15/Sv. 20

HR

Službeni list Europske unije

29

L 264/13

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

(1)

Zakonodavstvo Zajednice u području zaštite okoliša ima za cilj doprinijeti, inter alia, očuvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša te zaštiti zdravlja ljudi i tako promicati održivi razvoj.

(2)

Šesti program djelovanja Zajednice o okolišu (3) naglašava važnost osiguravanja odgovarajućih informacija o okolišu i učinkovitih mogućnosti sudjelovanja javnosti u odlučivanju u pitanjima okoliša, u svrhu povećanja odgovornosti i transparentnosti odlučivanja, podizanja javne svijesti i osiguravanja veće potpore donesenim odlukama. Nadalje, on kao i njegovi prethodnici (4) potiče učinkovitiju provedbu i primjenu zakonodavstva Zajednice u području zaštite okoliša, uključujući provedbu propisa Zajednice i poduzimanje mjera u slučaju povreda zakonodavstva Zajednice u području zaštite okoliša.

(3)

Zajednica je 25. lipnja 1998. potpisala Konvenciju Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša (dalje u tekstu: Aarhuška konvencija). Zajednica je odobrila Aarhušku konvenciju 17. veljače 2005. (5). Odredbe prava Zajednice trebale bi biti u skladu s tom Konvencijom.

(4)

Zajednica je već donijela određeni skup zakona, koji se dalje razvija i doprinosi ostvarivanju ciljeva Aarhuške konvencije. Trebalo bi osigurati primjenu zahtjeva Konvencije na institucije i tijela Zajednice.

(5)

Tri stupa Aarhuške konvencije – pristup informacijama, sudjelovanje javnosti u odlučivanju i pristup pravosuđu u pitanjima okoliša – treba objediniti u jednom zakonodavnom aktu i utvrditi zajedničke odredbe u pogledu ciljeva i definicija. Time se doprinosi racionalizaciji zakonodavstva i povećava transparentnost provedbenih mjera koje se poduzimaju u odnosu na institucije i tijela Zajednice.

(6)

Općenito, prava koja jamče tri stupa Aarhuške konvencije vrijede neovisno o državljanstvu, nacionalnosti ili domicilu.

(7)

Aarhuška konvencija daje općenitu definiciju tijela javne vlasti čiji se glavni smisao sastoji u tome da bi pojedinci i njihove organizacije trebali imati prava gdje god se provodi javna vlast. Stoga je institucije i tijela Zajednice obuhvaćene ovom Uredbom potrebno definirati na isti takav općenit i funkcionalan način. Institucije i tijela Zajednice se na temelju Aarhuške konvencije mogu isključiti iz područja primjene Konvencije kad djeluju u pravosudnom i zakonodavnom svojstvu. Ipak, kako bi se postigla dosljednost s obzirom na Uredbu (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (6), odredbe o pristupu informacijama o okolišu trebale bi se primjenjivati i na institucije i tijela Zajednice koja djeluju u zakonodavnom svojstvu.

(8)

Definicija informacija o okolišu u ovoj Uredbi obuhvaća sve oblike informacija o stanju okoliša. Ta definicija, koja je prilagođena definiciji prihvaćenoj za Direktivu 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ (7), ima isti sadržaj kao definicija iz Aarhuške konvencije. Definicija „dokumenta” iz Uredbe (EZ) br. 1049/2001 obuhvaća informacije o okolišu kako je utvrđeno u ovoj Uredbi.

(9)

U ovoj je Uredbi potrebno dati definiciju planova i programa uzimajući u obzir odredbe Aarhuške konvencije, usporedno s pristupom koji se primjenjuje u odnosu na obveze država članica na temelju postojećeg prava EZ-a. „Planove i programe koji se tiču okoliša” trebalo bi definirati s obzirom na njihov doprinos ostvarivanju ciljeva i prioriteta politike zaštite okoliša Zajednice odnosno s obzirom na mogući značajan učinak na ostvarivanje tih ciljeva i prioriteta. U Šestom programu djelovanja Zajednice o okolišu utvrđeni su ciljevi politike zaštite okoliša Zajednice u desetogodišnjem razdoblju koje počinje 22. srpnja 2002. kao i planirane aktivnosti za postizanje tih ciljeva. Na kraju tog razdoblja trebalo bi donijeti sljedeći program djelovanja za okoliš.

(10)

S obzirom na činjenicu da se pravo zaštite okoliša neprestano razvija, definicija prava zaštite okoliša trebala bi upućivati na ciljeve politike zaštite okoliša Zajednice utvrđene u Ugovoru.

(11)

Pojedinačni upravni akti trebali bi biti otvoreni za interno preispitivanje ako su oni pravno obvezujući i imaju vanjske učinke. Na sličan način trebalo bi urediti i propuste u slučajevima gdje na temelju prava zaštite okoliša postoji obveza donošenja upravnih akata. S obzirom na to da se akti koje donose institucije i tijela Zajednice koja djeluju u pravosudnom i zakonodavnom svojstvu mogu isključiti, isto treba vrijediti i za druge istražne postupke u kojima institucije i tijela Zajednice djeluju u svojstvu tijela za upravni nadzor na temelju odredaba Ugovora.

(12)

Aarhuška konvencija predviđa javni pristup informacijama o okolišu, bilo na zahtjev ili putem aktivnog širenja informacija koje provode tijela obuhvaćena Konvencijom. Uredba (EZ) br. 1049/2001 primjenjuje se na Europski parlament, Vijeće i Komisiju kao i na agencije i slična tijela uspostavljena pravnim aktom Zajednice. U njoj su utvrđena pravila za te institucije koja su u velikoj mjeri u skladu s pravilima utvrđenim u Aarhuškoj konvenciji. Potrebno je proširiti primjenu Uredbe (EZ) br. 1049/2001 na sve ostale institucije i tijela Zajednice.

(13)

Potrebno je uzeti u obzir odredbe Aarhuške konvencije koje nisu obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1049/2001, bilo djelomično ili u cijelosti, a to se posebno odnosi na odredbe o prikupljanju i širenju informacija o okolišu.

(14)

Kvaliteta informacija o okolišu ključni je čimbenik za učinkovito ostvarivanje prava javnosti na pristup tim informacijama. Stoga je potrebno uvesti pravila kojima se institucije i tijela Zajednice obvezuju osigurati tu kvalitetu.

(15)

Izuzetke predviđene Uredbom (EZ) br. 1049/2001 trebalo bi primjenjivati podložno posebnim odredbama ove Uredbe u vezi sa zahtjevima za pružanje informacija o okolišu. Razloge za odbijanje pristupa informacijama o okolišu trebalo bi tumačiti restriktivno, uzimajući u obzir društveni interes sadržan u otkrivanju tih informacija i moguću povezanost traženih informacija s emisijama u okoliš. Izraz „poslovni interesi” obuhvaća sporazume o tajnosti podataka koje sklapaju institucije i tijela koja djeluju u u okviru bankovnih aktivnosti.

(16)

Sukladno Odluci br. 2119/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 1998. o uspostavi mreže za epidemiološki nadzor i kontrolu zaraznih bolesti u Zajednici (8), na razini Zajednice već je uspostavljena mreža za promicanje suradnje i koordinacije između država članica, uz podršku Komisije, s ciljem poboljšanja prevencije i kontrole niza zaraznih bolesti u Zajednici. Odlukom br. 1786/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) donosi se program djelovanja Zajednice u području javnog zdravstva kao dopuna nacionalnim politikama. Dva elementa tog programa – poboljšanje informacija i znanja u svrhu razvoja javnog zdravstva i povećanje sposobnosti brzog i koordiniranog reagiranja na prijetnje zdravlju – predstavljaju ciljeve koji su podjednako i u cijelosti u skladu sa zahtjevima Aarhuške konvencije. Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje Odluku br. 2119/98/EZ i Odluku br. 1786/2002/EZ.

(17)

Aarhuškom konvencijom zahtijeva se da stranke donesu odredbe o sudjelovanju javnosti tijekom pripreme planova i programa koji se odnose na okoliš. Te odredbe trebaju sadržavati primjerene vremenske okvire za obavješćivanje javnosti o pojedinom postupku odlučivanja u pitanjima okoliša. Kako bi sudjelovanje javnosti u odlučivanju bilo učinkovito, ono se treba odvijati u ranoj fazi dok su još sve opcije otvorene. Institucije i tijela Zajednice bi kod utvrđivanja odredaba o sudjelovanju javnosti trebali odrediti koji segmenti javnosti mogu sudjelovati. U Aarhuškoj konvenciji također je utvrđeno da stranke trebaju uložiti primjerene napore kako bi osigurale mogućnosti sudjelovanja javnosti u pripremi politika koje se odnose na zaštitu okoliša.

(18)

U članku 9. stavku 3. Aarhuške konvencije predviđen je pristup pravosudnim i drugim postupcima pravne zaštite u kojima se mogu osporiti radnje i propusti privatnih osoba i tijela javne vlasti koji su u suprotnosti s odredbama prava zaštite okoliša. Odredbe o pristupu pravosuđu trebale bi biti u skladu s Ugovorom. U tom je kontekstu primjereno da se ovom Uredbom obuhvate samo radnje i propusti tijela vlasti.

(19)

Kako bi se osigurala prikladna i učinkovite pravne lijekove, uključujući ona koja su raspoloživa pred Sudom Europskih zajednica na temelju relevantnih odredaba Ugovora, primjereno je da se instituciji ili tijelu Zajednice koje je donijelo sporni akt, odnosno koje je u slučaju navodnog upravnog propusta propustilo djelovati, pruži mogućnost da preispita raniju odluku odnosno, u slučaju propusta, da djeluje.

(20)

Nevladinim organizacijama koje djeluju u području zaštite okoliša i koje zadovoljavaju određene kriterije, pri čemu se prvenstveno treba uvjeriti da se radi o neovisnim i odgovornim organizacijama koje su dokazale da im je primarni cilj promicanje zaštite okoliša, trebale bi imati pravo podnijeti zahtjev za interno preispitivanje na razini Zajednice akata koje su donijele institucije i tijela Zajednice odnosno propusta tih institucija i tijela u području prava zaštite okoliša kako bi predmetna institucija odnosno tijelo preispitalo sporni akt ili propust.

(21)

Ako prethodni zahtjevi za interno preispitivanje nisu prihvaćeni, predmetna nevladina organizacija trebala bi imati mogućnost pokrenuti postupak pred Sudom EZ-a u skladu s odgovarajućim odredbama Ugovora.

(22)

Ova Uredba poštuje temeljna prava i načela priznata člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji i izražena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezinom članku 37.,

(a)

zajamčiti pravo javnosti na pristup informacijama o okolišu u posjedu institucija i tijela Zajednice, bilo da su im te informacije dostavljene ili su ih sami sastavili, te utvrditi osnovne uvjete i praktična rješenja za ostvarivanja tog prava;

(b)

osigurati da se informacije o okolišu postupno stavljaju na raspolaganje i šire u javnosti kako bi se postigla najšira moguća sustavna raspoloživost i raširenost tih informacija. U tu se svrhu posebno promiče uporaba računalne telekomunikacije i/ili elektroničke tehnologije, gdje god su one raspoložive;

(c)

osigurati sudjelovanje javnosti u odnosu na planove i programe koji se odnose na okoliš;

(d)

omogućiti pristup pravosuđu u pitanjima okoliša na razini Zajednice u skladu s uvjetima utvrđenim u ovoj Uredbi.

(a)

„podnositelj zahtjeva” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je zatražila informacije o okolišu;

(b)

„javnost” znači jedna ili više fizičkih ili pravnih osoba odnosno njihove udruge, organizacije ili skupine;

(c)

„institucije i tijela Zajednice” znači sve javne institucije, tijela, uredi i agencije koji su uspostavljeni Ugovorom ili na temelju Ugovora, osim kad djeluju u pravosudnom ili zakonodavnom svojstvu. Međutim, odredbe glave II. primjenjuju se na institucije i tijela Zajednice koji djeluju u zakonodavnom svojstvu;

(d)

„informacije o okolišu” znači svaka informacija u pisanom, vizualnom, slušnom, elektroničkom ili bilo kojem drugom materijalnom obliku u vezi sa:

(e)

„planovi i programi koji se odnose na okoliš” znači planovi i programi:

Opći programi djelovanja o okolišu također se smatraju planovima i programima koji se odnose na okoliš.

Ova definicija ne obuhvaća financijske i proračunske planove i programe tj. planove i programe u kojima se utvrđuje način financiranja određenih projekata i aktivnosti odnosno koji se odnose na prijedloge godišnjih proračuna kao ni interne programe rada institucija i tijela Zajednice te planove i programe u slučaju opasnosti čija je jedina svrha civilna zaštita;

(f)

„pravo zaštite okoliša” znači zakonodavstvo Zajednice, bez obzira na njegovu pravnu osnovu, koje doprinosi provođenju ciljeva politike zaštite okoliša Zajednice utvrđenih u Ugovoru, a to su očuvanje, zaštita i poboljšanje kvalitete okoliša, zaštita zdravlja ljudi, razborita i racionalna uporaba prirodnih resursa te promicanje mjera na međunarodnoj razini radi rješavanja regionalnih i globalnih problema vezanih uz okoliš;

(g)

„upravni akt” znači svaka pojedinačna mjera u okviru prava zaštite okoliša koju je poduzela institucija ili tijelo Zajednice i koja je pravno obvezujuća i ima vanjske učinke;

(h)

„upravni propust” znači propust institucije ili tijela Zajednice u donošenju upravnog akta kako je utvrđeno u točki (g).

(a)

članaka 81., 82., 86. i 87. Ugovora (pravila tržišnog natjecanja);

(b)

članaka 226. i 228. Ugovora (postupci zbog povrede obveza iz Ugovora);

(c)

članka 195. Ugovora (postupci Europskog ombudsmana);

(d)

članka 280. Ugovora (postupci OLAF-a).

(a)

tekstove međunarodnih ugovora, konvencija i sporazuma te zakonodavstva Zajednice koji se odnose na područje zaštite okoliša ili su s njime povezani kao i tekstove politika, planova i programa koji se odnose na okoliš;

(b)

izvješća o napretku u vezi s provedbom stavki iz točke (a) koja su sastavile institucije i tijela Zajednice ili se kod njih nalaze u elektroničkom obliku;

(c)

korake koji su poduzeti u postupcima zbog povrede prava Zajednice od faze obrazloženog mišljenja sukladno članku 226. stavku 1. Ugovora;

(d)

izvješća o stanju okoliša iz stavka 4.;

(e)

podatke ili sažetke podataka dobivenih na temelju praćenja aktivnosti koje utječu ili bi mogle utjecati na okoliš;

(f)

odobrenja sa značajnim utjecajem na okoliš i sporazume vezane uz okoliš ili uputu na mjesto gdje se te informacije mogu zatražiti odnosno gdje im se može pristupiti;

(g)

studije o utjecaju na okoliš i procjene rizika u pogledu sastavnica okoliša ili uputu na mjesto gdje se te informacije mogu zatražiti odnosno gdje im se može pristupiti.

(a)

nacrtu prijedloga, ako je on raspoloživ;

(b)

informacijama o okolišu i procjenama koje su bitne za plan ili program u pripremi, ako su one raspoložive;

(c)

praktičnim rješenjima za sudjelovanje, uključujući:

(a)

se radi o neovisnoj i neprofitnoj pravnoj osobi u skladu s nacionalnim pravom ili običajem države članice;

(b)

joj je primarni deklarirani cilj promicanje zaštite okoliša u kontekstu prava zaštite okoliša;

(c)

postoji više od dvije godine i aktivno radi na ostvarivanju cilja iz točke (b);

(d)

je predmet na koji se zahtjev za interno preispitivanje odnosi obuhvaćen njezinim ciljevima i djelovanjem.