(i)

postoje li razlozi koji zabranjuju da se članak 13. tumači tako da stranka koja pobija radnju mora istaknuti te okolnosti nakon što je saznala za tu zakonsku odredbu ako prema nacionalnom pravu države članice u kojoj je otvoren stečajni postupak mora iznijeti sve okolnosti na kojima temelji tužbu za pobijanje, ili

(ii)

protivnik pobijanja mora dokazati da te okolnosti ne postoje i pobijanje stoga nije moguće prema odredbi o kojoj je riječ, a da se osoba koja pobija radnju pritom ne mora posebno pozivati na te okolnosti?

(i)

da je na protivniku pobijanja teret dokazivanja da okolnosti koje su navedene u zakonskoj odredbi ne postoje u konkretnom slučaju, ili

(ii)

da se teret dokazivanja postojanja ovih okolnosti može odrediti prema pravu primjenjivom na pravnu radnju države članice različite od one u kojoj je pokrenut postupak koje propisuje da je teret dokazivanja na osobi koja pobija radnju, ili

(iii)

da se članak 13. može tumačiti i tako da je ovo pitanje tereta dokazivanja uređeno nacionalnim propisima države suda?

(i)

Treba li članak 13. tumačiti tako da protivnik pobijanja za to mora dokazati da pravo u smislu članka 13. ne sadrži nikakva opća ili druga pravila ili načela prema kojima je moguće pobijanje na temelju izloženih činjenica

(ii)

može li sud u skladu s člankom 13., ako smatra da je protivnik pobijanja to dovoljno izložio, od druge stranke zahtijevati dokaz o postojanju odredbe ili načela stečajnog prava ili općeg prava države članice različite od one u kojoj je otvoren postupak u smislu članka 13. primjenjivog na radnju prema kojem je pobijanje ipak moguće?