–

za Alstom Transport SA, O. Gavrilă, C. Ciolan i I. Nedelcu, avocați,

–

za Compania Naţională de Căi Ferate CFR SA, I. Pintea,

–

za Strabag AG – Sucursala Bucureşti, S. Neagu, A. Viespe, Ș. Dinu i L. Savin, avocați,

–

za Europsku komisiju, G. Wils, P. Ondrůšek i L. Nicolae, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. stavaka 1. i 3. i članka 2.c Direktive Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru (SL 1992., L 76, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 72.), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL 2014., L 94, str. 1. i ispravci SL 2015., L 114, str. 24., SL 2018., L 82, str. 17. i SL 2018., L 181, str. 88.) (u daljnjem tekstu: Direktiva 92/13).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva Alstom Transport SA, s jedne strane, i Compania Națională de Căi Ferate CFR SA (u daljnjem tekstu: CFR), Strabag AG – Sucursala Bucureşti (u daljnjem tekstu: Strabag) i Swietelsky AG Linz– Sucursala București, s druge strane, o izračunu roka za podnošenje zahtjeva za preispitivanje odluke donesene u okviru provedbe postupka sklapanja ugovora o javnoj nabavi radova.

3

Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak i članak 1. stavak 3. Direktive 92/13 predviđaju:

„1.   […]

Države članice poduzimaju mjere neophodne kako bi osigurale da se, u pogledu ugovora obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/25/EU [Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL 2014., L 94, str. 243.)] ili Direktive 2014/23/EU [Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji], odluke javnih naručitelja mogu učinkovito razmatrati i, osobito, u najkraćem roku u skladu s uvjetima utvrđenima u člancima od 2. do 2.f ove Direktive, iz razloga što su takve odluke dovele do povrede prava Unije u području nabave ili povrede nacionalnih pravila koja prenose to pravo.

[…]

3.   Države članice osiguravaju da su, prema detaljnim pravilima koja mogu utvrditi države članice, postupci pravne zaštite dostupni barem svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.”

4

U skladu s člankom 2.a stavkom 2. Direktive 92/13:

„[…]

Svakom zainteresiranom ponuditelju i natjecatelju uz odluku o odabiru mora se dostaviti:

[…]”

5

Članak 2.c Direktive 92/13 predviđa:

„Kada država članica predvidi da se svi zahtjevi za reviziju odluke naručitelja, donesene u okviru ili u odnosu na postupak sklapanja ugovora koji potpada u područje primjene Direktive 2014/25/EU ili Direktive 2014/23/EU, moraju podnijeti prije isteka određenog roka, taj je rok najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je odluka naručitelja poslana ponuditelju ili natjecatelju, ako se koristi faks ili elektronička sredstva, ili, ako se koriste druga sredstva komunikacije, taj je rok najmanje 15 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je odluka naručitelja poslana ponuditelju ili natjecatelju, ili najmanje 10 kalendarskih dana računajući od dana poslije dana primitka odluke naručitelja. Uz odluku naručitelja, svakom ponuditelju ili natjecatelju mora se priložiti sažetak odgovarajućih razloga. U slučaju kad se zahtjev za pravnu zaštitu podnosi vezano uz odluke navedene u članku 2. stavku 1. točki (b) ove Direktive, a koje ne podliježu posebnoj obvezi obavješćivanja, rok je najmanje 10 kalendarskih dana od dana objave pojedine odluke.”

