1

Europska komisija u svojoj tužbi od Suda zahtijeva da utvrdi sljedeće:

2

Direktiva Vijeća 91/439/EEZ od 29. srpnja 1991. o vozačkim dozvolama (SL 1991., L 237, str. 1.) u članku 3. stavku 2. propisuje:

„Unutar kategorija A, B, B + E, C, C + E, D i D + E može se izdati posebna vozačka dozvola za upravljanje vozilima sljedećih potkategorija:

[…]

Potkategorija D1

[…]”

3

U skladu s uvodnim izjavama 2. i 12. Direktive 2006/126:

[…]

4

Članak 1. stavak 1. prva rečenice Direktive 2006/126 određuje da „[u] skladu s odredbama ove Direktive, države članice uvode nacionalnu vozačku dozvolu temeljenu na obrascu Zajednice iz Priloga I.”

5

Ta direktiva u članku 4., naslovljenom „Kategorije, definicije i najniža dob”, propisuje:

„1.   Vozačkom dozvolom iz članka 1. stječe se pravo na upravljanje motornim vozilima prema niže definiranim kategorijama. Dozvola se izdaje prema najnižoj starosnoj dobi, navedenoj za svaku kategoriju. ‚Motorno vozilo’ je svako vozilo s vlastitim pogonom koje vozi po cesti i nije željezničko vozilo.

[…]

4.   Motorna vozila:

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]”

6

Članak 16. navedene direktive, naslovljen „Prenošenje”, predviđa:

„1.   Države članice će najkasnije do 19. siječnja 2011. donijeti i objaviti zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 1. stavkom 1., člankom 3., člankom 4. stavcima 1., 2., 3. i 4. točkama (b) do (k) […]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

2.   One primjenjuju te odredbe od 19. siječnja 2013.

[…]”

7

Točke 4.1.9. i 4.1.10. glave I., naslovljene „Minimalni zahtjevi za vozačke ispite”, dijela A, naslovljenog „Test znanja”, točke 4., naslovljene „Posebne odredbe za kategorije C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E”, Priloga II. Direktivi 2006/126 određuju:

8

Točke 8.1.6., 8.1.8., 8.2.3. i 8.2.4. iste glave I., dijela B, naslovljenog „Ispit vještina i ponašanja”, točke 8., naslovljene „Vještine i ponašanja koji se provjeravaju za vozila kategorija C, CE, C1, C1E, D, DE, D1 i D1E”, spomenutog priloga propisuju:

[…]

[…]

9

Članak 80.a stavak 1. točke (g) do (i) Zákona č. 361/2000 Sb. o provozu na pozemních komunikacích (Zakon br. 361/2000 Zb. o cestovnom prometu), u verziji primjenjivoj na predmetni slučaj, propisuje:

„Kategorija

10

Komisija je 11. srpnja 2014. Češkoj Republici uputila pismo opomene u kojem je toj državi članici privukla pozornost na činjenicu da određene odredbe njezina zakonodavstva u pogledu definicije kategorija vozila C1, C i D1 nisu usklađene s Direktivom 2006/126.

11

Nakon što je ispitala argumente koje je Češka Republika istaknula u odgovoru na to pismo, datiranom 8. listopada 2014., Komisija je 27. veljače 2015. izdala obrazloženo mišljenje u kojem je pozvala tu državu članicu da poduzme potrebne mjere za postupanje u skladu s tim mišljenjem u roku od dva mjeseca od njegova primitka. Na zahtjev Češke Republike taj je rok produljen do 27. svibnja 2015.

12

Dopisom od 22. svibnja 2015. Češka Republika odgovorila je na obrazloženo mišljenje navevši, u vezi s definicijama kategorija vozačkih dozvola C, C1 D1, da „Češka Republika u svrhu otklanjanja svake opasnosti od nesporazuma i postizanja veće pravne sigurnosti prihvaća provesti djelomične izmjene pravnih odredbi na snazi kojima bi se trebalo udovoljiti Komisijinim zahtjevima”.

13

Budući da nije primila nikakvu informacije o usvajanju tako predviđenih izmjena i smatrajući da je u svakom slučaju dotična povreda i dalje postojala u vrijeme isteka roka određenog u obrazloženom mišljenju, Komisija je podnijela Sudu predmetnu tužbu.

14

Komisija ističe dva prigovora. U okviru svojeg prvog prigovora tvrdi da iako definicije kategorija C1 i C izričito propisuju da obuhvaćaju „motorna vozila, osim onih iz kategorija D1 ili D”, češko pravo nije preuzelo taj kriterij. Međutim, budući da je spomenuti kriterij odlučujući za pravilno uspostavljanje razlike između kategorija C1/C i D1/D, takav propust ima za posljedicu to da bi u predmetnoj državi članici imatelj vozačke dozvole kategorije C1 ili C imao pravo upravljati vozilom izrađenim za prijevoz najviše osam putnika, bez obzira na to je li ono projektirano za prijevoz putnika ili robe, iako se Direktivom 2006/126 zahtijeva vozačka dozvola kategorije D1 ili D ako je vozilo projektirano i izrađeno za prijevoz putnika.

15

U okviru drugog prigovora Komisija tvrdi da iako članak 4. stavak 4. točka (h) Direktive 2006/126 definira kategoriju D1 na način da obuhvaća motorna vozila „projektirana i izrađena za prijevoz najviše 16 putnika uz vozača”, češko je pravo, time što je propisalo donju granicu od više od osam osoba, uvelo zahtjev koji je protivan članku 4. stavku 4. točki (h) Direktive 2006/126.

16

U prilog tim dvama tužbenim razlozima Komisija navodi da kategorija C tradicionalno obuhvaća motorna vozila namijenjena prijevozu robe, dok kategorija D obuhvaća motorna vozila namijenjena prijevozu putnika. Međutim, to ne isključuje da se motornim vozilima iz kategorije C također mogu prevoziti putnici. U tom slučaju riječ je osobama koje se prevoze prije svega radi rukovanja teretom, a ne o putnicima koji putuju od točke A do točke B.

17

Budući da su određene tehničke karakteristike kategorija C i C1 identične onima kategorija D1 i D, Komisija ističe potrebu preciznog razgraničenja kategorija C1 i C, s jedne strane, i kategorija D1 i D, s druge. Razgraničenje koje je u tom pogledu primijenjeno u Direktivi 2006/126, odnosno izraz „osim onih iz kategorija D1 ili D” sadržan u definiciji kategorija C1 i C, stoga znači da su motorna vozila koja ispunjavaju tehničke kriterije kategorija C1/C i D1/D, ali koja su prije svega namijenjena prijevozu putnika, obuhvaćena kategorijama D1 i D, dok su vozila koja ne potpadaju u kategorije D1 i D obuhvaćena kategorijama C1 i C.

18

Češka Republika smatra da tužba nije osnovana.

19

Prema toj državi članici, odredbe Direktive 2006/126 nije potrebno doslovno prenijeti ako se postigne cilj koji se želi ostvariti tim odredbama. To je ovdje tako s obzirom na to da razgraničenje na nacionalnoj razini kategorija vozila C1, C i D1, iako nije formulirano na način istovjetan onom u toj direktivi, osigurava da nijedno vozilo ne potpada pod više kategorija.

20

Prema spomenutoj državi članici, donja granica od više od osam putnika uz vozača koja postoji u češkom pravu potrebna je jer vozila iz kategorije D1 predstavljaju podskupinu kategorije D.

21

Osim toga, u nedostatku te granice kategorija D1, s obzirom na to da uključuje motorna vozila čija najveća dužina nije veća od 8 metara i koja mogu prevesti najviše šesnaest putnika, de facto bi obuhvatila kategorije C1 i C.

22

Najprije valja podsjetiti da su, u skladu s uvodnom izjavom 2. Direktive 2006/126, propisi o vozačkim dozvolama bitan dio zajedničke prometne politike, da doprinose poboljšanju sigurnosti prometa na cestama i omogućavaju slobodno kretanje osoba koje namjeravaju steći boravište u državi članici koja nije država koja je dozvolu izdala.

23

Budući da između država članica u tom području i dalje postoje znatne razlike, cilj je Direktive 2006/126, koja je treća direktiva o vozačkim dozvolama, postići temeljitije usklađivanje kako bi se doprinijelo provedbi politika Europske unije, kao što to potvrđuje ta uvodna izjava.

24

Među sredstvima koja se njome predviđaju za ostvarivanje tog cilja osobito se nalaze definicije kategorija vozačkih dozvola koje, u skladu s uvodnom izjavom 12. te direktive, „moraju u većoj mjeri odražavati predmetne tehničke značajke vozila i vještine potrebne za upravljanje vozilom”.

25

Naime, dok je Prvom direktivom Vijeća 80/1263/EEZ od 4. prosinca 1980. o uvođenju vozačke dozvole Zajednice (SL 1980., L 375, str. 1.) uspostavljena prva kategorizacija vozila u svrhu utvrđivanja obrasca Zajednice za nacionalnu vozačku dozvolu, Direktivom 91/439, koja je zamijenila tu prvu direktivu, na različite su načine pojašnjene definicije kategorija vozila i vrste vozačkih dozvola koje se zahtijevaju za upravljanje tim vozilima, uključujući, među ostalim, precizniju definiciju i bolje razgraničenje različitih kategorija vozačkih dozvola.

26

Direktiva 2006/126 nastavila je postupak usklađivanja u tom području i u odnosu na kategorije C i C1 precizirala da se obje te kategorije odnose na automobile projektirane i izrađene za prijevoz najviše osam putnika, pri čemu se te dvije kategorije razlikuju po najvećoj dopuštenoj masi. Što se tiče kategorija D i D1, Direktiva 2006/126 je zadržala donju granicu od više od osam putnika za kategoriju D, ali je uklonila tu granicu za kategoriju D1, tako da se na potonju primjenjuje samo gornja granica od šesnaest putnika.

27

Ta pojašnjenja i izmjene u odnosu na Direktivu 91/439 omogućili su, kao što je to objasnila Komisija u svojim podnescima, da određena vozila sada potpadaju pod kategoriju D1, a ne više pod kategoriju C1. Komisija kao primjer navodi luksuzne minibusove ili oklopna osobna vozila. Ta vozila, ako su projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača i pod uvjetom da njihova najveća dužina ne prelazi 8 metara, sada ulaze u kategoriju koja je za njih primjerena s obzirom na njihove tehničke karakteristike i uobičajenu upotrebu, odnosno kategoriju D1.

28

Stoga u trenutačnom stanju prava Unije kategorije C i C1, definirane, sukladno članku 4. stavku 1. Direktive 2006/126, u stavku 4. točkama (d) i (f) tog članka, obuhvaćaju motorna vozila, osim onih iz kategorija D1 ili D, čija je najveća dopuštena masa veća od 3500 kg – ako je riječ o vozilima iz kategorije C – ili veća od 3500 kg, ali ne veća od 7500 kg – ako je riječ o vozilima iz kategorije C1 – i koja su projektirana i izrađena za prijevoz najviše osam putnika uz vozača. Kategorija D1, definirana u stavku 4. točki (h) istog članka, obuhvaća motorna vozila projektirana i izrađena za prijevoz najviše šesnaest putnika uz vozača i čija najveća dužina nije veća od 8 metara.

29

Međutim, u češkom pravu, definicija kategorija C i C1 ne preuzima razgraničenje kategorija C/C1 i D/D1 predviđeno pravom Unije i izraženo formulacijom „osim onih iz kategorija D1 ili D”. Stoga je jasno da češko pravo nije preuzelo uklanjanje donje granice od osam putnika koje je zakonodavac Unije želio uvesti donošenjem Direktive 2006/126 u okviru gore navedenih regulatornih izmjena.

30

Postojanje takvih razlika u definicijama ima za posljedicu da na temelju češkog prava motornim vozilima iz kategorije D1 mogu upravljati imatelji dozvole C1, što je protivno cilju Direktive 2006/126.

31

Primjeri koje Komisija iznosi, koji se odnose na luksuzne minibuseve i oklopna osobna vozila koja imaju tehnička obilježja navedena u točki 27. ove presude, pokazuju da su takve razlike prisutne. Naime, iako sukladno članku 4. stavku 4. točki (h) Direktive 2006/126 takva vozila ulaze u kategoriju D1, ta ista vozila prema češkim propisima koji prenose tu direktive potpadaju pod kategoriju C1. Osim toga, u skladu s izrazom „osim onih iz kategorija D1 ili D”, kojim se u spomenutoj direktivi razgraničavaju kategorije C/C1 i D/D1, takva vozila, s obzirom na to da potpadaju pod kategoriju D1, u pravu Unije ni u kojem slučaju ne mogu potpadati pod kategoriju C1.

32

Stoga se za istu vrstu vozila kategorija vozačke dozvole koja se zahtijeva u Češkoj Republici razlikuje od one koju mora imati vozač u drugim državama članicama. Takva situacija protivna je temeljnim ciljevima Direktive 2006/126.

33

Argumenti koje iznosi Češka Republika ne mogu dovesti u pitanje to utvrđenje i stvarnost povrede koja iz toga proizlazi.

34

Kao prvo, ta država članica tvrdi da se pravom Unije ne zahtijeva da države članice doslovno prenesu definicije predviđene Direktivom 2006/126 ako se postigne cilj koji se želi ostvariti odredbama te direktive.

35

S tim u vezi valja podsjetiti da prema ustaljenoj sudskoj praksi prenošenje direktive u nacionalno pravo ne zahtijeva nužno formalno i tekstualno prenošenje tih odredbi u izričitu i posebnu zakonsku ili regulatornu odredbu, nego se može ostvariti općim pravnim kontekstom, ako on učinkovito jamči punu primjenu direktive na dovoljno jasan i precizan način (presuda od 30. lipnja 2016., Komisija/Poljska, C‑648/13, EU:C:2016:490, t. 73. i navedena sudska praksa).

36

Međutim, kao što proizlazi iz točaka 29. do 32. ove presude, nacionalne odredbe na koje se poziva Češka Republika ne omogućuju postizanje rezultata kojem se teži u članku 4. stavku 1. i članku 4. stavku 4. točkama (d), (f) i (h) Direktive 2006/126. U tim okolnostima argument prema kojem doslovno prenošenje nije obvezno bespredmetan je u okviru ovog predmeta.

37

Kao drugo, Češka Republika tvrdi da je na nacionalnoj razini provela razgraničenje između kategorija vozila C1, C i D1 koje je precizno, razumljivo i u praksi ne može dovesti do spora. Naime, polazeći od načela da nijedno vozilo ne bi trebalo potpadati pod više kategorija, ta država članica smatra da se taj cilj može postići na dva načina; bilo definiranjem kategorije na negativan način u odnosu na druge kategorije, što je rješenje koje je primijenjeno u Direktivi 2006/126, bilo pojedinačnim definiranjem kategorija na način da se ne preklapaju, što je rješenje koje je primijenio češki zakonodavac utvrdivši donju granicu broja putnika koje vozila iz kategorije D1 mogu prevoziti.

38

S tim u vezi dovoljno je istaknuti da je Češka Republika, kao što sama priznaje, radi provedbe spomenutog razgraničenja u nacionalnoj definiciji kategorije D1 predvidjela uvjet koji ne postoji u članku 4. stavku 4. točki (h) Direktive 2006/126, u kojem pravo Unije definira tu kategoriju. Međutim, kao što je utvrđeno u točkama 29. do 32. ove presude, postojanje tog dodatnog uvjeta dovodi do razlika u primjeni te direktive u Češkoj Republici u odnosu na druge države članice kada je riječ o određivanju kategorije u koju pripada vozilo i, posljedično, koja se vrsta vozačke dozvole zahtijeva za njega.

39

Odabir metode razgraničenja koja dovodi do takvih razlika u odnosu na ono što se zahtijeva pravom Unije stoga ni u kojem slučaju ne može pridonijeti punom i pravilnom prijenosu Direktive 2006/126.

40

Kao treće, Češka Republika tvrdi da su vozila iz kategorije D1 podskupina kategorije D, kao što to proizlazi iz naziva te kategorije D1 i zakonodavne povijesti definicije kategorija na razini Unije. Riječ je o „pojednostavljenoj” verziji kategorije D, a vozila iz kategorije D1 dakle čine određeni dio vozila iz kategorije D, tako da je, s obzirom na njihove karakteristike, dovoljno posjedovanje pojednostavljene verzije vozačke dozvole za kategoriju D. Budući da se donja granica koja se odnosi na broj osoba koje se mogu prevesti nalazi u definiciji kategorije D, nju bi valjalo primijeniti u kategoriji D1.

41

S tim u vezi treba napomenuti da iako je u članak 3. stavak 2. Direktive 91/439 kategorija D1 bila predviđena kao potkategorija kategorije D, kao što to proizlazi iz izraza „unutar kategorija A, B, B + E, C, C + E, D i D + E može se izdati posebna vozačka dozvola za upravljanje vozilima iz sljedećih potkategorija”, taj izraz ne nalazi se u definiciji kategorija vozačkih dozvola utvrđenih u članku 4. stavku 4. Direktive 2006/126. Činjenica da kategorija D1 obuhvaća tako i vozila koja ne ulaze u kategoriju D, kao i posljedice koje iz toga proizlaze za kategorizaciju različitih vozačkih dozvola, predstavlja dakle odluku koju je zakonodavac Unije donio i čija svrsishodnost se ne može dovesti u pitanje u okviru ovog postupka zbog povrede obveze.

42

Kao četvrto, Češka Republika tvrdi da bi, u nedostatku donje granice od više od osam putnika koja je predviđena češkim pravom, kategorija D1, s obzirom na to da pokriva motorna vozila čija je najveća dužina 8 metara i koja mogu prevoziti najviše šesnaest putnika, de facto obuhvatila kategorije C1 i C. Čak bi se moglo smatrati da se za upravljanje kamionom kraćim od 8 metara zahtijeva vozačka dozvola kategorije D1, a da je vozačka dozvola za kategoriju C1 potrebna samo kada dužina takvog kamiona prelazi 8 metara.

43

S tim u vezi valja utvrditi da je, što se tiče kategorija C/C1 i D1, definicija motornog vozila, osim u pogledu podataka o broju putnika, masi i dužini, istovjetna za spomenute kategorije, osobito po tomu što su ta motorna vozila „projektirana i izrađena za prijevoz […] putnika”.

44

Iz razgraničenja kategorija C/C1 i D1 izrazom „motorna vozila, osim onih iz kategorija D1 ili D” proizlazi da pri određivanju kategorije vozačke dozvole nadležna tijela država članica moraju najprije ispitati primjenjuje li se kategorija D1 i, ako je to slučaj, moraju izdati vozačku dozvolu za tu kategoriju.

45

Tako kategorija D1, već na temelju doslovnog tumačenja predmetnih odredbi Direktive 2006/126, u cijelosti obuhvaća kategorije C/C1 što se tiče motornih vozila čija dužina ne prelazi 8 metara.

46

Slijedom navedenog, čini se da definicija kategorija C/C1 i D1 iz članka 4. stavka 4. Direktive 2006/126 ne osigurava odgovarajuće razgraničenje tih kategorija.

47

Međutim, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, prilikom tumačenja odredbe prava Unije valja uzeti u obzir ne samo njezin tekst nego i kontekst u kojemu se ona nalazi te ciljeve propisa kojeg je dio (presuda od 12. listopada 2017., Kamin und Grill Shop, C‑289/16, EU:C:2017:758, t. 22. i navedena sudska praksa).

48

Stoga, kako bi se došlo do točnog tumačenja spomenutih kategorija, valja uzeti u obzir cijeli tekst Direktive 2006/126, uključujući njezine priloge, koji pokazuju da namjena motornih vozila ima odlučujuću ulogu.

49

Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 47. svojeg mišljenja, obrazac vozačke dozvole predviđen u članku 1. stavku 1. Direktive 2006/126, koji se nalazi u njezinu Prilogu I., jasno pomoću piktograma prikazuje namjenu motornog vozila svake kategorije, a osobito je li ono namijenjeno prijevozu robe ili putnika.

50

Isto tako, odredbe Priloga II. spomenutoj direktivi, navedene u točkama 7. i 8. ove presude, pokazuju da se zahtjevi u vezi s dobivanjem vozačke dozvole razlikuju ovisno o namjeni predmetnog vozila.

51

Iz toga slijedi da se ne može dopustiti da nepoštovanje razgraničenja između kategorija C/C1 i D/D1 dovede do rezultata protivnog onom kojem se teži u Direktivi 2006/126, odnosno cestovnoj sigurnosti. Kao što je to istaknuo nezavisni odvjetnik u točki 56. svojeg mišljenja, to bi bio slučaj ako bi prijevoz osoba obavljali isključivo vozači koji su ovlašteni upravljati vozilima kategorije C ili C1 i od kojih se zahtijevalo prije svega da dokažu da posjeduju znanja u vezi s preuzimanjem, utovarom, prijevozom, dostavom i istovarom robe.

52

Točno je da se u području vozačkih dozvola, u kojem nacionalne uprave moraju obraditi mnogobrojne zahtjeve u razumno kratkom roku, zakonodavno rješenje prema kojem se potrebno osloniti na elemente koji se ne nalaze neposredno u definicijama kategorija vozačkih dozvola ne čini optimalnim.

53

Međutim, država članica ne smije donijeti nacionalni propis za prijenos Direktive 2006/126 kojim bi se uveli uvjeti koji nisu predviđeni tom direktivom ili uklonili njome predviđeni uvjeti, što bi značilo da su kategorije vozila definirane Direktivom 2006/126 izmijenjene na štetu cestovne sigurnosti. Eventualne redakcijske nejasnoće u toj direktivi potencijalno su povod za intervenciju zakonodavca Unije, ali Sud zbog njih ne može odbiti tužbu zbog povrede obveze koja postoji.

54

U tim okolnostima treba odbiti argumente koje je iznijela Češka Republika.

55

Slijedom navedenog, valja utvrditi sljedeće:

56

Na temelju članka 138. stavka 1. Poslovnika Suda, stranka koja ne uspije u postupku dužna je, na zahtjev protivne stranke, snositi troškove. Budući da je Komisija postavila zahtjev da se Češkoj Republici naloži snošenje troškova i da je povreda utvrđena, Češkoj Republici nalaže se snošenje troškova.

Slijedom navedenoga, Sud (deveto vijeće) proglašava i presuđuje: