–

za NMI Technologietransfer GmbH, A. Holle i C. Lindemann, Rechtsanwälte,

–

za EuroNorm GmbH, A. Fuchs, M. Netzel i G. Saremba,

–

za Europsku komisiju, K. Blanck i V. Bottka, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. [UFEU‑a] (SL 2014., L 187, str. 1.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između društva NMI Technologietransfer GmbH (u daljnjem tekstu: NMI TT) i društva EuroNorm GmbH u vezi s odbijanjem potonjeg da prvonavedenom dodijeli subvenciju za financiranje projekta istraživanja i razvoja u korist malih i srednjih poduzeća (MSP).

3

Uvodne izjave 9. i 13. Preporuke Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikro, malih i srednjih poduzeća (SL 2003., L 124, str. 36., u daljnjem tekstu: Preporuka iz 2003.) glase kako slijedi:

[…]

4

Uvodne izjave 30. i 40. Uredbe br. 651/2014 glase:

[…]

5

Članak 1. te uredbe, naslovljen „Područje primjene”, u stavku 1. propisuje:

„Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće kategorije potpora:

[…]

[…]”

6

Članak 2. navedene uredbe predviđa:

„Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]

[…]”

7

Članak 2. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, naslovljen „Definicije MSP‑ova”, glasi:

„1.   Kategorija mikro, malih i srednjih poduzeća (‚MSP’) sastoji se od poduzeća koja imaju manje od 250 zaposlenih i godišnji promet koji ne premašuje 50 milijuna [eura] i/ili godišnju bilancu koja ne premašuje 43 milijuna [eura].

2.   Unutar kategorije MSP‑ova malo poduzeće definira se kao poduzeće koje ima manje od 50 zaposlenih, a čiji godišnji promet i/ili godišnja bilanca ne premašuje 10 milijuna [eura].

3.   Unutar kategorije MSP‑ova mikro‑poduzeće definira se kao poduzeće koje ima manje od 10 zaposlenih, a čiji godišnji promet i/ili godišnja bilanca ne premašuje 2 milijuna [eura].”

8

Članak 3. tog priloga, naslovljen „Vrste poduzeća koje se uzimaju u obzir pri izračunu broja osoblja i financijskih iznosa”, glasi:

„1.   ‚Neovisno poduzeće’ je svako poduzeće koje nije razvrstano pod partnersko poduzeće u smislu stavka 2. ni pod povezano poduzeće u smislu stavka 3.

2.   ‚Partnersko poduzeće’ su sva poduzeća koja nisu razvrstana pod povezana poduzeća u smislu stavka 3., a između kojih postoji sljedeća veza: poduzeće (poduzeće‑majka) posjeduje, samostalno ili zajedno s jednim ili više povezanih poduzeća u smislu stavka 3., 25 % ili više kapitala ili glasačkih prava drugog poduzeća (poduzeće‑kći).

Međutim, poduzeće se može svrstati u neovisna poduzeća, to jest u ona koja nemaju drugih partnerskih poduzeća, čak i ako su sljedeći ulagači dosegli ili premašili prag od 25 %, pod uvjetom da ti ulagači nisu, u smislu stavka 3., bilo samostalno ili zajednički povezani s dotičnim poduzećem:

[…]

[…]

3.   ‚Povezana poduzeća’ su poduzeća među kojima postoji jedna od sljedećih veza:

Postoji pretpostavka da vladajući utjecaj ne postoji ako se ulagači navedeni u drugom podstavku stavka 2. ne uključuju izravno ili neizravno u upravljanje dotičnim poduzećem, ne dovodeći u pitanje svoja prava u svojstvu vlasnika udjela.

Povezanima se smatraju i poduzeća koja su međusobno povezana preko jednog ili više drugih poduzeća, odnosno bilo kojeg ulagača spomenutog u stavku 2., na bilo koji od načina opisanih u prvom podstavku.

Povezanima se smatraju i poduzeća koja jednu od tih povezanosti ostvaruju posredstvom fizičke osobe ili skupine fizičkih osoba koje zajedno djeluju ako se bave svojom djelatnošću ili dijelom svoje djelatnosti na istom mjerodavnom tržištu ili susjednim tržištima.

[…]

4.   Osim u slučajevima utvrđenima u stavku 2., drugom podstavku, poduzeće se ne može smatrati MSP‑om ako jedno ili više tijela javne vlasti zajedno ili samostalno, izravno ili neizravno upravlja s 25 % ili više kapitala ili glasačkih prava u dotičnom poduzeću.

[…]”

9

Članak 2. Direktive Komisije 2006/111/EZ od 16. studenoga 2006. o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća, kao i o financijskoj transparentnosti unutar određenih poduzeća (SL 2006., L 318, str. 17.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 163.) predviđa:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]”

10

Na temelju točke 3.1.1. podtočke (a) Richtliniea „Zentrales Innovationsprogramm Mittelstand” (Smjernica „Središnji inovacijski program za MSP‑ove”) Saveznog ministarstva gospodarstva i energetike, u verziji od 15. travnja 2015., MSP‑ovi s poslovnim nastanom u Njemačkoj mogu biti kandidati za istraživačke i razvojne projekte.

