–

za FD, R. Krüger, Rechtsanwalt,

–

za njemačku vladu, D. Klebs i J. Möller, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, B. Hofstötter i A. Sauka, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 30. stavka 6. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL 2013., L 347, str. 608. i ispravak SL 2016., L 130, str. 23.) i članka 28. stavka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 639/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1307/2013 te o izmjeni Priloga X. toj Uredbi (SL 2014., L 181, str. 1.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između osobe FD i Staatliches Amt für Landwirtschaft und Umwelt Mittleres Mecklenburg (Državni ured za poljoprivredu i okoliš Središnjeg Mecklenbourga, u daljnjem tekstu: Ured) u vezi sa zahtjevom za dodatnu dodjelu prava na plaćanje iz nacionalne rezerve nakon prve dodjele prava na osnovna plaćanja.

3

Uvodna izjava 24. Uredbe br. 1307/2013 glasi:

„Iskustvo stečeno provedbom programa jedinstvenih plaćanja pokazalo je da bi trebalo zadržati neke od njegovih glavnih elemenata, uključujući određivanje nacionalnih gornjih granica kako bi se osiguralo da ukupni iznos potpore ne prekorači postojeća proračunska ograničenja. Države članice također bi trebale nastaviti upravljati nacionalnom rezervom ili bi im trebalo dopustiti osnivanje regionalnih rezervi. Takve nacionalne ili regionalne rezerve trebale bi se koristiti, kao prioritetno rješenje, kako bi se mladim poljoprivrednicima i poljoprivrednicima koji započinju svoju poljoprivrednu djelatnost olakšalo sudjelovanje u programu te bi se korištenje tim rezervama trebalo dopustiti kako bi se u obzir uzele određene druge konkretne situacije. Pravila o prijenosu i korištenju prava na plaćanje trebalo bi zadržati.”

4

Članak 24. te uredbe, naslovljen „Prva dodjela prava na plaćanje”, u stavku 1. predviđa:

„Prava na plaćanje dodjeljuju se poljoprivrednicima koji imaju pravo na izravna plaćanja u skladu s člankom 9. ove Uredbe […]”

5

Članak 30. navedene uredbe, naslovljen „Uspostava i korištenje nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi”, glasi kako slijedi:

„1.   Svaka država članica uspostavlja nacionalnu rezervu. Da bi to učinile, države članice u prvoj godini provedbe programa osnovnih plaćanja provode linearno postotno smanjenje gornje granice programa osnovnih plaćanja na nacionalnoj razini.

[…]

3.   Smanjenje iz stavaka 1. i 2. ne smije biti veće od 3 % osim ako je veći postotak potreban radi pokrića bilo kojih potreba dodjele na temelju stavka 6. ili stavka 7. točaka (a) i (b) za 2015. ili, u slučaju država članica koje primjenjuju članak 36., za prvu godinu provedbe programa osnovnih plaćanja.

4.   Države članice dodjeljuju prava na plaćanje iz svojih nacionalnih ili regionalnih rezervi u skladu s objektivnim kriterijima i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima te izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja.

[…]

6.   Države članice koriste svoje nacionalne ili regionalne rezerve kako bi prioritetno dodijelile prava na plaćanje mladim poljoprivrednicima i poljoprivrednicima koji tek počinju obavljati poljoprivrednu aktivnost.

7.   Države članice mogu koristiti svoje nacionalne ili regionalne rezerve za:

Za potrebe ovog stavka države članice odlučuju o tome kojoj će vrsti navedene uporabe dati prednost.

