredbe Komisije kojima se stavlja izvan snage i zamjenjuje oko 400 akata Komisije koji su postojali u području zdravlja životinja prije nego što je „Zakonom o zdravlju životinja” uspostavljen novi pravni okvir.

(2)

Od donošenja prvih pravila o zdravlju životinja na razini Unije promijenili su se uvjeti trgovanja, pri čemu se obujam trgovine životinjama, zametnim proizvodima i proizvodima životinjskog podrijetla znatno povećao i unutar Unije i s trećim zemljama. U istom razdoblju, kao rezultat politika i pravila Unije u području zdravlja životinja, određene bolesti iskorijenjene su u Uniji, dok su druge spriječene ili se kontroliraju u mnogim državama članicama. Međutim, emergentne bolesti su u nekoliko slučajeva dovele do novih izazova za status zdravlja životinja u Uniji te za trgovinu i lokalno gospodarstvo na područjima koja su te bolesti pogodile.

(3)

Pravilima iz ovog akta dopunjuju se pravila koja su već utvrđena „Zakonom o zdravlju životinja”. Ta bi pravila trebala pružiti potrebna jamstva kako bi se osiguralo da pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla koje ulaze u Uniju ne predstavljaju rizik za zdravlje držanih i divljih životinja, koji bi mogao ugroziti zdravstveni status Unije u pogledu bolesti životinja i dovesti do štetnog gospodarskog učinka na pogođene sektore.

(4)

Člankom 234. „Zakona o zdravlju životinja” predviđa se da do donošenja delegiranih akata kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu zdravlja životinja za određene vrste i kategorije životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla države članice mogu, nakon procjene uključenih rizika, primjenjivati nacionalna pravila ako ona ispunjavaju određene zahtjeve utvrđene u toj uredbi. Stoga unos u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu obuhvaćeni ovom Uredbom može podlijegati takvim nacionalnim pravilima koja primjenjuju države članice.

(5)

Postojeća pravila o zdravlju životinja utvrđena u prethodnim aktima Komisije o ulasku životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju pokazala su se učinkovitima i stoga bi se cilj i sadržaj tih postojećih pravila trebali zadržati u ovoj Uredbi, no potrebno ih je ažurirati kako bi se uzeli u obzir pravila o boljoj regulativi, novi okvir o zdravlju životinja utvrđen „Zakonom o zdravlju životinja” te nove dostupne znanstvene spoznaje, međunarodni standardi i iskustvo stečeno primjenom prijašnjih akata Unije.

(6)

Kako bi se izbjegli nepotrebni poremećaji u trgovini, zahtjevima u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka obuhvaćenih područjem primjene ove Uredbe trebao bi se osigurati nesmetan prijelaz sa zahtjeva utvrđenih u postojećim aktima Unije.

(7)

„Zakonom o zdravlju životinja” utvrđuju se pravila o sprečavanju i kontroli bolesti životinja koje su prenosive na životinje ili ljude. Posebno, u dijelu V. poglavlju 1. te uredbe, u kojem se utvrđuju zahtjevi u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, utvrđuje se da Komisija donosi delegirane akte u svrhu dopune zahtjeva u pogledu zdravlja životinja koji su već utvrđeni u toj uredbi.

(8)

Člankom 229. stavkom 1. „Zakona o zdravlju životinja” utvrđeni su zahtjevi u skladu s kojima države članice dopuštaju ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Zahtjevima su obuhvaćeni uvjeti koji se odnose na treću zemlju ili područje podrijetla, objekt podrijetla, zahtjeve u pogledu zdravlja životinja koje te pošiljke moraju ispunjavati te certifikate o zdravlju životinja, izjave ili druge dokumenti koji bi trebali pratiti takve pošiljke.

(9)

K tome, u članku 234. stavku 1. „Zakona o zdravlju životinja” propisuje se da zahtjevi u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja ili njihovih zona moraju biti barem jednako strogi kao zahtjevi utvrđeni tom uredbom i delegiranim aktima donesenima u skladu s tom uredbom koji se primjenjuju na premještanja predmetnih vrsta i kategorija tih proizvoda u Uniji. Ako zahtjevi nisu jednako strogi kao oni iz te uredbe, moraju pružati jamstva jednakovrijedna zahtjevima u pogledu zdravlja životinja iz dijela IV. te uredbe.

(10)

Člankom 234. stavkom 2. „Zakona o zdravlju životinja” utvrđuje se donošenje delegiranih akata u svrhu dopune pravila utvrđenih tom uredbom u pogledu zahtjeva zdravlja životinja za ulazak u Uniju vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja te za premještanje unutar Unije i postupanje s tim proizvodima nakon njihova ulaska u Uniju kako bi se umanjili mogući rizici.

(11)

U skladu s člankom 237. stavkom 1. „Zakona o zdravlju životinja” države članice dopuštaju ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla samo ako takve pošiljke prate certifikati o zdravlju životinja i izjave ili drugi dokumenti koji se zahtijevaju na temelju te Uredbe. Člankom 237. stavkom 2. te uredbe utvrđuje se da certifikat o zdravlju životinja mora provjeriti i potpisati službeni veterinar u trećoj zemlji ili području podrijetla. U tom kontekstu člankom 237. stavkom 4. „Zakona o zdravlju životinja” utvrđuje se da Komisija donosi delegirane akte o odstupanjima od zahtjevâ za certifikat o zdravlju životinja iz članka 237. stavaka 1. i 2. te uredbe te da donosi pravila kojima se zahtijeva da takve pošiljke prate izjave ili drugi dokumenti.

(12)

Člankom 239. stavkom 2. „Zakona o zdravlju životinja” utvrđuje se da Komisija donosi delegirane akte o posebnim pravilima i dodatnim zahtjevima za određene posebne vrste ulaska u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla te se utvrđuju odstupanja od općih zahtjeva u pogledu zdravlja životinja utvrđenih u članku 229. stavku 1. i članku 237. stavku 1. te uredbe i u dodatnim pravilima iz delegiranih akata donesenih u skladu s njezinim člankom 234. stavkom 2. i člankom 237. stavkom 4.

(13)

Dopunjujuća pravila koja je potrebno utvrditi ovom Uredbom u skladu s člankom 234. stavkom 2. i člankom 239. stavkom 2. „Zakona o zdravlju životinja” međusobno su povezana. Člankom 234. stavkom 2. utvrđeno je da Komisija donosi opće zahtjeve za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla, dok je člankom 239. stavkom 2. utvrđeno da Komisija utvrđuju posebna pravila i dodatne zahtjeve za odstupanja od tih općih zahtjeva.

