EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 62014TA0053

Predmet T-53/14: Presuda Općeg suda od 19. veljače 2016. – Ludwig-Bölkow-Systemtechnik protiv Komisije („Arbitražna klauzula — Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti — Povrat dijela isplaćenog predujma i paušalna naknada štete — Djelomična obustava postupka — Troškovi prihvatljivi za financiranje Unije — Ugovorna kazna — Očita pretjeranost”)

SL C 111, 29.3.2016, p. 19–19 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

29.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 111/19


Presuda Općeg suda od 19. veljače 2016. – Ludwig-Bölkow-Systemtechnik protiv Komisije

(Predmet T-53/14) (1)

((„Arbitražna klauzula - Šesti okvirni program za istraživanje, tehnološki razvoj i demonstracijske aktivnosti - Povrat dijela isplaćenog predujma i paušalna naknada štete - Djelomična obustava postupka - Troškovi prihvatljivi za financiranje Unije - Ugovorna kazna - Očita pretjeranost”))

(2016/C 111/22)

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH (Ottobrunn, Njemačka) (zastupnici: M. Núñez Müller i T. Becker, zatim M. Núñez Müller, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: T. Maxian Rusche i F. Moro, agenti)

Predmet

Utvrđenje toga da Komisija od tužitelja nema pravo zahtijevati povrat predujma isplaćenog na temelju tri ugovora s jedne strane i toga da tužitelj nije dužan isplatiti paušalnu naknadu štete Komisiji s druge strane.

Izreka

1.

Obustavlja se postupak po drugoj i trećoj točki tužbenog zahtjeva.

2.

Iznosi koje na temelju paušalne naknade štete duguje Ludwig-Bölkow-Systemtechnik GmbH smanjuju se na iznos koji je jednak 10 % predujma koji je trebao biti vraćen na temelju ugovora koji se odnose na projekte HyWays, HyApproval i HarmonHy.

3.

U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.

Ludwig-Bölkow-Systemtechnik i Europska komisija snosit će vlastite troškove.


(1)  SL C 129, 28. 4. 2014.


Top