[…]

11.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:

[…]”

6

Članak 31. stavak 1. te uredbe propisuje:

„Nacionalna rezerva ili regionalne rezerve nadopunjuju se iznosima koji proizlaze iz:

[…]

[…]”

7

Članak 35. stavak 1. Uredbe br. 1307/2013 propisuje:

„Kako bi se osigurala pravna sigurnost i razjasnile posebne situacije do kojih može doći prilikom provedbe programa osnovnih plaćanja, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 70. s obzirom na:

[…]

[…]”

8

U skladu s člankom 50. stavkom 2. te uredbe:

„Za potrebe ovog poglavlja, ,mladi poljoprivrednici’ znači fizičke osobe:

9

Uvodne izjave 29. i 32. Delegirane uredbe br. 639/2014 glase:

[…]

10

Članak 28. te delegirane uredbe, naslovljen „Utvrđivanje prava na plaćanja iz nacionalne ili regionalne rezerve u skladu s člankom 30. stavkom 6. Uredbe [br. 1307/2013]”, u stavcima 1. i 2. određuje:

„1.   Za potrebe članka 30. stavka 6. Uredbe [br. 1307/2013], ako mladi poljoprivrednik ili poljoprivrednik koji se počinje baviti poljoprivrednom djelatnošću i nema prava na plaćanja (u vlasništvu ili zakupu) podnese zahtjev za prava na plaćanja iz nacionalne ili regionalne rezerve, on dobiva prava na plaćanja jednaka broju prihvatljivih hektara koje posjeduje (u vlasništvu ili zakupu) zadnji dan roka za podnošenje zahtjeva za dodjelu ili povećanje vrijednosti prava na plaćanja koji utvrđuje Komisija na temelju članka 78. točke (b) Uredbe [br. 1306/2013].

2.   Ako mladi poljoprivrednik ili poljoprivrednik koji se počinje baviti poljoprivrednom djelatnošću, podnese zahtjev za prava na plaćanja iz nacionalne ili regionalne rezerve iako već posjeduje prava na plaćanja (u vlasništvu ili zakupu), dobiva prava na plaćanja jednaka broju prihvatljivih hektara koje posjeduje (u vlasništvu ili zakupu) za koje nema prava na plaćanja (u vlasništvu ili zakupu) zadnji dan roka za podnošenje svojeg zahtjeva iz stavka 1.”

11

Osoba FD je „mlada poljoprivrednica”, u smislu članka 30. stavka 11. točke (a) Uredbe br. 1307/2013, u vezi s člankom 50. stavkom 2. te uredbe. Na njezin zahtjev Ured joj je dodijelio 32,17 prava na plaćanje iz regionalne gornje granice za godinu potraživanja 2015., na temelju članka 24. navedene uredbe, vodeći računa o prihvatljivim hektarima kojima je raspolagala na dan podnošenja zahtjeva.

12

Ona je 12. svibnja 2016., kao mlada poljoprivrednica, zatražila dodjelu 30,32 novih prava na plaćanje za godinu potraživanja 2016. zato što je površina na kojoj se bavila poljoprivredom tada iznosila 62,777 hektara. Ured je odbio taj zahtjev odlukom od 26. siječnja 2017.

13

Odlukom od 24. studenoga 2017. Ured je odbio prigovor koji je FD podnijela protiv odluke od 26. siječnja 2017. To je tijelo smatralo da joj se, usprkos njezinu statusu mlade poljoprivrednice, ne mogu dodijeliti nova prava na plaćanje na osnovi članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1307/2013 jer su joj već dodijeljena prava na plaćanje na osnovi članka 24. te uredbe za godinu potraživanja 2015.

14

FD je 22. prosinca 2017. podnijela sudu koji je uputio zahtjev, Verwaltungsgerichtu Schwerin (Upravni sud u Schwerinu, Njemačka), zahtjev za poništenje odluka Ureda od 26. siječnja i 24. studenoga 2017. Ona smatra da može tražiti dodjelu 30,32 prava na plaćanje na osnovi članka 30. stavaka 4. i 6. Uredbe br. 1307/2013 ili, u svakom slučaju, na osnovi članka 28. stavka 2. Delegirane uredbe br. 639/2014. Prema mišljenju osobe FD, zakonodavac Unije nije predvidio da dodjela prava na plaćanje na osnovi članka 24. Uredbe br. 1307/2013 sprječava osobu kojoj su ona dodijeljena da traži prava na temelju članka 30. stavka 6. te uredbe u vezi s člankom 28. stavkom 2. Delegirane uredbe br. 639/2014.

