(1)

Direktiva 2009/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) značajno je izmijenjena nekoliko puta. S obzirom na daljnje izmjene tu bi direktivu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Unutarnje tržište prirodnog plina, koje se postupno uvodi od 1999., ima za cilj pružanje stvarnog izbora svim potrošačima u Uniji, bilo da se radi o građanima ili poduzećima, novih poslovnih mogućnosti i dodatne prekogranične trgovine, radi ostvarivanja veće učinkovitosti, konkurentnih cijena i viših standarda usluga te doprinošenja sigurnosti opskrbe i održivosti.

(3)

Direktiva 2003/55/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Direktiva 2009/73/EZ značajno su doprinijele stvaranju unutarnjeg tržišta prirodnog plina.

(4)

Uredbom (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Direktivom (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (7) ostvaren je daljnji korak u razvoju unutarnjeg tržišta električne energije s građanima u središtu i doprinos ciljevima Unije u pogledu prelaska na sustav čiste energije i smanjenja emisija stakleničkih plinova. Unutarnje tržište prirodnog plina trebalo bi se temeljiti na istim načelima, a posebno bi trebalo osigurati istu razinu zaštite potrošača. Energetskom politikom Unije trebali bi se osobito obuhvatiti ugroženi kupci i rješavati pitanje energetskog siromaštva.

(5)

Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (8) Unija se obvezala na smanjenje emisija stakleničkih plinova. Pravila unutarnjeg tržišta za plinovita goriva trebaju se uskladiti s tom uredbom. U tom je kontekstu Unija utvrdila kako ažurirati svoja energetska tržišta, među ostalim u pogledu dekarbonizacije tržišta plina, u komunikacijama Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenima „Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: strategija EU-a za integraciju energetskog sustava” („strategija EU-a za integraciju energetskog sustava”) i „Strategija za vodik za klimatski neutralnu Europu” („strategija EU-a za vodik”) te u Rezoluciji Europskog parlamenta od 10. srpnja 2020. o sveobuhvatnom europskom pristupu skladištenju energije (9). Ovom bi se Direktivom trebalo doprinijeti postizanju cilja Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova uz istodobno osiguravanje sigurnosti opskrbe i ispravnog funkcioniranja unutarnjih tržišta prirodnog plina i vodika.

(6)

Ovom se Direktivom dopunjuju povezani instrumenti o politikama i zakonodavni instrumenti Unije, posebno oni predloženi na temelju komunikacije Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljene „Europski zeleni plan”, kao što su uredbe (EU) 2023/857 (10), (EU) 2023/957 (11), (EU) 2023/1805 (12) i (EU) 2023/2405 (13) te direktive (EU) 2023/959 (14), (EU) 2023/1791 (15) i (EU) 2023/2413 (16) Europskog parlamenta i Vijeća, kojima je cilj potaknuti dekarbonizaciju gospodarstva Unije i osigurati da ono i dalje bude usmjereno prema klimatski neutralnoj Uniji do 2050., u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119. Glavni je cilj ove Direktive omogućiti i olakšati takvu tranziciju prema klimatskoj neutralnosti osiguravanjem širenja tržišta vodika i učinkovitog tržišta prirodnog plina.

(7)

U komunikaciji Komisije od 8. ožujka 2022. naslovljenoj „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju” (REPowerEU), koja je donesena nakon početka ničim izazvane i neopravdane ruske vojne agresije na Ukrajinu, naglašena je važnost diversifikacije opskrbe plinom kako bi se postupno ukinula ovisnost Unije o ruskoj energiji. U toj je komunikaciji prepoznato da bi povećanje održivog biometana i uvođenje vodika iz obnovljivih izvora mogli imati odlučujuću ulogu te se u tu svrhu zakonodavce pozvalo da brzo donesu ovu Direktivu i Uredbu (EU) 2024/1789 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(8)

Uredbom (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18) osigurava se skup obveza za sudionike na tržištu plina. Nacionalna regulatorna tijela kako su navedena u toj uredbi odgovorna su za osiguravanje provedbe te uredbe u državama članicama. Te su odredbe ključne kako bi se osiguralo da trgovanje plinom podliježe obvezama transparentnosti.

(9)

Ovom se Direktivom nastoji olakšati ulazak plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina te vodika u energetski sustav, čime bi se omogućio prelazak s fosilnog plina te stvorili uvjeti u kojima plin iz obnovljivih izvora i niskougljični plin te vodik mogu imati važnu ulogu u postizanju Unijinih klimatskih ciljeva do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050. Ovom se Direktivom ujedno nastoji uspostaviti regulatorni okvir koji svim sudionicima na tržištu omogućuje i potiče ih da prijeđu s fosilnog plina i planiraju svoje aktivnosti kako bi se izbjegli učinci ovisnosti te se nastoji osigurati postupno i pravodobno ukidanje fosilnog plina, osobito u svim relevantnim industrijskim sektorima i za potrebe grijanja.

(10)

Integracijom održivog biometana u skladu s kriterijima utvrđenima u Direktivi (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (19) u sustav prirodnog plina podupiru se klimatski ciljevi Unije i doprinosi diversifikaciji opskrbe energijom. Zahtjeve za priključenje proizvodnje plina iz obnovljivih izvora na mrežu trebalo bi ocijeniti u razumnim rokovima te bi ih trebala pratiti relevantna regulatorna tijela. Trebalo bi biti moguće dati prednost zahtjevima za priključenje na razini transporta i distribucije za proizvodnju plina iz obnovljivih izvora u odnosu na zahtjeve za priključenje proizvodnje prirodnog plina i niskougljičnog plina.

(11)

U strategiji EU-a za vodik uzimaju se u obzir različiti potencijali država članica za proizvodnju vodika iz obnovljivih izvora, zbog čega otvoreno i konkurentno unutarnje tržište s neometanom prekograničnom trgovinom znatno koristi tržišnom natjecanju, cjenovnoj pristupačnosti i sigurnosti opskrbe. Osim toga, u strategiji EU-a za vodik naglašava se i da bi se prelaskom na likvidno tržište na kojem bi se trgovalo vodikom kao robom olakšao ulazak novih proizvođača i da bi to koristilo dubljoj integraciji s drugim nositeljima energije te bi se stvorili održivi cjenovni signali za odluke o ulaganjima i operativne odluke. Pravila utvrđena u ovoj Direktivi trebala bi stoga olakšati nastanak tržišta vodika, trgovinu vodikom kao robom i likvidna tržišna čvorišta. Države članice trebale bi ukloniti sve nepotrebne prepreke u tom pogledu. Uz uvažavanje svojstvenih razlika, postojeća pravila koja su omogućila učinkovito komercijalno poslovanje i trgovanje osmišljene za tržišta električne energije i prirodnog plina trebalo bi razmotriti i za tržište vodika. Iako se ovom Direktivom utvrđuju opća načela koja se primjenjuju na funkcioniranje tržišta vodika, pri primjeni tih načela primjereno je uzeti u obzir fazu razvoja tog tržišta.

(12)

U skladu sa strategijom EU-a za vodik, od 2030. nadalje očekuje se široka upotreba vodika iz obnovljivih izvora radi dekarbonizacije određenih sektora, od zrakoplovstva i brodarstva do industrijskih sektora koje je teško dekarbonizirati. Svi krajnji kupci priključeni na sustave za vodik trebali bi se moći osloniti na osnovna prava potrošača koja se primjenjuju na krajnje kupce priključene na sustave za prirodni plin, na primjer na pravo na promjenu opskrbljivača i na točne informacije o obračunu. Ako su kupci priključeni na mrežu za vodik, na primjer industrijski kupci, trebali bi imati potrošačka prava jednaka onima koja imaju kupci prirodnog plina. Međutim, odredbe za potrošače namijenjene poticanju sudjelovanja kupaca iz kategorije kućanstvo na tržištu, kao što su alati za usporedbu cijena i aktivni kupci, ne bi se trebale primjenjivati na sustav za vodik.

(13)

U skladu sa strategijom EU-a za vodik prioritet Unije jest razvoj vodika iz obnovljivih izvora, proizvedenog uglavnom upotrebom energije vjetra i solarne energije. Vodik iz obnovljivih izvora proizveden upotrebom energije iz biomase obuhvaćen je definicijom bioplina kako je utvrđena u Direktivi (EU) 2018/2001. Vodik iz obnovljivih izvora najkompatibilniji je s Unijinim ciljevima klimatske neutralnosti i nulte stope onečišćenja u dugoročnom razdoblju i najusklađeniji s integriranim energetskim sustavom. Međutim, proizvodnja vodika iz obnovljivih izvora vjerojatno neće rasti dovoljno brzo kako bi se zadovoljio očekivani rast potražnje za vodikom u Uniji. Niskougljična goriva kao što je niskougljični vodik stoga mogu imati ulogu u energetskoj tranziciji u skladu s klimatskim ciljevima Unije, posebno kratkoročno i srednjoročno, kako bi se brzo smanjile emisije iz postojećih goriva i poduprla tranzicija Unijinih kupaca u sektorima koje je teško dekarbonizirati i u kojima nisu dostupne energetski ili troškovno učinkovitije opcije. Kako bi se poduprla tranzicija, potrebno je utvrditi prag za smanjenje emisija stakleničkih plinova za niskougljični vodik i sintetička plinovita goriva. Taj bi prag trebao postati stroži za vodik proizveden u postrojenjima koja započnu s radom od 1. siječnja 2031. kako bi se uzeo u obzir tehnološki razvoj i bolje potaknuo dinamičan napredak prema smanjenju emisija stakleničkih plinova iz proizvodnje vodika.

(14)

U strategiji EU-a za integraciju energetskog sustava istaknuta je potreba za uvođenjem sustava certificiranja na razini Unije kako bi se obuhvatila i niskougljična goriva, što bi državama članicama omogućilo da ih usporede s drugim mogućnostima dekarbonizacije i da ih u svojoj kombinaciji izvora energije smatraju održivim rješenjem. Certificiranje niskougljičnih goriva trebalo bi provoditi na način koji je u skladu s certificiranjem obnovljivih goriva. Stoga je primjereno uputiti na odredbe o certificiranju obnovljivih goriva utvrđene u Direktivi (EU) 2018/2001 i po analogiji ih primijeniti na certificiranje niskougljičnih goriva. Kako bi se osiguralo da niskougljična goriva imaju isti učinak dekarbonizacije kao i alternative iz obnovljivih izvora, važno je da ih se certificira primjenom sličnog metodološkog pristupa, utemeljenog na procjeni njihovih ukupnih emisija stakleničkih plinova tijekom cijelog životnog ciklusa. Pri takvoj procjeni tijekom cijelog životnog ciklusa trebalo bi uzeti u obzir emisije koje proizlaze iz proizvodnje niskougljičnih goriva u cijelom lancu opskrbe, uključujući emisije koje proizlaze iz ekstrakcije primarne energije, obrade i prijevoza, te bi trebalo uzeti u obzir neizravne emisije koje proizlaze iz preusmjeravanja neeleastičnih ulaznih sirovina i stvarnih stopa hvatanja ugljika. Emisije metana s početka proizvodnog lanca trebale bi se izvesti na temelju mjera uključenih u Uredbu (EU) 2024/1787 Europskog parlamenta i Vijeća (20). Time bi se omogućilo uvođenje sveobuhvatnog sustava certificiranja na razini Unije kojim bi se obuhvatila cjelokupna kombinacija izvora energije u Uniji. Budući da niskougljična goriva i niskougljični vodik nisu obnovljiva goriva, njihova terminologija i certificiranje nisu mogli biti uključeni u područje primjene Direktive (EU) 2018/2001. Stoga se to nadoknađuje njihovim uključivanjem u ovu Direktivu.

(15)

Metan i vodik doprinose globalnom zagrijavanju. Njihovo istjecanje iz sustava za prirodni plin i vodik trebalo bi stoga izbjegavati u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i kako bi se njihov utjecaj na klimu sveo na najmanju moguću mjeru. Transport i distribucija prirodnog plina te podzemna skladišta i terminali za ukapljeni prirodni plin trebaju biti u skladu s relevantnim odredbama Uredbe (EU) 2024/1787. Tom se uredbom utvrđuju pravila za točno mjerenje emisija metana u energetskom sektoru u Uniji, njihovu kvantifikaciju, praćenje, izvješćivanje o njima i njihovu provjeru te za smanjivanje tih emisija, među ostalim s pomoću pregleda radi otkrivanja i saniranja istjecanja, obveza sanacije te ograničenja ispuštanja u atmosferu i spaljivanja na baklji. Osim toga, ovom bi Direktivom trebalo predvidjeti da operatori mreža, skladišta i terminala za vodik poduzimaju mjere za sprečavanje i smanjenje na najmanju moguću mjeru emisija vodika tijekom rada i provoditi, u redovitim vremenskim razmacima, otkrivanja i sanacije istjecanja vodika na svim relevantnim komponentama za koje je odgovoran operator. Komisija bi, prema potrebi, trebala izvješćivati o rizicima od istjecanja vodika u pogledu okoliša i klime i, prema potrebi, podnijeti prijedloge mjera, uključujući maksimalne stope istjecanja vodika, kako bi se mogući rizici od istjecanja vodika sveli na najmanju moguću mjeru. Ako se takve mjere donesu, trebalo bi ih uzeti u obzir u metodologiji za procjenu ušteda emisija stakleničkih plinova iz niskougljičnih goriva.

(16)

Uvozom vodika iz obnovljivih izvora i niskougljičnog vodika vjerojatno će se dopuniti vodik proizveden u Uniji u cilju osiguravanja brze dostupnosti velikih količina vodika kako bi se zadovoljila potražnja Unije. Stoga je za Komisiju i države članice uzajamno korisno, u skladu s njihovim nadležnostima, sudjelovanje u otvorenom i konstruktivnom dijalogu kako bi se uspostavila suradnja s trećim zemljama. Takva suradnja mogla bi posebno doprinijeti promicanju stvaranja tržištâ čistih i novih tehnologija prijenosom znanja i visokom razinom zaštite okoliša, održivosti i ublažavanjem klimatskih promjena, izbjegavajući pritom negativne socijalne učinke ili učinke na okoliš. U tom bi kontekstu Unija mogla imati vodeću ulogu u razvoju globalnih standarda za certificiranje niskougljičnih goriva i ojačati svoju ulogu globalnog predvodnika u području klime, koristeći se pritom svojom klimatskom diplomacijom za razvoj uzajamno korisne suradnje s izvoznim partnerima.

(17)

Slobode koje su građanima Unije zajamčene Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) – među ostalim, slobodno kretanje robe, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga – ostvarive su samo na potpuno otvorenom tržištu koje svim potrošačima omogućuje slobodan odabir opskrbljivača i svim opskrbljivačima slobodnu isporuku kupcima.

