i)

suradnji među regionalnim i nacionalnim tijelima te organizacijama za obrazovanje i osposobljavanje i;

ii)

sektorskom i međuindustrijskom socijalnom dijalogu (koji bi trebao uključivati organizacije koje predstavljaju radnike i poslodavce iz privatnog i javnog sektora, mala i srednja poduzeća (MSP-ove) te stručno i rukovodeće osoblje).

a)

omogućivanja pojedincima da steknu, unaprijede i poboljšaju znanje, vještine i kompetencije koji su im potrebni za uspjeh na tržištu rada i u društvu koji se mijenjaju kako bi u potpunosti ostvarili korist od socijalno pravednog oporavka i pravedne tranzicije prema zelenom i digitalnom gospodarstvu te kako bi bili bolje pripremljeni za suočavanje s postojećim i budućim izazovima;

b)

podupiranja pripravnosti pružatelja mikrokvalifikacija za povećanje kvalitete, transparentnosti, pristupačnosti i fleksibilnosti ponuda učenja kako bi se pojedince potaklo na personalizirane načine učenja i razvoj karijere;

c)

poticanja uključivosti, pristupa i jednakih mogućnosti te doprinosa postizanju otpornosti, socijalne pravednosti i blagostanja svih, u kontekstu demografskih i društvenih promjena i u svim fazama gospodarskih ciklusa.

a)

„mikrokvalifikacija” znači zapis o ishodu učenja koji je polaznik stekao na temelju malog opsega učenja. Ti se ishodi učenja vrednuju prema transparentnim i jasno definiranim kriterijima. Iskustva učenja kojima se stječu mikrokvalifikacije osmišljena su tako da polazniku pruže određena znanja, vještine i kompetencije koji odgovaraju društvenim, osobnim i kulturnim potrebama ili potrebama tržišta rada. Mikrokvalifikacije su u vlasništvu polaznika, mogu se razmjenjivati i prenosive su. Mogu biti samostalne ili se mogu kombinirati u svjedodžbe više razine. Temelje se na osiguravanju kvalitete u skladu s dogovorenim standardima u relevantnom sektoru ili području aktivnosti;

b)

„pružatelji mikrokvalifikacija” znači ustanove i organizacije za obrazovanje i osposobljavanje, socijalni partneri (tj. organizacije koje predstavljaju radnike i poslodavce), poslodavci i industrija, organizacije civilnog društva, javne službe za zapošljavanje te regionalna i nacionalna tijela i druge vrste aktera koji osmišljavaju, pružaju i izdaju mikrokvalifikacije za formalno, neformalno i informalno učenje. Time se ne dovode u pitanje regionalno i nacionalno zakonodavstvo i okolnosti;

c)

„okružje za učenje” znači različite fizičke, internetske, kombinirane (21), virtualne i digitalne lokacije, kontekst i kulture u kojima ljudi uče, uključujući sva okružja u kojima se formalno, neformalno i informalno učenje mogu odvijati;

d)

„formalno učenje” znači učenje koje se odvija u organiziranom i strukturiranom okružju posebno namijenjenom učenju te u pravilu vodi do dodjele kvalifikacije, obično u obliku svjedodžbe ili diplome; uključuje sustave općeg obrazovanja, incijalnog trajnog i tercijarnog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja te visokog obrazovanja (22);

e)

„neformalno učenje” znači učenje koje se odvija izvan formalnog obrazovanja i osposobljavanja putem planiranih aktivnosti u smislu ciljeva i trajanja učenja te u kojem je prisutan neki oblik podrške u učenju (23);

f)

„informalno učenje” znači učenje koje proizlazi iz svakodnevnih aktivnosti i iskustava i koje nije organizirano ni strukturirano u smislu ciljeva i trajanja učenja ili podrške učenju; iz perspektive osobe koja uči može biti nenamjerno (24). Njime se ne stječu automatski mikrokvalifikacije, ali se to može razmotriti u kontekstu mehanizama vrednovanja kojima se mogu utvrditi, dokumentirati, procijeniti i/ili certificirati ishodi učenja pojedinca;

g)

„prenosivost” znači mogućnost da vlasnik svjedodžbe svoje mikrokvalifikacije pohrani u sustav po vlastitom izboru, da svjedodžbu da na uvid stranci po vlastitom izboru (nacionalnom ili transnacionalnom) te da sve stranke u razmjeni mogu razumjeti sadržaj i provjeriti vjerodostojnost svjedodžbe. Time se omogućuje prenosivost među sektorima obrazovanja i osposobljavanja te unutar njih, na tržištu rada i među zemljama;

h)

