Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 31990L0618

    90/618/EEZ: Direktiva Vijeća od 8. studenoga 1990. o izmjeni, posebice u pogledu osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa o izravnom osiguranju osim životnog osiguranja

    SL L 330, 29.11.1990, p. 44–49 (ES, DA, DE, EL, EN, FR, IT, NL, PT)

    ⏵Ovaj dokument objavljen je u određenim posebnim izdanjima (FI, SV, CS, ET, LV, LT, HU, MT, PL, SK, SL, BG, RO, HR)

    Legal status of the document No longer in force, Date of end of validity: 01/11/2012

    ELI: http://data.europa.eu/eli/dir/1990/618/oj

    Date of document:
    08/11/1990
    Date of effect:
    20/11/1990; Stupanje na snagu Datum obavijesti
    Date of notification:
    20/11/1990
    Date of transposition:
    20/05/1992; Vidi čl. 12
    Date of end of validity:
    01/11/2012; Vidi 31973L0239 i 31988L0357
    Author:
    Vijeće Europske unije
    Responsible body:
    DG XV – Internal Market and Financial Services, DG15/A/02
    Form:
    Direktiva
    Addressee:
    Dvanaest država članica: Belgija, Danska, Njemačka, Irska, Grčka, Španjolska, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Portugal, Ujedinjena Kraljevina
    Internal reference:
    COM/90/0278, COM/88/0791
    Additional information:
    SYN 179, Prošireno na EGP 21994A0103(01), Direktiva o izmjeni
    Authentic language:
    španjolski, danski, njemački, grčki, engleski, francuski, talijanski, nizozemski, portugalski, islandski, norveški
    Co author:
    DG11, DG07
    Treaty:
    Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice
    Legal basis:
    Proposal:
    Link
    Link
    Link
    Select all documents mentioning this document
    Modifies:
    Relation Act Comment Subdivision concerned From To
    Modifies 31973L0239 Dodatak članak 29BIS 20/11/1990
    Modifies 31973L0239 Izmjena članak 5.D 20/11/1990
    Modifies 31973L0239 Dodatak naslov 3B 20/11/1990
    Modifies 31973L0239 Izmjena naslov 3 20/11/1990
    Modifies 31973L0239 Dodatak članak 29TER 20/11/1990
    Modifies 31988L0357 Dopuna članak 16.1 20/11/1990
    Modifies 31988L0357 Dopuna članak 15.1 20/11/1990
    Modifies 31988L0357 Dodatak članak 12BIS 20/11/1990
    Modifies 31988L0357 Izmjena članak 12.2 20/11/1990
    Modifies 31988L0357 Dopuna članak 21.2 20/11/1990
    Modifies 31988L0357 Zamjena članak 22.1 20/11/1990
    Modifies 31988L0357 Izmjena članak 27.1 20/11/1990
    Affected by case:
    • Proceedings concerning failure by Member States 61994CJ0109
    • Proceedings concerning failure by Member States 61994CJ0147
    Instruments cited:
    Link

    06/Sv. 10

    HR

    Službeni list Europske unije

    59

    31990L0618

    L 330/44

    SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

    DIREKTIVA VIJEĆA

    od 8. studenoga 1990.

    o izmjeni, posebice u pogledu osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, Direktive 73/239/EEZ i Direktive 88/357/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa o izravnom osiguranju osim životnog osiguranja

    (90/618/EEZ)

    VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

    Uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 57. stavak 2. i članak 66.,

    Uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

    U suradnji s Europskim parlamentom (2),

    Uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

    Budući da je u svrhu razvoja unutarnjeg tržišta osiguranja Vijeće 24. srpnja 1973. donijelo Direktivu 73/239/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na osnivanje i obavljanje poslova izravnog osiguranja osim životnog osiguranja (4) (dalje u tekstu: Prva direktiva), a 22. lipnja 1988. Direktivu 88/357/EEZ o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na izravno osiguranje osim životnog osiguranja, koja propisuje odredbe kako bi se olakšalo učinkovito ostvarivanje slobode pružanja usluga i o izmjeni Direktive 73/239/EEZ (5) (dalje u tekstu: Druga direktiva);

    Budući da je Direktiva 88/357/EEZ olakšala društvima za osiguranje koja imaju središnju upravu u Zajednici pružanje usluga u državama članicama, čime je ugovarateljima osiguranja omogućeno da se osiguraju ne samo kod osiguravatelja s poslovnim nastanom u njihovoj zemlji, nego i kod osiguravatelja koji imaju središnju upravu u Zajednici, a poslovni nastan u drugim državama članicama;

    Budući da su iz područja primjene odredbi Direktive 88/357/EEZ, posebno u pogledu slobode pružanja usluga, isključeni određeni rizici, čiju primjenu po tim odredbama u to vrijeme sprječavaju specifični propisi koje su donijela tijela država članica, a imajući u vidu prirodu i socijalne implikacije tih odredbi; budući da je bilo predviđeno da će ova isključenja biti preispitana nakon što ta Direktiva bude u primjeni neko vrijeme;

    Budući da se jedno od isključenja pritom odnosilo na osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, osim odgovornosti prijevoznika;

    Budući da se Komisija kod donošenja gore navedene Direktive obvezala Vijeću čim prije predočiti prijedlog vezan uz slobodu pružanja usluga u području osiguranja od građanskopravne odgovornosti za upotrebu motornih vozila (osim odgovornosti prijevoznika);

    Budući da, podložno uvjetima iz te iste Direktive vezano uz obvezno osiguranje, prikladno je za navedenu vrstu osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila predvidjeti mogućnost tretmana velikih rizika u smislu članka 5. iste Direktive;

    Budući da bi trebalo predvidjeti tretman velikih rizika i za osiguranja od oštećenja ili gubitka cestovnih motornih vozila i cestovnih vozila, osim motornih vozila;

    Budući da je Direktivom 88/357/EEZ utvrđeno da rizike koji se mogu pokriti pomoću suosiguranja na razini Zajednice u smislu Direktive Vijeća 78/473/EEZ od 30. svibnja 1978. o usklađivanju zakona i drugih propisa koji se odnose na suosiguranje na razini Zajednice (6) predstavljaju veliki rizici prema definiciji iz Direktive 88/357/EEZ; budući da će uključivanje vrste osiguranja motornih vozila u definiciju velikih rizika iz Direktive 88/357/EEZ kroz ovu Direktivu, djelovati tako da će ova vrsta osiguranja biti uključena u listu vrsta osiguranja koje mogu biti pokrivene pomoću suosiguranja na razini Zajednice.

    Budući da se Direktiva Vijeća 72/166/EEZ od 24. travnja 1972. o usklađivanju zakona država članica koji se odnose na osiguranje od građanskopravne odgovornosti za upotrebu motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (7), kako je zadnje izmijenjena Direktivom 90/232/EEZ (8), temelji na sustavu zelene karte i sporazumima između nacionalnih ureda za osiguranje, kako bi se omogućilo ukidanje kontrole zelene karte;

    Budući da bi državama članicama trebalo dozvoliti prijelazne odredbe radi postupne primjene specifičnih odredbi ove Direktive u vezi tretmana velikih rizika za navedene vrste osiguranja, čak i ako su ti rizici pokriveni suosiguranjem;

    Kako bi se osiguralo da sustav zelene karte i sporazumi između nacionalnih ureda za osiguranje i dalje uredno funkcioniraju, trebalo bi zahtijevati da se društva za osiguranje koja se bave osiguranjem od odgovornosti za upotrebu motornih vozila u jednoj državi članici u okviru pružanja usluga, u toj državi članici priključe uredu te države članice i da sudjeluju u financiranju istog;

    Budući da se Direktivom Vijeća 84/5/EEZ od 30. prosinca 1983. o usklađivanju zakona država članice koji se odnose na osiguranje od građanskopravne odgovornosti za upotrebu motornih vozila (9), kako je zadnje izmijenjena Direktivom broj 90/232/EEZ, zahtijevalo da države članice osnuju tijelo (garancijski fond) čija je zadaća osigurati naknadu štete žrtvama nezgoda koje su uzrokovala neosigurana ili nepoznata vozila;

    Budući da bi se isto tako trebalo zahtijevati da se društva za osiguranje koja se bave osiguranjem od odgovornosti za upotrebu motornih vozila u jednoj državi članici u okviru pružanja usluga, priključe garancijskom fondu osnovanom u toj državi članici i da sudjeluju u njegovom financiranju;

    Budući da propisi o pokriću povećanih rizika koji su na snazi u nekim državama članicama primjenjuju na sva društva koja pokrivaju rizike preko svojih poslovnih nastana koji se nalaze ondje; budući da je smisao tih propisa stvoriti protutežu obveznom karakteru osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila, tako da vozači dobiju mogućnost sklapanja osiguranja ove vrste; budući da bi državama članicama trebalo omogućiti da primjenjuju ove propise na društva koja na njihovu državnom području pružaju usluge, ako je to opravdano općim interesom i ako ne prelazi potrebnu mjeru.

