–

za društva Kubota (UK) Ltd i EP Barrus Ltd, V. Sloane, barrister, i S. Cock,

–

za vladu Ujedinjene Kraljevine, C. Crane i M. Fell, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, A. Caeiros i J. Hradil, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje tarifnih brojeva 8704 10 10 i 8704 21 91 kombinirane nomenklature (u daljnjem tekstu: KN) iz Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL 1987., L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), u verziji koja proizlazi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 927/2012 оd 9. listopada 2012. (SL 2012., L 304, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 23., str. 3.), i na ocjenu valjanosti Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/221 od 10. veljače 2015. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu (SL 2015., L 37, str. 1.).

2

Zahtjev je podnesen u okviru spora između, s jedne strane, društava Kubota (UK) Ltd i EP Barrus Ltd i, s druge strane, Commissioners for Her Majesty’s Revenue & Customs (Porezna i carinska uprava, Ujedinjena Kraljevina), u vezi s tarifnim razvrstavanjem određenih motornih vozila za prijevoz robe koja su ta društva uvezla u Europsku uniju.

3

Članak 2. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL 1992., L 302, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 2., str. 110.) propisuje:

„1.   Carinski propisi Zajednice primjenjuju se jednako na cijelome području Zajednice, osim ako je međunarodnim konvencijama ili običajnim praksama ograničene zemljopisne i gospodarske primjene ili autonomnim mjerama Zajednice predviđeno drugačije.

2.   Određene odredbe carinskih propisa mogu se također primjenjivati izvan carinskog područja Zajednice u okviru propisa kojima se uređuju posebna područja ili u okviru međunarodnih konvencija.”

4

Članak 12. stavak 6. prvi podstavak te uredbe određuje:

„Osoba kojoj je dana obvezujuća informacija koja prestaje vrijediti prema stavku 5. točki (a) alinejama ii. ili iii. ili točki (b) alinejama ii. ili iii. može se koristiti tom informacijom još tijekom razdoblja od šest mjeseci od dana službene objave ili obavijesti, pod uvjetom da je sklopila obvezujući kupoprodajni ugovor za predmetnu robu na temelju obvezujuće informacije prije usvajanja te tarifne mjere. Međutim, kada je riječ o proizvodima za koje se podnosi potvrda o uvozu, izvozu ili potvrda o utvrđenom predujmu kada se obavljaju carinske formalnosti, razdoblje od šest mjeseci zamjenjuje se razdobljem valjanosti potvrde.”

5

KN, uspostavljen Uredbom br. 2658/87, temelji se na Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe (u daljnjem tekstu: HS), koji je sastavilo Vijeće za carinsku suradnju, koje je postalo Svjetska carinska organizacija (WCO), a koji je uspostavljen Međunarodnom konvencijom o Harmoniziranom sustavu nazivlja i brojčanog označavanja robe, sklopljenom u Bruxellesu 14. lipnja 1983. Ta je konvencija, zajedno s Protokolom o izmjenama od 24. lipnja 1986., odobrena u ime Europske ekonomske zajednice Odlukom Vijeća 87/369/EEZ od 7. travnja 1987. (SL 1987., L 198, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 6., str. 3.).

6

Prvi dio KN‑a sadržava skup uvodnih odredaba. U odsjeku I. tog dijela, koji sadržava opća pravila, u pododsjeku A, naslovljenom „Opća pravila za tumačenje [KN‑a]”, određeno je:

„Razvrstavanje robe u [KN] uređuju sljedeća načela.

[…]

[…]”

7

Tarifni broj 8704 KN‑a podijeljen je kako slijedi:

8

Prilog Uredbi 2015/221, donesen na temelju članka 9. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 2658/87, razvrstava robu iz stupca 1. tablice u prilogu toj uredbi u odgovarajuću oznaku KN navedenu u stupcu 2., u skladu s obrazloženjem navedenim u stupcu 3. spomenute tablice. Tekst tog priloga glasi:

9

Napomene s objašnjenjem kombinirane nomenklature Europske unije od 6. svibnja 2011. (SL 2011., C 137, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 25., str. 3.) (u daljnjem tekstu: Napomene s objašnjenjem KN‑a) u vezi s oznakom 8704 navode:

10

Na temelju članka 6. stavka 1. međunarodne konvencije spomenute u točki 5. ove presude, pri Vijeću za carinsku suradnju uspostavljen je odbor pod nazivom „Odbor za Harmonizirani sustav”, sastavljen od zastupnika svake ugovorne strane. Njegov je zadatak, među ostalim, predlaganje izmjena navedene konvencije i priprema napomena s objašnjenjem (u daljnjem tekstu: Napomene s objašnjenjem HS‑a), mišljenja o razvrstavanju i ostalih mišljenja za tumačenje HS‑a.

11

Tekst Napomena s objašnjenjem HS‑a koji se odnosi na podbroj 8704 10 glasi:

„Samoistovarna vozila iz ovog podbroja općenito se mogu razlikovati od ostalih vozila za prijevoz robe (osobito kamiona sa sandukom) na temelju sljedećih značajki:

Ipak treba napomenuti da su određena samoistovarna vozila posebno konstruirana za rad u rudnicima ili tunelima, primjerice ona koja imaju sanduk s otvarajućim dnom. Ona imaju određene gore navedene karakteristike, ali nemaju kabinu i njihov sanduk nije produžen u obliku zaštitnog krova.” [neslužbeni prijevod]

12

Slijedom odluke Upper Tribunala (Tax and Chancery Chamber) (Viši sud, Odjel za poreze i Chancery, Ujedinjena Kraljevina), porezna i carinska uprava na njihov zahtjev tužiteljima u glavnom postupku dala je obvezujuće tarifne informacije (u daljnjem tekstu: OTI) u skladu s kojima su određena motorna vozila za prijevoz robe koja su uvozili razvrstana u samoistovarna vozila iz podbroja 8704 10.

13

Odbor za Carinski zakonik u 2014. proveo je ispitivanje razvrstavanja određenih vozila za gospodarsku uporabu, za koje je povod bila, prema sudu koji je uputio zahtjev, odluka Upper Tribunala (Tax and Chancery Chamber) (Viši sud, Odjel za poreze i Chancery). Europska komisija slijedom tog ispitivanja donijela je Uredbu 2015/221, koja vozila slične vrste kao ona o kojima je riječ u glavnom postupku razvrstava u podbroj 8704 21 91. Taj je odbor proveo spomenutu uredbu, a Porezna i carinska uprava obavijestila je tužitelje u glavnom postupku o ukidanju OTI‑ja.

14

Tužitelji u glavnom postupku osporavaju to ukidanje pred sudom koji je uputio zahtjev, pri čemu ističu dva tužbena razloga. Prvim tužbenim razlogom tvrde da Uredba 2015/221 nije primjenjiva na vozila koja uvoze, a drugim da je ta uredba nevaljana u dijelu u kojem se njome vozilo iz njezina priloga razvrstava u podbroj 8704 21 91.

15

Nakon što je utvrdio da se Uredba 2015/221 primjenjuje na vozila o kojima je riječ u predmetnom slučaju, sud koji je uputio zahtjev zaključio je da argumenti tužitelja u glavnom postupku kojima se osporava valjanost te uredbe nisu u potpunosti neosnovani.

16

U tim je okolnostima First‑tier Tribunal (Tax Chamber) (Prvostupanjski sud, Odjel za poreze, Ujedinjena Kraljevina) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeća prethodna pitanja:

17

Komisija prije svega postavlja pitanje dopuštenosti prethodnih pitanja, s obzirom na to da je pitanje valjanosti Uredbe 2015/221 samo hipotetske naravi. Naime, razlozi zbog kojih su OTI‑ji o kojima je riječ u glavnom postupku ukinuti nisu jasni, s obzirom na to da su se tužitelji u glavnom postupku, na temelju zajedničke primjene odredbi članka 2. te uredbe i članka 12. stavka 6. Uredbe br. 2913/92, mogli nastaviti na njih oslanjati do 5. lipnja 2015.

18

U tom pogledu najprije valja podsjetiti da je, na temelju ustaljene sudske prakse Suda, u okviru postupka ustanovljenog člankom 267. UFEU‑a isključivo na nacionalnom sudu pred kojim se vodi postupak i koji mora preuzeti odgovornost za sudsku odluku koja će biti donesena da ocijeni, uvažavajući posebnosti predmeta, nužnost prethodne odluke za donošenje svoje presude i relevantnost pitanja koja postavlja Sudu. Posljedično, kada se postavljena pitanja odnose na tumačenje prava Unije, Sud je načelno obvezan donijeti odluku (presuda od 26. siječnja 2017., Banco Primus, C‑421/14, EU:C:2017:60, t. 29. i navedena sudska praksa).

19

Naime, u okviru postupka suradnje između Suda i nacionalnih sudova uspostavljenog člankom 267. UFEU‑a pitanja koja se odnose na pravo Unije uživaju presumpciju relevantnosti. Sud može odbiti odlučivati o prethodnom pitanju koje je postavio nacionalni sud, u smislu članka 267. UFEU‑a, samo ako, osobito, nisu ispunjeni zahtjevi u vezi sa sadržajem zahtjeva za prethodnu odluku navedeni u članku 94. Poslovnika Suda ili ako je očito da tumačenje ili ocjena valjanosti pravila Unije koje je zatražio nacionalni sud nema nikakve veze s činjeničnim stanjem ili predmetom spora u glavnom postupku ili ako je problem hipotetski (presuda od 28. ožujka 2017., Rosneft, C‑72/15, EU:C:2017:236, t. 50. i navedena sudska praksa).

20

U predmetnom slučaju, iako iz spisa kojim Sud raspolaže ne proizlazi da se predmet glavnog postupka odnosi na tumačenje ili primjenjivost članka 2. Uredbe 2015/221, tužitelji u glavnom postupku drugim tužbenim razlogom svoje tužbe osporavaju valjanost te uredbe u dijelu u kojem se njome roba na koju se odnosi razvrstava u podbroj 8704 21 91 KN‑a. Prema mišljenju suda koji je uputio zahtjev, koji smatra da su vozila o kojima je riječ u predmetnom slučaju obuhvaćena područjem primjene spomenute uredbe, odgovor Suda o njezinoj valjanosti nužan je za rješavanje tog spora.

21

U tim okolnostima prethodna su pitanja dopuštena, s obzirom na to da problematika na koju se odnose nije hipotetska.

22

Svojim prvim i drugim pitanjem, koja valja ispitati zajedno, sud koji je uputio zahtjev u biti postavlja pitanje o valjanosti Uredbe 2015/221.

23

Najprije valja podsjetiti da je, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, Vijeće Europske unije dodijelilo Komisiji, koja djeluje u suradnji s carinskim stručnjacima država članica, široku diskrecijsku ovlast za pobliže određivanje sadržaja tarifnih brojeva koji se uzimaju u obzir pri razvrstavanju određene robe. Međutim, Komisijina ovlast da donese mjere iz članka 9. Uredbe br. 2658/87 ne dopušta joj izmjenu ni sadržaja ni opsega tarifnih brojeva (presuda od 4. ožujka 2004., Krings, C‑130/02, EU:C:2004:122, t. 26. i navedena sudska praksa).

24

U predmetnom slučaju valja ispitati je li Komisija – time što je provela tarifno razvrstavanje vozila navedenog u stupcu 1. tablice iz priloga Uredbi 2015/221 u podbroj 8704 21 91, a ne u podbroj 8704 10 – izmijenila sadržaj tih dvaju tarifnih podbrojeva.

25

S tim u vezi, iz ustaljene sudske prakse Suda proizlazi da, u interesu pravne sigurnosti i jednostavnijeg nadzora, odlučujući kriterij za tarifno razvrstavanje robe treba potražiti, općenito, u njezinim karakteristikama i objektivnim svojstvima, kako su određeni u tekstu tarifnog broja KN‑a i napomenama za odsjeke ili poglavlja (presude od 27. travnja 2006., Kawasaki Motors Europe, C‑15/05, EU:C:2006:259, t. 38.; od 29. listopada 2009., Dinter i Europol Frost‑Food, C‑522/07 i C‑65/08, EU:C:2009:663, t. 29. i od 22. prosinca 2010., Premis Medical, C‑273/09, EU:C:2010:809, t. 42.).

26

Osim toga, namjena proizvoda može biti objektivan kriterij razvrstavanja ako je svojstvena tom proizvodu te se ta svojstvenost procjenjuje na temelju njegovih osobina i objektivnih svojstava (presuda od 22. ožujka 2017., GROFA i dr., C‑435/15 i C‑666/15, EU:C:2017:232, t. 40.).

27

U predmetnom slučaju, kao što to proizlazi iz samog teksta stupca 1. tablice iz priloga Uredbi 2015/221 u vezi s podbrojem 8704 21 91, vozilo na koje se on odnosi novo je vozilo za gospodarsku uporabu s pogonom na četiri kotača, neto mase približno 630 kg, sposobnosti vuče priključnog vozila bez kočnice do 750 kg i dimenzija približno 300 × 160 cm. To vozilo ima otvorenu kabinu s dva sjedala s punim zaštitnim okvirom za slučaj prevrtanja, tovarni prostor koji je izrađen od čvrstog čeličnog okvira s čvrstim ravnim nagibnim sandukom i ručni kiper. Opremljeno je terenskim gumama za zemljane terene, priključnom napravom i prednjom kukom, a njegova je brzina ograničena na 25 km/h i ima veliku sposobnost kočenja. Vozilo je konstruirano za uporabu izvan ceste, osobito na vrlo neravnom terenu. Vozilo je namijenjeno za različite funkcije, npr. za guranje, vuču prikolica, premještanje životinja, prijevoz bilja, kutija, vode i opreme, prijevoz streljiva i prijevoz hrane za životinje.

28

Valja podsjetiti da je roba obuhvaćena podbrojem 8704 10, sukladno samom njegovu tekstu, „samoistovarna vozila (damperi), konstruirana za rad izvan cestovne mreže”. Na temelju tog teksta stoga se zahtijeva da vozilo ispunjava dva uvjeta kako bi moglo biti razvrstano u taj podbroj, odnosno da je riječ o samoistovarnom vozilu i da je konstruirano za uporabu izvan cestovne mreže (presuda od 16. rujna 2004., DFDS, C‑396/02, EU:C:2004:536, t. 31.).

29

Kao što je to potvrdila sama Komisija, vozilo na koje se odnosi Uredba 2015/221 ispunjava uvjet u vezi s uporabom izvan cestovne mreže, s obzirom na to da je opremljeno terenskim gumama za zemljane terene i da je njegova brzina ograničena na 25 km/h.

30

Još treba utvrditi ispunjava li takvo vozilo i uvjet u vezi sa svojstvom samoistovarnog vozila.

31

S tim u vezi treba podsjetiti da je podbroj 8704 10 KN‑a poseban tarifni broj za vozila specijalno konstruirana za prijevoz i istovar različitih materijala izvan cestovne mreže (vidjeti u tom smislu presudu od 11. siječnja 2007., B. A. S. Trucks, C‑400/05, EU:C:2007:22, t. 36.) i da je bitna karakteristika samoistovarnih vozila da imaju nagibni sanduk ili dno koje se otvara, koji omogućavaju prijevoz tih materijala (vidjeti u tom smislu presudu od 16. rujna 2004., DFDS, C‑396/02, EU:C:2004:536, t. 32.).

32

Osim toga, prema Napomenama s objašnjenjem KN‑a, u podbrojeve 8704 10 10 i 8704 10 90 razvrstavaju se, među ostalim, vozila posebno konstruirana za prijevoz pijeska, šljunka, zemlje i kamenja, odnosno materijala u rasutom stanju, u kamenolomima i rudnicima ili na gradilištima (zgrada, cesta, zračnih ili pomorskih luka).

33

Stoga treba ispitati je li vozilo na koje se odnosi Uredba 2015/221 posebno konstruirano za takvu konkretnu uporabu.

34

S tim u vezi, iz samog teksta te uredbe proizlazi da je takvo vozilo opremljeno otvorenom kabinom i nagibnim sandukom kapaciteta 0,4 m3 ili približno 400 kg.

35

Tako je vozilo na koje se odnosi Uredba 2015/221 – zbog svoje slabe konstrukcije, ograničene nosivosti i otvorene kabine bez zaštite za vozača od rasutog materijala – namijenjeno nizu djelatnosti prijevoza različitih stvari, poput životinja, materijala, kutija ili streljiva.

36

Nadalje, to vozilo, zbog svojih tehničkih karakteristika i objektivnih svojstava, nije istovjetno vozilima iz podbroja 8704 10, s obzirom na to da nema potrebnu jačinu konstrukcije za uporabu na gradilištima, što je karakteristika svojstvena istovarnim vozilima (vidjeti u tom smislu presudu od 11. siječnja 2007., B. A. S. Trucks, C‑400/05, EU:C:2007:22, t. 35.).

37

Slijedom toga, činjenica da takvo vozilo ima nagibni sanduk koji mu dodatno omogućava da prevozi male količine rasutog materijala ne dovodi u pitanje osnovanost njegova razvrstavanja u pobroj 8704 21 91.

38

Naposljetku, kao što je to napomenuto u točki 23. ove presude, Komisija ima široku diskrecijsku ovlast za pobliže određivanje sadržaja tarifnih brojeva.

39

Budući da analiza spisa podnesenog Sudu nije otkrila nijedan razlog nevaljanosti, Uredbom 2015/221 vozilo opisano u njoj pravilno je razvrstano u podbroj 8704 21 91, a ne u podbroj 8704 10.

40

Na upućena pitanja stoga treba odgovoriti da njihovo ispitivanje nije otkrilo ništa što bi moglo utjecati na valjanost Uredbe.

41

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenog, Sud (šesto vijeće) odlučuje:

Ispitivanje upućenih pitanja nije otkrilo ništa što bi moglo utjecati na valjanost Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/221 od 10. veljače 2015. o razvrstavanju određene robe u kombiniranu nomenklaturu.