(14)

Zahtjevi za certifikat o zdravlju životinja utvrđeni člankom 237. „Zakona o zdravlju životinja” dio su okvira pravila koja se odnose na ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Ovlasti dodijeljene Komisiji na temelju članka 237. stavka 4. te uredbe za odobravanje odstupanja od zahtjevâ u pogledu zdravlja životinja dio su tog općeg okvira pravila.

(15)

„Zakonom o zdravlju životinja” već je utvrđen niz definicija. Pored tih definicija, u ovoj bi Uredbi trebalo uzeti u obzir i definicije utvrđene u drugim aktima Unije u povezanim područjima higijene hrane i službenih kontrola, kao što su definicije utvrđene u Uredbi (EZ) 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (2). Međutim, u svrhu utvrđivanja zahtjeva u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla primjereno je uključiti posebne definicije, uključujući definicije određenih kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla. Te su definicije potrebne kako bi se razjasnilo koje kategorije životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla predstavljaju rizik za zdravlje životinja te stoga podliježu zahtjevima u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju.

(16)

Radi dosljednosti zakonodavstva Unije i na temelju rizika za zdravlje životinja koji ti proizvodi predstavljaju, definicija „svježeg mesa” za potrebe ove Uredbe trebala bi obuhvaćati definicije „svježeg mesa”, „mljevenog mesa” i „mesnih pripravaka” utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EZ) 853/2004.

(17)

Osim toga, definicijom „mesnih proizvoda” za potrebe ove Uredbe trebalo bi obuhvatiti definicije „mesnih proizvoda”, „obrađenih želudaca”, „mjehura”, „crijeva”, „topljene životinjske masti” i „mesnih ekstrakata” utvrđene u Uredbi (EZ) 853/2004. Razlog tomu je to što sa stajališta zdravlja životinja svi ti proizvodi predstavljaju isti rizik za zdravlje životinja te bi na njih trebalo primjenjivati iste mjere za umanjivanje rizika.

(18)

Definiciju „trupa” iz Uredbe (EZ) 853/2004 trebalo bi prilagoditi kako bi definirala „trup kopitara ili papkara” u svrhu njegova razlikovanja od „nusproizvoda klanja”. Razlog tomu je to što ta dva proizvoda predstavljaju različite rizike za zdravlje životinja, pri čemu „nusproizvodi klanja” predstavljaju veći rizik.

(19)

„Ovitke” bi trebalo definirati u ovoj Uredbi te bi u toj definiciji trebalo uzeti u obzir definiciju iz pojmovnika Kodeksa o zdravlju kopnenih životinja Svjetske organizacije za zdravlje životinja (OIE). U definiciji bi trebalo razjasniti koji se proizvodi životinjskog podrijetla moraju smatrati ovicima te se stoga moraju podvrgnuti posebnim postupcima za umanjivanje rizika predviđenima ovom Uredbom.

(20)

Člankom 229. stavkom 1. „Zakona o zdravlju životinja” utvrđuje se da se ulazak pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju smije dopustiti samo ako dolaze iz trećih zemalja ili područja uvrštenih na popis za ulazak u Uniju određene vrste i kategorije životinja, zametnih proizvoda ili proizvoda životinjskog podrijetla u skladu s kriterijima iz članka 230. stavka 1. te ako te pošiljke ispunjavaju zahtjeve u pogledu zdravlja životinja utvrđene člankom 234. i naknadnim delegiranim aktima. Ovom Uredbom trebalo bi nadležnom tijelu dodijeliti odgovornost za provjeru zadovoljavaju li takve pošiljke koje ulaze u Uniju navedene zahtjeve.

(21)

Člankom 237. stavkom 1. „Zakona o zdravlju životinja” predviđa se da je ulazak u Uniju pošiljaka vrsta i kategorija životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja dopušten samo ako te pošiljke prati certifikat o zdravlju životinja, koji je izdalo nadležno tijelo treće zemlje ili područja, ili izjave ili drugi dokumenti ili svi ti dokumenti. Ovom Uredbom stoga bi trebalo razjasniti koji su dokumenti potrebni u svakom pojedinom slučaju te nadležnom tijelu dodijeliti odgovornost za provjeru zadovoljavaju li takve pošiljke koje ulaze u Uniju taj opći zahtjev.

(22)

Iz informacija koje moraju sadržavati certifikati o zdravlju životinja, izjave i drugi dokumenti koji prate pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla mora biti jasno vidljivo ispunjavaju li te pošiljke opće zahtjeve predviđene „Zakonom o zdravlju životinja” i relevantne zahtjeve utvrđene ovom Uredbom. Ovom Uredbom stoga bi trebalo utvrditi obveze za subjekte odgovorne za ulazak u Uniju takvih pošiljaka i za nadležna tijela države članice ulaska u Uniju u pogledu valjanosti dokumenata koji prate pošiljke te prihvatljivosti takvih pošiljaka za ulazak u Uniju.

(23)

Uzimajući u obzir rizike za zdravlje životinja kao što su razdoblja inkubacije bolesti te u cilju sprečavanja zlouporabe certifikata o zdravlju životinja, potrebno je utvrditi rok valjanosti tih certifikata samo u slučaju životinja i jaja za valenje. Razlog tomu je to što ti proizvodi predstavljaju veći rizik za zdravlje životinja nego proizvodi životinjskog podrijetla, koji su možda podvrgnuti mjerama za umanjivanje rizika, i zametni proizvodi koji se prevoze zamrznuti u zatvorenim i plombiranim spremnicima. Međutim, budući da pomorski prijevoz živih životinja i jaja za valenje može dugo trajati, razdoblje valjanosti certifikata u tom slučaju trebalo bi produljiti pod uvjetom da su poduzete određene mjere za umanjivanje rizika.

(24)

Zahtjevi u pogledu zdravlja životinja koji se moraju poštovati i jamstva koja treće zemlje i područja moraju pružiti za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla ovise o bolestima navedenima u članku 5. „Zakona o zdravlju životinja” i Prilogu II. tom zakonu te njihovoj kategorizaciji iz članka 9. stavka 1. te uredbe i Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/1882 (3). U toj uredbi utvrđuju se definicije bolesti kategorije A, B, C, D i E te se navodi da se pravila o sprečavanju i kontroli bolesti s popisa utvrđena u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/429 primjenjuju na vrste i skupine vrsta s popisa iz Priloga toj uredbi.

(25)

U dijelu II. poglavlju 1. „Zakona o zdravlju životinja” utvrđena su pravila o obavješćivanju i izvješćivanju o bolestima u svrhu ranog otkrivanja i učinkovite kontrole bolesti u Uniji. U ovoj Uredbi trebalo bi utvrditi pojedinosti o sustavima obavješćivanja i izvješćivanja koje je potrebno uspostaviti u trećim zemljama ili područjima kako bi ti sustavi bili jednakovrijedni onima koji se primjenjuju u Uniji te utvrditi bolesti za koje bi trebala postojati obveza obavješćivanja i izvješćivanja. U tom smislu, iako žive životinje mogu prenositi bolesti za koje su kao vrsta navedene na popisu u Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2018/1882, ne mogu svi proizvodi životinjskog podrijetla i zametni proizvodi dobiveni od tih životinja prenositi sve te bolesti. Ovom Uredbom trebalo bi razjasniti koje bolesti životinja izazivaju zabrinutost te stoga za njih postoji obveza obavješćivanja i izvješćivanja za svaku pojedinu vrstu i kategoriju životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih ulasku u Uniju.