    Budući da se u području osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila zaštita interesa oštećenika koji mogu podnijeti odštetni zahtjev tiče zapravo svakog pojedinca, stoga je preporučljivo osigurati da ove osobe ne budu stavljene u nepovoljan položaj i da im ne nastanu veće nepogodnosti time što osiguravatelj od odgovornosti za upotrebu motornih vozila obavlja poslove u okviru pružanja usluga, a ne preko poslovnog nastana; budući da u ovu svrhu, i samo ako interesi ovih osoba nisu dovoljno zaštićeni propisima koji se odnose na društvo koje pruža usluge u državi članici u kojoj ima poslovni nastan, treba predvidjeti da država članica pružanja usluga zahtijeva da društvo imenuje predstavnika koji ima boravište ili poslovni nastan na njezinu državnom području, koji prikuplja sve potrebne podatke o štetnom slučaju i koji ima dovoljne ovlasti da zastupa društvo prema oštećenim osobama koje bi mogle podnositi odštetne zahtjeve, uključujući ovlasti za isplatu odgovarajućih iznosa po odštetnim zahtjevima, te ako je potrebno, da zastupa društvo pred sudovima i tijelima te države članice vezano uz odštetne zahtjeve.

    Budući da se od predstavnika može zahtijevati i da zastupa društvo pred nadležnim tijelima države članice pružanja usluga u vezi provjere postojanja i valjanosti police osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila;

    Budući da bi trebalo predvidjeti fleksibilan postupak s kojim s može procijeniti postojanje uzajamnosti s trećim zemljama na razini Zajednice; budući da nije svrha ovog postupka zatvoriti financijska tržišta Zajednice nego naprotiv, budući da zajednica namjerava držati svoja tržišta otvorenima ostalom dijelu svijeta, jačanje liberalizacije globalnih financijskih tržišta u trećim zemljama; budući da u tu svrhu ova Direktiva predviđa postupke za vođenje pregovora s trećim zemljama, te ako ne preostane ništa drugo, kao zadnja mogućnost ostaje poduzimanje mjera s kojima će se obustaviti novi zahtjevi za izdavanjem odobrenja za rad odnosno ograničiti izdavanje novih odobrenja za rad,

    DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

    Članak 1.

    U smislu ove Direktive:

    (a)

    „vozilo” znači vozilo prema definiciji iz članka 1. točke 1. Direktive 72/166/EEZ;

    (b)

    „ured” znači nacionalni ured za osiguranje prema definiciji iz članka 1. točke 3. Direktive 72/166/EEZ;

    (c)

    „garancijski fond” znači tijelo iz članka 1. točke 4. Direktive 84/5/EEZ;

    (d)

    „matično društvo” znači matično društvo prema definiciji iz članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ (10);

    (e)

    „društvo kći” znači društvo kći prema definiciji iz članaka 1. i 2. Direktive 83/349/EEZ;

    svako društvo kći društva kćeri smatra se društvom kćeri matičnog društva koje je na čelu tih društava.

    Članak 2.

    U članku 5. točki (d) Direktive 73/239/EEZ „rizici razvrstani u vrste osiguranja 8, 9, 13 i 16 iz točke A Priloga” u prvom stavku točke iii. zamjenjuje se sljedećim:

    „rizici razvrstani u vrste osiguranja 3, 8, 9, 10, 13 i 16 iz točke A Priloga”.

    Članak 3.

    1.   Naslov glave III. Direktive 73/239/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

    „GLAVA III.A

    Propisi koji se primjenjuju na zastupništva ili na podružnice s poslovnim nastanom unutar Zajednice, a koji pripadaju društvima čije su središnje uprave izvan Zajednice.”

    2.   Sljedeći naslov stavlja se iza članka 29. Direktive 73/239/EEZ:

    „GLAVA III. B

    Propisi koji se primjenjuju na društva kćeri matičnih društava koja su uređena pravom trećih zemalja, i na stjecanje udjela od strane ovih matičnih društava.”

    Članak 4.