15

Pred sudom koji je uputio zahtjev Ured tvrdi da tužbu osobe FD treba odbiti jer ona pogrešno razlikuje nacionalnu rezervu i regionalnu gornju granicu na temelju koje je dobila prava na plaćanje za godinu potraživanja 2015. Naime, iz nacionalnih propisa za primjenu sustava izravnih bespovratnih sredstava proizlazi da su i nacionalna rezerva i regionalna gornja granica dio nacionalne gornje granice određene za program osnovnog plaćanja, predviđene člankom 22. Uredbe br. 1307/2013.

16

Stoga se, prema mišljenju Ureda, člankom 30. Uredbe br. 1307/2013 želi omogućiti poljoprivrednicima, koji u 2015. ne ispunjavaju uvjete iz članka 24. te uredbe s obzirom na to da su s radom počeli tijekom godine, da im unatoč tome bude dodijeljeno pravo na plaćanje. S druge strane, tom se odredbom ne želi omogućiti sudjelovanje poljoprivrednicima koji su već dobili prava na plaćanje na osnovi regionalne gornje granice jer su oni već dobili prvu dodjelu prava na plaćanje na osnovi članka 24. navedene uredbe.

17

Osim toga, Ured tvrdi da iz uvodne izjave 29. Delegirane uredbe br. 639/2014 proizlazi da se na članku 28. stavku 2. ne može temeljiti nikakvo pravo na plaćanje, nego se samo određuje način izračuna broja i vrijednosti prava na plaćanje koje na obvezni i neobvezni način treba dodijeliti iz nacionalne rezerve. Uostalom, članak 35. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 1307/2013, koji je ovlašćuje da donese delegirane akte, ne dopušta Europskoj komisiji da na osnovi te uredbe određuje pravni temelj za plaćanje.

18

Sud koji je uputio zahtjev dvoji o tome može li se članak 30. stavak 6. Uredbe br. 1307/2013 tumačiti na način da čini samostalni pravni temelj prava na dodjelu prava na plaćanje u korist mladih poljoprivrednika. Isto tako dvoji o spojivosti priznanja prava mladom poljoprivredniku za dodjelu prava na plaćanje na osnovi članka 30. stavka 6. te uredbe s obvezom osiguravanja jednakog postupanja prema poljoprivrednicima, kako je navedena u članku 30. stavku 4. navedene uredbe.

19

U tim je okolnostima Verwaltungsgericht Schwerin (Upravni sud u Schwerinu, Njemačka) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Daje li članak 30. stavak 6. [Uredbe br. 1307/2013] – prema potrebi u vezi s člankom 28. stavkom 2. [Delegirane uredbe br. 639/2014] – mladom poljoprivredniku pravo na dodjelu prava na plaćanje za godinu potraživanja 2016. čak i ako su mu na temelju članka 24. [Uredbe br. 1307/2013] već iz nacionalne gornje granice za godinu [potraživanja] 2015. bespovratno dodijeljena prava na plaćanje s obzirom na tadašnju veličinu njegovih površina?”

20

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u biti pita treba li članak 30. stavak 6. Uredbe br. 1307/2013, prema potrebi u vezi s člankom 28. stavkom 2. Delegirane uredbe br. 639/2014, tumačiti na način da mladi poljoprivrednik, u smislu članka 30. stavka 11. točke (a) Uredbe br. 1307/2013, u vezi s člankom 50. stavkom 2. te uredbe, kojem su već, na temelju članka 24. navedene uredbe, prvi put dodijeljena prava na plaćanje s obzirom na prihvatljive hektare koje je prijavio u trenutku podnošenja svojeg zahtjeva, ima pravo na naknadnu dodatnu dodjelu prava na plaćanje iz nacionalne rezerve koja je jednaka dodatnim prihvatljivim hektarima koje u tom trenutku posjeduje i za koje nema nikakvo pravo na plaćanje.

21

Uvodno valja podsjetiti na to da, u okviru programa osnovnih plaćanja, članak 24. Uredbe br. 1307/2013 čini opće pravilo za načine prve dodjele prava na plaćanje za poljoprivrednike koji imaju pravo na dodjelu izravnih plaćanja.

22

Osim toga, članak 30. stavak 1. Uredbe br. 1307/2013 obavezuje države članice da uspostave nacionalnu rezervu primjenjujući linearno postotno smanjenje gornje granice programa osnovnih plaćanja na nacionalnoj razini. U skladu s člankom 30. stavkom 4. te uredbe, države članice dodjeljuju prava na plaćanje iz svojih nacionalnih ili regionalnih rezervi u skladu s objektivnim kriterijima i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima te izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja.

23

Članak 30. stavak 6. te uredbe predviđa da „države članice koriste svoje nacionalne […] rezerve kako bi prioritetno dodijelile prava na plaćanje mladim poljoprivrednicima i poljoprivrednicima koji tek počinju obavljati poljoprivrednu aktivnost”. Članak 30. stavak 7. navedene uredbe predviđa niz podrednih svrha za koje države članice „mogu” koristiti svoje nacionalne rezerve.

24

Važno je, s druge strane, istaknuti da, iako članak 30. stavak 11. točka (a) Uredbe br. 1307/2013 definira mlade poljoprivrednike kao „poljoprivredni[ke] koji udovoljavaju uvjetima utvrđenima u članku 50. stavku 2. i, prema potrebi, uvjetima iz članka 50. stavaka 3. i 11.” te uredbe, odredbe članka 50. te uredbe, osim onih na koje upućuje članak 30. stavak 11. točka (a) navedene uredbe, nisu primjenjive u ovom predmetu.

25

Naime, glavni se predmet odnosi na dodatnu dodjelu prava na osnovno plaćanje iz nacionalne ili regionalne rezerve, koju uređuje članak 30. stavak 6. Uredbe br. 1307/2013.

26

Dvojbe suda koji je uputio zahtjev proizlaze osobito iz činjenice da članak 24. stavak 1. te uredbe, prema kojem se „prava na plaćanje dodjeljuju […] poljoprivrednicima”, jasnije navodi pravni temelj za dodjelu prava na plaćanje od članka 30. stavka 6. te uredbe.

27

U tom pogledu valja podsjetiti da, u skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst već i njezin kontekst te zadane ciljeve propisa kojeg je dio (vidjeti u tom pogledu presudu od 26. rujna 2018., Baumgartner, C‑513/17, EU:C:2018:772, t. 23. i navedenu sudsku praksu).

28

Kada je, kao prvo, riječ o tekstu članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1307/2013, valja istaknuti da uporaba indikativa prezenta u određenim jezičnim verzijama te odredbe govori u prilog tumačenju te odredbe prema kojem države članice imaju obvezu koristiti nacionalne ili regionalne rezerve za dodjelu prava na plaćanje mladim poljoprivrednicima i poljoprivrednicima koji tek počinju obavljati poljoprivrednu aktivnost. Prema tome, takva obveza država članica podrazumijeva postojanje prava dotičnih poljoprivrednika.

29

Osim toga, valja primijetiti da uporaba izraza „prioritetno” u članku 30. stavku 6. Uredbe br. 1307/2013 upućuje na međusobni odnos između stavaka 6. i 7. članka 30. Prema tome, samo ako nakon prioritetne dodjele mladim poljoprivrednicima, u skladu sa stavkom 6. navedenog članka 30., postoji dovoljno sredstava u nacionalnoj ili regionalnoj rezervi, države članice „mogu” raspodijeliti sredstva za podredne svrhe, kako su navedene u njegovu stavku 7.

30

Iz sadržaja članka 30. stavka 6. te uredbe stoga proizlazi da ta uredba predviđa obvezujući okvir državama članicama za prioritetnu dodjelu prava na plaćanje mladim poljoprivrednicima iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi.

31

Kada je, kao drugo, riječ o kontekstu u kojem se nalazi ta odredba, u obzir valja uzeti relevantne odredbe Delegirane uredbe br. 639/2014, koje upotpunjuju okvir koji je postavila uredba u odnosu na, među ostalim, program osnovnog plaćanja. Tu je delegiranu uredbu Komisija donijela osobito na temelju članka 35. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 1307/2013, koja ovlašćuje Komisiju da donese delegirane akte u odnosu na pravila o utvrđenju i izračunu broja i vrijednosti prava na plaćanje primljenih iz nacionalne rezerve ili nacionalnih rezervi.

32

Uvodna izjava 29. Delegirane uredbe br. 639/2014 podsjeća na to da se člankom 30. Uredbe (EU) br. 1307/2013 predviđaju obvezni i neobvezni slučajevi dodjele prava na plaćanja iz nacionalne ili regionalne rezerve. Navedena uvodna izjava isto tako navodi da je primjereno utvrditi pravila za izračun broja i vrijednosti prava na plaćanja koja se dodjeljuju na taj način i osigurati da se prioriteti utvrđeni u članku 30. stavku 6. Uredbe br. 1307/2013 ne dovedu u pitanje odlukama koje države članice smiju donijeti u skladu sa stavcima 7. i 10. tog članka.

33

U tom pogledu članak 28. stavak 2. Delegirane uredbe br. 639/2014 predviđa da ako mladi poljoprivrednik ili poljoprivrednik koji se počinje baviti poljoprivrednom djelatnošću podnese zahtjev za prava na plaćanja iz nacionalne ili regionalne rezerve iako već posjeduje prava na plaćanja „dobiva prava na plaćanja jednaka broju prihvatljivih hektara koje posjeduje […] za koje nema prava na plaćanja […]”.

34

Iz toga slijedi da kada mladi poljoprivrednik već posjeduje prava na plaćanja, dotična država članica ima na temelju članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1307/2013 obvezu tom mladom poljoprivredniku dodijeliti dodatna prava na plaćanja prema metodi opisanoj u članku 28. stavku 2. Delegirane uredbe br. 639/2014.

35

Međutim, na potonjoj se odredbi, samoj po sebi, ne temelji dodjela prava na plaćanje na osnovi nacionalne rezerve jer je jedini cilj članka 28. Delegirane uredbe br. 639/2014 provesti pravila koja se odnose na utvrđenje i izračun broja prava na plaćanje primljenih iz nacionalne rezerve ili regionalnih rezervi, na temelju članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1307/2013.

36

Valja također istaknuti da prva dodjela prava na plaćanje na osnovi članka 24. Uredbe br. 1307/2013 ne isključuje dodjelu takvih prava iz nacionalne rezerve na temelju članka 30. stavka 6. te uredbe.

37

Naime, jedini uvjet predviđen člankom 30. stavkom 6. Uredbe br. 1307/2013 za dobivanje prioritetne dodjele prava na plaćanje je to da je riječ o mladom poljoprivredniku ili poljoprivredniku koji se počinje baviti poljoprivrednom djelatnošću.

38

U tom pogledu, u uvodnoj se izjavi 32. Delegirane uredbe br. 639/2014 podsjeća na to da je „[č]lankom 24. stavcima 3. do 7. [Uredbe br. 1307/2013] državama članicama omogućeno […] nekoliko mogućnosti ograničavanja broja prava na plaćanja za dodjelu poljoprivrednicima”. Isključenje pak dodatne dodjele prava na plaćanje iz nacionalne rezervi nakon prve dodjele ne nalazi se među tim mogućnostima ograničavanja.

39

Iz toga slijedi da ni iz Uredbe br. 1307/2013 ni iz Delegirane uredbe br. 639/2014 ne proizlazi da je zakonodavac Unije imao namjeru isključiti dodjelu prava na plaćanje iz nacionalne rezerve na temelju članka 30. stavka 6. te uredbe nakon prve dodjele takvih prava na temelju članka 24. navedene uredbe.

40

Članak 30. stavak 6. Uredbe br. 1307/2013, u vezi s člankom 28. stavkom 2. Delegirane uredbe br. 639/2014, treba, prema tome, tumačiti na način da mladi poljoprivrednik koji već posjeduje prava na plaćanje koja se odnose na prihvatljive hektare koje posjeduje, i koji podnese zahtjev za dodjelu dodatnih prava na plaćanje iz nacionalne rezerve, ima pravo na dodjelu dodatnih prava na osnovna plaćanja jednaka „broju prihvatljivih hektara koje posjeduje […] za koje nema prava na plaćanja […]”.

41

Kao treće, takvo je tumačenje u skladu s ciljem zakonodavca Unije, navedenog u uvodnoj izjavi 24. Uredbe br. 1307/2013, prema kojem bi se „nacionalne ili regionalne rezerve trebale […] koristiti, kao prioritetno rješenje, kako bi se mladim poljoprivrednicima i poljoprivrednicima koji započinju svoju poljoprivrednu djelatnost olakšalo sudjelovanje u programu te bi se korištenje tim rezervama trebalo dopustiti kako bi se u obzir uzele određene druge konkretne situacije”.

42

Kao četvrto, valja podsjetiti na to da je, za godine potraživanja koje slijede nakon prve godine provedbe programa osnovnih plaćanja, dodjela prava na plaćanje iz nacionalnih rezervi uvjetovana dostupnošću sredstava u nacionalnoj rezervi. Naime, članak 31. stavak 1. točka (g) Uredbe br. 1307/2013 prepušta nadopunjavanje nacionalne rezerve diskrecijskoj ocjeni država članica, a radi ostvarenja ciljeva predviđenih člankom 30. stavkom 6. te uredbe.

43

Ako dostupna sredstva u nacionalnoj rezervi nisu dostatna za zadovoljavanje svih prava nacionalnih mladih poljoprivrednika, dodjela se mora izvršiti tako da se pazi na jednako postupanje prema poljoprivrednicima kojima imaju prava na temelju članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1307/2013 i tako da se izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja, u skladu s člankom 30. stavkom 4. te uredbe.

44

S obzirom na sva prethodna razmatranja, na upućeno pitanje valja odgovoriti da članak 30. stavak 6. Uredbe br. 1307/2013, u vezi s člankom 28. stavkom 2. Delegirane uredbe br. 639/2014, treba tumačiti na način da mladi poljoprivrednik, u smislu članka 30. stavka 11. točke (a) Uredbe br. 1307/2013, u vezi s člankom 50. stavkom 2. te uredbe, kojem su već, na temelju članka 24. navedene uredbe, prvi put dodijeljena prava na plaćanje s obzirom na prihvatljive hektare koje je prijavio u trenutku podnošenja svojeg zahtjeva, ima pravo na naknadnu dodjelu prava na plaćanje iz nacionalne rezerve, koja je jednaka dodatnim prihvatljivim hektarima koje u tom trenutku posjeduje i za koje nema nikakvo pravo na plaćanje. To je pravo uvjetovano postojanjem dostatnih dostupnih sredstava u nacionalnim ili regionalnim rezervama. Ako to nije slučaj, dodjela se mora izvršiti tako da se osigura jednako postupanje prema poljoprivrednicima koji imaju prava na temelju članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1307/2013 i tako da se izbjegava narušavanje tržišta ili tržišnog natjecanja.

45

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Članak 30. stavak 6. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009, u vezi s člankom 28. stavkom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 639/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1307/2013 te o izmjeni Priloga X. toj Uredbi, treba tumačiti na način da mladi poljoprivrednik, u smislu članka 30. stavka 11. točke (a) Uredbe br. 1307/2013, u vezi s člankom 50. stavkom 2. te uredbe, kojem su već, na temelju članka 24. navedene uredbe, prvi put dodijeljena prava na plaćanje s obzirom na prihvatljive hektare koje je prijavio u trenutku podnošenja svojeg zahtjeva, ima pravo na naknadnu dodatnu dodjelu prava na plaćanje iz nacionalne rezerve, koja je jednaka dodatnim prihvatljivim hektarima koje u tom trenutku posjeduje i za koje nema nikakvo pravo na plaćanje. To je pravo uvjetovano postojanjem dostatnih dostupnih sredstava u nacionalnim ili regionalnim rezervama. Ako to nije slučaj, dodjela se mora izvršiti tako da se osigura jednako postupanje prema poljoprivrednicima koji imaju prava na temelju članka 30. stavka 6. Uredbe br. 1307/2013 i tako da se izbjegava narušavanje tržišta ili tržišnog natjecanja.