11

U bilješci 3. te smjernice navodi se da su odredbe Priloga I. Uredbi br. 651/2014 primjenjive kako bi se utvrdilo je li poduzeće MSP.

12

Članak 2. Statuta NMI Naturwissenschaftliches und Medizinisches Instituta an der Universität Tübingen (NMI prirodoslovni i medicinski institut Sveučilišta u Tübingenu, u daljnjem tekstu: NMI‑Institut), u verziji koju je 11. kolovoza 2015. odobrio Regierungspräsidium Tübingen (Gradsko vijeće Tübingena) (u daljnjem tekstu: Statut NMI‑Instituta), određuje:

„Cilj je zaklade promicanje znanosti i istraživanja. Taj će se cilj osobito ostvariti:

13

Članak 5. tog statuta glasi:

„Tijela zaklade su

14

U skladu s člankom 6. tog statuta:

„(1)   Članovi starateljskog odbora su:

Članove navedene u točkama (e) do (h) imenuje Ministarstvo financija i gospodarstva savezne zemlje Baden‑Württemberg, članovi navedeni u točkama (e) i (f) imenuju se uz suglasnost Ministarstva znanosti, istraživanja i umjetnosti savezne zemlje Baden‑Württemberg na prijedlog Sveučilišta u Tübingenu ili Visoke škole u Reutlingenu; član naveden u točki (g) imenuje se uz suglasnost Fraunhofer‑Gesellschaft zur Förderung der angewandten Forschung e.V. Članovi navedeni u točki (h) imenuju se uz suglasnost starateljskog odbora, jedan na prijedlog Trgovačke i industrijske komore savezne zemlje Baden‑Württemberg i jedan na prijedlog Landesverbanda der baden‑württembergischen Industrie eV (Industrijsko udruženje savezne zemlje Baden‑Württemberg).

(2)   Ministarstvo financija i gospodarstva može u starateljski odbor imenovati dvije osobe povezane s radom zaklade.

[…]

(5)   Djelatnost u okviru starateljskog odbora je volonterska.”

15

Članak 7. Statuta NMI‑Instituta glasi:

„(1)   Starateljski odbor utvrđuje načela koja uređuju rad zaklade u okviru zadaća iz članka 2. i osigurava njihovo poštovanje.

(2)   Starateljski odbor nakon vijećanja utvrđuje:

[…]”

16

Članak 13. tog statuta predviđa:

„(1)   Statut se može izmijeniti i zaklada se može raspustiti rezolucijom starateljskog odbora. Upravni odbor mora biti prethodno saslušan. Rezolucije zahtijevaju većinu od dvije trećine članova starateljskog odbora.

(2)   U slučaju dobrovoljnog ili prisilnog raspuštanja zaklade ili prestanka važenja ciljeva koji daju pravo na porezne olakšice, imovina zaklade prenosi se na saveznu zemlju Baden‑Württemberg.”

17

NMI‑Institut je zaklada građanskog prava s pravnom osobnošću sa sjedištem u Reutlingenu (Njemačka) čiji je cilj promicanje znanosti i istraživanja.

18

NMI TT je društvo s ograničenom odgovornošću koje je osnovano na istoj adresi kao i NMI‑Institut, nad kojim taj institut ima 90 % vlasništva i čiji je cilj vrednovanje znanja i iskustva, pružanje savjetodavnih usluga kao i provođenje istraživanja na temelju ugovora u području inženjerstva, znanosti i medicine. Konkretno, svrha društva NMI TT, čija se određena područja istraživanja također podudaraju s onima NMI‑Instituta, jest da radi ostvarivanja financijske dobiti provede u praksi rezultate do kojih je došao taj institut.

19

Kapital NMI‑Instituta u bitnome drže privatna društva, a grad Reutlingen drži oko 6 %. Starateljski odbor NMI‑Instituta (u daljnjem tekstu: starateljski odbor), čije se odluke u načelu donose običnom većinom, sastoji se od 17 članova, među kojima su predstavnik Ministarstva financija i gospodarstva savezne zemlje Baden‑Württemberg, predstavnik Ministarstva znanosti, istraživanja i umjetnosti te savezne zemlje, gradonačelnik Reutlingena, rektor i tri profesora Sveučilišta u Tübingenu, predsjednik Visoke škole u Reutlingenu i direktor Trgovačke i industrijske komore tog grada.

20

Društvo NMI TT obratilo se 26. srpnja 2016. društvu EuroNorm – nositelju projekta u smislu Smjernice „Središnji inovacijski program za MSP‑ove”, u njezinoj verziji od 15. travnja 2015., kojemu je Ministarstvo gospodarstva i energije u ime Savezne Republike Njemačke odobrilo obavljanje upravnih zadaća u području subvencija u njezino ime i u skladu s javnim pravom – sa zahtjevom za subvenciju financiranja projekta istraživanja i razvoja u skladu s tom smjernicom za razdoblje od 1. rujna 2016. do 31. kolovoza 2018.

