EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document C:2013:325:FULL

Službeni list Europske unije, C 325, 9. studenoga 2013.


Display all documents published in this Official Journal
 

ISSN 1977-1088

doi:10.3000/19771088.C_2013.325.hrv

Službeni list

Europske unije

C 325

European flag  

Hrvatsko izdanje

Informacije i objave

56
9. studenoga 2013.


Obavijest br.

Sadržaj

Stranica

 

IV.   Obavijesti

 

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

 

Sud Europske unije

2013/C 325/01

Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unijeSL C 313, 26.10.2013.

1

 

V.   Objave

 

SUDSKI POSTUPCI

 

Sud

2013/C 325/02

Predmet C-77/11: Presuda Suda (veliko vijeće) od 17. rujna 2013. — Vijeće Europske unije protiv Europskog parlamenta (Tužba za poništenje — Konačno usvajanje općeg proračuna Unije za proračunsku godinu 2011. — Akt predsjednika Parlamenta kojim se proglašava konačno usvajanje proračuna — Članak 314. stavak 9. UFEU-a — Utvrđivanje godišnjeg proračuna Unije od strane Parlamenta i Vijeća — Članak 314. prva alineja UFEU-a — Načelo institucionalne ravnoteže — Načelo dodijeljenih ovlasti — Obveza lojalne suradnje — Poštivanje bitnih odredaba postupka)

2

2013/C 325/03

Predmet C-388/11: Presuda Suda (prvo vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État — Francuska) — Le Crédit Lyonnais protiv Ministre du budget, des comptes publics et de la réforme de l'Etat (Porez na dodanu vrijednost — Šesta direktiva 77/388/EEZ — Članci 17. i 19. — Odbitak pretporeza — Korištenje robe i usluga kako za oporezovane transakcije tako i za transakcije izuzete od poreza — Udio za odbitak — Izračun udjela — Podružnice s poslovnim nastanom u drugim državama članicama i u trećim državama — Neuzimanje u obzir njihovog prometa)

2

2013/C 325/04

Predmet C-475/11: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Berufsgericht für Heilberufe bei dem Verwaltungsgericht Gießen — Njemačka) — Kostas Konstantinides (Sloboda pružanja liječničkih usluga — Pružatelj usluga koji odlazi u drugu državu članicu radi pružanja usluge — Primjena etičkih pravila države članice domaćina i, osobito, onih koja se odnose na honorare i oglašavanje)

3

2013/C 325/05

Predmet C-526/11: Presuda Suda (peto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberlandesgericht Düsseldorf — Njemačka) — IVD GmbH & Co. KG protiv Ärztkammer Westfalen-Lippe (Javna nabava — Direktiva 2004/18/EZ — Članak 1. stavak 9. drugi podstavak točka (c) — Pojam Tijelo kojim se upravlja na temelju javnog prava — Uvjet koji se odnosi bilo na financiranje djelatnosti bilo na nadzor nad poslovanjem bilo na nadzor nad djelatnošću od strane države, regionalnih ili lokalnih vlasti ili drugih tijela kojima se upravlja na temelju javnog prava — Liječnička komora — Zakonom predviđeno financiranje članarinama koje plaćaju članovi te komore — Iznos članarina koje određuje skupština te komore — Autonomija komore u odnosu na određivanje opsega i detaljnih pravila za izvršavanje njezinih zakonskih zadaća)

4

2013/C 325/06

Predmet C-614/11: Presuda Suda (peto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koju je uputio Oberster Gerichtshof — Republika Austrija) — Niederösterreichische Landes-Landwirtschaftskammer protiv Anneliese Kuso (Socijalna politika — Jednako postupanje prema muškarcima i ženama — Direktiva Vijeća 76/207/EEZ — Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen prije pristupanja države članice — Istek roka nakon pristupanja — Radni propis koji utvrđuje prestanak ugovora posljednjeg dana u godini u kojoj je navršena dob za umirovljenje — Dobna razlika između muškaraca i žena)

4

2013/C 325/07

Spojeni predmeti C-660/11 i C-8/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per la Toscana — Italija) — Daniele Biasci i dr. protiv Ministero dell'Interno, Questura di Livorno (Sloboda poslovnog nastana — Slobodno pružanje usluga — Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a — Igre na sreću — Prikupljanje oklada — Uvjeti za dobivanje dozvole — Obveza pribavljanja dozvole policije i koncesije — Nacionalni propisi — Obvezna minimalna udaljenost između mjesta na kojima se prikupljaju oklade — Prekogranične aktivnosti usporedive s onima koje su predmet koncesije — Zabrana — Uzajamno priznavanje licencija u području igara na sreću)

5

2013/C 325/08

Predmet C-49/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Østre Landsret — Danska) — The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs protiv Sunico ApS, M & B Holding ApS, Sunil Kumar Harwani (Pravosudna suradnja u građanskim stvarima — Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Članak 1. stavak 1. — Područje primjene — Pojam građanskih i trgovačkih stvari — Tužba tijela javne vlasti — Naknada štete zbog sudjelovanja treće osobe koja nije obveznik PDV-a u poreznoj prijevari)

6

2013/C 325/09

Predmet C-64/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — Anton Schlecker, koji posluje pod tvrtkom Firma Anton Schlecker protiv Melitte Josefe Boedeker (Rimska konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze — Ugovor o radu — Članak 6. stavak 2. — Pravo koje se primjenjuje u nedostatku izbora — Pravo države u kojoj radnik obično obavlja svoj posao — Ugovor uže povezan s drugom državom)

6

2013/C 325/10

Predmet C-434/12: Presuda Suda (šesto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Administrativen sad Sofia-grad — Bugarska) — Slancheva sila EOOD protiv Izpalnitelen direktor na Darzhaven fond Zemedelie Razplashtatelna agentsia (Zajednička poljoprivredna politika — EPFRR — Uredba (EU) br. 65/2011 — Potpore ruralnom razvoju — Potpore za otvaranje i razvoj mikropoduzeća — Pojam uvjeti stvoreni na umjetan način — Zloupotreba — Dokazi)

7

2013/C 325/11

Predmet C-383/13 PPU: Presuda Suda (drugo vijeće) od 10. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Raad van State — Nizozemska) — M. G., N. R. protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie (Vize, azil, useljavanje i ostale politike koje se odnose na slobodno kretanje osoba — Politika useljavanja — Nedopušteno useljavanje i nezakoniti boravak — Repatrijacija osoba s nezakonitim boravkom — Direktiva 2008/115/EZ — Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom — Postupak udaljavanja — Mjera zadržavanja — Produljenje zadržavanja — Članak 15. stavci 2. i 6. — Prava na obranu — Pravo na saslušanje — Povreda — Posljedice)

7

2013/C 325/12

Predmet C-348/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. lipnja 2013. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — BestWater International GmbH protiv Michael Mebes, Stefan Potsch

8

2013/C 325/13

Predmet C-358/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Bundesgerichtshofs (Njemačka) dana 27. lipnja 2013. — Kazneni postupak protiv Markusa D.

8

2013/C 325/14

Predmet C-373/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. srpnja 2013. uputio Verwaltungsgerichtshof Baden-Württemberg (Njemačka) — H. T. protiv Land Baden-Württemberg

8

2013/C 325/15

Predmet C-413/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Gerechtshof Den Haag (Nizozemska) dana 22. srpnja 2013. — FNV Kunsten Informatie en Media protiv Staat der Nederlanden

9

2013/C 325/16

Predmet C-416/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio el Juzgado Contencioso-Administrativo de Oviedo (Španjolska) 23. srpnja 2013. — Mario Vital Pérez protiv Ayuntamiento de Oviedo

9

2013/C 325/17

Predmet C-417/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2013. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) — ÖBB Personenverkehr AG protiv Gotthard Starjakob

9

2013/C 325/18

Predmet C-419/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) 24. srpnja 2013. — Art & Allposters International BV, druga stranka: Stichting Pictoright

10

2013/C 325/19

Predmet C-427/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnijela Autorità per la Vigilanza sui Contratti pubblici di lavori, servizi e forniture (Italija) 25. srpnja 2013. — Emmeci/Cotral

11

2013/C 325/20

Predmet C-431/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. srpnja 2013. uputio Landgericht Frankfurt am Main (Njemačka) — Vietnam Airlines Co. Ltd protiv Brigitte Voss, Klaus-Jürgena Vossa

11

2013/C 325/21

Predmet C-437/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) dana 2. kolovoza 2013. — Unitrading Ltd, druga stranka u postupku Staatssecretaris van Financiën

12

2013/C 325/22

Predmet C-438/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Curtea de Apel București (Rumunjska) 2. kolovoza 2013. — SC BCR Leasing IFN SA protiv Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Administrare a Marilor Contribuabili, Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor

12

2013/C 325/23

Predmet C-442/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. kolovoza 2013. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) — Sarah Nagy protiv Marcela Nagyja

13

2013/C 325/24

Predmet C-444/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Brașov (Rumunjska) od 7. kolovoza 2013. — Imre Solyom, Luiza Solyom protiv Direcția Generală a Finanțelor Publice a Județului Brașov

13

2013/C 325/25

Predmet C-452/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. kolovoza 2013. uputio Landesgericht Salzburg (Austrija) — Germanwings GmbH protiv Ronny Henning

13

2013/C 325/26

Predmet C-455/13 P: Žalba od 12. kolovoza 2013. koju su podnijele Confederazione Cooperative Italiane, Cooperativas Agro-alimentarias, Fédération française de la coopération fruitière, légumière et horticole (Felcoop) protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 30. svibnja 2013. u predmetu T-454/10: Associazione Nazionale degli Industriali delle Conserve Alimentari Vegetali (Anicav), Agrupación Española de Fabricantes de Conservas Vegetales (Agrucon) protiv Europske komisije

14

2013/C 325/27

Predmet C-456/13 P: Žalba koju su 9. kolovoza 2013. podnijeli T & L Sugars Ltd, Sidul Açúcares, Unipessoal Lda protiv presude Općeg suda (peto vijeće) donesene 6. lipnja 2013. u predmetu T-279/11, T & L Sugars Ltd, Sidul Açúcares, Unipessoal Lda protiv Europske komisije

15

2013/C 325/28

Predmet C-494/13 P: Žalba od 16. rujna 2013. koju je podnio GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 3. srpnja 2013. u predmetu T-205/12, GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

15

2013/C 325/29

Predmet C-495/13 P: Žalba koju je 16. rujna 2013. podnio GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 3. srpnja 2013. u predmetu T-206/12, GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

16

 

Opći sud

2013/C 325/30

Predmet T-402/06: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Španjolska protiv Komisije (Kohezijski fond — Uredba (EZ) br. 1164/94 — Infrastrukturni projekti za zaštitu okoliša u provedbi na teritoriju Katalonije (Španjolska) — Djelomično ukidanje financijske potpore — Javna nabava usluga i radova — Kriteriji dodjele — Ekonomski najpovoljnija ponuda — Jednako postupanje — Transparentnost — Neuobičajeno niska ponuda — Prihvatljivost troškova — Određivanje financijskih ispravaka — Članak H stavak 2. Priloga II. Uredbi br. 1164/94 — Proporcionalnost)

17

2013/C 325/31

Predmet T-2/07: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Španjolska protiv Komisije (Kohezijski fond — Uredba (EZ) br. 1164/94 — Projekti sanacije sliva Júcar (Španjolska) — Djelomično ukidanje financijske potpore — Ugovor o javnim radovima — Kriteriji za odabir ponude — Ekonomski najpovoljnija ponuda — Jednako postupanje — Transparentnost — Prihvatljivost izdataka — Određivanje financijskih ispravaka — Članak H. stavak 2. Priloga II. Uredbi br. 1164/94 — Proporcionalnost)

17

2013/C 325/32

Predmet T-3/07: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Španjolska protiv Komisije (Kohezijski fond — Uredba (EZ) br. 1164/94 — Projekti okolišne infrastrukture provedeni na području Andaluzije (Španjolska) — Djelomično ukidanje financijske potpore — Javna nabava usluga i radova — Kriteriji dodjele — Oglašavanje — Prihvatljivost troškova — Određivanje financijskih ispravaka — Članak H stavak 2. Priloga II. Uredbi br. 1164/94 — Proporcionalnost)

18

2013/C 325/33

Spojeni predmeti T-226/09 i T-230/09: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — British Telecommunications i BT Pension Scheme Trustees protiv Komisije (Državne potpore — Djelomično oslobađanje od obveze uplate doprinosa u Fond za zaštitu mirovina — Odluka kojom se utvrđuje da potpora nije u skladu s unutarnjim tržištem — Pojam državne potpore — Državna sredstva — Prednost — Selektivna narav — Povreda tržišnog natjecanja — Utjecaj na trgovinu između država članica — Jednako postupanje — Proporcionalnost — Legitimno očekivanje — Obveza obrazlaganja — Izvršenje potpore)

18

2013/C 325/34

Predmet T-435/09: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — GL2006 Europe protiv Komisije (Arbitražna klauzule — Ugovori o financijskoj potpori sklopljeni u okviru petog i šestog okvirnog programa djelovanja Zajednice na području istraživanja i tehnološkog razvoja i u okviru programa eTEN — Projekti Highway, J WeB, Care Paths, Cocoon, Secure-Justice, Qualeg, Lensis, E-Pharm Up, Liric, Grace, Clinic i E2SP — Otkaz ugovorâ — Povrat isplaćenih iznosa — Opomene — Protuzahtjev — Zastupanje tužitelja)

19

2013/C 325/35

Predmet T-486/09: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Poljska protiv Komisije (EFSJP — Odsjek za jamstva — EFJP i EPFRR — Izdaci isključeni od financiranja — Mjere ruralnog razvoja — Područja s težim uvjetima gospodarenja i poljoprivredni okoliš — Paušalan financijski ispravak — Izdaci Poljske — Izvješća o kontroli — Učinkovitost kontrola — Sustav sankcija — Obveza navođenja razloga)

19

2013/C 325/36

Predmet T-518/09: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Ecoceane protiv EMSA-e (Ugovori o javnim uslugama — Postupci po pozivu na nadmetanje — Korištenje dežurnih brodova za borbu protiv onečišćenja naftom — Odbijanje ponude ponuditelja — Obveza obrazlaganja — Jednako postupanje — Transparentnost — Očita pogreška u ocjeni — Izvanugovorna odgovornost)

20

2013/C 325/37

Predmet T-333/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — ATC i dr. protiv Komisije (Izvanugovorna odgovornost — Veterinarsko-sanitarni uvjeti — Zaštitne mjere u kriznoj situaciji — Zaštitne mjere vezane uz prisutnost visokopatogene influence ptica u određenim trećim zemljama — Zabrana uvoza divljih ptica ulovljenih u prirodnom staništu — Dovoljno ozbiljna povreda pravnih odredbi koje dodjeljuju prava pojedincima — Očito i grubo nepoštivanje granica diskrecijske ovlasti — Direktiva 91/496/EZ i Direktiva 92/65/EZ — Načelo predostrožnosti — Dužna pažnja — Razmjernost)

20

2013/C 325/38

Predmet T-364/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Duravit i dr. protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni ugovori — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Jedinstvena i trajna povreda — Teret dokazivanja — Novčane kazne — Jednakost postupanja — Proporcionalnost — Zakonitost kazni)

21

2013/C 325/39

Predmet T-368/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Rubinetteria Cisal protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Pojam povrede — Priopćenje o suradnji iz 2002. — Suradnja — Smjernice o načinu utvrđivanja novčanih kazni iz 2006. — Načinu utvrđivanja novčanih kazni — Nesposobnost plaćanja)

22

2013/C 325/40

Spojeni predmeti T-373/10, T-374/10, T-382/10 i T-402/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Villeroy & Boch Austria i dr. protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Jedinstvena povreda — Pripisivanje protupravnog ponašanja — Dokaz — Novčane kazne — Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. — Zabrana retroaktivnosti — Razuman rok)

22

2013/C 325/41

Predmet T-375/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Hansa Metallwerke i drugi protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Suradnja tijekom upravnog postupka — Priopćenje o suradnji iz 2002. — Sniženje iznosa novčane kazne — Smjernice o načinu utvrđivanja novčanih kazni iz 2006. — Ne-retroaktivnost)

23

2013/C 325/42

Predmet T-376/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Mamoli Robinetteria protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Pravo na obranu — Priopćenje o suradnji iz 2002. — Prigovor nezakonitosti — Pojam zabranjenog sporazuma — Izračun novčane kazne — Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. — Težina — Koeficijent dodatnog iznosa)

23

2013/C 325/43

Predmet T-378/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Masco i dr. protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Jedinstvena povreda)

24

2013/C 325/44

Spojeni predmeti T-379/10 i T-381/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Keramag Keramische Werke i dr. protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Dogovaranje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Trajanje prekršaja — Prava na obranu — Pristup spisu — Mogućnost pripisati kažnjivo ponašanje)

24

2013/C 325/45

Predmet T-380/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Wabco Europe i dr. protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Narušavanje tržišnog natjecanja — Dokaz — Izračun iznosa novčane kazne — Suradnja tijekom upravnog postupka — Obavijest iz 2002. o suradnji — Imunitet od novčanih kazni — Smanjenje iznosa novčane kazne — Značajna dodana vrijednost — Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. — Načelo zabrane retroaktivnosti)

25

2013/C 325/46

Predmet T-386/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Dornbracht protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka koja utvrđuje povredu članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Prigovor protupravnosti — Težina povrede — Olakotne okolnosti — Jednako postupanje — Proporcionalnost — Zabrana povratnog djelovanja)

26

2013/C 325/47

Predmet T-396/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Zucchetti Rubinetteria protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka koja utvrđuje povredu članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Pojam povrede — Jedinstvena povreda — Mjerodavno tržište — Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. — Težina — Koeficijenti)

26

2013/C 325/48

Predmet T-408/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Roca Sanitario protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Odgovornost za protupravno ponašanje — Novčane kazne — Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. — Težina povrede — Koeficijenti — Olakotne okolnosti — Smanjenje iznosa novčane kazne — Značajna dodana vrijednost)

27

2013/C 325/49

Predmet T-411/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Laufen Austria protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Odgovornost za protupravno ponašanje — Novčane kazne — Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. — Težina povrede — Koeficijenti — Olakotne okolnosti — Gospodarska kriza — Pritisak od strane trgovaca na veliko — Priopćenje o suradnji iz 2002. — Smanjenje iznosa novčane kazne — Značajna dodana vrijednost)

27

2013/C 325/50

Predmet T-412/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Roca protiv Komisije (Tržišno natjecanje — Zabranjeni sporazumi — Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme — Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u — Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija — Odgovornost za protupravno ponašanje — Novčane kazne — Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. — Težina povrede — Olakotne okolnosti — Gospodarska kriza — Priopćenje o suradnji iz 2002. — Smanjenje iznosa novčane kazne — Značajna dodana vrijednost)

28

2013/C 325/51

Predmet T-489/10: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr. protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja prema Iranu s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja — Zamrzavanje financijskih sredstava — Obveza obrazlaganja — Pogreška u ocjeni)

28

2013/C 325/52

Predmet T-8/11: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Bank Kargoshaei e.a. protiv Vijeća (Zajednička vanjska i sigurnosna politika — Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja — Zamrzavanje financijskih sredstava — Obveza obrazlaganja — Prava na obranu — Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu — Legitimno očekivanje — Preispitivanje donesenih mjera ograničavanja — Pogreška u ocjeni — Jednako postupanje — Pravna osnova — Bitne procesne pretpostavke — Proporcionalnost — Pravo vlasništva)

29

2013/C 325/53

Predmet T-343/11: Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Nizozemska protiv Komisije (EFSJP — Odjeljak Jamstvo — Troškovi isključeni iz financiranja — Voće i povrće — Isključivanje financiranja troškova tiskanja na pakiranje — Nepoštivanje kriterija priznavanja jedne organizacije proizvođača — Isključivanje troškova svih članova predmetne organizacije proizvođača — Proporcionalnost)

30

2013/C 325/54

Predmet T-373/13 P: Žalba koju je 17. srpnja 2013. podnio Geoffroy Alsteens protiv rješenja Službeničkog suda od 8. svibnja 2013. u predmetu F-87/12, Alsteens protiv Komisije

30

2013/C 325/55

Predmet T-410/13: Tužba podnesena 6. kolovoza 2013. — Bitiqi i dr. protiv Komisije i dr.

31

2013/C 325/56

Predmet T-418/13: Tužba podnesena 13. kolovoza 2013. — Richter + Frenzel protiv OHIM-a — Richter (Richter+Frenzel)

31

2013/C 325/57

Predmet T-420/13: Tužba od 14. kolovoza 2013. — Brouillard protiv Suda

32

2013/C 325/58

Predmet T-422/13: Tužba podnesena 14. kolovoza 2013. — CPME i dr. protiv Vijeća

32

2013/C 325/59

Predmet T-423/13: Tužba od 16. kolovoza 2013. — Good Luck Shipping protiv Vijeća

33

2013/C 325/60

Predmet T-424/13: Tužba podnesena 7. kolovoza 2013. — JMC protiv Vijeća

34

2013/C 325/61

Predmet T-425/13: Tužba podnesena 19. kolovoza 2013. — Giant (Kina) protiv Vijeća

34

2013/C 325/62

Predmet T-429/13: Tužba podnesena 19. kolovoza 2013. — Bayer CropScience protiv Komisije

35

2013/C 325/63

Predmet T-430/13 P: Žalba koju je 19. kolovoza 2013. podnio Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) protiv presude Službeničkog suda od 26. lipnja 2013. u predmetu F-21/12, Achab protiv EGSO-a

36

2013/C 325/64

Predmet T-441/13: Tužba od 20. kolovoza 2013. — Makhlouf protiv Vijeća

37

2013/C 325/65

Predmet T-442/13: Tužba od 20. kolovoza 2013. — Makhlouf protiv Vijeća

37

2013/C 325/66

Predmet T-443/13: Tužba od 20. kolovoza 2013. — Makhlouf protiv Vijeća

37

2013/C 325/67

Predmet T-444/13 P: Žalba koju je 20. kolovoza 2013. podnijela Europska agencija za lijekove (EMA) protiv presude Službeničkog suda od 26. lipnja 2013. u spojenim predmetima F-135/11, F-51/12 i F-110/12, BU/EMA

38

2013/C 325/68

Predmet T-451/13: Tužba podnesena 14. kolovoza 2013. — Syngenta Crop Protection i drugi protiv Komisije

38

2013/C 325/69

Predmet T-454/13: Tužba od 26. kolovoza 2013. — SNCM protiv Komisije

39

2013/C 325/70

Predmet T-457/13 P: Žalba koju je 28. kolovoza 2013. podnio CC protiv presude Službeničkog suda od 11. srpnja 2013. u predmetu F-9/12, CC protiv Parlament

40

2013/C 325/71

Predmet T-460/13: Tužba podnesena 28. kolovoza 2013. — Ranbaxy Laboratories and Ranbaxy (UK) protiv Komisije

41

2013/C 325/72

Predmet T-466/13: Tužba podnesena 28. kolovoza 2013. — Hermann Trollius protiv ECHA-a

42

2013/C 325/73

Predmet T-469/13: Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — Generics (UK) protiv Komisije

43

2013/C 325/74

Predmet T-470/13: Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — Merck protiv Europske komisije

44

2013/C 325/75

Predmet T-471/13: Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — Xellia Pharmaceuticals i Zoetis Products protiv Komisije

45

2013/C 325/76

Predmet T-472/13: Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — H. Lundbeck i Lundbeck protiv komisije

45

2013/C 325/77

Predmet T-492/13: Tužba podnesena 13. rujna 2013. — Schmidt Spiele protiv OHIM-a (prikaz ploče za igru)

46

2013/C 325/78

Predmet T-493/13: Tužba podnesena 13. rujna 2013. — Schmidt Spiele protiv OHIM-a (prikaz ploče za igru)

47

2013/C 325/79

Predmet T-503/13 P: Žalba koju je 19. rujna 2013. podnio Luigi Marcuccio protiv rješenja Službeničkog suda od 12. srpnja 2013. u predmetu F-32/12, Marcuccio protiv Komisije

47

2013/C 325/80

Predmet T-507/13: Tužba podnesena 23. rujna 2013. — Solar World i dr. protiv Komisije

48

 

Službenički sud

2013/C 325/81

Predmet F-158/12: Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 25. rujna 2013. — Marqués protiv Komisije (Javna služba — Ugovorni djelatnik — Postupak zapošljavanja — Poziv na iskazivanje interesa EPSO/CAST/02/2010 — Uvjeti zapošljavanja — Odgovarajuće radno iskustvo — Odbijanje zahtjeva za zapošljavanje)

49

2013/C 325/82

Predmet F-99/11: Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 20. rujna 2013. — Marcuccio protiv Komisije (Javna služba — Naknada — Isplata zaostataka naknade — Pravni interes — Očito nedopušten zahtjev)

49

2013/C 325/83

Predmet F-80/13: Tužba od 21. kolovoza 2013. — ZZ protiv ESMA-e

49

2013/C 325/84

Predmet F-82/13: Tužba od 4. rujna 2013. — ZZ protiv Komisije

50

2013/C 325/85

Predmet F-84/13: Tužba podnesena 9. rujna 2013. — ZZ protiv Komisije

50

HR

 


IV. Obavijesti

OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE

Sud Europske unije

9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/1


2013/C 325/01

Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unije

SL C 313, 26.10.2013.

Prethodne objave

SL C 304, 19.10.2013..

SL C 298, 12.10.2013.

SL C 291, 5.10.2013.

SL C 284, 28.9.2013.

SL C 274, 21.9.2013.

SL C 260, 7.9.2013.

Ovi tekstovi dostupni su na:

EUR-Lex: http://eur-lex.europa.eu


V. Objave

SUDSKI POSTUPCI

Sud

9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/2


Presuda Suda (veliko vijeće) od 17. rujna 2013. — Vijeće Europske unije protiv Europskog parlamenta

(Predmet C-77/11) (1)

(Tužba za poništenje - Konačno usvajanje općeg proračuna Unije za proračunsku godinu 2011. - Akt predsjednika Parlamenta kojim se proglašava konačno usvajanje proračuna - Članak 314. stavak 9. UFEU-a - Utvrđivanje godišnjeg proračuna Unije od strane Parlamenta i Vijeća - Članak 314. prva alineja UFEU-a - Načelo institucionalne ravnoteže - Načelo dodijeljenih ovlasti - Obveza lojalne suradnje - Poštivanje bitnih odredaba postupka)

2013/C 325/02

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: G. Maganza i M. Vitsentzatos, agenti)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: C. Pennera, R. Passos, D. Gauci i R. Crowe, agenti)

Intervenijent koji podržava tužitelja: Kraljevna Španjolska (zastupnik: N. Díaz Abad, agent)

Predmet

Tužba za poništenje — Akt predsjednika Europskog parlamenta od 14. prosinca 2010. kojim se utvrđuje godišnji proračun za proračunsku godinu 2011 — Izbor pravne osnove — Neusklađenost tog atipičnog nezakonodavnog akta s novim proračunskim postupkom ustanovljenim UFEU-om — Nepoštivanje institucionalne ravnoteže — Povreda načela dodijeljenih ovlasti i obveze lojalne suradnje — Povreda bitnih odredaba postupka — Privremeno održavanje učinaka proračuna

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Vijeću Europske unije nalaže se snošenje troškova.

3.

Kraljevina Španjolska snosit će svoje troškove.


(1)  SL C 120, 16.4.2011.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/2


Presuda Suda (prvo vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Conseil d'État — Francuska) — Le Crédit Lyonnais protiv Ministre du budget, des comptes publics et de la réforme de l'Etat

(Predmet C-388/11) (1)

(Porez na dodanu vrijednost - Šesta direktiva 77/388/EEZ - Članci 17. i 19. - Odbitak pretporeza - Korištenje robe i usluga kako za oporezovane transakcije tako i za transakcije izuzete od poreza - Udio za odbitak - Izračun udjela - Podružnice s poslovnim nastanom u drugim državama članicama i u trećim državama - Neuzimanje u obzir njihovog prometa)

2013/C 325/03

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Le Crédit Lyonnais

Tuženik: Ministre du budget, des comptes publics et de la réforme de l'Etat

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Conseil d'État — Tumačenje članka 13. slova B, točke (d), pod 1. do 5.), članka 17. stavka 2., stavka 3. točaka (a) i (c) i stavka 5., te članka 19. Šeste direktive Vijeća broj 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstva država članica koja se odnose na poreze na promet — zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (SL L 145, str. 1.) — Odbitak pretporeza — Roba i usluge koja se koriste kako za transakcije kod kojih postoji, tako i za transakcije kod kojih ne postoji pravo na odbitak PDV-a — Izračun udjela za odbitak — Obveza uzimanja u obzir, od strane sjedišta društva s poslovnim nastanom u državi članici, prihoda svojih podružnica s poslovnim nastanom u drugoj državi članici

Izreka

1.

Članak 17. stavci 2. i 5. kao i članak 19. stavak 1. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet — zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, moraju se tumačiti u smislu da za utvrđivanje udjela za odbitak PDV-a koji se na njega primjenjuje trgovačko društvo čije se sjedište nalazi u jednoj državi članici ne može uzeti u obzir promet koji su ostvarile njegove podružnice s poslovnim nastanom u drugim državama članicama.

2.

Članak 17. stavak 3. točke (a) i (c) kao i članak 19. stavak 1. Šeste direktive 77/388/EEZ moraju se tumačiti u smislu da za utvrđivanje udjela za odbitak poreza na dodanu vrijednost koji se na njega primjenjuje trgovačko društvo sa sjedištem u jednoj državi članici ne može uzeti u obzir promet koji su ostvarile njegove podružnice s poslovnim nastanom u trećim državama.

3.

Članak 17. stavak 5. treći podstavak Šeste direktive 77/388/EEZ mora se tumačiti u smislu da ne dopušta državi članici da donese pravilo o izračunu udjela za odbitak prema sektorima aktivnosti trgovačkog društva kao poreznog obveznika kojim bi se to društvo ovlastilo da uzme u obzir promet koji je ostvarila podružnica s poslovnim nastanom u drugoj državi članici ili u trećoj državi.


(1)  SL C 298, 8.10.2011.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/3


Presuda Suda (četvrto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Berufsgericht für Heilberufe bei dem Verwaltungsgericht Gießen — Njemačka) — Kostas Konstantinides

(Predmet C-475/11) (1)

(Sloboda pružanja liječničkih usluga - Pružatelj usluga koji odlazi u drugu državu članicu radi pružanja usluge - Primjena etičkih pravila države članice domaćina i, osobito, onih koja se odnose na honorare i oglašavanje)

2013/C 325/04

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Berufsgericht für Heilberufe bei dem Verwaltungsgericht Gießen

Stranke u glavnom postupku

Kostas Konstantinides

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Hessischer Verwaltungsgerichtshof — Tumačenje članka 5. stavka 3. i članka 6. prvog podstavka, točke a) Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125.) — Sloboda pružanja liječničkih usluga — Situacija u kojoj pružatelj usluga odlazi u drugu državu članicu radi pružanja usluge — Primjena etičkih pravila države članice domaćina i, osobito, onih koja se odnose na honorare i oglašavanje

Izreka

1.

Članak 5. stavak 3. Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija treba tumačiti na način da nacionalni propisi, poput članka 12. stavka 1. Kodeksa liječničke etike savezne zemlje Hessen, prema kojem honorari trebaju biti prikladni, i ako drukčije nije propisano, obračunati na temelju službene liječničke tarife, i članka 27. stavka 3. toga Kodeksa, koji liječnicima zabranjuje oglašavanje protivno profesionalnoj etici, ne spadaju u njegovo područje primjene. Međutim, nacionalni sud je dužan provjeriti, uzimajući u obzir smjernice Suda, predstavljaju li navedeni propisi ograničenje u smislu članka 56. UFEU-a i, u slučaju pozitivnog odgovora, teže li ostvarenju cilja od općeg interesa, jesu li prikladni za ostvarenje tog cilja i prelaze li ono što je nužno da bi se taj cilj ostvario.

2.

Članak 6. točku (a) Direktive 2005/36 treba tumačiti na način da on ne propisuje ni pravila struke ni disciplinske postupke kojima može biti podvrgnut pružatelj usluga koji odlazi na područje države članice domaćina kako bi privremeno i povremeno obavljao svoju djelatnost, nego samo određuje da države članice mogu predvidjeti automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu kako bi se olakšala primjena disciplinskih odredaba u skladu s člankom 5. stavkom 3. navedene Direktive.


(1)  SL C 355, 3.12.2011.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/4


Presuda Suda (peto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberlandesgericht Düsseldorf — Njemačka) — IVD GmbH & Co. KG protiv Ärztkammer Westfalen-Lippe

(Predmet C-526/11) (1)

(Javna nabava - Direktiva 2004/18/EZ - Članak 1. stavak 9. drugi podstavak točka (c) - Pojam „Tijelo kojim se upravlja na temelju javnog prava” - Uvjet koji se odnosi bilo na financiranje djelatnosti bilo na nadzor nad poslovanjem bilo na nadzor nad djelatnošću od strane države, regionalnih ili lokalnih vlasti ili drugih tijela kojima se upravlja na temelju javnog prava - Liječnička komora - Zakonom predviđeno financiranje članarinama koje plaćaju članovi te komore - Iznos članarina koje određuje skupština te komore - Autonomija komore u odnosu na određivanje opsega i detaljnih pravila za izvršavanje njezinih zakonskih zadaća)

2013/C 325/05

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Düsseldorf

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: IVD GmbH & Co. KG

Tuženik: Ärztkammer Westfalen-Lippe

u prisutnosti: WWF Druck + Medien GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Oberlandesgericht Düsseldorf — Tumačenje članka 1. stavka 9. drugog podstavka točke (c) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.) — Pojam „tijelo kojim se upravlja na temelju javnog prava” — Uvjeti većinskog financiranja i nadzora nad poslovanjem od strane države — Komora koju zakon ovlašćuje da od svojih članova ubire članarine, pri čemu iznos i korištenje tih članarina moraju biti određeni pravilnikom za čije donošenje je potrebna suglasnost države

Izreka

Članak 1. stavak 9. drugi podstavak točku (c) Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama treba tumačiti u smislu da tijelo, kao što je komora kojom se upravlja na temelju javnog prava, ne ispunjava ni kriterij koji se odnosi na većinsko financiranje od strane javnih vlasti, kada se to tijelo većim dijelom financira članarinama koje uplaćuju njegovi članovi, a čiji iznos to tijelo određuje i ubire na temelju zakona koji ga na to ovlašćuje, u slučaju kada taj zakon ne određuje ni opseg niti detaljna pravila koja se odnose na aktivnosti koje spomenuto tijelo poduzima u okviru ispunjenja svojih zakonskih zadaća koje se financiraju putem članarina, a niti, samo na osnovi činjenice da je za donošenje odluke kojom to tijelo određuje iznos navedenih članarina potrebna suglasnost nadzornog tijela, kriterij koji se odnosi na nadzor nad poslovanjem tog tijela od strane javnih vlasti.


(1)  SL C 25, 28.1.2012.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/4


Presuda Suda (peto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koju je uputio Oberster Gerichtshof — Republika Austrija) — Niederösterreichische Landes-Landwirtschaftskammer protiv Anneliese Kuso

(Predmet C-614/11) (1)

(Socijalna politika - Jednako postupanje prema muškarcima i ženama - Direktiva Vijeća 76/207/EEZ - Ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen prije pristupanja države članice - Istek roka nakon pristupanja - Radni propis koji utvrđuje prestanak ugovora posljednjeg dana u godini u kojoj je navršena dob za umirovljenje - Dobna razlika između muškaraca i žena)

2013/C 325/06

Jezik postupka: njemački

Sud koji je postavio prethodno pitanje

Oberster Gerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Niederösterreichische Landes-Landwirtschaftskammer

Tuženica: Anneliese Kuso

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Oberster Gerichtshof — Tumačenje članka 3. stavka 1. točaka (a) i (c) Direktive Vijeća 76/207/EEZ od 9. veljače 1976. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju te uvjeta rada (SL L 39, str. 40.), kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2002/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. (SL L 269, str. 15.) — Ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni između tijela države članice i zaposlenika prije pristupanja te države Europskoj uniji i utvrđivanje prestanka ugovora posljednjeg dana u godini u kojoj zaposlenik navršava 65, a zaposlenica 60 godina života.

Izreka

Članak 3. stavak 1. točku (c) Direktive Vijeća 76/207/EEZ od 9. veljače 1976. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju te uvjeta rada, kako je izmijenjena i dopunjena Direktivom 2002/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002., treba tumačiti na način da nacionalna pravila, poput onih u glavnom postupku, koja uključuju radni propis koji čini sastavni dio ugovora o radu sklopljenog prije pristupanja dotične države članice Uniji i koji predviđa prestanak radnog odnosa zbog navršavanja dobi za umirovljenje koja je različito utvrđena s obzirom na spol zaposlenika, predstavljaju izravnu diskriminaciju zabranjenu navedenom direktivom, kada dotični zaposlenik navršava tu dob nakon navedenog pristupanja.


(1)  SL C 80, 17.3.2012.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/5


Presuda Suda (treće vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Tribunale Amministrativo Regionale per la Toscana — Italija) — Daniele Biasci i dr. protiv Ministero dell'Interno, Questura di Livorno

(Spojeni predmeti C-660/11 i C-8/12) (1)

(Sloboda poslovnog nastana - Slobodno pružanje usluga - Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a - Igre na sreću - Prikupljanje oklada - Uvjeti za dobivanje dozvole - Obveza pribavljanja dozvole policije i koncesije - Nacionalni propisi - Obvezna minimalna udaljenost između mjesta na kojima se prikupljaju oklade - Prekogranične aktivnosti usporedive s onima koje su predmet koncesije - Zabrana - Uzajamno priznavanje licencija u području igara na sreću)

2013/C 325/07

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjeve

Tribunale Amministrativo Regionale per la Toscana

Stranke u glavnom postupku

 

(Predmet C-660/11)

Tužitelji: Daniele Biasci, Alessandro Pasquini, Andrea Milianti, Gabriele Maggini, Elena Secenti, Gabriele Livi

Tuženici: Ministero dell'Interno, Questura di Livorno

uz sudjelovanje:SNAI — Sindacato Nazionale Agenzie Ippiche SpA

 

(Predmet C-8/12)

Tužitelji: Cristian Rainone, Orentino Viviani, Miriam Befani

Tuženici: Ministero dell’Interno, Questura di Prato, Questura di Firenze

uz sudjelovanje: SNAI — Sindacato Nazionale Agenzie Ippiche SpA, Stanley International Betting Ltd, Stanleybet Malta ltd.

Predmet

Zahtjevi za prethodnu odluku — Tribunale Amministrativo Regionale per la Toscana — Slobodno kretanje osoba — Slobodno pružanje usluga — Djelatnost prikupljanja oklada — Nacionalno zakonodavstvo koje obavljanje takve djelatnosti uvjetuje pribavljanjem dozvole i licencije javne sigurnosti koje izdaje nacionalna administracija — Nepriznavanje dozvola i licencija koje su izdale strane administracije — Usklađenost s čl. 43. i 49. UEZ-a (koji su postali čl. 49. i 56. UFEU-a)

Izreka

1.

Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a trebaju se tumačiti na način da im nije suprotno nacionalno zakonodavstvo koje društvima koja žele obavljati djelatnosti povezane s igrama na sreću nalaže obvezu pribavljanja dozvole policije i to dodatno uz koncesiju koju država daje za obavljanje takvih djelatnosti, a dodjelu takve dozvole ograničava posebice na podnositelje zahtjeva koji već raspolažu takvom koncesijom.

2.

Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a, kao i načela jednakog postupanja i učinkovitosti trebaju se tumačiti na način da zabranjuju da država članica, koja je suprotno pravu Unije isključila jednu kategoriju gospodarskih subjekata iz dodjele koncesija za obavljanje gospodarske djelatnosti i tu povredu pokušava otkloniti raspisivanjem natječaja za značajan broj novih koncesija, štiti stečene tržišne položaje postojećih gospodarskih subjekata predviđajući, osobito, najmanje udaljenosti između objekata novih koncesionara i onih postojećih gospodarskih subjekata.

Iz članaka 43. UEZ-a i 49. UEZ-a, načela jednakog postupanja, obveze transparentnosti kao i načela pravne sigurnosti proizlazi da uvjeti i načini provođenja postupka javne nabave, poput onih u glavnim postupcima, a osobito odredbe koje predviđaju oduzimanje koncesija dodijeljenih na temelju takvog javnog natječaja, kao što su one iz članka 23. stavka 3. modela ugovora između neovisne uprave za državne monopole i koncesionara za igre na sreću koje se odnose na događaje različite od konjskih utrka, trebaju biti formulirani na jasan, precizan i jednoznačan način, a što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a trebaju se tumačiti na način da su im protivni nacionalni propisi koji zapravo zabranjuju svaku prekograničnu djelatnost u sektoru igara na sreću, neovisno o obliku u kojem se ta djelatnost obavlja i osobito, u slučajevima kada postoji neposredan kontakt između potrošača i gospodarskog subjekta i kada posrednici poduzetnika koji su prisutni na nacionalnom teritoriju mogu biti podvrgnuti fizičkoj kontroli za potrebe policije. Sud koji je uputio zahtjev treba provjeriti je li to slučaj u odnosu na članak 23. stavak 3. navedenog modela ugovora.

3.

Članci 43. UEZ-a i 49. UEZ-a trebaju se tumačiti na način da, prema trenutnom stanju prava Unije, okolnost da gospodarski subjekt u državi članici u kojoj ima sjedište raspolaže dozvolom za nuđenje igara na sreću ne čini prepreku tome da druga država članica, poštujući obveze prema pravu Unije, takvom gospodarskom subjektu uvjetuje mogućnost nuđenja takvih usluga potrošačima koji se nalaze na njezinom teritoriju posjedovanjem dozvole izdane od njezinih vlastitih tijela.


(1)  SL C 73, 10.3.2012.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/6


Presuda Suda (treće vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Østre Landsret — Danska) — The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs protiv Sunico ApS, M & B Holding ApS, Sunil Kumar Harwani

(Predmet C-49/12) (1)

(Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članak 1. stavak 1. - Područje primjene - Pojam „građanskih i trgovačkih stvari” - Tužba tijela javne vlasti - Naknada štete zbog sudjelovanja treće osobe koja nije obveznik PDV-a u poreznoj prijevari)

2013/C 325/08

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: The Commissioners for Her Majesty's Revenue & Customs

Tuženici: Sunico ApS, M & B Holding ApS, Sunil Kumar Harwani

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Østre Landsret — Tumačenje članka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 12, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.)– Područje primjene — Uključuje li područje primjene ili ne tužbu za naknadu štete zbog neplaćanja poreza na dodanu vrijednost, koju je porezno tijelo države članice podnijelo protiv fizičkih i pravnih osoba koje su rezidenti druge države članice, na temelju navodnog „unlawful means conspiracy”, prema pravnim propisima koji se odnose na izvanugovornu odgovornost („tort”)

Izreka

Pojam „građanskih i trgovačkih stvari”, u smislu članka 1. stavka Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, valja tumačiti na način da on obuhvaća tužbu kojom tijelo javne vlasti države članice od fizičkih i pravnih osoba koje su rezidenti druge države članice traži naknadu štete uzrokovane protupravnim udruživanjem čiji je cilj bio izbjegavanje plaćanja PDV-a koji treba platiti u prvoj državi članici.


(1)  SL C 118, 21.4.2012.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/6


Presuda Suda (treće vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — Anton Schlecker, koji posluje pod tvrtkom „Firma Anton Schlecker” protiv Melitte Josefe Boedeker

(Predmet C-64/12) (1)

(Rimska konvencija o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze - Ugovor o radu - Članak 6. stavak 2. - Pravo koje se primjenjuje u nedostatku izbora - Pravo države u kojoj radnik „obično obavlja svoj posao” - Ugovor uže povezan s drugom državom)

2013/C 325/09

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Anton Schlecker, koji posluje pod tvrtkom „Firma Anton Schlecker”

Tuženik: Melitta Josefa Boedeker

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Hoge Raad der Nederlanden — Tumačenje članka 6. stavka 2. Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980. (SL 1980, L 266, str.1.) — Pravo koje se primjenjuje u nedostatku izbora — Ugovor o radu — Pravo države uobičajenog obavljanja poslova — Radnik koji je bez prekida i kroz duže vremensko razdoblje obavljao posao u državi članici — Ugovor o radu koji je, s obzirom na okolnosti u cjelini, u vrlo uskoj vezi s drugom državom članicom

Izreka

Članak 6. stavak 2. Konvencije o pravu koje se primjenjuje na ugovorne obveze, otvorene za potpisivanje u Rimu 19. lipnja 1980., treba tumačiti na način da čak i pod pretpostavkom da radnik obavlja posao koji čini predmet ugovora o radu ne samo obično nego i kroz duže vremensko razdoblje i bez prekida u istoj državi, nacionalni sud može, primjenjujući zadnji dio rečenice navedene odredbe, isključiti primjenu prava države uobičajenog obavljanja poslova kad iz okolnosti u cjelini proizlazi da postoji uža veza između navedenog ugovora i druge države.


(1)  SL C 126, 28.4.2012.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/7


Presuda Suda (šesto vijeće) od 12. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Administrativen sad Sofia-grad — Bugarska) — Slancheva sila EOOD protiv Izpalnitelen direktor na Darzhaven fond Zemedelie Razplashtatelna agentsia

(Predmet C-434/12) (1)

(Zajednička poljoprivredna politika - EPFRR - Uredba (EU) br. 65/2011 - Potpore ruralnom razvoju - Potpore za otvaranje i razvoj mikropoduzeća - Pojam „uvjeti stvoreni na umjetan način” - Zloupotreba - Dokazi)

2013/C 325/10

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Sofia-grad

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Slancheva sila EOOD

Tuženik: Izpalnitelen direktor na Darzhaven fond Zemedelie Razplashtatelna agentsia

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Administrativen sad Sofia-grad — Tumačenje članka 4. stavka 8. Uredbe (EU) Komisije br. 65/2011 od 27.siječnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 vezano za primjenu postupaka kontrole, kao i uvjeta višestruke sukladnosti u vezi s mjerama ruralnog razvoja (SL L 25, str. 8) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 52, str. 289) — Potpore ruralnom razvoju — Pojam „uvjeti stvoreni na umjetan način” — Dopustivost nacionalne sudske prakse prema kojoj se za utvrđivanje „uvjeta stvorenih na umjetan način” traži pravna povezanost između podnositeljâ zahtjeva za potporu dok se čl. 4. st. 8. Uredbe (EU) br. 65/2011 primjenjuje pod tri kumulativna uvjeta — Podnošenje zahtjevâ za potporu od strane različitih podnositelja između kojih postoji stvarna i trajna veza i koji koriste susjedna samostalna zemljišta koja su ranije činila jedno zemljište — Nužnost utvrđivanja namjerne koordinacije između podnositeljâ zahtjeva i/ili s trećim osobama s ciljem ostvarivanja prednosti — Kriteriji za utvrđivanje prednosti u smislu čl. 4. st. 8. Uredbe (EU) br. 65/2011

Izreka

1.

Članak 4. stavak 8. Uredbe Komisije (EU) br. 65/2011 od 27. siječnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 vezano za primjenu postupaka kontrole, kao i uvjeta višestruke sukladnosti u vezi s mjerama ruralnog razvoja, treba tumačiti tako da uvjeti za primjenu toga članka zahtijevaju prisutnost objektivnog i subjektivnog elementa. Što se tiče objektivnog elementa, sud koji je uputio zahtjev dužan je razmotriti objektivne okolnosti predmetnog slučaja koje dovode do zaključka da nije moguće postići cilj sustava potpora Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EAFRD). Što se tiče subjektivnog elementa, sud koji je uputio zahtjev dužan je razmotriti objektivne dokaze koji dovode do zaključka da je podnositelj zahtjeva za potporu, stvarajući na umjetan način uvjete potrebne za dobivanje isplata u sustavu potpora EPFRR isključivo namjeravao ostvariti prednost koja se kosi s ciljevima tog sustava. U tom pogledu, sud koji je uputio zahtjev ne bi se trebao oslanjati samo na elemente poput pravne, ekonomske i/ili osobne povezanosti između osoba uključenih u slične projekte ulaganja, nego i na indicije koje ukazuju na postojanje namjerne koordinacije između tih osoba.

2.

Članak 4. stavak 8. Uredbe br. 65/2011 treba tumačiti tako da se protivi odbijanju zahtjeva za plaćanje u okviru sustava potpore Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) samo zato što projekt ulaganja za koji je zatražena potpora u tom sustavu nije funkcionalno samostalan ili zato što postoji pravna povezanost između podnositeljâ zahtjeva za takvom potporom, ne uzimajući u obzir druge objektivne elemente predmetnog slučaja.


(1)  SL C 366,24.11.2012.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/7


Presuda Suda (drugo vijeće) od 10. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Raad van State — Nizozemska) — M. G., N. R. protiv Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

(Predmet C-383/13 PPU) (1)

(Vize, azil, useljavanje i ostale politike koje se odnose na slobodno kretanje osoba - Politika useljavanja - Nedopušteno useljavanje i nezakoniti boravak - Repatrijacija osoba s nezakonitim boravkom - Direktiva 2008/115/EZ - Vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom - Postupak udaljavanja - Mjera zadržavanja - Produljenje zadržavanja - Članak 15. stavci 2. i 6. - Prava na obranu - Pravo na saslušanje - Povreda - Posljedice)

2013/C 325/11

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke u glavnom postupku

Tužitelji: M. G., N. R.

Tuženik: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Raad van State — Tumačenje članka 41. stavka 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (SL 2000, C 364, str. 1.) i članka 15. stavka 6. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, str. 98) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., str. 188.) — Mjere zadržavanja — Produljenje — Nedostatak suradnje konkretnog državljanina u okviru postupka udaljavanja — Povreda prava na obranu — Povreda prava svake osobe na saslušanje prije poduzimanja pojedinačne mjere koja na nju nepovoljno utječe

Izreka

Pravo Unije, osobito članak 15. stavci 2. i 6. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, treba tumačiti na način da, kada je u okviru upravnog postupka odlučeno o produljenju mjere zadržavanja uz nepriznavanje prava na saslušanje, nacionalni sudac koji ocjenjuje zakonitost te odluke ne može odobriti ukidanje mjere zadržavanja osim ako smatra, s obzirom na sve činjenične i pravne okolnosti svakog konkretnog slučaja, da je takva povreda u suštini onemogućila dotičnoj osobi da učinkovitije iznese svoju obranu, utoliko što je taj upravni postupak mogao dovesti do drukčijeg rezultata.


(1)  SL C 260, 7.9.2013.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/8


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 25. lipnja 2013. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — BestWater International GmbH protiv Michael Mebes, Stefan Potsch

(Predmet C-348/13)

2013/C 325/12

Predmetni postupak pokrenut je prije 1. srpnja 2013., datuma pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/8


Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Bundesgerichtshofs (Njemačka) dana 27. lipnja 2013. — Kazneni postupak protiv Markusa D.

(Predmet C-358/13)

2013/C 325/13

Jezik postupka: njemački

Predmetni postupak pokrenut je prije 1. srpnja 2013., datuma pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/8


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. srpnja 2013. uputio Verwaltungsgerichtshof Baden-Württemberg (Njemačka) — H. T. protiv Land Baden-Württemberg

(Predmet C-373/13)

2013/C 325/14

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof Baden-Württemberg

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: H. T.

Tuženik: Land Baden-Württemberg

Prethodna pitanja

1.

(a)

Treba li odredbu članka 24. stavka 1. podstavka 1. Direktive 2004/83/EZ (1) o obvezi država članica za izdavanje dozvola boravka osobama kojima je priznat status izbjeglica, uzimati u obzir i prilikom ukidanja već izdane dozvole boravka?

(b)

Treba li stoga tu odredbu tumačiti tako da je ukidanje ili prestanak dozvole boravka (primjerice protjerivanjem prema nacionalnom pravu) osobe sa statusom izbjeglice s njom u suprotnosti kada nisu ispunjene pretpostavke iz članka 21. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Direktive 2004/83/EZ ili ne postoje „neotklonjivi razlozi javnog reda ili javne sigurnosti” u smislu članka 24. stavka 1. podstavka 1. Direktive 2004/83/EZ?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanja pod 1.:

(a)

Kako treba tumačiti razlog isključenja „neotklonjivih razloga javnog reda ili javne sigurnosti” u članku 24. stavku 1. podstavku 1. Direktive 2004/83/EZ uzimajući u obzir rizike koji proizlaze iz potpore terorističkoj organizaciji?

(b)

Mogu li postojati „neotklonjivi razlozi javnog reda ili javne sigurnosti” u smislu članka 24. stavka 1. podstavka 1. Direktive 2004/83/EZ kada je osoba s priznatim statusom izbjeglice, između ostalog, prikupljanjem donacija i redovitim sudjelovanjem na skupovima bliskim PKK-u pružala potporu PKK-u, čak i kada nisu ispunjene pretpostavke za kršenje zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (refoulement) sukladno članku 33. stavku 2. Ženevske konvencije o statusu izbjeglica i time ni pretpostavke iz članka 21. stavka 2. Direktive 2004/83/EZ?

3.

U slučaju negativnog odgovora na pitanje pod 1.a):

Je li prema pravu Unije dopušteno ukidanje odnosno prestanak dozvole boravka koja je izdana osobi s priznatim statusom izbjeglice (primjerice protjerivanjem prema nacionalnom pravu) samo kada su ispunjene pretpostavke iz članka 21. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Direktive 2004/83/EZ (odnosno istovjetne odredbe Direktive 2011/95/EU koja ju je zamijenila)?


(1)  Direktiva 2004/83/EZ Vijeća od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite, SL L 304, str.12.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/9


Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Gerechtshof Den Haag (Nizozemska) dana 22. srpnja 2013. — FNV Kunsten Informatie en Media protiv Staat der Nederlanden

(Predmet C-413/13)

2013/C 325/15

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Gerechtshof Den Haag

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: FNV Kunsten Informatie en Media

Tuženik: Staat der Nederlanden

Prethodna pitanja

1.

Treba li pravila tržišnog natjecanja u pravu Unije tumačiti na način da se izvan područja primjene članka 101. UFEU-a nalazi odredba kolektivnog ugovora sklopljenog između udruženja poslodavaca i udruženja radnika kojom se određuje da samostalni djelatnici, koji na temelju ugovora o pružanju usluga obavljaju za poslodavca isti rad kao i radnici na koje se primjenjuje kolektivni ugovor, moraju primati određenu minimalnu naknadu, upravo zato što se ova odredba nalazi u kolektivnom ugovoru?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje, nalazi li se navedena odredba izvan područja primjene članka 101. UFEU-a ako ova odredba (također) ima za cilj poboljšanje uvjeta rada radnicima na koje se primjenjuje kolektivni ugovor i je li pri tom još bitno poboljšavaju li se time uvjeti rada neposredno ili tek posredno?


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/9


Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio el Juzgado Contencioso-Administrativo de Oviedo (Španjolska) 23. srpnja 2013. — Mario Vital Pérez protiv Ayuntamiento de Oviedo

(Predmet C-416/13)

2013/C 325/16

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado Contencioso-Administrativo de Oviedo

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Mario Vital Pérez

Tuženik: Ayuntamiento de Oviedo

Prethodno pitanje

Protive li se članak 2. stavak 2., članak 4. stavak 1. i članak 6. stavak 1. točka (c) Direktive Vijeća 2000/78/EZ (1) o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja i članak 21. stavak 1. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (2), u mjeri u kojoj zabranjuju svaku diskriminaciju na temelju dobi, utvrđivanju dobne granice od 30 godina za pristup u službu lokalnog policijskog službenika u općinskom natječaju u kojem se izričito primjenjuje regionalni zakon države članice?


(1)  (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.)

(2)  SL 2000, C 364, str. 1.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/9


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. srpnja 2013. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) — ÖBB Personenverkehr AG protiv Gotthard Starjakob

(Predmet C-417/13)

2013/C 325/17

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Podnositelj revizije: ÖBB Personenverkehr AG

Protivnik revizije: Gotthard Starjakob

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 21. Povelje o temeljnim pravima u vezi s člankom 7. stavkom 1., člankom 16. i člankom 17. Direktive 2000/78/EZ (1) tumačiti tako da

(a)

radnik, za kojega je poslodavac na temelju zakonski propisanog uračunavanja minulog rada na temelju starosne diskriminacije utvrdio pogrešan referentni datum za napredovanje, u svakom slučaju ima pravo na isplatu razlike plaće na temelju nediskriminatornog referentnog datuma za napredovanje,

(b)

ili tako da država članica, kroz nediskriminatorno uračunavanje minulog rada, može ukloniti starosnu diskriminaciju bez financijske naknade (novim utvrđivanjem referentnog datuma za napredovanje uz istovremeno produljenje razdoblja napredovanja), osobito ako to rješenje, koje nema utjecaja na plaću, treba održati likvidnost poslodavca, kao i izbjeći pretjerane troškove ponovnog obračuna?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku a):

Može li zakonodavac takvo nediskriminatorno uračunavanje minulog rada

(a)

uvesti i retroaktivno (u ovom slučaju zakonom od 27.12.2011., BGBl I 2011/129, s retroaktivnim učinkom od 1.1.2004.) ili

(b)

ono vrijedi tek od trenutka donošenja, odnosno objave novih propisa o uračunavanju i napredovanju?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku b):

Treba li članak 21. Povelje o temeljnim pravima u vezi s člankom 2. stavcima 1. i 2., kao i člankom 6. stavkom 1. Direktive 2000/78/EZ, tumačiti tako da

(a)

zakonsko uređenje koje za razdoblja na početku karijere predviđa dulje razdoblje za napredovanje i tako otežava prelazak u sljedeći platni razred, predstavlja posrednu razliku u postupanju na temelju starosti,

(b)

te u slučaju potvrdnog odgovora na to, da je takvo uređenje prikladno i nužno s obzirom na kratko radno iskustvo na početku karijere?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku b):

Treba li članak 7. stavak 1. i članak 8. stavak 1. u vezi s člankom 6. stavkom 1. Direktive 2000/78/EZ tumačiti tako da je daljnje djelovanje starog uređenja na temelju starosne diskriminacije dopušteno odnosno opravdano samo radi toga da se radnika u njegovu korist zaštiti od nepovoljnijeg položaja u pogledu dohotka na temelju novog nediskriminatornog uređenja (klauzula o osiguranju plaće), radi očuvanja stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku b) i potvrdnog odgovora na pitanje 3. točku b):

(a)

Može li zakonodavac radi utvrđivanja razdoblja minulog rada, koje se može uračunati, predvidjeti obvezu sudjelovanja (dužnost sudjelovanja) radnika i prelazak u novi sustav uračunavanja i napredovanja učiniti ovisnim o ispunjenju te obveze?

(b)

Može li se radnik koji ne sudjeluje u novom utvrđivanju referentnog datuma napredovanja prema novom nediskriminatornom sustavu uračunavanja i napredovanja, koje bi za njega bilo prihvatljivo, i stoga svjesno ne koristi nediskriminatorno uređenje i dobrovoljno ostaje u starom sustavu uračunavanja i napredovanja na temelju starosne diskriminacije, pozivati na starosnu diskriminaciju iz starog sustava, ili ostanak u starom diskriminatornom sustavu samo radi mogućnosti postavljanja novčanih zahtjeva predstavlja zlouporabu prava?

6.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku a) ili potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku b) ili pitanje 2. točku b):

Nalaže li načelo učinkovitosti u pravu Unije iz članka 47. stavka 1. Povelje o temeljnim pravima i članka 19. stavka 1. UEU-a da rok zastare za zahtjeve utemeljene na pravu Unije ne počinje teći prije nedvojbenog razjašnjenja pravnog položaja objavom odgovarajuće odluke Suda Europske unije?

7.

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku a) ili potvrdnog odgovora na pitanje 1. točku b) i pitanje 2. točku b):

Nalaže li načelo ekvivalentnosti u pravu Unije da se prekid zastare koji je predviđen u nacionalnom pravu za postavljanje zahtjeva prema novom sustavu uračunavanja i napredovanja (članak 53.a stavak 5. Bundesbahngesetz) proširi i na zahtjeve za razlike u plaći koje proizlaze iz starog sustava na temelju starosne diskriminacije?


(1)  Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/10


Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) 24. srpnja 2013. — Art & Allposters International BV, druga stranka: Stichting Pictoright

(Predmet C-419/13)

2013/C 325/18

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Art & Allposters International BV

Tuženik: Stichting Pictoright

Prethodna pitanja

1.

Je li člankom 4. Direktive 2001/29 (1) uređeno pitanje može li se pravo distribucije koje pripada nositelju autorskog prava primjenjivati i na reprodukciju djela zaštićenog autorskim pravom, koje u Europskom gospodarskom prostoru prodaje i isporučuje sâm nositelj ili se to čini uz njegov pristanak, ako je ta reprodukcija pretrpjela izmjenu u pogledu oblika, pa se u tom novom obliku ponovno stavlja u promet?

2.

(a)

Ukoliko je odgovor na prvo pitanje potvrdan: je li okolnost da postoji izmjena u smislu prvog pitanja u ovom slučaju bitna za odgovor na pitanje je li došlo do sprječavanja ili prekida iscrpljivanja prava distribucije u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 2001/29?

(b)

Ukoliko se na pitanje pod 2.a odgovori potvrdno: koja se mjerila u ovom slučaju trebaju uzeti u obzir da bi se moglo govoriti o takvoj izmjeni oblika reprodukcije koja sprječava ili prekida iscrpljivanje prava distribucije u smislu članka 4. stavka 2. Direktive 2001/29?

(c)

Ostavljaju li ova mjerila prostora za mjerilo razvijeno u nizozemskom pravu prema kojemu više ne može biti riječi samo o iscrpljivanju prava distribucije, iz razloga što je preprodavač reprodukcijama dao drugi oblik i distribuirao ih je javnosti u tom obliku (presuda Hoge Raad od 19. siječnja 1979., Poortvliet, NJ 1979/412)?


(1)  Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL 2001 L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/11


Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnijela Autorità per la Vigilanza sui Contratti pubblici di lavori, servizi e forniture (Italija) 25. srpnja 2013. — Emmeci/Cotral

(Predmet C-427/13)

2013/C 325/19

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Autorità per la Vigilanza sui Contratti pubblici di lavori, servizi e forniture

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Emmeci Srl

Tuženik: Cotral SpA

Prethodna pitanja

1.

Treba li članak 56. Direktive 2004/17/EZ (1) tumačiti na način da nacionalni zakonodavac ne može predvidjeti da naručitelji tijekom faze posljednje ponude u elektroničkoj dražbi mogu onemogućiti ponuditeljima da, sve do okončanja dražbe, imaju uvid u svoj poredak i ponude drugih gospodarskih subjekata?

2.

Jesu li odredbe nacionalnog prava, odnosno upravna praksa, poput onih izloženih u ovom postupku, koje predviđaju prekid od pet minuta u završnoj fazi elektroničke dražbe, tijekom kojeg ponuditelji nisu u mogućnosti znati svoj poredak, protivne članku 56. Direktive 2004/17/EZ i načelima transparentnosti i jednakog postupanja?


(1)  Direktiva 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga (SL L 134., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 43.-155.)


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/11


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. srpnja 2013. uputio Landgericht Frankfurt am Main (Njemačka) — Vietnam Airlines Co. Ltd protiv Brigitte Voss, Klaus-Jürgena Vossa

(Predmet C-431/13)

2013/C 325/20

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Frankfurt am Main

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Vietnam Airlines Co. Ltd

Tuženici: Brigitta Voss, Klaus-Jürgen Voss

Prethodna pitanja

1.

Ima li putnik pravo na odštetu sukladno članku 7. Uredbe br. 261/2004 (1) zbog dužeg kašnjenja u punom iznosu i onda kada je treća osoba koja nije bila putnik isplatila putniku određeni iznos kao odštetu zbog kašnjenja ili se takva isplata treba uračunati u ukupnu odštetu?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora u pogledu uračunavanja te odštete, primjenjuje li se ono samo na odštetne zahtjeve u smislu njemačkog nacionalnog pravnog poretka ili i na zahtjeve za smanjenje cijene?


(1)  Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku i o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91, SL L 46, str. 1.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/12


Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden (Nizozemska) dana 2. kolovoza 2013. — Unitrading Ltd, druga stranka u postupku Staatssecretaris van Financiën

(Predmet C-437/13)

2013/C 325/21

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke u glavnom postupku

Žalitelj u kasacijskom postupku: Unitrading Ltd

Druga stranka u postupku: Staatssecretaris van Financiën

Prethodna pitanja

1.

Ukoliko se carinska tijela s ciljem utvrđivanja podrijetla uvezene robe žele osloniti na rezultate ispitivanja treće osobe, a koja treća osoba odbija dati objašnjenja i carinskim tijelima i deklarantu, čime se ovome otežava ili onemogućava ispitivanje točnosti izvedenih zaključaka, a sudu otežava ispunjenje njegove zadaće ispitivanja rezultata, proizlazi li iz prava navedenih u članku 47. Povelje (1) (temeljnih prava Europske unije) da se rezultate ispitivanja ne smije uvažiti na sudu? Je li za odgovor na to pitanje značajna činjenica da treća osoba ne želi dati tražene informacije carinskim tijelima niti carinskom dužniku uz objašnjenje da je riječ o „law enforcement sensitive information” (sigurnosno osjetljivim informacijama) a za koji se navod ne pruža podrobnije objašnjenje?

2.

Proizlazi li iz prava navedenih u članku 47. Povelje da se carinska tijela, u mjeri u kojoj se to od njih može razumno očekivati, u slučaju da provedeno ispitivanje na kojemu temelje svoju pretpostavku o porijeklu robe ne mogu obrazložiti — pa su rezultati istrage dvojbeni — moraju složiti sa zahtjevom carinskog dužnika da na svoj trošak provede ispitivanje i/ili uzimanje uzoraka u državi koju je naveo kao državu podrijetla?

3.

Je li od značaja za odgovor na prvo i drugo pitanje to što su nakon obavještavanja dužnika o carinskom dugu još jedno ograničeno vrijeme postojali uzorci robe koje se moglo staviti na raspolaganje dužniku za provođenje ispitivanja u drugom laboratoriju, čak i ako rezultati takvog ispitivanja ništa ne bi promijenili na činjenici da rezultati laboratorija angažiranog od carinskih tijela nisu mogli biti provjereni, tako da niti sud — ukoliko bi drugi laboratorij utvrdio porijeklo kakvo je naznačio dužnik — ne bi mogao usporediti rezultate oba laboratorija kako bi utvrdio njihovu pouzdanost. Ako je odgovor potvrdan, moraju li carinska tijela upozoriti carinskog dužnika da još uvijek postoje dijelovi uzoraka robe te da ih može zahtijevati za svoje ispitivanje?


(1)  SL 2000, C 364, str. 1.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/12


Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Curtea de Apel București (Rumunjska) 2. kolovoza 2013. — SC BCR Leasing IFN SA protiv Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Administrare a Marilor Contribuabili, Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor

(Predmet C-438/13)

2013/C 325/22

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Curtea de Apel București

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: SC BCR Leasing IFN SA

Tuženici: Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Administrare a Marilor Contribuabili, Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor

Prethodno pitanje

Može li se situacija u kojoj robu, koja je predmet ugovora o leasingu, nakon raskida ugovora zbog dužnikovog neispunjenja, leasing društvo nije povratilo od primatelja leasinga, unatoč činjenici što je pokrenulo i slijedilo sve zakonske postupke naplate navedene robe i što nakon raskida nije primilo nikakav novčani iznos za korištenje te robe, smatrati isporukom robe uz naknadu u smislu članka 16. Direktive 2006/[112]/EZ (1), ili, ovisno o slučaju, isporukom robe uz naknadu u smislu članka 18. Direktive 2006/[112]/EZ?


(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/13


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 6. kolovoza 2013. uputio Oberster Gerichtshof (Austrija) — Sarah Nagy protiv Marcela Nagyja

(Predmet C-442/13)

2013/C 325/23

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Sarah Nagy

Tuženik: Marcel Nagy

Prethodna pitanja

1.

Teče li litispendencija u dva postupka „između istih stranaka” u smislu članka 12. Uredbe Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja (1), kada u jednom postupku dijete prema ocu postavlja zahtjev za isplatu uzdržavanja u proteklom i tekućem razdoblju, a otac u postupku radi razvoda braka zahtijeva utvrđenje svoje obveze uzdržavanja prema djetetu i isplate majci za razdoblje nakon razvoda braka?

2.

U slučaju potvrdnog odgovora na ovo pitanje: ako u jednom postupku uzdržavana osoba postavi zahtjev za uzdržavanje u tekućem razdoblju, a u drugom postupku obveznik uzdržavanja zahtijeva obvezu plaćanja uzdržavanja u tekućem razdoblju od kasnijeg trenutka, vode li se tada od tog kasnijeg trenutka postupci s „istim zahtjevom” u smislu članka 12. Uredbe?


(1)  (SL L 7, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 5., str. 138.).


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/13


Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunalul Brașov (Rumunjska) od 7. kolovoza 2013. — Imre Solyom, Luiza Solyom protiv Direcția Generală a Finanțelor Publice a Județului Brașov

(Predmet C-444/13)

2013/C 325/24

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunalul Brașov

Stranke u glavnom postupku

Tužitelji: Imre Solyom, Luiza Solyom

Tuženik: Direcția Generală a Finanțelor Publice a Județului Brașov

Prethodno pitanje

Kada stranke ugovora o kupoprodaji odrede konačnu i neopozivu cijenu i kada nakon toga porezno tijelo prodajnu transakciju smatra oporezivom stoga što je prodavatelj ponovno kvalificiran kao porezni obveznik, moraju li se članci 73. i 78. Direktive Vijeća 2006/112/EZ (1) tumačiti na način da se pripadajući porez na dodanu vrijednost smatra uključenim u cijenu ili dodanim na tu cijenu ? Drugim riječima, što je oporezivi iznos za takvu isporuku ?


(1)  Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.)(SL Posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str.120.).


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/13


Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. kolovoza 2013. uputio Landesgericht Salzburg (Austrija) — Germanwings GmbH protiv Ronny Henning

(Predmet C-452/13)

2013/C 325/25

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesgericht Salzburg

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Germanwings GmbH

Tuženik: Ronny Henning

Prethodno pitanje

Koji je trenutak mjerodavan za pojam „vrijeme dolaska” koji se koristi u člancima 2., 5. i 7. Uredbe (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91 (1):

(a)

trenutak u kojem zrakoplov pri slijetanju dotakne uzletno-sletnu stazu (eng. touchdown);

(b)

trenutak u kojem je zrakoplov došao u parkirni položaj i aktivirane su parkirne kočnice, odnosno pričvršćeni kočni blokovi (eng. in-block);

(c)

trenutak otvaranja vrata zrakoplova;

(d)

trenutak koji odrede stranke u okviru autonomije volje?


(1)  SL L 46, str. 1.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/14


Žalba od 12. kolovoza 2013. koju su podnijele Confederazione Cooperative Italiane, Cooperativas Agro-alimentarias, Fédération française de la coopération fruitière, légumière et horticole (Felcoop) protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 30. svibnja 2013. u predmetu T-454/10: Associazione Nazionale degli Industriali delle Conserve Alimentari Vegetali (Anicav), Agrupación Española de Fabricantes de Conservas Vegetales (Agrucon) protiv Europske komisije

(Predmet C-455/13 P)

2013/C 325/26

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Confederazione Cooperative Italiane, Cooperativas Agro-alimentarias, Fédération française de la coopération fruitière, légumière et horticole (Felcoop) (zastupnici: M. Merola, M.C. Santacroce, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Associazione Nazionale degli Industriali delle Conserve Alimentari Vegetali (Anicav), Agrupación Española de Fabricantes de Conservas Vegetales (Agrucon), Associazione Italiana Industrie Prodotti Alimentari (AIIPA), Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelji zahtijevaju od Suda da:

ukine pobijanu odluku u cijelosti;

proglasi nedopuštenom žalbu industrijskih prerađivača voća i povrća, i stoga prihvati tužbene zahtjeve žaliteljâ iz prvog stupnja;

podredno, ako Sud odluči da su tužbe za poništenje bile dopuštene (quod non), ukine pobijanu presudu zbog teških i očitih pogrešaka u primjeni prava, kao i nedovoljnog i proturječnog pravnog obrazloženja, kako je objašnjeno u žalbi, i vrati predmet Općem sudu radi ponovnog odlučivanja o meritumu;

podredno, ako Sud odluči potvrditi (quod non) ocjenu Općeg suda o meritumu predmeta, ukine dio presude koji se odnosi na učinke poništenja članka 60. stavka 7. Uredbe br. 543/2011 (1) jer je utemeljen na proturječnom obrazloženju koje je također suprotno načelima pravne sigurnosti i legitimnog očekivanja, s obzirom na trajanje i funkcioniranje operativnih programa;

naloži tužiteljima u prvom stupnju snošenje troškova oba stupnja ili odgodi odlučivanje o troškovima postupka u prvom stupnju i žalbenog postupka ukoliko predmet vrati Općem sudu.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji ističu da je Opći sud u pobijanoj presudi:

pogrešno ocijenio dopuštenost tužbe u predmetu T-454/l0 u dijelu u kojem se ona odnosi na Prilog VIII. Uredbi br. 1580/2007 (2), osobito time što je smatrao da Prilog VIII. čini jednu cjelinu s člankom 52. stavkom 2. točkom (a) drugim podstavkom gore navedene Uredbe, ne uzimajući u obzir da potonjom odredbom nije izmijenjen sadržaj Priloga VIII., koji je oduvijek dopuštao financiranje i ulaganje Unije u određene djelatnosti prerađivanja;

pogrešno ocijenio ovlaštenje tužiteljâ u prvom stupnju na podnošenje tužbe za poništenje temeljem članka 263. stavaka 4. i 6. UFEU-a;

pogrešno odlučio da su pobijane odredbe donesene protivno Jedinstvenoj uredbi o ZOT-u, pogrešno pretpostavljajući da spomenuta uredba iz dosega europskog financiranja isključuje sve djelatnosti koje obavljaju organizacije proizvođača osim proizvodnje svježih proizvoda (bilo za prehranu ili namijenjenih preradi);

pogrešno primijenio načelo nediskriminacije, zamjenjujući ga za načelo neiskrivljene konkurencije između jednakih sudionika tržišta i previdjevši da je poljoprivredni sektor podvrgnut vlastitim pravilima u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

što se tiče učinaka poništenja, pogrešno primijenio članak 264. stavak 2. UFEU-a praveći razliku između članka 52. stavka 2. točke (a) — drugog podstavka bivše Uredbe br. 1580/2007 i članka 50. stavka 3. Uredbe br. 543/2011, s jedne strane i članka 60. stavka 7. Uredbe br. 543/2011 s druge strane, također donoseći presudu koju nije moguće izvršiti sukladno članku 60. stavku 7. Uredbe br. 543/2011.


(1)  543/2011/EU: Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća

(SL L 157, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 186.)

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 1580/2007 od 21. prosinca 2007. o utvrđivanju provedbenih pravila Uredbi Vijeća (EZ) br. 2200/96, (EZ) br. 2201/96 i (EZ) br. 1182/2007 za sektor voća i povrća (SL L 350, str. 1.)


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/15


Žalba koju su 9. kolovoza 2013. podnijeli T & L Sugars Ltd, Sidul Açúcares, Unipessoal Lda protiv presude Općeg suda (peto vijeće) donesene 6. lipnja 2013. u predmetu T-279/11, T & L Sugars Ltd, Sidul Açúcares, Unipessoal Lda protiv Europske komisije

(Predmet C-456/13 P)

2013/C 325/27

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: T & L Sugars Ltd, Sidul Açúcares, Unipessoal Lda (zastupnici: D. Waelbroeck, avocat, D. Slater, Solicitor)

Druge stranke u postupku: Europska komisija, Vijeće Europske unije, Francuska Republika

Zahtjevi

Žalitelji zahtijevaju od Suda da:

ovu žalbu proglasi dopuštenom i osnovanom;

ukine presudu Općeg suda od 6. lipnja 2013. u predmetu T-279/11 („pobijana presuda”) u dijelu u kojem odbacuje kao nedopuštenu tužbu žaliteljâ za poništenje i odbija s njom povezane prigovore protupravnosti;

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

naloži Komisiji snošenje svih izdataka i troškova nastalih pred Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelji u prilog žalbi ističu sljedeće navode:

1.

Opći sud je pogrešno primijenio pravo zaključivši da pobijane uredbe sadrže provedbene mjere iz članka 263. stavka 4. UFEU-a;

2.

Opći sud je pogrešno primijenio pravo zaključivši da Uredba 393/2011 (1) za žalitelje nije od pojedinačnog interesa;

3.

Opći sud je pogrešno primijenio pravo odbacivši prigovor protupravnosti, kao posljedicu gore navedenih pogrešaka (1) i (2).

Slijedom navedenog, žalitelji od Suda traže da (i) ukine pobijanu presudu u dijelu u kojem proglašava nedopuštenom tužbu za poništenje i odbija prigovor protupravnosti; i (ii) vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje.


(1)  Provedbena Uredba Komisije (EU) br. 393/2011 od 19. travnja 2011. o određivanju koeficijenta dodjele za izdavanje uvoznih dozvola za koje su zahtjevi bili podneseni od 1. do 7. travnja 2011. za proizvode u sektoru šećera u okviru određenih tarifnih kvota te o odgodi podnošenja zahtjevâ vezanih uz takve dozvole (nesl prij.) SL L 104, str. 39.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/15


Žalba od 16. rujna 2013. koju je podnio GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 3. srpnja 2013. u predmetu T-205/12, GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

(Predmet C-494/13 P)

2013/C 325/28

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH (zastupnici: I. Memmler i S. Schulz, odvjetnice)

Ostali sudionici postupka: Ured za harmonizaciju na unutarnjem tržištu (žigovi i industrijski dizajni), Villiger Söhne GmbH

Zahtjevi

Žalitelj traži da:

se ukine presuda Općeg suda od 3. srpnja 2013. u predmetu T-205/12, kao i odluka prvog žalbenog vijeća od 1. ožujka 2012. u predmetu R 387/2011-1;

se tuženiku naloži snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj kao jedinstveni žalbeni razlog navodi pogrešno tumačenje i primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) 207/2009. (1)

U prilog žalbe žalitelj navodi:

 

Opći sud je pogrešno protumačio pojam „istovjetnost proizvoda” jer je izjednačio proizvod „Cigare” s višim rodnim pojmom „Proizvodi od duhana”. Tako je Opći sud neprimjereno proširio područje zaštite žiga protustranke.

 

Opći sud je također pogrešno protumačio pojam „sličnost proizvoda” jer pri ocjeni sličnosti nije smio pojedinačan proizvod „Cigare” paušalno ocijeniti kao sličan višem rodnom pojmu „Proizvodi od duhana”.

 

Pri usporedbi znakova, Opći sud je pogrešno ocijenio činjenični kontekst kada je paušalno usporedio elemente „LIBERTAD” i „LIBERTE”, pri čemu nije uzeo u obzir druge elemente žiga.

 

Međutim, iz nekih drugih elemenata međusobno suprotstavljenih žigova proizlazi prevladavajuće značenje, osobito, među ostalim, zbog kombinacije boja osporavanog žiga i figurativnog žiga protustranke, kao i zbog oznake „LA”.

 

Opći sud je pogrešno primijenio i načela koja je uspostavio Sud za slučaj pojmovne sličnosti, s obzirom na to da nije dovoljno uzeo u obzir različite jezike žigova.

 

Iz svega navedenog slijedi da je Opći sud došao do pogrešnog zaključka.


(1)  UredbaVijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice; SL L 78, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/16


Žalba koju je 16. rujna 2013. podnio GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 3. srpnja 2013. u predmetu T-206/12, GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-495/13 P)

2013/C 325/29

Jezik postupka: njemački

Stranke u postupku

Žalitelj: GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH (zastupnici: I. Memmler i S. Schulz, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Villiger Söhne GmbH

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

ukine odluku Općeg suda od 3. srpnja 2013. u predmetu T-206/12, kao i odluku prvog žalbenog vijeća tuženika od 1. ožujka 2012., oznaka predmeta: R 0411/2011-1;

naloži tuženiku snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba je podnesena protiv presude Općeg suda kojom je taj sud odbio tužbu žalitelja za ukidanje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu od 1. ožujka 2012. u postupku povodom prigovora između Villiger Söhne GmbH i GRE Grand River Enterprises Deutschland GmbH.

Žalitelj kao jedini žalbeni razlog ističe pogrešno tumačenje i primjenu članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009 (1).

U prilog tome žalitelj iznosi sljedeće:

 

Opći sud je pojam „istovjetnost proizvoda” pogrešno protumačio jer je izjednačio proizvod „cigare” i viši pojam „duhanski proizvod”. Time je Opći sud područje zaštite žiga iz postupka prigovora pretjerano proširio.

 

Opći sud je pojam „sličnost proizvoda” pogrešno protumačio jer ni pri ocjeni sličnosti proizvoda pojedinačni proizvod „cigare” nije smio paušalno smatrati sličnim višem pojmu „pribor za pušače”.

 

Pri usporedbi znakova Opći sud nije pravilno primijenio doktrinu sveobuhvatne ocjene jer je paušalno usporedio elemente „LIBERTAD” i „LIBERTE” i pri tome zanemario sve ostale elemente žigova.

 

Opći sud je pri pravilnoj primjeni doktrine sveobuhvatne ocjene osobito morao dati veći značaj nekim drugim elementima suprotstavljenih žigova, među ostalim, kombinaciji boja osporavanog žiga i oznake „LA” žiga iz postupka prigovora.

 

Opći sud je također pogrešno primijenio načela o pojmovnoj sličnosti koja je uspostavio Sud jer nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir različite jezike žigova.

 

Sve u svemu je Opći sud time došao do pogrešnog zaključka.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).


Opći sud

9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/17


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-402/06) (1)

(Kohezijski fond - Uredba (EZ) br. 1164/94 - Infrastrukturni projekti za zaštitu okoliša u provedbi na teritoriju Katalonije (Španjolska) - Djelomično ukidanje financijske potpore - Javna nabava usluga i radova - Kriteriji dodjele - Ekonomski najpovoljnija ponuda - Jednako postupanje - Transparentnost - Neuobičajeno niska ponuda - Prihvatljivost troškova - Određivanje financijskih ispravaka - Članak H stavak 2. Priloga II. Uredbi br. 1164/94 - Proporcionalnost)

2013/C 325/30

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: J. M. Rodríguez Cárcamo, a zatim A. Rubio González, abogados del Estado)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Steiblytė i L. Escobar Guerrero, a zatim A. Steiblytė i S. Pardo Quintillán, u svojstvu agenata)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C(2006) 5105 od 20. listopada 2006. o smanjenju pomoći iz Kohezijskog fonda, dodijeljene za osam projekata koji se provode na teritoriju autonomne zajednice Katalonije (Španjolska).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Kraljevina Španjolska snosit će svoje troškove kao i troškove Europske komisije.


(1)  SL C 42, 24.2.2007.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/17


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-2/07) (1)

(Kohezijski fond - Uredba (EZ) br. 1164/94 - Projekti sanacije sliva Júcar (Španjolska) - Djelomično ukidanje financijske potpore - Ugovor o javnim radovima - Kriteriji za odabir ponude - Ekonomski najpovoljnija ponuda - Jednako postupanje - Transparentnost - Prihvatljivost izdataka - Određivanje financijskih ispravaka - Članak H. stavak 2. Priloga II. Uredbi br. 1164/94 - Proporcionalnost)

2013/C 325/31

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: J. M. Rodríguez Cárcamo, a zatim A. Rubio González, abogados del Estado)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Steiblytė i L. Escobar Guerrero, agenti, uz asistenciju Canal Fontcuberta, odvjetnik, a zatim A. Steiblytė i S. Pardo Quintillán, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C(2006) 5102 od 20. listopada 2006. kojom se smanjuje financijska potpora dodijeljena iz Kohezijskog fonda grupi projekata br. 2001.ES.16.C.PE.050 o sanaciji sliva Júcar (Španjolska).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Kraljevina Španjolska snosit će svoje vlastite troškove i troškove Europske komisije.


(1)  SL C 56, 10.3.2007.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/18


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Španjolska protiv Komisije

(Predmet T-3/07) (1)

(Kohezijski fond - Uredba (EZ) br. 1164/94 - Projekti okolišne infrastrukture provedeni na području Andaluzije (Španjolska) - Djelomično ukidanje financijske potpore - Javna nabava usluga i radova - Kriteriji dodjele - Oglašavanje - Prihvatljivost troškova - Određivanje financijskih ispravaka - Članak H stavak 2. Priloga II. Uredbi br. 1164/94 - Proporcionalnost)

2013/C 325/32

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Španjolska (zastupnici: J. M. Rodríguez Cárcamo, a zatim A. Rubio González, abogados del Estado)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Steiblytė i L. Escobar Guerrero, agenti, uz asistenciju M. Canal Fontcuberta, odvjetnika, a zatim A. Steiblytė i S. Pardo Quintillán, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C(2006) 5103 od 20. listopada 2006. o smanjenju financijske potpore dodijeljene iz Kohezijskog fonda za pet projekata okolišne infrastrukture provedenih na području autonomne zajednice Andaluzije (Španjolska).

Izreka

1.

Poništavaju se članci 2. do 6. Odluke Komisije C(2006) 5103 od 20. listopada 2006. o smanjenju financijske potpore dodijeljene iz Kohezijskog fonda za pet projekata okolišne infrastrukture provedenih na području autonomne zajednice Andaluzije (Španjolske), u mjeri u kojoj uključuju iznos od 476 460 eura s naslova financijskih ispravaka koji se tiču projekata označenih kao 2000.ES.16.C.PE.004, 2000.ES.16.C.PE.025, 2000.ES.16.C.PE.066 i 2000.ES.16.C.PE.0138.

2.

U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužba se odbija.

3.

Kraljevina Španjolska i Europska komisija snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 56, 10.3.2007.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/18


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — British Telecommunications i BT Pension Scheme Trustees protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-226/09 i T-230/09) (1)

(Državne potpore - Djelomično oslobađanje od obveze uplate doprinosa u Fond za zaštitu mirovina - Odluka kojom se utvrđuje da potpora nije u skladu s unutarnjim tržištem - Pojam državne potpore - Državna sredstva - Prednost - Selektivna narav - Povreda tržišnog natjecanja - Utjecaj na trgovinu između država članica - Jednako postupanje - Proporcionalnost - Legitimno očekivanje - Obveza obrazlaganja - Izvršenje potpore)

2013/C 325/33

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: British Telecommunications (London, Ujedinjena Kraljevina)(zastupnici: G. Robert, M. Newhouse, T. Castorina, solicitors, J. Holmes, barrister, i H. Legge, QC) (predmet T-226/09); i BT Pension Scheme Trustees Ltd (London) (zastupnici: J. Derenne i A. Müller-Rappard, odvjetnici) (predmet T-230/09)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: L. Flynn et N. Khan, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije 2009/703/EZ od 11. veljače 2009. o državnoj potpori C 55/2007 (ex NN 63/07, CP 106/06) koju je provela Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske — državno jamstvo u korist B[ritish T[elecommunications] (SL L 242, str. 21).

Izreka

1.

Tužbe se odbijaju.

2.

U predmetu T-226/09, British Telecommunications plc se nalaže snošenje troškova.

3.

U predmetu T-230/09, BT Pension Scheme Trustees Ltd se nalaže snošenje troškova.


(1)  SL C 193, 15.8.2009.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/19


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — GL2006 Europe protiv Komisije

(Predmet T-435/09) (1)

(Arbitražna klauzule - Ugovori o financijskoj potpori sklopljeni u okviru petog i šestog okvirnog programa djelovanja Zajednice na području istraživanja i tehnološkog razvoja i u okviru programa eTEN - Projekti Highway, J WeB, Care Paths, Cocoon, Secure-Justice, Qualeg, Lensis, E-Pharm Up, Liric, Grace, Clinic i E2SP - Otkaz ugovorâ - Povrat isplaćenih iznosa - Opomene - Protuzahtjev - Zastupanje tužitelja)

2013/C 325/34

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: GL2006 Europe (Birmingham, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: M. Gardenal i E. Belinguier-Raiz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: S. Delaude i N. Bambara, a zatim S. Delaude, agenti, uz asistenciju R. Van der Houta, odvjetnika)

Predmet

Tužba društva GL2006 Europe u skladu s člankom 238. UEZ-a na temelju arbitražnih klauzula, kojom tužitelj pobija provjere koje je poduzeo OLAF u njegovim prostorijama tijekom prosinca 2008., odluku sadržanu u dopisu od 10. srpnja 2009. kojom je Komisija prekinula svoje sudjelovanje u dva projekta istraživanja i tehničkog razvoja, kao i dvanaest opomena koje je Komisija izdala 7. kolovoza 2009., a kojima se traži povrat iznosa koje je ona isplatila tom društvu u vezi s njegovim sudjelovanjem u dvanaest projekata istraživanja i razvoja, te protuzahtjev radi povrata navedenih iznosa.

Izreka

1.

Postupak u vezi s tužbom društva GL2006 Europe se obustavlja.

2.

Nalaže se GL2006 Europe isplatiti Europskoj komisiji iznos od 2 258 456,31 eura, zajedno s kamatama koje teku od dana dospjelosti navedenog u opomenama od 7. kolovoza 2009.

3.

Nalaže se GL2006 Europe snošenje troškova.


(1)  SL C 11, 16.1.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/19


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Poljska protiv Komisije

(Predmet T-486/09) (1)

(EFSJP - Odsjek za jamstva - EFJP i EPFRR - Izdaci isključeni od financiranja - Mjere ruralnog razvoja - Područja s težim uvjetima gospodarenja i poljoprivredni okoliš - Paušalan financijski ispravak - Izdaci Poljske - Izvješća o kontroli - Učinkovitost kontrola - Sustav sankcija - Obveza navođenja razloga)

2013/C 325/35

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Republika Poljska (zastupnici: prvotno M. Szpunar, zatim M. Szpunar i B. Majczyna, i konačno B. Majczyna i S. Balcerak, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: P. Rossi i M. Owsiany-Hornung, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje Odluke Komisije 2009/721/EZ od 24. rujna 2009. o isključivanju financiranja od strane Zajednice nekih izdataka država članica učinjenih na ime Odsjeka za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 257, str. 28.).

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Republici Poljskoj nalaže se snošenje troškova.


(1)  SL C 51, 27.2.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/20


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Ecoceane protiv EMSA-e

(Predmet T-518/09) (1)

(Ugovori o javnim uslugama - Postupci po pozivu na nadmetanje - Korištenje dežurnih brodova za borbu protiv onečišćenja naftom - Odbijanje ponude ponuditelja - Obveza obrazlaganja - Jednako postupanje - Transparentnost - Očita pogreška u ocjeni - Izvanugovorna odgovornost)

2013/C 325/36

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Ecoceane (Pariz, Francuska Republika) (zastupnik: S. Spalter, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) (zastupnici: J. Menze, agent, uz asistenciju J. Stuycka, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke EMSA-e od 28. listopada 2009. kojom je odbijena ponuda tužitelja u okviru postupka po pozivu na nadmetanje EMSA/NEG/1/2009 za sklapanje ugovora o uslugama korištenja dežurnih brodova za borbu protiv onečišćenja naftom (grupa br. 2.: Atlantik/La Manche) kao i odluke o dodjeljivanju ugovora drugom ponuditelju te, osim toga, zahtjev za naknadu štete.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Ecoceaneu se nalaže snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske agencije za pomorsku sigurnost (EMSA).


(1)  SL C 80, 27.3.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/20


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — ATC i dr. protiv Komisije

(Predmet T-333/10) (1)

(Izvanugovorna odgovornost - Veterinarsko-sanitarni uvjeti - Zaštitne mjere u kriznoj situaciji - Zaštitne mjere vezane uz prisutnost visokopatogene influence ptica u određenim trećim zemljama - Zabrana uvoza divljih ptica ulovljenih u prirodnom staništu - Dovoljno ozbiljna povreda pravnih odredbi koje dodjeljuju prava pojedincima - Očito i grubo nepoštivanje granica diskrecijske ovlasti - Direktiva 91/496/EZ i Direktiva 92/65/EZ - Načelo predostrožnosti - Dužna pažnja - Razmjernost)

2013/C 325/37

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelji: Animal Trading Company (ATC) BV (Loon op Zand, Nizozemska), Avicentra NV (Malle, Belgija), Borgstein birds and Zoofood Trading vof (Wamel, Nizozemska), Bird Trading Company Van der Stappen BV (Dongen, Nizozemska), New Little Bird’s Srl (Anagni, Italija), Vogelhuis Kloeg (Zevenbergen, Nizozemska) i Giovanni Pistone (Westerlo, Belgija) (zastupnici: M. Osse i J. Houdijk, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Jimeno Fernández i B. Burggraaf, agenti)

Predmet

Tužba za naknadu štete koju su tužitelji pretrpjeli zbog donošenja Odluke Komisije 2005/760/EZ od 27. listopada 2005. o određenim zaštitnim mjerama kod uvoza ptica u zatočeništvu u vezi s visokopatogenom influencom ptica u određenim trećim zemljama (SL L 285, str. 60.), s produženim rokom primjene, te Uredbe Komisije (EZ) br. 318/2007 od 23. ožujka 2007. o utvrđivanju zahtjeva zdravlja životinja za uvoz određenih vrsta ptica u Zajednicu i o uvjetima njihove karantene (SL L 84, str. 7.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 19., str. 118.).

Izreka

1.

Europska unija dužna je naknaditi štetu koju su pretrpjeli Animal Trading Company (ATC) BV, Avicentra NV, Borgstein birds and Zoofood Trading vof, Bird Trading Company Van der Stappen BV, New Little Bird’s Srl, Vogelhuis Kloeg i Giovanni Pistone zbog toga što je Komisija donijela i provela, na prvom mjestu, Odluku 2005/760/EZ od 27. listopada 2005. o određenim zaštitnim mjerama kod uvoza ptica u zatočeništvu u vezi s visokopatogenom influencom ptica u određenim trećim zemljama, na drugom mjestu, Odluku 2005/862/EZ od 30. studenog 2005. o izmjeni Odluke 2005/759/EZ i Odluke 2005/760 koje se odnose na mjere za borbu protiv influence ptica osim peradi, na trećem mjestu, Odluku 2006/79/EZ od 31. siječnja 2006. godine o izmjeni Odluke 2005/759/EZ i Odluke 2005/760 u pogledu produženog razdoblja primjene, na četvrtom mjestu Odluku 2006/405/EZ od 7. lipnja 2006. o izmjeni Odluke 2005/710/EZ, Odluke 2005/734/EZ, Odluke 2005/758/EZ, Odluke 2005/759/EZ, Odluke 2005/760, Odluke 2006/247/EZ i Odluke 2006/625/EZ u dijelu koji se odnosi na određene zaštitne mjere protiv visokopatogene influence ptica, na petom mjestu, Odluku 2006/522/EZ od 25. srpnja 2006. o izmjeni Odluke 2005/759/EZ i Odluke 2005/760 u dijelu koji se odnosi na određene zaštitne mjere protiv visokopatogene influence ptica i unošenje određenih živih ptica u Zajednicu, na šestom mjestu, Odluku 2007/21/EZ od 22. prosinca 2006. o izmjeni Odluke 2005/760 u dijelu koji se odnosi na određene zaštitne mjere protiv visokopatogene influence ptica i uvoz ptica u Zajednicu, osim peradi te, na sedmom mjestu, Odluku 2007/183/EZ od 23. ožujka 2007. o izmjeni Odluke 2005/760.

2.

U ostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

3.

Stranke su dužne dostaviti Sudu iznos naknade utvrđen sporazumom stranaka u roku od tri mjeseca od objave presude.

4.

Ako stranke ne postignu sporazum, dužne su u istom roku dostaviti Sudu svoje prijedloge s iznosima.

5.

Sud će naknadno odlučiti o troškovima postupka.


(1)  SL C 274, 9.10.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/21


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Duravit i dr. protiv Komisije

(Predmet T-364/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni ugovori - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Jedinstvena i trajna povreda - Teret dokazivanja - Novčane kazne - Jednakost postupanja - Proporcionalnost - Zakonitost kazni)

2013/C 325/38

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Duravit AG (Hornberg, Njemačka), Duravit SA (Bischwiller, Francuska) i Duravit BeLux SPRL/BVBA (Overijse, Belgija) (zastupnici: R. Bechtold, U. Soltész i C. von Köckritz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i A. Antoniadis, agenti, uz asistenciju P. Thyria, odvjetnika)

Intervenijent koji podržava tuženika: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Simm i F. Florindo Gijón, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska oprema) i, podredno, zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužiteljima u toj odluci.

Izreka

1.

Članak 1. stavak 1. točka 8. Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska oprema) poništava se u dijelu u kojem Europska komisija utvrđuje da su Duravit AG, Duravit BeLux SPRL/BVBA i Duravit SA sudjelovali u povredi na državnom području Italije, Austrije i Nizozemske.

2.

U preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužba se odbija.

3.

Duravit AG, Duravit BeLux i Duravit SA će snositi tri četvrtine svojih troškova.

4.

Komisija će snositi svoje troškove i jednu četvrtinu troškova Duravit AG, Duravit BeLux i Duravit SA.

5.

Vijeće Europske unije će snositi svoje troškove.


(1)  SL C 288, 23.10.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/22


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Rubinetteria Cisal protiv Komisije

(Predmet T-368/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Pojam povrede - Priopćenje o suradnji iz 2002. - Suradnja - Smjernice o načinu utvrđivanja novčanih kazni iz 2006. - Načinu utvrđivanja novčanih kazni - Nesposobnost plaćanja)

2013/C 325/39

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Rubinetteria Cisal SpA (Alzo Frazione di Pella, Italija) (zastupnici: M. Pinnarò i P. Santer, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i L. Malferrari, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferro, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članaka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema) u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, a podredno, sniženje iznosa novčane kazne koja mu je izrečena.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Rubinetteria Cisal SpA snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.


(1)  SL C 288, 23.10.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/22


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Villeroy & Boch Austria i dr. protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-373/10, T-374/10, T-382/10 i T-402/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Jedinstvena povreda - Pripisivanje protupravnog ponašanja - Dokaz - Novčane kazne - Smjernice o metodi za utvrđivanje kazni iz 2006. - Zabrana retroaktivnosti - Razuman rok)

2013/C 325/40

Jezik postupka: njemački, francuski i nizozemski

Stranke

Tužitelji: Villeroy & Boch Austria GmbH (Mondsee, Austrija) (zastupnici: A. Reidlinger, S. Dethof, M. Klusmann i K. Blau-Hansen, odvjetnici) (predmet T-373/10); Villeroy & Boch AG (Mettlach, Njemačka) (zastupnici: M. Klusmann, odvjetnik, S. Thomas, profesor) (predmet T-374/10); Villeroy et Boch SAS (Pariz, Francuska) (zastupnici: J. Philippe, K. Blau-Hansen, odvjetnik, i A. Villette, solicitor) (predmet T-382/10); i Villeroy & Boch — Belgium (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: O. Brouwer, J. Blockx i N. Lorjé, odvjetnici) (predmet T-402/10)

Tuženici: Europska komisija (zastupnici: u predmetu T-373/10, F. Castillo de la Torre, R. Sauer, F. Ronkes Agerbeek i A. Antoniadis, a zatim F. Castillo de la Torre, R. Sauer i F. Ronkes Agerbeek, agenti, uz asistenciju G. van der Wala i M. van Heezika, odvjetnikâ; u predmetu T-374/10, A. Antoniadis, R. Sauer i F. Ronkes Agerbeek; u predmetu T-382/10, F. Castillo de la Torre, F. Ronkes Agerbeek i N. von Lingen, agenti, uz asistenciju G. van der Wala i M. van Heezika; te, u predmetu T-402/10, F. Castillo de la Torre, F. Ronkes Agerbeek, uz asistenciju G. van der Wala i M. van Heezika)

Predmet

Zahtjev za poništenje Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska oprema), u dijelu u kojem se ona odnosi na tužitelje i, podredno, smanjenje visine izrečene im novčane kazne.

Izreka

1.

Odbija se tužba u predmetima T-373/10, T-382/10 i T 402/10.

2.

U predmetu T-374/10, članak 1. stavak 7. Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska), ukida se u dijelu u kojem se utvrđuje da je Villeroy & Boch AG sudjelovao u zabranjenom sporazumu koji se odnosi na sektor kupaonske opreme u Belgiji, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Nizozemskoj i Austriji prije 12. listopada 1994.

3.

U predmetu T-374/10, tužba se odbija u preostalom dijelu.

4.

Villeroy & Boch Austria GmbH, Villeroy et Boch SAS i Villeroy & Boch — Belgium snosit će svoje troškove, kao i troškove Europske komisije u predmetima T-373/10, T-382/10 i T-402/10.

5.

Villeroy & Boch AG snosit će sedam osmina svojih troškova i sedam osmina troškova Komisije u predmetu T-374/10.

6.

Komisija će snositi jednu osminu svojih troškova i jednu osminu troškova Villeroy & Boch AG u predmetu T-374/10.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/23


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Hansa Metallwerke i drugi protiv Komisije

(Predmet T-375/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Suradnja tijekom upravnog postupka - Priopćenje o suradnji iz 2002. - Sniženje iznosa novčane kazne - Smjernice o načinu utvrđivanja novčanih kazni iz 2006. - Ne-retroaktivnost)

2013/C 325/41

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Hansa Metallwerke AG (Stuttgart, Njemačka); Hansa Nederland BV (Nijkerk, Nizozemska); Hansa Italiana Srl (Castelnuovo del Garda, Italija); Hansa Belgium (Asse, Belgija); i Hansa Austria GmbH (Salzburg, Austrija) (zastupnici: H.-J. Hellmann i C. Malz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: A. Antoniadis i R. Sauer, agenti)

Intervenijent koji podupire tuženika: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Simm i F. Florindo Gijón, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema), a podredno, zahtjev za sniženjem iznosa novčane kazne izrečene tužiteljima tom odlukom.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Hansa Metallwerke AG, Hansa Nederland BV, Hansa Italiana Srl, Hansa Belgium i Hansa Austria GmbH snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.

3.

Vijeće Europske unije snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/23


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Mamoli Robinetteria protiv Komisije

(Predmet T-376/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Pravo na obranu - Priopćenje o suradnji iz 2002. - Prigovor nezakonitosti - Pojam zabranjenog sporazuma - Izračun novčane kazne - Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. - Težina - Koeficijent dodatnog iznosa)

2013/C 325/42

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Mamoli Robinetteria SpA (Milano, Italija) (zastupnici: F. Capelli i M. Valcada, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i L. Malferrari, agenti, najprije uz asistenciju F. Ruggerija Laderchija i A. De Matteisa, a potom uz asistenciju F. Ruggerija Laderchija, odvjentika)

Predmet

Zahtjev podnesen, prvenstveno, radi poništenja odluke Komisije C(2010) 4185 final, od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema), u dijelu u kojem se ista odnosi na tužitelja, a podredno radi ukidanja ili smanjenja izrečene novčane kazne.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Mamoli Robinetteria SpA snosi svoje troškove kao i troškove Europske komisije.


(1)  SL C 288, 23.10.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/24


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Masco i dr. protiv Komisije

(Predmet T-378/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Jedinstvena povreda)

2013/C 325/43

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Masco Corp. (Michigan, Sjedinjene Države); Hansgrohe AG (Schiltach, Njemačka); Hansgrohe Deutschland Vertriebs GmbH (Schiltach); Hansgrohe Handelsgesellschaft mbH (Wiener Neudorf, Austrija); Hansgrohe SA/NV (Bruxelles, Belgija); Hansgrohe BV (Westknollendam, Nizozemska); Hansgrohe SARL (Antony, Francuska); Hansgrohe SRL (Villanova d’Asti, Italija); Hüppe GmbH (Bad Zwischenahn, Njemačka); Hüppe Ges.mbH (Laxenburg, Austrija); Hüppe Belgium SA (Woluwé Saint-Étienne, Belgija); Hüppe BV (Alblasserdam, Nizozemska) (zastupnici: D. Schroeder, S. Heinz, odvjetnici, i J. Temple Lang, solicitor)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i F. Ronkes Agerbeek, agenti, uz pomoć B. Kennelly, barrister)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje članka 1. Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema), u dijelu u kojem je Komisija smatrala da su tužitelji sudjelovali u jedinstvenoj i složenoj povredi u sektoru kupaonske opreme.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Nalaže se Masco Corp., Hansgrohe AG, Hansgrohe Deutschland Vertriebs GmbH, Hansgrohe Handelsgesellschaft mbH, Hansgrohe SA/NV, Hansgrohe BV, Hansgrohe SARL, Hansgrohe SRL, Hüppe GmbH, Hüppe Ges.mbH, Hüppe Belgium SA i Hüppe BV snošenje vlastitih troškova kao i troškova Europske komisije.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/24


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Keramag Keramische Werke i dr. protiv Komisije

(Spojeni predmeti T-379/10 i T-381/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Dogovaranje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Trajanje prekršaja - Prava na obranu - Pristup spisu - Mogućnost pripisati kažnjivo ponašanje)

2013/C 325/44

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Keramag Keramische Werke AG (Ratingen, Njemačka), Koralle Sanitärprodukte GmbH (Vlotho, Njemačka), Koninklijke Sphinx BV (Maastricht, Nizozemska), Allia SAS (Avon, Francuska), Produits Céramique de Touraine SA (Selles-sur-Cher, Francuska), Pozzi Ginori SpA (Milano, Italija) (predmet T-379/10), Sanitec Europe Oy (Helsinki, Finska) (predmet T-381/10) (zastupnici: J. Killick, barrister, I. Reynolds, solicitor, te P. Lindfelt i K. Struckmann, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i F. Ronkes Agerbeek, agenti, uz asistenciju B. Kennellya, barristera)

Predmet

Zahtjev da se poništi Odluka Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska oprema), i podredno, da se smanje novčane kazne izrečene tužiteljima ovom odlukom.

Izreka

1.

Poništava se članak 1. stavak 1. točka 6. Odluke Komisje C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. o postupku primjene članka 101. UFEU i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska oprema), u dijelu u kojem Europska komisija zaključuje da su Allia SAS i Produits Céramique de Touraine SA sudjelovali u prekršaju koji se odnosi na zabranjeni sporazum na talijanskom tržištu u razdoblju između 25. veljače 2004. i 9. listopada 2004. i s druge strane, da je Pozzi Ginori SpA sudjelovao u prekršaju koji se odnosi na zabranjeni sporazum na talijanskom tržištu za razdoblje različito od onog između 14. svibnja 1996. i 9. ožujka 2001.

2.

Poništava se članak 2. stavak 7. Odluke C(2010) 4185 final u dijelu u kojem ukupni iznos izrečene kazne Keramag Keramische Werkeu AG, Koralle Sanitärprodukteu GmbH, Koninklijke Sphinxu BV, Pozzi Ginoriu i Sanitecu Europe Oy prelazi 50 580 701 eura.

3.

Tužba se odbija u preostalom dijelu.

4.

Keramag Keramische Werke, Koralle Sanitärprodukte, Koninklijke Sphinx, Allia, Produits Céramique de Touraine, Pozzi Ginori i Sanitec Europe snosit će tri četvrtine svojih troškova.

5.

Komisija će uz vlastite troškove snositi i jednu četvrtinu troškova Keramag Keramische Werkea, Koralle Sanitärproduktea, Koninklijke Sphinxa, Allia, Produits Céramique de Tourainea, Pozzi Ginoria i Saniteca Europe.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/25


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Wabco Europe i dr. protiv Komisije

(Predmet T-380/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Narušavanje tržišnog natjecanja - Dokaz - Izračun iznosa novčane kazne - Suradnja tijekom upravnog postupka - Obavijest iz 2002. o suradnji - Imunitet od novčanih kazni - Smanjenje iznosa novčane kazne - Značajna dodana vrijednost - Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. - Načelo zabrane retroaktivnosti)

2013/C 325/45

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Wabco Europe (Bruxelles, Belgija); Wabco Austria GesmbH (Beč, Austrija); Trane Inc. (Piscataway, New Jersey, Sjedinjene Američke Države); Ideal Standard Italia Srl (Milano, Italija); i Ideal Standard GmbH (Bonn, Njemačka) (zastupnici: S. Völcker, F. Louis, A. Israel, N. Niejahr, odvjetnici, C. O’Daly, E. Batchelor, solicitors i F. Carlin, barrister)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, F. Ronkes Agerbeek i G. Koleva, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije C(2010) 4185 final, od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema) u dijelu u kojem se ista odnosi na tužitelje te zahtjev za smanjenje iznosa novčanih kazni izrečenih tužiteljima.

Izreka

1.

Članak 1. stavak 1. točke 3. i 4. odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska oprema), poništava se u dijelu u kojem Europska komisija osuđuje poduzetnike Trane Inc., Wabco Europe BVBA i Ideal Standard Italia Srl za povredu koja se odnosi na kartel na talijanskom tržištu sanitarne keramike za razdoblje izvan onog između 12. svibnja 2000. i 9. ožujka 2001.

2.

Iznos novčane kazne izrečene Traneu u članku 2. stavku 3. točki (a) odluke C(2010) 4185 final je 92 664 493 eura.

3.

Iznos novčane kazne izrečene solidarno poduzetnicima Wabco Europe i Trane u članku 2. stavku 3. točki (b) odluke C(2010) 4185 je 15 820 767 eura.

4.

Iznos novčane kazne izrečene solidarno poduzetnicima Ideal Standard Italia, Wabco Europe i Trane u članku 2. stavku 3. točki (e) odluke C(2010) 4185 je 4 520 220 eura.

5.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

6.

Komisija snosi polovicu troškova poduzetnika Wabco Europe, Wabco Austria GesmbH, Trane, Ideal Standard Italia i Ideal Standard GmbH, kao i svoje vlastite troškove.

7.

Poduzetnici Wabco Europe, Wabco Austria, Trane, Ideal Standard Italia i Ideal Standard snose polovicu svojih vlastitih troškova.


(1)  SL C 288, 23.10.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/26


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Dornbracht protiv Komisije

(Predmet T-386/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka koja utvrđuje povredu članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Prigovor protupravnosti - Težina povrede - Olakotne okolnosti - Jednako postupanje - Proporcionalnost - Zabrana povratnog djelovanja)

2013/C 325/46

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Aloys F. Dornbracht GmbH & Co. KG (Iserlohn, Njemačka) (zastupnici: H. Janssen, T. Kapp i M. Franz, zatim H. Janssen i T. Kapp, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i A. Antoniadis, agenti, uz asistenciju A. Böhlkea, odvjetnik)

Intervenijent koji podržava tuženika: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Simm i F. Florindo Gijón, agenti)

Predmet

Glavni zahtjev za djelomično poništenje Odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — Kupaonska oprema), i, podredno, zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne koja je tužitelju izrečena tom odlukom.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Aloys F. Dornbracht GmbH & Co. KG snosi svoje troškove i troškove Europske komisije.

3.

Vijeće Europske unije snosi svoje vlastite troškove.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/26


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Zucchetti Rubinetteria protiv Komisije

(Predmet T-396/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka koja utvrđuje povredu članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Pojam povrede - Jedinstvena povreda - Mjerodavno tržište - Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. - Težina - Koeficijenti)

2013/C 325/47

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Zucchetti Rubinetteria (Gozzano, Italija) (zastupnici: M. Condinanzi, P.Ziotti i N. Vasile, odvjetnici)

Tuženik: Europska Komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i L. Malferrari, agenti, zajedno s F. Ruggeri Laderchi i A. De Matteis, a zatim s F. Ruggeri Laderchi, odvjetnicima)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije C(2010) 4185 final, od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema), u dijelu u kojem se ista odnosi na tužitelja, a podredno zahtjev za ukidanje ili smanjenje izrečene mu novčane kazne.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Zucchetti Rubinetteria SpA snosi svoje troškove kao i troškove Komisije.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/27


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Roca Sanitario protiv Komisije

(Predmet T-408/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Odgovornost za protupravno ponašanje - Novčane kazne - Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. - Težina povrede - Koeficijenti - Olakotne okolnosti - Smanjenje iznosa novčane kazne - Značajna dodana vrijednost)

2013/C 325/48

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Roca Sanitario, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnici: J. Folguera Crespo i M. Merola, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i F. Castilla Contreras, a zatim M. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i F. Jimeno Fernández, u svojstvu agenata)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje odluke Komisije C(2010) 4185 final, od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema) te, podredno, zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužitelju u toj odluci.

Izreka

1.

Iznos novčane kazne izrečene solidarno Roca Sanitario, SA, u članku 2. stavku 4. točki (b) odluke Komisije C(2010) 4185 final, od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema) je 6 298 000 eura.

2.

U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

3.

Europska komisija snosit će, pored vlastitih troškova, i jednu trećinu troškova Roca Sanitario.

4.

Roca Sanitario snosit će dvije trećine vlastitih troškova.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/27


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Laufen Austria protiv Komisije

(Predmet T-411/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Odgovornost za protupravno ponašanje - Novčane kazne - Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. - Težina povrede - Koeficijenti - Olakotne okolnosti - Gospodarska kriza - Pritisak od strane trgovaca na veliko - Priopćenje o suradnji iz 2002. - Smanjenje iznosa novčane kazne - Značajna dodana vrijednost)

2013/C 325/49

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Laufen Austria AG (Wilhelmsburg, Austrija) (zastupnici: E. Navarro Varona i L. Moscoso del Prado González, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i F. Castilla Contreras, a zatim F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i F. Jimeno Fernández, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje oduke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010. koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema) te zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužitelju tom odlukom.

Izreka

1.

Tužbeni zahtjev se odbija.

2.

Laufen Austria AG snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.


(1)  SL C 301,6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/28


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Roca protiv Komisije

(Predmet T-412/10) (1)

(Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Belgijsko, njemačko, francusko, talijansko, nizozemsko i austrijsko tržište kupaonske opreme - Odluka kojom se utvrđuje povreda članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u - Usklađivanje povećanja cijena i razmjena osjetljivih poslovnih informacija - Odgovornost za protupravno ponašanje - Novčane kazne - Smjernice za izračun novčanih kazni iz 2006. - Težina povrede - Olakotne okolnosti - Gospodarska kriza - Priopćenje o suradnji iz 2002. - Smanjenje iznosa novčane kazne - Značajna dodana vrijednost)

2013/C 325/50

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Roca (Saint Ouen L’Aumone, Francuska Republika) (zastupnik: P. Vidal Martínez, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i F. Castilla Contreras, a zatim F. Castillo de la Torre, A. Antoniadis i F. Jimeno Fernández,u svojstvu agenata)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje odluke Komisije C(2010) 4185 final, od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092 — kupaonska oprema) te, podredno, zahtjev za smanjenje iznosa novčane kazne izrečene tužitelju tom odlukom.

Izreka

1.

Članak 2. stavak 2. točka b. odluke Komisije C(2010) 4185 final od 23. lipnja 2010., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39092- kupaonska oprema), se poništava u onom dijelu u kojem je Europska komisija utvrdila iznos solidarne novčane kazne Roca ne uzimajući u obzir njezinu suradnju.

2.

Iznos novčane kazne izrečene Roci u članku 2., stavku 2., točki b. odluke C(2010) 4185 final iznosi 6 298 000 eura.

3.

U preostalom dijelu se tužbeni zahtjev odbija.

4.

Komisija će snositi vlastite troškove te jednu trećinu troškova Roce.

5.

Roca će snositi dvije trećine vlastitih troškova.


(1)  SL C 301, 6.11.2010.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/28


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Islamic Republic of Iran Shipping Lines i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-489/10) (1)

(Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja prema Iranu s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja - Zamrzavanje financijskih sredstava - Obveza obrazlaganja - Pogreška u ocjeni)

2013/C 325/51

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Islamic Republic of Iran Shipping Lines (Teheran, Iran) i 17 drugih tužitelja čiji se nazivi nalaze u prilogu presudi (zastupnici: F. Randolph, QC, M. Lester, barrister, i M. Taher, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bishop i R. Liudvinaviciute-Cordeiro, agenti)

Intervenijenti koji podržavaju tuženike: Europska komisija (zastupnici: M. Konstantinidis i T. Scharf, agenti); i Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i É. Ranaivoson, agenti)

Predmet

Zahtjev za djelomično poništenje Odluke Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL L 195, str. 39.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 220.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 668/2010 od 26. srpnja 2010. o provedbi članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 423/2007 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL L 195, str. 25.), Odluke Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413 (SL L 281, str. 81.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.), Uredbe Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL L 281, str. 1.) i Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.)

Izreka

1.

Poništavaju se, u mjeri u kojoj se odnose na Islamic Republic of Iran Shipping Lines i ostalih 17 tužitelja čiji se nazivi nalaze u prilogu:

Prilog II. Odluci Vijeća 2010/413/ZVSP od 26. srpnja 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP;

Prilog Provedbenoj uredbi Vijeća (EU) br. 668/2010 od 26. srpnja 2010. o provedbi članka 7. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 423/2007 o mjerama ograničavanja protiv Irana;

Prilog Odluci Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413;

Prilog VIII. Uredbi Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007;

Prilog IX. Uredbi Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010.

2.

Učinci Odluke 2010/413, kako je izmijenjena Odlukom 2010/644, zadržavaju se u odnosu na Islamic Republic of Iran Shipping Lines i ostalih 17 tužitelja čiji se nazivi nalaze u prilogu do početka učinka poništenja Uredbe br. 267/2012.

3.

Nalaže se Vijeću Europske unije snošenje, osim vlastitih troškova, i troškova nastalih za Islamic Republic of Iran Shipping Lines i za ostalih 17 tužitelja čiji se nazivi nalaze u prilogu.

4.

Nalaže se Komisiji i Francuskoj Republici snošenje vlastitih troškova.


(1)  SL C 30, 29.1.2011.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/29


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Bank Kargoshaei e.a. protiv Vijeća

(Predmet T-8/11) (1)

(Zajednička vanjska i sigurnosna politika - Mjere ograničavanja protiv Irana s ciljem sprječavanja širenja nuklearnog oružja - Zamrzavanje financijskih sredstava - Obveza obrazlaganja - Prava na obranu - Pravo na učinkovitu sudsku zaštitu - Legitimno očekivanje - Preispitivanje donesenih mjera ograničavanja - Pogreška u ocjeni - Jednako postupanje - Pravna osnova - Bitne procesne pretpostavke - Proporcionalnost - Pravo vlasništva)

2013/C 325/52

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Bank Kargoshaei (Teheran, Iran); Bank Melli Iran Investment Company (Teheran); Bank Melli Iran Printing and Publishing Company (Teheran); Cement Investment & Development Co. (Teheran); Mazandaran Cement Company (Teheran); Melli Agro-chemical Company (Teheran) i Shomal Cement Co. (Teheran) (zastupnici: prvotno L. Defalque i S. Woog, zatim L. Defalque i C. Malherbe, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bishop i R. Liudvinaviciute-Cordeiro, agenti)

Intervenijent koji podupire tuženika: Europska komisija (zastupnici: F. Erlbacher i M. Konstantinidis, agenti)

Predmet

S jedne strane, zahtjev za djelomično poništenje Odluke Vijeća 2010/644/ZVSP od 25. listopada 2010. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana i o stavljanju izvan snage Zajedničkog stajališta 2007/140/ZVSP (SL L 281, str. 81) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 3., str. 255.), Uredbe Vijeća (EU) br. 961/2010 od 25. listopada 2010., o mjerama ograničavanja protiv Irana i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 423/2007 (SL L 281, str. 1), Odluke Vijeća 2011/783/ZVSP od 1. prosinca 2011. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP (SL L 319, str. 71) (SL, izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 11., str. 104.), Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 1245/2011 od 1. prosinca 2011. o provedbi Uredbe br. 961/2010 (SL L 319, str. 11), i Uredbe Vijeća (EU) br. 267/2012 od 23. ožujka 2012. o mjerama ograničavanja protiv Irana i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 961/2010 (SL L 88, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 18., svezak 4., str. 194.) i s druge strane zahtjev za poništenje svake buduće uredbe ili odluke koja dopunjuje ili izmjenjuje bilo koji pobijani akt koji je na snazi u vrijeme zaključenja usmenog postupka.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Vijeće Europske unije snosit će, osim vlastitih, i troškove Bank Kargoshaei, Bank Melli Iran Investment Company, Bank Melli Iran Printing and Publishing Company, Cement Investment & Development Co., Mazandaran Cement Company, Melli Agro-chemical Company i Shomal Cement Co.

3.

Europska komisija snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 72, 5.3.2011.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/30


Presuda Općeg suda od 16. rujna 2013. — Nizozemska protiv Komisije

(Predmet T-343/11) (1)

(EFSJP - Odjeljak ‚Jamstvo’ - Troškovi isključeni iz financiranja - Voće i povrće - Isključivanje financiranja troškova tiskanja na pakiranje - Nepoštivanje kriterija priznavanja jedne organizacije proizvođača - Isključivanje troškova svih članova predmetne organizacije proizvođača - Proporcionalnost)

2013/C 325/53

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Nizozemska (zastupnici: prvotno C. Wissels, M. de Ree, B. Koopman i C. Schillemans, zatim C. Wissels, M. de Ree i C. Schillemans, agenti)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: E A. Bouquet i P. Rossi, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje Provedbene odluke Komisije 2011/244/EU od 15. travnja 2011. o isključivanju iz financiranja od strane Europske unije određenih troškova koje su države članice napravile na temelju Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), odjeljak „Jamstvo”, Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 102, str. 33.), u dijelu u kojem se odnosi na troškove Kraljevine Nizozemske.

Izreka

1.

Tužba se odbija.

2.

Nalaže se Kraljevini Nizozemskoj snošenje troškova.


(1)  SL C 252, 27.8.2011.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/30


Žalba koju je 17. srpnja 2013. podnio Geoffroy Alsteens protiv rješenja Službeničkog suda od 8. svibnja 2013. u predmetu F-87/12, Alsteens protiv Komisije

(Predmet T-373/13 P)

2013/C 325/54

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Geoffroy Alsteens (Marcinelle, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi, D. Abreu Caldas i J.-N. Louis, avocats)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj predlaže da Službenički sud:

poništi rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 8. svibnja 2013. u predmetu F-87/12, Alsteens protiv Europske komisije;

naloži Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog žalbi žalitelj ističe isključivo razlog pogrešne primjene prava, navodeći da je Službenički sud smatrao da bi se, u slučaju poništenja odluke o ograničenju razdoblja za koje se može produljiti ugovor privremenog djelatnika, na žalitelja retroaktivno primjenjivala pravila o ugovoru na neodređeno vrijeme. Žalitelj navodi da to nije slučaj i ističe da je Službenički sud, time što je smatrao da žalitelj nije imao pravo zahtijevati djelomično poništenje odluke o produženju njegovog ugovora, odnosno poništenje odluke u dijelu u kojemu se ograničava trajanje razdoblja za koje se ugovor može produžiti, povrijedio pravo na učinkoviti pravni lijek.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/31


Tužba podnesena 6. kolovoza 2013. — Bitiqi i dr. protiv Komisije i dr.

(Predmet T-410/13)

2013/C 325/55

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Burim Bitiqi (London, Ujedinjena Kraljevina), Arlinda Gjebrea (Priština, Republika Kosovo), Anna Gorska (Varšava, Poljska), Agim Hajdini (London), Josefa Martínez Estéve (Valencija, Španjolska), Denis Vasile Miron (Bukurešt, Rumunjska), James Nicholls (Swindon, Ujedinjena Kraljevina), Zornitsa Popova Glodzhani (Varna, Bugarska), Andrei Mihai Popovici (Bukurešt) i Amaia San José Ortiz (Llodio, Španjolska) (zastupnici: A. Coolen, J.-N. Louis, É. Marchal i D. Abreu Caldas, odvjetnici)

Tuženici: Europska komisija; Eulex Kosovo i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD)

Tužbeni zahtjev

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

proglasi i presudi,

poništavaju se odluke od 27. svibnja i 2. srpnja 2013. o neobnavljanju ugovora s tužiteljima,

tuženiku se nalaže snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog tiče se povrede načela savjetovanja s predstavnicima zaposlenika, s obzirom na to da su zaposlenici obaviješteni o posljedicama odluke o preustrojavanju misije Eulex Kosovo tek nakon što je ta odluka donesena te da su se nadređeni odbili savjetovati s predstavnikom sindikata.

2.

Drugi tužbeni razlog tiče se povrede zaštite radnika u okolnostima kolektivnog otkazivanja u mjeri u kojoj bi u odnosu na svakog radnika koji je višak trebalo primijeniti pravo na snazi u matičnoj državi tog radnika, što bi rezultiralo značajnim razlikama u pravilima i zaštiti koja im se pruža.

3.

Treći tužbeni razlog tiče se zloporabe prava kod primjene uzastopnih ugovora na određeno vrijeme.

4.

Četvrti tužbeni razlog tiče se povrede načela jednakosti postupanja i nediskriminacije između „seconded” i „contractred” kategorije radnika u mjeri u kojoj se ukidanje radnih mjesta u stvarnosti odnosilo isključivo na radnike koji pripadaju „contracted” kategoriji zaposlenika, dok je „seconded” zaposlenicima pružena mogućnost raspoređivanja na drugo radno mjesto.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se odnosi na jednog od tužitelja, tiče se povrede članka 8. Europske socijalne povelje, s obzirom na to da je ta tužiteljica bila obaviještena o pobijanoj odluci tijekom trudnoće, dok je bila na rodiljinom dopustu.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/31


Tužba podnesena 13. kolovoza 2013. — Richter + Frenzel protiv OHIM-a — Richter (Richter+Frenzel)

(Predmet T-418/13)

2013/C 325/56

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Richter + Frenzel GmbH + Co. KG (Würzburg, Njemačka) (zastupnik: D. Altenburg, Rechtsanwältin)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druge stranke pred žalbenim vijećem: Ferdinand Richter GmbH (Pasching, Austrija)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine pobijanu odluku četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 12. ožujka 2013. (R 2001/2011-4);

naloži tuženiku snošenje troškova postupka, uključujući troškova koji su nastali u tijeku žalbenog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: tužitelj

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „Richter+Frenzel” za proizvode i usluge razreda 1, 6, 7, 8, 9, 11, 16, 17, 19, 20, 24, 25, 35, 37, 39, 41 i 42 — prijava žiga Zajednice br. 8 545 998

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku prigovora: Ferdinand Richter GmbH

Navedeni žig ili znak: verbalni žig „RICHTER”, figurativni žig „RICHTER edition” i žig „Richter” koji se koristi u trgovačkom prometu u Austriji, ali nije registriran

Odluka Odjela za prigovore: prigovor je djelomično usvojen

Odluka žalbenog vijeća: žalba je odbijena

Tužbeni razlozi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/32


Tužba od 14. kolovoza 2013. — Brouillard protiv Suda

(Predmet T-420/13)

2013/C 325/57

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Alain Laurent Brouillard (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: J.-M. Gouazé, odvjetnik)

Tuženik: Sud Europske unije

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku Suda Europske unije — Opće uprave za prevođenje — od 5. lipnja 2013. koja se odnosi na natječaj 2013/S 047-075037, kojom je A. L. Brouillard isključen iz grupe koja prevodi na francuski jezik;

naložiti tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Ovom tužbom tužitelj zahtijeva poništenje odluke kojom se odabranog natjecatelja poziva da podnese ponudu u okviru poziva na nadmetanje u pregovaračkom postupku radi sklapanja okvirnih ugovora za prevođenje pravnih tekstova s određenih službenih jezika Europske unije na francuski jezik (SL 2013/S 47-075037), u kojoj je odluci utvrđeno da tužitelj neće biti angažiran za pružanje predmetnih usluga jer nije dokazao posjedovanje traženog cjelovitog pravnog obrazovanja.

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na nenadležnost tijela koje je donijelo pobijanu odluku.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu direktiva 2000/78/EZ (1) i 2005/36/EZ (2), kao i sudske prakse Suda.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni u pogledu sveučilišnih i stručnih kvalifikacija tužitelja.


(1)  Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenog 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.).

(2)  Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125.).


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/32


Tužba podnesena 14. kolovoza 2013. — CPME i dr. protiv Vijeća

(Predmet T-422/13)

2013/C 325/58

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Committee of Polyethylene Terephthalate (PET) Manufacturers in Europe (CPME) (Brisel, Belgija); Artenius España, SL (El Prat del Llobregat, Španjolska); Cepsa Quimica, SA (Madrid, Španjolska); Equipolymers Srl (Milano, Italija); Indorama Ventures Poland sp. z o.o. (Włocławek, Poljska); Lotte Chemical UK Ltd (Newcastle upon Tyne, Ujedinjena Kraljevina); M&G Polimeri Italia SpA (Patrica, Italija); Novapet, SA (Zaragoza, Španjolska); Ottana Polimeri Srl (Ottana, Italija), UAB Indorama Polymers Europe (Klaipėda, Litva); UAB Neo Group (Rimkai, Litva); i UAB Orion Global pet (Klaipėda) (zastupnici: L. Ruessmann, odvjetnik i J. Beck, solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom,

poništi Provedbenu odluku Vijeća 2013/226/EU (1),

naloži tuženiku da naknadi tužitelju štetu, i

naloži tuženiku snošenje troškova postupka

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

1.

Prvim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da je Vijeće povrijedilo članak 20. stavke 4. i 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (2) („Osnovna antidampinška uredba) i njihovo pravo na obranu, s obzirom na to da im nije priopćilo činjenice i razloge na temelju kojih je donijelo pobijanu odluku niti ostavilo razumno vrijeme za očitovanje.

2.

Drugim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da je Vijeće očito pogriješilo u ocjeni činjenica i povrijedilo članak 11. stavak 2. i članak 21. stavak 1. Osnovne antidampinške uredbe pri donošenju pobijane odluke, i to osobito u tome što je zaključilo u uvodnim izjavama 17. i 23. pobijane odluke da je malo vjerojatno da bi nakon isteka mjera ponovno došlo do znatne štete, te da nastavljanje antidampinških mjera očito nije u interesu EU.

3.

Trećim tužbenim razlogom tužitelji tvrde da je Vijeće očito i ozbiljno povrijedilo dužnosti dužne pažnje i dobrog upravljanja s obzirom na to da tužiteljima nije priopćilo činjenice i razloge na temelju kojih je donijelo pobijanu odluku.

4.

Četvrtim tužbenim razlogom, istaknutim u potporu zahtjeva za naknadu štete, tužitelji tvrde da je Vijeće nezakonito donijelo pobijano odluku i slijedom toga prouzročilo štetu tužiteljima za koju je postoji odgovornost EU na temelju članka 340. stavka 2. UFEU-a.


(1)  Provedbena odluka Vijeća od 21. svibnja 2013. o odbijanju prijedloga Provedbene odluke Vijeća o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenog polietilen tereftalata podrijetlom iz Indije, Tajvana i Tajlanda nakon revizije po isteku mjere u skladu s člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i o prekidu postupka revizije nakon isteka mjere u vezi s uvozom određenog polietilen tereftalata podrijetlom iz Indonezije i Malezije, u dijelu u kojem bi prijedlog uveo konačnu antidampinšku mjeru na uvoz određenog polietilen tereftalata podrijetlom iz Indije, Tajvana i Tajlanda (SL 2013 L 136, str. 12.)

(2)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009 L 343, str. 51) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.)


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/33


Tužba od 16. kolovoza 2013. — Good Luck Shipping protiv Vijeća

(Predmet T-423/13)

2013/C 325/59

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Good Luck Shipping LLC (Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati) (zastupnici: F. Randolph, QC, M. Lester, Barrister, i M. Taher, Solicitor)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku Vijeća 2013/270/ZVSP od 6. lipnja 2013. o izmjeni Odluke 2010/413/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 156, str. 10.) i Provedbenu uredbu Vijeća (EU) br. 522/2013 od 6. lipnja 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 267/2012 o mjerama ograničavanja protiv Irana (SL 2013 L 156, str. 3.), u dijelu koji se odnosi na tužitelja; i

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj navodi da je Vijeće propustilo navesti odgovarajuće ili zadovoljavajuće objašnjenje.

2.

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj navodi da Vijeće nije poštovalo kriterije za uvrštavanje na popis i/ili da je počinilo očitu pogrešku u ocjeni ocijenivši da su spomenuti kriteriji ispunjeni u odnosu na tužitelja i/ili da je uvrstilo tužitelja bez odgovarajuće pravne osnove.

3.

U okviru trećeg tužbenog razloga tužitelj navodi da je Vijeće propustilo osigurati tužiteljeva prava na obranu i pravo na djelotvornu sudsku zaštitu.

4.

U okviru četvrtog tužbenog razloga tužitelj navodi da je Vijeće neopravdano i nerazmjerno povrijedilo tužiteljeva temeljna prava, uključujući pravo na zaštitu njegove imovine, djelatnosti i ugleda.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/34


Tužba podnesena 7. kolovoza 2013. — JMC protiv Vijeća

(Predmet T-424/13)

2013/C 325/60

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Jinan Meide Casting Co. Ltd (Jinan, Kina) (zastupnici: R. Antonini i E. Monard, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Provedbenu Uredbu Vijeća (EU) br. 430/2013 od 13. svibnja 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz elemenata za cijevi ili pipe s navojem, od lijevanog željeza (kovkasti lijev), podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Tajlanda i okončanju postupka u odnosu na Indoneziju, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja (SL 2013 L 129, str. 1); i

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Pravni navodi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

U okviru prvog tužbenog razloga navodi se da su propuštanjem da se tužitelju osigura pristup/objavljivanje podataka o utvrđivanju uobičajene vrijednosti povrijeđena tužiteljeva prava obrane i članci 6. stavak 7., 20. stavak 2. i 20. stavak 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009 L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.).

2.

U okviru drugog tužbenog razloga navodi se da su odbijanjem određenih prilagodbi koje je zatražio tužitelj povrijeđeni članak 2. stavak 10. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 i članak 2.4 Sporazuma WTO-a o provedbi članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini iz 1994. Podredno, tužitelj smatra da je Vijeće povrijedilo članak 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

3.

U okviru trećeg tužbenog razloga navodi se da su utvrđivanjem uobičajene vrijednosti za neistovjetnu vrstu proizvoda povrijeđeni članak 2. stavak 7. točka a), članak 2 stavak 10. i članak 2. stavak 10. točka a) te članak 2. stavak 11. u vezi s člankom 2. stavkom 8., člankom 2. stavkom 9., člankom 2. stavkom 7. točkom a) i člankom 9. stavkom 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 i načelo nediskriminacije.

4.

U okviru četvrtog tužbenog razloga navodi se da je propuštanjem da se utvrdi prevladavaju li uvjeti tržišnoga gospodarstva u odnosu na tužitelja unutar tri mjeseca od pokretanja ispitnog postupka povrijeđen članak 2. stavak 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009.

5.

U okviru petog tužbenog razloga navodi se da su oslanjanjem na netočne podatke o uvozu radi utvrđivanja štete povrijeđeni članak 3. stavak 1., članak 3. stavak 2. i članak 3. stavak 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/34


Tužba podnesena 19. kolovoza 2013. — Giant (Kina) protiv Vijeća

(Predmet T-425/13)

2013/C 325/61

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Giant (Kina) Co. Ltd (Kunshan, Kina) (zastupnik: P. De Baere, odvjetnik)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Uredbu Vijeća (EU) br. 502/2013 od 29. svibnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 990/2011 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine nakon parcijalne privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (SL 2013 L 153, str. 17.) u dijelu u kojem se ona odnosi na tužitelja, i

naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

1.

Kao prvi tužbeni razlog navodi se da je Vijeće primijenilo pogrešan pravni kriterij zaključivši da Jinshan i Giant China čine jedinstveni gospodarski subjekt, čime je povrijedilo članak 9. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 („Osnovna uredba”).

2.

Kao drugi tužbeni razlog navodi se da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni zaključivši da grupe društava Giant China i Jinshan imaju bliski trgovački i strukturalni odnos.

3.

Kao treći tužbeni razlog navodi se da je Vijeće povrijedilo članak 18. Osnovne uredbe tražeći da se dostave podaci koji nisu bili potrebni i za koje se nije moglo razumno očekivati da ih Giant China dostavi.

4.

Kao četvrti tužbeni razlog navodi se da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni zaključivši da Giant China nije tvrdila da pribavljanje podataka koji se odnosi na Jinshan predstavlja nerazuman teret.

5.

Kao peti tužbeni razlog navodi se da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni zaključivši da dokaze koje je tužitelj dostavio nije bilo moguće provjeriti.

6.

Kao šesti tužbeni razlog navodi se da su Komisija i Vijeće povrijedili pravo na obranu društva Giant China tražeći podatke koje ono nije bilo u mogućnosti dostaviti i odbacujući alternativne dokaze koje je to društvo dostavilo.

7.

Kao sedmi tužbeni razlog navodi se da je Vijeće počinilo očitu pogrešku u ocjeni zaključivši da bi uvođenje pojedinačne pristojbe u odnosu na Giant China stvorilo rizik od izbjegavanja.

8.

Kao osmi tužbeni razlog navodi se da je Vijeće, pri ocjenjivanju postojanja rizika od izbjegavanja u slučaju tužitelja, primijenilo kriterije koji su različiti od kriterijâ koje je primijenilo na druge proizvođače i time povrijedilo načela nediskriminacije i razmjernosti.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/35


Tužba podnesena 19. kolovoza 2013. — Bayer CropScience protiv Komisije

(Predmet T-429/13)

2013/C 325/62

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Bayer CropScience AG (Monheim am Rhein, Njemačka) (zastupnici: K. Nordlander, odvjetnik, and P. Harrison, solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

proglasi tužbu dopuštenom,

poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 485/2013 od 24. svibnja 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobravanje aktivnih tvari kloatianidina, tiametoksama i imidakloprida i o zabrani uporabe i prodaje sjemena tretiranog sredstvima za zaštitu bilja koje sadrži te aktivne tvari (SL L 139, 25.5.2013., str.12.), i

naloži Komisiji snošenje troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe šest tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, kojim se navodi da je usvajanjem pobijane mjere Komisija prekoračila ovlasti koje su joj dane Uredbom br. 1107/2009 (1) („Ovlašćujuća uredba”), te da slijedom toga ne postoji pravna osnova za pobijanu mjeru jer je:

Komisija povrijedila članak 21. Ovlašćujuće uredbe time što je: (i) propustila uzeti u obzir podatke dobivene praćenjem provedbe koji pokazuju da navedene aktivne tvari nisu predstavljale neprihvatljiv rizik za pčele; i (ii) pogrešno zaključila da su postojali novi, relevantni znanstveni podaci na temelju kojih je ona bila nadležna postupiti; i

Komisija povrijedila članak 49. Ovlašćujuće uredbe zabranjujući prodaju sjemena tretiranog navedenim aktivnim tvarima bez utvrđivanja postojanja „opravdanih razloga” da tretirano sjeme „može predstavljati ozbiljan rizik za zdravlje ljudi ili životinja, odnosno za okoliš” koji se „ne može na zadovoljavajući način kontrolirati” drugim mjerama.

2.

Drugi tužbeni razlog, kojim se navodi da je donošenjem pobijane mjere povrijeđen članak 12. stavak 2. i točka 3.8.3. Priloga II. Ovlašćujućoj uredbi kao i legitimna očekivanja tužitelja jer:

Ovlašćujuća uredba propisuje, te je tužitelj imao legitimna očekivanja, da će se za provođenje procjena rizika koji je razlog pobijane mjere upotrijebiti postojeće i primjenjive smjernice, međutim postojeće i primjenjive smjernice bile su zanemarene u korist znanstvenog mišljenja koje ne predstavlja smjernice i nacrta smjernica koje nisu bile niti dostupne niti usuglašene.

3.

Treći tužbeni razlog, kojim se navodi da je primjena Ovlašćujuće uredbe od strane Komisije pri donošenju osporene mjere predstavljala povredu tužiteljevih temeljnih prava na imovinu i obavljanja poslovne aktivnosti jer:

odluke o povlačenju (i izmjeni) dopuštenja za tužiteljeve proizvode bile su utemeljene na nezakonitoj primjeni Ovlašćujuće uredbe, pri čemu se nije primjereno uzela u obzir dugotrajna sigurna uporaba navedenih aktivnih tvari niti vrijednost i značaj tužiteljevog intelektualnog vlasništva nad aktivnom tvari i dugotrajnih ulaganja u vezi s tim tvarima.

4.

Četvrti tužbeni razlog, kojim se navodi da je pobijana mjera donesena nakon postupka u kojem nije bilo osigurano poštivanje tužiteljevog prava na saslušanje jer:

provođenje odgovarajućih procjena rizika na temelju znanstvenog mišljenja i nacrta smjernica (nasuprot postojećim i primjenjivim smjernicama) automatski je dovelo do utvrđivanja „nedostajućih podataka” u vezi kojih tužitelj nije imao priliku izjasniti se.

5.

Peti tužbeni razlog, kojim se navodi da donošenje osporene mjere povrjeđuje načelo razmjernosti, jer:

pobijana mjera u više područja (uključujući ograničenja u folijarnoj uporabi tužiteljevih proizvoda, uporabi od strane nestručnjaka i uporabi u zatvorenom prostoru) ide preko onoga što je prikladno za postizanje svojih legitimnih ciljeva, te ih može čak i ugroziti, dok je Komisija propustila razmotriti manje ograničavajuće mjere regulacije koje su joj stajale na raspolaganju.

6.

