Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016TN0289

    Predmet T-289/16: Tužba podnesena 3. lipnja 2016. – Inox Mare protiv Komisije

    SL C 270, 25.7.2016, p. 63–64 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    25.7.2016   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 270/63


    Tužba podnesena 3. lipnja 2016. – Inox Mare protiv Komisije

    (Predmet T-289/16)

    (2016/C 270/69)

    Jezik postupka: talijanski

    Stranke

    Tužitelj: Inox Mare Srl (Rimini, Italija) (zastupnik: R. Holzeisen, odvjetnik)

    Tuženik: Europska komisija

    Tužbeni zahtjev

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    poništi Final Report (Konačno izvješće) OF/2013/0086/B1 THOR (2015) 40189 – 26.11.2015. zbog krajnjih nezakonitosti koje sadrži;

    slijedom toga, poništi Recommendation for action to be taken following an OLAF investigation (Preporuka za postupanje po provođenju OLAF-ove istrage) THOR (2015) 4257 – 09.12.2015.;

    tuženiku naloži snošenje troškova.

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    Predmetna tužba podnesena je protiv pobijanih akata u kojima se tvrdi da je tužitelj tijekom više godina izbjegavao plaćati carine i antidampinške pristojbe. Tužitelj s tim u vezi navodi da je uvozio značajne količine proizvoda za pričvršćivanje od nehrđajućeg čelika pouzdajući se u istinitost podataka koje je na veliko potvrđivalo filipinsko carinsko tijelo baš zato jer su proizvodi koje su isporučivala dva filipinska navodno bili podrijetlom iz Filipina, sve dok nije saznao da je Europska unija protiv Filipina pokrenula postupak protiv izbjegavanja mjera zbog sumnji da su gore spomenuti proizvodi u stvari bili podrijetlom iz Tajvana te da su stoga iz Tajvana samo prevoženi brodom preko Filipina u Europsku uniju.

    U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe dva tužbena razloga.

    1.

    Prvi, preliminarno postavljeni, razlog: mogućnost pobijanja akata koji su predmet tužbe na temelju članka 263. UFEU-a

    S tim u vezi tužitelj tvrdi da pobijani akti, bez obzira što njihov naziv može upućivati na suprotan zaključak, u stvarnosti imaju obvezujuće djelovanje na talijansko carinsko tijelo te neposredno proizvode pravne posljedice koje štete interesima i stvarnim i osobnim pravima tužitelja mijenjajući njegov pravni položaj, i to s obzirom na (1) prirodu carina i pripadajućih obveza država članica, odgovornih samo za naplatu carina, kao „vlastitih sredstava Unije”, (2) prirodu OLAF-a kao tijela koje provodi upravne istrage i nadomješta Europsku komisiju u vanjskim istragama, (3) ulogu Europske komisije kao institucije Europske unije s izvršnim ovlastima u primjeni Carinskog zakonika Europske unije.

    U tom pravnom kontekstu, negirati mogućnost tužitelja da pobija OLAF-ove akte izravno na temelju članka 263. UFEU-a, značilo bi negirati njegovo temeljno pravo na djelotvorno pravno sredstvo, i predstavljalo bi povredu članka 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 13. EKLJP-a.

    2.

    Drugi tužbeni razlog: povrede glede nezakonitosti pobijanih akata

    S tim u vezi tužitelj tvrdi da Final Report (Konačno izvješće) OF/2013/0086/B1 – THOR (2015) 40189 uopće ne sadrži temeljne elemente koje je zakonodavac kao obvezne propisao u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. (1), iz čega slijedi njegova krajnja nezakonitost i odsustvo bilo kakve dokazne snage.

    Tvrdi da pobijani akt sadrži sljedeće povrede zakonitosti: nenavođenje podataka o procesnim jamstvima, osobama uključenim u istragu, saslušanju tužiteljevih zakonskih zastupnika, propisanoj prethodnoj pravnoj kvalifikaciji, neobrazloženo i proturječno isključivanje odgovornosti nadležnih tijela, OLAF-ova povreda obveze da istragu provede na objektivan i nepristran način te u skladu s pretpostavkom nedužnosti, te okolnost da su u Konačnom izvješću pogrešno utvrđene informacije zbog neprovođenja istrage.

    Zbog svih gore navedenih nezakonitosti, preporuka koju je Glavna uprava OLAF-a dala Agenziji delle Dogane e dei Monopoli della Repubblica italiana (Agencija za carine i monopole Talijanske Republike) glede usvajanja svih potrebnih mjera da bi se od tužitelja naplatile carine, bez ikakve je pravne osnove te je stoga nezakonita.


    (1)  Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, str. 1.)


    Top