6

Članak 2. stavak 1. Legea nr. 101/2016 privind remediile și căile de atac în materie de atribuire a contractelor de achiziție publică, a contractelor sectoriale și a contractelor de concesiune de lucrări și concesiune de servicii, precum și pentru organizarea și funcționarea Consiliului Național de Soluționare a Contestațiilor (Zakon br. 101/2016 kojim se uređuju pravna sredstva u području dodjele ugovora o javnoj nabavi, sektorskih ugovora, ugovora o koncesiji radova i usluga te ustrojstvo i način rada Nacionalnog vijeća za rješavanje sporova) glasi kako slijedi:

„Svaka osoba koja smatra da je jedno od njezinih legitimnih prava ili interesa povrijeđeno aktom javnog naručitelja ili nedonošenjem odluke o zahtjevu u zakonski predviđenom roku može tražiti poništenje akta, obvezu javnog naručitelja da donese akt ili poduzme korektivne mjere ili pak priznavanje navodnog prava ili legitimnog interesa [pred Consiliuom Național de Soluționare a Contestațiilor (Nacionalno vijeće za rješavanje sporova) ili sudskim tijelom], u skladu s odredbama ovog zakona.”

7

Članak 3. tog zakona predviđa:

„1.   Za potrebe ovog zakona primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

3.   Za potrebe stavka 1. točke (f) podtočke i. smatra se da osoba ima ili je imala interes povezan s postupkom javne nabave ako još nije konačno isključena iz tog postupka. Isključenje je konačno ako su o njemu obaviješteni zainteresirani natjecatelj/ponuditelj i ako ga Consiliu [Național de Soluționare a Contestațiilor (Nacionalno vijeće za rješavanje sporova)] ili sud smatraju zakonitim ili ako ono više ne može biti predmet postupka preispitivanja.”

8

Prema članku 8. navedenog zakona:

„1.   Osoba koja se smatra oštećenom aktom javnog naručitelja može se obratiti Consiliu [Național de Soluționare a Contestațiilor (Nacionalno vijeće za rješavanje sporova)] radi poništenja tog akta, nametanja javnom naručitelju obveze donošenja akta ili korektivnih mjera i priznavanja navodnog prava ili legitimnog interesa, u sljedećim rokovima:

9

Članak 49. stavak 1. tog zakona predviđa:

„U svrhu donošenja sudske odluke o zahtjevu za preispitivanje, osoba koja se smatra oštećenom može se obratiti nadležnom sudu u skladu s odredbama ovog zakona.”

10

CFR je objavio poziv na nadmetanje u okviru provedbe postupka sklapanja sektorskog ugovora o javnoj nabavi radova na obnovi željezničke pruge.

11

Ponuda koju je podnio konzorcij RailWorks, na čelu kojeg je društvo Alstom Transport, proglašena je dopuštenom 13. ožujka 2018., ali ju je CFR isključio 5. srpnja 2018. zbog razmatranja u vezi sa sposobnošću društva RailWorks da provede ugovor.

12

Presudom od 19. listopada 2018., Tribunalul Bucureşti (Viši sud u Bukureštu, Rumunjska) odbio je tužbu društva Alstom Transport protiv CFR‑ove odluke kojom je isključena ponuda konzorcija RailWorks i kao uspješan ponuditelj određen konzorcij BraSig. Presudom od 20. prosinca 2018., Curtea de Apel București (Žalbeni sud u Bukureštu, Rumunjska), prihvatio je žalbu koju je društvo Alstom Transport podnijelo protiv te presude i poništilo predmetnu odluku. On je također utvrdio da je ponuda konzorcija RailWorks dopuštena i da je CFR bio obvezan ponovno ocijeniti ponudu konzorcija BraSig vodeći računa o primjedbama koje je u odnosu na njega iznio konzorcij RailWorks.

13

Nakon ponovne ocjene koju je naložio Curtea de Apel București (Žalbeni sud u Bukureštu), ponuda konzorcija RailWorks proglašena je dopuštenom 12. veljače 2019. te je dopisom od 19. lipnja 2019., društvo Alstom Transport određeno kao uspješni ponuditelj u predmetnom postupku javne nabave.