21

Odlukom od 28. veljače 2017. EuroNorm je odbio taj zahtjev uz obrazloženje da se NMI TT ne može kvalificirati kao MSP u smislu Priloga I. Uredbi br. 651/2014 jer je na temelju članka 3. stavka 4. tog priloga ta kvalifikacija isključena ako 25 % ili više kapitala ili glasačkih prava predmetnog poduzetnika kontrolira, izravno ili neizravno, jedno javno tijelo ili više njih, pojedinačno ili zajedno. Točno je da je, prema EuroNormu, isključena izravna kontrola javnih tijela nad NMI TT‑om jer 90 % njegova kapitala drži zaklada građanskog prava, u ovom slučaju NMI‑Institut. Međutim, postojanje neizravnog nadzora javnih tijela može se pretpostaviti jer se većina članova starateljskog odbora sastoji od predstavnika savezne zemlje, grada, sveučilišta i ustanove javnog visokog obrazovanja te trgovačke i industrijske komore, koja u njemačkom pravu također ima status javnog tijela. Osim toga, budući da su NMI‑Institut i NMI TT povezana poduzeća u smislu članka 3. stavka 3. točke (a) navedenog priloga, ne može se primijeniti iznimka propisana člankom 3. stavkom 2. drugim podstavkom točkama (a) do (d) tog priloga.

22

NMI TT protiv te odluke podnio je žalbu u prilog kojoj je tvrdio da je EuroNorm pogrešno ocijenio utjecaj javnih tijela na NMI‑Institut i stoga na njega. Naime, za razliku od udruženja ili društva s ograničenom odgovornošću, čije djelovanje određuju odluke koje donosi većina njegovih članova ili imatelja udjela, djelovanje zaklade građanskog prava temelji se isključivo na volji njezinih osnivača. Stoga u ovom slučaju starateljski odbor ne može utjecati ni na odluke NMI‑Instituta ni na odluke NMI TT‑a. Starateljski odbor prije bi se trebao smatrati specijaliziranim savjetodavnim tijelom. Štoviše, članovi starateljskog odbora obavljaju svoje djelatnosti volonterski i njegovi se sastanci održavaju samo jednom godišnje.

23

Odlukom od 12. lipnja 2017. EuroNorm je odbio tu žalbu, navodeći da starateljski odbor usmjerava NMI‑Institut s obzirom na zadaće koje su mu povjerene njegovim statutom. Osim toga, budući da je područje djelatnosti NMI TT‑a također dio djelatnosti NMI‑Instituta, trebalo bi pretpostaviti postojanje dovoljnog utjecaja javnih vlasti na to društvo.

24

Društvo NMI TT podnijelo je tužbu protiv te odluke Verwaltungsgerichtu Berlin (Upravni sud u Berlinu, Njemačka), u okviru koje naglašava široke ovlasti koje općenito ima upravni odbor zaklade. Tako u ovom slučaju u okviru NMI‑Instituta starateljski odbor ne može davati nikakve upute upravnom odboru, uključujući u pogledu izvršavanja NMI‑Instituta socijalnih prava koja ima u društvu NMI TT. EuroNorm ponavlja da, s obzirom na ovlasti koje su mu dodijeljene Statutom NMI‑Instituta, starateljski odbor, čija većina članova predstavlja javna tijela, izvršava prevladavajući utjecaj na NMI‑Institut i stoga na NMI TT.

25

Sud koji je uputio zahtjev smatra da rješenje spora ovisi o tome je li EuroNorm pravilno smatrao da se NMI TT na temelju članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 ne može kvalificirati kao MSP u smislu tog priloga te je li stoga pravilno odbio zahtjev za subvenciju koji je podnijelo to društvo, pri čemu je EuroNorm smatrao da je projekt istraživanja i razvoja o kojem je riječ u glavnom postupku kao takav bio prihvatljiv za financiranje. Taj se sud stoga pita treba li, u okolnostima u glavnom postupku, pretpostaviti postojanje neizravne kontrole javnih tijela nad NMI TT‑om preko NMI‑Instituta.

26

U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Berlin (Upravni sud u Berlinu) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

27

Sa svojih osam pitanja, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti želi znati, kao što to osobito proizlazi iz teksta prvog od tih pitanja, treba li članak 3. stavak 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se isključuje da se poduzeće može smatrati MSP‑om ako je tijelo poduzeća koje u njemu drži većinu kapitala, iako nije ovlašteno osiguravati njegovo svakodnevno upravljanje, većinski sastavljeno od članova koji predstavljaju javna tijela, u smislu te odredbe, tako da potonja zbog te činjenice zajednički imaju neizravnu kontrolu, u smislu te odredbe, nad prvonavedenim poduzećem.

28

U tu svrhu taj sud nastoji, s jedne strane, utvrditi, kao što to proizlazi iz njegova drugog i trećeg pitanja, obuhvaća li pojam „javno tijelo” tijela poput sveučilišta i visokoškolskih obrazovnih ustanova te trgovačke i industrijske komore a da pritom nije važno da osobe koje su ta tijela imenovala volonterski zasjedaju u dotičnom poduzeću.

29

S druge strane, svojim četvrtim, petim, šestim, sedmim i osmim pitanjem navedeni sud u biti pita je li za postojanje kontrole u smislu članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 dovoljno to da javna tijela imaju zajednički, makar i neizravno, najmanje 25 % kapitala ili glasačkih prava predmetnog poduzeća, u skladu sa statutom poduzeća koje ima izravnu kontrolu nad tim poduzećem, a da nije potrebno ispitati mogu li ta tijela utjecati na stvarno izvršavanje svojih predstavnika svojih glasačkih prava i usklađivati ga ili uzimaju li potonji stvarno u obzir interese tih tijela.

30

Iz elemenata kojima Sud raspolaže proizlazi da su ta pitanja postavljena u kontekstu zahtjeva za subvenciju koji je podnijelo poduzeće NMI TT, koje je spin‑off zaklade građanskog prava, NMI‑Instituta, koja drži 90 % kapitala i 88,8 % glasačkih prava tog poduzeća i čiji se starateljski odbor sastoji, među ostalim, od dvaju predstavnika ministarstava savezne zemlje, gradonačelnika jednog grada, rektora i triju profesora jednog sveučilišta i predsjednika jedne visokoškolske obrazovne ustanove tog grada te direktora trgovačke i industrijske komore tog grada, koji čine većinu u tom starateljskom odboru.

31

Radi ispitivanja navedenih pitanja, valja podsjetiti na to da, kao što to proizlazi, među ostalim, iz uvodne izjave 40. Uredbe br. 651/2014, čiji je cilj utvrditi određene kategorije državnih potpora spojivima s unutarnjim tržištem u skladu s člancima 107. i 108. UFEU‑a, Komisija usvaja povoljniji pristup u pogledu državnih potpora MSP‑ovima zbog nedostataka tržišta zbog kojih se ta poduzeća moraju suočiti s određenim brojem prepreka koje ograničavaju njihov društveno i ekonomski poželjan razvoj.

32

U skladu s člancima 2. i 3. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, poduzeće se može smatrati MSP‑om u smislu te uredbe ako ispunjava tri kriterija: kriterij broja zaposlenih osoba, financijski kriterij, koji se odnosi na godišnji promet ili ukupnu godišnju bilancu, te kriterij neovisnosti (vidjeti analogno presudu od 29. travnja 2004., Italija/Komisija, C‑91/01, EU:C:2004:244, t. 47.).

33

Što se tiče posljednjeg kriterija, koji je jedini sporan u glavnom postupku, Sud je presudio da je njegov cilj osigurati da od mjera namijenjenih MSP‑ovima stvarno imaju koristi poduzetnici za koje je veličina poteškoća, a ne oni koji pripadaju velikoj skupini i koji stoga imaju pristup sredstvima i potpori koji nemaju njihovi konkurenti jednake veličine (vidjeti analogno presudu od 29. travnja 2004., Italija/Komisija, C‑91/01, EU:C:2004:244, t. 50.).

34

Stoga se tim kriterijem – kao što to proizlazi, među ostalim, iz uvodne izjave 9. Preporuke iz 2003., na kojoj se temelji pojam „MSP” definiran u Prilogu I. Uredbi br. 651/2014, kao što je to navedeno u njezinoj uvodnoj izjavi 30. – nastoji steći bolji uvid u gospodarsku stvarnost MSP‑ova i isključiti skupine poduzetnika čija gospodarska moć nadilazi onu MSP‑a iz te kvalifikacije, kako bi se osiguralo da samo oni poduzetnici kojima su doista potrebne povlastice koje za MSP proizlaze iz različitih pravila ili mjerila u njihovu korist doista i imaju koristi od njih (vidjeti analogno presudu od 27. veljače 2014., HaTeFo, C‑110/13, EU:C:2014:114, t. 31.).

35

U tom smislu, članak 3. stavak 1. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 „neovisno poduzeće” definira kao svako poduzeće koje nije razvrstano pod „partnersko poduzeće” u smislu stavka 2. tog članka ni pod „povezano poduzeće” u smislu njegova stavka 3.

36

U skladu s člankom 3. stavkom 3. točkom (a) tog priloga, dva se poduzeća nazivaju „povezanima” ako, među ostalim, jedno od njih ima većinu glasačkih prava dioničara drugoga, dok se, u skladu s člankom 3. stavkom 2. prvim podstavkom navedenog priloga, dva poduzeća nazivaju „partnerskima” ako nisu kvalificirana kao „povezana poduzeća”, ali jedno od njih drži, samostalno ili zajedno s jednim povezanim poduzećem ili više njih, najmanje 25 % kapitala ili glasačkih prava drugoga, uz poštovanje iznimaka iz članka 3. stavka 2. drugog podstavka točaka (a) i (d) tog priloga.

37

Kada je riječ o potonjoj odredbi, njome se predviđa da se poduzeće kvalificira kao „samostalno poduzeće” u smislu članka 3. stavka 1. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, čak i ako barem 25 % njegova kapitala ili glasačkih prava drže određene kategorije ulagača – poput, među ostalim, na temelju članka 3. stavka 2. drugog podstavka točaka (b) i (d) tog priloga, sveučilišta i određenih samostalnih lokalnih tijela – pod uvjetom da ti ulagači nisu pojedinačno ili zajedno povezani s tim poduzećem u smislu članka 3. stavka 3. tog priloga.