(18)

Kako bi se postigao cilj Unije da postane klimatski neutralna do 2050., napore usmjerene na dekarbonizaciju tržišta plina trebalo bi ulagati istodobno s uvođenjem obnovljivih izvora energije u okviru ciljeva Unije utvrđenih Direktivom (EU) 2018/2001 i dodatnim naporima usmjerenima na dekarbonizaciju koji se temelje na drugim nefosilnim izvorima. Kad je riječ o potpuno otvorenom tržištu, države članice trebale bi i dalje moći planirati svoju kombinaciju izvora energije, uključujući kombiniranu upotrebu obnovljivih goriva i niskougljičnih goriva, u kontekstu svojih posebnih nacionalnih okolnosti. U tu bi svrhu pri osmišljavanju programa potpore, uključujući financijsku potporu, za obnovljiva goriva ili niskougljična goriva Unija trebala podupirati postizanje ciljeva Unije, dok države članice zadržavaju pravo odabrati koji izvor obnovljivih goriva ili niskougljičnih goriva, ako uopće, podupiru, pod uvjetom da su takva goriva u skladu s kriterijima utvrđenima u Direktivi (EU) 2018/2001 i ovoj Direktivi te da su takvi programi potpore u skladu s primjenjivim pravnim okvirom za državne potpore koji se temelji na člancima 107. i 108. UFEU-a. Osim toga, države članice mogu odlučiti utvrditi dodatne zahtjeve za smanjenje emisija stakleničkih plinova, u skladu sa svojom nacionalnom strategijom za dekarbonizaciju.

(19)

Interesi potrošača trebali bi biti u središtu ove Direktive, a kvaliteta usluga trebala bi biti središnja odgovornost poduzeća za prirodni plin i vodik. Potrebno je ojačati i zajamčiti te uključiti veću transparentnost u postojeća prava potrošača i prava na pristup temeljnim uslugama, među ostalim energiji, te u rješavanje pitanja energetskog siromaštva, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 26. travnja 2017. o uspostavi europskog stupa socijalnih prava, koji su Europski parlament, Vijeće i Komisija proglasili i potpisali 17. studenoga 2017. na socijalnom samitu u Göteborgu. U tom bi pogledu trebalo izbjegavati unakrsno subvencioniranje mreža za vodik putem tarifa za prirodni plin ili električnu energiju. Zaštitom potrošača trebalo bi osigurati da se svi potrošači u širem kontekstu Unije koriste prednostima konkurentnog tržišta prirodnog plina. Prava potrošača trebale bi provoditi države članice ili, ako su države članice tako predvidjele, regulatorna tijela.

(20)

U europskom stupu socijalnih prava energija je ubrojena u temeljne usluge kojima svi trebaju imati pristup, a za one kojima je to potrebno u njemu se poziva na pružanje mjera potpore (načelo 20.). U UN-ovu cilju održivog razvoja broj 7 također se poziva na osiguravanje pristupa cjenovno pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj i modernoj energiji za sve.

(21)

Zahtjeve javne usluge i zajedničke minimalne norme koje iz njih proizlaze potrebno je dodatno ojačati i time osigurati da svi potrošači, a posebno oni ugroženi, mogu iskoristiti prednosti tržišnog natjecanja i poštenih cijena. Zahtjeve javne usluge trebalo bi utvrditi na nacionalnoj razini, vodeći računa o nacionalnim okolnostima. Međutim, države članice trebale bi poštovati pravo Unije.

(22)

Kako bi se olakšala dekarbonizacija topline koja se temelji na uključivosti, potrošači trebaju biti informirani o održivim alternativama na koje mogu prijeći i imati pristup odgovarajućim mogućnostima financiranja i subvencijama. Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi na najmanju moguću mjeru svele negativne učinke koje promjene goriva ili priključci na centralizirano grijanje provedeni na temelju ove Direktive imaju na krajnje kupce, uključujući one pogođene energetskim siromaštvom i ugrožene kupce. Države članice trebale bi, prema potrebi, na najbolji mogući način iskorištavati financiranje, uključujući javno financiranje i instrumente financiranja uspostavljene na razini Unije, s ciljem svođenja negativnih učinaka na najmanju moguću mjeru i osiguravanja pravedne i uključive energetske tranzicije.

(23)

Države članice trebale bi imati široku slobodu odlučivanja o nametanju obveza javne usluge poduzećima za prirodni plin u ostvarivanju ciljeva od općeg gospodarskog interesa, a da se pritom ne ometa prijelaz na integrirani energetski sustav s visokom energetskom učinkovitošću koji se temelji na obnovljivim izvorima energije u skladu s relevantnim ciljevima, pravom i strategijama Unije. Međutim, određivanje cijena opskrbe prirodnim plinom kao obveze javne usluge mjera je kojom se znatno narušava tržišno natjecanje i čija provedba često dovodi do akumulacije tarifnih deficita, ograničavanja izbora potrošača, manjih poticaja za uštedu energije i ulaganja u energetsku učinkovitost, nižih standarda usluge, nižih razina uključenosti i zadovoljstva potrošača, ograničavanja tržišnog natjecanja te do manjeg broja inovativnih proizvoda i usluga na tržištu. Stoga bi države članice trebale primjenjivati druge instrumente politike, posebno ciljane mjere socijalne politike, kako bi svojim građanima mogle zajamčiti cjenovno pristupačnu opskrbu prirodnim plinom. Javne intervencije u određivanju cijena opskrbe prirodnim plinom u načelu bi predstavljale mjeru kojom se narušava tržište. Takve bi se intervencije stoga trebale provoditi samo ako je to primjereno i u obliku obveze javne usluge te bi trebale biti podložne posebnim uvjetima. Potpunom liberalizacijom maloprodajnog tržišta prirodnog plina koje ispravno funkcionira potaknulo bi se cjenovno i necjenovno tržišno natjecanje među postojećim opskrbljivačima i ulazak novih sudionika na tržište, čime bi se povećali izbor i zadovoljstvo potrošača. Na temelju ove Direktive regulirane cijene, uključujući cijene niže od troškova, trebale bi biti moguće za kupce pogođene energetskim siromaštvom, ugrožene kupce iz kategorije kućanstvo i, u posebnim slučajevima, kupce iz kategorije kućanstvo i mikropoduzeća. Tijekom krize cijena prirodnog plina, kada se veleprodajne i maloprodajne cijene prirodnog plina znatno povećaju, državama članicama trebalo bi dopustiti da privremeno prošire primjenu reguliranih cijena na temeljne socijalne usluge, kako su definirane u članku 2. točki 4. Uredbe (EU) 2017/1938 Europskog parlamenta i Vijeća (21), i na mala i srednja poduzeća (MSP-ovi). Kad je riječ o kupcima iz kategorije kućanstvo, temeljnim socijalnim uslugama i MSP-ovima, državama članicama trebalo bi iznimno i privremeno dopustiti određivanje reguliranih cijena nižih od troškova tijekom krize cijena prirodnog plina, pod uvjetom da to ne uzrokuje poremećaje među opskrbljivačima i da se opskrbljivačima nadoknade troškovi opskrbe po cijeni nižoj od troškova. Međutim, potrebno je osigurati da je takva regulacija cijena ciljana i da se njome ne stvaraju poticaji za povećanje potrošnje. Stoga bi takvo iznimno i privremeno proširenje regulacije cijena trebalo ograničiti na 80 % medijana potrošnje kućanstva za kupce iz kategorije kućanstvo, a za temeljne socijalne usluge i MSP-ove na 70 % potrošnje u prethodnoj godini. Vijeće bi, djelujući na prijedlog Komisije, trebalo moći provedbenom odlukom proglasiti krizu cijena prirodnog plina na regionalnoj razini ili na razini Unije. Procjena postojanja takve krize cijena trebala bi se temeljiti na usporedbi s cijenama u vrijeme uobičajenog funkcioniranja tržišta te bi stoga trebala isključiti učinak prethodnih kriza cijena prirodnog plina proglašenih na temelju ove Direktive. U takvoj provedbenoj odluci trebalo bi navesti i razdoblje valjanosti proglašenja krize cijena prirodnog plina tijekom kojeg se primjenjuje privremeno produljenje reguliranih cijena. To razdoblje ne bi trebalo biti dulje od godine dana. Ako su uvjeti za utvrđivanje te krize cijena prirodnog plina i dalje ispunjeni, Vijeće bi na prijedlog Komisije trebalo moći produljiti razdoblje valjanosti provedbene odluke. Dodjela provedbenih ovlasti Vijeću opravdana je s obzirom na znatne horizontalne posljedice odluke o proglašenju krize cijena prirodnog plina za države članice, a time i okidanja proširenih mogućnosti za javne intervencije u određivanju cijena opskrbe prirodnim plinom. Takve su posljedice znatne i u pogledu broja dotičnih kupaca i u pogledu važnosti kategorija takvih kupaca. Dodjelom provedbenih ovlasti Vijeću ujedno se na odgovarajući način uzima u obzir politička priroda takve odluke o proglašenju krize cijena prirodnog plina, koja zahtijeva pažljivo uravnoteženje različitih razmatranja politika koja su ključna za odluku država članica da provedu određivanje cijena energije. U svakom slučaju, proglašenjem krize cijena prirodnog plina na regionalnoj razini ili na razini Unije trebalo bi osigurati jednake uvjete u svim državama članicama na koje ta odluka utječe kako se unutarnje tržište ne bi neopravdano narušilo.

(24)

Obveze javne usluge u obliku određivanja cijena opskrbe prirodnim plinom trebale bi se upotrebljavati bez narušavanja načela otvorenih tržišta u jasno definiranim okolnostima i u korist jasno definiranih korisnika, a njihovo bi trajanje trebalo biti vremenski ograničeno. Takve okolnosti mogle bi se pojaviti kada je opskrba ozbiljno ograničena te se time uzrokuju znatno više cijene prirodnog plina od uobičajenih ili u slučaju nefunkcioniranja tržišta kada su se intervencije regulatornih tijela i tijela nadležnih za tržišno natjecanje pokazale nedjelotvornima. Takve bi okolnosti nerazmjerno utjecale na kupce iz kategorije kućanstvo, a posebno na ugrožene kupce, koji u usporedbi s potrošačima s višim dohotkom u pravilu troše veći dio svojeg raspoloživog dohotka na račune za potrošnju energije. Kako bi se ublažili učinci narušavanja obveza javne usluge na određivanje cijena opskrbe prirodnim plinom, države članice koje primjenjuju takve intervencije trebale bi uvesti dodatne mjere, uključujući mjere kojima se sprečavaju poremećaji u određivanju veleprodajnih tržišnih cijena ili mjere za potporu energetskoj učinkovitosti, posebno za ugrožene kupce i kupce pogođene energetskim siromaštvom. Države članice trebale bi osigurati da svi korisnici reguliranih cijena mogu, ako to žele, imati punu korist od ponuda dostupnih na konkurentnom tržištu. S tim bi ih ciljem trebalo izravno i redovito obavješćivati o ponudama i uštedama dostupnima na konkurentnom tržištu i pružati im pomoć kako bi odgovorili na tržišno utemeljene ponude i od njih imali koristi.

(25)

Javne intervencije u određivanju cijena opskrbe prirodnim plinom ne bi trebale prouzročiti izravno unakrsno subvencioniranje između različitih kategorija kupaca. U skladu s tim načelom sustavi cijena ne smiju izravno uzrokovati da određene kategorije kupaca snose trošak cjenovnih intervencija koje utječu na druge kategorije kupaca. Obveze javne usluge u vezi s određivanjem cijena trebale bi se odnositi samo na opskrbu prirodnim plinom jer se ne očekuje da će kupci iz kategorije kućanstvo u velikoj mjeri za grijanje upotrebljavati vodik. Očekuje se da će se tržište vodika uglavnom odnositi na industriju, za koju nisu potrebne takve javne intervencije.

(26)

Potrošačima bi trebalo staviti na raspolaganje jasne i razumljive informacije o njihovim pravima u vezi s energetskim sektorom. Komisija je, nakon savjetovanja s relevantnim dionicima, uključujući države članice, regulatorna tijela, tijela potrošača i poduzeća za prirodni plin, utvrdila pristupačan i prilagođen kontrolni popis namijenjen potrošačima energije, koji potrošačima pruža praktične informacije o njihovim pravima. Taj bi kontrolni popis namijenjen potrošačima energije trebalo održavati ažurnim, staviti ga na raspolaganje svim potrošačima i učiniti javno dostupnim.

(27)

Države članice trebale bi uzeti u obzir činjenicu da su za uspješnu energetsku tranziciju potrebna veća ulaganja u obrazovanje, osposobljavanje i vještine radnika u sektorima prirodnog plina i vodika, među ostalim u odnosu na razvoj infrastrukture, energetsku učinkovitost i primjene za krajnje korisnike u kojima se upotrebljavaju troškovno učinkovitije i dekarbonizirane alternative. Takva bi ulaganja bila u skladu s Direktivom (EU) 2023/1791.

(28)

Tržišnim pravilima trebalo bi zaštititi kupce i ojačati njihov položaj da se mogu odlučivati za energetski najučinkovitije opcije, kako bi se novi plin i vodik iz obnovljivih izvora i niskougljični plin i vodik u potpunosti uključili u energetsku tranziciju.

(29)

Prirodni plin i dalje ima ključnu ulogu u opskrbi energijom jer je potrošnja energije iz prirodnog plina u kućanstvima i dalje veća od potrošnje električne energije. Iako je elektrifikacija ključan element zelene tranzicije, u kućanstvima će se u budućnosti i dalje trošiti prirodni plin, uključujući sve veće količine plina iz obnovljivih izvora, posebno biometana.

(30)

U sektoru prirodnog plina, uključujući maloprodajno tržište prirodnog plina, odredbe o uključenosti i zaštiti potrošača nisu prilagođene potrebama energetske tranzicije.

(31)

Tržište prirodnog plina podliježe niskim razinama zadovoljstva i uključenosti kupaca, a kao i sporom uvođenju novog plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina, što je odraz ograničenog tržišnog natjecanja u mnogim državama članicama. Cijene prirodnog plina za kupce iz kategorije kućanstvo porasle su u posljednjem desetljeću, zbog čega kupci iz kategorije kućanstvo plaćaju dva ili tri puta više za potrošnju prirodnog plina od industrijskih kupaca.

(32)

Kao i u sektoru električne energije, fleksibilnost tržišta i odgovarajući pravni okvir Unije za prava potrošača u sektoru prirodnog plina ključni su kako bi se osiguralo da potrošači mogu sudjelovati u energetskoj tranziciji i imati koristi od pristupačnih cijena, dobrog standarda usluge i djelotvornog izbora ponuda koje odražavaju tehnološki razvoj.

