21.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 429/11

1.

Je li u skladu s člankom 4. stavkom 3. UEU-a i člankom 101. UFEU-a pravno pravilo koje je donijela država, a koje predviđa da ona nadzire nagrađivanje zastupnika u postupku, pri čemu se u okviru propisa određuje točan i obvezan iznos zastupničkih nagrada te daje ovlast pravosudnim tijelima da, osobito prilikom određivanja troškova, provode konačan nadzor nad primjenom tog pravnog pravila u svakom pojedinačnom slučaju, iako ta tijela mogu nadzirati samo pravilnu primjenu tarife i nemaju ovlast da u iznimnim okolnostima obrazloženom odlukom odstupe od graničnih vrijednosti naznačenih u navedenom pravnom pravilu?

2.

Dopuštaju li pojmovi „važni razlog u općem interesu”, „proporcionalnost” i „nužnost” iz članaka 4. i 15. Direktive o uslugama na unutarnjem tržištu (1), kako su ih definirali sudovi Unije, da u okolnostima u kojima postoje državni propisi kojima se utvrđuje tarifa usluga i kojima se, u uvjetima nepostojanja izričite odredbe u pravilima o prenošenju, prešutno priznaje postojanje važnog razloga u općem interesu, iako usporedba sa sudskom praksom sudova Unije to ne potvrđuje, nacionalni sudovi ocijene da u konkretnom slučaju postoji ograničenje koje nije opravdano općim interesom i, prema tome, ne primijeni ili izmijeni pravno pravilo o nagrađivanju zastupnika u postupku pred sudom?

3.

Je li donošenje pravnog pravila s takvim značajkama protivno pravu na pravično suđenje u smislu sudske prakse Suda Europske unije?