    Članci 29.a i 29.b dodaju se Glavi III. B Direktive 73/239/EEZ:

    „Članak 29.a

    Nadležna tijela države članice obavještavaju Komisiju:

    (a)

    o svakom odobrenju za rad izdanom izravnom ili neizravnom društvu kćeri čije jedno ili više matičnih društava uređuje pravo treće zemlje. Komisija o tome obavještava Odbor za osiguranje koji osniva Vijeće na prijedlog Komisije;

    (b)

    kada god takvo matično društvo stekne udjel u društvu za osiguranje iz Zajednice, tako da mu to društvo za osiguranje postaje društvo kći. Komisija o tome obavještava Odbor za osiguranje koji osniva Vijeće na prijedlog Komisije.

    Kada se odobrenje za rad izdaje izravnom ili neizravnom društvu kćeri jednog ili više matičnih društava uređenih pravom trećih zemalja, struktura grupe navodi se u obavijesti koju nadležna tijela upućuju Komisiji.

    Članak 29.b

    1.   Države članice obavještavaju Komisiju o svakom problemu opće prirode na koji su naišla njihova društva za osiguranje prilikom poslovnog nastana ili obavljanja poslova u trećoj zemlji.

    2.   Najkasnije šest mjeseci prije početka primjene ove Direktive, a nakon toga periodično, Komisija sastavlja izvješće u kojem ispituje tretman društava za osiguranje iz Zajednice u trećim zemljama u smislu stavaka 3. i 4., i to u pogledu poslovnog nastana i obavljanja poslova osiguranja, i u pogledu stjecanja udjela u društvima za osiguranje trećih zemalja. Komisija podnosi ta izvješća Vijeću s prikladnim prijedlozima.

    3.   Smatra li Komisija, na temelju izvještaja iz stavka 2. ili na temelju drugih informacija, da treća zemlja nije društvima za osiguranje iz Zajednice omogućila isti učinkovit pristup tržištu usporediv s onim koji Zajednica daje društvima za osiguranje iz te iste treće zemlje, Komisija može podnijeti prijedloge Vijeću radi davanja odgovarajućih ovlaštenja za vođenje pregovora koji će imati za cilj da se za društva za osiguranje Zajednice ishodi usporedivi položaj glede tržišnog natjecanja. Vijeće donosi odluku kvalificiranom većinom.

    4.   Smatra li Komisija, na temelju izvještaja iz stavka 2. ili na temelju drugih informacija, da društva za osiguranje iz Zajednice u trećoj zemlji nemaju isti tretman glede tržišnog natjecanja kao domaća društva za osiguranje i da nisu ispunjeni uvjeti učinkovitog pristupa tržištu, Komisija može započeti pregovore radi ispravljanja takve situacije.

    U slučaju opisanom u prvom podstavku, uz pokretanje pregovora može se svakodobno u skladu s postupkom utvrđenim u aktu o osnivanju Odbora za osiguranje iz članka 29.a, odlučiti da nadležna tijela država članica moraju ograničiti ili obustaviti svoje odluke u pogledu sljedećeg:

    —

    zahtjeva za izdavanjem odobrenja za rad, bilo onih koji se podnose za vrijeme donošenja odluke ili onih koji su podneseni nakon nje, i

    —

    stjecanja udjela od strane izravnih ili neizravnih matičnih društava koje uređuje pravo dotične treće zemlje.

    Ove mjere ne smiju trajati duže od tri mjeseca.

    Prije isteka ovog roka od tri mjeseca, Vijeće može uzimajući u obzir ishod pregovora, na prijedlog Komisije, kvalificiranom većinom donijeti odluku o nastavku mjera.

    Ova ograničenja ili obustava se ne primjenjuju prilikom osnivanja društava kćeri od strane društava za osiguranje ili njihovih društava kćeri koji imaju propisno odobrenje za rad u Zajednici, niti prilikom stjecanja udjela u društvu za osiguranje Zajednice od strane ovih društava ili društava kćeri.

    5.   Smatra li Komisija da se pojavila neka od situacija opisana u stavcima 3. i 4., države članice odmah obavještavaju Komisiju na njezin zahtjev:

    (a)

    o svakom zahtjevu za izdavanje odobrenja za rad izravnom ili neizravnom društvu kćeri, čije je jedno ili više matičnih društava uređeno pravom dotične treće zemlje;

    (b)

    o svakoj namjeri takvog društva da stekne udjele u društvu za osiguranje iz Zajednice čime bi to društvo za osiguranje postalo društvo kći tog društva.

    Ova obveza pružanja informacija prestaje nakon što je zaključen sporazum s trećom zemljom iz stavaka 3. i 4. ili ako su prestale važiti mjere iz drugog i trećeg podstavka stavka 4.

    6.   Mjere donijete po ovom članku u skladu su s obvezama Zajednice iz međunarodnih bilateralnih ili multilateralnih sporazuma koji uređuju osnivanje i obavljanje poslova društava za osiguranje.”

    Članak 5.

    U drugom podstavku članka 12. stavka 2. Direktive 88/357/EEZ, druga i treća alineja se brišu.

    Članak 6.

    U glavi III. Direktive 88/357/EEZ umeće se sljedeći članak:

    „Članak 12.a

    1.   Ovaj se članak primjenjuje u slučajevima kada društvo preko svog poslovnog nastana koji se nalazi u državi članici, pokriva rizik razvrstan u vrstu osiguranja 10 iz točke A Priloga Direktivi 73/239/EEZ, osim odgovornosti prijevoznika, koji se nalazi u drugoj državi članici.

    2.   Država članica pružanja usluga zahtjeva da društvo bude član i da sudjeluje u financiranju njezina nacionalnog ureda i nacionalnog garancijskog fonda.

    Od društva se međutim ne smije zahtijevati da vrši uplate ili daje doprinose za ured i fond države članice pružanja usluga za rizike pokrivene u okviru pružanja usluga, osim onih koji se obračunavaju po istoj osnovici kao u slučaju društava koja preko poslovnog nastana koji se nalazi u toj državi članici pokrivaju rizike vrste osiguranja 10, osim odgovornosti prijevoznika, a na temelju prihoda od premija iz te vrste osiguranja ili na temelju broja rizika koje pokriva ta vrsta osiguranja u toj državi članici.

    3.   Ova Direktiva ne sprečava da se od društva za osiguranje koje pruža usluge zahtjeva da se pridržava propisa države članice pružanja usluga koji se odnose na pokriće povećanih rizika, ako ti propisi vrijede za društva s poslovnim nastanom u toj državi članici.

    4.   Država članica pružanja usluga zahtjeva da društva osiguraju da osobe koje su podnijele odštetne zahtjeve u vezi događaja koji su se zbili na njezinu državnom području, ne budu stavljene u nepovoljniji položaj samo zato jer društvo pokriva rizik vrste osiguranja 10, osim odgovornosti prijevoznika, u okviru pružanja usluga, a ne preko poslovnog nastana u toj državi.

    U tu svrhu država članica pružanja usluga zahtjeva da društvo imenuje predstavnika koji ima boravište ili poslovni nastan na njezinu državnom području, koji prikuplja sve potrebne podatke o štetnom slučaju i koji ima dovoljne ovlasti da zastupa društvo prema oštećenim osobama koje bi mogle podnositi odštetne zahtjeve, uključujući ovlasti za isplatu odgovarajućih iznosa po odštetnim zahtjevima, te ako je potrebno, da zastupa društvo pred sudovima i tijelima te države članice vezano uz odštetne zahtjeve.

    Od predstavnika se može zahtijevati i da zastupa društvo pred nadležnim tijelima države članice pružanja usluga u vezi provjere postojanja i valjanosti police osiguranja od odgovornosti za upotrebu motornih vozila.

    Država članica pružanja usluga ne može zahtijevati da predstavnik obavlja poslove u ime društva koje ga je imenovalo, osim onih koji su utvrđeni u drugom i trećem podstavku. Imenovani predstavnik ne smije u ime navedenog društva obavljati poslove izravnog osiguranja.

    Imenovanje predstavnika ne predstavlja samo po sebi otvaranje podružnice ili zastupništva u smislu članka 6. stavka 2. točke (b) Direktive 73/239/EEZ, a predstavnik ne predstavlja poslovni nastan u smislu članka 2. točke (c) ove Direktive.”

    Članak 7.

    1. U članku 15. stavku 1. i članku 16. stavku 1. Direktive 88/357/EEZ dodaje se sljedeći podstavak:

    „Svaka država članica na čijem državnom području društvo namjerava pružati usluge koje pokrivaju rizike vrste osiguranja10, osim odgovornosti prijevoznika, može zahtijevati da društvo:

    —

    obavijesti o imenu i adresi predstavnika za likvidaciju šteta iz članka 12.a stavka 4.;

    —

    dostavi izjavu da je društvo postalo član nacionalnog ureda i nacionalnog garancijskog fonda države članice pružanja usluga.”

    Članak 8.