(33)

Očekuje se da će se prelazak s fosilnog plina na alternative iz obnovljivih izvora ostvariti ako energija iz obnovljivih izvora postane privlačan i nediskriminirajući izbor za potrošače na temelju zaista transparentnih informacija, pri čemu su troškovi prijelaza pravedno raspodijeljeni među različitim skupinama potrošača i sudionika na tržištu. Međutim, prelazak s prirodnog plina na druge tehnologije obično nije jednostavan zbog učinka ovisnosti povezanog s temeljnom opremom. Ako se infrastruktura za prirodni plin stavi izvan pogona, to bi trebalo biti popraćeno mjerama za uklanjanje negativnih učinaka na krajnje kupce, posebno ugrožene kupce i kupce iz kategorije kućanstvo pogođene energetskim siromaštvom, kao i mjerama za uklanjanje nejednakosti koje proizlaze iz energetske tranzicije. Potrošače prirodnog plina trebalo bi zaštititi od povećanja tarifa kada se imovina za prirodni plin mora amortizirati, od unakrsnog subvencioniranja između korisnika plina i vodika te od povećanja tarifa za prirodni plin zbog smanjenja baze kupaca.

(34)

Kako bi se otklonili postojeći nedostaci na maloprodajnom tržištu prirodnog plina, potrebno je ukloniti postojeće prepreke tržišnom natjecanju i tehničke prepreke pojavi alternativne opskrbe energijom koja se temelji na obnovljivim izvorima energije, novih usluga, boljih razina usluge i nižih potrošačkih cijena, te istodobno osigurati zaštitu ugroženih kupaca i kupaca pogođenih energetskim siromaštvom.

(35)

Kako bi se osigurala visoka razina zaštite i jačanja položaja potrošača dosljedno u svim energetskim sektorima, zakonodavni okvir na dekarboniziranom tržištu prirodnog plina trebao bi odražavati zaštitu kupaca na tržištu električne energije i, prema potrebi, njegove odredbe o jačanju položaja te bi trebao uzimati u obzir učinkovitost energetskog sustava, kao i ciljeve Unije u pogledu sigurnosti opskrbe, energetske učinkovitosti i energije iz obnovljivih izvora.

(36)

Kako bi bio dosljedan i djelotvoran, pristup odražavanja određenih aspekata tržišta električne energije trebao bi obuhvaćati sve odredbe o zaštiti i jačanju položaja potrošača, kad god je to izvedivo i prilagodljivo tržištu prirodnog plina. Trebao bi se sastojati od osnovnih ugovornih prava do pravila o informacijama o obračunu, promjeni dobavljača energije, stavljanju na raspolaganje pouzdanih alata za usporedbu, zaštiti ugroženih kupaca i kupaca pogođenih energetskim siromaštvom, osiguravanju odgovarajuće zaštite podataka za pametna brojila i upravljanje podacima te o učinkovitom alternativnom rješavanju sporova.

(37)

Radi postizanja dosljednosti odredaba u svim sektorima, opterećenja za nacionalne uprave i poduzeća trebala bi ostati ograničena i razmjerna, među ostalim na temelju iskustva s pravnim aktima Unije uključenima u paket „Čista energija za sve Europljane”, kao što su uredbe (EU) 2018/1999 (22), (EU) 2019/941 (23), (EU) 2019/942 (24) i (EU) 2019/943 te direktive (EU) 2018/844 (25), (EU) 2018/2001, (EU) 2018/2002 (26) i (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća.

(38)

Očekuje se da će modernizacija sektora prirodnog plina proizvesti znatne gospodarske koristi i koristi za okoliš u smislu poboljšanog tržišnog natjecanja na maloprodajnom tržištu i njegovih društvenih i distribucijskih koristi te jačanja položaja kupaca, uključujući ojačana ugovorna prava i bolju dostupnost informacija o potrošnji i izvorima energije, što će dovesti do izbora zelenijih mogućnosti, kao i provedbu mjera energetske učinkovitosti i smanjenje upotrebe fosilnog plina ili prelazak s fosilnog plina na održivije izvore energije. Energetske zajednice od interesa trebale bi doprinijeti uvođenju plina iz obnovljivih izvora.

(39)

Promjena opskrbljivača važan je pokazatelj uključenosti kupaca i bitno sredstvo za poticanje tržišnog natjecanja na tržištu prirodnog plina i vodika, te bi stoga trebala biti zajamčena kao temeljno pravo kupaca. Međutim, stope promjene opskrbljivača i dalje se razlikuju među državama članicama, a potrošače se odvraća i od prelaska na drugi izvor energije i od promjene opskrbljivača izlaznim naknadama i naknadama za raskid ugovora. Iako bi se ukidanjem takvih naknada mogao ograničiti izbor kupaca jer bi se isključilo proizvode utemeljene na nagrađivanju vjernosti kupaca, daljnjim ograničavanjem njihove upotrebe trebali bi se poboljšati dobrobit i uključenost potrošača, kao i tržišno natjecanje.

(40)

Kraće trajanje vremena potrebnog za promjenu opskrbljivača vjerojatno će potaknuti kupce da traže bolje pogodnosti u opskrbi energijom i promijene opskrbljivača. Raširenijom primjenom informacijske tehnologije tehnički postupak promjene opskrbljivača koji se sastoji od registracije novog opskrbljivača u mjernoj točki tržišnog operatora u pravilu bi se do 2026. trebao obaviti u roku od 24 sata bilo koji radni dan. Osiguravanjem da se do 2026. omogući provođenje tehničkog postupka promjene opskrbljivača u roku od 24 sata skratilo bi se vrijeme potrebno za promjenu opskrbljivača, čime bi se potaknuli veća uključenost potrošača i tržišno natjecanje na maloprodajnom tržištu.

(41)

Promjena opskrbljivača na tržištima prirodnog plina i vodika u roku od 24 sata odražavala bi ono što se već primjenjuje na tržištu električne energije, što ima slične pozadinske funkcionalnosti i zahtjeve u pogledu informatičke baze podataka. Usklađivanje vremena potrebnog za promjenu opskrbljivača između sektora koristilo bi svim potrošačima, posebno onima koji imaju ugovore o dvojnom gorivu. Kraće trajanje vremena potrebnog da potrošači promijene opskrbljivača ne bi trebalo utjecati na obveze opskrbljivača u vezi s uravnoteženjem.

(42)

Nekoliko je čimbenika koji kupcima otežavaju pristup raznim izvorima tržišnih informacija koje su im dostupne, razumijevanje tih informacija i postupanje u skladu s njima. Iz toga slijedi da bi trebalo poboljšati usporedivost ponuda odgovarajućim informiranjem kupaca na temelju alata za usporedbu za kupce, a neopravdane prepreke promjeni opskrbljivača trebalo bi ukloniti bez neopravdanog ograničavanja izbora kupaca. Također je ključno da opskrbljivači kupcima pruže jasne i razumljive predugovorne informacije kako bi kupci bili u potpunosti upoznati s pojedinostima i posljedicama ugovora.

(43)

Neovisni alati za usporedbu, uključujući internetske stranice, djelotvorno su sredstvo koje manjim kupcima omogućuje procjenu prednosti različitih ponuda za isporuku energije dostupnih na tržištu. Kako bi kupci dobili reprezentativan uvid, ti bi alati trebali uključivati najširi mogući raspon dostupnih ponuda i obuhvatiti tržište u što potpunijem opsegu. Ako se okolišna učinkovitost promiče kao ključna značajka ponude, alati za usporedbu trebali bi uključivati i opis te okolišne učinkovitosti. Ključno je da manji kupci imaju pristup barem jednom od alata za usporedbu i da informacije koje se pružaju s pomoću takvih alata budu vjerodostojne, nepristrane, transparentne i lako razumljive. U tu bi svrhu države članice mogle predvidjeti alat za usporedbu kojim upravlja nacionalno tijelo ili privatno trgovačko društvo te se savjetovati u vezi s kriterijima za alate za usporedbu s relevantnim dionicima, uključujući organizacije koje zastupaju interese potrošača.

(44)

Krajnji kupci također bi trebali moći trošiti, skladištiti i prodavati plin iz obnovljivih izvora koji su sami proizveli, poštujući pritom pravo koje se primjenjuje na proizvodnju plina iz obnovljivih izvora, posebno u pogledu emisija stakleničkih plinova, te sudjelovati na svim tržištima prirodnog plina pružanjem pomoćnih usluga sustavu, primjerice skladištenjem energije, uz zadržavanje njihovih prava kao krajnjih kupaca na temelju ove Direktive. Kolektivni dogovori između aktivnih kupaca pružateljima usluga i lokalnim poduzećima, posebno MSP-ovima, pružaju priliku da doprinesu uravnoteženju i fleksibilnosti sustava. Državama članicama trebalo bi omogućiti da imaju različite odredbe u svojem nacionalnom pravu u pogledu poreza i pristojbi za pojedinačne aktivne kupce i aktivne kupce koji djeluju zajedno.

(45)

Računi i informacije o obračunu važno su sredstvo informiranja i jačanja položaja krajnjih kupaca. Računi za energiju i dalje su najčešći problem potrošača i izvor pritužbi potrošača pa stoga doprinose trajno niskim razinama zadovoljstva potrošača i njihove uključenosti u sektor prirodnog plina. Odredbe o informacijama o obračunu u plinskom sektoru također zaostaju za pravima koja se dodjeljuju potrošačima u sektoru električne energije. Stoga ih je potrebno uskladiti i utvrditi minimalne zahtjeve za račune i informacije o obračunu u plinskom sektoru kako bi potrošači imali pristup transparentnim, potpunim i lako razumljivim informacijama. Računi bi trebali sadržavati informacije za krajnje kupce o njihovoj potrošnji i troškovima, emisijama ugljičnog dioksida i udjelu plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina, čime bi se olakšala usporedba ponuda pri promjeni opskrbljivača ili izvora energije, kao i informacije o njihovim pravima potrošača, primjerice o alternativnom rješavanju sporova. Osim toga, računi bi trebali biti alat za aktivno uključivanje potrošača na tržište, kako bi potrošači mogli upravljati svojim obrascima potrošnje i donositi zelenije odluke. Važno je potrošačima pružiti sveobuhvatne i točne informacije kako bi se osiguralo da budu svjesni svojeg utjecaja na okoliš i da stoga mogu dati prednost najodrživijim nositeljima energije. Direktivu (EU) 2023/1791 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(46)

Redovita dostava točnih informacija o obračunu koje se temelje na stvarnoj potrošnji prirodnog plina važna je jer se kupcima tako pomaže da kontroliraju svoju potrošnju prirodnog plina i troškove. Međutim, kupci, posebice kupci iz kategorije kućanstvo, trebali bi imati pristup fleksibilnim aranžmanima za stvarno plaćanje svojih računa.

(47)

Ključni je aspekt pri opskrbi kupaca pristup objektivnim i transparentnim podacima o potrošnji. Stoga bi potrošači trebali imati pristup podacima o svojoj potrošnji i povezanim cijenama te troškovima usluga, uključujući, prema potrebi, cijenu dodatnih usluga kao što su osiguranja i usluge energetske učinkovitosti, kako bi mogli pozvati konkurente da izrade ponudu na temelju tih informacija. Potrošači bi također trebali imati pravo da ih se na primjereni način obavijesti o njihovoj potrošnji energije. Predujmovi ne bi trebali dovoditi korisnike u nepovoljan položaj, a različiti bi sustavi plaćanja trebali biti nediskriminirajući. Ako se informacije o troškovima energije pružaju potrošačima dovoljno često, trebale bi poticati uštedu energije jer će kupci dobiti izravnu povratnu informaciju o učincima ulaganja u energetsku učinkovitost i drukčijeg ponašanja.

(48)

Svaka nacionalna odluka o uvođenju pametnih sustava mjerenja prirodnog plina trebala bi se donositi nakon provedbe procjena troškova i koristi. Pri tim procjenama trebale bi se uzeti u obzir dugoročne koristi uvođenja pametnog sustava mjerenja za potrošače i cijeli vrijednosni lanac. Pokaže li ta procjena da je uvođenje takvih sustava mjerenja gospodarski razumno i troškovno učinkovito samo za potrošače s određenom razinom potrošnje prirodnog plina, države članice trebale bi imati mogućnost da o tome vode računa pri nastavku uvođenja. Takve bi se procjene trebale redovito revidirati u slučaju znatnih promjena osnovnih pretpostavki ili u svakom slučaju barem svake četiri godine zbog brzog tehnološkog razvoja. Ograničena provedba pametnih sustava mjerenja, kao što su pilot-projekti i faze ispitivanja, ne smatra se uvođenjem takvih sustava u smislu ove Direktive.

(49)

Kako bi se krajnjim kupcima pomoglo da aktivno sudjeluju na tržištu, oni bi pri uvođenju pametnih sustava mjerenja trebali uzeti u obzir primjenu relevantnih dostupnih normi, uključujući one kojima se omogućuje interoperabilnost na razini podatkovnog modela i aplikacijskog sloja, najbolje prakse i važnost razvoja razmjene podataka te buduće i inovativne energetske usluge. Osim toga, pametni sustavi mjerenja koji se uvode ne bi trebali biti prepreka promjeni opskrbljivača za potrošače prirodnog plina i trebali bi biti opremljeni odgovarajućim svrsishodnim funkcionalnostima koje krajnjim kupcima omogućuju pravodoban pristup podacima o njihovoj potrošnji, prilagodbu vlastitih energetskih navika, nagrađivanje i ostvarivanje uštede na računima. Skupinama potrošača trebalo bi pružiti savjete o tome kako upotrebljavati pametna brojila kako bi se poboljšala njihova energetska učinkovitost.

(50)

Države članice koje pametne sustave mjerenja za sustav prirodnog plina ne uvode sustavno trebale bi omogućiti potrošačima da ostvaruju korist od ugradnje pametnog brojila, na zahtjev, pod poštenim i razumnim uvjetima i pritom snose povezane troškove, a trebale bi im pružiti i sve relevantne informacije.

(51)

Nakon uvođenja pametnih sustava mjerenja u državama članicama razvijeni su ili se trenutačno razvijaju različiti modeli upravljanja podacima. Neovisno o modelu upravljanja podacima važno je da države članice uspostave transparentna pravila u skladu s kojima se podacima može pristupiti pod nediskriminirajućim uvjetima i osiguraju najvišu razinu kibernetičke sigurnosti i zaštite podataka, kao i nepristranost subjekata koji obrađuju podatke.

(52)

Bolja je zaštita potrošača osigurana ako su svim potrošačima dostupna djelotvorna sredstva za rješavanje sporova. Države članice trebale bi propisati postupke za brzo i djelotvorno postupanje s pritužbama. Informacije o rješavanju pritužbi trebalo bi pružiti u ugovorima s kupcima i informacijama o obračunu.

(53)

Pri procjeni funkcioniranja vlastitih izvansudskih mehanizama za rješavanje sporova države članice trebale bi uzeti u obzir sudjelovanje i usklađenost poduzeća za prirodni plin.