38

U tom kontekstu članak 3. stavak 4. tog priloga ipak propisuje opće pravilo o isključenju iz kvalifikacije MSP‑om, na temelju kojeg se poduzeće ne može smatrati MSP‑om „ako jedno ili više tijela javne vlasti zajedno ili samostalno, izravno ili neizravno upravlja s 25 % ili više kapitala ili glasačkih prava u dotičnom poduzeću ”, osim ako su ta poduzeća obuhvaćena kategorijama ulagača navedenima u članku 3. stavku 2. drugom podstavku tog priloga.

39

Iz svih tih odredaba proizlazi da je poduzeće isključeno iz kvalifikacije MSP‑om u smislu Priloga I. Uredbi br. 651/2014 ako barem 25 % njegova kapitala ili glasačkih prava kontrolira, makar i neizravno, jedno javno tijelo ili više njih, pojedinačno ili zajedno, osim ako su oni ulagači koji nisu povezani s tim poduzećem u smislu članka 3. stavka 3. tog priloga i koji su navedeni u članku 3. stavku 2. drugom podstavku točkama (a) do (d) navedenog priloga.

40

U ovom je slučaju nesporno, kao što to proizlazi iz odgovora na pitanja koja je Sud postavio na raspravi, da je NMI TT, kojemu je odlukom o kojoj je riječ u glavnom postupku odbijena kvalifikacija MSP‑om, poduzeće povezano s NMI‑Institutom u smislu članka 3. stavka 3. točke (a) Priloga I. Uredbi br. 651/2014 jer potonji u njemu ima većinu glasačkih prava. Iz toga slijedi da NMI TT nije obuhvaćen područjem primjene iznimke predviđene člankom 3. stavkom 2. drugim podstavkom tog priloga u pogledu određenih kategorija ulagača.

41

U tim okolnostima valja samo ispitati može li se, u skladu s općim pravilom o isključenju iz članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, poduzeće poput NMI TT‑a isključiti iz kvalifikacije MSP‑om u smislu tog priloga već zbog puke činjenice da ga neizravno kontroliraju javna tijela zastupljena u okviru poduzeća s kojim je povezan i koje nad njime obavlja izravnu kontrolu.

42

Međutim, u tom smislu valja podsjetiti na to da članak 267. UFEU‑a ne ovlašćuje Sud da primijeni pravila prava Unije u određenom predmetu, nego samo da odluči o tumačenju Ugovorâ i akata koje su donijele institucije Unije. Stoga nije na Sudu da utvrđuje činjenice koje su dovele do spora u glavnom postupku i da iz njih izvodi zaključke za odluku koju je sud koji je uputio zahtjev pozvan donijeti ili da tumači predmetne nacionalne zakonske i podzakonske odredbe (presuda od 14. svibnja 2020., Bouygues travaux publics i dr., C‑17/19, EU:C:2020:379, t. 51. i 52.).

43

Na pitanja suda koji je uputio zahtjev treba odgovoriti s obzirom na te uvodne napomene.

44

Kako bi se utvrdilo može li pojam „javno tijelo” u smislu članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 uključivati subjekte kao što su sveučilišta, visokoškolske obrazovne ustanove te trgovačka i industrijska komora, valja podsjetiti na to da, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, iz zahtjeva za ujednačenu primjenu prava Unije kao i načela jednakosti proizlazi da odredbu prava Unije koja ne sadržava izričito upućivanje na pravo država članica radi određivanja njezina smisla i dosega treba u pravilu autonomno i ujednačeno tumačiti u cijeloj Uniji, neovisno o kvalifikacijama koje se koriste u državama članicama i uzimajući u obzir ne samo njezin tekst već i kontekst i ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od 5. veljače 2020., Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid (Registracija pomoraca u luci Rotterdam), C‑341/18, EU:C:2020:76, t. 40. i navedena sudska praksa).

45

Iz toga proizlazi da, s obzirom na to da se u članku 3. stavku 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 ne upućuje na nacionalno pravo, pojam „javno tijelo” koji se nalazi u toj odredbi treba smatrati autonomnim pojmom prava Unije čiji smisao i doseg moraju biti istovjetni u svim državama članicama. Prema tome, na Sudu je da pruži ujednačeno tumačenje tog pojma u pravnom poretku Unije.

46

Kao prvo, što se tiče teksta članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, s obzirom na to da ni ta ni ikoja druga odredba te uredbe, a osobito njezin članak 2., ne sadržava definiciju pojma „javno tijelo”, značenje i doseg tog pojma treba odrediti u skladu s njegovim uobičajenim smislom u svakodnevnom jeziku (vidjeti analogno presudu od 5. veljače 2020., Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid (Registracija pomoraca u luci Rotterdam), C‑341/18, EU:C:2020:76, t. 42. i navedenu sudsku praksu).

47

Pojam „javno tijelo” u njegovu uobičajenom smislu treba shvatiti tako da se odnosi na državu i regionalne ili lokalne vlasti kao i na tijela koja su osnovana posebno radi zadovoljavanja potreba u općem interesu, koja imaju pravnu osobnost i koja većim dijelom financira država, regionalne ili lokalne vlasti ili druga javna tijela ili ih izravno ili neizravno kontroliraju.

48

Iz toga slijedi da članak 3. stavak 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 uključuje sve subjekte i tijela javne vlasti.

49

Kao drugo, što se tiče konteksta navedene odredbe, iz uvodne izjave 13. Preporuke iz 2003., na kojoj se temelji, kao što je to istaknuto u točki 34. ove presude, definicija pojma „MSP”, u smislu Priloga I. Uredbi br. 651/2014, proizlazi da isključenje predviđeno u toj odredbi obuhvaća, u interesu pravne sigurnosti, različite javne subjekte države članice, kako bi se izbjegla proizvoljna razlikovanja između njih.

50

Međutim, u tom pogledu valja istaknuti, kao što je to učinila Komisija, da Direktiva 2006/111, čiji je cilj državama članicama nametnuti određen broj obveza kako bi se osigurala transparentnost financijskih odnosa između tih država i javnih poduzeća, u članku 2. točki (a) pojam „javne vlasti” definira na način da uz državu uključuje regionalna i lokalna tijela kao i sve druge teritorijalne jedinice.

51

Kao treće, što se tiče cilja članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, valja podsjetiti na to da je, kao što je to istaknuto u točkama 33. i 34. ove presude, kriterij neovisnosti usmjeren na to da se povoljne mjere za MSP‑ove pridrže poduzećima koja nemaju pristup sredstvima koja bi im omogućila prevladavanje prepreka povezanih s njihovom veličinom. Međutim, zbog različitih sredstava, osobito gospodarskih i financijskih, koja mogu angažirati, subjekti i tijela javne vlasti, neovisno o svojoj prirodi ili načinu organizacije, mogu poduzeću omogućiti prevladavanje takvih prepreka.

52

Iz toga proizlazi da pojam „javno tijelo” iz navedene odredbe treba shvatiti tako da uključuje sve subjekte ili tijela javne vlasti, uključujući regionalne ili lokalne vlasti i tijela osnovana za posebno ispunjavanje potreba u općem interesu, s pravnom osobnošću i koja većim dijelom financira država, regionalne ili lokalne vlasti ili druga javna tijela ili ih izravno ili neizravno kontrolira.

53

Stoga je u ovom slučaju na sudu koji je uputio zahtjev da utvrdi, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 42. ove presude, vodeći računa o primjenjivim nacionalnim odredbama na koje se pozivaju EuroNorm i Komisija, ali čije tumačenje nije u nadležnosti Suda, ispunjavaju li Sveučilište u Tübingenu, Visoka škola u Reutlingenu te trgovačka i industrijska komora tog grada te kriterije.

54

Na raspravi je NMI TT u tom pogledu istaknuo da iz „Priručnika za definiciju MSP‑a”, koji je Komisija objavila u 2015., a osobito iz stranice 19. tog dokumenta, proizlazi da se, prema mišljenju te institucije, sveučilišta, bez obzira na status koji im je dodijeljen nacionalnim pravom, ne mogu smatrati „javnim tijelima” koja su obuhvaćena općim pravilom o isključenju predviđenim u članku 3. stavku 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014.

55

Međutim, najprije valja istaknuti da je u tom priručniku na stranici 2. jasno i izričito objašnjeno da on „nema pravnu snagu i ni na koji način ne obvezuje Komisiju […], a Preporuka [iz 2003.] jedina je vjerodostojna referenca koja omogućuje utvrđivanje uvjeta za priznavanje svojstva MSP‑a”. Takav neobvezujući priručnik a fortiori ne može obvezivati ni Sud.

56

U svakom slučaju, valja utvrditi da na stranici 19. navedenog priručnika Komisija, suprotno onomu što predlaže NMI TT, uopće ne navodi da sveučilišta ni u kojem slučaju ne mogu potpadati pod opće pravilo o isključenju predviđeno u članku 3. stavku 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, nego samo podsjeća na to da su, kao što to već proizlazi iz točaka 38. do 41. ove presude, sveučilišta, kad su obuhvaćena pojmom „javno tijelo” u smislu te odredbe, izuzeta od tog pravila, pod uvjetom da nisu u smislu članka 3. stavka 3. tog priloga povezana s dotičnim poduzećem, što je uvjet za koji je NMI TT na raspravi sam priznao da u ovom slučaju nije ispunjen, kao što to proizlazi iz točke 40. ove presude.

57

U slučaju da sud koji je uputio zahtjev dođe do zaključka da jedan subjekt ili više njih navedenih u točki 53. ove presude predstavljaju javna tijela u smislu članka 3. stavka 4. navedenog priloga, valja još pojasniti, u odgovoru na pitanja koja je u tom pogledu postavio sud koji je uputio zahtjev, da je za primjenu te odredbe nevažno to da osobe koje su imenovane na prijedlog tih javnih tijela u tom poduzeću zasjedaju volonterski ako su one predložene i imenovane u svojstvu članova tih tijela, što je na tom sudu da provjeri.

58

Slijedom toga, članak 3. stavak 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 treba tumačiti na način da pojam „javno tijelo” iz te odredbe uključuje tijela kao što su to sveučilišta i visokoškolske obrazovne ustanove te trgovačka i industrijska komora, ako su ta tijela osnovana za posebno zadovoljavanje potreba u općem interesu, imaju pravnu osobnost i većim ih dijelom financira država, regionalne ili lokalne vlasti ili druga javna tijela ili ih izravno ili neizravno kontrolira. Za primjenu navedene odredbe nije važno to što osobe imenovane na prijedlog tih javnih tijela u dotičnom poduzeću djeluju volonterski, ako su predložene i imenovane u svojstvu njihovih članova.

59

U skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 44. ove presude, valja uzeti u obzir tekst članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 kao i njegov kontekst i ciljeve propisa kojeg je dio, kako bi se utvrdilo zahtijeva li postojanje kontrole u smislu te odredbe samo to da javna tijela imaju zajednički, makar i neizravno, najmanje 25 % kapitala ili glasačkih prava dotičnog poduzeća, u skladu sa statutom poduzeća koje ima izravnu kontrolu nad tim poduzećem, ili je usto potrebno ispitati i mogu li ta tijela utjecati na stvarno izvršavanje svojih predstavnika svojih glasačkih prava i usklađivati ga ili uzimaju li potonji stvarno u obzir interese tih tijela.

60

Kao prvo, što se tiče teksta članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, valja utvrditi da se ta odredba, u skladu s uvodnom izjavom 13. Preporuke iz 2003., na kojoj se temelji taj prilog, kao što je to navedeno u točkama 34. i 49. ove presude, odnosi samo na stupanj sudjelovanja javnih tijela u kapitalu ili glasačkim pravima predmetnog poduzeća a da se usto ne spominje stvarno ponašanje tih tijela ili njihovih predstavnika.

61

Kao drugo, što se tiče konteksta navedene odredbe, valja primijetiti da članak 3. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 izričito predviđa, kako bi se utvrdilo je li jedno poduzeće povezano s drugim, potrebu konkretnog ispitivanja izvršava li prvo poduzeće stvarno odlučujući utjecaj na drugo.

62

Konkretno, taj članak 3. u stavku 3. drugom podstavku predviđa pretpostavku o nepostojanju prevladavajućeg utjecaja kada ulagači iz njegova stavka 2. drugog podstavka nisu izravno ili neizravno uključeni u upravljanje predmetnim poduzećem, „ne dovodeći u pitanje svoja prava u svojstvu vlasnika udjela”.

63

Obrnuto od toga, kao što to proizlazi iz stavka 3. četvrtog podstavka, navedeni članak 3. predviđa da se poduzeća mogu smatrati povezanima kada, zbog uloge koju ima fizička osoba ili skupina fizičkih osoba koje djeluju zajedno usklađujući se kako bi izvršavale utjecaj na poslovne odluke predmetnih poduzeća, čine jedinstven gospodarski subjekt, iako ti poduzetnici formalno ne održavaju neki od odnosa iz stavka 3. prvog podstavka tog članka (vidjeti u tom smislu presudu od 27. veljače 2014., HaTeFo, C‑110/13, EU:C:2014:114, t. 34., 35. i 39. i rješenje od 11. svibnja 2017., Bericap, C‑53/17, neobjavljeno, EU:C:2017:370, t. 17.).

64

Nasuprot tomu, valja utvrditi da taj članak 3. u stavku 4. ne sadržava analogne odredbe kada je riječ o javnim tijelima koja kontroliraju, pojedinačno ili zajedno, najmanje 25 % kapitala ili glasačkih prava drugog poduzeća.

65

Međutim, definiciju pojma MSP‑a u smislu Priloga I. Uredbi br. 651/2014, s obzirom na to da dovodi do toga da se poduzećima koja potpadaju pod taj pojam daju prednosti, najčešće pravilima kojima se uvode iznimke od općih pravila, treba usko tumačiti (vidjeti u tom smislu presudu od 27. veljače 2014., HaTeFo, C‑110/13, EU:C:2014:114, t. 32.).

66

Kao treće, što se tiče cilja članka 3. stavka 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, valja istaknuti da je cilj te odredbe, u skladu s kriterijem neovisnosti na kojem se, među ostalim, temelji pojam „MSP”, u smislu tog priloga, osigurati, kao što to proizlazi iz točaka 32. do 39. ove presude, da dotično poduzeće ima sposobnost samostalno donositi poslovne odluke.

67

Međutim, situacija koju obilježava postojanje strukturnih veza između različitih poduzeća u pogledu udjela i glasačkih prava isključuje mogućnost da se ta poduzeća smatraju gospodarski neovisnima jedno o drugome jer dovodi do toga da poduzeće može, neovisno o svojem stvarnom ponašanju, izvršavati odlučujući utjecaj na donošenje odluka drugog poduzeća (vidjeti analogno presudu od 2. travnja 2009., Glückauf Brauerei, C‑83/08, EU:C:2009:228, t. 32. do 34.).

