20.3.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 84/6

(1)

Unija i države članice postavile su sebi za cilj suzbijanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta. Kako bi se poboljšao dugoročni učinak potrošnje i izbjeglo dupliciranje, potrebno je osigurati blisku i redovnu suradnju i koordinaciju na razini Unije i između tijela država članica.

(2)

Mjere s ciljem pružanja boljih informacija, specijaliziranog osposobljavanja, uključujući studije komparativnog prava i tehničke i znanstvene podrške značajno doprinose kako zaštiti financijskih interesa Unije, tako i postizanju jednakovrijednog stupnja zaštite u čitavoj Uniji.

(3)

Dosadašnja podrška takvim aktivnostima kroz Odluku br. 804/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) (program „Hercule”) koja je bila izmijenjena i produljena Odlukom br. 878/2007/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) (program „Hercule II”) omogućila je jačanje mjera Unije i država članica usmjerenih na borbu protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije.

(4)

Komisija je obavila pregled postignuća programa „Hercule II”, u kojem se izvješćuje o njegovim inputima i outputima.

(5)

Komisija je 2011. godine provela procjenu učinka kako bi odredila treba li ili ne nastaviti provedbu programa.

(6)

Kako bi se na razini Unije i država članica nastavile, pa i proširile mjere za suzbijanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta, trebao bi se donijeti novi program („program”), uzimajući u obzir i nove izazove u kontekstu proračunske štednje.

(7)

Program bi se trebao provesti uzimajući u obzir preporuke i mjere navedene u Komunikaciji Komisije od 6. lipnja 2013. naslovljene „Jačanje borbe protiv krijumčarenja cigareta i drugih oblika nezakonite trgovine duhanskim proizvodima – cjelovita strategija EU-a”.

(8)

Program bi se trebao provoditi u potpunoj sukladnosti s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5). U skladu s tom Uredbom, bespovratna sredstva namijenjena su financijskoj potpori djelovanja namijenjenog za pomoć postizanju cilja koji čini dio politike Europske unije i ne mogu biti namijenjena isključivo kupnji opreme.

(9)

Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje država pristupnica, zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja koje koriste pogodnosti iz pretpristupne strategije, kao i zemalja partnerica iz Europske politike susjedstva, pod uvjetom da su te države dosegle dovoljnu razinu prilagođavanja mjerodavnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima u Uniji, u skladu s općim načelima i općim odredbama i uvjetima sudjelovanja navedenih država i zemalja u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima, kao i za sudjelovanje zemalja Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje sudjeluju u Europskom gospodarskom prostoru (EEA).

(10)

Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala podnijeti neovisno evaluacijsko izvješće na sredini razdoblja o provedbi ovog programa, kao i konačno evaluacijsko izvješće o ostvarenju ciljeva ovog programa. Nadalje, Komisija bi Europskom parlamentu i Vijeću trebala dostaviti, na godišnjoj osnovi, informacije o godišnjoj provedbi programa, uključujući rezultate aktivnosti koje se podupiru u okviru programa i informacije o usklađenosti i komplementarnosti s drugim relevantnim programima i aktivnostima na razini Unije.

(11)

Ova Uredba poštuje načela supsidijarnosti i proporcionalnosti. Program bi trebao olakšavati suradnju između država članica i između Komisije i država članica s ciljem zaštite financijskih interesa Unije, upotrebom resursa na učinkovitiji način nego što bi se to moglo uraditi na nacionalnoj razini. Djelovanje na razini Unije potrebno je i opravdano s obzirom na to da jasno pomaže državama članicama u zajedničkoj zaštiti općeg proračuna Unije i nacionalnih proračuna te potiče upotrebu zajedničkih struktura Unije s ciljem poboljšanja suradnje i razmjene informacija između nadležnih tijela. Međutim, program ne bi trebao zadirati u nadležnosti država članica.