14

Društvo Alstom Transport podnijelo je novu tužbu 5. srpnja 2019. pred Tribunalul București (Viši sud u Bukureštu) kojom je tražilo, među ostalim, poništenje CFR‑ove odluke kojom je ponuda konzorcija BraSig proglašena dopuštenom i sukladnom, kao i izvješća o postupku javne nabave i svih akata koji se odnose na načine ocjenjivanja te ponude. Nadalje, društvo Alstom Transport tražilo je od tog suda da naloži CFR‑u da isključi navedenu ponudu zbog toga što je konzorcij BraSig u nekoliko navrata pokušao utjecati na članove odbora za ocjenjivanje CFR‑a kako bi doveo u nepovoljan položaj ponudu konzorcija RailWorks.

15

Presudom od 8. kolovoza 2019., Tribunalul București (Viši sud u Bukureštu) odbacio je tu tužbu kao nepravodobnu. Taj je sud u tom pogledu smatrao da je rok od deset dana predviđen člankom 8. stavkom 1. točkom (a) Zakona br. 101/2016 počeo teći od datuma na koji je društvo Alstom Transport obaviješteno o ishodu postupka javne nabave a ne od datuma na koji je ono saznalo za izvješće o postupku javne nabave.

16

Društvo Alstom Transport podnijelo je žalbu protiv te presude Curtei de Apel București (Žalbeni sud u Bukureštu), sudu koji je uputio zahtjev. U prilog svojoj žalbi ono ističe da je dopisom od 19. lipnja 2019. o ishodu postupka javne nabave, spomenutom u točki 13. ove presude, ono obaviješteno samo o ocjeni njegove ponude te da iz toga nije proizlazila nikakva informacija o načinima ocjene ponude koju je podnio konzorcij BraSig. Društvo Alstom Transport istaknulo je da je saznalo za izvješće o postupku javne nabave i, prešutno, za te načine ocjenjivanja, tek 25. lipnja 2019., kada je dobilo pristup dokumentaciji iz postupka javne nabave nakon što je to zatražilo 20. lipnja 2019. Posljedično, prema njegovu stajalištu, rok od deset dana iz prethodne točke ove presude počeo je teći 25. lipnja 2019.

17

U tim je okolnostima Curtea de Apel București (Žalbeni sud u Bukureštu) odlučila prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li članak 1. stavak 1. treći podstavak, članak 1. stavak 3. i članak 2.c Direktive [92/13] tumačiti na način da se rok u kojem uspješni ponuditelj u postupku javne nabave može podnijeti zahtjev za preispitivanje odluke javnog naručitelja kojom se ponuda koju je podnio ponuditelj koji je u okviru postupka rangiranja niže rangiran proglašava dopuštenom treba izračunati počevši od datuma na koji nastaje interes uspješnog ponuditelja, odnosno nakon što je neuspješni ponuditelj podnio zahtjev za preispitivanje ishoda postupka javne nabave?”

18

Najprije valja navesti to da iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da sud koji je uputio zahtjev pita Sud o tumačenju članka 1. stavka 1. četvrtog podstavka Direktive 92/13 a ne o tumačenju članka 1. stavka 1. trećeg podstavka te direktive.

19

Tako treba smatrati da svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 1. stavak 1. četvrti podstavak, članak 1. stavak 3. i članak 2.c Direktive 92/13 tumačiti na način da se rok u kojem uspješni ponuditelj može podnijeti zahtjev za preispitivanje naručiteljeve odluke kojom se ponuda neuspješnog ponuditelja proglašava dopuštenom može izračunati počevši od datuma na koji je taj uspješni ponuditelj primio tu odluku čak i ako tog datuma, s jedne strane, neuspješni ponuditelj nije ili nije još podnio zahtjev za preispitivanje ishoda postupka javne nabave i ako, s druge strane, uspješni ponuditelj nije primio relevantne informacije u pogledu načina ocjenjivanja ponude navedenog neuspješnog ponuditelja.

20

Budući da članak 1. stavak 1. četvrti podstavak, članak 1. stavak 3. i članak 2.c Direktive Vijeća 89/665/EEZ od 21. prosinca 1989. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na primjenu postupaka kontrole na sklapanje ugovora o javnoj nabavi robe i javnim radovima (SL 1989., L 395, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 6., str. 3. i ispravak SL 2016., L 63, str. 44.), kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, odgovaraju članku 1. stavku 1. četvrtom stavku i članku 1. stavku 3. te članku 2.c Direktive 92/13, sudska praksa koja se odnosi na te odredbe Direktive 89/665, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23, također je relevantna za tumačenje predmetnih odredbi Direktive 92/13.

21

Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak Direktive 92/13 propisuje državama članicama, kad je riječ o ugovorima koji ulaze u područje primjene Direktive 2014/25 ili Direktive 2014/23, da osiguraju da se odluke javnih naručitelja mogu razmatrati učinkovito i u najkraćem roku. Utvrđivanje prekluzivnih rokova za podnošenje pravnih lijekova omogućava ostvarivanje cilja hitnosti koji se želi postići tom direktivom obvezujući subjekte na osporavanje pripremnih mjera ili privremenih odluka donesenih u okviru postupka javne nabave u kratkim rokovima (vidjeti analogijom rješenje od 14. veljače 2019., Cooperativa Animazione Valdocco, C‑54/18, EU:C:2019:118, t. 27. i navedenu sudsku praksu).

22

Propisivanje razumnih prekluzivnih rokova za podnošenje pravnih lijekova načelno zadovoljava zahtjev učinkovitosti koji proizlazi iz Direktive 92/13 jer on predstavlja primjenu temeljnog načela pravne sigurnosti i u skladu je s temeljnim pravom na djelotvornu sudsku zaštitu (vidjeti analogijom rješenje od 14. veljače 2019., Cooperativa Animazione Valdocco, C‑54/18, EU:C:2019:118, t. 28. i navedenu sudsku praksu).

23

Stoga u skladu s člankom 2.c Direktive 92/13, kada država članica predvidi rokove za podnošenje zahtjeva za preispitivanje odluke javnog naručitelja donesene u okviru postupka javne nabave koji ulazi u područje primjene Direktive 2014/25 ili Direktive 2014/23 ili u vezi s tim postupkom, rokovi za preispitivanje navedene odluke određuju se ovisno o načinima dostave naručiteljeve odluke ponuditeljima.

24

Tako rok iznosi najmanje deset kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je ta odluka poslana ponuditelju ili natjecatelju, ako se koriste faks ili elektronička sredstva. Ako se koriste druga sredstva komunikacije, taj je rok najmanje petnaest kalendarskih dana računajući od dana poslije dana kad je odluka javnog naručitelja poslana ponuditelju ili natjecatelju, ili najmanje deset kalendarskih dana računajući od dana poslije dana primitka te odluke. U slučaju podnošenja zahtjeva za preispitivanje odluka iz članka 2. stavka 1. točke (b) Direktive 92/13 koje ne podliježu posebnom obavješćivanju, rok je najmanje deset kalendarskih dana od dana objave predmetne odluke.

25

U ovom slučaju rumunjsko pravo predviđa da rok od deset dana počinje teći za sve ponuditelje, uključujući uspješnog ponuditelja, od dana koji slijedi nakon dana saznanja za naručiteljev akt. Tako uspješni ponuditelj koji namjerava osporavati odluku kojom se ponuda neuspješnog ponuditelja proglašava dopuštenom treba svoj zahtjev za preispitivanje podnijeti u tom roku neovisno o, s jedne strane, pitanju je li ili, prema potrebi, kad taj neuspješni ponuditelj podnio zahtjev za preispitivanje te odluke i o, s druge strane, činjenici da taj uspješni ponuditelj nije imao nikakve informacije o načinima ocjenjivanja ponude navedenog neuspješnog ponuditelja.

26

Iako se sud koji je uputio zahtjev u svojem zahtjevu za prethodnu odluku kao i stranke iz glavnog postupka i Europska komisija u svojim pisanim očitovanjima bave uvjetom pravnog interesa, valja utvrditi da je taj sud odlučio svoje pitanje ograničiti samo na pitanje početka roka za podnošenje zahtjeva za preispitivanje.

27

U tom pogledu valja navesti da članak 1. stavak 3. Direktive 92/13 nameće državama članicama obvezu osiguranja da su, prema detaljnim pravilima koja one mogu utvrditi, postupci preispitivanja dostupni barem svakoj osobi koja ima ili je imala interes za dobivanje određenog ugovora i koja je pretrpjela ili bi mogla pretrpjeti štetu zbog navodnog kršenja.

28

Ta odredba primjenjuje se osobito na situaciju svakog ponuditelja koji procijeni da je odluka o dozvoli sudjelovanja konkurenta u postupku javne nabave nezakonita i da mu prijeti opasnost od nastanka štete, pri čemu ta opasnost predstavlja dovoljan temelj za neposredni interes za podnošenje zahtjeva za preispitivanje navedene odluke, neovisno o šteti koja, uostalom, može proizaći iz dodjele ugovora drugom natjecatelju (vidjeti analogijom rješenje od 14. veljače 2019., Cooperativa Animazione Valdocco, C‑54/18, EU:C:2019:118, t. 36.).

29

Tako se Direktivi 92/13 načelno ne protivi nacionalni propis koji predviđa da svaki pravni lijek protiv odluka javnog naručitelja mora biti podnesen u roku predviđenom u tu svrhu i da se svaka nepravilnost u postupku javne nabave na koju se poziva u prilog tom pravnom lijeku mora istaknuti u tom istom roku pod prijetnjom gubitka prava, na način da nakon proteka tog roka više nije moguće osporavati takvu odluku ili isticati takvu nepravilnost ako je predmetni rok razuman (vidjeti analogijom rješenje od 14. veljače 2019., Cooperativa Animazione Valdocco, C‑54/18, EU:C:2019:118, t. 40. i navedenu sudsku praksu).

30

Iz toga slijedi da uspješni ponuditelj može biti obvezan poštovati rok u svrhu podnošenja zahtjeva za preispitivanje naručiteljeve odluke koja se odnosi na dopuštenost sudjelovanja neuspješnog ponuditelja u postupku javne nabave čak i u slučaju da je ta odluka dio odluke kojom se određuje uspješni ponuditelj kao takav te da neuspješni ponuditelj na taj datum nije ili nije još podnio zahtjev za preispitivanje te odluke.

31

Međutim, ne može se isključiti da, u okviru posebnih okolnosti ili u pogledu nekih njihovih uvjeta, primjena nacionalnih pravila o prekluziji može ugroziti prava koja pravo Unije dodjeljuje pojedincima, osobito pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje sadržano u članku 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (vidjeti analogijom rješenje od 14. veljače 2019., Cooperativa Animazione Valdocco, C‑54/18, EU:C:2019:118, t. 43. i navedenu sudsku praksu).

32

U tom pogledu valja podsjetiti na to da se učinkoviti pravni lijekovi protiv povreda primjenjivih odredaba u području sklapanja ugovora o javnoj nabavi mogu osigurati samo ako rokovi koji su predviđeni za podnošenje tih pravnih lijekova počinju teći tek od dana kada je tužitelj saznao ili je morao saznati za navodnu povredu navedenih odredaba (vidjeti analogijom rješenje od 14. veljače 2019., Cooperativa Animazione Valdocco, C‑54/18, EU:C:2019:118, t. 45. i navedenu sudsku praksu).

33

U tu svrhu naručiteljevoj odluci koju se dostavlja podnositeljima treba, u skladu s člankom 2.c Direktive 92/13, priložiti sažetak odgovarajućih razloga.