(26)

Zahtjevi u pogledu zdravlja životinja utvrđeni ovom Uredbom trebali bi se temeljiti na različitim razinama zaštite od rizika za zdravlje životinja. Zahtjevi se razlikuju ovisno o tome odnose li se na treću zemlju podrijetla, na područje podrijetla, na zonu u toj trećoj zemlji ili području, u slučaju životinja akvakulture na kompartment u toj trećoj zemlji ili području, na objekt podrijetla životinja ili proizvoda životinjskog podrijetla ili na objekt ili centar za prikupljanje zametnih proizvoda.

(27)

Nadziranje bolesti i sljedivost u objektima ključni su elementi politike kontrole bolesti u Uniji. Ova bi Uredba trebala sadržavati određene osnovne zahtjeve o sljedivosti i veterinarskim posjetima u objektima podrijetla životinja namijenjenih ulasku u Uniju i objektima podrijetla životinja od kojih su dobiveni zametni proizvodi i proizvodi životinjskog podrijetla namijenjeni ulasku u Uniju. Ti zahtjevi trebali bi biti jednakovrijedni onima iz Uredbe (EU) 2016/429 te iz delegiranih i provedbenih akata donesenih na temelju te uredbe.

(28)

Nadalje, ako određena vrsta objekta u kojem se drže životinje ili zametni proizvodi u trećoj zemlji ili području predstavlja poseban rizik za zdravlje životinja, za izvoz u Uniju trebala bi dobiti posebno odobrenje nadležnog tijela u toj trećoj zemlji ili području, kojim se pružaju jamstva jednakovrijedna onima predviđenima člancima od 92. do 100. Uredbe (EU) 2016/429 za određene objekte u Uniji.

(29)

Za pošiljke životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla namijenjene ulasku u Uniju ne bi trebalo smatrati da predstavljaju rizik za zdravlje životinja u svojoj zemlji ili području podrijetla te se na njih ne bi trebali primjenjivati nacionalni programi iskorjenjivanja ili druga nacionalna ograničenja koja se temelje na pitanjima povezanima sa zdravljem životinja.

(30)

Zahtjevima u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju pošiljaka životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla mora se osigurati učinkovita zaštita od unošenja prenosivih bolesti životinja u Uniji i njihova širenja unutar Unije. Ulazak tih pošiljaka u Uniju ne bi trebalo dopustiti iz trećih zemalja ili područja ili zona ili, u slučaju životinja akvakulture, njihovih kompartmenata, koji su zaraženi određenim bolestima s popisa za koje Unija ima status područja slobodnog od bolesti te koji stoga predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje životinja u Uniji.

(31)

Na Uniji je da procijeni jesu li treća zemlja, područje ili zona ili, u slučaju životinja akvakulture, kompartment podrijetla slobodni od određene bolesti. Unijina procjena trebala bi se temeljiti na informacijama o nadziranju bolesti koje je dostavilo nadležno tijelo treće zemlje ili područja te bi se u njoj trebala uzeti u obzir pravila Unije o zdravlju životinja iz dijela II. „Zakona o zdravlju životinja” i Delegirane uredbe Komisije (EU) 2020/689 (4). Kao dodatne mjere za umanjivanje rizika mogu se zahtijevati posebni uvjeti za određene bolesti i okolnosti.

(32)

Sloboda od određene bolesti u trećoj zemlji ili području ili njihovoj zoni mora se temeljiti na međunarodno priznatim dijagnostičkim testovima i metodama koji se provode u skladu s istim standardima i postupcima koji se primjenjuju u Uniji.

(33)

Potrebno je osigurati da je zdravstveni status životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih ulasku u Uniju u skladu s jamstvima koja je pružila treća zemlja, područje ili zona podrijetla. Stoga bi se ovom Uredbom za životinje trebalo utvrditi najkraće razdoblje boravka u trećoj zemlji, području, zoni ili objektu podrijetla i najkraće razdoblje u kojem nisu bile u kontaktu s proizvodima nižeg zdravstvenog statusa prije njihove otpreme u Uniju. Pri utvrđivanju duljine najkraćeg razdoblje boravka trebalo bi uzeti u obzir razdoblje inkubacije relevantnih bolesti, planirano odredište i namjenu životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla.

(34)

Za pse, mačke i pitome vretice nije potrebno utvrditi razdoblje boravka jer je cijepljenje protiv bjesnoće, bolesti tih vrsta koja izaziva najveću zabrinutost, obavezno u svim slučajevima. Registrirani konji namijenjeni natjecanjima, utrkama i konjičkim kulturnim događanjima isto bi tako trebali biti izuzeti od određenih zahtjeva u pogledu razdoblja boravka ako ispunjavaju dodatna jamstva. To se izuzeće temelji na očekivanju da će razina zdravlja takvih konja biti visoka.

(35)

Zdravstveni status životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih ulasku u Uniju može biti ugrožen tijekom prijevoza od mjesta podrijetla do mjesta ulaska u Uniju ako dođu u kontakt sa životinjama ili proizvodima koji ne ispunjavaju iste zahtjeve ili ako se provoze kroz treće zemlje, područja ili zone čiji je zdravstveni status niži od zdravstvenog statusa zemlje ili područja podrijetla ili njihove zone. Stoga bi trebalo primijeniti određene preventivne mjere kako bi se očuvao njihov zdravstveni status.

(36)

Kako bi se osiguralo da se u Uniju otpremaju samo zdrave životinje, životinje u pošiljkama trebalo bi prije otpreme podvrgnuti kliničkoj inspekciji koju obavlja službeni veterinar. Vremenski okvir za obavljanje te inspekcije trebalo bi prilagoditi određenim vrstama i riziku koji one predstavljaju.

(37)

Kopnene životinje, jaja za valenje i akvatične životinje namijenjeni ulasku u Uniju trebali bi se prevoziti samo kroz treće zemlje, područja ili zone, ili istovarivati samo u trećim zemljama, područjima ili zonama, koji su također uvršteni na popis za ulazak u Uniju istih vrsta i kategorija životinja i jaja za valenje. Uvrštenje tih zemalja, područja ili zona na popis upućuje na to da su jamstva u pogledu zdravlja životinja koja se u njima pružaju jednakovrijedna onima u trećoj zemlji ili području podrijetla ili njihovoj zoni.

(38)

Pri prijevozu kopnenih životinja i jaja za valenje zrakoplovom ili plovilom moglo bi doći do nepredviđenih događaja, kao što su mehanički problemi prijevoznog sredstva, štrajkovi u zračnim i morskim lukama ili nepredviđena kašnjenja. Stoga je primjereno predvidjeti odstupanja u slučajevima u kojima se mogu pružiti jamstva. Time će se omogućiti nastavak prijevoza kopnenih životinja i jaja za valenje u Uniju, uz istodobno osiguranje zdravstvenog statusa tih proizvoda i sprečavanje dodatnih rizika za zdravlje životinja.

(39)

Budući da su u slučaju kopitara pretovari i zaustavljanja u zemljama koje nisu uvrštene na popis dio standardnih aktivnosti prijevoza, potrebno ih je dopustiti uz određene preventivne mjere.

(40)

Čišćenje i dezinfekcija prijevoznih sredstava ključna su aktivnost za sprečavanje rizika od širenja bolesti životinja. Pri prijevozu pošiljaka živih životinja namijenjenih Uniji, čišćenje i dezinfekciju prijevoznog sredstva trebalo bi provesti neposredno prije utovara životinja za otpremu u Uniju.

(41)

Dodatni rizik za zdravstveni status životinja namijenjenih ulasku u Uniju mogu predstavljati operacije okupljanja životinja u trećim zemljama ili područjima podrijetla jer se pritom životinje miješaju i dolaze u kontakt sa životinjama različitog podrijetla. Stoga bi broj, trajanje takvih operacija i vrste koje im se mogu podvrgavati, trebalo ograničiti na minimum i na vrste s pouzdanim sustavima sljedivosti.

(42)

Uz opće zahtjeve u pogledu zdravlja životinja, potrebno je utvrditi posebne zahtjeve pri čemu se uzimaju u obzir rizici za zdravlje životinja povezani s različitim vrstama i kategorijama kopnenih životinja obuhvaćenima područjem primjene ove Uredbe.

(43)

Različite vrste kopitara i papkara iz „Zakona o zdravlju životinja” navedene su kao vrste koje su prijemljive na različite bolesti s popisa u Provedbenoj uredbi (EU) 2018/1882. U toj uredbi bolesti s popisa utvrđene su i u različitim kategorijama za različite vrste kopitara i papkara. Stoga bi u ovoj Uredbi trebalo jasno utvrditi posebne zahtjeve i jamstva u pogledu bolesti s popisa za različite vrste i kategorije kopitara i papkara.

(44)

Kako bi se spriječila pojava bolesti kategorije A, za koje se smatra da je Unija od njih slobodna, opći zahtjev za treću zemlju ili područje ili njihovu zonu podrijetla kopitara i papkara trebao bi biti sloboda od te bolesti tijekom razdoblja kojim se jamči da se ulaskom životinja iz te treće zemlje, područja ili zone ne ugrožava Unijin status područja slobodnog od te bolest. Za bolesti kategorije B, za koje Unija ima obvezne programe iskorjenjivanja, ovom Uredbom trebalo bi utvrditi mjere za umanjivanje rizika ako treća zemlja ili područje podrijetla nisu potpuno slobodni od takvih bolesti.

(45)

Ako su pošiljke kopitara i papkara namijenjene ulasku u države članice koje su službeno slobodne od bolesti ili koje imaju odobreni program iskorjenjivanja za zarazni rinotraheitis goveda/zarazni pustularni vulvovaginitis, virusni proljev goveda ili infekciju virusom bolesti Aujeszkoga, te bi pošiljke trebale ispunjavati dodatne zahtjeve kako bi se osiguralo da te životinje ne ugrožavaju zdravstveni status tih država članica u pogledu navedenih bolesti.

(46)

Ako kopitari i papkari potječu iz zatvorenog objekta i ako su namijenjeni ulasku u zatvoreni objekt u Uniji, trebala bi se primjenjivati posebna pravila u pogledu treće zemlje ili područja podrijetla te dodatni zahtjevi u pogledu zdravlja životinja. U posebnim pravilima trebalo bi uzeti u obzir specifičnost tih zatvorenih objekata i posebne uvjete koje oni ispunjavaju kako bi dobili odobrenje nadležnog tijela treće zemlje ili područja podrijetla i nadležnog tijela država članica odredišta.

(47)

Zatvoreni objekt podrijetla može biti smješten u trećoj zemlji ili području koji nisu uvršteni na popis za ulazak u Uniju određenih vrsta kopitara i papkara. Međutim, prethodno će trebati provesti ocjenu nacionalnog zakonodavstva i veterinarskih službi treće zemlje ili područja. Osim toga, objekt podrijetla trebao bi biti u skladu s dodatnim zahtjevima u pogledu nadziranja bolesti, veterinarskog nadziranja, vođenja evidencije i postupaka. Kako bi se osiguralo da se ta jamstva mogu pružiti, ovom Uredbom trebalo bi utvrditi posebne uvjete za odobrenje tih zatvorenih objekata od strane nadležnog tijela u trećoj zemlji ili području. Država članica odredišta trebala bi sastaviti popis takvih zatvorenih objekata nakon dobivanja povoljnog rezultata procjene rizika koju je provelo nadležno tijelo u toj državi članici u pogledu svih relevantnih informacija o uključenim rizicima za zdravlje životinja koje je dostavio objekt.

(48)

Za ulazak peradi i ptica u zatočeništvu u Uniju trebali bi se primjenjivati posebni zahtjevi u pogledu zdravlja životinja kako bi se odgovorilo na posebne rizike koje za te životinje predstavljaju relevantne bolesti s popisa. Tim zahtjevima trebala bi se uzeti u obzir kategorija, vrsta i predviđena uporaba peradi i ptica u zatočeništvu te pružiti učinkovita zaštita od širenja u Uniji bolesti iz trećih zemalja ili područja koje izazivaju zabrinutost.

(49)

Kako bi se olakšala trgovina pošiljkama malih količina peradi, trebalo bi utvrditi posebne zahtjeve i odstupanja za pošiljke s manje od 20 jedinki peradi, osim bezgrebenki.

(50)

Uzimajući u obzir aktivnosti i rizike za zdravlje životinja povezane s pticama u zatočeništvu, pošiljkama tih životinja trebalo bi dopustiti ulazak u Uniju samo ako dolaze iz objekata koje su odobrila nadležna tijela u trećoj zemlji ili području podrijetla ptica u zatočeništvu ili njihovoj zoni. Ptice u zatočeništvu trebale bi se nakon dolaska u Uniju staviti u karantenu kako bi se potvrdilo da nijedna od bolesti koje izazivaju zabrinutost nije prisutna.