(12)

Program bi se trebao provoditi u razdoblju od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (6).

(13)

Kako bi se osigurao stupanj fleksibilnosti u raspodjeli sredstava, ovlast za donošenje delegiranih akata sukladno članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu izmjene okvirne raspodjele tih sredstava. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(14)

Komisija bi trebala donijeti godišnje programe rada koji sadrže mjere koje se financiraju, kriterije za odabir i dodjelu sredstava i iznimne i propisno opravdane slučajeve, kao što su oni koji se tiču država članica izloženih visokom riziku u vezi s financijskim interesima Unije, u kojima se primjenjuje najviša stopa sufinanciranja od 90 % prihvatljivih troškova. Komisija bi trebala raspraviti s državama članicama primjenu ove Uredbe u okviru Savjetodavnog odbora za koordinaciju sprečavanja prijevara osnovanog Odlukom Komisije 94/140/EZ (7).

(15)

Države članice trebale bi nastojati pojačati svoje financijske doprinose prema stopi sufinanciranja za bespovratna sredstva koja se dodjeljuju u sklopu programa.

(16)

Komisija bi trebala poduzeti potrebne korake kako bi osigurala da godišnji programi rada budu usklađeni i komplementarni s drugim relevantnim programima koje financira Unija, osobito u području carina, kako bi se pojačao sveukupni učinak aktivnosti programa i izbjeglo bilo kakvo preklapanje programa s drugim programima.

(17)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za čitavo razdoblje trajanja programa koja predstavlja primarni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u pitanjima proračuna i o dobrom financijskom upravljanju (8) za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(18)

Financijske interese Unije treba štititi primjerenim mjerama tijekom cijelog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanje, otkrivanje i ispitivanje nepravilnosti, povrat izgubljenih, pogrešno uplaćenih i nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, administrativne i novčane kazne.

(19)

Odluku br. 804/2004/EZ trebalo bi staviti izvan snage. Trebalo bi usvojiti prijelazne mjere kako bi se omogućilo dovršenje financijskih obveza povezanih s aktivnostima koje se provode na temelju te Odluke i obveza obavješćivanja određenih u njima.

(20)

Primjereno je osigurati lagan i nesmetan prijelaz između programa „Hercule II” i programa i primjereno je prilagoditi trajanje programa s Uredbom (EU, Euratom) br. 1311/2013. Stoga bi se program trebao primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

(a)

razvoju mjera na razini Unije i država članica za suzbijanje prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta;

(b)

pojačanoj transnacionalnoj suradnji i koordinaciji na razini Unije, između tijela država članica, Komisije i Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF), te osobito u pogledu djelotvornosti i učinkovitosti prekograničnih operacija;

(c)

učinkovitom sprečavanju prijevara, korupcije i svih drugih nezakonitih radnji koje štete financijskim interesima Unije, putem zajedničkog specijaliziranog osposobljavanja za zaposlenike tijela nacionalne i regionalne uprave i za ostale zainteresirane strane.

(a)

broja zapljena, konfiskacija i povrata nakon slučajeva prijevare otkrivenih zajedničkim djelovanjem i prekograničnim operacijama;

(b)

dodane vrijednosti i efektivne upotrebe sufinancirane tehničke opreme;

(c)

razmjene informacija među državama članicama o rezultatima ostvarenim pomoću tehničkog materijala;

(d)

broja i vrste aktivnosti osposobljavanja, uključujući iznos specijaliziranog osposobljavanja.

(a)

poboljšati prevenciju i istraživanje prijevara i drugih nezakonitih radnji iznad sadašnje razine jačanjem transnacionalne i multidisciplinarne suradnje;

(b)

povećati zaštitu financijskih interesa Unije od prijevara olakšavanjem razmjene informacija, iskustava i najbolje prakse, uključujući razmjene zaposlenika;

(c)

ojačati borbu protiv prijevara i drugih nezakonitih radnji pružanjem tehničke i operativne podrške nacionalnim istražnim tijelima, a posebno carinskim tijelima i tijelima kaznenog progona;

(d)

ograničiti trenutno poznatu izloženost financijskih interesa Unije prijevarama, korupciji i drugim nezakonitim radnjama s ciljem smanjenja razvoja nezakonitog gospodarstva u glavnim područjima rizika, kao što su organizirane prijevare, uključujući krijumčarenje i krivotvorenje cigareta;

(e)

podići razinu razvoja posebne pravne i sudske zaštite financijskih interesa Unije od prijevara promicanjem komparativnih pravnih analiza.

(a)

tijela nacionalne i regionalne uprave zemlje sudionice iz članka 7. stavka 1. koja potiču jačanje djelovanja na razini Unije s ciljem zaštite financijskih interesa Unije;

(b)

obrazovne i istraživačke ustanove i neprofitna tijela, pod uvjetom da najmanje godinu dana imaju poslovni nastan i djeluju u zemlji sudionici iz članka 7. stavka 1. i potiču jačanje djelovanja na razini Unije s ciljem zaštite financijskih interesa Unije.

(a)

državama pristupnicama, zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama za pristup koje se mogu koristiti pogodnostima iz pretpristupne strategije, u skladu s općim načelima i općim odredbama i uvjetima sudjelovanja navedenih država i zemalja u programima Unije uspostavljenima u okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima;

(b)

zemljama partnerima iz Europske politike susjedstva, pod uvjetom da su te zemlje dosegle dovoljnu razinu usklađenosti mjerodavnog zakonodavstva i administrativnih metoda s onima u Uniji. Dotične zemlje partneri sudjeluju u programu u skladu s odredbama koje je potrebno utvrditi s tim zemljama nakon uspostave okvirnih sporazuma koji se odnose na njihovo sudjelovanje u programima Unije;

(c)

zemljama Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje sudjeluju u Europskom gospodarskom prostoru (EGP), u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

(a)

pružanje specijalizirane tehničke pomoći nadležnim tijelima država članica putem jednog ili više od sljedećeg:

(b)

organizaciju ciljanog specijaliziranog osposobljavanja, radionica za osposobljavanje na području analize rizika kao i, prema potrebi, konferencija čiji je cilj jedno ili više od sljedećeg:

(c)

sve druge mjere koje nisu uključene u točke (a) ili (b) ovog članka, predviđene godišnjim programima rada iz članka 11., koje su nužne za ostvarenje općih, posebnih i operativnih ciljeva iz članaka 3., 4. odnosno 5.

(a)

bespovratna sredstva;

(b)

javna nabava;

(c)

povrat troškova predstavnicima iz članka 7. stavka 3. za sudjelovanje u aktivnostima iz programa.

(a)

najkasnije do 31. prosinca 2017., neovisno izvješće o evaluaciji u sredini razdoblja o postizanju ciljeva svih mjera, rezultatima i učincima, djelotvornosti i učinkovitosti u korištenju sredstava i njihovoj dodanoj vrijednosti za Uniju, u pogledu odluke o obnavljanju, izmjeni ili suspenziji mjera; izvješće o evaluaciji u sredini razdoblja također propituje mogućnosti pojednostavljenja, unutarnju i vanjsku usklađenost programa, kontinuiranu relevantnost svih ciljeva programa, kao i doprinos mjera prioritetima Unije za pametan, održiv i uključiv rast; također uzima u obzir rezultate evaluacije ostvarenja ciljeva programa „Hercule II”;

(b)

do 31. prosinca 2021., završno izvješće o evaluaciji ostvarenja ciljeva programa, uključujući njegovu dodanu vrijednost; nadalje, dugoročni učinci programa i njihova održivost vrednuju se u kontekstu odlučivanja o mogućem obnavljanju, izmjeni ili suspenziji bilo kojeg sljedećeg programa.