    U članku 21. stavku 2. Direktive 88/357/EEZ dodaje se sljedeći podstavak:

    „Svaka država članica može zahtijevati da se u gore spomenutim dokumentima također navedu ime i adresa predstavnika za likvidaciju šteta društva za osiguranje.”

    Članak 9.

    Članak 22. stavak 1. Direktive 88/357/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

    „1.   Svaki poslovni nastan obavještava svoje nadzorno tijelo, u odnosu na poslove koji su sklopljeni u okviru pružanja usluga, o iznosu primljenih premija, bez odbitka reosiguranja, po državi članici i po podskupini osiguranja.

    Podskupine osiguranja definirane su kako slijedi:

    —

    nezgoda i bolest (1 i 2),

    —

    osiguranje motornih vozila (3, 7 i 10, s time da su podaci za vrstu osiguranja 10, osim odgovornosti prijevoznika, specificirani),

    —

    požar i ostala oštećenja imovine (8 i 9),

    —

    zrakoplovno, pomorsko i transportno osiguranje (4, 5, 6, 7, 11 i 12),

    —

    opća odgovornost (13),

    —

    kredit i jamstvo (14 i 15),

    —

    ostale vrste osiguranja (16, 17 i 18).

    Nadzorno tijelo svake države članice prosljeđuje ove informacije nadzornim tijelima svake države članice pružanja usluga.”

    Članak 10.

    Zadnji podstavak članka 27. stavka 1. Direktive 88/357/EEZ zamjenjuje se sljedećim:

    „Odstupanja koja su dopuštena od 1. siječnja 1995. primjenjuju se samo na ugovore koji pokrivaju rizike razvrstane u vrste osiguranja 3, 8, 9, 10, 13 i 16, koji se nalaze isključivo u jednoj od četiri države članice koje koriste prijelazne odredbe.”

    Članak 11.

    Bez obzira na članak 23. stavak 2. Direktive 88/357/EEZ, u slučaju velikih rizika u smislu članka 5. točke (d) Direktive 73/239/EEZ, razvrstanih pod vrstom osiguranja 10, osim odgovornosti prijevoznika, država članica pružanja usluga može propisati da:

    —

    iznos tehničkih pričuva za dotični ugovor utvrđuje se pod nadzorom tijela dotične države članice, u skladu s njezinim propisima ili, ako takvih propisa nema, u skladu s uobičajenom praksom u toj državi članici, do datuma kada se države članice moraju uskladiti s Direktivom o usklađivanju godišnjih financijskih izvještaja društava za osiguranje,

    —

    pokriće pričuva istovjetnom i usklađenom imovinom podliježe nadzoru tijela te države članice u skladu s njezinim propisima ili uobičajenom praksom, do objave Treće direktive o neživotnom osiguranju,

    —

    lokalizacija imovine iz druge alineje podliježe nadzoru tijela te države članice u skladu s njezinim propisima ili uobičajenom praksom, do datuma kada se države članice moraju uskladiti s Trećom direktivom o neživotnom osiguranju.

    Članak 12.

    Države članice izmjenjuju svoje nacionalne odredbe kako bi se uskladile s ovom Direktivom u roku od 18 mjeseci od datuma njezine objave (11) i o tome odmah obavještavaju Komisiju.

    Odredbe izmijenjene u skladu s prvim podstavkom primjenjuju se u roku od 24 mjeseca od datuma objave ove Direktive.

    Članak 13.

    Ova je Direktiva upućena svim državama članicama.

    Sastavljeno u Bruxellesu 8. studenog 1990.

    Za Vijeće

    Predsjednik

    P. ROMITA

    (1)  SL C 65, 15.3.1989., str. 6. i SL C 180, 20.7.1990., str. 6.

    (2)  SL C 68, 19.3.1990., str. 85. i Odluka od 10. listopada 1990. (još nije objavljena u Službenom listu).

    (3)  SL C 194, 31.7.1989., str. 3.

    (4)  SL L 228, 16.8.1973., str. 3.

    (5)  SL L 172, 4.7.1988., str. 1.

    (6)  SL L 151, 7.6.1978., str. 25.

    (7)  SL L 103, 2.5.1972., str. 1.

    (8)  SL L 129, 19.5.1990., str. 33.

    (9)  SL L 8, 11.1.1984., str. 17.

    (10)  SL L 193, 18.7.1983., str. 1.

    (11)  Ova je Direktiva priopćena državama članicama 20. studenoga 1990.

    Top