Choose the experimental features you want to try

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62015TN0185

    Predmet T-185/15: Tužba podnesena 14. travnja 2015. – Buonotourist protiv Komisije

    SL C 190, 8.6.2015, p. 27–28 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    8.6.2015   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 190/27


    Tužba podnesena 14. travnja 2015. – Buonotourist protiv Komisije

    (Predmet T-185/15)

    (2015/C 190/31)

    Jezik postupka: talijanski

    Stranke

    Tužitelj: Buonotourist Srl (Castel San Giorgio, Italija) (zastupnici: G. Capo, odvjetnik, L. Visone, odvjetnik)

    Tuženik: Europska komisija

    Tužbeni zahtjev

    Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

    poništi Odluku Komisije EU od 19. siječnja 2015. o državnoj potpori Sa.35843 (2014/C) (ex 2012/NN), dostavljenu tužitelju 20. veljače 2015., koju je dodijelila Italija;

    utvrdi, sukladno člancima 263. i 264. UFEU-a, da je odluka Europske komisije od 19. siječnja 2015. u postupku koji se odnosi na državnu potporu Sa.35843 (2014/c) (ex 2012/NN) (od 1 1 11  572,00 eura), u cijelosti ništava jer je njome određeno da iznose priznate na ime naknade za obvezu pružanja javne usluge u smislu Uredbe (EEZ) br. 1191/69, dodijeljene na temelju članka 11. zbog obvezne tarife u sektoru lokalnog javnog prijevoza, treba smatrati mjerom za koju nije izvršena obavijest, koja predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. st. 1. Ugovora, i koja je nespojiva s unutarnjim tržištem;

    utvrdi, sukladno člancima 263. i 264. UFEU-a, da je odluka Europske komisije od 19. siječnja 2015., u postupku koji se odnosi na državnu potporu Sa. 35843 (2014/c) (ex 2012/NN) (od 1 1 11  572,00 eura), u cijelosti ništava u onom dijelu u kojem propisuje operativne mjere za povrat potpore koje su stavljene na teret talijanske države;

    naloži Komisiji snošenje troškova Buonotourista s.r.l..

    Tužbeni razlozi i glavni argumenti

    Pobijanom odlukom u ovom predmetu Komisija je utvrdila da isplate izvršene u korist Buonotourista, bilo na ime naknade odnosno odštete zbog nezakonitog jednostranog nametanja obveze pružanja javne usluge (OSP), za godine 1996.-2002., koja mjera, za koju nije izvršena obavijest, predstavlja državnu potporu u smislu čl. 107. st. 1. Ugovora, nespojivu s unutarnjim tržištem. Stoga određuje operativne mjere za povrat potpore.

    U prilog svojoj tužbi, tužitelj iznosi osam tužbenih razloga.

    1.

    Prvi razlog: povreda članaka 93., 107., 108. i 263. UFEU-a u vezi s člankom 17. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1191/69 od 26. lipnja 1969. o djelovanju država članica u vezi s obvezama koje su svojstvene javnim uslugama u željezničkom i cestovnom prometu i prometu unutarnjim vodnim putovima (SL L 156, str. 1.).

    U tom pogledu se ističe da je sukladnost odštete priznate za OSP s pravom Zajednice po tarifi primijenjenoj prema Uredbi (EEZ) 1191/69 trebalo procijeniti prema odredbama predviđenima tom uredbom a ne prema odredbama Ugovora koje se tiču državnih potpora. Komisija je tako počinila pogrešku koja se tiče prava djelujući prema odredbama Ugovora.

    2.

    Drugi razlog: povreda članka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.), u vezi s člancima 107. i 108. UFEU-a.

    U tom pogledu se ističe da je Komisija postupala s odštetom priznatom Buonotouristu za nametnuti O.S.P. kao s mjerom o kojoj nije izvršena obavijest. Naprotiv, plaćanje iste odštete je bilo izvršeno nakon obavještavanja Komisije o mjeri. Posljedično, Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava i postupka kada je donijela odluku o pokretanju postupka četrnaest mjeseci nakon primljene obavijesti.

    3.

    Treći razlog: povreda članaka 93., 107. i 108. UFEU-a u vezi s člankom 17., Uredbe (EEZ) 1191/69 i člankom 9. Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća (EEZ) br. 1370/2007 od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i (EEZ) br. 1107/70.

    U tom pogledu se ističe da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava kada je povrijedila načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja s obzirom da je to pitanje uređeno Uredbom (EEZ) 1191/69.

    4.

    Četvrti razlog: povreda članka 1. točke (f) u vezi s točkom (g) i člancima 4., 7. i 15. Uredbe (EEZ) br. 659/1999. U smislu članka 17. Uredbe (EEZ) 1191/69.

    Ističe se da su naknade koje proizlaze iz primjene iste uredbe oslobođene preventivnog postupka obavještavanja te da iznosi priznati Buonotouristu ulaze u doseg postojećih potpora. Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava kada je prekršila članak 108. stavak 2. UFEU-a jer nije smjela naložiti povrat isplaćenog iznosa zbog kvalifikacije odobrene potpore kao nezakonitom.

    5.

    Peti tužbeni razlog: povreda članka 267. UFEU-a i članaka 6. i 13. EKLJP-a, kao i članaka 93., 107. i 108. UFEU-a.

    Ističe se da je Consiglio di Stato već donijelo procjenu u vezi uključivanja u odredbe članaka 11. i 17. Uredbe (EEZ) 1191/69, zauzimajući tako stav u vezi uključivanja dodijeljenih iznosa u postojeće potpore. Komisija je prekoračila ovlast jer ne može ukinuti odluke pravosudnih tijela, pa i nacionalnih, kada primjenjuju pravo Zajednice.

    6.

    Šesti tužbeni razlog: povreda članaka 6., 7. i 13. EKLP-a; članaka 93. – 107. i 108. u vezi s člankom 258. i sljedećih UFEU-a, u vezi s člankom 101. Ustava Talijanske republike; kao i članka 2909. građanskog zakonika.

    U tom pogledu se ističe da pobijana odluka utječe na odluku Consiglio di Stato, koja je proizišla iz tumačenja i primjene propisa Zajednice. Komisija je tako još jednom prekoračila ovlasti jer ne može ukinuti odluku, već mora postupiti po članku 258. UFEU-a.

    7.

    Sedmi tužbeni razlog: povreda članaka 11. i 17. Uredbe (EEZ) br. 1191/19691, članaka 93., 107. i 108. UFEU-a, kao i postojanje, u predmetnom slučaju, zloporabe ovlasti.

    U tom pogledu se ističe da se mjera može kvalificirati kao državna potpora ako stvarno i konkretno utječe na trgovinu i slobodno tržišno natjecanje, čiji utjecaj treba konkretno postojati i dokazati u praksi. Komisija apsolutno nije dokazala tu okolnost. Tim više što u pokrajini Campania, unutarnje tržište mjesnog javnog prijevoza (TPL) nikad nije bilo otvoreno za tržišno natjecanje.

    8.

    Osmi tužbeni razlog: povreda članaka 1., 11. i 17. Uredbe (EEZ) br. 1191/69, kao i članaka 93., 107. i 108. UFEU-a.

    U tom pogledu se ističe da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče činjenica jer je iznijela da su priznate naknade bile izvršene načinom izračuna utvrđenog ex post. Iz priloženih dokumenata proizlazi suprotno.


    Top