(1)

Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) značajno je izmijenjena nekoliko puta (5). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi uredbu trebalo kodificirati.

(2)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i da bi se olakšala prekogranična trgovina unutar Unije ključno je da naknade za prekogranična plaćanja u eurima budu jednake naknadama za odgovarajuća plaćanja u državi članici.

(3)

Ne preporučuje se primjenjivati načelo jednakosti naknada za platne instrumente koji su uglavnom ili isključivo u papirnatom obliku, kao što su čekovi, jer ih zbog njihove prirode nije moguće obraditi tako učinkovito kao elektronička plaćanja.

(4)

Načelo jednakosti naknada trebalo bi se primjenjivati na plaćanja koja su inicirana ili zaključena u papirnatom obliku ili u gotovini koja se u lancu plaćanja obrađuju elektronički, isključujući čekove, te na sve naknade izravno ili neizravno povezane s platnom transakcijom, uključujući naknade vezane uz ugovor. Neizravne naknade uključuju naknade za uspostavu trajnog naloga za plaćanje ili naknade za korištenje platne kartice ili debitne ili kreditne kartice, koje bi trebale biti jednake za nacionalne i prekogranične platne transakcije u Uniji.

(5)

Kako bi se spriječila rascjepkanost platnih tržišta, primjereno je primijeniti načelo jednakosti naknada. U tu svrhu trebalo bi utvrditi nacionalno plaćanje s jednakim ili vrlo sličnim značajkama kao i prekogranično plaćanje za svaku kategoriju prekogranične platne transakcije. Trebalo bi omogućiti, između ostalog, primjenu sljedećih kriterija za utvrđivanje nacionalnog plaćanja koje odgovara prekograničnom plaćanju: kanal koji se koristi za iniciranje, izvršavanje i zaključenje plaćanja, stupanj automatizacije, sva jamstva za plaćanje, status klijenta i odnos s pružateljem platnih usluga, ili upotrijebljeni platni instrument kako je definiran u članku 4. točki 14. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Navedene se kriterije ne bi trebalo smatrati iscrpnima.

(6)

Nadležna tijela trebala bi izdati smjernice za utvrđivanje odgovarajućih plaćanja ako to smatraju potrebnim. Komisija kojoj, prema potrebi, pomaže Odbor za platni promet osnovan člankom 85. stavkom 1. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), trebala bi osigurati odgovarajuće upute i pomagati nadležnim tijelima.

(7)

Kako bi se olakšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i izbjegle nejednakosti između korisnika platnih usluga u državama članicama europodručja i onih u državama članicama izvan europodručja u pogledu prekograničnih plaćanja u eurima, potrebno je osigurati da su naknade za prekogranična plaćanja u eurima unutar Unije usklađene s naknadama za odgovarajuća nacionalna plaćanja izvršena u nacionalnoj valuti države članice u kojoj se nalazi pružatelj platnih usluga čije usluge koristi korisnik platnih usluga. Smatra se da se pružatelj platnih usluga nalazi u onoj državi članici u kojoj svoje usluge pruža korisniku platnih usluga.

(8)

Naknade za preračunavanje valuta čine znatan trošak prilikom prekograničnih plaćanja kada se u državi članici platitelja i državi članici primatelja plaćanja upotrebljavaju različite valute. Člankom 45. Direktive (EU) 2015/2366 zahtijeva se da naknade i tečaj koji se primjenjuje budu transparentni, u članku 52. stavku 3. te direktive navode se zahtjevi u vezi s obavješćivanjem u pogledu platnih transakcija obuhvaćenih okvirnim ugovorom te su člankom 59. stavkom 2. te direktive obuhvaćeni zahtjevi u vezi s obavješćivanjem za stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu. Potrebno je predvidjeti dodatne mjere kako bi se potrošače zaštitilo od prekomjernih naknada za usluge preračunavanja valuta i osiguralo da potrošači dobiju informacije koje su im potrebne kako bi odabrali najbolju opciju preračunavanja valuta.

