(1)

Europska komisija se u Komunikaciji od 11. prosinca 2019. naslovljenoj „Europski zeleni plan” („zeleni plan”) obvezala da će preispitati odredbe Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) koje se odnose na nefinancijsko izvješćivanje. Zeleni plan nova je strategija rasta Unije. Njime se Unija nastoji preobraziti u moderno, resursno učinkovito i konkurentno gospodarstvo bez neto emisija stakleničkih plinova do 2050. Usto se nastoji zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana Unije od rizika i učinaka povezanih s okolišem. Zelenim planom nastoji se odvojiti gospodarski rast od iskorištavanja resursa i osigurati da sve regije i građani Unije sudjeluju u socijalno pravednom prelasku na održivi gospodarski sustav pri čemu niti jedna osoba i niti jedno mjesto nisu zapostavljeni. Pridonijet će cilju izgradnje gospodarstva u interesu građana, ojačati socijalno tržišno gospodarstvo Unije i time osigurati da bude spremno za budućnost i pruža stabilnost, radna mjesta, rast i održiva ulaganja.

Ti su ciljevi posebno važni zbog socioekonomske štete koju je prouzročila pandemija bolesti COVID-19 i potrebe za održivim, uključivim i pravednim oporavkom. Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (4) cilj klimatske neutralnosti do 2050. postaje obvezujući u Uniji. Nadalje, u svojoj Komunikaciji od 20. svibnja 2020. naslovljenoj „Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030.: Vraćanje prirode u naše živote” Komisija se obvezala osigurati da do 2050. svi svjetski ekosustavi budu obnovljeni, otporni i primjereno zaštićeni. Cilj je te strategije da do 2030. bioraznolikost Europe bude na putu oporavka.

(2)

U svojoj Komunikaciji od 8. ožujka 2018. naslovljenoj „Akcijski plan: financiranje održivog rasta” („Akcijski plan o financiranju održivog rasta”) Komisija je utvrdila mjere za ostvarenje sljedećih ciljeva: preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima radi ostvarivanja održivog i uključivog rasta, upravljanje financijskim rizicima koji proizlaze iz klimatskih promjena, iscrpljivanja resursa, uništavanja okoliša i socijalnih pitanja te poticanje transparentnosti i dugoročnosti u financijskim i gospodarskim djelatnostima. Relevantne, usporedive i pouzdane informacije o održivosti koje objavljuju određene kategorije poduzeća preduvjet je za ostvarenje tih ciljeva. Europski parlament i Vijeće donijeli su niz zakonodavnih akata u okviru provedbe Akcijskog plana o financiranju održivog rasta. Uredbom (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća (5) uređuje se način na koji sudionici na financijskim tržištima i financijski savjetnici trebaju objavljivati informacije o održivosti krajnjim ulagateljima i vlasnicima imovine.

Uredbom (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (6) stvara se sustav klasifikacije okolišno održivih gospodarskih djelatnosti s ciljem povećanja održivih ulaganja i borbe protiv manipulativnog zelenog marketinga financijskih proizvoda za koje se neopravdano tvrdi da su održivi. Uredbom (EU) 2019/2089 Europskog parlamenta i Vijeća (7), dopunjenom delegiranim uredbama Komisije (EU) 2020/1816 (8), (EU) 2020/1817 (9) i (EU) 2020/1818 (10), uvode se zahtjevi za objavu okolišnih, socijalnih i upravljačkih informacija za administratore referentnih vrijednosti i minimalni standardi za razvoj referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom.

Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) zahtijeva se da velike institucije čiji su izdani vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu objavljuju informacije o okolišnim, socijalnim i upravljačkim rizicima od 28. lipnja 2022. Bonitetni okvir za investicijska društva uspostavljen Uredbom (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i Direktivom (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća (13) sadržava odredbe o uvođenju dimenzije okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika u okviru postupka nadzorne provjere i ocjene nadležnih tijela i sadržava zahtjeve za objavljivanje okolišnih, socijalnih i upravljačkih rizika za investicijska društva, koji se primjenjuju od 26. prosinca 2022. Komisija je 6. srpnja 2021. donijela i Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskim zelenim obveznicama, nadovezujući se na Akcijski plan o financiranju održivog rasta.

(3)

U svojoj Komunikaciji od 17. lipnja 2019. naslovljenoj „Smjernice za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama: Dodatak za izvješćivanje o informacijama povezanima s klimom” („Smjernice za izvješćivanje o informacijama povezanima s klimom”) Komisija je istaknula koristi za trgovačka društva koje proizlaze iz izvješćivanja o informacijama povezanima s klimom, posebno tako što se podiže razina osviještenosti i razumijevanja rizika i prilika povezanih s klimom unutar društva, diversificira baza ulagatelja, stvaraju niži troškovi kapitala i unapređuje konstruktivni dijalog sa svim dionicima. Nadalje, raznolikost u odborima poduzeća može utjecati na donošenje odluka, korporativno upravljanje i otpornost.

(4)

Vijeće je u svojim zaključcima od 5. prosinca 2019. o produbljivanju unije tržišta kapitala naglasilo važnost pouzdanih, usporedivih i relevantnih informacija o rizicima i mogućnostima za održivost te učincima na održivost i pozvalo je Komisiju da razmotri izradu europskog standarda nefinancijskog izvješćivanja.

(5)

Europski parlament je u svojoj rezoluciji od 29. svibnja 2018. o održivom financiranju (14) pozvao na daljnji razvoj zahtjeva za nefinancijsko izvješćivanje u okviru Direktive 2013/34/EU. Europski parlament je u rezoluciji od 17. prosinca 2020. o održivom korporativnom upravljanju (15) pozdravio predanost Komisije preispitivanju Direktive 2013/34/EU i izrazio potrebu za uspostavljanjem sveobuhvatnog okvira Unije za nefinancijsko izvješćivanje koji bi sadržavao obvezne standarde nefinancijskog izvješćivanja Unije. Europski parlament pozvao je na proširenje područja primjene zahtjeva za izvještavanje na dodatne kategorije poduzeća i na uvođenje zahtjeva za reviziju.

(6)

Rezolucijom od 25. rujna 2015. naslovljenom „Promijeniti svijet: Program održivog razvoja do 2030.” („Program 2030.”) Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) donijela je novi globalni okvir za održivi razvoj. Program 2030. temelji se na UN-ovim ciljevima održivog razvoja i obuhvaća tri dimenzije održivosti: gospodarsku, socijalnu i okolišnu. U Komunikaciji Komisije od 22. studenoga 2016. naslovljenoj „Budući koraci za održivu europsku budućnost: Europske mjere za održivost” UN-ovi ciljevi održivog razvoja povezani su s okvirom politike Unije kako bi se osiguralo da se ti ciljevi otpočetka uzimaju u obzir u svim Unijinim mjerama i inicijativama politika unutar i izvan Unije. U svojim zaključcima od 20. lipnja 2017. o temi „Održiva europska budućnost: odgovor EU-a na Program održivog razvoja do 2030.” Vijeće je potvrdilo predanost Unije i njezinih država članica potpunoj, koherentnoj, sveobuhvatnoj, integriranoj i djelotvornoj provedbi Programa 2030. u bliskoj suradnji s partnerima i drugim dionicima.

(7)

Direktivom 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16) izmijenjena je Direktiva 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija određenih velikih poduzeća i grupa. Direktivom 2014/95/EU uveden je zahtjev da poduzeća objavljuju barem informacije o okolišnim, socijalnim i kadrovskim pitanjima, poštovanju ljudskih prava, borbi protiv korupcije i pitanjima u vezi s podmićivanjem. U odnosu na te teme, Direktivom 2014/95/EU zahtijevano je da poduzeća objavljuju informacije iz sljedećih područja izvješćivanja: poslovni model; politike, uključujući postupke temeljite analize; rezultati tih mjera; rizici i upravljanje rizicima; te ključni pokazatelji uspješnosti relevantni za poslovanje.

(8)

Mnogi dionici smatraju da je izraz „nefinancijski” netočan, posebno zato što implicira da dotične informacije nemaju financijsku važnost. Takve informacije su, međutim, financijski sve relevantnije. Mnoge organizacije, inicijative i stručnjaci u području izvješćivanja o održivosti upućuju na „informacije o održivosti”. Stoga je umjesto „nefinancijske informacije” poželjnije koristiti pojam „informacije o održivosti”. Direktivu 2013/34/EU stoga bi trebalo izmijeniti kako bi se uzela u obzir ta terminološka promjena.

(9)

Ako bi poduzeća bolje izvješćivala o održivosti, to bi u konačnici koristilo građanima i štedišama, uključujući sindikate i predstavnike radnika, koji bi bili primjereno informirani te bi stoga mogli bolje sudjelovati u socijalnom dijalogu. Štediše koji žele održivo ulagati imat će priliku za to, a svi bi građani imali koristi od stabilnog, održivog i uključivog gospodarskog sustava. Da bi se takve prednosti ostvarile, informacije o održivosti objavljene u godišnjim izvješćima poduzeća najprije trebaju dobiti dvije primarne skupine korisnika. Prvu skupinu korisnika čine ulagatelji, uključujući upravitelje imovinom, koji žele bolje razumjeti rizike i prilike koje pitanja održivosti predstavljaju za njihova ulaganja i utjecaje tih ulaganja na ljude i okoliš. Drugu skupinu korisnika čine akteri civilnog društva, uključujući nevladine organizacije i socijalne partnere, koji žele povećati odgovornost poduzeća za njihove utjecaje na ljude i okoliš. Informacije o održivosti objavljene u godišnjim izvješćima mogle bi biti korisne i drugim dionicima, posebno za poticanje usporedivosti među tržišnim sektorima i unutar njih.

Poslovni partneri poduzeća, uključujući potrošače, mogli bi se pouzdati u informacije o održivosti kako bi razumjeli i prema potrebi izvješćivali o rizicima za održivost i njezinim utjecajima u svojim lancima vrijednosti. Oblikovatelji politika i agencije za zaštitu okoliša mogu takve informacije, osobito na agregiranoj osnovi, koristiti za praćenje okolišnih i socijalnih trendova, u izvještajima o okolišu i za potrebe javnih politika. Malo je građana i potrošača koji izravno vrše uvid u godišnja izvješća poduzeća, ali bi mogli neizravno koristiti informacije o održivosti, na primjer pri razmatranju savjeta ili mišljenja financijskih savjetnika ili nevladinih organizacija. Mnogi ulagatelji i upravitelji imovinom kupuju informacije o održivosti od trećih strana pružatelja podataka, koje informacije prikupljaju iz različitih izvora, uključujući javna korporativna izvješća.

(10)

Tržište informacija o održivosti brzo raste, a uloga trećih pružatelja podataka postaje sve važnija s obzirom na nove obveze koje ulagatelji i upravitelji imovinom moraju ispuniti. S obzirom na povećanu dostupnost razvrstanih podataka, cijena informacija o održivosti trebala bi biti razumnija. Izmjene Direktive 2013/34/EU predviđene ovom Direktivom o izmjeni trebale bi povećati usporedivost podataka i uskladiti standarde. Očekuje se da će se prakse trećih strana pružatelja podataka poboljšati i da će stručnost u tom području porasti, što će predstavljati potencijal za otvaranje novih radnih mjesta.

(11)

Posljednjih je godina zabilježen znatan porast potražnje za informacijama o korporativnoj održivosti, osobito iz investicijske zajednice. Taj porast potražnje potaknut je promjenjivom prirodom rizika za poduzeća i rastućom svijesti ulagatelja o financijskim posljedicama tih rizika. To se posebno odnosi na financijske rizike povezane s klimom. Također je prisutna rastuća svijest o rizicima i prilikama za poduzeća i za ulaganja koji proizlaze iz drugih pitanja okoliša, kao što je gubitak bioraznolikosti, te iz zdravstvenih i socijalnih pitanja, uključujući dječji rad i prisilni rad. Potražnja za informacijama o održivosti porasla je i zbog sve brojnijih investicijskih proizvoda kojima se izričito žele ispuniti određeni standardi održivosti ili postići određeni ciljevi održivosti i osigurati koherentnost s ambicijama Sporazuma iz Pariza u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama donesene 12. prosinca 2015. („Pariški sporazum”), Konvencije UN-a o biološkoj raznolikosti i politika Unije. Taj porast jednim dijelom logična je posljedica prethodno donesenog zakonodavstva Unije, posebno uredaba (EU) 2019/2088 i (EU) 2020/852. Dio tog porasta u svakom bi slučaju nastupio zbog svijesti građana, sklonosti potrošača i tržišnih praksi koje se brzo mijenjaju. Pandemija bolesti COVID-19 dodatno je ubrzala rast potreba korisnika za informacijama, posebno jer je razotkrila ranjivost lanaca vrijednosti radnika i poduzeća. Informacije o učinku na okoliš relevantne su i u kontekstu ublažavanja budućih pandemija jer se ljudsko remećenje ekosustava sve više povezuje s pojavom i širenjem bolesti.

(12)

Sama poduzeća imat će koristi od kvalitetnog izvješćivanja o pitanjima održivosti. Povećanje broja investicijskih proizvoda kojima se nastoje ostvariti ciljevi održivosti znači da dobro izvješćivanje o održivosti može poboljšati pristup poduzeća financijskom kapitalu. Izvješćivanje o održivosti može pomoći poduzećima da utvrde i upravljaju vlastitim rizicima i prilikama koje se odnose na pitanja održivosti. Ono može pružiti osnovu za bolji dijalog i komunikaciju poduzeća i njihovih dionika i pomoći poduzećima da poboljšaju svoj ugled. Nadalje, dosljednom osnovom za izvješćivanje o održivosti u obliku standarda izvješćivanja o održivosti došlo bi do pružanja relevantnih i dostatnih informacija, čime bi se znatno smanjili ad hoc zahtjevi za informacije.

(13)

U Izvješću Komisije od 21. travnja 2021. o klauzulama o preispitivanju iz direktiva 2013/34/EU, 2014/95/EU i 2013/50/EU i njegovoj popratnoj provjeri primjerenosti okvira EU-a za javno izvješćivanje poduzeća („Izvješće Komisije o klauzulama o preispitivanju i njegova popratna provjera primjerenosti”) utvrđeni su problemi u pogledu djelotvornosti Direktive 2014/95/EU. Ima značajnih dokaza da mnoga poduzeća ne objavljuju značajne informacije o svim glavnim temama povezanim s održivosti, uključujući informacije povezane s klimom, kao što su sve emisije stakleničkih plinova i čimbenici koji utječu na bioraznolikost. U izvješću su također ograničena usporedivost i pouzdanost informacija o održivosti utvrđeni kao značajni problemi. Osim toga, mnoga poduzeća od kojih korisnici trebaju informacije o održivosti nisu obvezna izvijestiti o takvim informacijama. U skladu s time postoji jasna potreba za čvrstim i cjenovno pristupačnim okvirom za izvješćivanje koji je popraćen djelotvornim revizijskim praksama kako bi se osigurala pouzdanost podataka i izbjegao manipulativni zeleni marketing i dvostruko računanje.

(14)

U nedostatku mjera politike očekuje se da će rasti jaz između potreba korisnika za informacijama i informacija o održivosti koje poduzeća pružaju. Taj jaz ima znatne negativne posljedice. Ulagatelji pri donošenju odluka o ulaganjima ne mogu u dovoljnoj mjeri uzeti u obzir rizike i prilike povezane s održivosti. Ukupnost odluka o ulaganjima u kojima rizici povezani s održivosti nisu na odgovarajući način uzeti u obzir može stvoriti sistemske rizike koji su prijetnja financijskoj stabilnosti. Europska središnja banka (ESB) i međunarodne organizacije kao što je Odbor za financijsku stabilnost skrenuli su pozornost na te sistemske rizike, posebno u pogledu klime. Ni ulagatelji ne mogu dovoljno usmjeravati financijska sredstva poduzećima i gospodarskim djelatnostima kojima se društveni problemi i problemi u pogledu okoliša rješavaju, a ne pogoršavaju, čime se ugrožavaju ciljevi Zelenog plana, Akcijskog plana o financiranju održivog rasta te Pariški sporazum. Nevladine organizacije, socijalni partneri, zajednice pogođene aktivnostima poduzeća i drugi dionici u manjoj mjeri mogu poduzeća držati odgovornima za njihov učinak na ljude i okoliš. Zbog toga nastaje manjak odgovornosti i mogao bi dovesti do pada povjerenja građana u poduzeća, što bi pak moglo negativno utjecati na učinkovito funkcioniranje socijalnog tržišnog gospodarstva. Nedostatak općeprihvaćenih parametara i metoda za mjerenje, vrednovanje i upravljanje rizicima povezanima s održivosti također je prepreka naporima poduzeća da osiguraju održivost svojih poslovnih modela i aktivnosti. Nedostatak informacija o održivosti koje pružaju poduzeća isto tako ograničava mogućnost dionika, uključujući aktere civilnog društva, sindikate i predstavnike radnika, da stupe u dijalog s poduzećima o pitanjima održivosti.

(15)

U Izvješću Komisije o klauzulama o preispitivanju i popratnoj provjeri primjerenosti utvrđeno je i znatno povećanje zahtjeva poduzećima za informacijama o pitanjima održivosti s ciljem prevladavanja postojećeg informacijskog jaza između potreba korisnika za informacijama i dostupnih informacija o korporativnoj održivosti. Osim toga, trenutno se od poduzeća očekuje da primjenjuju razne okvire i standarde i ta će se očekivanja vjerojatno nastaviti ili će se čak i pojačati kako bude rasla vrijednost informacija o održivosti. U nedostatku mjera politike za postizanje konsenzusa o informacijama o kojima bi poduzeća trebala izvješćivati znatno će se povećati trošak i opterećenje za poduzeća koja izvješćuju i za korisnike tih informacija.

(16)

Zbog postojećeg informacijskog jaza vjerojatnije je da će pojedine države članice uvoditi sve različitije nacionalne propise ili standarde. Različiti zahtjevi za izvješćivanje u različitim državama članicama mogli bi stvoriti dodatne troškove i složenost za poduzeća koja posluju prekogranično, a time i narušiti unutarnje tržište, pravo poslovnog nastana i slobodno kretanje kapitala diljem Unije. Zbog takvih različitih zahtjeva za izvješćivanje informacije o kojima je izviješteno mogle bi također biti manje usporedive preko granica, što bi narušilo uniju tržišta kapitala.

(17)

Članci 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU primjenjuju se na velika poduzeća koja su subjekti od javnog interesa s prosječnim brojem zaposlenika koji premašuje 500 i na subjekte od javnog interesa koji su matična poduzeća velikih grupa s prosječnim brojem zaposlenika koji premašuje 500 na konsolidiranoj osnovi. S obzirom na rastuće potrebe korisnika za informacijama o održivosti, izvješćivanje o informacijama o održivosti trebalo bi zahtijevati od dodatnih kategorija poduzeća. Stoga je primjereno zahtijevati da sva velika poduzeća i sva poduzeća, osim mikropoduzeća, čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, izvješćuju o informacijama o održivosti. Odredbama ove Direktive o izmjeni kojima se mijenjaju članci 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU izričito se utvrđuje područje primjene zahtjeva za izvješćivanje s obzirom na članke 2. i 3. Direktive 2013/34/EU. Stoga se njima ne pojednostavnjuje ili izmjenjuje drugi zahtjev, a ograničenje izuzeća za subjekte od javnog interesa predviđeno člankom 40. Direktive 2013/34/EU ne primjenjuje se. Konkretno, prema subjektima od javnog interesa ne bi trebalo postupati kao prema velikim poduzećima za potrebe primjene zahtjeva za izvješćivanje o održivosti. U skladu s tim, malim i srednjim poduzećima čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji i koja su subjekti od javnog interesa trebalo bi dopustiti izvješćivanje u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti za mala i srednja poduzeća. Osim toga, sva poduzeća koja su matična poduzeća velikih grupa trebala bi pripremati izvješćivanje o održivosti na razini grupe. Nadalje, budući da se u članku 8. Uredbe (EU) 2020/852 upućuje na članak 19.a i članak 29.a Direktive 2013/34/EU, poduzeća koja su dodana području primjene zahtjevâ za izvješćivanje o održivosti također će trebati biti usklađeni s člankom 8. Uredbe (EU) 2020/852.

(18)

Zahtjev predviđen u ovoj Direktivi o izmjeni da i velika poduzeća čiji vrijednosni papiri nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji objavljuju informacije o pitanjima održivosti uglavnom je opravdan zabrinutošću o utjecaju i odgovornosti takvih poduzeća, među ostalim putem njihovih lanaca vrijednosti. Stoga bi sva velika poduzeća trebala podlijegati istim zahtjevima u pogledu javnog izvješćivanja informacija o održivosti. Sudionicima na financijskim tržištima također su potrebne informacije od tih velikih poduzeća čiji vrijednosni papiri nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji.

(19)

Zahtjev predviđen u ovoj Direktivi o izmjeni da i poduzeća iz treće zemlje čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji trebaju objavljivati informacije o pitanjima održivosti usmjeren je na potrebe sudionika na financijskim tržištima za informacijama od takvih poduzeća kako bi mogli razumjeti rizike i učinke svojih ulaganja te ispuniti zahtjeve za objavljivanje propisane Uredbom (EU) 2019/2088.

(20)

Od poduzeća iz trećih zemalja koja obavljaju značajnu djelatnost na području Unije trebalo bi također zahtijevati da pruže informacije o održivosti, posebno o njihovim učincima na socijalna pitanja i pitanja okoliša, kako bi se osiguralo da su poduzeća iz trećih zemalja odgovorna za svoje utjecaje na ljude i okoliš te da postoje jednaki uvjeti za društva koja posluju na unutarnjem tržištu. Stoga bi poduzeća iz trećih zemalja koja u Uniji ostvaruju neto prihod veći od 150 milijuna EUR i koja imaju poduzeće kćer ili podružnicu na području Unije trebala podlijegati Unijinim zahtjevima za izvješćivanje o održivosti. Kako bi se osigurala proporcionalnost i izvršivost takvih zahtjeva, na podružnice poduzeća iz trećih zemalja trebalo bi primjenjivati prag neto prihoda većeg od 40 milijuna EUR, a na poduzeća kćeri poduzećâ iz trećih zemalja trebalo bi primjenjivati pragove prema kojima se poduzeće smatra velikim poduzećem ili malim ili srednjim poduzećem, osim mikropoduzeća, čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji jer bi takva poduzeća kćeri i podružnice trebali biti odgovorni za objavljivanje izvješća o održivosti poduzeća iz treće zemlje. Izvješća o održivosti koja objavljuju poduzeće kći ili podružnica poduzeća iz treće zemlje trebala bi biti sastavljena u skladu sa standardima koje Komisija treba donijeti do 30. lipnja 2024. delegiranim aktima.

Poduzeće kći ili podružnica poduzeća iz treće zemlje također bi trebalo moći izvješćivati u skladu sa standardima koji se primjenjuju na poduzeća s poslovnim nastanom u Uniji ili u skladu sa standardima koji se prema provedbenom aktu Komisije smatraju ekvivalentnima. U slučaju da poduzeće iz treće zemlje ne pruži sve informacije koje se zahtijevaju na temelju ove Direktive o izmjeni, unatoč najboljim naporima poduzeća kćeri ili podružnice tog poduzeća iz treće zemlje da pribavi potrebne informacije, to poduzeće kći ili podružnica trebali bi pružiti sve informacije kojima raspolažu i dati izjavu u kojoj se navodi da poduzeće iz treće zemlje nije stavilo na raspolaganje ostale tražene informacije. Kako bi se osigurala kvaliteta i pouzdanost izvješćivanja, izvješća o održivosti poduzeća iz trećih zemalja trebala bi se objavljivati popraćena mišljenjem o provjeri koje je izrazila osoba ili društvo ovlašteno za davanje mišljenja o provjeri izvješćivanja o održivosti na temelju nacionalnog prava poduzeća iz treće zemlje ili prava države članice. U slučaju da se takvo mišljenje o provjeri ne pruži, poduzeće kći ili podružnica poduzeća iz treće zemlje trebali bi dati izjavu u kojoj se navodi da poduzeće iz treće zemlje nije pružilo potrebno mišljenje o provjeri. Izvješće o održivosti trebalo bi biti besplatno dostupno javnosti putem središnjih registara, trgovačkih registara ili registara trgovačkih društava država članica ili na internetskim stranicama poduzeća kćeri ili podružnice poduzeća iz treće zemlje.

Države članice trebale bi moći godišnje obavješćivati Komisiju o poduzećima kćerima ili podružnicama poduzeća iz treće zemlje koja su ispunila zahtjev za objavljivanje i o slučajevima u kojima je izvješće objavljeno, ali poduzeće kćer ili podružnica poduzeća iz treće zemlje izjavilo je da od poduzeća iz treće zemlje nije moglo dobiti potrebne informacije. Komisija bi na svojoj internetskoj stranici trebala objaviti popis poduzeća iz trećih zemalja koja su objavila izvješće o održivosti.

(21)

Uzimajući u obzir sve veću važnost rizika povezanih s održivosti i činjenicu da mala i srednja poduzeća čiji vrijednosni su papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji čine znatan udio svih poduzeća čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, kako bi se osigurala zaštita ulagatelja primjereno je zahtijevati da i mala i srednja poduzeća, osim mikropoduzeća, čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji objavljuju informacije o pitanjima održivosti. Uvođenje takvog zahtjeva pomoći će osigurati da sudionici na financijskim tržištima mogu u portfelje ulaganja uključiti manja poduzeća čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji na temelju toga što izvješćuju o informacijama o održivosti koje su potrebne sudionicima na financijskim tržištima.

To će stoga pridonijeti zaštiti i poboljšanju pristupa manjih uvrštenih poduzeća financijskom kapitalu i spriječiti da ih sudionici na financijskim tržištima diskriminiraju.. Uvođenje zahtjeva za objavu informacija o pitanjima održivosti za mala i srednja poduzeća, osim mikropoduzeća, čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji potrebno je i kako bi se osiguralo da sudionici na financijskim tržištima imaju informacije koje su im potrebne od poduzeća u koja se ulaže kako bi mogli ispuniti zahtjeve za objavljivanje informacija o održivosti utvrđene u Uredbi (EU) 2019/2088 koji se na njih odnose. Malim i srednjim poduzećima čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji trebalo bi dati mogućnost izvješćivanja u skladu sa standardima koji su proporcionalni njihovim kapacitetima i resursima te relevantni u odnosu na opseg i složenost njihovih aktivnosti. Mala i srednja poduzeća čiji vrijednosni papiri nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu također bi trebala imati mogućnost te proporcionalne standarde primjenjivati dobrovoljno.

Standardima izvješćivanja o održivosti za mala i srednja poduzeća utvrdit će se referentni okvir za poduzeća koja su obuhvaćena područjem primjene zahtjeva uvedenih ovom Direktivom o izmjeni u pogledu razine informacija o održivosti koje bi se mogle razumno tražiti od malih i srednjih koja su dobavljači ili klijenti u lancima vrijednosti takvih poduzeća. Malim i srednjim poduzećima čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji trebalo bi, osim toga, dati dovoljno vremena da se pripreme za primjenu odredaba koje zahtijevaju izvješćivanje o održivosti zbog njihove manje veličine i ograničenijih resursa te teških gospodarskih okolnosti uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19. Stoga bi se odredbe o korporativnom izvješćivanju o održivosti u pogledu malih i srednjih poduzeća, osim mikorpoduzeća, čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji trebale primjenjivati za financijske godine koje počinju 1. siječnja 2026. ili nakon tog datuma. Poslije tog datuma, u prijelaznom razdoblju od dvije godine mala i srednja poduzeća čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji trebala bi imati mogućnost izuzeća od zahtjeva za izvješćivanje o održivosti utvrđenih u ovoj Direktivi o izmjeni, pod uvjetom da u svojem izvješću poslovodstva kratko navedu zašto informacije o održivosti nisu pružene.

(22)

Države članice trebale bi moći slobodno procijeniti učinak svojih nacionalnih mjera za prenošenje na mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća kako bi se osiguralo da ne budu nerazmjerno pogođeni, s posebnim naglaskom na mikropoduzećima i izbjegavanju nepotrebnog administrativnog opterećenja. Države članice trebale bi razmotriti uvođenje mjera za potporu mikropoduzećima, malim i srednjim poduzećima u primjeni standarda izvješćivanja o održivosti.

(23)

Direktiva 2004/109/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) primjenjuje se na poduzeća čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji. Kako bi se osiguralo da su poduzeća čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, uključujući izdavatelje iz trećih zemalja, obuhvaćeni istim zahtjevima za izvješćivanje o održivosti, Direktiva 2004/109/EZ trebala bi sadržavati potrebna unakrsna upućivanja na sve zahtjeve za izvješćivanjem o održivosti u godišnjem financijskom izvještaju.