(54)

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere, kao što je osiguravanje povlastica putem svojih sustava socijalne sigurnosti radi osiguravanja nužne opskrbe ugroženih kupaca i pružanje potpore za poboljšanje energetske učinkovitosti i uvođenje energije iz obnovljivih izvora radi održivog rješavanja energetskog siromaštva, među ostalim u širem kontekstu siromaštva. Takve bi se mjere mogle razlikovati ovisno o posebnim okolnostima u dotičnim državama članicama i mogle bi uključivati mjere socijalne ili energetske politike koje se odnose na plaćanje računa za prirodni plin i vodik, ulaganje u energetsku učinkovitost stambenih zgrada ili zaštitu potrošača u obliku, primjerice, zaštitnih mjera protiv isključivanja.

(55)

U preporukama Komisije (EU) 2020/1563 (27) od 14. listopada 2020. i (EU) 2023/2407 (28) od 20. listopada 2023. o energetskom siromaštvu utvrđene su dobre prakse za definiranje energetskog siromaštva na nacionalnoj razini, uključujući odgovarajuće pokazatelje za mjerenje energetskog siromaštva, te za strukturne mjere i poboljšanja koje države članice mogu poduzeti kako bi uklonile temeljne uzroke energetskog siromaštva. Ističu se ulaganja u strukturne mjere za rješavanje pitanja niske energetske učinkovitosti domova i uređaja te dekarbonizacije i uvođenja obnovljivih izvora energije, kao i druge mjere s ciljem pružanja informacija o tome kako smanjiti račune za energiju i uvesti prakse uštede energije, poduprijeti građane da se pridruže energetskim zajednicama ili potaknuti prelazak na rješenja za energiju iz obnovljivih izvora.

(56)

Isključivanje ima znatan utjecaj na pristup kupaca opskrbi prirodnim plinom koja im je posebno potrebna za grijanje njihovih domova. Isključivanje prirodnog plina posebno negativno utječe na kupce pogođene energetskim siromaštvom i ugrožene kupce te bi države članice trebale poduzeti mjere za sprečavanje isključivanja tih kupaca iz gospodarskih ili komercijalnih razloga. Državama članicama dostupno je više alata i dobrih praksi koji uključuju, ali nisu ograničeni na, cjelogodišnje ili sezonske zabrane isključivanja, sprečavanje duga i održiva rješenja za potporu kupcima s teškoćama u plaćanju računa za energiju. Države članice trebale bi utvrditi najprikladnije alate na temelju svojih nacionalnih okolnosti. Takve mjere ne bi trebale utjecati na privremeno isključivanje kupaca koje provode operatori mreža u hitnim slučajevima, bez prethodne obavijesti ako se to isključivanje provodi iz sigurnosnih razloga te uz prethodnu obavijest, ako je to izvedivo, zbog održavanja.

(57)

Kupci imaju pravo koristiti se žalbenim postupcima kojima upravljaju njihovi opskrbljivači, kao i postupcima izvansudskog rješavanja sporova, kako bi se njihova prava djelotvorno provodila i kako ne bi bili u nepovoljnom položaju u slučaju neslaganja s opskrbljivačima, posebno u pogledu računa ili dugovanog iznosa. Ako se kupci koriste tim postupcima, opskrbljivači ne bi trebali raskinuti ugovore na temelju činjenica koje su još predmet spora. Opskrbljivači i kupci trebali bi i dalje ispunjavati svoja ugovorna prava i obveze, posebno u pogledu opskrbe prirodnim plinom i plaćanja tog prirodnog plina, a žalbeni postupci ne bi trebali postati temelj za zloupotrebe kojima se kupcima omogućuje da ne ispunjavaju svoje ugovorne obveze, uključujući plaćanje računa. Države članice trebale bi uspostaviti odgovarajuće mjere kako bi se izbjeglo da se ti žalbeni postupci ili postupci rješavanja sporova upotrebljavaju na iskrivljeni način.

(58)

Kako bi se potrošačima osigurao kontinuitet opskrbe, osobito u slučaju da opskrbljivač ne izvrši svoju obvezu, države članice trebale bi uspostaviti sustav opskrbljivača zadnjeg izbora ili poduzeti jednakovrijedne mjere. Trebalo bi biti moguće imenovati opskrbljivača zadnjeg izbora prije ili u trenutku kada opskrbljivač ne izvrši svoju obvezu. Opskrbljivač zadnjeg izbora mogao bi biti prodajni odjel vertikalno integriranog poduzeća koji također obavlja funkcije distribucije, pod uvjetom da udovoljava zahtjevima u pogledu razdvajanja iz ove Direktive. Međutim, to ne bi trebalo podrazumijevati obvezu država članica da isporučuju po određenoj fiksnoj najnižoj cijeni. Ako država članica obveže opskrbljivača zadnjeg izbora da prirodnim plinom opskrbljuje kupca koji ne prima tržišno utemeljene ponude, trebali bi se primjenjivati uvjeti utvrđeni u članku 4. ove Direktive, a obveza može uključivati reguliranu cijenu samo u mjeri u kojoj kupac ima pravo na regulirane cijene. Pri ocjenjivanju jesu li ponude koje su primili kupci koji nisu iz kategorije kućanstvo tržišno utemeljene, države članice trebale bi uzeti u obzir individualne komercijalne i tehničke okolnosti. Ako je država članica prije datuma stupanja na snagu ove Direktive već imenovala opskrbljivača zadnjeg izbora za prirodni plin primjenom pravednog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka, nije potrebno pokretati novi postupak za imenovanje opskrbljivača zadnjeg izbora.

(59)

Pojednostavnjenje i racionalizacija administrativnih postupaka izdavanja dozvola i jasni rokovi za odluke koje trebaju donijeti tijela nadležna za izdavanje odobrenja trebali bi osigurati da se postrojenja za proizvodnju vodika i infrastruktura sustava za vodik mogu uvoditi odgovarajućim tempom, a da se pritom ne ometaju javna savjetovanja. Od država članica trebalo bi zatražiti da izvijeste o postignutom napretku. Proširenje postojećih odobrenja, kao što su licencije, dozvole, koncesije ili suglasnost, izdanih u skladu s nacionalnim pravom za izgradnju i rad postojećih plinovoda za prirodni plin i druge mrežne imovine, potrebno je nakon što nositelj transportirane energije u obliku prirodnog plina u plinovodu umjesto prirodnog plina bude (čisti) vodik. To proširenje odobrenja ne bi trebalo utjecati na valjanost tehničkih sigurnosnih zahtjeva za infrastrukturu za vodik ni na mogućnost da nadležna tijela prate usklađenost s tim zahtjevima i poduzimaju odgovarajuće i razmjerne provedbene mjere, uključujući mogući opoziv proširenih odobrenja, ako je to opravdano. Time bi se trebalo spriječiti nepotrebno kašnjenje u prenamjeni postojećih plinovoda za prirodni plin i druge mrežne imovine za transport vodika. Trebalo bi izbjegavati materijalno drukčije uvjete za izdavanje odobrenja za infrastrukturu sustava za vodik, osim ako je to dovoljno opravdano. Pitanja tehničke sigurnosti mogla bi opravdati diferencirani pristup pri proširenju postojećih ili izdavanju novih odobrenja. Odredbe o postupcima izdavanja odobrenja trebale bi se primjenjivati ne dovodeći u pitanje međunarodno pravo i pravo Unije, uključujući odredbe o zaštiti okoliša i zdravlja ljudi. Ako je to utemeljeno na izvanrednim okolnostima, trebalo bi omogućiti produljivanje roka za postupke izdavanja odobrenja za najviše godinu dana.

(60)

Uputama koje podnositeljima zahtjeva tijekom njihovih administrativnih postupaka podnošenja zahtjeva za dozvole daje administrativna kontaktna točka nastoji se smanjiti složenost za nositelje projekata te povećati učinkovitost i transparentnost. Učinkovitosti bi mogla doprinijeti i mogućnost da podnositelji zahtjeva relevantne dokumente podnose u digitalnom obliku i dostupnost priručnika o postupcima za podnositelje zahtjeva. Države članice trebale bi osigurati da tijela koja provode postupke izdavanja odobrenja aktivno sudjeluju u uklanjanju preostalih prepreka, uključujući nefinancijske prepreke, kao što su nedostatak znanja te digitalnih i ljudskih resursa koji otežavaju njihovu obradu sve većeg broja postupaka izdavanja odobrenja. Postupci izdavanja dozvola za priključenje na transportnu ili distribucijsku mrežu ne bi trebali biti ugroženi nedostatkom administrativnih kapaciteta. Nadalje, takvi postupci izdavanja dozvola ne bi trebali uzrokovati prepreke u postizanju nacionalnog cilja u pogledu energije iz obnovljivih izvora.

(61)

Bez djelotvornog odvajanja mreža od aktivnosti proizvodnje i opskrbe (djelotvorno razdvajanje) postoji rizik diskriminacije ne samo s obzirom na djelovanje mreže, već i s obzirom na poticaje vertikalno integriranim poduzećima za odgovarajuća ulaganja u vlastite mreže.

(62)

Djelotvorno razdvajanje može se osigurati samo ukidanjem poticaja za vertikalno integrirana poduzeća da diskriminiraju konkurente u pogledu pristupa mreži i ulaganja. Jasno je da vlasničko razdvajanje, koje podrazumijeva imenovanje vlasnika mreže kao operatora sustava i njegovu neovisnost od eventualnih interesa povezanih s opskrbom i proizvodnjom, predstavlja djelotvoran i stabilan način rješavanja tog inherentnog sukoba interesa i osiguravanja sigurnosti opskrbe. Zbog toga je Europski parlament u svojoj rezoluciji od 10. srpnja 2007. o izgledima za unutarnje tržište plina i električne energije uputio na vlasničko razdvajanje na razini transporta kao najdjelotvornije sredstvo kojim se promiču ulaganja u infrastrukturu na nediskriminirajući način, pošten pristup mreži za nove sudionike i transparentnost na tržištu. Stoga bi u okviru vlasničkog razdvajanja od država članica trebalo zahtijevati da osiguraju da ista osoba ne bude ovlaštena provoditi kontrolu nad određenim poduzećem za proizvodnju ili opskrbu i istodobno provoditi kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad određenim operatorom transportnog sustava ili transportnim sustavom. Obratno, kontrola nad određenim transportnim sustavom ili operatorom transportnog sustava trebala bi isključiti mogućnost provođenja kontrole ili izvršavanja bilo kojeg prava nad određenim poduzećem za proizvodnju ili opskrbu. Unutar tih granica, poduzeću za proizvodnju ili opskrbu trebalo bi omogućiti manjinsko vlasništvo u operatoru transportnog sustava ili transportnom sustavu.

(63)

Svaki bi sustav razdvajanja trebao djelotvorno ukloniti sve sukobe interesa između proizvođača, opskrbljivača i operatora transportnih sustava, kako bi stvorio poticaje za potrebna ulaganja i zajamčio ulaz novih sudionika na tržište u okviru transparentnog i učinkovitog regulatornog režima te ne bi trebao stvoriti pregrub regulatorni režim za regulatorna tijela.

(64)

Definicija pojma „kontrola” u ovoj Direktivi usklađena je s odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 (29).

(65)

S obzirom na vertikalne veze između sektora električne energije i prirodnog plina, odredbe o razdvajanju trebalo bi primjenjivati među sektorima za prirodni plin, vodik i električnu energiju kako je detaljnije utvrđeno u ovoj Direktivi.

(66)

Kad je riječ o sektoru vodika, pravila o vertikalnom razdvajanju trebala bi se primjenjivati bez odgode. To je poželjnije od skupog naknadnog razdvajanja koje bi moglo biti potrebno u slučaju da sektor razvije snažnu vertikalnu integraciju.

(67)

Kako bi se osigurala potpuna neovisnost rada mreže od interesa povezanih s opskrbom i proizvodnjom i kako bi se spriječila razmjena eventualnih povjerljivih informacija, u okviru vlasničkog razdvajanja ista osoba ne bi trebala biti član upravljačkog odbora operatora transportnog sustava ili transportnog sustava i član upravljačkog odbora poduzeća koje obavlja funkciju proizvodnje ili opskrbe. Iz istog razloga jedna te ista osoba ne bi trebala imati pravo imenovati članove upravljačkog odbora određenog operatora transportnog sustava ili transportnog sustava te provoditi kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad određenim poduzećem za proizvodnju ili opskrbu.

(68)

Uspostavljanje operatora sustava ili operatora transporta koji je neovisan o interesima povezanima s opskrbom i proizvodnjom trebalo bi omogućiti vertikalno integriranom poduzeću da održi svoje vlasništvo nad mrežnom imovinom i pritom osigura djelotvorno odvajanje interesa, pod uvjetom da takav neovisni operator sustava ili neovisni operator transporta obavlja sve funkcije operatora sustava te da se uvedu detaljni propisi i sveobuhvatni mehanizmi regulatorne kontrole.

(69)

Ako je 3. rujna 2009. poduzeće koje u vlasništvu ima transportni sustav bilo dio vertikalno integriranog poduzeća, države članice trebale bi imati mogućnost izbora između vlasničkog razdvajanja i uspostavljanja operatora sustava ili operatora transporta koji je neovisan o interesima povezanima s opskrbom i proizvodnjom.

(70)

Kako bi u potpunosti očuvale interese vlasnika udjela u vertikalno integriranim poduzećima, države članice trebale bi imati mogućnost izbora da provedu vlasničko razdvajanje direktnim izdvajanjem ili diobom udjela u integriranom poduzeću na udjele u mrežnom poduzeću i udjele u preostalom poduzeću za opskrbu i proizvodnju, pod uvjetom da se poštuju zahtjevi koji proizlaze iz vlasničkog razdvajanja.

(71)

Potpunu djelotvornost rješenja koje predstavlja neovisni operator sustava ili neovisni operator transporta trebalo bi osigurati posebnim dodatnim pravilima. Pravila o neovisnom operatoru transporta pružaju odgovarajući regulatorni okvir, kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje, dostatna ulaganja, pristup novih sudionika na tržištu i integracija tržištâ prirodnog plina i vodika. Djelotvorno razdvajanje na temelju odredaba o neovisnom operatoru transporta trebalo bi se temeljiti na stupu organizacijskih mjera i mjera povezanih s upravljanjem operatorima transportnih sustava te na stupu mjera povezanih s ulaganjima, koje nove proizvodne kapacitete povezuju s integracijom mreža i tržišta putem regionalne suradnje. Neovisnost operatora transporta trebalo bi, između ostalog, osigurati i putem određenih razdoblja „hlađenja” tijekom kojih se u vertikalno integriranom poduzeću ne obavljaju rukovodeće ili druge relevantne djelatnosti kojima se ostvaruje pristup istim informacijama do kojih bi se bilo moglo doći na rukovodećem položaju.

(72)

U svrhu razvijanja tržišnog natjecanja na unutarnjim tržištima prirodnog plina i vodika veliki kupci koji nisu kućanstva, a uključeni su u poslovne aktivnosti većih razmjera, trebali bi imati mogućnost da izaberu svoje opskrbljivače i, kako bi zadovoljili svoju potražnju za prirodnim plinom i vodikom, sklope ugovore s nekoliko opskrbljivača. Takve bi kupce trebalo zaštititi od klauzula o isključivosti, čiji je učinak isključiti konkurentske ili dodatne ponude.

(73)

Svaka država članica trebala bi imati pravo odlučiti se na potpuno vlasničko razdvajanje na svojem državnom području. Ako je država članica iskoristila to pravo, poduzeće ne bi trebalo imati pravo uspostaviti neovisnog operatora sustava ili neovisnog operatora transporta, osim ako je drukčije predviđeno ovom Direktivom. Nadalje, poduzeće koje obavlja funkciju proizvodnje ili opskrbe ne bi trebalo ni izravno ni neizravno provoditi kontrolu ili izvršavati bilo koje pravo nad operatorom transportnog sustava iz države članice koja se odlučila za potpuno vlasničko razdvajanje.

(74)

Na unutarnjem tržištu prirodnog plina postoje različite vrste organizacije tržišta. Mjere koje bi države članice mogle poduzeti radi osiguravanja ravnopravnih uvjeta trebale bi se temeljiti na prevladavajućim zahtjevima od općeg interesa. O usklađenosti mjera s UFEU-om i drugim relevantnim pravom Unije trebalo bi se savjetovati s Komisijom.

(75)

Pri provedbi djelotvornog razdvajanja trebalo bi poštovati načelo nediskriminacije između javnog i privatnog sektora. U tu svrhu ista osoba ne bi trebala imati mogućnost provođenja kontrole niti izvršavanja bilo kojeg prava kojim se krše pravila vlasničkog razdvajanja ili opcije neovisnog operatora sustava, ni samostalno niti zajednički, nad sastavom, glasovanjem ili odlučivanjem tijelâ operatora transportnih sustava ili transportnih sustava, kao ni poduzeća za proizvodnju ili opskrbu. Što se tiče vlasničkog razdvajanja i rješenja neovisnog operatora sustava, pod uvjetom da dotična država članica može dokazati da ispunjava taj zahtjev, dva odvojena javna tijela trebala bi imati mogućnost kontrole djelatnosti proizvodnje i opskrbe s jedne strane i kontrole djelatnosti transporta s druge strane.

(76)

Potpuno djelotvorno odvajanje mrežnih djelatnosti od djelatnosti opskrbe i proizvodnje trebalo bi se primjenjivati u cijeloj Uniji, kako za poduzeća iz Unije, tako i za poduzeća iz trećih zemalja. Kako bi se osigurala međusobna neovisnost mrežnih djelatnosti i djelatnosti opskrbe i proizvodnje u cijeloj Uniji, regulatorna bi tijela trebala biti ovlaštena odbiti certificiranje operatora transportnih sustava koji ne poštuju pravila razdvajanja. Kako bi osigurala dosljednu primjenu tih pravila u cijeloj Uniji, regulatorna bi tijela pri donošenju odluka o certificiranju što je više moguće trebala voditi računa o mišljenju Komisije. Osim toga, kako bi se osiguralo poštovanje međunarodnih obveza Unije te solidarnost i energetska sigurnost unutar Unije, Komisija bi trebala imati pravo dati mišljenje o certificiranju u vezi s vlasnikom transportnog sustava ili operatorom transportnog sustava koji je pod kontrolom osobe iz treće zemlje. U toj bi procjeni Komisija trebala uzeti u obzir komercijalne odnose koji bi mogli negativno utjecati na poticaje i sposobnost operatora da obavlja svoje zadaće te međunarodne obveze Unije i sve druge posebne činjenice i okolnosti slučaja. Takve činjenice i okolnosti trebale bi uključivati smanjenja opskrbe prirodnim plinom koja se upotrebljavaju kao oružje i manipulaciju tržištima namjernim poremećajima tokova prirodnog plina s jasnim potencijalom izravnog i ozbiljnog utjecaja na ključne međunarodne sigurnosne interese Unije i država članica.

(77)

Mreže plinovoda za vodik trebale bi biti važno sredstvo učinkovitog i održivog transporta vodika na kopnu i na moru. Zbog visokih kapitalnih izdataka potrebnih za njihovu izgradnju mreže plinovoda za vodik mogle bi biti prirodni monopoli. Iskustvo s regulacijom tržišta prirodnog plina pokazalo je da je važno osiguravati otvoren i nediskriminirajući pristup mrežama plinovoda s ciljem zaštite tržišnog natjecanja na tržištima robe. Stoga bi se na kopnene i odobalne mreže za vodik u Uniji trebala primjenjivati utvrđena načela rada mreže, kao što je pristup trećih strana.

(78)

Definicije „transporta vodika” i „distribucije vodika” u ovoj Direktivi trebale bi se temeljiti na funkcijama relevantnih kategorija mreže i na vrstama povezane infrastrukture.

(79)

Međudržavnim spojnim plinovodima za vodik, kao mrežama za vodik koje služe važnoj svrsi povezivanja nacionalnih mreža za vodik država članica, trebali bi upravljati operatori transportnih mreža za vodik. U vrlo ograničenim slučajevima i ako je distribucijska mreža za vodik utvrđena u relevantnom planu razvoja mreže, moguće je priključiti se na transportnu mrežu za vodik u drugoj državi članici. Pod uvjetom da ta distribucijska mreža nije dodatno priključena na transportnu ili distribucijsku mrežu za vodik u državi članici u kojoj se nalazi distribucijska mreža za vodik, trebala bi se upravljati kao distribucijska mreža za vodik.

(80)

Distribucijske mreže za vodik, koje uglavnom služe za opskrbu izravno priključenih kupaca, trebale bi imati koristi od blažeg regulatornog režima u pogledu vertikalnog razdvajanja i planiranja mreže. Takve mreže ne bi trebale uključivati međudržavne spojne plinovode za vodik niti imati priključke na glavnu infrastrukturu, kao što su terminali ili veliki podzemni sustavi skladišta, osim ako je dotična mreža prenamijenjena mreža za prirodni plin, ili na međudržavne spojne plinovode za vodik. Na priključku između velikog podzemnog sustava za skladištenje i distribucijskog sustava, od kojih su oboje prenamijenjeni za upotrebu vodika, može se, kao proširenje postojećeg distribucijskog sustava, izgraditi novi priključak na kratke udaljenosti za transport vodika između njih. Međutim, priključenje manjih podzemnih ili nadzemnih postrojenja za skladištenje vodika, uključujući spremnike vodika koji se lako mogu reproducirati, na distribucijske mreže za vodik ne bi trebalo ograničavati jer se očekuje da će imati ključnu ulogu u uravnoteženju tih mreža.

(81)

Rad mreža za vodik trebalo bi odvojiti od djelatnosti proizvodnje energije i opskrbe energijom kako bi se izbjegao rizik da su operatori mreža u sukobu interesa. Strukturno razdvajanje vlasništva nad transportnim mrežama za vodik i sudjelovanja u proizvodnji energije i opskrbi energijom jamči izbjegavanje takvih sukoba interesa. Države članice trebale bi se moći osloniti na alternativni model razdvajanja operatora integrirane transportne mreže za vodik za operatore transportnih sustava za prirodni plin koji podliježu modelu razdvajanja neovisnog operatora transporta i za postojeće vertikalno integrirane mreže za vodik. Operatori transportnih sustava za prirodni plin na koje se primjenjuje odstupanje na temelju ove Direktive trebali bi se smatrati certificiranima za potrebe utvrđivanja njihove prihvatljivosti za upotrebu modela operatora integrirane transportne mreže za vodik. Države članice također bi trebale imati mogućnost dopustiti upotrebu modela neovisnog operatora transportne mreže za vodik kako bi se vertikalno integriranim vlasnicima transportnih mreža za vodik omogućilo da zadrže vlasništvo nad svojim mrežama, osiguravajući pritom nediskriminirajući rad takvih mreža.

(82)

Budući da se zajedničkim upravljanjem mrežama za vodik i prirodni plin ili elektroenergetskim mrežama može stvoriti sinergija pa bi ga stoga trebalo dopustiti, djelatnosti rada transportne mreže za vodik trebalo bi organizirati u zasebnom pravnom subjektu kako bi se osigurala transparentnost u pogledu financiranja i upotrebe pristupnih tarifa. Odstupanja od tog zahtjeva za pravno horizontalno razdvajanje trebalo bi odobriti samo privremeno, podložno pozitivnoj analizi troškova i koristi te procjeni učinka koju provode regulatorna tijela. S obzirom na njihovu udaljenu lokaciju i ograničenu veličinu tržišta, takva odstupanja trebala bi se automatski odobriti Estoniji, Latviji i Litvi do 2031. U svakom slučaju, transparentnost u pogledu financiranja i upotrebe pristupnih tarifa trebala bi se osigurati jasnim i transparentnim razdvajanjem računa koje prate regulatorna tijela. Ako je operator mreže za vodik dio poduzeća koje djeluje u području transporta ili distribucije prirodnog plina ili električne energije, operator mreže trebao bi regulatornom tijelu dostaviti popis s pojedinostima o infrastrukturnoj imovini poduzeća u pogledu dodjele mreže za upotrebu vodika ili prirodnog plina kako bi se osigurala potpuna transparentnost u pogledu odvajanja regulirane imovine. Taj bi popis trebalo ažurirati u skladu s uobičajenim revizijskim postupcima za račune.

(83)

Kako bi se osigurala transparentnost u pogledu troškova i financiranja reguliranih djelatnosti, djelatnosti u okviru rada transportne mreže za vodik trebale bi biti odvojene od drugih djelatnosti u okviru rada mreže za druge nositelje energije barem u odnosu na pravni oblik i račune operatora mreža. Za potrebe pravnog razdvajanja operatora transportnih mreža za vodik, osnivanje društva kćeri ili zasebne pravne osobe unutar strukture skupine operatora transportnog ili distribucijskog sustava za prirodni plin trebalo bi se smatrati dovoljnim, bez potrebe za funkcionalnim razdvajanjem upravljanja ili odvajanjem uprave ili osoblja. Transparentnost u pogledu troškova i financiranja reguliranih djelatnosti stoga bi se trebala postići bez gubitka sinergije i troškovnih prednosti koje bi moglo donijeti upravljanje nekolicinom mreža.

(84)

Mreže za vodik trebale bi podlijegati pristupu trećih strana kako bi se osigurali tržišno natjecanje i ravnopravni uvjeti na tržištu opskrbe vodikom. Regulirani pristup trećih strana na temelju reguliranih pristupnih tarifa trebao bi biti opće pravilo u dugoročnom razdoblju. Kako bi se osigurala potrebna fleksibilnost za operatore i smanjili administrativni troškovi tijekom faze širenja tržišta vodika, države članice trebale bi imati mogućnost dopustiti upotrebu ugovorenog pristupa trećih strana do 31. prosinca 2032.

(85)

Samo se dijelovi prirodnog podzemnog skladišta koja se upotrebljavaju za prirodni plin, kao što su solne jame, vodonosnici i iscrpljena polja prirodnog plina, mogu upotrebljavati i za vodik. Dostupnost tih velikih podzemnih sustava skladišta vodika ograničena je i neravnomjerno raspoređena među državama članicama. S obzirom na potencijalno korisnu ulogu za funkcioniranje transporta vodika i tržišta vodika, pristup takvim velikim podzemnim sustavima skladišta trebao bi u konačnici podlijegati reguliranom pristupu trećih strana kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti za sudionike na tržištu. Međutim, u fazi širenja tržišta vodika trebala bi postojati fleksibilnost kako bi države članice mogle upotrebljavati i ugovorene režime pristupa do 31. prosinca 2032.

(86)

Očekuje se da će se vodik i derivati vodika, kao što su amonijak ili tekući organski nositelji vodika, uvoziti u Uniju i transportirati unutar Unije. Međutim, još nije sigurno na koji će se način i u kojem obliku vodik transportirati jer će vjerojatno postojati različiti i međusobno konkurentni načini i oblici. Ovom se Direktivom predviđa regulatorni okvir za infrastrukturu i tržišta plinovitog vodika. Stoga bi, samo ako su drugi oblici vodika ili derivata i postrojenja koja njima rukuju relevantni za osiguravanje nastanka konkurentnog tržišta plinovitog vodika, u ovoj Direktivi trebalo definirati njihovu ulogu i pravila koja se na njih mogu primjenjivati.

(87)

Terminali za iskrcaj i pretvorbu tekućeg vodika ili tekućeg amonijaka transportiranog brodom u plinoviti vodik sredstvo su za uvoz vodika, ali konkuriraju drugim načinima transporta vodika. Iako bi pristup trećih strana takvim terminalima trebalo biti osiguran, države članice trebale bi predvidjeti sustav ugovorenog pristupa trećih strana s ciljem smanjenja administrativnih troškova za operatore i regulatorna tijela. Skladište koje je povezano s terminalom i kojem treća strana odobrava pristup trebalo bi biti razmjerno kapacitetu terminala za pretvorbu i ubrizgavanje vodika u mrežu. Međutim, možda neće biti potrebna provedba pristupa trećih strana na usluge utovara kamiona, pod uvjetom da takva aktivnost nije pomoćna usluga povezana s naknadnom pretvorbom i ubrizgavanjem vodika u mrežu.

(88)

Države članice mogu odlučiti postupno ukinuti prirodni plin kako bi ostvarile cilj klimatske neutralnosti utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119 ili iz drugih tehničkih razloga. Važno je osigurati jasan regulatorni okvir kojim se dopušta odbijanje pristupa i moguće isključivanje korisnika mreže kako bi se postigli ti ciljevi politike. Trebalo bi biti moguće odbiti pristup ili isključiti korisnike mreže u pogledu infrastrukture koja će biti stavljena izvan pogona u skladu s planom razvoja mreže na razini transporta ili ako je stavljanje izvan pogona predviđeno na razini distribucije. Istodobno bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se u takvim okolnostima zaštitilo korisnike mreže te je isto tako važno da odluke o odbijanju pristupa i isključivanju podliježu objektivnim, transparentnim i nediskriminirajućim kriterijima koje su razvila regulatorna tijela.

(89)

Postojeće vertikalno integrirane mreže za vodik trebale bi moći zatražiti odstupanja od zahtjeva ove Direktive pod uvjetom da se te mreže ne prošire u znatnoj mjeri i da takvo odstupanje nema štetan učinak na tržišno natjecanje ili infrastrukturu za vodik ili razvoj tržišta, što bi trebalo redovito provjeravati.

(90)

Lokalizirani klasteri za vodik trebali bi biti važna sastavnica Unijina gospodarstva utemeljenog na vodiku. Pojednostavnjeni regulatorni zahtjevi tijekom faze širenja tržišta vodika mogli bi biti korisni takvim klasterima, posebno u pogledu primjene vlasničkog razdvajanja na mreže koje opskrbljuju sudionike na tržištu u takvim klasterima. Odgovarajući pojednostavnjeni regulatorni zahtjevi trebali bi se odnositi i na potrebu za regulatornom fleksibilnošću izravnih priključenja plinovoda između proizvođača vodika i pojedinačnih kupaca.

(91)

Spojni plinovodi s trećim zemljama mogu služiti kao transportno sredstvo za uvoz ili izvoz vodika. Primjenjivost ove Direktive na plinovode za vodik koji vode prema trećim zemljama i iz njih trebala bi biti ograničena na državno područje država članica. Operativna pravila za međudržavne spojne plinovode za vodik s trećim zemljama trebala bi biti ugrađena u međunarodni sporazum između Unije i povezanih trećih zemalja. Takav međunarodni sporazum ne bi trebalo smatrati potrebnim ako država članica koja je povezana ili namjerava biti povezana spojnim plinovodom za vodik u pregovoru dogovori i sklopi međuvladin sporazum s dotičnim trećim zemljama u skladu s postupkom ovlašćivanja predviđenim u ovoj Direktivi kako bi se osigurao usklađen regulatorni okvir i njegova dosljedna primjena na cijelu infrastrukturu.

(92)

Kako bi se osigurao učinkovit rad Unijinih mreža za vodik, operatori mreža za vodik trebali bi biti odgovorni za rad, održavanje i razvoj mreže u bliskoj suradnji s drugim operatorima mreža za vodik, kao i s drugim operatorima sustava s kojima su njihove mreže povezane ili s kojima mogu biti povezane, među ostalim kako bi se olakšala integracija energetskog sustava.

(93)

Operatori transportnih mreža za vodik trebali bi izgraditi dovoljno prekograničnog kapaciteta za transport vodika kako bi se zadovoljile sve gospodarski razumne i tehnički izvedive potrebe za takvim kapacitetom, čime se omogućuje integriranje tržišta.

(94)

U skladu sa strategijom EU-a za vodik važno je staviti naglasak na transport i upotrebu vodika u njegovu čistom obliku. U tom je smislu važno da se u sustavu za vodik transportira i skladišti vodik visoke čistoće i rukuje tim vodikom uzimajući u obzir zahtjeve krajnjih korisnika vodika u pogledu kvalitete, za razliku od vodika umiješanog u sustav za prirodni plin. Važno je i da norme u pogledu kvalitete vodika pružaju dodatne kriterije za utvrđivanje zajednički prihvatljivih razina čistoće vodika. Nužno je da Europska tijela za normizaciju u okviru postupka tehničke normizacije definiraju raspon prihvatljivih razina čistoće vodika i druge relevantne parametre kvalitete vodika, primjerice kontaminante.

(95)

U nekim slučajevima, ovisno, među ostalim, o topografiji mreža za vodik i sastavu krajnjih korisnika priključenih na mreže za vodik, moglo bi biti potrebno da operatori mreža za vodik upravljaju kvalitetom vodika (primjerice pročišćavanje). Stoga bi regulatorna tijela trebala zadužiti operatore mreža za vodik da osiguraju učinkovito upravljanje kvalitetom vodika u svojim mrežama ako je to potrebno za upravljanje sustavom. Pri poduzimanju takvih aktivnosti operatori mreža za vodik trebali bi osigurati stabilnu kvalitetu vodika za krajnje korisnike, među ostalim u sektorima koje je teško dekarbonizirati, uz poštovanje primjenjivih standarda kvalitete vodika.

(96)

Ako operatori sustava za prirodni plin ili operatori mreža za vodik odbiju zahtjeve za pristup ili priključenje zbog nedostatka kapaciteta, trebali bi takvo odbijanje primjereno obrazložiti te bi od njih trebalo zahtijevati da poboljšaju svoj sustav kako bi omogućili zahtijevano priključenje ili pristup tamo gdje je to ekonomično i u skladu s relevantnim planiranjem.

(97)

Trebalo bi se pozabaviti preprekama dovršenju unutarnjeg tržišta prirodnog plina koje proizlaze iz izostanka primjene tržišnih pravila Unije na transportne plinovode za prirodni plin koji vode prema trećim zemljama i iz njih. Potrebno je osigurati da se pravila primjenjiva na transportne plinovode za prirodni plin koji povezuju dvije ili više država članica ujedno primjenjuju, unutar Unije, na transportne plinovode za prirodni plin koji vode prema trećim zemljama i iz njih. Time bi se ostvarila dosljednost pravnog okvira unutar Unije, istodobno izbjegavajući narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem energetskom tržištu u Uniji i negativan učinak na sigurnost opskrbe. Usto bi se Direktivom trebala povećati transparentnost i pružiti pravna sigurnost za sudionike na tržištu, posebno ulagače u infrastrukturu za prirodni plin i korisnike sustava, u pogledu primjenjivog pravnog režima.

(98)

Države članice i ugovorne stranke Ugovora o osnivanju Energetske zajednice (30) trebale bi blisko surađivati na svim pitanjima koja se odnose na razvoj integriranog i dekarboniziranog tržišta prirodnog plina i ne bi trebale poduzimati mjere kojima se ugrožava daljnja integracija tržišta prirodnog plina ili sigurnost opskrbe država članica i ugovornih stranaka. To bi moglo uključivati suradnju u pogledu skladišnih kapaciteta za prirodni plin i pozivanje stručnjaka u relevantne regionalne skupine za rizik prirodnog plina.

(99)

Plinovode kojima se projekt proizvodnje nafte ili prirodnog plina iz treće zemlje povezuje s postrojenjem za preradu ili krajnjim obalnim iskrcajnim terminalom unutar države članice trebalo bi smatrati mrežama proizvodnih plinovoda. Plinovode kojim se projekt proizvodnje nafte ili prirodnog plina u državi članici povezuje s postrojenjem za preradu ili krajnjim obalnim iskrcajnim terminalom unutar treće zemlje ne bi trebalo smatrati mrežama proizvodnih plinovoda za potrebe ove Direktive jer takvi plinovodi vjerojatno neće znatno utjecati na unutarnje energetsko tržište.

(100)

Operatori transportnih sustava trebali bi moći slobodno sklopiti tehničke sporazume s operatorima transportnih sustava ili drugim subjektima iz trećih zemalja o pitanjima rada i međusobnog povezivanja transportnih sustava, pod uvjetom da je sadržaj takvih sporazuma u skladu s pravom Unije.

(101)

Tehnički sporazumi o radu transportnih plinovoda između operatora transportnih sustava ili drugih subjekata trebali bi ostati na snazi pod uvjetom da su u skladu s pravom Unije i relevantnim odlukama regulatornog tijela.

(102)

Ako postoje takvi tehnički sporazumi, ovom Direktivom ne zahtijeva se sklapanje međunarodnog sporazuma između države članice i treće zemlje ili sporazuma između Unije i treće zemlje o radu dotičnog transportnog plinovoda za prirodni plin.

(103)

Primjenjivost ove Direktive na transportne plinovode za prirodni plin koji vode prema trećim zemljama i iz njih trebala bi biti ograničena na državno područje država članica. Kada je riječ o odobalnim transportnim plinovodima za prirodni plin, ova bi Direktiva trebala biti primjenjiva na teritorijalno more države članice u kojoj se nalazi prva interkonekcijska točka s mrežom država članica.

(104)

Trebalo bi omogućiti da postojeći sporazumi sklopljeni između države članice i treće zemlje o radu transportnih plinovoda mogu ostati na snazi u skladu s ovom Direktivom.

(105)

U odnosu na sporazume ili dijelove sporazuma s trećim zemljama koji mogu utjecati na zajednička pravila Unije, trebalo bi uspostaviti dosljedan i transparentan postupak kojim se državu članicu, na njezin zahtjev, ovlašćuje za izmjenu, produljenje, prilagodbu, obnavljanje ili sklapanje sporazuma s trećom zemljom o radu transportnog plinovoda ili mreže proizvodnih plinovoda između države članice i treće zemlje. Tim se postupkom ne bi trebala odgoditi provedba ove Direktive, ne bi se trebalo dovoditi u pitanje raspodjelu nadležnosti između Unije i država članica te bi se trebao primjenjivati na postojeće i nove sporazume.

(106)

Ako je očito da je predmet sporazuma djelomično u nadležnosti Unije, a djelomično u nadležnosti države članice, nužno je osigurati blisku suradnju te države članice i institucija Unije.

(107)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje odluka kojima se državu članicu ovlašćuje ili joj se uskraćuje ovlaštenje za izmjenu, produljenje, prilagodbu, obnavljanje ili sklapanje sporazuma s trećom zemljom. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (31).

(108)

Sigurnost opskrbe energijom ključni je element javne sigurnosti te je stoga nezaobilazno povezana s učinkovitim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta prirodnog plina i integracijom izoliranih tržišta prirodnog plina država članica. Prirodni plin do građana Unije može doći samo putem mreže. Otvorena tržišta prirodnog plina koja funkcioniraju, a posebno mreže i druga imovina povezana s opskrbom prirodnim plinom od ključne su važnosti za javnu sigurnost, konkurentnost gospodarstva i dobrobit građana Unije. Stoga bi osobe iz trećih zemalja trebalo ovlastiti za kontrolu nad transportnim sustavom ili operatorom transportnog sustava samo ako ispunjavaju zahtjeve stvarnog odvajanja koji se primjenjuju unutar Unije. Ne dovodeći u pitanje međunarodne obveze Unije, Unija smatra da je sektor transportnog sustava prirodnog plina jako važan za Uniju te da su zbog toga potrebna dodatna jamstva u pogledu očuvanja sigurnosti opskrbe Unije energijom, kako bi se izbjegle prijetnje za javni poredak i javnu sigurnost u Uniji te za dobrobit građana Unije. Za sigurnost opskrbe Unije energijom potrebno je osobito procijeniti neovisnost rada mreže, razinu ovisnosti Unije i pojedinačnih država članica o opskrbi energijom iz trećih zemalja, kao i odnos koji određena treća zemlja ima prema unutarnjoj i vanjskoj trgovini te ulaganjima u energetski sektor. Sigurnost opskrbe stoga bi trebalo procjenjivati s obzirom na stvarne okolnosti svakog pojedinog slučaja, kao i na prava i obveze koji proizlaze iz međunarodnog prava, posebno međunarodnih sporazuma između Unije i dotične treće zemlje. Ako je potrebno, Komisija bi trebala izdati preporuke za pregovore o relevantnim sporazumima s trećim zemljama koji se bave sigurnošću opskrbe Unije energijom ili uključiti potrebna pitanja u druge pregovore s tim trećim zemljama.

(109)

Trebalo bi poduzeti dodatne mjere kako bi se osigurale transparentne i nediskriminirajuće tarife za pristup transportu. Te bi tarife trebale biti primjenjive na sve korisnike, bez diskriminacije. Ako sustav skladišta plina prirodnog plina, operativna akumulacija ili pomoćne usluge funkcioniraju na dostatno konkurentnom tržištu, pristup bi se mogao odobriti na temelju transparentnih i nediskriminirajućih tržišno utemeljenih mehanizama.

(110)

Potrebno je osigurati neovisnost operatora sustava skladišta prirodnog plina kako bi se poboljšao pristup trećih strana sustavima skladišta prirodnog plina koji su iz tehničkih ili gospodarskih razloga potrebni za osiguravanje učinkovitog pristupa sustavu za opskrbu kupaca. Stoga je primjereno da sustavima skladišta prirodnog plina upravljaju pravno odvojeni subjekti koji imaju stvarna prava donošenja odluka u pogledu sredstava koja su potrebna za održavanje, rad i razvoj sustava skladišta prirodnog plina. Također je potrebno povećati transparentnost u pogledu skladišnog kapaciteta prirodnog plina koji se nudi trećim stranama, obvezujući države članice da utvrde i objave nediskriminirajući i jasan okvir kojim se određuje primjereni regulatorni režim, primjenjiv na sustave skladišta prirodnog plina. Za tu obvezu ne bi trebala biti potrebna nova odluka o režimima pristupa, već bi ona trebala poboljšati transparentnost u pogledu režima pristupa sustavima skladišta prirodnog plina. Zahtjevi u vezi s povjerljivošću komercijalno osjetljivih informacija posebno su važni ako se radi o podacima strateške prirode ili ako postoji samo jedan korisnik sustava skladišta prirodnog plina.

(111)

Nediskriminirajući pristup distribucijskoj mreži određuje naknadni pristup kupcima na razini maloprodaje. Međutim, opseg diskriminacije u pogledu pristupa trećih strana i ulaganja manje je značajan na razini distribucije nego na razini transporta, gdje su zagušenje i utjecaj interesa povezanih s proizvodnjom općenito veći nego na razini distribucije. Radi utvrđivanja ravnopravnih uvjeta na razini maloprodaje, djelatnosti operatora distribucijskih sustava trebalo bi pratiti kako bi ih se spriječilo da iskoriste svoju vertikalnu integraciju u pogledu svojeg konkurentskog položaja na tržištu, posebno u odnosu na kupce iz kategorije kućanstvo i male kupce koji nisu kućanstva.

(112)

Države članice trebale bi poduzeti konkretne mjere kako bi podržale širu uporabu održivog biometana ili drugih vrsta plina koji se tehnički i sigurno mogu ubrizgavati u sustav prirodnog plina i transportirati kroz njega, čijim proizvođačima bi trebalo dodijeliti nediskriminirajući pristup tom sustavu, pod uvjetom da je takav pristup trajno usklađen s relevantnim tehničkim pravilima i sigurnosnim normama i da nije drukčije predviđeno ovom Direktivom.

(113)

Proizvođači plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina često su priključeni na distribucijsku mrežu. Kako bi se olakšalo njihovo prihvaćanje i integracija tržišta, ključno je da dobiju neometan pristup veleprodajnom tržištu i relevantnim virtualnim točkama trgovanja. Za plin iz obnovljivih izvora i niskougljični plin trebalo bi olakšati pristup veleprodajnom tržištu tako što će se definirati ulazno-izlazni sustav koji omogućuje uključivanje distribucijskih sustava i, u konačnici, osigurava da sva proizvodna postrojenja imaju pristup tržištu, neovisno o tome jesu li priključena na distribucijski ili transportni sustav. Osim toga, Uredbom (EU) 2024/1789 predviđa se da operatori distribucijskih sustava surađuju s operatorima transportnih sustava kako bi se omogućili obrnuti tokovi od distribucije u transportnu mrežu ili alternativna sredstva za olakšavanje tržišne integracije plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina.

(114)

Kako bi se izbjeglo nametanje nerazmjernog financijskog i administrativnog opterećenja malim operatorima distribucijskih sustava, države članice trebale bi imati mogućnost, kada je to potrebno, izuzeti dotična poduzeća od pravnih zahtjeva za razdvajanjem.

(115)

Ako se zatvoreni distribucijski sustav upotrebljava kako bi se osigurala optimalna učinkovitost integrirane opskrbe energijom za koju su potrebni određeni operativni standardi ili se zatvoreni distribucijski sustav održava ponajprije za potrebe vlasnika sustava, trebala bi postojati mogućnost da se operatora distribucijskog sustava izuzme od obveza koje bi predstavljale nepotrebno administrativno opterećenje zbog posebne prirode odnosa između operatora distribucijskog sustava i korisnika sustava. Industrijske ili trgovačke lokacije ili lokacije sa zajedničkim uslugama, kao što su zgrade željezničkih postaja, zračne luke, bolnice, veliki kampovi s integriranim uređajima ili postrojenja kemijske industrije, mogli bi obuhvaćati zatvorene distribucijske sustave zbog specijalizirane prirode svojih djelatnosti.

(116)

Integracijom sve većih količina plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina u sustav za prirodni plin mijenja se kvaliteta plina koji se transportira i troši u Uniji. Kako bi se osigurao učinkovit rad sustava prirodnog plina, operatori transportnih sustava trebali bi biti odgovorni za upravljanje kvalitetom plina u svojim objektima. Ako se ubrizgavanje plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina odvija na razini distribucije i ako je potrebno upravljati njihovim utjecajem na kvalitetu plina, regulatorna tijela mogu zadužiti operatere distribucijskih sustava za osiguravanje učinkovitog upravljanja kvalitetom plina u njihovim objektima. Pri izvršavanju zadaća povezanih s upravljanjem kvalitetom operatori transportnih i distribucijskih sustava trebali bi se pridržavati primjenjivih standarda kvalitete plina.

(117)

Regulatorna tijela trebaju imati mogućnost donošenja odluka povezanih sa svim relevantnim regulatornim pitanjima kako bi unutarnje tržište prirodnog plina ispravno funkcioniralo te biti potpuno neovisna o bilo kojim drugim javnim ili privatnim interesima. Odredbe koje se odnose na neovisnost pri izvršavanju proračuna dodijeljenog regulatornom tijelu trebalo bi provesti unutar okvira koji je uspostavljen nacionalnim zakonodavstvom i pravilima o proračunu. Uz doprinos neovisnosti regulatornog tijela od bilo kakvih političkih ili gospodarskih interesa ili uplitanja putem odgovarajućeg sustava rotacije, državama članicama trebalo bi biti omogućeno da na primjeren način vode računa o dostupnosti ljudskih resursa i veličini odbora.

(118)

Kako bi se osigurao stvarni pristup tržištu svim njegovim sudionicima, uključujući nove sudionike, potrebni su nediskriminirajući mehanizmi uravnoteženja koji odražavaju troškove. To bi se trebalo ostvariti uspostavljanjem transparentnih tržišnih mehanizama za opskrbu i nabavu prirodnog plina potrebnih za ispunjavanje zahtjeva za uravnoteženje. Regulatorna tijela trebala bi imati aktivnu ulogu, kako bi osigurala da su cijene za uravnoteženje nediskriminirajuće i da odražavaju troškove. Istodobno bi trebalo predvidjeti primjerene poticaje, kako bi se uravnotežio unos i povlačenje plina i kako sustav ne bi bio ugrožen.

(119)

Regulatorna tijela trebala bi imati mogućnost utvrditi ili odobriti tarife ili metodologije koje se upotrebljavaju za njihov izračun, na temelju prijedloga operatora transportnog sustava, operatora distribucijskog sustava ili operatora sustava za ukapljeni prirodni plin ili na temelju prijedloga koji je dogovoren između tih operatora i korisnikâ mreže. Pri izvršavanju tih zadaća regulatorna tijela trebala bi osigurati da su tarife za transport i distribuciju nediskriminirajuće i da odražavaju troškove te bi trebala voditi računa o dugoročnim graničnim troškovima mreže, izbjegnutima uz pomoć mjera za upravljanje potražnjom.

(120)

Regulatorna tijela trebala bi, u bliskoj suradnji s Agencijom za suradnju energetskih regulatora (ACER), osnovanom Uredbom (EU) 2019/942, promicati otvoreno, konkurentno, sigurno i okolišno održivo unutarnje tržište vodika s neometanim prekograničnim tokovima. Regulatorna tijela trebaju imati mogućnost donošenja odluka o svim relevantnim regulatornim pitanjima kako bi unutarnje tržište vodika ispravno funkcioniralo.

(121)

Regulatorna tijela trebala bi biti ovlaštena za donošenje obvezujućih odluka u vezi s poduzećima za prirodni plin ili vodik i izricanje učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija poduzećima za prirodni plin ili vodik koja ne ispunjavaju svoje obveze ili za predlaganje da im nadležni sud izrekne takve sankcije. Regulatorna tijela ujedno bi trebalo ovlastiti za donošenje odluka, neovisno o primjeni pravila o tržišnom natjecanju, o odgovarajućim mjerama koje osiguravaju prednosti za kupce promicanjem djelotvornog tržišnog natjecanja, potrebnog za ispravno funkcioniranje unutarnjeg tržišta prirodnog plina i vodika. Uspostavljanje programa za oslobađanje plina jedna je od mogućih mjera koje se mogu upotrebljavati za promicanje djelotvornog tržišnog natjecanja i osiguravanje ispravnog funkcioniranja tržišta.

(122)

Regulatorna tijela ujedno bi trebalo ovlastiti za doprinos osiguravanju visokih standarda javne usluge u skladu s otvaranjem tržišta, zaštiti ugroženih kupaca i potpunoj djelotvornosti mjera za zaštitu potrošača. Te odredbe ne bi trebale dovoditi u pitanje ovlasti Komisije s obzirom na primjenu pravila o tržišnom natjecanju, uključujući provjeru koncentracija koja su od značaja za Uniju, i pravila o unutarnjem tržištu, kao što je slobodno kretanje kapitala. Neovisno tijelo kojem se stranka pogođena odlukom regulatornog tijela ima pravo žaliti mogao bi biti sud ili drugo pravosudno tijelo koje je ovlašteno provesti sudski nadzor.

(123)

Svako usklađivanje ovlasti regulatornih tijela trebalo bi obuhvaćati ovlasti pružanja poticaja poduzećima i izricanja učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija tim poduzećima ili predlaganja da im nadležni sud izrekne takve sankcije. Osim toga, regulatorna bi tijela trebala biti ovlaštena zatražiti relevantne informacije od poduzeća, provesti primjerene i dostatne istrage i rješavati sporove.

(124)

Regulatorna tijela i ACER trebali bi pružati informacije o tržištu vodika kako bi se osigurala transparentnost, uključujući aspekte kao što su ponuda i potražnja, transportna infrastruktura, kvaliteta usluge, prekogranična trgovina, ulaganja, veleprodajne i potrošačke cijene te likvidnost tržišta.

(125)

Operatori transportnih sustava imaju važnu ulogu u osiguravanju troškovno učinkovitih ulaganja u mreže za prirodni plin i vodik. Kako bi se optimiziralo planiranje za sve nositelje energije i premostile razlike između različitih pristupa planiranju mreža na nacionalnoj razini i na razini Unije, trebali bi se uvesti dodatni zahtjevi za dosljedno planiranje. Kako bi se osiguralo troškovno učinkovito uvođenje infrastrukture i izbjegla neupotrebljiva imovina, pri planiranju mreže trebalo bi uzeti u obzir i povećanu međusobnu povezanost prirodnog plina i električne energije te vodika i, prema potrebi, centraliziranoga grijanja. Osim postrojenja za pretvaranje električne energije u prirodni plin, međusobna povezanost između vodika i električne energije može uključivati i elektrane na vodik. Planiranje mreže trebalo bi biti transparentno i omogućiti sudjelovanje relevantnih dionika. U tu bi svrhu od operatora trebalo zahtijevati da provedu opsežno savjetovanje s dionicima. Europski znanstveni savjetodavni odbor za klimatske promjene, uspostavljen na temelju Uredbe (EZ) br. 401/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (32), može dati mišljenje o zajedničkim scenarijima. Plan razvoja mreže za vodik trebao bi biti usmjeren na upotrebu vodika u sektorima koje je teško dekarbonizirati i u kojima više ne postoje energetski i troškovno učinkovite alternative.

(126)

Dijeljenjem lokacije proizvodnja i potrošnja vodika odvijaju se na istoj lokaciji ili se nalaze što je bliže moguće, čime se osigurava stabilna kvaliteta vodika u skladu s krajnjom namjenom i smanjuju troškovi i učinak na okoliš, kao i istjecanja vodika povezana s transportom. Operatori mreža za vodik trebali bi surađivati s povezanim i susjednim operatorima mreža za vodik kako bi se osiguralo najučinkovitije moguće priključenje.

(127)

Pri izradi plana razvoja mreže važno je da operatori infrastrukture uzmu u obzir načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i načela učinkovitosti sustava utvrđena u Preporuci Komisije od 28. rujna 2021. naslovljenoj „Energetska učinkovitost na prvom mjestu: od načelâ do primjene u praksi. Smjernice i primjeri za provedbu pri donošenju odluka u energetskom sektoru i drugim područjima”, posebno očekivanu potrošnju koja se upotrebljava za razvoj zajedničkog scenarija. Prednost bi trebalo dati rješenjima na strani potražnje kad god su troškovno učinkovitija od ulaganja u infrastrukturu.

(128)

U strategiji EU-a za integraciju energetskog sustava ističe se važnost koordiniranog planiranja i rada energetskog sustava u postizanju ciljeva dekarbonizacije. Stoga je potrebno izraditi planove razvoja mreže koji se temelje na zajedničkom scenariju izrađenom na međusektorskoj osnovi. Iako i dalje mogu utvrditi odvojene sektorske modele mreže i odvojena poglavlja u slučaju zajedničkog plana razvoja mreže, operatori infrastrukture trebali bi nastojati postići višu razinu integracije, uzimajući u obzir potrebe sustava koje nadilaze određene nositelje energije.

(129)

Planovi razvoja mreže važan su element za utvrđivanje infrastrukturnih nedostataka i pružanje informacija o infrastrukturi koju je potrebno izgraditi ili koja se može staviti izvan pogona i koja bi se mogla upotrijebiti u druge svrhe, kao što je transport vodika. To vrijedi neovisno o modelu razdvajanja odabranom za operatore mreža.

(130)

Pružanje informacija o infrastrukturi koja se može staviti izvan pogona u okviru plana razvoja mreže može značiti trajno isključivanje infrastrukture tako da se ostavi neiskorištenom ili se rastavi ili stavi na raspolaganje za upotrebu u druge svrhe, kao što je transport vodika. Cilj je povećane transparentnosti infrastrukture to da bi trebala omogućiti troškovno učinkovitu tranziciju, imajući u vidu da je prenamijenjena infrastruktura relativno jeftinija od novoizgrađene infrastrukture.

(131)

U državama članicama u kojima će se razviti distribucijska mreža za vodik razvoj infrastrukture za vodik trebao bi se temeljiti na realističnim predviđanjima potražnje usmjerenima na budućnost, uključujući potencijalne potrebe iz perspektive elektroenergetskog sustava i sektora koje je teško dekarbonizirati. Ako države članice odluče dopustiti namjenske pristojbe kao sredstvo sufinanciranja nove infrastrukture za vodik, regulatorno tijelo trebalo bi poduprijeti plan pri njegovoj procjeni tih pristojbi. Plan bi trebalo podnositi svake četiri godine. Planove podnesene prije 31. prosinca 2032. trebalo bi podnijeti regulatornom tijelu ili drugom nadležnom tijelu. Planove podnesene nakon tog datuma trebalo bi podnijeti samo regulatornom tijelu.

(132)

Informacije iz plana razvoja mreže trebale bi omogućiti predviđanje učinaka na tarife na temelju planiranja, stavljanja izvan pogona ili prenamjene koji utječu na reguliranu imovinu.

(133)

Umjesto izrade nacionalnog plana razvoja mreže na razini pojedinačnih država članica, državama članicama trebalo bi dopustiti da izrade plan razvoja mreže na regionalnoj razini, uključujući više od jedne države članice i u skladu s dobrovoljnom regionalnom integracijom tržišta prirodnog plina.

(134)

Za razliku od električne energije, očekuje se da će se uloga prirodnog plina u budućnosti postupno smanjivati, što utječe i na potražnju za ulaganjima u infrastrukturu. Stoga planom razvoja mreže treba uravnotežiti bojazni u pogledu tržišnog natjecanja i izbjeći nastajanje neupotrebljive imovine.

(135)

Države članice trebale bi moći odlučiti strateški zatvoriti i prilagoditi dio svojeg distribucijskog sustava kako bi postupno ukinule opskrbu kupaca iz kategorije kućanstvo prirodnim plinom i osigurale prelazak na održiv i djelotvoran sustav.

(136)

Države članice trebale bi od operatora distribucijskih mreža za vodik zahtijevati da predstave infrastrukturu mreže za vodik koju namjeravaju razviti i prenamijeniti u planovima distribucijske mreže za vodik. Od operatora distribucijskih sustava za prirodni plin trebalo bi zahtijevati da izrade planove stavljanja mreže izvan pogona ako se očekuje smanjenje potražnje za prirodnim plinom koje zahtijeva stavljanje izvan pogona distribucijskih sustava za prirodni plin ili dijelova takvih sustava. Operatorima distribucijskih sustava za prirodni plin i operatorima distribucijskih mreža za vodik može se dopustiti izrada zajedničkih planova ako djeluju na istom području i ako dijelove mreže treba prenamijeniti. Ti bi planovi trebali biti u skladu s desetogodišnjim planovima razvoja mreže. Planovima razvoja distribucijske mreže i planovima stavljanja izvan pogona mreže za prirodni plin trebala bi se promicati energetska učinkovitost i integracija energetskog sustava uzimajući u obzir lokalne planove grijanja i hlađenja. Ti bi planovi trebali doprinositi postizanju energetskih i klimatskih ciljeva Unije i temeljiti se na razumnim pretpostavkama o potražnji i proizvodnji prirodnog plina i vodika. Pri izradi plana od operatora bi se trebalo zahtijevati da provedu postupak savjetovanja u kojem sudjeluju relevantni dionici i da nacrte planova stave na raspolaganje javnosti. Države članice trebale bi osigurati smjernice regulatornih tijela ako dijelovi distribucijskog sustava mogu zahtijevati stavljanje izvan pogona, posebno prije isteka prvotno predviđenog vremena amortizacije.

(137)

Okvir kojim se uređuje izračun i naplata troškova priključenja i naknada proizvođačima biometana ima važnu ulogu u omogućavanju integracije održivog biometana u Unijine mreže za prirodni plin. Države članice trebale bi osigurati regulatorni okvir za olakšavanje učinkovitog priključenja postrojenja za proizvodnju biometana na transportne ili distribucijske sustave. Pri određivanju ili odobravanju tarifa ili metodologija koje trebaju upotrebljavati operatori transportnih i distribucijskih sustava, regulatorna tijela, ne dovodeći u pitanje njihovu neovisnost u obavljanju tih zadaća, trebala bi i dalje moći uzeti u obzir nastale troškove i ulaganja tih operatora sustava.

(138)

Potrebno je ostvariti napredak u pogledu međusobno povezanih tržišta vodika u Uniji i time olakšati ulaganja u prekograničnu infrastrukturu za vodik.

(139)

Potrebno je povećati povjerenje u tržište, njegovu likvidnost i broj sudionika na tržištu te zbog toga treba ojačati regulatorni nadzor nad poduzećima koja se bave opskrbom prirodnim plinom. Takvi zahtjevi ne bi smjeli dovoditi u pitanje postojeće pravo Unije u vezi s financijskim tržištima te bi trebali biti u skladu s njim. Regulatorna tijela i regulatori financijskih tržišta trebaju surađivati kako bi jedni drugima omogućili pregled dotičnih tržišta. Države članice trebale bi moći financijsku stabilnost poduzeća za opskrbu prirodnim plinom utvrditi kao kriterije za izdavanje odobrenja za prodaju, uključujući daljnju prodaju, prirodnog plina. Takvi bi kriteriji trebali biti u potpunosti transparentni i nediskriminirajući.

(140)

Prirodni plin uglavnom se i u sve većoj mjeri uvozi u Uniju iz trećih zemalja. U pravu Unije trebalo bi voditi računa o značajkama prirodnog plina, kao što su određene strukturne okorjelosti koje proizlaze iz koncentracije opskrbljivača, dugoročnih ugovora ili nedostatka likvidnosti na razini prodaje. Zbog toga je potrebno više transparentnosti, među ostalim u pogledu oblikovanja cijena.

(141)

Prije nego što Komisija donese smjernice kojima se dodatno utvrđuju zahtjevi s obzirom na vođenje evidencije, ACER i Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), koje je osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (33), trebali bi se međusobno savjetovati o sadržaju smjernica i savjetovati Komisiju u tom pogledu. ACER i ESMA također bi trebali surađivati kako bi dodatno istražili i pružili savjete o tome trebaju li transakcije s ugovorima o opskrbi plinom i derivatima za trgovanje prirodnim plinom podlijegati zahtjevima s obzirom na transparentnost prije ili nakon trgovanja i, ako trebaju, što bi ti zahtjevi trebali sadržavati.

(142)

Države članice ili, ako su države članice tako predvidjele, regulatorna tijela trebala bi poticati izradu ugovora o upravljanoj potrošnji.

(143)

Države članice trebale bi osigurati, vodeći računa o potrebnim zahtjevima s obzirom na kvalitetu, da se biometanu ili drugim vrstama plina odobri nediskriminirajući pristup sustavu prirodnog plina, pod uvjetom da je takav pristup trajno uskladiv s relevantnim tehničkim pravilima i sigurnosnim normama. Tim bi se pravilima i normama trebalo osigurati da se biometan i druge vrsta plina tehnički i sigurno mogu ubrizgavati u sustav prirodnog plina i transportirati kroz njega te bi se ujedno trebalo voditi računa o njihovim kemijskim svojstvima.

(144)

Dugoročni ugovori važan su dio opskrbe država članica prirodnim plinom. Međutim, ne bi trebali biti prepreka ulasku plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina, zbog čega rok trajanja ugovora o opskrbi fosilnim plinom s nesmanjenim emisijama ne bi trebao biti dulji od 31. prosinca 2049. Takvi ugovori trebali bi uvijek biti u skladu s ciljevima ove Direktive i biti uskladivi s UFEU-om, uključujući pravila o tržišnom natjecanju. Pri planiranju opskrbe i transportnih kapaciteta poduzeća potrebno je voditi računa o dugoročnim ugovorima. Iako fosilni plin s nesmanjenim emisijama i dalje ima važnu ulogu, njegova važnost za osiguravanje opskrbe energijom u Uniji postupno će se smanjivati. Države članice trebale bi osigurati postupno ukidanje fosilnog plina, uzimajući u obzir dostupnost alternativa. Ako je to predviđeno u njihovim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima, države članice trebale bi moći odrediti krajnji rok trajanja dugoročnih ugovora za fosilni plin s nesmanjenim emisijama tako da on bude prije 31. prosinca 2049.

(145)

Kako bi se osiguralo održavanje visokih standarda javne usluge u Uniji, trebalo bi redovito obavješćivati Komisiju o svim mjerama koje države članice poduzimaju radi ostvarivanja ciljeva ove Direktive. Komisija bi redovito trebala objavljivati izvješća u kojima analizira mjere poduzete na nacionalnoj razini radi ostvarivanja ciljeva javne usluge i uspoređuje njihovu djelotvornost kako bi izradila preporuke u pogledu mjera koje na nacionalnoj razini treba poduzeti radi ostvarivanja visokih standarda javne usluge.

(146)

Ispunjavanje zahtjeva javne usluge temeljni je preduvjet ove Direktive te je važno da se u ovoj Direktivi navedu zajedničke minimalne norme koje poštuju sve države članice i kojima se vodi računa o ciljevima zajedničke zaštite, suzbijanja energetskog siromaštva, praćenja cijena, sigurnosti opskrbe, zaštite okoliša i istovrijednih razina tržišnog natjecanja u svim državama članicama. Važno je da se zahtjevi javne usluge mogu tumačiti na nacionalnoj osnovi, vodeći računa o nacionalnim okolnostima i u skladu s pravom Unije.

(147)

Trebalo bi omogućiti da mjere koje države članice provode radi ostvarivanja ciljeva socijalne i gospodarske kohezije posebno obuhvaćaju primjerene gospodarske poticaje, koristeći se, gdje je primjereno, svim postojećim sredstvima na razini Unije i na nacionalnoj razini. Trebalo bi omogućiti da takva sredstva obuhvaćaju mehanizme odgovornosti, kako bi se zajamčila potrebna ulaganja.

(148)

U opsegu u kojem mjere koje države članice poduzimaju radi ispunjavanja obveza javne usluge predstavljaju državnu potporu na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a, države članice obvezne su o tome obavijestiti Komisiju na temelju članka 108. stavka 3. UFEU-a.

(149)

Tržišne bi cijene trebale pružiti prave poticaje za razvoj mreže.

(150)

Određene bi države članice, zbog povijesnih obilježja i razina zrelosti svojih tržišta prirodnog plina, trebale imati mogućnost odstupanja od posebnih pravila utvrđenih ovom Direktivom kako bi se spriječilo neopravdano kažnjavanje i dalo prednost učinkovitom razvoju tržišta prirodnog plina u tim državama članicama. To se posebno odnosi na Luksemburg, zbog posebnih obilježja njegova tržišta, i na sve države članice koje još nisu priključene na međusobno povezani sustav bilo koje druge države članice ili koje još nisu primile prvu komercijalnu opskrbu na temelju svojeg prvog dugoročnog ugovora o opskrbi prirodnim plinom. Kako bi se osigurala ujednačena primjena prava Unije, odstupanja za države članice koje još nisu priključene na međusobno povezani sustav bilo koje druge države članice ili koje još nisu primile prvu komercijalnu isporuku na temelju svojeg prvog dugoročnog ugovora o opskrbi prirodnim plinom trebala bi biti privremena i primjenjivati se samo dok te države članice nisu u mogućnosti ispuniti više standarde u pogledu otvaranja tržišta i međupovezivosti s integriranim sustavom prirodnog plina u Uniji. Ako se takvo odstupanje primjenjuje, ono bi trebalo obuhvaćati i sve odredbe ove Direktive koje su dodatne u odnosu na bilo koju odredbu od koje je odobreno odstupanje ili zahtijevaju prethodnu primjenu takve odredbe.

(151)

Promicanje poštenog tržišnog natjecanja i jednostavnog pristupa za različite opskrbljivače trebalo bi biti iznimno važno za države članice, kako bi potrošači u cijelosti mogli iskoristiti mogućnosti liberaliziranog unutarnjeg tržišta prirodnog plina.

(152)

Kako bi stvorile unutarnje tržište prirodnog plina, države članice trebale bi poticati integraciju svojih nacionalnih tržišta i suradnju operatora sustava na razini Unije i na regionalnoj razini, pa i integraciju izoliranih sustava koji čine plinske otoke koji i dalje postoje u Uniji.

(153)

Dobrovoljna regionalna integracija tržišta, posebno spajanja tržišta, može donijeti različite koristi, ovisno o posebnostima tržišta. Integracija tržišta može biti prilika za optimalno iskorištavanje infrastrukture pod uvjetom da ne utječe negativno na susjedna tržišta, primjerice povećanjem prekograničnih tarifa. To je i prilika za povećanje tržišnog natjecanja, likvidnosti i trgovine u korist krajnjih potrošača u regiji privlačenjem opskrbljivača koji inače ne bi došli zbog male veličine tržišta. Integracija tržišta omogućuje i stvaranje većih zona pristupa većem broju izvora opskrbe. Takva diversifikacija mogla bi utjecati na veleprodajne tržišne cijene zahvaljujući poboljšanoj konkurenciji među izvorima, ali može i poboljšati sigurnost opskrbe ako u novoj spojenoj zoni više nema unutarnjeg zagušenja. Integracija tržišta mogla bi biti temelj za daljnju potporu transformaciji tržišta prirodnog plina, uključujući uvođenje plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina. Države članice, regulatorna tijela i operatori transportnih sustava trebali bi surađivati kako bi se olakšala regionalna integracija.

(154)

Jedan od glavnih ciljeva ove Direktive trebao bi biti razvoj stvarnog unutarnjeg tržišta prirodnog plina putem mreže koja je povezana u cijeloj Uniji, a rješavanje regulatornih pitanja o prekograničnim spojnim plinovodima i regionalnim tržištima stoga trebalo bi stoga predstavljati jedan od glavnih zadaća regulatornih tijela, u bliskoj suradnji s ACER-om, gdje je to relevantno.

(155)

Jedan od glavnih ciljeva ove Direktive trebalo bi biti i osiguravanje zajedničkih pravila za stvarno unutarnje tržište te široka ponuda prirodnog plina. U tu bi svrhu nenarušene tržišne cijene predstavljale poticaj za prekograničnu trgovinu, istodobno doprinoseći konvergenciji cijena.

(156)

Regulatorna tijela također bi trebala pružiti informacije o tržištu kako bi Komisiji omogućila da izvrši svoju funkciju promatranja i praćenja unutarnjeg tržišta prirodnog plina i njegovog kratkoročnog, srednjoročnog i dugoročnog razvoja, uključujući aspekte kao što su ponuda i potražnja, transportna i distribucijska infrastruktura, kvaliteta usluga, prekogranična trgovina, upravljanje zagušenjem, ulaganja, veleprodajne i potrošačke cijene, likvidnost tržišta te poboljšanja u smislu zaštite okoliša i učinkovitosti. Regulatorna tijela trebala bi nacionalnim tijelima za tržišno natjecanje i Komisiji prijaviti države članice u kojima cijene narušavaju tržišno natjecanje i ispravno funkcioniranje tržišta.

(157)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest stvaranje unutarnjih tržišta prirodnog plina i vodika koje djeluje u potpunosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega ili učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti određenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti određenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(158)

Na temelju Uredbe (EU) 2024/1789 Komisija može donijeti smjernice ili mrežne kodekse radi postizanja potrebnog stupnja usklađenosti. Takve su smjernice ili mrežne kodekse, koji predstavljaju obvezujuća pravila donesena u obliku provedbenih uredaba Komisije, i u pogledu određenih odredaba ove Direktive, korisno sredstvo koje se prema potrebi može brzo prilagoditi.

(159)

Komisiju bi posebno trebalo ovlastiti da donosi smjernice koje su potrebne za osiguravanje najmanje potrebne razine usklađenosti za ostvarivanje cilja ove Direktive.

(160)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Kad je riječ o ovoj Direktivi, zakonodavac smatra da je prenošenje takvih dokumenata opravdano, posebno nakon presude Suda Europske unije u predmetu C-543/17 (34).

(161)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela koja su posebno priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Stoga bi ovu Direktivu trebalo tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima, posebno pravom na zaštitu osobnih podataka, koje se jamči člankom 8. Povelje. Ključno je da je svaka obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (35).

(162)

Kako bi se izmijenili elementi ove Direktive koji nisu ključni ili kako bi se ona dopunila u pogledu određenih posebnih područja koja su ključna za postizanje ciljeva ove Direktive, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s pružanjem smjernica o minimalnim kriterijima za osiguravanje neovisnosti vlasnika transportnog sustava ili transportne mreže za vodik i operatora sustava skladišta prirodnog plina ili skladišta za vodik, smjernica kojima se utvrđuju pojedinosti postupka certificiranja operatora transportnog sustava ili operatora transportne mreže za vodik, smjernica o opsegu dužnosti regulatornih tijela u pogledu međusobne suradnje i suradnje s ACER-om, smjernica kojima se utvrđuju pojedinosti o postupku koji se odnosi na usklađenost odluke regulatornog tijela s mrežnim kodeksima i smjernicama donesenima na temelju ove Direktive i Uredbe (EU) 2024/1789 i smjernica kojima se utvrđuju metode i načini vođenja evidencije te oblik i sadržaj podataka o transakcijama u ugovorima o opskrbi prirodnim plinom i vodikom te prirodnim plinom i derivatima vodika koju pružaju poduzeća za opskrbu. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (36) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(163)

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje zahtjeva interoperabilnosti te nediskriminirajućih i transparentnih postupaka za pristup podacima. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(164)

Kako bi se osigurala neometana i djelotvorna provedba ove Direktive, Komisija podupire države članice putem Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (37) i pružajući im prilagođeno tehničko stručno znanje za izradu i provedbu reformi, uključujući one kojima se promiču konkurentna unutarnja tržišta prirodnog plina i vodika, omogućuje integracija plina iz obnovljivih izvora i niskougljičnog plina te povećava suradnja i koordinacija među operatorima transportnih i distribucijskih sustava. Ta tehnička potpora uključuje, na primjer, jačanje administrativnih kapaciteta, usklađivanje zakonodavnih okvira i razmjenu relevantne najbolje prakse.

(165)

Direktivu 2009/73/EZ trebalo bi stoga staviti izvan snage, a obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s Direktivom 2009/73/EZ. Obveza prenošenja odredaba koje su ostale neizmijenjene proizlazi iz te direktive.

(166)

Ovom se Direktivom ne bi trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu roka za prenošenje u nacionalno pravo i datuma početka primjene direktiva, koji su navedeni u Prilogu III. dijelu B ovoj Direktivi,