EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62020CA0092

Predmet C-92/20: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Rottendorf Pharma GmbH/Hauptzollamt Bielefeld (Zahtjev za prethodnu odluku – Carinska unija – Carinski zakonik Zajednice – Uredba (EEZ) br. 2913/92 – Članak 239. stavak 1. druga alineja – Povrat zakonito naplaćene carine – Posebna situacija – Izdavanje odobrenja za puštanje u slobodni promet – Poništenje odobrenja i izdavanje odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje s retroaktivnim učinkom – Ponovni izvoz robe iz područja Europske unije – Nepodnošenje robe carini)

SL C 110, 29.3.2021, p. 13–13 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

29.3.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 110/13


Presuda Suda (sedmo vijeće) od 3. veljače 2021. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Finanzgericht Düsseldorf – Njemačka) – Rottendorf Pharma GmbH/Hauptzollamt Bielefeld

(Predmet C-92/20) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Carinska unija - Carinski zakonik Zajednice - Uredba (EEZ) br. 2913/92 - Članak 239. stavak 1. druga alineja - Povrat zakonito naplaćene carine - Posebna situacija - Izdavanje odobrenja za puštanje u slobodni promet - Poništenje odobrenja i izdavanje odobrenja za postupak unutarnje proizvodnje s retroaktivnim učinkom - Ponovni izvoz robe iz područja Europske unije - Nepodnošenje robe carini)

(2021/C 110/12)

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Düsseldorf

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Rottendorf Pharma GmbH

Tuženik: Hauptzollamt Bielefeld

Izreka

Članak 239. stavak 1. drugu alineju Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice treba tumačiti na način da, s jedne strane, gospodarski subjekt može tražiti povrat plaćene carine samo kada se nalazi u posebnoj situaciji te kada mu se ne može pripisati očita nemarnost ili prijevara, i da, s druge strane, okolnost da je predmetna roba ponovno bila izvezena u treću zemlju a da nije ušla u gospodarske tokove Europske unije nije dovoljna kako bi se utvrdilo da se taj gospodarski subjekt nalazio u takvoj posebnoj situaciji. Isti zaključak vrijedi kada je postupanje koje je dovelo do nametanja predmetne carine posljedica pogreške u podacima sadržanima u sustavu za obradu podataka, s obzirom na to da se ta pogreška mogla izbjeći da je isti gospodarski subjekt bio uzeo u obzir uvjete iz odobrenja koje mu je bilo dodijeljeno.


(1)  SL C 201, 15. 6. 2020.


Top