„kombiniranje” znači mogućnost da se, prema potrebi, različite mikrokvalifikacije kombiniraju i logički nadovezuju jedna na drugu. Odluke o „kombiniranju” ili spajanju svjedodžbi donosi organizacija primateljica (npr. ustanova za obrazovanje i osposobljavanje, poslodavci itd.) u skladu sa svojom praksom, a njima bi se trebali podupirati ciljevi i potrebe polaznika. „Kombiniranjem” se ne stječe automatsko pravo na kvalifikaciju ili diplomu. Takve odluke donose regionalna i nacionalna tijela ili institucije u skladu sa svojim postupcima dodjele;

i)

„vrednovanje” znači postupak ili metoda koji se upotrebljavaju za evaluaciju, mjerenje i opis ishoda učenja koje su pojedinci stekli u okviru formalnog, neformalnog ili informalnog učenja. Vrednovanje provode pružatelj ili drugi priznati pružatelji usluga vrednovanja.

a)

definicije mikrokvalifikacija kako je utvrđeno u točki 5.a;

b)

europskih standardnih elemenata za opis mikrokvalifikacija (kako je opisano u Prilogu I.), uključujući sljedeće obvezne elemente:

c)

europska načela za osmišljavanje i izdavanje mikrokvalifikacija (kako je opisano u Prilogu II.).

a

podupiru istraživanja koja provode visoka učilišta o ulozi mikrokvalifikacija u ponudi mogućnosti za učenje različitim polaznicima, osobito proširenjem privlačnih, pristupačnih i uključivih ponuda aktivnosti cjeloživotnog učenja usmjerenih na polaznike, među ostalim u okviru aktivnosti savezâ „europskih sveučilišta” (25), ako je primjenjivo;

b

podupiru ustanove za strukovno obrazovanje i osposobljavanje i druge pružatelje strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u istraživanju uloge koju mikrokvalifikacije u trajnom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju imaju u pružanju potpore usavršavanju i prekvalifikaciji odraslih, među ostalim aktivnostima centara strukovne izvrsnosti za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, ako je primjenjivo;

c

u skladu s nacionalnim okolnostima, razmotre osiguravanje javnog financiranja za razvoj i pružanje malih aktivnosti obrazovanja i osposobljavanja kojima se stječu mikrokvalifikacije, na svim razinama obrazovanja i osposobljavanja, uzimajući u obzir institucijsku autonomiju kako bi se omogućile raznolikost i kreativnost.

a)

podupru osmišljavanje i izdavanje mikrokvalifikacija koje osiguravaju pružatelji usluga koji nisu navedeni u točki 7. (ti pružatelji mogu uključivati poduzeća, socijalne partnere, organizacije civilnog društva, lokalna tijela, društvene centre, strukovna udruženja, istraživačke i inovacijske organizacije i privatne pružatelje), uključujući promicanje raznovrsnih izvora financiranja;

b)

promiču razvoj mikrokvalifikacija koje su predstavnici poslodavaca i zaposlenika osmislili i s kojim su se složili u okviru socijalnog dijaloga, ako je to primjenjivo;

c)

razmotre prilagodbu postupaka priznavanja prethodnog učenja i vrednovanja neformalnog i informalnog učenja kako bi se omogućila dodjela mikrokvalifikacija.

a)

primjenom, prilagodbom i razvojem mehanizama osiguravanja kvalitete za mikrokvalifikacije koje su izdale različite vrste pružatelja usluga, uz upotrebu postojećih mehanizama kad god je to moguće (vidjeti Prilog 2.);

b)

podupiranjem upotrebe sustava „informacija o vještinama” za analizu potreba tržišta rada i demografskih promjena tako da se može utvrditi svaka potreba za razvoj ili unapređivanje mikrokvalifikacija;

c)

poticanjem pružatelja usluga da objave kataloge mikrokvalifikacija koje nude, uključujući, ako je to relevantno, njihovu politiku priznavanja mikrokvalifikacija koje su izdali drugi pružatelji;

d)

integracijom mikrokvalifikacija u nacionalne kvalifikacijske okvire i sustave. Odluke o integraciji mikrokvalifikacija u regionalne i nacionalne okvire ili sustave donose nacionalna tijela ili institucije u skladu s nacionalnim okolnostima.

i)

ustanova za obrazovanje i osposobljavanje;

ii)

socijalnih partnera;

iii)

poslodavaca i industrije;

iv)

organizacija za istraživanje i inovacije,

v)

organizacija civilnog društva;

vi)

službi za zapošljavanje i socijalnu uključenost i;

vii)

lokalnih, regionalnih i nacionalnih tijela.

a)

poticanjem uključivanja ponuda obrazovanja i osposobljavanja kojima se stječu mikrokvalifikacije u kataloge mogućnosti za obrazovanje i osposobljavanje koje se nude;

b)

prema potrebi, upotrebom mikrokvalifikacija kako bi se poboljšao pristup obrazovanju i osposobljavanju svih polaznika, uključujući one iz skupina u nepovoljnom položaju i ranjivih skupina (kao što su osobe s invaliditetom, stariji, niskokvalificirane osobe, manjine, osobe migrantskog podrijetla, izbjeglice te osobe s manje mogućnosti zbog svoje geografske lokacije i/ili nepovoljnije socioekonomske situacije);

c)

upotrebom mikrokvalifikacija kako bi se poduprli fleksibilni načini učenja i prijelaz iz više sekundarne razine ili strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u tercijarno obrazovanje i obrazovanje odraslih, ako je relevantno;

d)

upotrebom mikrokvalifikacija koje se mogu integrirati u programe koji završavaju stjecanjem kvalifikacije ili ih mogu dopunjavati, ako je relevantno;

e)

upotrebom mikrokvalifikacija kao dodatnog sredstva za poboljšanje osnovnih i naprednih digitalnih vještina i kompetencija šireg spektra polaznika, u skladu s Akcijskim planom za digitalno obrazovanje i Akcijskim planom za provedbu europskog stupa socijalnih prava;

f)

upotrebom mikrokvalifikacija za potporu razvoju učenja za zelenu tranziciju i održivi razvoj u sklopu nacionalne provedbe preporuke Vijeća o učenju za zelenu tranziciju i okolišnu održivost;

g)

promicanjem upotrebe mikrokvalifikacija među ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje i drugim pružateljima usluga, u suradnji s okolnim ekosustavom znanja i inovacija, kako bi se povećali relevantnost i mogući pozitivan učinak mikrokvalifikacija na gospodarstvo na lokalnoj i regionalnoj razini;

h)

promicanjem razumijevanja i upotrebe mikrokvalifikacija putem trajnog stručnog usavršavanja nastavnika i predavača, savjetnika za profesionalno usmjeravanje (npr. u kontekstu Akademije za usavršavanje učitelja i nastavnika u okviru programa Erasmus+) te pripadnika akademske zajednice, istraživača i drugog relevantnog osoblja;

i)

promicanjem upotrebe mikrokvalifikacija za brzu pretvorbu najnovijih rezultata istraživanja u mogućnosti za učenje radi jačanja sinergije između europskog prostora obrazovanja i europskog istraživačkog prostora;

j)

razmatranjem primjene mikrokvalifikacija u europskom prostoru obrazovanja kako bi se suzbili rodni i drugi diskriminirajući stereotipi u vezi s odabirom studija i u odgojno-obrazovnim praksama i nastavnim materijalima.

a)

upotrebom mikrokvalifikacija, prema potrebi, kako bi se:

b)

uključivanjem osposobljavanja kojim se stječu mikrokvalifikacije u priznate mogućnosti za osposobljavanje koje mogu biti povezane s individualnim računima za učenje, ako postoje, i drugim sustavima potpora za osposobljavanje;

c)

promicanjem upotrebe mikrokvalifikacija kao načina unapređivanja i usavršavanja vještina samozaposlenih i nestandardnih radnika, uključujući osobe koje rade putem platformi i malih i srednjih poduzeća;

d)

razmatranjem upotrebe mikrokvalifikacija u ciljanim inicijativama kako bi se poduprle i motivirale skupine u nepovoljnom položaju i ranjive skupine (kao što su primatelji minimalnog dohotka, osobe s invaliditetom, dugotrajno nezaposleni i niskokvalificirani) da se vrate na tržište rada ili nastave svoje zaposlenje;

e)

razmatranjem uloge mikrokvalifikacija u sustavima za provedbu ojačane Garancije za mlade kako bi se poduprli mladi, među ostalim u pripremnom osposobljavanju i kvalitetnim ponudama za nastavak obrazovanja i osposobljavanja;

f)

razmatranjem uloge mikrokvalifikacija u okviru nacionalne provedbe Preporuke o učinkovitoj aktivnoj potpori zapošljavanju nakon krize uzrokovane bolešću COVID-19 (EASE);

g)

razmatranjem upotrebe mikrokvalifikacija kako bi se podupro profesionalni razvoj radnika i ispunili regulatorni zahtjevi za usavršavanje i prekvalifikaciju za određene poslove i vrste rada (npr. za licencije, obvezno osposobljavanje i dozvole).

a)

definiraju mjere za provedbu ove Preporuke oslanjajući se na relevantne postojeće nacionalne aranžmane i financijske okvire. To bi moglo uključivati poveznice s individualnim računima za učenje, ako postoje (uzimajući u obzir odgovornost i autonomiju organizacija u području obrazovanja, osposobljavanja i tržišta rada u nacionalnom kontekstu);

b)

na najbolji mogući način iskoriste financijska sredstva i instrumente Unije za podupiranje potrebnih reformi, od okvira za potporu do razvoja i upotrebe mikrokvalifikacija.