(51)

Osim toga, ako su pošiljke ptica i jaja za valenje namijenjene državama članicama sa statusom država slobodnih od infekcije virusom newcastleske bolesti bez cijepljenja, takve bi pošiljke trebale ispunjavati dodatne zahtjeve kako bi se osiguralo da predmetne pošiljke ne ugrožavaju zdravstveni status tih država članica u pogledu navedene bolesti.

(52)

Infestacija malim kornjašem košnice (Aethina tumida) jedna je od bolesti koja izaziva najveću zabrinutost. U velikoj mjeri egzotičan je za Uniju, no u posljednjih nekoliko desetljeća proširio se na globalnoj razini, što je uzrokovalo ozbiljne probleme za pčelarski sektor, a potencijalno i za bumbare. Grinje Tropilaelaps (Tropilaelaps spp.) su patogeni koji mogu imati pogubne posljedice za pčele. I ti su uzročnici egzotični za Uniju. Trenutačno nisu dostupni učinkoviti i sigurni načini liječenja tih bolesti. Uđu li te bolesti u Uniju putem pošiljaka, dovele bi u pitanje održivost pčelarskog i drugih sektora, što bi moglo utjecati na poljoprivredu i okoliš koji ostvaruju koristi od usluga oprašivanja koje pružaju uzgojene i divlje pčele.

(53)

Američka gnjiloća povremeno se javlja u Uniji, ali se kontrolira kada je u pitanju trgovina pčelama, dok su određena područja u Uniji priznata kao slobodna od grinja Varroa i zaštićena dodatnim trgovinskim jamstvima kako bi odredišta u Uniji i dalje bila sigurna. Pravila na razini Unije bila su i još uvijek su ključna za umanjivanje rizika ulaska navedenih patogena u Uniju putem pošiljaka pčela i bumbara. Stoga bi se takva pravila trebala utvrditi u ovoj Uredbi.

(54)

Samo se za matice pčela bez legla i s malim brojem pratećih hraniteljica u pojedinačnim kavezima za matice može jednostavno provjeriti jesu li infestirane malim kornjašem košnice ili grinjama Tropilaelaps, stoga bi ulazak pčela u Uniju trebalo ograničiti na takve pošiljke.

(55)

Za potrebe industrije hortikulture često se trguje kolonijama bumbara koji se razmnožavaju i uzgajaju u objektima izoliranima od okoliša. S obzirom na uobičajeno korištene objekte, postupke i zatvorene spremnike koji se upotrebljavaju za otpremu kolonija, ulazak bumbara (Bombus spp.) u Uniju trebalo bi dopustiti samo za kolonije koje se razmnožavaju, uzgajaju i pakiraju isključivo u objektima u kontroliranim uvjetima okoliša i koje se mogu pregledati kako bi se osiguralo da nisu zaražene malim kornjašem košnice.

(56)

Bjesnoća je bolest s popisa, kojoj su izloženi psi, mačke i pitome vretice, koja zbog potencijalnih učinaka na ljude i životinje izaziva najveću zabrinutost u Uniji. Države članice stoga moraju provesti obvezni program iskorjenjivanja zaraze bjesnoćom u skladu s Delegiranom uredbom (EU) 2020/689. Kako bi se spriječilo moguće unošenje bjesnoće u Uniju, trebalo bi zahtijevati cijepljenje za sve pošiljke pasa, mačaka i pitomih vretica koje ulaze u Uniju, uzimajući u obzir dostupnost i učinkovitost postojećih cjepiva protiv te bolesti.

(57)

Psi namijenjeni ulasku u državu članicu sa statusom države slobodne od bolesti ili s odobrenim programom iskorjenjivanja trakavice Echinococcus multilocularis moraju ispunjavati dodatne zahtjeve kako bi se u predmetnim državama članicama osigurala zaštita tog statusa. U tom bi pogledu takve pse prije njihova ulaska u Uniju trebalo preventivno liječiti. Međutim, ako su psi, mačke i pitome vretice namijenjeni zatvorenom objektu smještenom u Uniji, trebala bi se primjenjivati posebna pravila u pogledu bjesnoće i infestacije trakavicom Echinococcus multilocularis te dodatni zahtjevi u pogledu zdravlja životinja, uzimajući u obzir specifičnosti djelatnosti koje se obavljaju u takvim objektima i posebne uvjete u kojima se životinje u njima drže.

(58)

Zametni proizvodi mogu predstavljati znatan rizik za širenje bolesti životinja. To se posebno odnosi na sjeme, no u manjoj mjeri i na jajne stanice i zametke. Budući da se zametni proizvodi prikupljaju ili proizvode od ograničenog broja donora, ali imaju široku primjenu u općoj populaciji životinja, mogu biti izvor bolesti za velik broj životinja ako se njima ne rukuje na odgovarajući način ili ako ih se ispravno ne razvrsta u skladu s njihovim zdravstvenim statusom. Takvih je slučajeva bilo u prošlosti i prouzrokovali su znatne ekonomske gubitke. Stoga je potrebno utvrditi zahtjeve u pogledu zdravlja životinja za ulazak u Uniju zametnih proizvoda određenih držanih kopnenih životinja.

(59)

Zahtjevi za ulazak zametnih proizvoda kopitara i papkara u Uniju trebali bi se temeljiti na zahtjevima za ulazak živih životinja u Uniju.

(60)

Posebni zahtjevi za objekte za zametne proizvode u kojima se zametni proizvodi kopitara i papkara koji ispunjavaju uvjete za ulazak u Uniju prikupljaju, proizvode, obrađuju i pohranjuju trebali bi odražavati zahtjeve utvrđene za premještanja unutar Unije. Isti pristup primjenjuje se na zahtjeve u pogledu sljedivosti i zdravlja životinja za zametne proizvode.

(61)

Budući da je zametne proizvode potrebno premjestiti iz zatvorenih objekata smještenih u trećim zemljama u zatvorene objekte smještene u Uniji, ovom Uredbom trebalo bi za takav ulazak utvrditi posebne zahtjeve u pogledu sljedivosti i zdravlja životinja.

(62)

Zahtjevima u pogledu zdravlja životinja za ulazak jaja za valenje u Uniju trebalo bi odgovoriti na rizike u pogledu bolesti s popisa koje bi se različitim kategorijama jaja za valenje mogle unijeti u Uniju. Stoga bi takvi zahtjevi trebali odgovarati zahtjevima za ulazak u Uniju odgovarajućih vrsta ili kategorija ptica.

(63)

Ako su jaja za valenje peradi namijenjena ulasku u države članice sa statusom države slobodne od infekcije virusom newcastleske bolesti bez cijepljenja, ta bi jaja trebala ispunjavati dodatne zahtjeve kako bi se osiguralo da ne ugrožavaju status tih država članica.

(64)

Proizvodi životinjskog podrijetla mogu prenositi uzročnike bolesti na životinje i proizvode. Rizik za zdravlje životinja povezan sa svježim i sirovim proizvodima životinjskog podrijetla očito je veći od rizika proizvoda koji su prerađeni i obrađeni. Stoga bi zahtjevi u pogledu zdravlja životinja za treću zemlju ili područje podrijetla svježeg mesa, sirovog mlijeka, kolostruma i proizvoda na osnovi kolostruma trebali biti stroži od zahtjeva za mesne i mliječne proizvode. Međutim, postupak obrade koji se primjenjuje na te obrađene proizvode mora biti učinkovit kako bi se umanjio rizik koji ti proizvodi predstavljaju ovisno o vrsti podrijetla proizvoda te zemlji ili području podrijetla.

(65)

Postupci za umanjivanje rizika koji se primjenjuju na proizvode životinjskog podrijetla podrijetlom iz zona ograničenja uspostavljenih u slučaju potvrde bolesti kategorije A u Uniji utvrđeni su Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/687 (5) na temelju dostupnih znanstvenih spoznaja i iskustva stečenog primjenom prijašnjeg zakonodavstva. Stoga bi se isti postupci obrade za umanjivanje rizika trebali primjenjivati na proizvode podrijetlom iz trećih zemalja, područja ili njihovih zona koji predstavljaju rizik za zdravlje životinja.

(66)

Rizike povezane sa svježim mesom koje ulazi u Uniju trebalo bi umanjiti utvrđivanjem zahtjeva u pogledu slobode treće zemlje ili područja podrijetla od bolesti te zahtjeva u pogledu bolesti životinja koji se primjenjuju na žive životinje od kojih je meso dobiveno, otpreme držanih životinja na klanje, postupaka klanja i usmrćivanja te postupanja sa svježim mesom i postupaka njegove pripreme.

(67)

Svježe meso kopnenih životinja može se dobiti od držanih životinja, uključujući divljač iz uzgoja kako je definirana u Uredbi (EZ) 853/2004, te od divljih životinja. Međutim, u Uniji meso koje se dobiva od životinja namijenjenih proizvodnji, posebno životinja koje pripadaju vrstama Bos taurus, Capra hirchus, Ovis aries, i Sus scrofa, mora biti dobiveno u klaonicama. Stoga je kako bi se pružila odgovarajuća i jednakovrijedna jamstva primjereno isključiti mogućnost kategorizacije tih vrsta kao divljač iz uzgoja ili divlje životinje ako je od od njih dobiveno svježe meso namijenjeno ulasku u Uniju.

(68)

U slučaju izbijanja relevantne bolesti životinja u trećoj zemlji ili području, datum i mjesto klanja držanih životinja ili datum usmrćivanja divljih životinja ili divljači iz uzgoja ključni su za utvrđivanje mogućih rizika za zdravlje životinja povezanih s tim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla koji su od njih dobiveni. Stoga je potrebno utvrditi datum klanja ili usmrćivanja kako bi se provjerilo jesu li životinje zaklane ili usmrćene u razdoblju u kojem nije bilo slučajeva izbijanja bolesti i u kojem su treća zemlja ili područje bili navedeni na popisu zemalja ili područja kojima je odobreno unošenje svježeg mesa u Uniju.

(69)

Vrsta postupka obrade koji se primjenjuje na proizvode životinjskog podrijetla trebala bi biti u skladu s rizikom koji predstavlja treća zemlja ili područje ili njihova zona u kojima je proizvod proizveden. Ulazak u Uniju prerađenih proizvoda životinjskog podrijetla koji su podvrgnuti postupcima obrade za koje nije dokazano da za određenu kategoriju proizvoda životinjskog podrijetla učinkovito uklanjanju rizike povezane s bolestima s popisa koje izazivaju zabrinutost trebalo bi odobriti samo iz trećih zemalja ili područja ili njihovih zona koji pružaju sva jamstva o slobodi od relevantnih bolesti. Ulazak u Uniju proizvoda životinjskog podrijetla iz trećih zemalja ili područja ili njihovih zona koji ne pružaju sva ta jamstva trebalo bi dopustiti samo ako su ti proizvodi podvrgnuti posebnim postupcima obrade.

(70)

U nekim slučajevima treća zemlja ili područje ili njihova zona nabavljaju sirovo meso za proizvodnju mesnih proizvoda iz treće zemlje ili područja ili njihove zone koji su uvršteni na popis za ulazak u Uniju mesnih proizvoda relevantnih vrsta koji podliježu posebnom postupku obrade. U takvim bi se slučajevima mesni proizvod uvijek trebao podvrgavati najstrožem posebnom postupku obrade kako bi se umanjili svi mogući rizici za zdravlje životinja.

(71)

Mesne proizvode koji sadržavaju meso peradi iz treće zemlje ili područja ili njihove zone u kojima je došlo do izbijanja visokopatogene influence ptica ili zaraze virusom newcastleske bolesti trebalo bi podvrgnuti postupku obrade koji je učinkovit u umanjivanju rizika u trećoj zemlji ili području ili njihovoj zoni koji su uvršteni na popis za ulazak u Uniju. Tako se može dopustiti nastavak trgovine prije primjene mjera za kontrolu kao što je regionalizacija. Neposrednom primjenom postupka obrade za umanjivanje rizika nakon izbijanja bolesti smanjuje se rizik za zdravlje životinja te istodobno smanjuje utjecaj na trgovinu.

(72)

Ako se mesni proizvodi proizvode od svježeg mesa različitih vrsta, postupkom obrade koji se primjenjuje trebalo bi ukloniti sve moguće rizike za zdravlje životinja. Stoga, ako se postupak obrade primjenjuje prije miješanja, različite vrste svježeg mesa trebalo bi podvrgnuti odgovarajućem postupku obrade predviđenom za vrstu podrijetla predmetnog svježeg mesa. Međutim, ako se postupak obrade primjenjuje nakon miješanja, konačni mesni proizvod trebalo bi podvrgnuti postupku obrade predviđenom za sastojak od svježeg mesa s najvećim rizikom za zdravlje životinja.

(73)

Postupci obrade za umanjivanje specifičnih rizika za zdravlje životinja povezanih s ulaskom ovitaka trebalo bi preispitati i ažurirati uzimajući u obzir zaključke i preporuke najnovijih znanstvenih dokaza koje je procijenio Odbor za zdravlje i dobrobit životinja Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) (6).