68

Osim toga, valja primijetiti da su i članak 3. stavak 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014, kao što to proizlazi, među ostalim, iz njezine uvodne izjave 30. i uvodne izjave 13. Preporuke iz 2003., i sama navedena uredba, kojom se predviđa izuzeće prema kategorijama potpora spojivima s unutarnjim tržištem, namijenjeni povećanju administrativne jasnoće i pravne sigurnosti osiguravanjem učinkovitog i pojednostavnjenog nadzora pravila o tržišnom natjecanju u području državnih potpora (vidjeti analogno presudu od 29. srpnja 2019., Bayerische Motoren Werke i Freistaat Sachsen/Komisija, C‑654/17 P, EU:C:2019:634, t. 141. i navedenu sudsku praksu).

69

Međutim, puko uzimanje u obzir stupnja sudjelovanja javnih tijela u kapitalu ili glasačkim pravima tog poduzeća kako bi se utvrdilo ispunjava li ono uvjete za primjenu povoljnijih pravila primjenjivih u području MSP‑a a da pritom nije potrebno ispitati ponašanje tih tijela ili njihovih predstavnika očito olakšava nadležnim tijelima primjenu općeg pravila o isključenju, predviđenog u članku 3. stavku 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014.

70

Stoga iz teksta te odredbe kao i iz njezina konteksta te cilja koji se želi postići njome kao i propisom kojeg je ona dio proizlazi da kontrola u smislu navedene odredbe proizlazi iz samog sudjelovanja javnih tijela u kapitalu ili glasačkim pravima predmetnog poduzeća.

71

Posljedično, za potrebe postojanja takve kontrole dovoljno je to da javna tijela imaju zajednički, makar i neizravno, najmanje 25 % kapitala ili glasačkih prava predmetnog poduzeća, u skladu sa statutom poduzeća koje ima izravnu kontrolu nad tim poduzećem, a da nije potrebno ispitati mogu li ta tijela utjecati na stvarno izvršavanje svojih predstavnika svojih glasačkih prava i usklađivati ga ili uzimaju li potonji stvarno u obzir interese tih tijela.

72

U ovom slučaju, iako je nesporno da NMI‑Institut drži 88,8 % glasačkih prava u društvu NMI TT, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da Statut NMI‑Instituta ne uređuju ostvarivanje tih prava.

73

Međutim, u skladu s člancima 2., 7. i 13. tog statuta, starateljski odbor, za koji iz rasprave pred Sudom proizlazi da su svi njegovi članovi, kao što je to i sam NMI TT izričito naveo, trenutačno članovi uprave tog društva, s jedne strane, zadužen je za definiranje načela djelovanja NMI‑Instituta, osobito u vezi s iskorištavanjem rezultata istraživanja i provedbe razvojnih i istraživačkih projekata, te, s druge strane, ima ovlasti savjetovanja i odlučivanja u području planiranja sadržaja i financiranja te u pogledu imenovanja, opoziva i razrješenja upravnog odbora, pri čemu je starateljski odbor usto ovlašten izmijeniti statut NMI‑Instituta i raspustiti ga.

74

U tim okolnostima, pod uvjetom da, u skladu sa sudskom praksom navedenom u točki 42. ove presude, sud koji je uputio zahtjev provede potrebne provjere, čini se da odredbe sadržane u Statutu NMI‑Instituta dodjeljuju javnim tijelima, zbog činjenice sudjelovanja njihovih predstavnika u starateljskom odboru, neizravno držanje više od 25 % glasačkih prava u NMI TT‑u.

75

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na pitanja koja je postavio sud koji je uputio zahtjev valja odgovoriti tako da članak 3. stavak 4. Priloga I. Uredbi br. 651/2014 treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se isključuje da se poduzeće može smatrati MSP‑om ako je tijelo poduzeća koje u njemu drži većinu kapitala, iako nije ovlašteno osiguravati njegovo svakodnevno upravljanje, većinski sastavljeno od članova koji predstavljaju javna tijela, u smislu te odredbe, tako da potonja zbog te činjenice zajednički imaju neizravnu kontrolu, u smislu te odredbe, nad prvonavedenim poduzećem, pri čemu:

76

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupaka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (deseto vijeće) odlučuje:

Članak 3. stavak 4. Priloga I. Uredbi Komisije (EU) br. 651/2014 od 17. lipnja 2014. o ocjenjivanju određenih kategorija potpora spojivima s unutarnjim tržištem u primjeni članaka 107. i 108. [UFEU‑a] treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se isključuje da se poduzeće može smatrati malim i srednjim poduzećem (MSP) ako je tijelo poduzeća koje u njemu drži većinu kapitala, iako nije ovlašteno osiguravati njegovo svakodnevno upravljanje, većinski sastavljeno od članova koji predstavljaju javna tijela, u smislu te odredbe, tako da potonja zbog te činjenice zajednički imaju neizravnu kontrolu, u smislu te odredbe, nad prvonavedenim poduzećem, pri čemu: