–

za Vereniging Hoekschewaards Landschap, A. Jonkhoff i W. Zwier, advocaten,

–

za nizozemsku vladu, K. Bulterman, B. Koopman i C. S. Schillemans, u svojstvu agenata,

–

za Europsku komisiju, E. Manhaeve i C. Hermes, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na valjanost Provedbene odluke Komisije (EU) 2015/72 od 3. prosinca 2014. o donošenju osmoga ažuriranog popisa područja od značaja za Zajednicu za atlantsku biogeografsku regiju (SL 2015., L 18, str. 385.).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Vereniging Hoekschewaards Landschap i Staatssecretaris van Economische Zaken (državni tajnik za gospodarske poslove, Nizozemska, u daljnjem tekstu: državni tajnik) o zakonitosti odluke o smanjenju površine posebnog područja očuvanja (u daljnjem tekstu: SAC).

3

Članak 1. Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL 1992., L 206, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 2., str. 14.), kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 2006/105/EZ od 20. studenoga 2006. (SL 2006., L 363, str. 368.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 6., str. 194.; u daljnjem tekstu: Direktiva o staništima), glasi:

„Za potrebe ove Direktive:

[…]

[…]

[…]

4

Članak 2. Direktive o staništima određuje:

„1.   Cilj ove Direktive je doprinijeti osiguranju biološke raznolikosti putem očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore na europskom području država članica na koje se [UFEU] primjenjuje.

2.   Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom namijenjene su održavanju ili povratu u povoljno stanje očuvanosti, prirodnih staništa i vrsta divlje faune i flore od interesa Zajednice.

3.   Mjere poduzete u skladu s ovom Direktivom uzimaju u obzir gospodarske, socijalne i kulturne potrebe te regionalne i lokalne karakteristike.”

5

Članak 3. stavak 1. prvi podstavak te direktive propisuje:

„Koherentna europska ekološka mreža (SAC‑a) osniva se pod nazivom Natura 2000. Ova mreža, sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi navedeni u Prilogu I. i staništa vrsta navedenih u Prilogu II., omogućuje održavanje određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta ili, kad je to potrebno, njihov povrat u povoljno stanje očuvanosti u njihovom prirodnom arealu.”

6

Sukladno odredbama članka 4. navedene direktive:

„1.   Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 1) i relevantnih znanstvenih informacija svaka država članica predlaže popis područja, uz naznaku koji se prirodni stanišni tipovi iz Priloga I. i koje vrste iz Priloga II. prirodno nalaze na tom području. […] […] Države članice prema potrebi predlažu prilagodbu popisa u svjetlu rezultata nadzora navedenog u članku 11.

[…]

2.   Na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. (Faza 2) i u okviru svake od devet biogeografskih regija navedenih u članku 1. točki (c) podtočki iii. te cijelog područja navedenog u članku 2. stavku 1., Komisija u dogovoru sa svakom državom članicom sastavlja nacrt popisa područja od značaja za Zajednicu na temelju popisa država članica u kojima se navode područja na kojima se nalaze jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta.

[…]

Popis područja odabranih kao područja od značaja za Zajednicu, u kojem su istaknuta ona područja na kojima se nalazi jedan ili više prioritetnih prirodnih stanišnih tipova ili prioritetnih vrsta, Komisija usvaja u skladu s postupkom utvrđenim člankom 21.

[…]

4.   Kad se područje od značaja za Zajednicu usvoji u skladu s postupkom utvrđenim u stavku 2., dotična država članica ga određuje kao (SAC) što je prije moguće, a najkasnije u roku od šest godina, ustanovljujući prioritete u svjetlu značaja tih područja za održavanje ili obnavljanje povoljnog stanja očuvanosti prirodnog stanišnog tipa iz Priloga I. ili vrste iz Priloga II. te koherentnosti mreže Natura 2000, u svjetlu prijetnji od pogoršanja ili uništenja kojima su ta područja izložena.

[…]”

7

Članak 9. Direktive o staništima glasi kako slijedi:

„Komisija, djelujući u skladu s postupkom utvrđenim u članku 21., periodično ocjenjuje koliko Natura 2000 doprinosi postizanju ciljeva utvrđenih u člancima 2. i 3. U tom kontekstu, može se razmotriti deklasifikacija nekog [SAC‑a], tamo gdje to opravdavaju prirodne pojave primijećene kao rezultat nadzora predviđenog u članku 11.”

8

Članak 11. te direktive glasi kako slijedi:

„Države članice provode nadzor nad stanjem očuvanosti prirodnih staništa i vrsta navedenih u članku 2., s posebnim osvrtom na prioritetne prirodne stanišne tipove i prioritetne vrste.”

9

Prilogom III. navedenoj direktivi određeni su kriteriji za odabir područja pogodnih za određivanje kao područja od značaja za Zajednicu (u daljnjem tekstu: SCI) i određenih kao SAC. Što se konkretnije tiče kriterija vezanih uz fazu 1, ona se sastoji od „(p)rocjene na nacionalnoj razini relativnog značaja područja za svaki prirodni stanišni tip iz Priloga I. i za svaku vrstu iz Priloga II. (uključujući prioritetne prirodne stanišne tipove i prioritetne vrste)” te taj prilog sadrži slijedeći odlomak:

10

Svojom Odlukom 2004/813/EU od 7. prosinca 2004. o donošenju, u skladu s Direktivom Vijeća 92/43/EEZ, popisa područja od značaja za Zajednicu za atlantsku biogeografsku regiju (SL 2004., L 387, str. 1.) Komisija je na prijedlog Kraljevine Nizozemske odabrala područje Haringvliet (Nizozemska) kao SCI, pod šifrom NL1000015, za površinu od 11108 hektara (ha).

11

Sedam uzastopnih ažuriranja popisa SCI‑ja za biogeografsku atlantsku regiju zadržalo je Haringvliet na tom popisu, za istu površinu.

12

Nasuprot tomu, Provedbenom odlukom 2015/72, kojom je provedeno osmo ažuriranje navedenog popisa, Komisija je odlučila da će zadržati Haringvliet kao SCI samo za površinu od 10988 ha.

13

Članak 10.a stavak 1. Natuurbeschermingsweta 1998 (Zakon o zaštiti prirode iz 1998.) od 25. svibnja 1998. navodi kako slijedi:

„Naš ministar određuje područja u svrhu provedbe […] Direktive [o staništima].”

14

Iz zahtjeva za prethodnu odluku proizlazi da je Leenheerenpolder polder površine otprilike 110 ha koji je bio dio područja Haringvliet kada je potonje Odlukom 2004/813 uvršteno u popis SCI‑ja za atlantsku biogeografsku regiju zbog mogućnosti obnove koje je taj polder pružao za prirodne stanišne tipove i vrste prisutne drugdje u SCI‑ju Haringvliet. Bilo je naime predviđeno da Leenheerenpolder, iako se tada sastojao od poljoprivrednog zemljišta u kojem se nije nalazio nijedan od stanišnih tipova i vrsta koji su drugdje zaštićeni u navedenom SCI‑ju, bude podvrgnut mjeri pod nazivom „depolderizacija”, koja se sastojala od njegova pretvaranja u područje zaštićene prirode pod utjecajem plime i oseke kako bi razvilo svoj potencijal.

15

Odlukom od 4. srpnja 2013. Kraljevina Nizozemska je na temelju članka 10.a Zakona o zaštiti prirode odredila Haringvliet kao SAC isključujući međutim Leenheerenpolder iz tog područja. Presudom od 1. listopada 2014. Raad van State (Državno vijeće, Nizozemska) poništio je tu odluku zato što Leenheerenpolder nije bio dio toga SAC‑a. Taj je sud naime smatrao da je, s obzirom na to da je Leenheerenpolder bio uključen u granice SCI‑ja Haringvliet, kako ih je odredila Komisija u svojoj Odluci 2004/813, Kraljevina Nizozemska bila dužna, primjenom članka 4. stavka 4. Direktive o staništima, uključiti taj polder u navedeni SAC.

16

Tijekom listopada 2013. Kraljevina Nizozemska je predložila Komisiji da povuče Leenheerenpolder iz SCI‑ja Haringvliet i da, prema tome, odgovarajuće smanji njegovu površinu.

17

Dopisom od 10. rujna 2014. Komisija je od te države članice zatražila dodatna obrazloženja o planu smanjenja površine SCI‑ja Haringvliet.

18

Dopisom od 30. rujna 2014. državni tajnik je obavijestio Komisiju da Leenheerenpolder ne podrazumijeva prirodne vrijednosti i da se od prvotnih planova čiji je cilj bio preoblikovati taj polder odustalo zato što je obnova močvarnih područja Beningerwaard, Tiengemeten i manjih poldera u SCI‑ju Haringvliet bila dostatna za postizanje ciljeva očuvanja SCI‑ja. Državni tajnik je u tom dopisu dodao da je odustanak od plana depolderizacije bio vezan uz političke, društvene i proračunske razloge.

19

Dopisom od 24. listopada 2014. Komisijine službe su odgovorile da prihvaćaju prijedlog izmjena SCI‑ja Haringvliet, uzimajući u obzir, s jedne strane, povoljnu procjenu potencijala obnove u drugim dijelovima toga područja koju su provela nizozemska tijela i, s druge strane, činjenicu da je određeni broj mjera obnove već bio proveden ili predviđen za druga područja. U tom je dopisu Komisija ocijenila da prvotni prijedlog uključivanja Leenheerenpoldera u SCI Haringvliet predstavlja „znanstvenu pogrešku”.

20

Provedbenom odlukom 2015/72 Komisija je, zadržavajući područje Haringvliet u popisu SCI‑ja za atlantsku biogeografsku regiju, isključila Leenheerenpolder iz toga područja.

21

Odlukom od 28. travnja 2015. državni tajnik je na temelju članka 10.a stavka 1. Zakona o zaštiti prirode iz 1998. i radi izvršenja Provedbene odluke 2015/72 odredio SCI Haringvliet kao SAC, isključujući iz njega Leenheerenpolder.

22

Smatrajući da taj polder pruža jedinstveni potencijal obnove prirode estuarija koji inače nedostaje u SCI‑ju Haringvliet, Vereniging Hoekschewaards Landschap podnio je tužbu protiv odluke od 28. travnja 2015. pred Raad van State (Državno vijeće).

23

Raad van State (Državno vijeće) ističe da je državni tajnik pred njime tvrdio da se znanstvena pogreška temelji na činjenici da je on pogrešno ocijenio, kada mu je bilo predloženo da uvrsti područje Haringvliet u popis SCI‑ja, da je Leenheerenpolder ne samo odgovarajući, nego i nužan za postizanje ciljeva očuvanja toga područja. Taj sud se pita može li se, u tim okolnostima, ako je zahtjev Kraljevine Nizozemske potkrijepljen dostatnim podacima, smanjenje površine navedenog područja opravdati takvim razlogom.

24

U tim je okolnostima Raad van State (Državno vijeće) odlučio prekinuti postupak i uputiti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Je li valjana Provedbena odluka [2015/72] kojom se područje Haringvliet uvrštava u taj popis a da pritom u njega nije uključen Leenheerenpolder?”

25

Svojim pitanjem sud koji je uputio zahtjev u bitnome pita je li valjano smanjenje površine područja Haringvliet isključivanjem Leenheerenpoldera zbog toga što je prvotno uključivanje potonjeg u navedeno područje bilo posljedica znanstvene pogreške.

26

Ponajprije, treba primijetiti da ovaj predmet nije obuhvaćen područjem primjene članka 9. Direktive o staništima, prema kojemu se određeni SAC može deklasificirati „tamo gdje to opravdavaju prirodne pojave primijećene kao rezultat nadzora predviđenog u članku 11.” s obzirom na to da se Kraljevina Nizozemska nije pozvala na takve pojave.

27

Naime, iako je Odlukom 2004/813 Komisija na prijedlog Kraljevine Nizozemske, primjenom kriterija navedenih u Prilogu III. Direktivi o staništima, uvrstila Leenheerenpolder u SCI Haringvliet s obzirom na njegov potencijal obnove prirodnih stanišnih tipova i vrsta koji su prisutni na tom SCI‑ju, ta je institucija povlačenje navedenog poldera iz SCI‑ja Haringvliet Odlukom 2015/72 opravdala činjenicom da je njegovo prvotno uključenje u navedeni SCI predstavljalo znanstvenu pogrešku.

28

Kako bi se odgovorilo na prethodno pitanje upućeno Sudu, treba ispitati dopušta li Direktiva o staništima Komisiji da, na prijedlog dotične države članice, smanji površinu određenog SCI‑ja u slučaju kada je prvotno uvrštavanje područja u popis SCI‑ja bilo zahvaćeno znanstvenom pogreškom i, ako je potrebno, je li predmetno smanjenje u glavnom postupku bilo zakonito opravdano takvom pogreškom.

29

U tom pogledu treba istaknuti da je Sud presudio, što se tiče Direktive Vijeća 79/409/EEZ od 2. travnja 1979. o očuvanju divljih ptica (SL 1979., L 103, str. 1.), da je pogreška u prosljeđivanju Komisiji prilikom određivanja posebnog zaštićenog područja mogla dovesti do smanjenja površine takvog područja na temelju ispravka te pogreške (vidjeti u tom smislu presudu od 25. studenoga 1999., Komisija/Francuska, C‑96/98, EU:C:1999:580, t. 55.). U predmetu koji je doveo do te presude, Sud je utvrdio da se počinjena administrativna pogreška koja se odnosila na navođenje površine može ispraviti provedbom prilagodbe predmetnog zaštićenog područja.

30

Osim toga, u nedostatku posebnih odredbi u Direktivi o staništima, treba smatrati da prilagodba popisa SCI‑ja koju države članice predlažu Komisiji na temelju članka 4. stavka 1. te direktive može obuhvaćati smanjenje površine određenog područja, koje se mora provesti u skladu s istim postupkom kao i uvrštavanje područja na navedeni popis (vidjeti po analogiji presudu od 3. travnja 2014., Cascina Tre Pini, C‑301/12, EU:C:2014:214, t. 26.).

31

U tom pogledu treba istaknuti da, kako bi se utvrdio nacrt popisa SCI‑ja, koji može dovesti do uspostave usklađene europske ekološke mreže SAC‑a, Komisija mora raspolagati sveobuhvatnim popisom područja koja su na nacionalnoj razini od bitnog ekološkog značaja za ostvarenje cilja očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore u smislu Direktive o staništima (presuda od 7. studenoga 2000., First Corporate Shipping, C‑371/98, EU:C:2000:600, t. 22.).

32

Samo se na taj način može postići cilj – koji je određen člankom 3. stavkom 1. podstavkom 1. Direktive o staništima – očuvanja ili uspostave povoljnog stanja očuvanosti dotičnih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovu prirodnom arealu, koji se može protezati preko jedne ili više unutarnjih granica Europske unije. Naime, iz članka 1. točaka (e) i (i) u vezi s člankom 2. stavkom 1. Direktive proizlazi da se, prilikom procjene stanja očuvanosti prirodnog staništa ili vrste mora uzeti u obzir cijelo europsko područje država članica na kojem se primjenjuje Ugovor (presuda od 7. studenoga 2000., First Corporate Shipping, C‑371/98, EU:C:2000:600, t. 23.).

33

Međutim, prema članku 4. stavku 1. Direktive o staništima, dotična država članica predlaže područje na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu III. toj direktivi i relevantnih znanstvenih informacija. Iz tog proizlazi, s obzirom na sudsku praksu navedenu u točki 29. ove presude, da dokazivanje, na temelju znanstvenih dokaza, postojanja pogreške kojom su zahvaćene relevantne znanstvene informacije može opravdati, ako je potrebno, smanjenje površine SCI‑ja.

34

To tumačenje podupire sudska praksa Suda prema kojoj nema potrebe nastaviti uzaludno se koristiti resursima za upravljanje određenim područjem koje se pokazalo beskorisnim za očuvanje prirodnih staništa i vrsta (vidjeti u tom smislu presudu od 3. travnja 2014., Cascina Tre Pini, C‑301/12, EU:C:2014:214, t. 28.).

35

Međutim, iako je točno da države članice raspolažu određenom marginom prosudbe kada predlažu, primjenom članka 4. stavka 1. Direktive o staništima, popis područja koja se mogu identificirati kao SCI (presuda od 3. travnja 2014., Cascina Tre Pini, C‑301/12, EU:C:2014:214, t. 27.), one nasuprot tomu ne mogu raspolagati istom marginom prosudbe u slučaju kada predlažu Komisiji da provede smanjenje površine određenog SCI‑ja.

36

Naime, kao što je to nezavisna odvjetnica istaknula u točki 28. svojega mišljenja, s obzirom na to da uvrštavanje nekog područja u popis opravdava pretpostavku da je ono od značaja u svojoj ukupnosti za cilj očuvanja prirodnih staništa i divlje faune i flore u smislu Direktive, prijedlog države članice da se smanji površina određenog područja s popisa pretpostavlja dokaz o tome da područja u pitanju nisu na nacionalnoj razini od bitnog ekološkog značaja. Osim toga, Komisija smije prihvatiti, odnosno provesti, prijedlog samo ako zaključi da ta površina nije potrebna ni sa stajališta cijele Unije.

37

U ovom slučaju, iz spisa koji je na raspolaganju Sudu proizlazi da nizozemska tijela nisu opravdala zahtjev Komisiji za povlačenje Leenheerenpoldera iz SCI‑ja Haringvliet činjenicom da je u prijedlogu iz članka 4. stavka 1. prvog podstavka Direktive o staništima počinjena pogreška koja se odnosi na ekološku vrijednost toga poldera i njegovu mogućnost pridonošenju ostvarenja ciljeva te direktive, kako proizlaze iz njezinih članaka 2. i 3., nego činjenicom da je tijekom 2011. došlo do odluke o ponovnog vrednovanja nacionalne politike koja se odnosila na prirodu. Posebice, ta tijela nisu ni u jednom trenutku tvrdila da je nestao potencijal navedenog poldera što se tiče obnove predmetnih prirodnih stanišnih tipova i vrsta pretvaranjem toga poljoprivrednog područja u područje zaštite prirode pod utjecajem plime i oseke. Uostalom, u dopisu upućenom Komisiji 30. rujna 2014. navedena su tijela naznačila da se od plana koji predviđa razvoj prirodnih vrijednosti u tom polderu odustalo iz političkih, društvenih i proračunskih razloga, uzimajući u obzir činjenicu da je razvoj koji je već djelomično nastupio na drugim dijelovima područja Haringvliet bio dostatan za postizanje ciljeva toga područja.

38

U tom pogledu nizozemska vlada je na raspravi potvrdila da se Kraljevina Nizozemska nije pozvala na postojanje „znanstvene pogreške” kada je Komisiji podnijela svoj prijedlog za smanjenje površine SCI‑ja Haringvliet.

39

Osim toga, Komisija sa svoje strane Sudu nije podnijela nijedan znanstveni dokaz kojim bi se moglo utvrditi da je prvotni prijedlog bio zahvaćen takvom pogreškom.

40

Posljedično, Komisija se nije mogla zakonito, povodom osmog ažuriranja popisa SCI‑ja za atlantsku biogeografsku regiju Provedbenom odlukom 2015/72, pozvati na postojanje prvotno počinjene znanstvene pogreške kako bi se područje Haringvliet uvrstilo u taj popis a da se u njega ne uključi i Leenheerenpolder.

41

S obzirom na prethodna razmatranja, treba utvrditi da je Provedbena odluka 2015/72 nevaljana u dijelu u kojem je tom odlukom područje Haringvliet uvršteno u popis SCI‑ja za atlantsku biogeografsku regiju a da pritom nije u njega uključen Leenheerenpolder.

42

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (četvrto vijeće) odlučuje:

Provedbena Odluka Komisije (EU) 2015/72 od 3. prosinca 2014. o donošenju osmoga ažuriranog popisa područja od značaja za Zajednicu za atlantsku biogeografsku regiju nije valjana u dijelu u kojem je u taj popis uvršteno područje Haringvliet (NL1000015) a da pritom u njega nije uključen Leenheerenpolder.