(74)

Uvjeti za ulazak u Uniju sirovog mlijeka, mliječnih proizvoda, kolostruma i proizvoda na osnovi kolostruma temelje se na rizicima za zdravlje životinja koje ti proizvodi predstavljaju. Ti su rizici povezani sa zemljom ili područjem podrijetla ili njihovom zonom i sa životinjskim vrstama od kojih su proizvodi dobiveni. Slinavka i šap te infekcija virusom goveđe kuge dvije su bolesti koje izazivaju zabrinutost u pogledu mlijeka i kolostruma, stoga bi sirovo mlijeko i kolostrum trebali ulaziti samo iz trećih zemalja ili područja ili njihovih zona koji su slobodni od tih bolesti. I proizvodi na osnovi kolostruma bi trebali potjecati samo iz tih trećih zemalja, područja ili zona jer ne postoje znanstveno utemeljeni postupci obrade za umanjivanje rizika kojima se osigurava uništenje uzročnika bolesti u toj kategoriji proizvoda.

(75)

Za mlijeko dobiveno od vrsta Bos taurus, Ovis aries, Capra hircus, Bubalus bubalis i Camelus dromedarius rizik koji se odnosi na slinavku i šap može se umanjiti primjenom dobro poznatih posebnih postupaka obrade za umanjivanje rizika. Međutim, s obzirom na to da se učinkovitost nekih od tih postupaka obrade ne može osigurati za mliječne proizvode dobivene od životinjskih vrsta koje nisu vrste Bos taurus, Ovis aries, Capra hircus, Bubalus bubalis i Camelus dromedarius, njih bi trebalo podvrgnuti najstrožem postupku obrade za umanjivanje rizika.

(76)

Postupci obrade kojima podliježu proizvodi životinjskog podrijetla trebali bi se uvijek provoditi u trećoj zemlji ili području podrijetla ili njihovoj zoni koji su uvršteni na popis za ulazak tih proizvoda u Uniju.

(77)

Akvatične životinje vrsta s popisa ponekad se prevoze morem u plovilima, uključujući brodove s bazenima, koja tijekom putovanja mogu zamijeniti vodu. U takvim slučajevima uz certifikat o zdravlju životinje bi trebala pratiti i izjava koju je potpisao zapovjednik plovila u kojoj se navode pojedinosti o luci podrijetla i luci odredišta te o svim drugim lukama u kojima je plovilo tijekom putovanja pristalo. Tom bi izjavom trebalo potvrditi da životinje vrsta s popisa koje se nalaze na plovilu nisu tijekom putovanja do konačnog odredišta bile izložene uvjetima zbog kojih se mogao promijeniti njihov zdravstveni status.

(78)

Akvatične životinje mogu ući u Uniju u brojne svrhe. S obzirom na rizik od bolesti povezan s premještanjem živih životinja, na takve životinje koje ulaze u Uniju u svrhu prehrane ljudi trebali bi se primjenjivati isti postupci kao da ulaze u Uniju u druge svrhe kao što su uzgoj ili puštanje u divljinu. Proizvodi životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja osim živih akvatičnih životinja predstavljaju manji rizik nego akvatične životinje i stoga su mjere koje je potrebno poduzeti u vezi s takvim proizvodima koji u Uniju ulaze radi daljnje prerade manje stroge od onih koje se primjenjuju na žive životinje.

(79)

Puštanje akvatičnih životinja u divljinu u prirodnim vodama predstavlja velik rizik ako su te životinje zaražene bolešću s popisa. Iz tog razloga, posebno kada je riječ o bolestima kategorije A i B, treća zemlja ili područje podrijetla ili njihova zona ili kompartment trebali bi biti slobodni od tih bolesti ako su akvatične životinje namijenjene puštanju u divljinu u prirodne vode Unije. Osim toga, akvatične životinje koje se unose u Uniju za puštanje u divljinu u prirodnim vodama trebale bi u svakom slučaju potjecati iz treće zemlje ili područja ili zone ili kompartmenta koji su proglašeni slobodnima od bolesti kategorije C čak i ako država članica ili zona ili kompartment odredišta nisu slobodni od te bolesti.

(80)

U slučaju bolesti akvatičnih životinja države članice mogu poduzeti nacionalne mjere u skladu s člankom 226. „Zakona o zdravlju životinja”, čiji je cilj ograničiti učinak bolesti koje nisu bolesti s popisa, na njihovu državnom području. U takvim slučajevima, pošiljke vrsta koje su prijemljive na bolesti na koje se primjenjuju te nacionalne mjere isto tako moraju potjecati iz trećih zemalja, područja, njihovih zona ili kompartmenta koji su slobodni od tih bolesti.

(81)

Svrha članka 226. „Zakona o zdravlju životinja” odgovara svrsi članka 43. Direktive Vijeća 2006/88/EZ (7) jer se njime državama članicama omogućuje poduzimanje nacionalnih mjera protiv bolesti koje nisu uvrštene na popis. Zato je primjereno nastaviti priznavati popis bolesti i relevantnih vrsta za koje su te mjere uvedene. Te bi pojedinosti trebalo utvrditi u ovoj Uredbi.

(82)

U Uniji se primjenjuju određena pravila za registraciju i odobravanje objekata akvakulture. Razlika između toga može li objekt biti registriran ili bi ga trebalo odobriti ovisi o riziku koji objekt predstavlja u smislu zaraze bolešću i širenja bolesti. Stoga je važno da životinje akvakulture koje ulaze u Uniju iz objekata akvakulture u trećoj zemlji ili području ili njihovoj zoni ili kompartmentu potječu iz objekata akvakulture koji su procijenjeni na sličan način. U tom kontekstu, ti bi objekti trebali ispunjavati zahtjeve za registraciju ili odobravanje koji su barem jednako strogi kao oni koji su utvrđeni za takve objekte u Uniji.

(83)

Nije u svakoj situaciji obavezno primijeniti zahtjev da akvatične životinje vrsta s popisa i proizvodi životinjskog podrijetla od tih životinja potječu iz treće zemlje ili područja ili njihove zone ili kompartmenta koji su slobodni od bolesti. Moguće je poduzeti određene mjere za umanjivanje rizika kako bi se olakšao ulazak u Uniju akvatičnih životinja i određenih proizvoda životinjskog podrijetla dobivenih od tih životinja koji nisu takvog podrijetla. Određene mjere za umanjivanje rizika prihvatljive su za akvatične životinje vrsta s popisa, a s obzirom na manji rizik koji je povezan s tim premještanjima za proizvode životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja osim živih akvatičnih životinja prihvatljive su druge, manje stroge mjere za umanjivanje rizika.

(84)

Mjere za umanjivanje rizika koje se primjenjuju na akvatične životinje uključuju njihovo slanje u objekt za hranu akvatičnog podrijetla s ovlaštenjem za kontrolu bolesti, zatvoreni objekt ili odobreni karantenski objekt nakon ulaska u Uniju. Niz drugih mjera za umanjivanje rizika primjenjuje se na mekušce i rakove vrsta s popisa koji u Uniju ulaze živi i u skladu s Uredbom (EU) br. 853/2004, ali koji predstavljaju prihvatljiv rizik zbog načina njihove obrade ili pakiranja prije otpreme ili zato što nisu namijenjeni za skladištenje u Uniji prije prerade.

(85)

Moguće je odstupiti od zahtjeva da određeni proizvodi životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja osim živih akvatičnih životinja moraju potjecati iz treće zemlje ili područja ili njihove zone ili kompartmenta koji su slobodni od relevantnih bolesti s popisa. Mjere za umanjivanje rizika kojima se omogućuje takva trgovina mogu biti otprema proizvoda životinjskog podrijetla u objekt za hranu akvatičnog podrijetla s ovlaštenjem za kontrolu bolesti u Uniji u svrhu daljnje prerade ili osiguranje da se proizvodi životinjskog podrijetla sastoje od ribe koja je zaklana i kojoj je uklonjena utroba prije otpreme u Uniju. U oba se slučaja rizik koji predstavljaju proizvodi životinjskog podrijetla ocjenjuje kao zanemariv.

(86)

Provedbenom uredbom (EU) 2018/1882 utvrđen je popis akvatičnih vrsta i skupina vrsta koje predstavljaju znatan rizik za širenje bolesti navedenih u članku 5. „Zakona o zdravlju životinja” i Prilogu II. tom zakonu. Taj popis obuhvaća i popis vektorskih vrsta koji je utvrđen u stupcu 4. tablice u Prilogu toj uredbi. Međutim, mnoge od tih vrsta ne djeluju kao vektori u svim okolnostima. U pogledu premještanja, pojedinosti o okolnostima u kojima se te vrste smatraju vektorima bolesti s popisa utvrđene su u Prilogu XXX. ovoj Uredbi. U okolnostima u kojima ne ispunjavaju uvjete da bi bile vektori, akvatične životinje vrsta s popisa nisu obuhvaćene pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi. Osim toga, s obzirom na niži rizik koji predstavljaju proizvodi životinjskog podrijetla od akvatičnih životinja osim živih akvatičnih životinja, mjere utvrđene u ovoj Uredbi u pogledu tih proizvoda ne primjenjuju se na vrste navedene u stupcu 4. tablice u Prilogu Provedbenoj uredbi (EU) 2018/1882.

(87)

Sva odstupanja i zahtjevi u pogledu postupanja iz ove Uredbe koji se odnose na akvatične životinje vrsta s popisa i na proizvode životinjskog podrijetla od tih vrsta s popisa osim živih akvatičnih životinja trebali bi se primjenjivati i na vrste navedene u stupcu 4. tablice u Prilogu Provedbenoj uredbi (EU) 2018/1882 za koje su države članice poduzele nacionalne mjere u skladu s člankom 226. „Zakona o zdravlju životinja”. Osim toga, ta odstupanja i zahtjevi u pogledu postupanja trebali bi se primjenjivati i na određene prijemljive vrste.

(88)

Važno je da se s akvatičnim životinjama vrsta s popisa te s vodom u kojoj se one prevoze postupa na odgovarajući način nakon ulaska u Uniju kako bi se osiguralo da ne predstavljaju rizik od bolesti. Odgovarajuće postupanje uključuje osiguranje da se životinje prevoze izravno do mjesta odredišta i da se ne puštaju ili na drugi način ne stavljaju u prirodne vode Unije, gdje bi mogli uzrokovati rizik od bolesti.

(89)

Međutim, u određenim slučajevima nadležno tijelo mjesta odredišta može dopustiti puštanje takvih životinja u prirodne vode. U svim takvim slučajevima nadležno tijelo trebalo bi osigurati da se puštanjem ili stavljanjem u vode ne ugrožava zdravstveni status mjesta puštanja. Nadalje, čak i ako vode u koje se životinje puštanju nisu slobodne od određene bolesti kategorije C, životinje koje se puštaju trebale bi biti slobodne od bolesti kako bi se osigurao najbolji ukupni zdravstveni status divljih populacija u prirodnim vodama Unije.

(90)

Kada je riječ o uključenom riziku za zdravlje životinja, svaki provoz kroz Uniju trebao bi se smatrati premještanjem za ulazak u Uniju jer podrazumijeva jednaku razinu rizika. Provoz bi stoga trebao ispunjavati sve relevantne zahtjeve za ulazak u Uniju. Međutim, u okviru posebnih uvjeta za umanjivanje rizika povezanih s mjestom podrijetla, trebalo bi utvrditi odstupanja i posebna pravila za provoz. Svrha je tih odstupanja i posebnih pravila obuhvatiti situacije u kojima Unija nije konačno odredište za životinje i njihove proizvode te uzeti u obzir zemljopisna ograničenja i geopolitičke čimbenike.

(91)

Trebalo bi utvrditi odstupanja i posebna pravila i za provoz pošiljaka životinja i proizvoda dobivenih od tih životinja iz jedne države članice u drugu kroz treću zemlju ili područje. Time se obuhvaćaju situacije u kojima određena država članica zahtijeva takvu vrstu ulaska u Uniju.

(92)

U nekim slučajevima nadležna tijela treće zemlje ili područja nakon obavljanja kontrola na svoj granici odbijaju određene proizvode podrijetlom iz Unije. Trebalo bi donijeti posebna pravila na temelju članka 239. „Zakona o zdravlju životinja” kako bi se omogućio povrat tih proizvoda na temelju činjenice da su proizvedeni u skladu sa zakonodavstvom Unije o zdravlju životinja.

(93)

Posebna pravila potrebna su i za povratak u Uniju registriranih konja nakon privremenog izvoza u treće zemlje radi sudjelovanja u utrkama, natjecanjima i konjičkim kulturnim događanjima.

(94)

Radi ujednačene primjene zakonodavstva Unije o ulasku životinja, zametnih proizvoda i proizvoda životinjskog podrijetla u Uniju te radi osiguravanja jasnoće i transparentnosti zakonodavstva ovom bi Uredbom trebalo staviti izvan snage Uredbu Komisije (EU) br. 206/2010 (8), Provedbenu uredbu Komisije (EU) 139/2013 (9), Uredbu Komisije (EU) br. 605/2010 (10), Uredbu Komisije (EZ) br. 798/2008 (11), Odluku Komisije 2007/777/EZ (12), Uredbu Komisije (EZ) br. 119/2009 (13), Uredbu Komisije (EU) br. 28/2012 (14) i Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2016/759 (15).

(95)

Pravila sadržana u ovoj Uredbi povezana su s pravilima iz „Zakona o zdravlju životinja”, koji se primjenjuje od 21. travnja 2021., te ih dopunjuju. Iz tog razloga i kako bi se olakšala primjena novog pravnog okvira za zdravlje životinja i ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 21. travnja 2021.,