34

Taj sažetak odgovarajućih razloga koji treba priložiti naručiteljevim odlukama koje se posebno priopćavaju ponuditeljima kao i onima koje su objavljene i ne podliježu posebnom priopćavanju, namijenjen je osiguranju toga da dotični ponuditelji saznaju ili mogu saznati za eventualnu povredu pravila koja se primjenjuju na postupke javne nabave.

35

U ovom slučaju, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, odgovarajući razlozi za donošenje naručiteljeve odluke koja se odnosi na dopuštenost sudjelovanja konzorcija BraSig u postupku javne nabave o kojem je riječ u glavnom postupku mogli su se izvesti iz izvješća o postupku javne nabave iz točaka 14. do 16. ove presude, koje na temelju rumunjskog prava treba staviti na raspolaganje dotičnim ponuditeljima uvidom na licu mjesta.

36

Međutim, takvo pravno jamstvo pristupa razlozima za donošenje odlukâ naručitelja nije istovjetno priopćenju, prilikom objave ili dostave tih odluka, odgovarajućih razloga za njihovo donošenje ponuditeljima.

37

Tako, u takvim okolnostima u kojima ponuditelji nisu saznali za odgovarajuće razloge za donošenje odluke javnog naručitelja ni objavom ni dostavom te odluke, rok u kojem uspješni ponuditelj može podnijeti zahtjev za preispitivanje odluke javnog naručitelja kojom se ponuda neuspješnog ponuditelja proglašava dopuštenom počinje teći od datuma priopćenja tom uspješnom ponuditelju odgovarajućih razloga za donošenje navedene odluke kojima se jamči da je navedeni uspješni ponuditelj znao ili mogao znati za eventualne povrede prava Unije koje sadržava takva odluka a ne od datuma zaprimanja te odluke.

38

S obzirom na prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti tako da članak 1. stavak 1. četvrti podstavak, članak 1. stavak 3. i članak 2.c Direktive 92/13 treba tumačiti na način da rok u kojem uspješni ponuditelj može podnijeti zahtjev za preispitivanje naručiteljeve odluke kojom se, u okviru donošenja odluke o dodjeli ugovora, ponuda neuspješnog ponuditelja proglašava dopuštenom, može izračunati počevši od datuma na koji je taj uspješni ponuditelj primio tu odluku o dodjeli ugovora čak i ako, na taj datum, neuspješni ponuditelj nije ili nije još podnio zahtjev za preispitivanje te odluke. Nasuprot tomu, ako prilikom dostave ili objave navedene odluke navedenom uspješnom ponuditelju, u skladu s tim člankom 2.c, nije priopćen sažeti prikaz odgovarajućih razloga za njezino donošenje, kao što su to informacije o načinima ocjenjivanja navedene ponude, taj rok treba izračunati počevši od priopćenja takvog sažetka tom uspješnom ponuditelju.

39

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deveto vijeće) odlučuje:

Članak 1. stavak 1. četvrti podstavak, članak 1. stavak 3. i članak 2.c Direktive Vijeća 92/13/EEZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru, kako je izmijenjena Direktivom 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014., treba tumačiti na način da rok u kojem uspješni ponuditelj može podnijeti zahtjev za preispitivanje naručiteljeve odluke kojom se, u okviru donošenja odluke o dodjeli ugovora, ponuda neuspješnog ponuditelja proglašava dopuštenom, može izračunati počevši od datuma na koji je taj uspješni ponuditelj primio tu odluku o dodjeli ugovora čak i ako, na taj datum, neuspješni ponuditelj nije ili nije još podnio zahtjev za preispitivanje te odluke. Nasuprot tomu, ako prilikom dostave ili objave navedene odluke navedenom uspješnom ponuditelju, u skladu s tim člankom 2.c, nije priopćen sažeti prikaz odgovarajućih razloga za njezino donošenje, kao što su to informacije o načinima ocjenjivanja navedene ponude, taj rok treba izračunati počevši od priopćenja takvog sažetka tom uspješnom ponuditelju.