EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62016CA0616

Spojeni predmeti C-616/16 i C-617/16: Presuda Suda (osmo vijeće) od 24. siječnja 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Presidenza del Consiglio dei Ministri i drugi protiv Giannija Pantusa i drugih (Zahtjev za prethodnu odluku — Usklađivanje odredbi utvrđenih zakonima i drugim propisima u vezi s djelatnostima liječnika — Direktive 75/363/EEZ i 82/76/EEZ — Specijalističko usavršavanje liječnika — Odgovarajuća naknada — Primjena Direktive 82/76/EEZ na usavršavanja koja su započela prije roka koji su države članice odredile za njezino prenošenje, a dovršena su nakon tog roka)

SL C 104, 19.3.2018, p. 9–10 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

19.3.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 104/9


Presuda Suda (osmo vijeće) od 24. siječnja 2018. (zahtjevi za prethodnu odluku koje je uputio Corte suprema di cassazione – Italija) – Presidenza del Consiglio dei Ministri i drugi protiv Giannija Pantusa i drugih

(Spojeni predmeti C-616/16 i C-617/16) (1)

((Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje odredbi utvrđenih zakonima i drugim propisima u vezi s djelatnostima liječnika - Direktive 75/363/EEZ i 82/76/EEZ - Specijalističko usavršavanje liječnika - Odgovarajuća naknada - Primjena Direktive 82/76/EEZ na usavršavanja koja su započela prije roka koji su države članice odredile za njezino prenošenje, a dovršena su nakon tog roka))

(2018/C 104/10)

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte suprema di cassazione

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Presidenza del Consiglio dei Ministri, Università degli Studi di Palermo, Ministero della Salute, Ministero dell’Istruzione, dell’Università e della Ricerca Ministero del Tesoro

Tuženici: Gianni Pantuso, Angelo Tralongo, Maria Michela D’Alessandro, Nello Grassi, Carmela Amato (C-616/16), Giovanna Castellano, Maria Concetta Pandolfo, Antonio Marletta, Vito Mannino, Olga Gagliardo, Emilio Nardi, Maria Catania, Massimo Gallucci, Giovanna Pischedda, Giambattista Gagliardo (C-617/16)

Izreka

1.

Članak 2. stavak 1. točku (c), članak 3. stavke 1. i 2. i prilog Direktivi Vijeća 75/363/EEZ od 16. lipnja 1975. o usklađivanju odredbi utvrđenih zakonima i drugim propisima u vezi s djelatnostima liječnika, kako je izmijenjena Direktivom Vijeća 82/76/EEZ od 26. siječnja 1982., treba tumačiti na način da se za sva specijalistička usavršavanja liječnika u punom ili nepunom radnom vremenu koja su započela tijekom 1982. i nastavila se do 1990. treba isplatiti odgovarajuća naknada, u smislu navedenog priloga, pod uvjetom da se predmetna usavršavanja odnose na specijalizacije liječnika zajedničke svim državama članicama ili dvjema ili više njih i koje su navedene u člancima 5. ili 7. Direktive 75/362/EEZ od 16. lipnja 1975. o uzajamnom priznavanju diploma, svjedodžbi i drugih dokaza o formalnim kvalifikacijama u medicini, uključujući o mjerama za lakše ostvarivanje prava na poslovni nastan i slobode pružanja usluga.

2.

Članak 2. stavak 1. točku (c), članak 3. stavke 1. i 2. i prilog Direktivi 75/363, kako je izmijenjena Direktivom 82/76, treba tumačiti na način da postojanje obveze države članice da predvidi odgovarajuću naknadu, u smislu tog priloga, za sva specijalistička usavršavanja liječnika u punom ili nepunom radnom vremenu koja su započela tijekom 1982. i nastavila se do 1990. ne ovisi o tome je li ta država članica donijela mjere za prenošenje Direktive 82/76. Nacionalni sud dužan je, kada primjenjuje odredbe nacionalnog prava koje su donesene prije i nakon direktive, da ih u najvećoj mogućoj mjeri tumači s obzirom na tekst i svrhu tih direktiva. U slučaju da se zbog nepostojanja nacionalnih mjera za prenošenje Direktive 82/76 rezultat propisan tom direktivom ne može postići tumačenjem, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenom metoda tumačenja koje ono priznaje, pravo Unije nameće državama članicama da naknade štetu koju su uzrokovale pojedincima zbog neprenošenja navedene direktive. Zadaća je suda koji je uputio zahtjev da provjeri jesu li ispunjeni svi uvjeti koje s tim u vezi propisuje sudska praksa Suda kako bi na temelju prava Unije postojala odgovornost te države članice.

3.

Članak 2. stavak 1. točku (c), članak 3. stavke 1. i 2. i Prilog Direktivi 75/363, kako je izmijenjena Direktivom 82/76, treba tumačiti na način da za specijalističko usavršavanje liječnika u punom i nepunom radnom vremenu koje je započelo tijekom 1982. i nastavilo se do 1990. treba isplatiti odgovarajuću naknadu, u smislu tog priloga, za razdoblje tog usavršavanja od 1. siječnja 1983. do dovršenja navedenog usavršavanja.


(1)  SL C 63, 27. 2. 2017.


Top