Šesti tužbeni razlog, kojim se navodi da donošenje pobijane mjere povrjeđuje načelo opreza, jer:

između ostalog, Komisija je, kao upravitelj rizika, usvojila čisto hipotetski pristup riziku, koji je zasnovan na nagađanju i koji nije bio znanstveno provjeren (što je u velikoj mjeri posljedica činjenice da procjene rizika ne predstavljaju temeljitu znanstvenu procjenu), te je odbila poduzeti analizu potencijalnih koristi i troškova svojih postupaka.


(1)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/36


Žalba koju je 19. kolovoza 2013. podnio Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) protiv presude Službeničkog suda od 26. lipnja 2013. u predmetu F-21/12, Achab protiv EGSO-a

(Predmet T-430/13 P)

2013/C 325/63

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) (zastupnici: M. Arsène, agent, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Mohammed Achab (Bruxelles, Belgija)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine presudu Službeničkog suda u predmetu F-21/12 u dijelu u kojem je poništena odluka EGSO-a od 9. lipnja 2011. o povratu naknade za boravak u stranoj državi koja je isplaćivana M. Achabu počevši od 1. srpnja 2010. i EGSO-u naloženo snošenje vlastitih troškova te polovice troškova tužitelja u prvostupanjskom postupku;

prihvati zahtjeve žalitelja, to jest odbije tužbu kao potpuno neosnovanu;

naloži drugoj stranci u žalbenom postupku snošenje troškova ovog postupka, kao i postupka pred Službeničkim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe pet žalbenih razloga:

1.

Prvi žalbeni razlog odnosi se na pogrešnu primjenu prava koja se sastoji u tome što je Službenički sud nepravilno zaključio da nisu bili ispunjeni uvjeti koji se odnose na povrat stečenog bez osnove.

2.

Drugi žalbeni razlog odnosi se na pogrešnu primjenu prava jer je pobijana presuda doprinijela neopravdanom bogaćenju tužitelja u prvostupanjskom postupku.

3.

Treći žalbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku u ocjeni koju je Službenički sud počinio nepravilno zaključivši da EGSO nije nikada uputio obavijest svom osoblju s ciljem da ga upozori na posljedice prirođenja.

4.

Četvrti žalbeni razlog odnosi se na pogrešnu primjenu prava jer je Službenički sud povrijedio načelo prema kojem se financijske odredbe striktno primjenjuju i načelo prema kojem propisane iznimke treba tumačiti vrlo strogo i restriktivno.

5.

Peti žalbeni razlog odnosi se na pogrešnu primjenu prava u pogledu podjele troškova.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/37


Tužba od 20. kolovoza 2013. — Makhlouf protiv Vijeća

(Predmet T-441/13)

2013/C 325/64

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Eyad Makhlouf (Damask, Sirija) (zastupnici: C. Rygaert i G. Karouni, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije;

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova u skladu s člancima 87. i 91. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe sedam tužbenih razloga koji su u bitnom identični ili slični onima koji su istaknuti u predmetu T-383/11, Maklouf protiv Vijeća (1).


(1)  SL 2011, C 282, str. 30.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/37


Tužba od 20. kolovoza 2013. — Makhlouf protiv Vijeća

(Predmet T-442/13)

2013/C 325/65

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Hafez Makhlouf (Damask, Sirija) (zastupnici: C. Rygaert i G. Karouni, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije;

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova u skladu s člancima 87. i 91. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe sedam tužbenih razloga koji su u bitnom identični ili slični onima koji su istaknuti u predmetu T-359/11, Makhlouf protiv Vijeća (1).


(1)  SL 2011, C 282, str. 25.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/37


Tužba od 20. kolovoza 2013. — Makhlouf protiv Vijeća

(Predmet T-443/13)

2013/C 325/66

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Mohammad Makhlouf (Damask, Sirija) (zastupnici: C. Rygaert i G. Karouni, odvjetnici)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi Odluku 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. o mjerama ograničavanja protiv Sirije;

naloži Vijeću Europske unije snošenje troškova u skladu s člancima 87. i 91. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, tužitelj ističe sedam tužbenih razloga koji su u bitnom identični ili slični onima koji su istaknuti u predmetu T-383/11, Maklouf protiv Vijeća (1).


(1)  SL 2011, C 282, str. 30.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/38


Žalba koju je 20. kolovoza 2013. podnijela Europska agencija za lijekove (EMA) protiv presude Službeničkog suda od 26. lipnja 2013. u spojenim predmetima F-135/11, F-51/12 i F-110/12, BU/EMA

(Predmet T-444/13 P)

2013/C 325/67

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Europska agencija za lijekove (EMA) (zastupnici: T. Jabłoński i N. Rampal Olmedo, agenti, uz asistenciju D. Waelbroecka i A. Durona, odvjetnika)

Druga stranka u postupku: BU (London, Ujedinjena Kraljevina)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine presudu Službeničkog suda u predmetima F-135/11, F-51/12 i F-110/12 u dijelu u kojem ukida odluku EMA-e da ne produži ugovor s protustrankom žalitelja i naloži EMA-i snošenje troškova postupka BU u predmetima F-135/11 i F-51/12;

prihvati zahtjeve koje je žalitelj istaknuo u prvostupanjskom postupku, tj. da odbije tužbu kao u cijelosti neosnovanu;

protustranci žalitelja naloži snošenje troškova ovog postupka, kao i postupka pred Službeničkim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe četiri žalbena razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog prema kojem je Službenički sud povrijedio zabranu odlučivanja ultra vires time što je ocijenio da je nadležan za ispitivanje nisu li razlozi zbog kojih je uprava odbila produžiti ugovor takve naravi da dovode u pitanje osnovne kriterije i uvjete koje je propisao zakonodavac u Pravilniku o službenicima Europske unije s ciljem da se ugovornim djelatnicima jamči mogućnost da s vremenom uživaju određeni kontinuitet u zaposlenju (u vezi s točkama 57. do 62. pobijane presude). EMA smatra da nadležnost, na koju se Službenički sud poziva, nema nikakvu pravnu osnovu.

2.

Drugi žalbeni razlog prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo time što je prilikom tumačenja članka 8. stavka 1. Uvjeta zapošljavanja ostalih djelatnika Europske unije smatrao da nadležno tijelo ima dužnost istražiti postoji li radno mjesto za koje bi imalo smisla zaposliti ili produžiti ugovor privremenom djelatniku čiji se ugovor bliži kraju.

3.

Treći žalbeni razlog prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo jer je izvrnuo smisao pojma interes službe, u mjeri u kojoj bi tumačenje Službeničkog suda stvaralo presumpciju prema kojoj djelatnik zadržava posao, osim ako nadležno tijelo vlasti može dokazati da ne postoji nijedno radno mjesto za koje bi imalo smisla zaposliti ili produžiti ugovor privremenom djelatniku čiji se ugovor bliži kraju.

4.

Četvrti žalbeni razlog prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo kada je EMA-i naložio snošenje troškova u predmetu F-51/12, iako je tužba u tom predmetu odbačena kao nedopuštena.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/38


Tužba podnesena 14. kolovoza 2013. — Syngenta Crop Protection i drugi protiv Komisije

(Predmet T-451/13)

2013/C 325/68

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Syngenta Crop Protection AG (Basel, Švicarska); Syngenta Crop Protection (Brussels, Belgija); Syngenta Bulgaria (Sofija, Bugarska); Syngenta Czech s.r.o. (Prag, Češka reublika); Syngenta Crop Protection A/S (Kopenhagen, Danska); Syngenta France SAS (Saint-Sauveur, Francuska); Syngenta Agro GmbH (Maintal, Njemačka); Syngenta Hellas AEBE — Proïonta Fytoprostasias & Sporoi (Anthoussa Attica, Grčka); Syngenta Növényvédelmi kft (Budimpešta, Mađarska), Syngenta Crop Protection SpA (Milano, Italija); Syngenta Crop Protection BV (Roosendaal, Nizozemska); Syngenta Polska sp. z o.o. (Varšava, Poljska); Syngenta Agro Srl (Bukurešt, Rumunjska); Syngenta Slovakia s.r.o. (Bratislava, Slovačka); Syngenta Agro, SA (Madrid, Španjolska); Syngenta UK Ltd (Cambridge, Ujedinjena kraljevina) (zastupnici: D. Waelbroeck, odvjetnik, D. Slater, solicitor, i I. Antypas, odvjetnik)

Tuženici: Europska komisija i Europska unija, koje zastupa Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi u cijelosti Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 485/13 („Osporavana uredba”) ili alternativno, da poništi Osporavanu uredbu u mjeri u kojoj propisuje ograničenja na thiamethoxam („TMX”), sjeme tretirano s TMX-om i proizvode koji sadrže TMX;

naloži EU-u, koju zastupa Komisija, da naknadi štetu koju su tužitelji pretrpjeli zbog toga što je Komisija povrijedila svoje pravne obveze, uključujući kamatu;

naloži Komisiji snošenje svih troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe 3 tužbena razloga.

1.

U prvom tužbenom razlogu tužitelj navodi da je Osporavana uredba propisala ograničenja TMX-a koja nisu znanstveno utemeljena i bez provođenja pravičnog postupka, čineći povredu članka 4., članka 12. stavka 2., članka 21., članka 49. i Priloga II. Uredbi 1107/2009 (1) te načela pravne sigurnosti i prava na obranu. Posebno, ispitivanje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) te ograničenja koja su nakon toga propisana ne počivaju ni na kakvim novim znanstvenim temeljima koji bi upućivali na rizik, ignoriraju značajnu količinu znanstvenih podataka, sadrže bitne pogreške u temeljnim parametrima te se ne temelje ni na kojoj uobičajenoj metodi procijene rizika. Štoviše, EFSA nije zaključila da postoji bilo kakav rizik za preživljavanje kolonije pčela ili koji bi imao smrtonosne učinke te nije prezentirala bilo kakve negativne zaključke koji bi se temeljili na stvarnim istraživanjima na tom području. Postupak ispitivanja i usvajanja mjera ograničenja se ubrzao do te mjere da se nije moglo izvršiti temeljito znanstveno ispitivanje a zainteresiranim se osobama nije pružilo adekvatnu priliku da sudjeluju.

2.

U drugom tužbenom razlogu tužitelj navodi da je osporavana uredba propisala nerazmjerna i diskriminirajuća ograničenja na TMX, koja se temelje isključivo na hipotetičkom riziku, bez provođenja temeljite znanstvene procjene ili ikakve procjene utjecaja, povrijedivši pritom načelo opreza i proporcionalnosti.

3.

U trećem tužbenom razlogu tužitelj navodi da je osporavana uredba usvojena uz povredu načela dobrog upravljanja i obveze pažnje, zbog nerazumnog mandata EFSA-i te temeljem ubrzanog postupka koji nije omogućio adekvatno sudjelovanje zainteresiranih osoba, koji nije uzeo u obzir relevantne znanstvene podatke i bez ikakvog ispitivanja učinka.


(1)  Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta I Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, str. 1.)


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/39


Tužba od 26. kolovoza 2013. — SNCM protiv Komisije

(Predmet T-454/13)

2013/C 325/69

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Société nationale maritime Corse Méditerranée (SNCM) (Marseille, Francuska) (zastupnici: A. Winckler, F.-C. Laprévote, J.-P. Mignard i S. Mabile, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

na osnovi članka 263. UFEU-a poništi Odluku Komisije C(2013) 1926 od 2. svibnja 2013.;

podredno, djelomično poništi Odluku u dijelu u kojem je utvrđeno da iznos potpore uključuje elemente navedene u točki 218. Odluke;

naloži Komisiji snošenje svih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U svojoj tužbi, tužitelj zahtijeva poništenje odluke Komisije C(2013) 1926 final od 2. svibnja 2013., kojom je Komisija financijske naknade isplaćene Société Nationale Corse Méditerranée (SNCM) i Compagnie Méridionale de Navigation (CNM) na ime pruženih usluga pomorskog prijevoza između Marseillea i Korzike za razdoblje 2007. do 2013. godine u okviru ugovora o obavljanju javne usluge okvalificirala kao državne potpore. Nadalje, Komisija je ocijenila sukladnima s unutarnjim tržištem naknade isplaćene SNCM-u i CNM-u za usluge prijevoza koje se pružaju tijekom cijele godine (u daljnjem tekstu: „osnovna” usluga), ali je isplate za usluge koje su pružane u vrhuncu sezone, tj. za vrijeme Božića, veljače, proljeća-jeseni i/ili ljeta (u daljnjem tekstu: „dodatna” usluga) ocijenila nesukladnima s unutarnjim tržištem. Naposljetku, Komisija je naložila povrat potpora koje su proglašene nesukladnima s unutarnjim tržištem [predmet državnih potpora SA.22843 2012/C (ex 2012/NN)].

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog odnosi se na pogrešnu primjenu prava te pogrešno utvrđenje činjenica kao i na postojanje očitih pogrešaka u ocjeni, utoliko što Komisija pogrešno smatra da „dodatna” usluga ne predstavlja uslugu od općeg gospodarskog interesa. Tužitelj ističe da je na taj način Komisija:

pogrešno primijenila pravo ograničavajući široku marginu prosudbe koju Ugovor o funkcioniranju Europske unije priznaje državama prilikom definiranja njihovih javnih usluga;

u predmetnom slučaju primijenila pogrešan i neprimjenjiv test „stvarne potrebe” javne usluge;

pogrešno primijenila pravo, pogrešno utvrdila činjenice te očito pogriješila u ocjeni odvojeno analizirajući „osnovnu” uslugu i „dodatnu” uslugu;

očito pogriješila u ocjeni o odsutnosti privatne inicijative u odnosu na „dodatnu” uslugu.

2.

Drugi tužbeni razlog odnosi se na očitu pogrešku pri ocjeni u dijelu u kojem je Komisija pogrešno utvrdila da zaključenje ugovora o obavljanju javne usluge nije sukladno četvrtom kriteriju kakav je utvrđen presudom Suda od 24. srpnja 2003., Altmark Trans i Regierungspräsidium Magdeburg (C-280/00, Receuil, str. I-7747.), iako je isti zaključen nakon transparentnog javnog natječaja.

3.

Treći tužbeni razlog odnosi se, podredno i pod pretpostavkom da naknade isplaćene za „dodatne” usluge jesu potpore (quod non), na povredu članaka 106. stavak 2. UFEU-a i 107. UFEU-a, na povredu načela razmjernosti te zabrani stjecanja bez osnove, kao i na očitu pogrešku pri ocjeni prilikom procjene iznosa potpore kojeg treba vratiti, utoliko što izračun iznosa potpore koji treba vratiti ne uvažava niti stvarne dodatne troškove koje je imao SNCM pri izvršavanju „dodatne” usluge, niti premalu naknadu isplaćenu za „osnovnu” uslugu, već se isti bazira na pogrešnoj procjeni dijela naknade plaćenog za „osnovne” usluge i dijela plaćenog za „dodatne” usluge.

4.

Četvrti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela legitimnih očekivanja, utoliko što je Komisija, suprotno vlastitoj praksi primijenila obavijest SIEG (1), koja nije još bila donesena na dan potpisa ugovora o obavljanju javne usluge. Tužitelj također ističe da je postupak toliko dugo trajao da je to stvorilo legitimno očekivanje kako Komisija neće naložiti nacionalnim vlastima povrat potpora.

5.

Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela jednakog postupanja, utoliko što se bez opravdanja SNCM tretira različito od drugih brodarskih kompanija.


(1)  Obavijest Komisije o primjeni pravila Europske unije u području državnih potpora na naknade dodijeljene za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL 2012, C 8, str. 4).


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/40


Žalba koju je 28. kolovoza 2013. podnio CC protiv presude Službeničkog suda od 11. srpnja 2013. u predmetu F-9/12, CC protiv Parlament

(Predmet T-457/13 P)

2013/C 325/70

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: CC (Bridel, Luksemburg) (zastupnik: G. Maximini, odvjetnik)

Druga strana u postupku: Europski parlament

Zahtjevi

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine presudu Službeničkog suda od 11. srpnja 2013. u predmetu F-9/12, (CC/Europski parlament);

slijedom toga, usvoji zahtjev žalitelja za naknadu štete koju je pretrpio zbog štetnih radnji;

usvoji odluku u skladu sa zahtjevima koje je žalitelj postavio u prvostupanjskom postupku;

protustranci žalitelja naloži snošenje troškova u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe osam žalbenih razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogreškom propustio odrediti potrebne dokazne radnje te je tako očito pogriješio u ocjeni kada je riječ o gubitku mogućnosti žalitelja da bude zaposlen u Parlamentu od lipnja 2005.

2.

Drugi žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo i očito pogriješio u ocjeni, a — podredno — pogrešno utvrdio činjenice, kada je zaključio da je Vijeće bilo obaviješteno o postojanju popisa kvalificiranih kandidata na kojem je bilo uključeno i ime žalitelja.

3.

Treći žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo, očito pogriješio u ocjeni, pogrešno utvrdio činjenice, nedovoljno obrazložio odluku te se propustio osvrnuti na jedan tužbeni razlog utoliko što se nije osvrnuo na tužbene razloge žalitelja koji se tiču opstrukcije u zapošljavanju žalitelja u institucijama i tijelima Unije koju je provodio Parlament, propuštene obavijesti o postojanju popisa kvalificiranih kandidata te činjenice da je EPSO dobio ovlaštenje unijeti žalitelja u svoju bazu podataka, kao i dalje prenositi ovu informaciju.

4.

Četvrti žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo i pogrešno utvrdio činjenice kada i) je pogrešno smatrao da Parlament nema pravnu obvezu proslijediti popis kvalificiranih kandidata svim institucijama i organima Unije, ii) nije izveo odgovarajuće zaključke s obzirom na povredu načela jednakog postupanja, dobrog upravljanja i pravne sigurnosti i iii) je propustio proučiti dokumentaciju.

5.

Peti žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogrešno utvrdio činjenice i očito pogrešno u ocjeni s obzirom na podatak o produženoj valjanosti popisa kvalificiranih kandidata kada je zaključio da su Vijeće i druge institucije Unije imale saznanja o produženoj valjanosti popisa kvalificiranih kandidata između lipnja i kolovoza 2007.

6.

Šesti žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo, očito pogriješio u ocjeni, pogrešno utvrdio činjenice odnosno uopće ih nije utvrdio kada je zaključio da produžena valjanost popisa drugih kvalificiranih kandidata nije imala za posljedicu nejednako postupanje prema žalitelju.

7.

Sedmi žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo i očito pogriješio u ocjeni kada je nužne zaključke izveo nakon što je Parlament uništio dokumentaciju koja se odnosi na situaciju žalitelja.

8.

Osmi žalbeni razlog, prema kojem je Službenički sud pogrešno primijenio pravo, očito pogriješio u ocjeni, a podredno — pogrešno utvrdio činjenice, propustio provesti dokazne radnje i obrazložiti odluku, utoliko što nije uzeo u obzir stvarnu situaciju žalitelja i protupravno ponašanje Parlamenta prilikom ispitivanje je li došlo do gubitka mogućnosti zapošljavanja, kao i prilikom ocjene pretrpljene štete.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/41


Tužba podnesena 28. kolovoza 2013. — Ranbaxy Laboratories and Ranbaxy (UK) protiv Komisije

(Predmet T-460/13)

2013/C 325/71

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Ranbaxy Laboratories Ltd (Haryana, Indija) i Ranbaxy (UK) Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: R. Vidal, A. Penny, solicitors, i B. Kennelly, barrister)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

ukine članak 1. stavak 4. Odluke Komisije u predmetu COMP/39226 — Lundbeck (citalopram) od 19. lipnja 2013., koja se odnosi na postupak primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. UEGP-a u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje;

ukine članak 2. stavak 4. Odluke Komisije u predmetu COMP/39226 — Lundbeck (citalopram) od 19. lipnja 2013., u mjeri u kojoj se njome izriče novčane kazne tužiteljima ili, podredno da smanji visinu novčane kazne te

naloži tuženiku plaćanje tužiteljevog troška postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe četiri tužbena razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, prema kojem je tuženik pogriješio u zaključku da nagodba koju su tužitelji sklopili predstavlja povredu članka 101. stavka 1. UFEU-a prema cilju. Tužitelj stoga smatra da je tuženik pogrešno primijenio pravo i/ili da je pogrešno utvrdio činjenično stanje.

2.

Drugi tužbeni razlog, prema kojem je tuženik pogriješio kada je utvrdio da su stranke nagodbe barem potencijalni konkurenti. Tužitelj stoga smatra da je tuženik pogrešno primijenio pravo i/ili da je pogrešno utvrdio činjenično stanje.

3.

Treći tužbeni razlog, prema kojem je tuženik pogrešno protumačio Nagodbu kada je zaključio da je ona tužitelju dala veću zaštitu od one koju bi dobio u parnici za ostvarenje prava na patent koji se odnosi na postupak dobivanja proizvoda. Tužitelj stoga smatra da je tuženik pogrešno primijenio pravo i/ili da je pogrešno utvrdio činjenično stanje.

4.

Četvrti tužbeni razlog, prema kojem je tuženik pogrešno odmjerio novčanu kaznu izrečenu tužiteljima te je takva kazna neopravdana i nesrazmjerna.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/42


Tužba podnesena 28. kolovoza 2013. — Hermann Trollius protiv ECHA-a

(Predmet T-466/13)

2013/C 325/72

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Hermann Trollius GmbH (Lauterhofen, Njemačka) (zastupnici: M. Ahlhaus i J. Schrotz, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za kemikalije (ECHA)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi odluku ECHA-e br. SME (2013) 0191 od 31. siječnja 2013., kao i račun ECHA-e br. 10035033 od 4. veljače 2013.; i

naloži tuženiku snošenje troškova, uključujući i troškove tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe 3 tužbena razloga.

1.

U prvom tužbenom razlogu tužitelj upućuje na nenadležnost tuženika.

Tužitelj navodi da tuženik nije bio nadležan donijeti osporavanu odluku SME (2013) 0191, budući da ga ni Uredba (EZ) 1907/2006 (1) niti Uredba (EZ) 340/2008 (2) ne ovlašćuju da donese zasebnu odluku o tome udovoljava li podnositelj registracije SME kriterijima.

2.

U drugom tužbenom razlogu tužitelj upućuje na povredu članka 104. stavka 1. Ciljne uredbe u vezi s Uredbom br. 1. od 15. travnja 1958. (3)

Tužitelj navodi da je tuženik u cjelokupnoj prepisci s tužiteljem zanemario obvezu da se osobi koja spada pod suverenost države članice obraća na jeziku te države članice te da je ova povreda prava spriječila tužitelja da ispuni zahtjeve koji su mu postavljeni kako bi dokazao da je malo poduzeće.

3.

U trećem tužbenom razlogu tužitelj iznosi da tuženik u stvari je malo poduzeće prema Preporuci Komisije 2003/361/EZ (4), te da su osporavane odluke meritorno pogrešne.


(1)  Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL Posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13, svezak. 23,. str.3.)

(2)  Uredba komisije (EZ) br. 340/2008 od 16. travnja 2008. o naknadama i pristojbama plativima Europskoj agenciji za kemikalije u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL Posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 25., str.283.)

(3)  Uredba br. 1 o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici

(4)  Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/43


Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — Generics (UK) protiv Komisije

(Predmet T-469/13)

2013/C 325/73

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Generics (UK) Ltd (Potters Bar, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: I. Vandenborre i T. Goetz, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

u cijelosti ili djelomično poništi odluku Komisije C(2013) 3803 final od 19. lipnja 2013. u predmetu COMP/39226, kojom se utvrđuje da je tužitelj počinio jedinstvenu i trajnu povredu članka 101. UFEU-a od 24. siječnja 2002. do 1. studenog 2003. sklopivši dvije nagodbe zbog povrede patenta;

podredno, ukine ili znatno smanji visinu izrečene novčane kazne te

naloži Komisiji plaćanje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe devet tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, prema kojem Komisija pogrešno ocjenjuje sadržaj, svrhu i kontekst nagodbi:

Utvrđenja u odluci temelje se na pogrešnom i spekulativnom tumačenju nagodbi, kao i na izrazito selektivnom izvlačenju dokumenata iz promatranog razdoblja. Odluka zanemaruje i pogrešno tumači dokaze koji jasno upućuju na to da su nagodbe unutar opsega Lundbeckovih valjano priznatih patenata te da su sklopljene povodom stvarno postojećeg spora zbog povrede patenta.

2.

Drugi tužbeni razlog, prema kojem je Komisija pogrešno primijenila materijalno pravo kada je zanemarila postojanje valjano priznatih patenata, izjednačivši nagodbe sa sporazumima o podjeli tržišnih udjela:

Utvrđenje u odluci prema kojem Nagodbe predstavljaju ograničenje tržišnog natjecanja zanemaruje postojanje valjano priznatih patenata koje je tužitelj morao uzeti u obzir. U odluci je pogrešno utvrđeno da patenti daju isključiva prava tek nakon što ih se prizna u parnici, da parnice zbog povrede patenta predstavljaju ključan element tržišnog natjecanja, kao i to da je tužitelj morao voditi parnicu ili iscrpiti sve druge mogućnosti prije nego je sklopio nagodbe.

3.

Treći tužbeni razlog, prema kojem je Komisija pogrešno primijenila pravo, kao i da je pogrešno utvrdila činjenično stanje kada je došla do zaključka da su naknade previđene nagodbama bile „odlučne” za utvrđenje povrede prema cilju:

Mišljenje Komisije prema kojem je za povredu prema cilju bilo dovoljno utvrditi da su u nagodbama uključene naknade tužitelju, nema nikakvo pravno niti činjenično uporište. Komisija nije ispunila standarde tereta dokazivanja.

4.

Četvrti tužbeni razlog, prema kojem je Komisija pogrešno primijenila pravo, kao i da je pogrešno utvrdila činjenično stanje kada je zanemarila relevantni činjenični i pravni kontekst u kojem su nagodbe sklopljene:

Komisija je zanemarila ključne čimbenike za ocjenu nagodbi, uključujući pravo mjerodavno za sporove zbog povrede patenta, dokumente iz promatranog razdoblja koji se odnose na pregovore o mogućim sudskim postupcima kao i rizik naknade štete koju bi tužitelj morao platiti te utvrđenje same Komisije vezano uz prosječno trajanje takvih parnica. Komisija nije ispunila standarde tereta dokazivanja.

5.

Peti tužbeni razlog, prema kojem Komisija pogrešno zaključuje da Nagodbe ne ispunjavaju pretpostavke za izuzeće prema članku 101. stavku 3. UFEU-a:

Komisija je propustila provesti analizu relevantnih, pouzdanih i vjerodostojnih argumenata i dokaza koje je podnio tužitelj, a koji pokazuju da su nagodbe omogućile tužitelju pokretanje proizvodnje gotovo 18 godina prije isteka roka trajanja Lundbeckovog temeljnog patenta.

6.

Šesti tužbeni razlog, prema kojem odluka krši načelo proporcionalnosti:

Odluka krši načelo proporcionalnosti budući da zabranjuje nagodbe koje su bile najmanje ograničavajuće sredstvo za postizanje legitimnih ciljeva.

7.

Sedmi tužbeni razlog, prema kojem odluka, protivno članku 296. UFEU-a, ne sadrži odgovarajuće obrazloženje:

Odluka, protivno članku 296. UFEU-a, ne sadrži odgovarajuće obrazloženje budući da pretpostavlja postojanje onoga što Komisija tek mora dokazati.

8.

Osmi tužbeni razlog, prema kojem su odlukom povrijeđene bitne odredbe pravila postupka:

Odluka krši tužiteljevo pravo na obranu uvodeći nove navode i dokaze bez davanja mogućnosti tužitelju da se izjasni o tome.

9.

Deveti tužbeni razlog, prema kojem Komisija nije uspjela dokazati da je tužitelj počinio navodnu povredu bilo namjerno bilo iz nepažnje:

Činjenice ovog predmeta povlače nova i složena pitanja za koja u vrijeme sklapanja nagodbi nije bilo relevantne sudske prakse. Nema nikakvog uporišta za utvrđenje da bi ono što Komisija kvalificira kao povredu prava bilo počinjeno iz nepažnje ili namjerno.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/44


Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — Merck protiv Europske komisije

(Predmet T-470/13)

2013/C 325/74

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Merck KGaA (Darmstadt, Njemačka) (zastupnici: B. Bär-Bouyssière, K. Lillerud, L. Voldstad, B. Marschall, P. Sabbadini, R. De Travieso, M. Holzhäuser, S. O, odvjetnici, M. Marelus, solicitor, R. Kreisberger i L. Osepciu, barristers)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi članak 1. stavak 1. i članak 2. stavak 1. Odluke Komisije C(2013) 3803 final od 19. lipnja 2013. u predmetu COMP/39226 — Lundbeck), kao i članak 2. stavak 5. te članke 3. i 4. u dijelu u kojem se oni odnose na Merck,

alternativno poništi ili smanji kaznu izrečenu Mercku, i

u svakom slučaju dosudi Mercku troškove.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe trinaest tužbenih razloga.

1.

Kao prvi tužbeni razlog navodi se da je Komisija pogrešno protumačila pojam ograničenja s obzirom na cilj u smislu članka 101.

2.

Kao drugi tužbeni razlog navodi se da je teorija štete Komisije u bitnome pogrešna.

3.

Kao treći tužbeni razlog navodi se da je pristup Komisije u suprotnosti s načelom pravne sigurnosti.

4.

Kao četvrti tužbeni razlog navodi se da je Komisija pogriješila ne uzevši uopće u obzir ili ne uzevši na primjeren način u obzir činjenične, ekonomske i pravne okolnosti koje ukazuju na to da GUK bez ugovora ne bi mogao brže plasirati citalopram u Ujedinjenoj Kraljevini ili ostalim tržištima EEZ-a.

5.

Kao peti tužbeni razlog navodi se da je Komisija pogriješila u ocjeni područja primjene ugovora između Lundbecka i GUK-a.

6.

Kao šesti tužbeni razlog navodi se da je Komisija pogrešno primijenila pravo i pogrešno utvrdila činjenično stanje zaključivši da su Lundbeck i GUK potencijalni konkurenti.

7.

Kao sedmi tužbeni razlog navodi se da je Komisija počinila očitu pogrešku u ocjeni zaključivši da je GUK pri sklapanju ugovora koji se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu i EEZ imao protutržišnu namjeru.

8.

Kao osmi tužbeni razlog navodi se da je Komisija pogrešno utvrdila činjenično stanje u odnosu na visinu i svrhu transakcije vrijednosti između Lundbecka i GUK-a.

9.

Kao deveti tužbeni razlog navodi se da Komisija pogrešno ocjenjuje argumente koje su stranke istaknule na temelju članka 101. stavka 3. UFEU-a.

10.

Kao deseti tužbeni razlog navodi se da Komisija nije, koristeći dužnu pažnju, razmotrila Merckove dokaze kojima se obara predmnijeva odlučujućeg utjecaja i slijedom toga je pogrešno utvrdila činjenično stanje i pogrešno primijenila pravo zaključujući da predmnijeva nije oborena.

11.

Kao jedanaesti tužbeni razlog navodi se da se odluka Komisije mora poništiti na temelju neopravdanog zakašnjenja.

12.

Kao dvanaesti tužbeni razlog navodi se da je Komisija povrijedila pravo stanaka na saslušanje.

13.

Kao trinaesti tužbeni razlog navodi se da je Komisija pogriješila u određivanju sankcija.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/45


Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — Xellia Pharmaceuticals i Zoetis Products protiv Komisije

(Predmet T-471/13)

2013/C 325/75

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Xellia Pharmaceuticals ApS (Copenhagen, Danska) i Zoetis Products, LLC (New Jersey, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: D. Hull, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

poništi članak 1. stavak 3., članak 2. stavak 3. i članak 3. Odluke Komisije C(2013) 3803 final od 19 lipnja 2013. (COMP/39229 — Lundbeck) u dijelu koji se odnosi na tužitelje; ili

podredno, proglasi članak 1. stavak 3. Odluke djelomično ništavim i umanji visinu izrečene novčane kazne; i

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni zahtjevi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni o tome da ograničenja iz nagodbe prelaze područja primjene patenata Lundbeck.

2.

Drugi tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj primjeni prava, i to na primjenom pogrešnog pravnog standarda radi utvrđenja je li Alpharma potencijalni konkurent; i na očitu pogrešku u ocjeni o tome da Alpharma jest potencijalni konkurent.

3.

Treći tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni da nagodba predstavlja ograničenje tržišnog natjecanja s obzirom na svoji cilj.

4.

Četvrti tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj primjeni prava glede zaključka da ograničenje tržišnog natjecanja spada pod primjenu članka 101. bez obzira na to što nagodba samo odražava doseg isključivih prava patenta Lundbeck, i na koju se, kao pravni akt, primjenjuje presumpcija valjanosti.

5.

Peti tužbeni razlog temelji se na povredi tužiteljevih prava na obranu zbog nepravovremenog obavještavanja tužitelja (i) o postojanju istrage i (ii) o posebnim primjedbama Komisije.

6.

Šesti tužbeni razlog temelji se na povredi načela zabrane diskriminacije zbog toga što je odluka dostavljena Zoetis-u.

7.

Sedmi tužbeni razlog temelji se na pogrešnoj primjeni prava, i to na određivanju visine novčane kazne bez da je uzeta u obzir ograničena težina navodne povrede, i na očitoj pogrešci u ocjeni utoliko što je novčana kazna utvrđena proporcionalno u višem iznosu u odnosu na onu izrečenu Lundbeck-u, i bez da je uzeta u obzir pravna nesigurnost, manje značajna narav povrede i teritorijalni doseg.

8.

Osmi tužbeni razlog temelji se na očitoj pogrešci u ocjeni utoliko što je novčana kazna izrečena A.L. Industrier-u odmjerena u visini 10 % njegovog ukupnog prometa ostvarenog u 2011. umjesto da je odmjerena prema značajno višem prometu ostvarenom u 2012., i time prisilila tužitelje da plate veći dio novčane kazne.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/45


Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — H. Lundbeck i Lundbeck protiv komisije

(Predmet T-472/13)

2013/C 325/76

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: H. Lundbeck A/S (Valby, Danska) i Lundbeck Ltd (Milton Keynes, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: R. Subiotto, QC, i T. Kuhn, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

poništi odluku Komisije od 19. lipnja 2013. C(2013) 3808 final dostavljenu tužiteljima 21. lipnja 2013. u predmetu COMP/39226 — Lundbeck;

podredno, ukine novčane kazne izrečene tužiteljima u skladu s tom odlukom;

dalje podredno, znatno smanji novčane kazne izrečene tužiteljima u skladu s tom odlukom;

u svakom slučaju, naloži Komisiji plaćanje pravnih i drugih troškova u vezi s ovim predmetom te

poduzme bilo koju drugu mjeru koji bi Opći sud smatrao primjerenom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe 10 tužbenih razloga.

1.

Prvi tužbeni razlog, prema kojem je tuženik pogrešno zaključio da su Lundbeck i drugi poduzetnici, koji su bili stranke sporazumâ, stvarni ili potencijalni konkurenti u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, prema kojem je tuženik pogrešno ocijenio relevantnost dogovorene naknade u kontekstu nagodbi zbog povrede patenta u skladu s člankom 101. stavku 1. UFEU-a.

3.

Treći tužbeni razlog, prema kojem se tuženikov zaključak da su nagodbe zbog povrede patenta ograničile tržišno natjecanje prema cilju u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a, temelji na pogrešnoj primjeni ustaljenih načela koja se odnose na ograničenja prema cilju.

4.

Četvrti tužbeni razlog, prema kojem je tuženikova odluka pogrešna i ne sadrži obrazloženje glede odbijanja primjene tzv. „testa opsega patenta” (Scope-of-the-Patent Test) kao mjerodavnog standarda za ocjenu nagodbi zbog povrede patenta s gledišta prava tržišnog natjecanja u skladu s člankom 101. stavkom 1. UFEU-a.

5.

Peti tužbeni razlog, prema kojem tuženikova odluka pogrešno kvalificira Lundbeckove radnje i ne sadrži objašnjenje na koji način su ove jednostrane radnje bitne za utvrđenje povrede članka 101. stavka 1. UFEU-a.

6.

Šesti tužbeni razlog, prema kojem je tuženik propustio razmotriti sve okolnosti vezane uz sporazume te je pogrešno zaključio da je njihov namjeravani opseg prelazio opseg Lundbeckovih prava iz patenta.

7.

Sedmi tužbeni razlog, prema kojem je tuženik propustio provesti odgovarajuće ispitivanje pojačanja učinkovitosti kao rezultat sporazumâ u skladu s člankom 101. stavkom 3. UFEU-a.

8.

Osmi tužbeni razlog, prema kojem tuženikova odluka povrjeđuje Lundbeckovo pravo na obranu, budući da je tuženik, nakon što je izdao obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama, u odluci promijenio bitne elemente povrede koja mu se stavlja na teret, bez davanja mogućnosti Lundbecku da se izjasni o tome.

9.

Deveti tužbeni razlog, prema kojem je, podredno, tuženik pogrešno odredio novčanu kaznu Lundbecku, unatoč novim činjeničnim i pravnim pitanjima koja se javljaju u ovom predmetu, čime je također povrijedio načelo pravne sigurnosti.

10.

Deseti tužbeni razlog, prema kojem je, dalje podredno, tuženik pogrešno izračunao novčanu kaznu Lundbecku.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/46


Tužba podnesena 13. rujna 2013. — Schmidt Spiele protiv OHIM-a (prikaz ploče za igru)

(Predmet T-492/13)

2013/C 325/77

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Schmidt Spiele GmbH (Berlin, Njemačka) (zastupnik: Rechtsanwalt T. Sommer)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine odluku prvog žalbenog vijeća OHIM-a u predmetu R 1767/2012-1 od 3. srpnja 2013.;

naloži OHIM-u snošenje troškova;

odredi ročište za raspravu.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: figurativni žig koji sadrži prikaz ploče za igru za proizvode i usluge iz razreda 9, 16, 28 i 41 — prijava žiga Zajednice br. 10 592 103

Odluka ispitivača: prijava je odbijena

Odluka žalbenog vijeća: žalba je odbijena

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i stavka 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/47


Tužba podnesena 13. rujna 2013. — Schmidt Spiele protiv OHIM-a (prikaz ploče za igru)

(Predmet T-493/13)

2013/C 325/78

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Schmidt Spiele (Berlin, Njemačka) (zastupnik: odvjetnik T. Sommer)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

ukine odluku prvog žalbenog vijeća OHIM-a u predmetu R 1768/2012-1 od 3. srpnja 2013.;

naloži OHIM-u snošenje troškova;

odredi ročište za raspravu.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: figurativni žig, koji sadrži prikaz ploče za igru, za proizvode i usluge iz razreda 9, 16, 28 i 41 — prijava žiga Zajednice br. 10 592 095

Odluka ispitivača: odbijanje prijave

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i stavka 3. Uredbe (EZ) br. 207/2009


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/47


Žalba koju je 19. rujna 2013. podnio Luigi Marcuccio protiv rješenja Službeničkog suda od 12. srpnja 2013. u predmetu F-32/12, Marcuccio protiv Komisije

(Predmet T-503/13 P)

2013/C 325/79

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Luigi Marcuccio (Tricase, Italija) (zastupnik: G. Cipressa, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

Žalitelj zahtijeva od Općeg suda da:

u cijelosti i bez iznimke poništi rješenje Službeničkog suda Europske unije od 12. srpnja 2013. u predmetu F-32/12, Marcuccio protiv Komisije;

predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti žalbe žalitelj ističe dva žalbena razloga.

1.

Prvi žalbeni razlog, u pogledu nezakonitosti članka 14. Poslovnika Službeničkog suda zbog tautologije i nerazboritosti, i inače neispravnog, pogrešnog, nepouzdanog i nerazboritog tumačenja i primjene članka 14., koje za posljedicu ima tešku i očitu povredu prava na pravično suđenje pred sudom prethodno osnovanim u skladu sa zakonom, o kojem, između ostalog, u članku 47. Povelje o temeljnim pravima EU-a.

2.

Drugi žalbeni razlog, u pogledu potpunog nedostatka obrazloženja zbog propusta u provođenju dokaza, apodiktičnosti, tautologije, proizvoljnosti, iskrivljavanja i pogrešnog predstavljanja činjenica, pogrešne primjene prava i zbog očito pogrešne ocjene procesne činjenice.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/48


Tužba podnesena 23. rujna 2013. — Solar World i dr. protiv Komisije

(Predmet T-507/13)

2013/C 325/80

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Solar World AG (Bonn, Njemačka); Brandoni solare SpA (Castelfidardo, Italija); Global Sun Ltd (Sliema, Malta); Silicio Solar, SAU (Puertollano, Španjolska); i Solaria Energía y Medio Ambiente, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnici: L. Ruessmann, odvjetnik i J. Beck, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

proglasi tužbu dopuštenom i osnovanom;

poništi Odluku Komisije br. 2013/423/EU od 2. kolovoza 2013. o prihvaćanju ponude za preuzimanje obveze u vezi s antidampinškim postupkom u pogledu uvoza fotonaponskih modula od kristalnog silicija i njihovih ključnih sastavnih dijelova (tj. ćelija i poluvodičkih pločica — wafera) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine; i

naloži Komisiji snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu tri tužbena razloga.

1.

U okviru prvog tužbenog razloga navodi se da je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo tužitelja na pravičan postupak i načelo dobre uprave, prava obrane tužitelja te članak 8. stavak 4. i članak 19. stavak 2. Osnovne antidampinške uredbe (1), jer je Komisija:

postigla sporazum s kineskom vladom i Kineskom gospodarskom komorom za strojeve i opremu, u ime velike skupine kineskih izvoznih proizvođača, bez pravilnog i prikladnog objavljivanja ključnih uvjeta preuzimanja obveze o kojemu je riječ;

propustila zainteresiranim stranama omogućiti podnošenje pravovremenih i učinkovitih primjedbi na dogovor o preuzimanju obveze prihvaćen pobijanom odlukom.

2.

U okviru drugog tužbenog razloga navodi se očita pogreška u ocjeni i povreda članaka 6. stavka 1. i članka 8. stavka 1. Osnovne antidampinške uredbe, u mjeri u kojoj se pobijanom odlukom samovoljno odstupa od rezultata Komisijine istrage te se minimalne uvozne cijene utvrđuju na razinama koje su očito neprikladne za uklanjanje povreda prema EU proizvođačima.

3.

U okviru trećeg tužbenog razloga navodi se povreda članka 101. stavka 1. UFEU-a, utoliko što se pobijanom odlukom prihvaća i učvršćuje horizontalno utvrđivanje cijena te je stoga protivna zahtjevu iz UFEU-a o nenarušavanju tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL 2009 L 343, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 30., str. 202.)


Službenički sud

9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/49


Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 25. rujna 2013. — Marqués protiv Komisije

(Predmet F-158/12) (1)

(Javna služba - Ugovorni djelatnik - Postupak zapošljavanja - Poziv na iskazivanje interesa EPSO/CAST/02/2010 - Uvjeti zapošljavanja - Odgovarajuće radno iskustvo - Odbijanje zahtjeva za zapošljavanje)

2013/C 325/81

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Éric Marques (Ennery, Francuska) (zastupnici: A. Salerno i B. Cortese, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i G. Berscheid, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke kojom se odbija zahtjev tužitelja za zapošljavanje u svojstvu ugovornog djelatnika iz III grupe službenika koju je donio Ured za infrastrukturu i logistiku u Luxembourgu i zahtjev za naknadu pretrpljene imovinske štete.

Izreka presude

1.

Poništava se odluka Europske komisije od 6. ožujka 2012. kojom se odbija zaposliti E. Marquesa u svojstvu ugovornog djelatnika III grupe službenika.

2.

Tužba se odbija u preostalom dijelu.

3.

Europskoj komisiji se nalaže snošenje vlastitih troškova kao i troškova E. Marquesa.


(1)  SL C 86, 23.3.2013., str. 30.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/49


Rješenje Službeničkog suda (treće vijeće) od 20. rujna 2013. — Marcuccio protiv Komisije

(Predmet F-99/11) (1)

(Javna služba - Naknada - Isplata zaostataka naknade - Pravni interes - Očito nedopušten zahtjev)

2013/C 325/82

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Luigi Marcuccio (Tricase, Talijanska Republika) (zastupnik: G. Cipressa, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i J. Baquero Cruz, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje implicitne odluke Komisije kojom se odbija zahtjev tužitelja da mu isplati zaostatke naknade za razdoblje od 1. lipnja 2005. do 31. srpnja 2010.

Izreka rješenja

1.

Tužbeni zahtjev se odbija kao očito nedopušten.

2.

M. Marcuccio snosit će vlastite troškove kao i troškove Europske komisije.


(1)  SL C 25, 28.1.2012., str. 67


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/49


Tužba od 21. kolovoza 2013. — ZZ protiv ESMA-e

(Predmet F-80/13)

2013/C 325/83

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnici: O. Kress i S. Bassis, odvjetnici)

Tuženik: Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržište kapitala (ESMA)

Predmet i opis spora

S jedne strane, poništenje odluke o produženju vremena probnog rada podnositelja zahtjeva i kasnije odluke o otkazu, te s druge strane zahtjev za naknadu navodno pretrpljene štete.

Tužbeni zahtjev tužitelja

poništiti odluku o produženju vremena probnog rada;

poništiti odluku o otkazu;

naložiti ESMA-u da tužitelju, na ime naknade pretrpljene štete, isplati iznos naknade i kamatâ privremeno procijenjen ex aequo et bono na 373 414 za materijalnu i 50 000 eura za nematerijalnu štetu;

naložiti ESMA-u snošenje troškova.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/50


Tužba od 4. rujna 2013. — ZZ protiv Komisije

(Predmet F-82/13)

2013/C 325/84

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o prijenosu mirovinskih prava tužitelja u mirovinski sustav Unije u kojoj su primijenjene nove opće odredbe za provedbu (DGE) članaka 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku o službenicima.

Tužbeni zahtjev tužitelja

proglasiti nezakonitim članak 9. općih odredbi za provedbu članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku;

poništiti odluku o prijenosu mirovinskih prava tužitelja na temelju mjerila navedenih u općim odredbama za provedbu članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku od 3. ožujka 2011.;

naložiti Komisiji snošenje troškova.


9.11.2013   

HR

Službeni list Europske unije

C 325/50


Tužba podnesena 9. rujna 2013. — ZZ protiv Komisije

(Predmet F-84/13)

2013/C 325/85

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: ZZ (zastupnik: S. Orlandi, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Predmet i opis spora

Poništenje odluke o izračunu prava iz mirovinskog osiguranja stečenih prije stupanja u službu na temelju novih općih provedbenih odredbi, i o prijenosu mirovinskih prava tužitelja u mirovinski sustav Unije, u okviru kojega se primjenjuju nove opće provedbene odredbe za članke 11. i 12. Priloga VIII. uz Pravilnik o osoblju za dužnosnike Europske unije.

Tužbeni zahtjev tužitelja

Utvrditi da je članak 9. općih provedbenih odredbi za članak 11. stavak 2. Priloga VIII. uz Pravilnik nezakonit i stoga neprimjenjiv;

Poništiti odluku od 26. studenog 2012. — i onu od 27. lipnja 2013. koja ju potvrđuje — o izračunu prava iz mirovinskog osiguranja koje je tužitelj stekao prije stupanja u službu i onih koje je prenio u mirovinski sustav institucija Europske unije, primjenom općih provedbenih odredbi za članak 11. stavak 2. Priloga VIII uz Pravilnika od 3. ožujka 2011;

Naložiti Komisiji snošenje troškova.


Top