(9)

Mjere koje je potrebno provesti trebale bi biti primjerene, odgovarajuće i ekonomične. Istodobno, u situacijama u kojima je platitelj suočen s različitim opcijama preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružene informacije trebale bi omogućiti usporedbu kako bi platitelj mogao donijeti informiranu odluku.

(10)

Kako bi se postigla usporedivost, naknade za preračunavanje valuta trebale bi za sva plaćanja na temelju kartica biti iskazane na isti način, odnosno kao postotne marže u odnosu na posljednje dostupne referentne devizne tečaje za euro koje je izdala Europska središnja banka (ESB). Marža će se možda morati temeljiti na tečaju koji proizlazi iz dvaju tečaja ESB-a u slučaju preračunavanja između dvije valute koje nisu euro.

(11)

U skladu s općim zahtjevima u vezi s obavješćivanjem o naknadama za preračunavanje valuta koji su utvrđeni u Direktivi (EU) 2015/2366, pružatelji usluga preračunavanja valuta trebali bi priopćiti informacije o svojim naknadama za preračunavanje valuta prije iniciranja platne transakcije. Stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu trebale bi pružiti informacije o svojim naknadama za takve usluge na jasan i pristupačan način, na primjer tako da svoje naknade istaknu na šalteru ili digitalno prikažu na terminalu ili zaslonu u slučaju kupnje na internetu. Uz informacije iz članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366 te bi stranke prije iniciranja plaćanja trebale pružiti izričite informacije o iznosu koji treba platiti primatelju plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja te o ukupnom iznosu koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja. Iznos koji treba platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja trebao bi biti iskazan kao cijena robe ili usluga koji se kupuju i mogao bi biti prikazan na blagajni, a ne na terminalu za plaćanje. Valuta koju primatelj plaćanja upotrebljava u pravilu je lokalna valuta, ali u skladu s načelom slobode ugovaranja u pojedinim slučajevima mogla bi to biti neka druga valuta Unije. Ukupan iznos koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja trebao bi se sastojati od cijene robe ili usluga i naknade za preračunavanje valuta. Osim toga, oba iznosa trebala bi biti zabilježena na potvrdi ili na nekom drugom trajnom mediju.

(12)

U pogledu članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366, ako se na bankomatu ili na prodajnom mjestu nudi usluga preračunavanja valuta, platitelj bi trebao moći odbiti tu uslugu i umjesto toga platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja.

(13)

Kako bi se platiteljima omogućila usporedba naknada za pojedine opcije preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi ne samo uvrstiti potpuno usporedive informacije o naknadama koje se primjenjuju za preračunavanje valuta u opće uvjete svojega okvirnog ugovora, već bi te informacije na lako razumljiv i dostupan način također trebali objaviti na elektroničkoj platformi koja je široko dostupna i lako pristupačna, a posebno na svojim internetskim stranicama za korisnike, svojim internetskim stranicama za e-bankarstvo i na svojim aplikacijama za mobilno bankarstvo. To bi omogućilo razvoj internetskih stranica za usporedbu kako bi potrošači lakše mogli uspoređivati cijene kada putuju ili kupuju u inozemstvu. Osim toga, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi upotrebom široko dostupnih i lako pristupačnih elektroničkih komunikacijskih kanala, kao što su SMS poruke, e-pošta ili slanje obavijesti putem aplikacije platitelja za mobilno bankarstvo, podsjetiti platitelje na naknade koje se primjenjuju za preračunavanje valuta kada se plaćanje na temelju kartica vrši u drugoj valuti. Pružatelji platnih usluga trebali bi se s korisnicima platnih usluga dogovoriti o elektroničkom komunikacijskom kanalu putem kojeg će pružati informacije o naknadama za preračunavanje valuta, vodeći računa o najefikasnijem načinu da te informacije dođu do platitelja. Pružatelji platnih usluga također bi trebali prihvaćati zahtjeve korisnika platnih usluga da ne primaju elektroničke poruke s informacijama o naknadama za preračunavanje valuta.

(14)

Redoviti podsjetnici primjereni su u situacijama kada platitelj tijekom duljih razdoblja boravi u inozemstvu, na primjer kada je platitelj upućen na rad ili studira u inozemstvu ili ako platitelj redovito koristi karticu za kupnju na internetu u lokalnoj valuti. Obvezom slanja takvih podsjetnika osigurala bi se informiranost platitelja o različitim opcijama preračunavanja valuta.

(15)

Važno je pojednostavniti izvršavanje prekograničnih plaćanja od strane pružatelja platnih usluga. U tom bi pogledu trebalo promicati standardizaciju, posebno što se tiče korištenja međunarodnog identifikacijskog broja računa za plaćanje (IBAN) i poslovnog identifikacijskog koda (BIC). Stoga je primjereno da pružatelji platnih usluga korisnicima platnih usluga dodijele IBAN i BIC za dotični račun.

(16)

Kako bi se osigurala kontinuirana, pravovremena i učinkovita izrada statistike platne bilance u okviru jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) poželjno je osigurati da i dalje bude moguće prikupiti lako dostupne podatke o plaćanjima, kao što su IBAN, BIC i iznos transakcije ili osnovne, agregirane podatke o plaćanjima za različite platne instrumente ako proces prikupljanja ne narušava automatiziranu obradu plaćanja i može se u potpunosti automatizirati. Ova Uredba ne utječe na obveze izvješćivanja za druge regulatorne svrhe, kao na primjer za sprečavanje pranja novca ili financiranja terorizma, ili za fiskalne potrebe.

(17)

Nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena za učinkovito obavljanje svojih nadzornih dužnosti i poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi osigurala da se pružatelji platnih usluga pridržavaju ove Uredbe.

(18)

Kako bi se osigurala mogućnost korištenja pravne zaštite u slučaju nepravilne primjene ove Uredbe, države članice bi trebale predvidjeti odgovarajuće i učinkovite pritužbene postupke i postupke rješavanja sporova za rješavanje svih sporova između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga. Također je važno da se odrede nadležna tijela i tijela za izvansudske pritužbe i izvansudsko rješavanje sporova.

(19)

Nužno je osigurati da nadležna tijela i tijela za izvansudske pritužbe i izvansudsko rješavanje sporova unutar Unije aktivno surađuju kako bi se neometano i pravodobno rješavali prekogranični sporovi na temelju ove Uredbe. Trebalo bi omogućiti da takva suradnja bude u obliku razmjene informacija o pravu ili pravnoj praksi u njihovoj nadležnosti, ili, ako je to primjereno, prijenosa ili preuzimanja pritužbenih postupaka i postupaka za rješavanje sporova.

(20)

Potrebno je da države članice utvrde učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije u nacionalnom zakonodavstvu za nepridržavanje ove Uredbe.

(21)

Proširenje primjene ove Uredbe na druge valute osim eura imalo bi jasne koristi, posebno u odnosu na broj obuhvaćenih plaćanja. Kako bi se državama članicama koje nemaju euro kao svoju valutu omogućilo da prošire primjenu ove Uredbe na prekogranična plaćanja izražena u njihovoj nacionalnoj valuti, trebalo bi predvidjeti postupak obavješćivanja.

(22)

Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru trebala podnijeti izvješće o primjeni pravila o ujednačavanju troškova prekograničnih plaćanja u eurima s troškom nacionalnih transakcija u nacionalnim valutama te o učinkovitosti zahtjeva u vezi s obavješćivanjem o preračunavanju valuta koji su utvrđeni u ovoj Uredbi. Komisija bi također trebala analizirati daljnje mogućnosti, i tehničku izvedivost tih mogućnosti, proširenja pravila o jednakim naknadama na sve valute Unije te daljnjeg poboljšanja transparentnosti i usporedivosti naknada za preračunavanje valuta, kao i mogućnost da stranke koje nisu pružatelj platnih usluga platitelja onemoguće i omoguće opciju prihvaćanja preračunavanja valuta.

(23)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,