Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62017CA0156

    Predmet C-156/17: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 30. siječnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Köln-Aktienfonds Deka protiv Staatssecretaris van Financiën (Zahtjev za prethodnu odluku – Slobodno kretanje kapitala i sloboda platnog prometa – Ograničenja – Oporezivanje dividendi isplaćenih subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) – Povrat poreza obustavljenog na dividende – Pretpostavke – Objektivni kriteriji razlikovanja – Kriteriji koji po prirodi ili stvarno pogoduju rezidentnim poreznim obveznicima)

    SL C 137, 27.4.2020, p. 2–3 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    27.4.2020   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 137/2


    Presuda Suda (sedmo vijeće) od 30. siječnja 2020. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden – Nizozemska) – Köln-Aktienfonds Deka protiv Staatssecretaris van Financiën

    (Predmet C-156/17) (1)

    (Zahtjev za prethodnu odluku - Slobodno kretanje kapitala i sloboda platnog prometa - Ograničenja - Oporezivanje dividendi isplaćenih subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) - Povrat poreza obustavljenog na dividende - Pretpostavke - Objektivni kriteriji razlikovanja - Kriteriji koji po prirodi ili stvarno pogoduju rezidentnim poreznim obveznicima)

    (2020/C 137/02)

    Jezik postupka: nizozemski

    Sud koji je uputio zahtjev

    Hoge Raad der Nederlanden

    Stranke glavnog postupka

    Tužitelj: Köln-Aktienfonds Deka

    Tuženik: Staatssecretaris van Financiën

    uz sudjelovanje: Nederlandse Orde van Belastingadviseurs, Loyens en Loeff NV

    Izreka

    1.

    Članak 63. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se ne protivi propis države članice kojim je predviđeno da se nerezidentnom investicijskom fondu zbog toga što nije podnio dokaze o tome da njegovi dioničari ili imatelji udjela ispunjavaju uvjete utvrđene tim propisom ne odobrava povrat poreza na dividende koji je bio obustavljen od dividendi koje je primio od subjekata sa sjedištem u toj državi članici, pod uvjetom da ti uvjeti stvarno ne stavljaju u nepovoljniji položaj nerezidentne investicijske fondove i da porezna tijela zahtijevaju da dokaz o ispunjenju navedenih uvjeta podnesu i rezidentni investicijski fondovi, provjera čega je na sudu koji je uputio zahtjev.

    2.

    Članak 63. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se protivi propis države članice kojim je predviđeno da se nerezidentnom investicijskom fondu ne odobrava povrat poreza na dividende koji je trebao platiti u toj državi članici zbog toga što ne ispunjava uvjete koji se primjenjuju na taj povrat, odnosno zbog toga što svoje prinose od investicija ne isplaćuje u cijelosti svojim dioničarima ili imateljima udjela svake godine najkasnije u roku od osam mjeseci od isteka poslovne godine, ako se u državi njegova sjedišta prinosi od investicija koji nisu isplaćeni smatraju isplaćenima ili su uključeni u porez kojim ta država članica oporezuje dioničare ili imatelje udjela kao da je ta dobit bila isplaćena i ako se, s obzirom na cilj na kojem počivaju ti uvjeti, taj fond nalazi u situaciji koja je usporediva s onom rezidentnog fonda koji ima pravo na povrat tog poreza, provjera čega je na sudu koji je uputio zahtjev.


    (1)  SL C 168, 29. 5. 2017.


    Top