a)

potporom izrade smjernica o tome kako povećati transparentnost i primijeniti trenutačne instrumente EU-a i instrumente Bolonjskog procesa u području visokog obrazovanja na unutarnje i vanjsko osiguravanje kvalitete mikrokvalifikacija;

b)

razmatranjem načina prilagodbe priručnika za korisnike Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova u području visokog obrazovanja kako bi se integrirale mikrokvalifikacije;

c)

razmatranjem načina prilagodbe i razvoja alata EU-a za vještine i kvalifikacije kako bi se mikrokvalifikacije integrirale u sustave strukovnog obrazovanja i osposobljavanja;

d)

poticanjem uloge centara ENIC-NARIC i drugih odgovarajućih tijela u priznavanju mikrokvalifikacija za daljnji studij i/ili u svrhu zapošljavanja, među ostalim razvojem smjernica i osposobljavanja;

e)

poticanjem strukturirane rasprave o mogućnosti uključivanja mikrokvalifikacija u nacionalne kvalifikacijske okvire (NKO);

f)

razmatranjem razvoja inicijative za europsku studentsku iskaznicu kako bi se studentima omogućilo da ishod mikrokvalifikacija stečenih u inozemstvu tijekom studija sigurno razmjenjuju s drugim ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje;

a)

podupiranjem razmjene informacija među regionalnim i nacionalnim tijelima o relevantnim regionalnim i nacionalnim inicijativama politika i dokazima o njihovu učinku, uz što bolje iskorištavanje strateškog okvira za europsku suradnju u području obrazovanja i osposobljavanja u smjeru europskog prostora obrazovanja i šire;

b)

promicanjem europske suradnje u osiguravanju kvalitete mikrokvalifikacija te izgradnjom uzajamnog povjerenja na taj način;

c)

poticanjem visokih učilišta i ustanova za strukovno obrazovanje i osposobljavanje, uključujući saveze „europskih sveučilišta” i centre izvrsnosti u području strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, na eksperimentiranje s mikrokvalifikacijama i njihovu upotrebu kako bi se promicalo i potaknulo prihvaćanje mikrokvalifikacija u široj zajednici za obrazovanje i osposobljavanje;

d)

promicanjem angažmana u pogledu mikrokvalifikacija u Akademijama za stručno usavršavanje učitelja i nastavnika u okviru programa Erasmus+ i među drugim pružateljima usluga za obrazovanje i osposobljavanje učitelja i nastavnika kako bi se zadovoljile potrebe učitelja i nastavnika za kontinuiranim stručnim usavršavanjem, prema potrebi;

e)

razmatranjem angažmana socijalnih partnera, poslodavaca i industrije u pogledu mikrokvalifikacija, među ostalim putem Pakta za vještine i povezanih inicijativa suradnje kao što su Plan za sektorsku suradnju u području vještina, ojačani Europski savez za naukovanje i Koalicija za digitalne vještine i radna mjesta;

f)

podupiranjem suradnje i razmjene najboljih primjera iz prakse između javnih službi za zapošljavanje i poslodavaca o tome kako upotrebljavati mikrokvalifikacije za podršku zapošljivosti u kontekstu mreže javnih službi za zapošljavanje;

g)

olakšavanjem projekata suradnje među socijalnim partnerima i ustanovama za obrazovanje i osposobljavanje o tome kako upotrebljavati i provoditi mikrokvalifikacije u cilju zadovoljavanja potreba za vještinama na europskoj, nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini te u različitim sektorima;

a)

pružile informacije o mogućnostima za učenje kojima se stječu mikrokvalifikacije i pružateljima usluga koji primjenjuju europski pristup mikrokvalifikacijama;

b)

podržala provjera vjerodostojnosti mikrokvalifikacija putem europskih digitalnih vjerodajnica za učenje;

c)

podržali prenosivost, kombiniranje, interoperabilnost, razmjena i dijeljenje informacija o mikrokvalifikacijama putem europskog otvorenog standarda kojim se utvrđuje zajednički format mikrokvalifikacija;

i)

primjeni europskog pristupa mikrokvalifikacijama, uključujući način na koji ih upotrebljavaju pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja, poslodavci i socijalni partneri;

ii)

posebnim ishodima i pogodnostima za polaznike;

iii)

njihovoj dodanoj vrijednosti u usporedbi s cjelovitom diplomom ili kvalifikacijom te kao dopuna njima i;

iv)

dodatnim dokazima o čimbenicima koji utječu na poticaj motivaciju osoba da započnu s osposobljavanjem.