PRESUDA SUDA

26. siječnja 1993.(*)

„Zahtjev za prethodnu odluku na temelju članka 177. Ugovora o EEZ-u – Uvjeti“

U spojenim predmetima C-320/90, C-321/90 i C-322/90,

povodom zahtjeva koji je Pretura di Frascati (Italija) uputila Sudu na temelju članka 177. Ugovora o EEZ-u, u sporovima pred tim sudom između

Telemarsicabruzzo SpA

i

Circostel, Ministero delle Poste e Telecomunicazioni i Ministero della Difesa

i između

Telaltitalia Srl

i

Circostel, Ministero delle Poste e Telecomunicazioni i Ministero della Difesa

i između

Telelazio SpA

i

Circostel, Ministero delle Poste e Telecomunicazioni i Ministero della Difesa,

s ciljem dobivanja prethodne odluke o tumačenju članaka 85., 86. i 90. Ugovora o EEZ-u, u pogledu postupanja talijanske vlade pri dodjeli UHF kanala namijenjenih emitiranju televizijskih programa,

SUD,

u sastavu: O. Due, predsjednik, C. N. Kakouris, G. C. Rodríguez Iglesias, M. Zuleeg i J. L. Murray, predsjednici vijeća, G. F. Mancini, R. Joliet, F. A. Schockweiler, J. C. Moitinho de Almeida, F. Grévisse, M. Díez de Velasco, P. J. G. Kapteyn i D. A. O. Edward, suci,

nezavisni odvjetnik: C. Gulmann,

tajnik: H. A. Rühl, glavni administrator,

uzimajući u obzir pisana očitovanja koja su podnijeli:

–      za Telemarsicabruzzo SpA, Giorgio Rubini, odvjetnik u Frascatiju,

–      za Telelazio SpA, Fabrizio Paoletti, odvjetnik pri odvjetničkoj komori u Rimu,

–      za talijansku vladu, profesor Luigi Ferrari Bravo, voditelj službe za diplomatske sporove pri Ministarstvu vanjskih poslova, u svojstvu agenta, uz asistenciju Sergija Laporte, avvocato dello Stato,

–      za Komisiju Europskih zajednica, Enrico Traversa, član pravne službe, u svojstvu agenta,

uzimajući u obzir izvještaj za raspravu,

saslušavši usmena očitovanja talijanske vlade i Komisije na raspravi održanoj 9. lipnja 1992.,

saslušavši mišljenje nezavisnog odvjetnika na raspravi održanoj 6. listopada 1992.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Rješenjima od 4. rujna 1990., koja je Sud zaprimio 22. listopada 1990., Vice Pretore di Frascati (Italija) postavio je na temelju članka 177. Ugovora o EEZ-u dva prethodna pitanja koja se odnose na tumačenje odredbi Ugovora u području tržišnog natjecanja, kako bi se ocijenilo jesu li određeni aspekti nacionalnog sustava raspodjele frekvencija za usluge emitiranja televizijskih programa u skladu s pravom Zajednice.

2        Ta su pitanja postavljena u okviru sporova između društava Telemarsicabruzzo, Telaltitalia i Telelazio, vlasnika televizijskih odašiljača, s jedne strane, te Circostela (Circolo Costruzioni Telegrafiche e Telefoniche iz Rima, službe za izgradnju telegrafskih i telefonskih mreža u Rimu), Ministarstva pošta i telekomunikacija i Ministarstva obrane, s druge strane.

3        Kako bi objasnio ta pitanja, nakon što je naveo tekst članka 86. Ugovora o EEZ-u, Vice Pretore di Frascati u predmetima C-320/90 i C-322/90 jedino navodi da ta odredba zabranjuje sve oblike monopola. U predmetu C-321/90 nacionalni sud dodaje da je u postupku pred njim istaknut problem nadležnosti. Taj sud, međutim, smatra da zbog nadređenosti prava Zajednice ne može ispitati navedeni prigovor prije nego što uputi pitanja Sudu. Također, nacionalni sud objašnjava da su ta pitanja opravdana razlozima procesne ekonomije, čak i ako on nije nadležan.

4        Prethodna pitanja koja je postavio Vice Pretore di Frascati glase ovako:

„1. Predstavlja li činjenica da je talijanska vlada za sebe rezervirala upotrebu pojedinih kanala za emitiranje televizijskih programa, čime je privatni sektor onemogućen u korištenju kanala između frekvencija od 67 i 99 UHF, osobito kanala 67, 68 i 69, bez donošenja pravila o koordinaciji upotrebe tih kanala, kršenje članaka 85. stavka 3. i 86. Ugovora?

2. Je li takvo postupanje u skladu s Rimskim ugovorom i pravilima o tržišnom natjecanju?“

5        Komisija najprije navodi da su rješenja kojima se upućuju prethodna pitanja osobito kratka i da ne sadrže dovoljna objašnjenja u vezi s činjeničnim i pravnim okolnostima koja bi omogućila utvrđivanje predmeta postavljenih pitanja i time razumijevanje njihovog značenje i dosega.

6        Valja napomenuti kako potreba da se osigura tumačenje prava Zajednice koje će biti korisno nacionalnom sucu zahtijeva da on definira činjenični i pravni kontekst pitanja koja postavlja ili barem da objasni činjenične pretpostavke na kojima se ta pitanja temelje.

7        Ti zahtjevi osobito vrijede za područje tržišnog natjecanja, koje karakteriziraju složene činjenične i pravne situacije.

8        Međutim, rješenja kojima se upućuju prethodna pitanja ne sadrže nikakve naznake u tom pogledu.

9        Sud je dobio određene informacije iz spisa koji je dostavio nacionalni sud i iz pisanih očitovanja, kako to proizlazi iz izvještaja za raspravu, kao i iz očitovanja stranaka na raspravi. Međutim, te su informacije nedostatne i ne omogućuju Sudu da, zbog nepotpunog znanja o činjeničnom stanju spora u glavnom postupku, protumači pravila Zajednice o tržišnom natjecanju u pogledu situacije koja je predmet tog spora, kako to od njega traži sud koji je uputio zahtjev.

10      U takvim okolnostima nije potrebno donijeti odluku ​​o pitanjima koja je postavio Vice Pretore di Frascati.

 Troškovi

11      Troškovi talijanske vlade i Komisije Europskih zajednica, koje su Sudu podnijele očitovanja, ne nadoknađuju se. Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred nacionalnim sudom, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka.

Slijedom navedenoga,

SUD

u odgovoru na pitanja koja mu je uputio Vice Pretore di Frascati rješenjima od 4. rujna 1990. proglašava:

Postupak povodom postavljenih pitanja se obustavlja.

Edward

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 26. siječnja 1993.

* Jezik postupka: talijanski