(24)

Člankom 23. stavkom 4. prvim podstavkom točkom i. i člankom 23. stavkom 4. četvrtim podstavkom Direktive 2004/109/EZ Komisiju se ovlašćuje za donošenje mjera za uspostavu mehanizma za utvrđivanje ekvivalentnosti informacija traženih na temelju te direktive i za utvrđivanje općih kriterija ekvivalentnosti u pogledu računovodstvenih standarda. Člankom 23. stavkom 4. trećim podstavkom Direktive 2004/109/EZ Komisija se ovlašćuje i za donošenje potrebnih odluka o ekvivalentnosti računovodstvenih standarda kojima se koriste izdavatelji iz trećih zemalja. Komisiju bi radi odražavanja uključenja zahtjeva u vezi održivosti u Direktivu 2004/109/EZ trebalo ovlastiti za uspostavljanje mehanizma za utvrđivanje ekvivalentnosti standarda za izvješćivanje o održivosti koje primjenjuju izdavatelji iz trećih zemalja, slično onome što se predviđa Uredbom Komisije (EZ) br. 1569/2007 (18) kojom se utvrđuju kriteriji za utvrđivanje istovjetnosti računovodstvenih standarda koje primjenjuju izdavatelji iz trećih zemalja. Zbog istog bi razloga Komisiju trebalo ovlastiti i za donošenje potrebnih odluka o ekvivalentnosti standarda za izvješćivanje o održivosti koje koriste izdavatelji iz trećih zemalja. Izmjenama uvedenima ovom Direktivom o izmjeni osigurat će se usklađeni režimi ekvivalentnosti za zahtjeve izvješćivanja o održivosti i za zahtjeve za financijsko izvještavanje povezane s godišnjim financijskim izvještajem.

(25)

Člankom 19.a stavkom 3. i člankom 29.a stavkom 3. Direktive 2013/34/EU sva poduzeća kćeri izuzeta su od obveze izvješćivanja o nefinancijskim informacijama ako su ta poduzeća i njihova poduzeća kćeri uključena u konsolidirano izvješće poslovodstva njihova matičnog poduzeća, pod uvjetom da to izvješće uključuje nefinancijske informacije o kojima se izvješćuje u skladu s tom direktivom. Potrebno je, međutim, osigurati da informacije o održivosti budu lako dostupne korisnicima te osigurati transparentnost u pogledu toga koje matično poduzeće izuzetog poduzeća kćeri izvješćuje na razini grupe. Stoga je potrebno zahtijevati da ta poduzeća kćeri u svoje izvješće poslovodstva uključe tvrtku i sjedište matičnog poduzeća koje izvješćuje o informacijama o održivosti na razini grupe, internetske poveznice na konsolidirano izvješće poslovodstva svojeg matičnog poduzeća i upućivanje u izvješću poslovodstva na izuzeće od izvješćivanja o održivosti. Državama članicama trebalo bi biti moguće zahtijevati da matično poduzeće objavljuje konsolidirano izvješće poslovodstva na jezicima koje prihvaćaju te da matično poduzeće pruži sve potrebne prijevode na te jezike. To bi se izuzeće trebalo primijeniti i kad je matično poduzeće koje izvješćuje na razini grupe poduzeće iz treće zemlje koje izvješćuje o informacijama o održivosti u skladu s ekvivalentnim standardima izvješćivanja o održivosti.

Direktivom 2004/109/EZ, kako je izmijenjena ovom Direktivom o izmjeni, trebali bi se predvidjeti odgovarajući mehanizmi za utvrđivanje ekvivalentnosti standarda izvješćivanja o održivosti, a od poduzeća čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji i poduzeća čiji vrijednosni papiri nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji trebalo bi se zahtijevati da izvješćuju u skladu s istim standardima izvješćivanja o održivosti. U ovom kontekstu provedbene akte koje je donijela Komisija na temelju članka 23. stavka 4. prvog podstavka točke (i) i članka 23. stavka 4. četvrtog podstavka Direktive 2004/109/EZ o uspostavljanju mehanizma za utvrđivanje ekvivalentnosti standardâ trebalo bi upotrebljavati za utvrđivanje treba li izuzeti poduzeća kćeri matičnih poduzeća iz trećih zemalja u okviru režima Direktive 2013/34/EU. Stoga, poduzeće kći trebalo bi biti izuzeto ako se konsolidirano izvješćivanje o održivosti obavlja u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti koje je donijela Komisija na temelju članka 29.b Direktive 2013/34/EU koji je uvela ova Direktiva o izmjeni ili na način ekvivalentan tim standardima izvješćivanja o održivosti, kako je utvrđeno u skladu s provedbenim aktom o ekvivalentnosti standarda izvješćivanja o održivosti koji je donesen u skladu s člankom 23. stavkom 4. trećim podstavkom Direktive 2004/109/EZ. Takvo se izuzeće ne bi trebalo primjenjivati na velika poduzeća čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji radi zaštite ulagatelja, kako bi se osigurala veća transparentnost u pogledu takvih poduzeća.

(26)

Člankom 23. Direktive 2013/34/EU matična poduzeća izuzimaju se od obveze sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja i konsolidiranog izvješća poslovodstva ako su matična poduzeća poduzeća kćeri drugog matičnog poduzeća koje ispunjava tu obvezu. Međutim, trebalo bi odrediti da režim izuzeća za konsolidirane financijske izvještaje i konsolidirana izvješća poslovodstva djeluje neovisno od režima izuzeća za konsolidirano izvješćivanje o održivosti. Stoga poduzeće može biti izuzeto od zahtjeva konsolidiranog financijskog izvještavanja, ali ne i od konsolidiranog izvješćivanja o održivosti ako njegovo krajnje matično poduzeće sastavlja konsolidirane financijske izvještaje i konsolidirana izvješća poslovodstva u skladu s pravom Unije ili u skladu s ekvivalentnim zahtjevima ako poduzeće ima poslovni nastan u trećoj zemlji, ali ne obavlja konsolidirano izvješćivanje o održivosti u skladu s pravom Unije ili u skladu s ekvivalentnim zahtjevima ako poduzeće ima poslovni nastan u trećoj zemlji. Potrebno je da matična poduzeća koja izvješćuju na razini grupe pružaju odgovarajuće razumijevanje rizika za svoja poduzeća kćeri i učinaka svojih poduzeća kćeri, uključujući, prema potrebi, informacije o njihovim postupcima dubinske analize. Mogu postojati slučajevi u kojima su razlike između situacije u kojoj se nalazi grupa i situacije njezinih pojedinačnih poduzeća kćeri ili između položaja pojedinačnih poduzeća kćeri na različitim područjima posebno značajne te bi, u nedostatku dodatnih informacija o dotičnom poduzeću kćeri, dovele do toga da korisnik informacije dođe do bitno drukčijeg zaključka o rizicima za poduzeće kćer ili učincima poduzeća kćeri.

(27)

Kreditne institucije i društva za osiguranje imaju ključnu ulogu u prelasku na potpuno održiv i uključiv gospodarski i financijski sustav u skladu sa Zelenim planom. Mogu imati znatne pozitivne i negativne učinke putem svojih aktivnosti kreditiranja, ulaganja i pružanja usluge pokroviteljstva. Stoga bi kreditne institucije i društva za osiguranje koja nisu dužna postupati u skladu s Direktivom 2013/34/EU, uključujući zadruge i društva za uzajamno osiguranje, trebali podlijegati zahtjevima za izvješćivanje o održivosti ako ispunjavaju određene kriterije veličine. Korisnicima informacija o održivosti tako bi se omogućilo da procijene i učinak takvih kreditnih institucija i društava za osiguranje na društvo i okoliš i rizike koji proizlaze iz pitanja održivosti s kojima bi se takve kreditne institucije i društva za osiguranje mogla suočiti. Direktivom 2013/34/EU predviđaju se tri moguća kriterija za utvrđivanje treba li se poduzeće smatrati „velikim poduzećem”, a to su ukupna bilanca, neto prihod i prosječan broj zaposlenika tijekom financijske godine.

Kriterij neto prihoda potrebno je prilagoditi za kreditne institucije i za društva za osiguranje upućivanjem na definiciju neto prihoda iz direktiva Vijeća 86/635/EEZ (19) i 91/674/EEZ (20) umjesto na opću definiciju utvrđenu u Direktivi 2013/34/EU. Kako bi se osigurala koherentnost sa zahtjevima za izvješćivanje iz Direktive 86/635/EEZ, države članice trebale bi imati mogućnost izabrati ne primjenjivati zahtjeve izvješćivanja o održivosti na kreditne institucije navedene u članku 2. stavku 5. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(28)

Popis pitanja održivosti o kojima bi poduzeća trebala izvješćivati trebao bi biti što usklađeniji s definicijom pojma „čimbenici održivosti” iz Uredbe (EU) 2019/2088 i trebao bi spriječiti neusklađenost informacija koje traže korisnici podataka i informacija o kojima bi trebala izvješćivati poduzeća. Taj bi popis također trebao odgovarati potrebama i očekivanjima korisnika i poduzeća, koji često koriste pojmove „okolišno”, „socijalno” i „upravljanje” za kategorizaciju tri glavna pitanja održivosti. Međutim, definicija pojma „čimbenika održivosti” iz Uredbe (EU) 2019/2088 ne uključuje izričito pitanja upravljanja. Definicija pojma „pitanja održivosti” iz Direktive 2013/34/EU kako je izmijenjena ovom Direktivom o izmjeni trebala bi stoga obuhvaćati čimbenike u području okoliša, socijalnih i ljudskih prava te čimbenike upravljanja i uključivati definiciju pojma „čimbenici održivosti” iz Uredbe (EU) 2019/2088. Zahtjevima za izvješćivanje iz Direktive 2013/34/EU ne bi se trebale dovoditi u pitanje nacionalne obveze izvješćivanja.

(29)

Člankom 19.a stavkom 1. i člankom 29.a stavkom 1. Direktive 2013/34/EU zahtijeva se izvješćivanje ne samo informacija u mjeri nužnoj za razumijevanje razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzeća već i informacija potrebnih za razumijevanje učinka aktivnosti poduzeća na pitanja u području okoliša, socijalna i kadrovska pitanja, poštovanje ljudskih prava, borbu protiv korupcije i pitanja u vezi s podmićivanjem. Stoga se tim člancima od poduzeća zahtijeva da izvješćuju o učincima aktivnosti poduzeća na ljude i okoliš te o tome kako pitanja održivosti utječu na poduzeće. To se naziva aspekt dvostruke materijalnosti, prema kojem su rizici za poduzeće jedan aspekt materijalnosti, a učinci poduzeća drugi. Provjera primjerenosti u pogledu korporativnog izvješćivanja pokazuje da se ta dva aspekta često ne razumiju niti primjenjuju dobro. Stoga je potrebno pojasniti da bi poduzeća trebala zasebno razmatrati svaki aspekt materijalnosti i trebala bi objavljivati informacije koje su značajne i za oba aspekta i za samo jedan aspekt.

(30)

Člankom 19.a stavkom 1. i člankom 29.a stavkom 1. Direktive 2013/34/EU zahtijeva se da poduzeća objavljuju informacije o pet područja izvješćivanja: poslovni model; politike, uključujući provedene postupke dubinske analize); rezultati politika; rizici i upravljanje rizicima; te ključni pokazatelji uspješnosti relevantni za poslovanje. Članak 19.a stavak 1. Direktive 2013/34/EU ne sadržava izričita upućivanja na druga područja izvješćivanja koja korisnici informacija smatraju relevantnima, od kojih su neka usklađena s objavama uključenima u međunarodne okvire, uključujući preporuke radne skupine za objavljivanje financijskih informacija o klimatskim promjenama. Zahtjevi za objavljivanje informacija trebali bi biti dovoljno detaljni kako bi se osiguralo da poduzeća izvješćuju informacije o svojoj otpornosti u vezi s rizicima u pogledu pitanja održivosti. Uz područja izvješćivanja koja su utvrđena u članku 19.a stavku 1. i članku 29.a stavku 1. Direktive 2013/34/EU, trebalo bi zahtijevati da poduzeća objavljuju informacije o svojoj poslovnoj strategiji i otpornosti poslovnog modela i strategije u vezi s rizicima povezanima s pitanjima održivosti. Od njih bi se trebalo zahtijevati i da objave sve planove kojima osiguravaju usklađenost svojeg poslovnog modela i strategije s prelaskom na održivo gospodarstvo i s ciljevima ograničavanja globalnog zatopljenja na 1,5 °C u skladu s Pariškim sporazumom i postizanja klimatske neutralnosti do 2050., kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2021/1119, bez prekoračenja ili uz ograničeno prekoračenje.

Posebno je važno da planovi povezani s klimom budu utemeljeni na najnovijim znanstvenim spoznajama, uključujući izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) i izvješća Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene. Informacije objavljene u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2020/852 o iznosu kapitalnih rashoda (CapEx) ili operativnih rashoda (OpEx) povezanih s aktivnostima usklađenima s taksonomijom mogle bi, prema potrebi, poduprijeti financijske i investicijske planove povezane s takvim planovima. Od poduzeća bi se trebalo zahtijevati i da objave uzimaju li u poslovnom modelu i strategiji u obzir interese dionika i na koji način; o svim prilikama za poduzeće koje proizlaze iz pitanja održivosti; o provedbi aspekata poslovne strategije koji utječu na pitanja održivosti ili na koje pitanja održivosti utječu; o svim ciljevima održivosti koje je poduzeće postavilo i napretku u njihovu postizanju; o ulozi odbora i rukovodstva s obzirom na pitanja održivosti; o glavnim stvarnim i potencijalnim štetnim učincima poslovanja poduzeća te kako je poduzeće utvrdilo informacije o kojima izvješćuje. Nakon što se propiše objavljivanje elemenata kao što su ciljevi i napredak u njihovu ostvarenju, zaseban zahtjev za objavljivanje ishoda politika više nije potreban.

(31)

Kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim instrumentima kao što su UN-ova vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima: provedba okvira Ujedinjenih naroda „Zaštita, poštovanje i pomoć” („UN-ova vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima”), Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća i Smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje, zahtjeve za objavljivanje dubinske analize trebalo bi odrediti detaljnije nego u članku 19.a stavku 1. točki (b) i članku 29.a stavku 1. točki (b) Direktive 2013/34/EU. Dubinska analiza je postupak koji poduzeća provode kako bi utvrdila, pratila, spriječila, ublažila, otklonila i zaustavila glavne stvarne i potencijalne štetne učinke njihova poslovanja i na temelju nje se utvrđuje kako poduzeća nastoje ukloniti te štetne učinke. Učinci povezani s poslovanjem poduzeća uključuju učinke koje poduzeće uzrokuje izravno, učinke kojima poduzeće pridonosi i učinke koji su na drugi način povezani s lancem vrijednosti poduzeća. Postupak dubinske analize odnosi se na cijeli lanac vrijednosti poduzeća, uključujući njegovo poslovanje, proizvode i usluge, poslovne odnose i lance opskrbe. U skladu s UN-ovim vodećim načelima o poslovanju i ljudskim pravima, stvarni ili potencijalni štetni učinak smatra se glavnim učinkom ako je među najvećim učincima povezanima s poslovanjem poduzeća na temelju: ozbiljnosti učinka na ljude ili okoliš; broja osoba koje jesu ili bi mogle biti pogođene ili razmjera štete za okoliš i lakoće popravljanja štete vraćanjem okoliša ili pogođenih osoba u njihovo prethodno stanje.

(32)

Direktivom 2013/34/EU ne zahtijeva se objavljivanje informacija o nematerijalnim resursima osim o nematerijalnoj imovini navedenoj u bilanci. Poznato je da se informacije o nematerijalnoj imovini i drugim nematerijalnim čimbenicima, uključujući interno stvorene nematerijalne resurse, nedovoljno objavljuju, što onemogućava odgovarajuću procjenu razvoja, poslovnih rezultata i položaja poduzeća te praćenje ulaganja. Da bi se ulagateljima omogućilo da bolje razumiju sve veći jaz između knjigovodstvene vrijednosti mnogih poduzeća i njihove tržišne vrijednosti, koji se primjećuje u mnogim sektorima gospodarstva, trebalo bi zahtijevati odgovarajuće izvješćivanje o nematerijalnim resursima od svih velikih poduzeća i svih poduzeća, osim od mikropoduzeća, čiji vrijednosni papiri su uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji. Međutim, određene informacije o nematerijalnim resursima svojstvene su pitanjima održivosti i stoga bi trebale biti dio izvješćivanja o održivosti. Na primjer, informacije o vještinama, kompetencijama, iskustvu, odanosti poduzeću i motivaciji zaposlenika za poboljšanje procesa, robe i usluga čine informacije o održivosti u pogledu društvenih pitanja koje bi se također mogle smatrati informacijama o nematerijalnim resursima. Isto tako, informacije o kvaliteti odnosa poduzeća i njegovih dionika, uključujući kupce, dobavljače i zajednice na koje utječu aktivnosti poduzeća, informacije su o održivosti relevantne za socijalna pitanja ili pitanja upravljanja koje bi se također mogle smatrati informacijama o nematerijalnim resursima. Takvi primjeri pokazuju kako u nekim slučajevima nije moguće razlikovati informacije o nematerijalnim resursima od informacija o pitanjima održivosti.

(33)

U članku 19.a stavku 1. i članku 29.a stavku 1. Direktive 2013/34/EU nije određeno treba li objavljivati informacije o budućim događajima ili o prošlim poslovnim rezultatima. Trenutačno nedostaje informacija o budućim događajima koje korisnici informacija o održivosti posebno cijene. Stoga bi u člancima 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU trebalo odrediti da informacije o održivosti o kojima se izvješćuje trebaju uključivati informacije o budućim i prošlim događajima te kvalitativne i kvantitativne informacije. Informacije bi se, prema potrebi, trebale temeljiti na nepobitnim znanstvenim dokazima. Informacije bi također trebale biti usklađene, usporedive i prema potrebi utemeljene na jedinstvenim pokazateljima, istodobno omogućujući izvješćivanje koje je specifično za pojedinačna poduzeća i ne ugrožava poslovni položaj poduzeća. Objavljene informacije o održivosti trebale bi uzeti u obzir i kratkoročna, srednjoročna i dugoročna razdoblja te bi, prema potrebi, trebale sadržavati informacije o cijelom lancu vrijednosti poduzeća, uključujući njegovo poslovanje, njegove proizvode i usluge, poslovne odnose i lanac opskrbe poduzeća. Informacije o cijelom lancu vrijednosti poduzeća uključuju informacije o njegovu lancu vrijednosti unutar Unije i informacije koje obuhvaćaju treće zemlje ako se lanac vrijednosti poduzeća proteže izvan Unije. Tijekom prve tri godine primjene mjera koje države članice donesu u skladu s ovom Direktivom o izmjeni, u slučaju da nisu dostupne sve potrebne informacije u vezi s lancem vrijednosti, poduzeće bi trebalo objasniti napore koje je uložilo u pribavljanje informacija o svojem lancu vrijednosti, razloge zbog kojih nije bilo moguće pribaviti te informacije te planove pribavljanja takvih informacija u budućnosti.

(34)

Cilj ove Direktive o izmjeni nije zahtijevati od poduzeća otkrivanje intelektualnog kapitala, intelektualnog vlasništva, znanja i iskustva ili rezultata inovacija koji bi se smatrali poslovnom tajnom kako je definirana u Direktivi (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća (22). Zahtjevima za izvješćivanje predviđenima ovom Direktivom o izmjeni stoga se ne bi trebala dovoditi u pitanje Direktiva (EU) 2016/943.

(35)

Člankom 19.a stavkom 1. i člankom 29.a stavkom 1. Direktive 2013/34/EU zahtijeva se da poduzeća u svoje nefinancijsko izvješćivanje uključe upućivanje na iznose iskazane u godišnjim financijskim izvještajima i njihova dodatna objašnjenja. Međutim, tim člancima ne zahtijeva se da poduzeća upućuju na druge informacije u izvješću poslovodstva ili da tim informacijama dodaju dodatna objašnjenja. Stoga nefinancijske informacije o kojima je izviješteno i druge informacije objavljene u izvješću poslovodstva zasad nisu dovoljno usklađene. Potrebno je utvrditi jasne zahtjeve u tom pogledu.

(36)

Člankom 19.a stavkom 1. i člankom 29.a stavkom 1. Direktive 2013/34/EU zahtijeva se da poduzeća pruže jasno i obrazloženo objašnjenje neprovođenje politika koje se odnose na jedno ili više pitanja navedenih u tim člancima, ako to poduzeće ne čini. Različit pristup poduzeća objavljivanju politika, u usporedbi s ostalim područjima izvješćivanja iz tih članaka, zbunjuje poduzeća koja izvješćuju i nije pomoglo poboljšanju kvalitete informacija koje se izvješćuju. Stoga nije potrebno zadržati takav različit pristup politikama u toj direktivi. Standardima izvješćivanja o održivosti bi se trebalo odrediti koje informacije treba objaviti u odnosu na svako područje izvješćivanja navedeno u člancima 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU kako su izmijenjeni ovom Direktivom o izmjeni.

(37)

Poduzeća obuhvaćena područjem primjene članka 19.a stavka 1. i članka 29.a stavka 1. Direktive 2013/34/EU mogu se osloniti na nacionalne okvire, okvire Unije ili međunarodne okvire za izvješćivanje, a ako to čine, dužna su navesti na koje okvire su se oslonili. Međutim, Direktivom 2013/34/EU ne zahtijeva se da poduzeća upotrebljavaju zajednički okvir ili standard izvješćivanja i ta ih direktiva ih ne sprečava da ne upotrebljavaju ni jedan okvir ili standarde izvješćivanja. U skladu s člankom 2. Direktive 2014/95/EU Komisija je 5. srpnja 2017. donijela Komunikaciju pod nazivom „Smjernice za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama (metodologija za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama)” („Smjernice o nefinancijskom izvješćivanju”), u kojoj su predviđene neobvezujuće smjernice za poduzeća obuhvaćena područjem primjene te direktive.

Komisija je 17. lipnja 2019. donijela Smjernice o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom koje sadržavaju dodatne smjernice, posebno o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom. Te Smjernice o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom izričito inkorporiraju preporuke radne skupine za objavljivanje financijskih informacija o klimatskim promjenama. Dostupni dokazi pokazuju da Smjernice o nefinancijskom izvješćivanju nisu značajno utjecale na kvalitetu nefinancijskog izvješćivanja poduzeća obuhvaćenih područjem primjene članaka 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU. Dobrovoljna priroda smjernica znači da poduzeća mogu odlučiti hoće li ih primjenjivati ili neće. Stoga se samim smjernicama ne može osigurati usporedivost onih informacija koje objavljuju različita poduzeća ili objavljivanje svih informacija koje korisnici tih informacija smatraju relevantnima. Zato su potrebni obvezni zajednički standardi izvješćivanja o održivosti kako bi se osiguralo da informacije budu usporedive i da se objavljuju sve relevantne informacije. Standardi bi se trebali temeljiti na aspektu dvostruke materijalnosti i obuhvaćati sve informacije koje su bitne korisnicima tih informacija. Zajednički standardi izvješćivanja o održivosti potrebni su i kako bi se omogućila provjera i digitalizacija izvješćivanja o održivosti te olakšalo njegovo nadziranje i izvršavanje.

Potrebno je razviti obvezne zajedničke standarde izvješćivanja o održivosti kako bi se došlo do situacije u kojoj su informacije o održivosti statusom usporedive s financijskim informacijama. Donošenjem standarda izvješćivanja o održivosti delegiranim aktima osiguralo bi se usklađeno izvješćivanje o održivosti u cijeloj Uniji. Stoga bi poduzeće ispunjavalo zahtjeve izvješćivanja o održivosti iz Direktive 2013/34/EU izvješćivanjem u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti. Pri definiranju takvih standarda ključno je u najvećoj mogućoj mjeri uzeti u obzir glavne standarde izvješćivanja o održivosti koji se upotrebljavaju diljem svijeta, ne smanjujući pritom ambicije ove Direktive o izmjeni i delegiranih akata donesenih u skladu s njom.

(38)

Nijedan postojeći standard ili okvir sam ne odgovara potrebama Unije za izvješćivanjem o održivosti. Informacije koje zahtijeva Direktiva 2013/34/EU trebaju obuhvaćati informacije relevantne iz svakog aspekta materijalnosti, trebaju obuhvaćati sva pitanja održivosti te prema potrebi biti usklađene s ostalim obvezama objavljivanja informacija o održivosti iz prava Unije, uključujući obveze iz uredaba (EU) 2019/2088 i (EU) 2020/852. Usto, obvezni standardi izvješćivanja o održivosti za poduzeća iz Unije trebali bi biti razmjerni razini ambicije Zelenog plana i Unijinom cilju klimatske neutralnosti do 2050., kao i prijelaznim ciljevima iz Uredbe (EU) 2021/1119. Stoga je potrebno ovlastiti Komisiju za donošenje Unijinih standarda izvješćivanja o održivosti, omogućujući njihovo brzo donošenje i osiguravajući da sadržaj tih standarda izvješćivanja o održivosti bude u skladu s potrebama Unije.

(39)

Europska savjetodavna skupina za financijsko izvještavanje (EFRAG) neprofitno je udruženje osnovano u skladu s belgijskim pravom koje služi javnom interesu davanjem savjeta Komisiji o odobravanju međunarodnih standarda financijskog izvještavanja. EFRAG je stekao ugled europskog centra stručnosti za korporativno izvješćivanje i u dobrom je položaju da potakne koordinaciju između Unijinih standarda izvješćivanja o održivosti i međunarodnih inicijativa kojima se nastoje razviti standardi koji bi bili usklađeni u cijelom svijetu. Radna skupina više dionika koju je osnovao EFRAG objavila je u ožujku 2021. preporuke za mogući razvoj standarda izvješćivanja o održivosti za Uniju. Te preporuke sadržavaju prijedloge za razvoj koherentnog i sveobuhvatnog skupa standarda izvješćivanja o održivosti, koji obuhvaćaju sva pitanja održivosti s aspekta dvostruke materijalnosti. Te preporuke sadržavaju i detaljan plan za razvoj takvih standarda i prijedloge za međusobno jačanje suradnje između globalnih inicijativa za utvrđivanje standarda i inicijativa Unije za utvrđivanje standarda. Predsjednik uprave EFRAG-a objavio je u ožujku 2021. preporuke za moguće promjene upravljanja EFRAG-om ako bi se od njega zatražilo da izradi tehničke savjete o standardima izvješćivanja o održivosti. Preporuke predsjednika uprave EFRAG-a uključuju uspostavu novog stupa izvješćivanja o održivosti unutar EFRAG-a, a da se pritom postojeći stup financijskog izvještavanja znatno ne promijeni. U ožujku 2022. Opća skupština EFRAG-a imenovala je članove novoosnovanog EFRAG-ova Odbora za izvješćivanje o održivosti. Komisija bi pri donošenju standarda izvješćivanja o održivosti trebala uzeti u obzir buduće EFRAG-ove tehničke savjete.

Kako bi se zajamčili visokokvalitetni standardi koji pridonose europskom javnom dobru i odgovaraju potrebama poduzeća i korisnika informacija o kojima je izviješteno, EFRAG bi trebao raspolagati dostatnim javnim sredstvima kako bi osigurao svoju neovisnost. Njegove tehničke savjete trebalo bi razvijati u propisanom postupku, uz javni nadzor i transparentnost te na temelju uravnotežene zastupljenosti relevantnih dionika, uključujući poduzeća, ulagatelje, organizacije civilnog društva i sindikate, te bi trebali biti popraćeni analizama troškova i koristi. Sudjelovanje u radu EFRAG-a na tehničkoj razini trebalo bi ovisiti o stručnom znanju u izvješćivanju o održivosti i ne bi trebalo biti uvjetovano financijskim doprinosom, ne dovodeći u pitanje sudjelovanje javnih tijela i nacionalnih organizacija za normizaciju u tom radu. Trebalo bi zajamčiti transparentan postupak kojim se izbjegava sukob interesa. Kako bi se osiguralo da se u standardima izvješćivanja o održivosti Unije uzmu u obzir stajališta država članica, Komisija bi se prije donošenja tih standarda o EFRAG-ovim tehničkim savjetima trebala savjetovati sa Stručnom skupinom država članica za održivo financiranje iz Uredbe (EU) 2020/852 („Stručna skupina država članica za održivo financiranje”) i računovodstvenim regulatornim odborom iz Uredbe (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (23) („Računovodstveni regulatorni odbor”).

Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) i Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje (EIOPA) imaju ulogu u izradi regulatornih tehničkih standarda u skladu s Uredbom (EU) 2019/2088 i potrebna je koherentnost tih regulatornih tehničkih standarda i standarda izvješćivanja o održivosti. Na temelju Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (24) ESMA ima ulogu i u promicanju konvergencije nadzora u izvršavanju korporativnog izvješćivanja izdavatelja čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji i koji će biti dužni izvješćivati u skladu s tim standardima izvješćivanja o održivosti. Stoga bi se trebalo zahtijevati da ESMA, EBA i EIOPA dostave mišljenje o EFRAG-ovim tehničkim savjetima. Ta bi mišljenja trebalo dostaviti u roku od dva mjeseca od datuma primitka zahtjeva od Komisije. Usto bi se Komisija trebala savjetovati s Europskom agencijom za okoliš, Agencijom Europske unije za temeljna prava, ESB-om, Odborom europskih tijela za nadzor revizije i platformom za održivo financiranje kako bi osigurala da standardi izvješćivanja o održivosti budu u skladu s relevantnom politikom i pravom Unije. Ako neki od tih subjekata odluči dostaviti mišljenje, trebalo bi to učiniti u roku od dva mjeseca od datuma savjetovanja s Komisijom.

(40)

Kako bi se potaknula demokratska kontrola, nadzor i transparentnost, Komisija bi se najmanje jedanput godišnje trebala savjetovati s Europskim parlamentom, te istovremeno sa Stručnom skupinom država članica za održivo financiranje i s Računovodstvenim regulatornim odborom o programu rada EFRAG-a u pogledu razvoja standarda izvješćivanja o održivosti.

(41)

Standardi izvješćivanja o održivosti trebali bi biti u skladu s drugim pravom Unije. Te bi standarde posebno trebalo uskladiti sa zahtjevima za objavljivanje iz Uredbe (EU) 2019/2088 i trebali bi uzeti u obzir temeljne pokazatelje i metodologije utvrđene u raznim delegiranim aktima donesenima na temelju Uredbe (EU) 2020/852, zahtjeve za objavljivanje koji se primjenjuju na administratore referentnih vrijednosti u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća (25), minimalne standarde za razvoj referentnih vrijednosti EU-a za klimatsku tranziciju i referentnih vrijednosti EU-a usklađenih s Pariškim sporazumom i sav rad koji je EBA obavila u provedbi zahtjeva za objavljivanje stupa III. iz Uredbe (EU) br. 575/2013.

U standardima bi trebalo voditi računa o pravu Unije o zaštiti okoliša, uključujući Uredbu (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (26) i Direktivu 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (27), te bi trebalo uzeti u obzir Preporuku Komisije 2013/179/EU (28), njezine priloge te njihova ažuriranja. Trebalo bi uzeti u obzir i drugo relevantno pravo Unije, uključujući Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (29), te druge zahtjeve utvrđene u pravu Unije za poduzeća u pogledu dužnosti direktora i dužne pažnje.

(42)

U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi uzeti u obzir Smjernice o nefinancijskom izvješćivanja i Smjernice o izvješćivanju o informacijama povezanima s klimom. Trebalo bi uzeti u obzir i druge zahtjeve za izvješćivanje iz Direktive 2013/34/EU koji nisu izravno povezani s održivosti, kako bi korisnici informacija o kojima je izviješteno bolje razumjeli razvoj, poslovne rezultate, položaj i učinak poduzeća maksimalnim povezivanjem informacija o održivosti i drugih informacija o kojima je izviješteno u skladu s Direktivom 2013/34/EU.

(43)

Standardi izvješćivanja o održivosti trebali bi biti proporcionalni i njima ne bi trebalo nametati nepotrebno administrativno opterećenje društvima koja su ih dužna upotrebljavati. Kako bi se smanjilo opterećenje za poduzeća koja već izvješćuju o informacijama o održivosti, u standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi, prema potrebi, uzeti u obzir postojeće standarde i okvire za izvješćivanje o održivosti i računovodstveno. Takvi već postojeći standardi i okviri uključuju Globalnu inicijativu za izvještavanje, Odbor za računovodstvene standarde održivosti, Međunarodno vijeće za integrirano izvještavanje, Odbor za međunarodne računovodstvene standarde, radnu skupinu za objavljivanje financijskih informacija o klimatskim promjenama, Odbor za standarde objavljivanja informacija o emisijama ugljika i CDP, to jest nekadašnju organizaciju Carbon Disclosure Project.

Standardi Unije trebali bi uzeti u obzir sve standarde izvješćivanja o održivosti razvijene pod pokroviteljstvom Zaklade za međunarodne standarde financijskog izvještavanja. Kako bi se izbjegla nepotrebna regulatorna fragmentacija koja može imati negativne posljedice za poduzeća koja posluju na globalnoj razini, Unijini standardi izvješćivanja o održivosti trebali bi pridonijeti procesu konvergencije standarda izvješćivanja o održivosti na globalnoj razini podupiranjem rada Međunarodnog odbora za standarde održivosti. Unijinim standardima izvješćivanja o održivosti trebao bi se smanjiti rizik od nedosljednih zahtjeva izvješćivanja za poduzeća koja posluju na globalnoj razini integriranjem sadržaja globalnih osnovnih standarda koje treba razviti Međunarodni odbor za standarde održivosti, u mjeri u kojoj je sadržaj tih osnovnih standarda u skladu s pravnim okvirom Unije i ciljevima Zelenog plana.

(44)

U svom Zelenom planu Komisija se obvezala podržati poduzeća i druge dionike u razvoju standardiziranih praksi računovodstva prirodnog kapitala unutar Unije i na međunarodnoj razini, s ciljem osiguravanja odgovarajućeg upravljanja rizicima za okoliš i prilika za ublažavanje, te smanjiti povezane transakcijske troškove.

Projekt transparentnosti sponzoriran u okviru Programa za okoliš i djelovanje u području klime (LIFE) uspostavljen Uredbom (EU) 2021/783 Europskog parlamenta i Vijeća (30) razvija prvu metodologiju računovodstva prirodnog kapitala, čime će se olakšati usporedba i povećati transparentnost postojećih metoda te istodobno sniziti prag za trgovačka društva za donošenje i primjenu sustava kako bi njihovo poslovanje bilo spremno za buduće promjene. U području izračuna prirodnog kapitala Protokol o prirodnom kapitalu važna je referenca. Iako metode računovodstva prirodnog kapitala uglavnom služe za jačanje unutarnjih upravljačkih odluka, trebalo bi ih propisno razmotriti pri utvrđivanju standarda izvješćivanja o održivosti. Nekim metodologijama računovodstva prirodnog kapitala nastoji se dodijeliti novčana vrijednost učincima poslovanja društava na okoliš, što korisnicima informacija o održivosti može omogućiti da bolje razumiju takve učinke. Stoga je primjereno da se u standarde izvješćivanja o održivosti uključe monetizirani pokazatelji učinaka na održivost ako se to smatra potrebnim.

(45)

U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi uzeti u obzir i međunarodno priznata načela i okvire odgovornog poslovnog ponašanja, društveno odgovornog poslovanja i održivog razvoja, uključujući UN-ove ciljeve održivog razvoja, UN-ova vodeća načela o poslovanju i ljudskim pravima, Smjernice OECD-a za multinacionalna poduzeća, Smjernice OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje i povezane sektorske smjernice, Globalni sporazum UN-a, Trostranu deklaraciju Međunarodne organizacije rada (MOR) o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, normu ISO 26000 o društvenoj odgovornosti i UN-ova načela odgovornog ulaganja.

(46)

Trebalo bi osigurati da informacije o kojima poduzeća izvješćuju u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti odgovaraju potrebama korisnika i ne predstavljaju nerazmjerno opterećenje u smislu napora i troška za poduzeća koja izvješćuju i ona na koja neizravno utječu kao dio lanca vrijednosti tih poduzeća. U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi stoga navesti informacije koje poduzeća trebaju objavljivati o svim glavnim čimbenicima u području okoliša, uključujući njihove učinke i ovisnost o klimi, zraku, zemlji, vodi i bioraznolikosti. U Uredbi (EU) 2020/852 navodi se klasifikacija okolišnih ciljeva Unije.

Radi usklađenosti je primjereno primijeniti sličnu klasifikaciju za utvrđivanje čimbenika u području okoliša na koja bi se trebali odnositi standardi izvješćivanja o održivosti. U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi razmotriti i navesti sve zemljopisne ili druge kontekstualne informacije koje bi poduzeća trebala objavljivati kako bi se omogućilo razumijevanje njihovih glavnih učinaka na pitanja održivosti i glavnih rizika za poduzeće koji proizlaze iz pitanja održivosti. Pri određivanju informacija o čimbenicima povezanima s okolišem koje poduzeća trebaju objaviti trebala bi se osigurati koherentnost s definicijama iz članka 2. Uredbe (EU) 2020/852 i zahtjevima za izvješćivanje iz članka 8. te uredbe kao i delegiranih akata donesenih na temelju te uredbe.

(47)

Kad je riječ o informacijama povezanim s klimom, korisnike zanimaju fizički rizici i rizici tranzicije poduzeća te njihova otpornost na različite klimatske scenarije i planovi prilagođavanja na različite klimatske scenarije te planovi prilagođavanja na Unijin cilj klimatske neutralnosti do 2050. Zanima ih i razina i opseg emisija stakleničkih plinova i njihovo uklanjanje koje se pripisuje poduzeću, uključujući opseg u kojem poduzeće primjenjuje kompenzacije i izvor tih kompenzacija. Da bi se postiglo klimatski neutralno gospodarstvo nužno je uskladiti obračun stakleničkih plinova i standarda kompenzacije. Korisnicima su potrebne pouzdane informacije o kompenzacijama kojima se rješavaju problemi mogućeg dvostrukog računanja i precijenjenih vrijednosti, s obzirom na rizike za ostvarenje ciljeva povezanih s klimom koje dvostruko računanje i precijenjene vrijednosti mogu uzrokovati. Korisnici su također zainteresirani za napore koje društva ulažu za djelotvorno smanjenje apsolutnih emisija stakleničkih plinova kao dio njihovih strategija za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama, uključujući emisije iz prvog i drugog te prema potrebi trećeg područja primjene.

Kad je riječ o emisijama iz trećeg područja primjene, prioritet je za korisnike dobiti informacije o tome koje su kategorije trećeg područja primjene značajne u slučaju poduzeća, kao i o emisijama u svakoj od tih kategorija trećeg područja primjene. U standardima izvješćivanja o održivosti stoga bi trebalo odrediti informacije o kojima bi poduzeća trebala izvješćivati u vezi s tim pitanjima.

(48)

Da bi se postiglo klimatski neutralno i kružno gospodarstvo bez raspršenog onečišćenja, nužno je mobilizirati sve gospodarske sektore. Zato je ključno smanjiti potrošnju energije i povećati energetsku učinkovitost jer se energija koristi u svim dijelovima lanaca opskrbe. Stoga bi u standardima izvješćivanja o održivosti trebalo propisno razmotriti energetske aspekte, osobito u vezi s pitanjima okoliša, uključujući pitanja povezana s klimom.

(49)

U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi odrediti informacije koje poduzeća trebaju objavljivati o socijalnim čimbenicima, uključujući radne uvjete, uključenost socijalnih partnera, kolektivno pregovaranje, ravnopravnost, nediskriminaciju, raznolikost i inkluzivnost te ljudska prava. Takve bi informacije trebale obuhvaćati učinke poduzeća na ljude, uključujući radnike, i ljudsko zdravlje. Informacije koje poduzeća objavljuju o ljudskim pravima trebale bi, prema potrebi, uključivati informacije o prisilnom i dječjem radu u njihovim lancima vrijednosti. Zahtjevi za izvješćivanje o održivosti koji se odnose na prisilan rad ne bi trebali osloboditi tijela javne vlasti njihove odgovornosti da trgovinskom politikom i diplomatskim sredstvima rješavaju pitanje uvoza robe proizvedene kao rezultat kršenja ljudskih prava, uključujući prisilni rad. Poduzeća bi također trebala moći izvješćivati o mogućim rizicima i trendovima u pogledu zapošljavanja i prihoda.

U standardima izvješćivanja o održivosti koji se odnose na socijalne čimbenike trebalo bi odrediti informacije koje bi poduzeća trebala objavljivati s obzirom na načela europskog stupa socijalnih prava koja su relevantna za poduzeća, uključujući jednake mogućnosti za sve i radne uvjete. Akcijski plan za provedbu europskog stupa socijalnih prava koji je donijela Komisija 4. ožujka 2021. sadržava poziv za strože zahtjeve za poduzeća o izvješćivanju o socijalnim pitanjima. U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi odrediti i informacije koje poduzeća trebaju objavljivati s obzirom na ljudska prava, temeljne slobode, demokratska načela i standarde utvrđene u Međunarodnoj povelji o ljudskim pravima i drugim temeljnim konvencijama UN-a o ljudskim pravima, uključujući Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom, Deklaraciju UN-a o pravima autohtonih naroda, Konvenciju UN-a o pravima djeteta, Deklaraciju MOR-a o temeljnim načelima i pravima na radu, temeljne konvencije MOR-a, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Europsku socijalnu povelju i Povelju Europske unije o temeljnim pravima. Izvješćivanje o socijalnim čimbenicima, kao i okolišnim i upravljačkim čimbenicima, trebalo bi biti razmjerno području primjene i ciljevima ove Direktive o izmjeni. U standardima izvješćivanja o održivosti koji se odnose na rodnu ravnopravnost i jednaku plaću za rad jednake vrijednosti trebalo bi, među ostalim, navesti informacije o razlici u plaćama na temelju spola o kojima treba izvješćivati, uzimajući u obzir drugo relevantno pravo Unije. U standardima izvješćivanja o održivosti koji se odnose na zapošljavanje i uključivanje osoba s invaliditetom trebalo bi, među ostalim, navesti informacije o mjerama pristupačnosti koje je poduzeće poduzelo o kojima treba izvješćivati.

U standardima izvješćivanja o održivosti koji se odnose na osposobljavanje i razvoj vještina trebalo bi, među ostalim, navesti informacije o stopi i raščlambi radnika koji sudjeluju u osposobljavanju o kojima treba izvješćivati. U standardima izvješćivanja o održivosti koji se odnose na kolektivno pregovaranje trebalo bi, među ostalim, navesti informacije koje treba objaviti o postojanju radničkih vijeća, kao i o postojanju kolektivnih ugovora i udjelu radnika obuhvaćenih takvim ugovorima. U standardima izvješćivanja o održivosti koji se odnose na sudjelovanje radnika trebalo bi, među ostalim, navesti informacije koje treba objaviti o sudjelovanju radnika u upravnim i nadzornim odborima. U standardima izvješćivanja o održivosti koji se odnose na raznolikost trebalo bi navesti, među ostalim, informacije o rodnoj raznolikosti na najvišoj rukovodećoj razini i broj članova podzastupljenog spola u njihovim odborima o kojima treba izvješćivati.

(50)

Korisnici trebaju informacije o upravljačkim čimbenicima. Upravljački čimbenici koji su najvažniji korisnicima popisani su u mjerodavnim okvirima za izvješćivanje kao što su Globalna inicijativa za izvještavanje i Radna skupina za objavljivanje financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama, kao i u mjerodavnim globalnim okvirima kao što su načela globalnog upravljanja Međunarodne mreže za korporativno upravljanje i načela OECD-a i skupine G-20 o korporativnom upravljanju. U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi odrediti informacije koje bi poduzeća trebala objavljivati o upravljačkim čimbenicima. Takve informacije trebale bi obuhvaćati ulogu administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća s obzirom na pitanja održivosti, stručno znanje i vještine potrebne za ispunjavanje te uloge ili pristup takvih tijela tom stručnom znanju i vještinama, pitanje ima li društvo politiku u smislu poticaja koji se nude članovima tih tijela i koji su povezani s pitanjima održivosti te informacije o sustavima unutarnje kontrole i upravljanja rizicima poduzeća u vezi s postupkom izvješćivanja o održivosti. Korisnici trebaju informacije i o korporativnoj kulturi poduzeća i poslovnoj etici, što su priznati elementi mjerodavnih okvira za korporativno upravljanje kao što su načela globalnog upravljanja Međunarodne mreže za korporativno upravljanje, uključujući informacije o borbi protiv korupcije i podmićivanja, te o aktivnostima i naporima poduzeća usmjerenima na vršenje političkog utjecaja, uključujući njegove aktivnosti lobiranja.

Informacije o upravljanju poduzećem i kvaliteti odnosa s klijentima, dobavljačima i zajednicama na koje utječu aktivnosti poduzeća pomažu korisnicima da razumiju rizike poduzeća i njegove učinke povezane s pitanjima održivosti. Informacije o odnosima s dobavljačima uključuju prakse plaćanja s obzirom na datum ili razdoblje plaćanja, kamatnu stopu na zakašnjelo plaćanje ili naknadu za troškove naplate iz Direktive 2011/7/EU Europskog parlamenta i Vijeća (31). Svake su godine tisuće poduzeća, osobito mala i srednja poduzeća, pod administrativnim i financijskim opterećenjem jer im se plaća sa zakašnjenjem ili im se uopće ne plati. Zakašnjela plaćanja naposljetku uzrokuju nesolventnosti i stečaj, s pogubnim učincima na sve dijelove lanaca vrijednosti. Povećanje količine informacija o praksama plaćanja trebalo bi potaknuti druga poduzeća da identificiraju brze i pouzdane platitelje, otkriju nepoštene prakse plaćanja, pristupe informacijama o poduzećima s kojima posluju i pregovaraju o poštenijim uvjetima plaćanja.

(51)

Standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi promicati cjelovitiji pogled na sve informacije koje poduzeća objavljuju u izvješću poslovodstva kako bi korisnici tih informacija bolje razumjeli razvoj, poslovne rezultate, položaj i utjecaj poduzeća. Standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi, prema potrebi, razlikovati informacije koje bi poduzeća trebala objaviti pri izvješćivanju na pojedinačnoj razini i informacije koje bi poduzeća trebala objaviti na razini grupe. Standardi izvješćivanja o održivosti trebali bi sadržavati i smjernice za poduzeća o provedenom postupku utvrđivanja informacija o održivosti koje bi trebalo uključiti u izvješće poslovodstva jer bi se od poduzeća trebalo zahtijevati da objavljuje samo informacije koje su relevantne za razumijevanje njegovih učinaka na pitanja održivosti i informacije koje su relevantne za razumijevanje načina na koji pitanja održivosti utječu na njegov razvoj, poslovne rezultate i položaj.

(52)

Države članice trebale bi osigurati da se izvješćivanje o održivosti provodi u skladu s pravima radnika na obavještavanje i savjetovanje. Uprava poduzeća trebala bi stoga obavještavati predstavnike radnika na odgovarajućoj razini te s njima raspravljati relevantne informacije i načine pribavljanja i provjere informacija o održivosti. Za potrebu ove Direktive o izmjeni to podrazumijeva uspostavu dijaloga i razmjenu mišljenja između predstavnika radnika i središnje razine upravljanja ili bilo koje druge razine upravljanja koja bi mogla biti primjerenija, i to u takvo vrijeme, na takav način i s takvim sadržajem koji bi predstavnicima radnika omogućio da izraze svoje mišljenje. Njihovo mišljenje trebalo bi se priopćiti, ako je primjenjivo, relevantnim administrativnim, upravljačkim ili nadzornim tijelima.

(53)

Poduzeća u istom sektoru često su izložena sličnim rizicima povezanim s održivosti i često slično utječu na društvo i okoliš. Usporedbe poduzeća iz istog sektora posebno su korisne ulagateljima i drugim korisnicima informacija o održivosti. U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi stoga odrediti informacije koje bi trebala objavljivati poduzeća u svim sektorima i informacije koje bi trebala objavljivati poduzeća ovisno o sektoru u kojem posluju. Sektorski standardi izvješćivanja o održivosti posebno su važni u slučaju sektora koji su povezani s visokim rizicima održivost za okoliš ili učincima na okoliš, ljudska prava i upravljanje, uključujući sektore navedene u odjeljcima od A do H i odjeljku L Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1893/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (32), te relevantne aktivnosti u tim sektorima. Pri donošenju sektorskih standarda izvješćivanja o održivosti Komisija bi trebala osigurati da su informacije određene tim standardima izvješćivanja o održivosti razmjerne opsegu rizika i učinaka povezanih s pitanjima održivosti specifičnima za svaki sektor, uzimajući u obzir činjenicu da su rizici i učinci nekih sektora veći nego drugih. Komisija bi također trebala uzeti u obzir činjenicu da nisu sve djelatnosti u takvim sektorima nužno povezane s visokim rizicima ili učincima održivosti. Za poduzeća koja posluju u sektorima koji se posebno oslanjaju na prirodne resurse sektorski standardi izvješćivanja o održivosti zahtijevali bi otkrivanje učinaka povezanih s prirodom i rizika za biološku raznolikost i ekosustave.

U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi uzeti u obzir poteškoće na koje poduzeća mogu naići pri prikupljanju informacija od aktera u cijelom njihovom lancu vrijednosti, posebno od dobavljača koji pripadaju kategoriji malih ili srednjih poduzeća te dobavljača na tržištima i gospodarstvima u nastajanju. U standardima izvješćivanja o održivosti trebalo bi odrediti objave o lancima vrijednosti koje su razmjerne i relevantne s obzirom na opseg i složenost djelatnosti poduzeća te kapacitete i značajke poduzeća u lancima vrijednosti, što se osobito odnosi na one kapacitete i značajke poduzeća koja ne podliježu zahtjevima izvješćivanja o održivosti iz ove Direktive o izmjeni. U standardima izvješćivanja o održivosti ne bi trebalo odrediti objave kojima bi se od poduzeća zahtijevalo da od malih i srednjih poduzeća u svojem lancu vrijednosti pribave informacije koje nadilaze informacije koje se objavljuju u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti za mala i srednja poduzeća. Time se ne bi trebali dovoditi u pitanje zahtjevi Unije da poduzeća provode postupak dubinske analize.

(54)

Kako bi se pravodobno odgovorilo na potrebe korisnika za informacijama, a osobito na hitne potrebe za informacijama sudionika na financijskim tržištima koji podliježu zahtjevima iz delegiranih akata donesenih na temelju članka 4. stavaka 6. i 7. Uredbe (EU) 2019/2088, Komisija bi trebala donijeti prvi skup standarda izvješćivanja o održivosti delegiranim aktima do 30. lipnja 2023. U tom bi skupu standarda izvješćivanja o održivosti trebalo odrediti informacije koje bi poduzeća trebala objavljivati u pogledu svih područja izvješćivanja i pitanja održivosti i koje sudionici na financijskom tržištu trebaju kako bi ispunili obveze objavljivanja iz Uredbe (EU) 2019/2088. Komisija bi delegiranim aktima do 30. lipnja 2024. trebala donijeti drugi skup standarda izvješćivanja o održivosti, u kojem bi se odredile dodatne informacije koje bi poduzeća prema potrebi trebala objavljivati o pitanjima održivosti i područjima izvješćivanja te informacije specifične za sektor u kojem poduzeće posluje. Komisija bi trebala preispitati te standarde izvješćivanja o održivosti , uključujući standarde izvješćivanja o održivosti za mala i srednja poduzeća, svake tri godine kako bi uzela u obzir relevantne promjene, uključujući promjene međunarodnih standarda.

(55)

Direktivom 2013/34/EU nije propisano da poduzeća dostavljaju svoja izvješća poslovodstva u digitalnom formatu, što otežava pronalaženje i iskoristivost objavljenih informacija. Korisnici informacija o održivosti sve češće očekuju da će takve informacije biti lako dostupne, usporedive i strojno čitljive u digitalnim formatima. Države članice trebale bi moći zahtijevati da poduzeća koja podliježu zahtjevima izvješćivanja o održivosti iz Direktive 2013/34/EU svoja izvješća poslovodstva besplatno stave na raspolaganje javnosti na svojim internetskim stranicama. Digitalizacija stvara prilike za učinkovitije iskorištavanje informacija i potencijal za značajne uštede i za korisnike i za poduzeća. Digitalizacija isto tako omogućuje centralizaciju podataka na razini Unije i država članica u otvorenom i pristupačnom formatu koji olakšava čitanje i omogućuje usporedbu podataka. Stoga bi trebalo zahtijevati da poduzeća svoje izvješće poslovodstva sastavljaju u elektroničkom formatu za izvještavanje kako se navodi u članku 3. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2019/815 (33) i da opisno označavaju svoje izvješćivanje o održivosti, uključujući informacije iz članka 8. Uredbe (EU) 2020/852, u skladu s elektroničkim formatom za izvještavanje iz Delegirane uredbe (EU) 2019/815 nakon što se to utvrdi.

Bit će potrebna digitalna taksonomija za Unijine standarde izvješćivanja o održivosti kako bi se omogućilo označavanje objavljenih informacija u skladu s tim standardima izvješćivanja o održivosti. Te bi zahtjeve trebalo uključiti u rad na digitalizaciji koji je Komisija najavila u svojoj Komunikaciji od 19. veljače 2020. naslovljenoj „Europska strategija za podatke” i u svojoj Komunikaciji od 24. rujna 2020. naslovljenoj „Strategija za digitalne financije za EU”. Tim bi se zahtjevima dopunjavalo i stvaranje europske jedinstvene pristupne točke (ESAP) za javne korporativne informacije kako je predviđeno u Komunikaciji Komisije od 24. rujna 2020. naslovljenoj „Unija tržišta kapitala za građane i poduzeća – novi akcijski plan”, u kojoj se također razmatra potreba pružanja usporedivih informacija u digitalnom formatu.

(56)

Da bi se omogućilo uključivanje informacija o održivosti o kojima se izvješćuje u europsku jedinstvenu pristupnu točku, države članice trebale bi se pobrinuti da poduzeća čiji vrijednosni papiri nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji objavljuju svoje izvješće poslovodstva, uključujući izvješćivanje o održivosti, u elektroničkom formatu za izvještavanje predviđenom člankom 3. Delegirane uredbe (EU) 2019/815.

(57)

Člankom 19.a stavkom 4. Direktive 2013/34/EU državama članicama je omogućeno da izuzmu poduzeća od obveze uključivanja nefinancijskog izvješća propisanog člankom 19.a stavkom 1. te direktive u izvješće poslovodstva. Države članice to smiju učiniti ako predmetno poduzeće sastavlja zasebno izvješće koji se objavljuje zajedno s izvješćem poslovodstva u skladu s člankom 30. te direktive ili ako je to izvješće javno dostupno na internetskim stranicama poduzeća u razumnom roku koji ne premašuje šest mjeseci nakon datuma bilance i ako se na njega upućuje u izvješću poslovodstva. Ista mogućnost postoji za konsolidirano nefinancijsko izvješće iz Direktive 2013/34/EU. Dvadeset država članica iskoristilo je tu mogućnost. Međutim, mogućnost objavljivanja zasebnog izvješća ograničava dostupnost informacija koje povezuju financijske informacije i informacije o pitanjima održivosti. Ograničava i mogućnost pronalaženja i pristupačnost informacija korisnicima, osobito ulagateljima, koje zanimaju i financijske informacije i informacije o održivosti. Taj problem pogoršava moguće različito vrijeme objavljivanja financijskih informacija i informacija o održivosti. Objava u zasebnom izvješću ujedno može stvoriti dojam, interno i eksterno, da informacije o održivosti pripadaju kategoriji manje relevantnih informacija, što može negativno utjecati na percipiranu pouzdanost informacija. Stoga bi poduzeća trebala izvješćivati o informacijama o održivosti u jasno prepoznatljivom posebnom odjeljku izvješća poslovodstva, a državama članicama više ne bi trebalo dopustiti da izuzimaju poduzeća od obveze uključivanja informacija o održivosti u izvješće poslovodstva.

Takva obveza pridonijela bi pojašnjenju uloge nadležnih nacionalnih tijela u nadzoru izvješćivanja o održivosti u okviru izvješća poslovodstva sastavljenog u skladu s Direktivom 2004/109/EZ. Osim toga, poduzeća koja su dužna izvješćivati o informacijama o održivosti ni u kojem slučaju ne bi trebala biti izuzeta od obveze objavljivanja izvješća poslovodstva jer je važno osigurati da informacije o održivosti budu javno dostupne.

(58)

Člankom 20. Direktive 2013/34/EU zahtijeva se da poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji u svoje izvješće poslovodstva uključe izvješće o korporativnom upravljanju, koje među ostalim informacijama mora sadržavati opis politike raznolikosti koju poduzeće primjenjuje na svoja administrativna, upravljačka i nadzorna tijela. Člankom 20. Direktive 2013/34/EU poduzećima se omogućuje fleksibilnost odlučivanja o kojim će aspektima raznolikosti izvješćivati. Poduzeća nisu izričito obvezana na uključivanje informacija o nekom određenom aspektu raznolikosti. Kako bi se napredovalo prema ravnopravnoj zastupljenosti spolova u donošenju odluka u području gospodarstva, potrebno je osigurati da poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji uvijek izvješćuju o svojim politikama raznolikosti spolova i njihovoj provedbi. Međutim, kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje, takva bi poduzeća trebala imati mogućnost izvješćivanja o nekim informacijama iz članka 20. Direktive 2013/34/EU zajedno s drugim informacijama o održivosti. Odluče li tako postupiti, izvješće o korporativnom upravljanju trebalo bi uključivati upućivanje na izvješćivanje poduzeća o održivosti, a informacije koje se zahtijevaju u skladu s člankom 20. Direktive 2013/34/EU trebale bi i dalje podlijegati zahtjevima o provjeri izvješća o korporativnom upravljanju.

(59)

Člankom 33. Direktive 2013/34/EU zahtijeva se da države članice osiguravaju da su članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća kolektivno odgovorni da se godišnji financijski izvještaji, konsolidirani financijski izvještaji, izvješće poslovodstva, konsolidirano izvješće poslovodstva, izvješće o korporativnom upravljanju i konsolidirano izvješće o korporativnom upravljanju sastavljaju i objavljuju u skladu sa zahtjevima iz te direktive. Tu kolektivnu odgovornost trebalo bi proširiti na zahtjeve za digitalizaciju iz Delegirane uredbe (EU) 2019/815, na zahtjev za poštovanje standarda izvješćivanja o održivosti Unije i na zahtjev za opisno označavanje izvješćivanja o održivosti.

(60)

Profesija provjere razlikuje angažmane za ograničenu provjeru i razumnu provjeru. Zaključak angažmana za ograničenu provjeru obično se izražava negativno tako da se navodi da revizor nije utvrdio ništa zbog čega bi zaključio da je predmet ispitivanja značajno pogrešno prikazan. U okviru angažmana za ograničenu provjeru revizor provodi manje testova nego u angažmanu razumne provjere. Opseg posla u okviru angažmana ograničene provjere stoga je manji nego u okviru angažmana razumne provjere. Opseg posla u okviru angažmana razumne provjere podrazumijeva opsežne postupke, uključujući razmatranje unutarnjih kontrola poduzeća koje izvješćuje i znatna ispitivanja, te je stoga znatno veći nego u okviru angažmana ograničene provjere.

Zaključak angažmana razumne provjere obično se izražava potvrdno i u njemu se pruža mišljenje o mjeri predmeta ispitivanja u odnosu na prethodno utvrđene kriterije. Direktivom 2013/34/EU zahtijeva se da države članice osiguravaju da ovlašteni revizor ili revizorsko društvo provjeri je li dostavljeno nefinancijsko izvješće ili zasebno izvješće. Ne zahtijeva da neovisni pružatelj usluga provjere provjeri informacije iako je državama članicama dopušteno da zatraže takvu provjeru ako to žele. Nedostatak zahtjeva za provjeru u pogledu izvješćivanja o održivosti, za razliku od zahtjeva da ovlašteni revizor obavlja zakonske revizije na temelju angažmana razumne provjere, ugrozio bi vjerodostojnost objavljenih informacija o održivosti pa se stoga ne bi odgovorilo na potrebe predviđenih korisnika tih informacija. Iako je cilj slična razina provjere za financijsko izvještavanje i za izvješćivanje o održivosti, nedostatak zajednički dogovorenog standarda za provjeru izvješćivanja o održivosti stvara rizik različitog razumijevanja od čega bi se sastojao angažman razumne provjere za različite kategorije informacija o održivosti, i očekivanja u tom smislu, posebno s obzirom na informacije o budućim događajima i kvalitativne informacije.

Stoga bi trebalo razmotriti progresivan pristup poboljšanju potrebne razine provjere informacija o održivosti, počevši od obveze ovlaštenog revizora ili revizorskog društva da izrazi mišljenje o usklađenosti izvješćivanja o održivosti sa zahtjevima Unije na temelju angažmana ograničene provjere. To bi mišljenje trebalo obuhvatiti usklađenost izvješćivanja o održivosti sa standardima izvješćivanja o održivosti Unije, postupak koji poduzeće provodi kako bi utvrdilo informacije o kojima se izvješćuje u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti i usklađenost sa zahtjevom za opisno označavanje izvješćivanja o održivosti. Revizor bi trebao procijeniti i je li izvješćivanje poduzeća u skladu sa zahtjevima za izvješćivanje iz članka 8. Uredbe (EU) 2020/852. Da bi se osiguralo zajedničko razumijevanje od čega se sastoji angažman razumne provjere, i očekivanja u tom smislu, trebalo bi zahtijevati da ovlašteni revizor ili revizorsko društvo na temelju angažmana razumne provjere izražava mišljenje o usklađenosti izvješćivanja o održivosti sa zahtjevima Unije kada Komisija delegiranim aktima donese standarde za razumnu provjeru izvješćivanja o održivosti najkasnije do 1. listopada 2028., nakon procjene kojom se utvrđuje je li razumna provjera izvediva za revizore i poduzeća.

Postupnim prelaskom s ograničene provjere na razumnu provjeru omogućio bi se i progresivan razvoj tržišta provjere informacija o održivosti i prakse izvješćivanja poduzeća. Naposljetku, tim postupnim prelaskom postupno bi se povećavali troškovi poduzeća koja podnose izvještaje jer je provjera izvješćivanja o održivosti na temelju angažmana razumne provjere skuplja od provjere izvješćivanja o održivosti na temelju angažmana ograničene provjere. Ako to žele, poduzeća koja podliježu zahtjevima za izvješćivanje o održivosti trebala bi moći odlučiti o tome da se mišljenje o provjeri njihova izvješćivanja o održivosti temelji na postupku razumne provjere te bi se u takvim slučajevima smatralo da su ispunila obvezu da dobiju mišljenje na temelju angažmana ograničene provjere. Mišljenje na temelju angažmana razumne provjere u vezi s informacijama usmjerenima na budućnost isključivo je jamstvo da su takve informacije pripremljene u skladu s primjenjivim standardima.

(61)

Ovlašteni revizori ili revizorska društva već provjeravaju financijske izvještaje i izvješća poslovodstva. Provjera izvješćivanja o održivosti koju bi obavljali ovlašteni revizori ili revizorska društva pridonijela bi povezanosti i usklađenosti financijskih informacija i informacija o održivosti, što je posebno važno za korisnike informacija o održivosti. Međutim, postoji rizik daljnje koncentracije revizorskog tržišta, što bi moglo ugroziti neovisnost revizora i povećati naknade za reviziju ili naknade povezane s provjerom izvješćivanja o održivosti.

S obzirom na ključnu ulogu ovlaštenih revizora u pružanju provjere izvješćivanja o održivosti i osiguravanju pouzdanih informacija o održivosti, Komisija je najavila da će djelovati kako bi dodatno poboljšala kvalitetu revizije i stvorila otvorenije i raznolikije tržište revizije, što su uvjeti za uspješnu primjenu ove Direktive o izmjeni. Osim toga, poželjno je poduzećima ponuditi veći izbor neovisnih pružatelja usluga provjere za provjeru izvješćivanja o održivosti. Stoga bi državama članicama trebalo omogućiti da akreditiraju neovisne pružatelje usluga provjere u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (34) za davanje mišljenja o provjeri izvješćivanja o održivosti, koje bi trebalo objaviti zajedno s izvješćem poslovodstva. Osim toga, državama članicama trebalo bi dati mogućnost da dopuste ovlaštenom revizoru (ili više njih), osim onome (odnosno onima) koji obavlja (odnosno obavljaju) zakonsku reviziju financijskih izvještaja, da izrazi (odnosno izraze) mišljenje o izvješćivanju o održivosti. Nadalje, dopuste li neovisnim pružateljima usluga provjere da obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti, države članice trebale bi dopustiti i ovlaštenom revizoru, osim onom (odnosno onima) koji obavlja (odnosno obavljaju) zakonsku reviziju financijskih izvještaja, da izrazi (odnosno izraze) mišljenje o provjeri izvješćivanja o održivosti.

Države članice trebale bi utvrditi zahtjeve kojima se osiguravaju kvaliteta provjere izvješćivanja o održivosti koju obavljaju neovisni pružatelji usluga provjere i dosljedni ishodi u provjeri izvješćivanja o održivosti. Stoga bi svi neovisni pružatelji usluga provjere trebali podlijegati zahtjevima koji su ekvivalentni zahtjevima iz Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (35) u pogledu provjere izvješćivanja o održivosti, uz istodobnu prilagodbu značajkama neovisnih pružatelja usluga provjere koji ne obavljaju zakonske revizije. Konkretno, države članice trebale bi utvrditi ekvivalentne zahtjeve u pogledu osposobljavanja i ispita, stalnog obrazovanja, sustava osiguranja kvalitete, profesionalne etike, neovisnosti, objektivnosti, povjerljivosti i službene tajne, imenovanja i razrješenja, organizacije rada neovisnih pružatelja usluga provjere, istražnih radnji i sankcija te izvješćivanja o nepravilnostima. Time bi se zajamčili i jednaki uvjeti za sve osobe i društva kojima države članice dopuste izražavanje mišljenja o provjeri izvješćivanja o održivosti, uključujući ovlaštene revizore. Poduzeće koje zatraži mišljenje o svojem izvješćivanju o održivosti od akreditiranog neovisnog pružatelja usluga provjere koji nije ovlašteni revizor ne bi trebalo tražiti mišljenje o provjeri izvješćivanja o održivosti i od ovlaštenog revizora.

Neovisnim pružateljima usluga provjere koji su već akreditirani u državi članici za provjeru izvješćivanja o održivosti trebalo bi i dalje dopustiti da to čine. Isto tako, države članice trebale bi osigurati da neovisni pružatelji usluga provjere koji do datuma primjene novih zahtjeva o osposobljavanju i ispitu prolaze kroz postupak akreditacije ne podliježu tim novim zahtjevima za akreditaciju, pod uvjetom da taj postupak završe u roku od dvije godine od datuma početka primjene tih novih zahtjeva. Međutim, države članice trebale bi osigurati da svi neovisni pružatelji usluga provjere koje je država članica akreditirala za provjeru izvješćivanja o održivosti u roku od dvije godine od datuma primjene novih zahtjeva za akreditaciju steknu potrebno znanje o izvješćivanju o održivosti i provjeri izvješćivanja o održivosti provođenjem stalnog stručnog obrazovanja.

(62)

Kako bi se potaknulo slobodno kretanje usluga, države članice trebale bi omogućiti neovisnim pružateljima usluga provjere s poslovnim nastanom u drugoj državi članici da provode provjeru izvješćivanja o održivosti na njihovu državnom području. To bi također pogodovalo otvaranju tržišta provjere čak i ako sve države članice ne dopuštaju akreditaciju neovisnih pružatelja usluga provjere na svojem državnom području. Ako neovisni pružatelji usluga provjere izvješćivanja o održivosti provode provjeru izvješćivanja o održivosti na državnom području države članice domaćina, ta država članica domaćin treba moći odlučiti nadzirati neovisne pružatelje usluga provjere s obzirom na mogućnost utjecaja na provedeni okvir za nadzor revizora koji provode provjeru izvješćivanja o održivosti.

(63)

Države članice trebale bi se pobrinuti za to da se, ako se pravom Unije zahtijeva da elemente izvješćivanja o održivosti poduzeća verificira akreditirana neovisna treća strana, izvješće akreditirane neovisne treće strane stavi na raspolaganje kao prilog izvješću poslovodstva ili na drugi javno dostupan način. Takvo stavljanje na raspolaganje ne bi trebalo prejudicirati ishod mišljenja o provjeri, u odnosu na koje bi verifikacija treće strane trebala ostati neovisna. To ne bi smjelo podrazumijevati dupliciranje posla između revizora ili neovisnog pružatelja usluga provjere koje izražava mišljenje o provjeri i akreditirane neovisne treće strane.

(64)

Direktivom 2006/43/EZ utvrđuju se pravila koja se odnose na zakonsku reviziju godišnjih i konsolidiranih financijskih izvještaja. Potrebno je osigurati da se na reviziju financijskih izvještaja i provjeru izvješćivanja o održivosti koju obavlja ovlašteni revizor primjenjuju usklađena pravila. Direktiva 2006/43/EZ trebala bi se primjenjivati kad mišljenje o izvješćivanju o održivosti izražava ovlašteni revizor ili revizorsko društvo.

(65)

Pravilima o odobravanju i priznavanju ovlaštenih revizora i revizorskih društava trebalo bi omogućiti kvalificiranje ovlaštenih revizora i za provjeru izvješćivanja o održivosti. Države članice trebale bi osigurati da ovlašteni revizori koji žele steći kvalifikaciju za provjeru izvješćivanja o održivosti imaju potrebnu razinu teorijskog znanja o predmetima relevantnima za provjeru izvješćivanja o održivosti i sposobnost primjene takvih znanja u praksi.

Stoga bi ovlašteni revizori trebali završiti praktično osposobljavanje u trajanju od najmanje osam mjeseci u provjeri godišnjeg i konsolidiranog izvješćivanja o održivosti ili u drugim uslugama povezanim s održivosti, uzimajući u obzir prethodno radno iskustvo. Međutim, ovlašteni revizori koje je država članica već odobrila ili priznala trebali bi i dalje moći obavljati provjere izvješćivanja o održivosti. Jednako tako, države članice trebale bi osigurati da fizičke osobe koje se nalaze u postupku odobrenja u trenutku početka primjene zahtjeva za provjeru izvješćivanja o održivosti utvrđenih ovom Direktivom o izmjeni ne podliježu tim zahtjevima pod uvjetom da taj postupak dovrše u roku od sljedeće dvije godine. Međutim, države članice trebale bi osigurati da ovlašteni revizori kojima je izdano odobrenje za rad u roku od dvije godine nakon datuma primjene tih zahtjeva i koji žele obavljati provjere izvješćivanja o održivosti steknu potrebno znanje o izvješćivanju o održivosti i provjeri izvještaja o održivosti provođenjem stalnog stručnog obrazovanja. Fizičke osobe koje odluče zatražiti izdavanje odobrenja za rad samo kao ovlašteni revizori za financijsku reviziju trebali bi moći naknadno odlučiti steći kvalifikaciju i za provjeru izvješćivanja o održivosti. Kako bi to učinili, te bi osobe trebale ispuniti potrebne zahtjeve koje su utvrdile države članice kako bi se osiguralo da imaju i potrebnu razinu teorijskog znanja o temama relevantnima za provjeru izvješćivanja o održivosti i sposobnost primjene tog znanja u praksi.

(66)

Trebalo bi osigurati usklađenost zahtjeva uvedenih za revizore u pogledu zakonskih revizija i provjera izvješćivanja o održivosti koje obavljaju. Stoga bi trebala postojati barem jedna određena osoba koja aktivno sudjeluje u obavljanju provjere izvješćivanja o održivosti („glavni partner za održivost”). Trebalo bi zahtijevati da su ovlašteni revizori pri provjeri izvješćivanja o održivosti dužni posvetiti dovoljno vremena i dodijeliti dovoljno resursa i stručnog znanja kako bi primjereno obavljali svoje dužnosti. U evidenciji računa klijenta trebalo bi iskazivati naknade naplaćene za provjeru izvješćivanja o održivosti i otvoriti spis o provjeri koji bi sadržavao informacije o provjeri izvješćivanja o održivosti. Ako isti ovlašteni revizor provodi zakonsku reviziju godišnjih financijskih izvještaja i provjeru izvješćivanja o održivosti, trebalo bi biti moguće uključiti spis o provjeri u revizorski spis. Međutim, zahtjevi uvedeni za ovlaštene revizore u vezi s provjerom izvješćivanja o održivosti trebali bi se primjenjivati samo na one ovlaštene revizore koji provode provjeru izvješćivanja o održivosti.

(67)

Ovlašteni revizori ili revizorska društva koji provode provjeru izvješćivanja o održivosti trebali bi imati visoku razinu tehničkog i specijaliziranog stručnog znanja u području održivosti.

(68)

Direktivom 2006/43/EZ zahtijeva se da države članice uvedu odgovarajuća pravila kako bi se izbjeglo da na naknade za zakonsku reviziju utječe ili ih određuje činjenica pružanja dodatnih usluga subjektu koji je predmet revizije ili da se naknade na bilo koji način uvjetuju. Tom direktivom također se zahtijeva da države članice osiguraju da se ovlašteni revizori koji obavljaju zakonsku reviziju pridržavaju pravila o profesionalnoj etici, neovisnosti, objektivnosti, povjerljivosti i službenoj tajni. Radi usklađenosti primjereno je ta pravila proširiti na ovlaštene revizore koji obavljaju provjeru izvješćivanja o održivosti.

(69)

Kako bi se osigurala ujednačena praksa provjere i visokokvalitetna provjera izvješćivanja o održivosti u cijeloj Uniji, Komisiju bi trebalo ovlastiti da delegiranim aktima donese standarde provjere održivosti. Države članice trebale bi imati mogućnost primjenjivati nacionalne standarde, postupke ili zahtjeve za provjeru dok Komisija delegiranim aktima ne donese standard provjere kojim se uređuje isto pitanje. Tim standardima provjere trebalo bi utvrditi postupke koje revizor slijedi kako bi donio zaključke o provjeri izvješćivanja o održivosti. Stoga bi Komisija delegiranim aktima do 1. listopada 2026. trebala donijeti standarde za provjeru za ograničene provjere. Kako bi se olakšalo usklađivanje provjere izvješćivanja o održivosti u svim državama članicama, trebalo bi potaknuti Odbor europskih tijela za nadzor revizije (CEAOB) da donese neobvezujuće smjernice za utvrđivanje postupaka koje treba slijediti pri izražavanju mišljenja o provjeri izvješćivanja o održivosti dok Komisija ne donese standard provjere kojim se uređuje to pitanje.

(70)

Direktivom 2006/43/EZ utvrđuju se pravila o zakonskoj reviziji grupe poduzeća. Slična pravila trebala bi se utvrditi za provjeru konsolidiranog izvješćivanja o održivosti.

(71)

Direktivom 2006/43/EZ zahtijeva se da ovlašteni revizori ili revizorska društva u revizorskom izvješću prikazuju rezultate svoje zakonske revizije. Slična pravila trebala bi se utvrditi za provjeru izvješćivanja o održivosti. Rezultati provjere izvješćivanja o održivosti trebali bi biti predstavljeni u izvješću o provjeri. Ako isti ovlašteni revizor provodi zakonsku reviziju godišnjih financijskih izvještaja i provjeru izvješćivanja o održivosti, trebalo bi biti moguće predstaviti informacije o provjeri izvješćivanja o održivosti u revizorskom izvješću.

(72)

Direktivom 2006/43/EZ zahtijeva se da države članice uspostavljaju sustav ispitivanja osiguranja kvalitete ovlaštenih revizora i revizorskih društava. Da bi se osiguralo obavljanje ispitivanja osiguranja kvalitete i za provjere izvješćivanja o održivosti i da osobe koje obavljaju ispitivanje osiguranja kvalitete imaju odgovarajuće stručno obrazovanje i iskustvo u izvješćivanju o održivosti i u provjeri izvješćivanja o održivosti, taj zahtjev za uspostavljanje sustava ispitivanja osiguranja kvalitete trebalo bi proširiti i na provjeru izvješćivanja o održivosti. Kao prijelazna mjera, do 31. prosinca 2025., osobe koje obavljaju ispitivanja osiguranja kvalitete povezana s provjerom izvješćivanja o održivosti trebale bi biti izuzete od zahtjeva da posjeduju relevantno iskustvo u izvješćivanju o održivosti i u provjeri izvješćivanja o održivosti ili u drugim uslugama povezanima s održivosti.

(73)

Direktivom 2006/43/EZ zahtijeva se da države članice uspostavljaju režim istražnih radnji i sankcija za ovlaštene revizore i revizorska društva koja obavljaju zakonske revizije. Tom direktivom zahtijeva se i da države članice uspostave djelotvoran sustav javnog nadzora te osiguraju da se regulatornim aranžmanima za sustave javnog nadzora omogući djelotvorna suradnja na razini Unije u vezi s aktivnostima nadzora država članica. Takve bi zahtjeve trebalo proširiti na ovlaštene revizore i revizorska društva koja provode provjere izvješćivanja o održivosti kako bi se osigurala usklađenost istražnih radnji, sankcija i nadzornih okvira uspostavljenih za rad revizora u okviru zakonske revizije i provjere izvješćivanja o održivosti.

(74)

U Direktivi 2006/43/EZ navode se pravila o postavljanju i razrješavanju ovlaštenih revizora i revizorskih društava koja obavljaju zakonsku reviziju. Ta bi pravila trebalo proširiti na provjeru izvješćivanja o održivosti kako bi se osigurala usklađenost pravila uvedenih za revizore u pogledu njihova rada u okviru zakonske revizije i provjere izvješćivanja o održivosti.

(75)

Na temelju članka 6. Direktive 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (36) države članice dužne su osigurati da dioničari poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji, djelujući pojedinačno ili skupno, imaju pravo staviti točke na dnevni red glavne skupštine, pod uvjetom da je uz svaku takvu točku priloženo obrazloženje ili prijedlog odluke za usvajanje na glavnoj skupštini te da imaju pravo izložiti prijedloge odluka o točkama koje su uključene ili koje će se uključiti na dnevni red glavne skupštine, ovisno o slučaju. Ako ta prava podliježu uvjetu da relevantni dioničar ili dioničari drže minimalni udio u poduzeću, taj minimalni udio ne smije prelaziti 5 % dioničkog kapitala. Kad je riječ o provjeri izvješćivanja o održivosti, dioničari bi trebali moći ostvarivati prava iz članka 6. Direktive 2007/36/EZ radi podnošenja prijedloga odluka za usvajanje na glavnoj skupštini kojima se zahtijeva da, kao prvo, akreditirana treća strana koja ne pripada istom revizorskom društvu ili mreži kao ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koje obavlja zakonsku reviziju pripremi izvješće o određenim elementima izvješćivanja o održivosti i da, kao drugo, takvo izvješće bude dostupno glavnoj skupštini.

Za poduzeća koja podliježu zahtjevima o izvješćivanju o održivosti uvedenima ovom Direktivom o izmjeni i koja nisu obuhvaćena područjem primjene članka 6. Direktive 2007/36/EZ dioničari koji predstavljaju više od 5 % glasačkih prava ili 5 % kapitala poduzeća, djelujući pojedinačno ili skupno, trebali bi imati i pravo na podnošenje prijedloga odluke za usvajanje na glavnoj skupštini kojim se zahtijeva da, prvo, akreditirana treća strana koja ne pripada istom revizorskom društvu ili mreži kao ovlašteni revizor ili revizorsko društvo koji obavljaju zakonsku reviziju pripremi izvješće o određenim elementima izvješćivanja o održivosti i, drugo, da se takvo izvješće stavi na raspolaganje glavnoj skupštini.

(76)

Direktivom 2006/43/EZ zahtijeva se da države članice osiguraju da svaki subjekt od javnog interesa ima revizorski odbor i utvrđuje njegove zadaće s obzirom na zakonsku reviziju. Tom revizorskom odboru trebalo bi dodijeliti određene zadaće u pogledu provjere izvješćivanja o održivosti. Te bi zadaće trebale uključivati obvezu da se upravno ili nadzorno tijelo subjekta od javnog interesa obavijesti o ishodu provjere izvješćivanja o održivosti i da mu se objasni kako je revizorski odbor pridonio integritetu izvješćivanja o održivosti i koja je bila njegova uloga u tom postupku. Državama članicama trebalo bi omogućiti da dopuste da funkcije dodijeljene revizorskom odboru koje se odnose na izvješćivanje o održivosti i koje se odnose na provjeru izvješćivanja o održivosti obavlja upravno ili nadzorno tijelo kao cjelina ili posebno tijelo koje je osnovalo upravno ili nadzorno tijelo.

(77)

Direktiva 2006/43/EZ sadržava zahtjeve za registraciju i nadzor revizora i revizorskih subjekata iz trećih zemalja. Da bi se osigurao usklađen okvir za rad revizora pri obavljanju i zakonske revizije i provjere izvješćivanja o održivosti, nužno je te zahtjeve proširiti na provjeru izvješćivanja o održivosti.

(78)

Uredba (EU) br. 537/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (37) primjenjuje se na ovlaštene revizore i revizorska društva koja obavljaju zakonske revizije subjekata od javnog interesa. Kako bi se osigurala neovisnost ovlaštenog revizora pri obavljanju zakonske revizije, tom se uredbom uspostavlja ograničenje u pogledu naknada koje ovlašteni revizor može primiti za druge usluge. Važno je pojasniti da se provjera izvješćivanja o održivosti ne bi trebala uzimati u obzir pri izračunu tog ograničenja. Nadalje, Uredbom (EU) br. 537/2014 zabranjuje se pružanje određenih nerevizorskih usluga u određenim razdobljima kada ovlašteni revizor obavlja financijsku reviziju. Usluge povezane s pripremom izvješćivanja o održivosti, uključujući sve usluge savjetovanja, trebalo bi smatrati zabranjenim uslugama tijekom razdoblja propisanog u Uredbi (EU) br. 537/2014. Zabrana pružanja takvih usluga trebala bi se primjenjivati u svim slučajevima u kojima ovlašteni revizor obavlja zakonsku reviziju financijskih izvještaja.

Kako bi se osigurala neovisnost ovlaštenog revizora, određene nerevizorske usluge također bi trebale biti zabranjene kada ovlašteni revizor obavlja provjeru izvješćivanja o održivosti. Uredbom (EU) br. 537/2014 zahtijeva se da ovlašteni revizori priopćuju nepravilnosti subjektu koji je predmet revizije i, pod određenim okolnostima, tijelima koja su države članice odredile za istraživanje takvih nepravilnosti. Tu bi obvezu trebalo prema potrebi proširiti na ovlaštene revizore i revizorska društva u pogledu njihova rad na provjeri izvješćivanja o održivosti subjekata od javnog interesa.

(79)

Direktivom 2004/109/EZ nacionalnim nadzornim tijelima dodijeljena je zadaća osiguranja usklađenosti poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji sa zahtjevima za korporativno izvješćivanje. U članku 4. te direktive navodi se sadržaj koji treba uključiti u godišnje financijske izvještaje, ali nedostaje izričito upućivanje na članke 19.a i 29.a Direktive 2013/34/EU, kojima je propisano sastavljanje nefinancijskog izvješća i konsolidiranog nefinancijskog izvješća. Posljedično, nadležna nacionalna tijela nekih država članica nemaju zakonske ovlasti za nadziranje tih nefinancijskih izvješća, posebno ako su ta nefinancijska izvješća objavljena zasebno, izvan godišnjeg financijskog izvještaja, što države članice zasad mogu dopustiti. Stoga je u članak 4. stavak 5. Direktive 2004/109/EZ potrebno umetnuti upućivanje na izvješćivanje o održivosti. Potrebno je zahtijevati i da odgovorne osobe izdavatelja u godišnjem financijskom izvještaju potvrde da je prema njihovu saznanju izvješće poslovodstva sastavljeno u skladu sa standardima izvješćivanja o održivosti.

Osim toga, s obzirom na to da su zahtjevi za izvješćivanje o održivosti novi, Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) trebalo bi izdati smjernice za nadležna nacionalna tijela radi promicanja konvergentnog nadzora izvješćivanja o održivosti izdavatelja na koje se primjenjuje Direktiva 2004/109/EZ. Te bi se smjernice trebale primjenjivati samo na nadzor poduzeća čiji su vrijednosni papiri uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu u Uniji.

(80)

Kako bi se odredili zahtjevi navedeni u ovoj Direktivi o izmjeni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s utvrđivanjem standarda izvješćivanja o održivosti i utvrđivanjem standarda za provjeru izvješćivanja o održivosti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (38) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(81)

Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o provedbi ove Direktive o izmjeni i u njemu obuhvatiti, među ostalim: ocjenu ostvarenja ciljeva ove Direktive o izmjeni, uključujući konvergenciju praksi izvješćivanja među državama članicama; procjenu broja malih i srednjih poduzeća koja dobrovoljno primjenjuju standarde izvješćivanja o održivosti; procjenu toga treba li i na koji način područje primjene zahtjeva za izvješćivanje dodatno proširiti, posebno u odnosu na mala i srednja poduzeća te na poduzeća iz trećih zemalja koja posluju izravno na unutarnjem tržištu Unije bez poduzeća kćeri ili podružnice na teritoriju Unije; procjenu provedbe zahtjeva za izvješćivanje za poduzeća kćeri i podružnice poduzeća iz trećih zemalja koji su uvedeni ovom Direktivom o izmjeni, uključujući procjenu broja poduzeća iz trećih zemalja s poduzećem kćeri ili podružnicom koje podliježu zahtjevima za izvješćivanje u skladu s Direktivom 2013/34/EU; procjenu mehanizma za izvršavanje i relevantnih pragova utvrđenih Direktivom 2013/34/EU; procjenu toga treba li se i kako za osobe s invaliditetom osigurati pristupačnost izvješća o održivosti koja objavljuju poduzeća obuhvaćena područjem primjene ove Direktive o izmjeni.

To izvješće o provedbi ove Direktive o izmjeni trebalo bi se objaviti do 30. travnja 2029. i svake tri godine nakon toga te mu se prema potrebi prilažu zakonodavni prijedlozi. Komisija bi do 31. prosinca 2028. trebala preispitati razinu koncentracije tržišta provjera održivosti i izvijestiti o njoj. Tim bi se preispitivanjem trebali uzeti u obzir nacionalni režimi koji se primjenjuju na neovisne pružatelje usluga provjere i procijeniti pridonose li ti nacionalni režimi i u kojoj mjeri otvaranju tržišta provjere. Komisija bi do 31. prosinca 2028. trebala procijeniti moguće pravne mjere kako bi se osigurala dostatna diversifikacija tržišta za provjeru održivosti i odgovarajuća kvaliteta izvješćivanja o održivosti. Izvješće o razini koncentracije tržišta provjere održivosti trebalo bi se dostaviti Europskom parlamentu i Vijeću do 31. prosinca 2028. i prema potrebi mu se prilažu zakonodavni prijedlozi.

(82)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive o izmjeni ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva o izmjeni ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(83)

Uredbu (EU) br. 537/2014, Direktivu 2004/109/EZ, Direktivu 2006/43/EZ i Direktivu 2013/34/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(84)

Provedeno je savjetovanje s ESB-om koji je donio mišljenje 7. rujna 2021.,