This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62019CN0452
Case C-452/19: Request for a preliminary ruling from the Juzgado de Primera Instancia e Instrucción No 6 de Ceuta (Spain) lodged on 12 June 2019 — YV v Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, S.A.
predmet C-452/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta (Španjolska) — YV protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.
predmet C-452/19: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta (Španjolska) — YV protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.
SL C 328, 30.9.2019, p. 13–13
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
30.9.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 328/13 |
Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. lipnja 2019. uputio Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta (Španjolska) — YV protiv Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.
(predmet C-452/19)
(2019/C 328/14)
Jezik postupka: španjolski
Sud koji je uputio zahtjev
Juzgado de Primera Instancia e Instrucción no 6 de Ceuta
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: YV
Tuženik: Banco Bilbao Vizcaya Argentaria S.A.
Prethodna pitanja
1. |
Je li, radi očuvanja zaštite potrošača i korisnika i poštovanja sudske prakse koja je razvija, u skladu s pravom Unije, Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (1), a osobito njezinim člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1., to što Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) u svojim presudama 44 do 49 od 23. siječnja 2019. kao nedvosmislen kriterij određuje da je u potrošačkim ugovorima o hipotekarnom kreditu nepoštena ona odredba o kojoj se nije pregovaralo i kojom se određuje da sve troškove ugovaranja hipotekarnog kredita treba snositi korisnik kredita, uz raspodjelu različitih iznosa uključenih u navedenu nepoštenu odredbu koja je proglašena ništavom, između banke kao pružatelja usluge i potrošača kao korisnika kredita, kako bi se ograničio povrat neopravdano plaćenih iznosa primjenom nacionalnog zakonodavstva? Je li, radi očuvanja zaštite potrošača i korisnika i poštovanja sudske prakse koja je razvija, u skladu s pravom Unije, Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a osobito njezinim člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. stavkom 1., to što Tribunal Supremo (Vrhovni sud, Španjolska) logički tumači odredbu koja je ništava zbog svoje nepoštenosti ako njezino ukidanje i učinci ne utječu na mogućnost daljnjeg postojanja ugovora o kreditu osiguranog hipotekom? |
2. |
Nadalje, a u vezi s člankom 394. LEC-a kojim se utvrđuje objektivni kriterij uspjeha u pogledu postupovnih troškova, treba li smatrati da, ako se poništi nepoštena odredba o troškovima, ali su učinci navedene ništavosti ograničeni samo na gore navedenu raspodjelu troškova, to povrjeđuje načela djelotvornosti i načela neobvezatnosti prava Europske unije ako su djelomično prihvaćeni tužbeni zahtjevi i može li se tumačiti da time dolazi do obrnutog odvraćajućeg učinka te posljedičnog nepostojanja zaštite legitimnih interesa potrošačâ i korisnika? |
(1) SL 1993., L 95, str. 29. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)