This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62015CN0270
Case C-270/15 P: Appeal lodged on 8 June 2015 by the Kingdom of Belgium against the judgment of the General Court (First Chamber) of 25 March 2015 in Case T-538/11 Belgium v Commission
Predmet C-270/15 P: Žalba koju je 8. lipnja 2015. podnijela Kraljevina Belgija protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2015. u predmetu T-538/11, Belgija protiv Komisije
Predmet C-270/15 P: Žalba koju je 8. lipnja 2015. podnijela Kraljevina Belgija protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2015. u predmetu T-538/11, Belgija protiv Komisije
SL C 254, 3.8.2015, p. 14–15
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
3.8.2015 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 254/14 |
Žalba koju je 8. lipnja 2015. podnijela Kraljevina Belgija protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 25. ožujka 2015. u predmetu T-538/11, Belgija protiv Komisije
(Predmet C-270/15 P)
(2015/C 254/18)
Jezik postupka: nizozemski
Stranke
Žalitelj: Kraljevina Belgija (zastupnici: C. Pochet i J.-C. Halleux, agenti te L. Van Den Hende, odvjetnik)
Druga stranka u postupku: Europska komisija
Zahtjevi
Kraljevina Belgija od Suda zahtijeva da:
— |
ukine presudu Općeg suda od 25. ožujka 2015., |
— |
poništi Odluku Europske komisije od 27. srpnja 2011. o državnoj potpori u korist financiranja screeninga transmisivnih spongiformnih encefalopatija (TSE) kod goveda koju je provela Belgija (državna potpora C 44/08 (ex NN 45/04)), i |
— |
naloži Komisiji snošenje troškova. |
Žalbeni razlozi i glavni argumenti
Prvi žalbeni razlog: Opći sud je počinio više pogreški koje se tiču prava i povrijedio je svoju obvezu obrazlaganja glede postojanja ekonomske prednosti koju ima na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a.
a) |
Prvi dio: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava i povrijedio je svoju obvezu obrazlaganja osobito u kada polazi od pretpostavke pretpostavci da svaki put kad javna vlast nametnu zakonsku ili upravnopravnu obvezu određenim poduzetnicima, troškove koji su vezani uz takvu obvezu trebaju automatski snositi predmetni poduzetnici, a da javna vlast pri tome ne može ni na kakav način intervenirati, i to neovisno o svrsi mjere i vezi s izvršavanjem javne ovlasti. Ta je pretpostavka morala biti odbijena, ali Opći sud nije objasnio zbog čega bi troškovi za testiranje na TSE predstavljali opterećenje koje bi jedan poduzetnik trebao redovito snositi. Opći sud je istovremeno povrijedio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 36. u vezi s člankom 53. Statuta Suda, osobito u tome što nije ispitao različite argumente i presedane koje je naveo tužitelj ili je propustio ocijeniti njihovu važnost. |
b) |
Drugi dio: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava jer je smatrao da je postojanje ili nepostojanje harmoniziranih odredbi potpuno nevažno za ocjenu postojanja državnih potpora. Opći sud je pri tome također povrijedio svoju obvezu obrazlaganja iz članka 36. u vezi članka 53. Statuta Suda jer se nije očitovao na argumente Kraljevine Belgije. |
c) |
Treći dio: Opći sud je u pobijanoj presudi počinio pogrešku koja se tiče prava kada je sugerirao da Kraljevina Belgija nije navela zbog čega bi postojanje ili nepostojanje prekomjerne naknade bilo pravno relevantno za postojanje ekonomske prednosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. U pobijanoj presudi je osim toga počinjena pogreška koja se tiče prava, budući da se čini da navodi da taj argument nije dostatno činjenično obrazložen. |
Drugi žalbeni razlog: Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava i povrijedio je svoju obvezu obrazlaganja glede pretpostavki uvjeta selektivnosti u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Opći sud je počinio pogrešku koja se tiče prava jer je na općenit način potvrdio da su poduzetnici za koje je obvezno provođenje kontrole prije nego što bi mogli staviti ili prodavati svoje proizvode na tržište, per definitionem u „usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.” Opći sud je u svakom slučaju povrijedio svoju obvezu obrazlaganja jer nije nikako objasnio zašto bi ovi poduzetnici glede državnih potpora bili u „usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji,” i jer se nije očitovao na rezerve koje je izrazila Kraljevina Belgija.