1

Intervenijent, Effect Management & Holding GmbH, nositelj je međunarodne registracije u kojoj je naznačena Europska zajednica i koja je ishođena kod Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO) 13. kolovoza 2009. za sljedeći figurativni znak:

2

Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM) primio je 12. rujna 2009. obavijest o registraciji tog znaka i odlukom od 26. studenoga 2010. priznao njegovu zaštitu na području Unije za proizvode koji pripadaju u razrede 3 i 5 u smislu Nicanskog sporazuma o međunarodnoj klasifikaciji proizvoda i usluga radi registracije žigova od 15. lipnja 1957., kako je revidiran i izmijenjen, te za svaki od tih razreda odgovaraju sljedećem opisu:

3

Tužitelj, Australian Gold LLC, je 6. travnja 2011. podnio zahtjev za proglašavanje spornog žiga ništavim na temelju članka 52. stavka 1. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

4

Odlukom od 10. kolovoza 2012. OHIM‑ov odjel za poništaje djelomično je prihvatio taj zahtjev i proglasio ništavim sporni žig za „preparate za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapune; parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, ulja za masažu, gelove, kreme za lice“ iz razreda 3 kao i za „dijetetske proizvode (za medicinsku uporabu); masti za farmaceutsku uporabu“ iz razreda 5.

5

Intervenijent je 10. listopada 2012. podnio OHIM‑u žalbu protiv odluke odjela za poništaje u dijelu u kojem je njome prihvaćen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim. U svojem odgovoru na tužbu, podnesenom 20. veljače 2013., tužitelj je podnio protužalbu protiv odluke odjela za poništaje u dijelu u kojem je ona nepovoljna za njega.

6

Odlukom od 10. rujna 2013. (u daljnjem tekstu: pobijana odluka) četvrto žalbeno vijeće OHIM‑a djelomično je poništilo odluku odjela za poništaje u dijelu u kojem je on sporni žig proglasio ništavim za „preparate za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapune; parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, ulja za masažu, gelove, kreme za lice“ kao i za „dijetetske proizvode (za medicinsku uporabu)“. Ono je, naime, smatralo da verbalni element navedenog žiga „hot“ nema opisni karakter te da ima razlikovni karakter za predmetne proizvode (točke 13. do 42. pobijane odluke). Budući da je to žalbeno vijeće potvrdilo ocjene odjela za poništaje u vezi s „uljima za masažu“ i „mastima za farmaceutsku uporabu“, ono je tu odluku preinačilo u preostalom dijelu proglasivši ništavim taj žig samo za proizvode „ulja za masažu, gelovi“ iz razreda 3 i „masti za farmaceutsku uporabu“ iz razreda 5 (točke 47. pobijane odluke). Ono je osim toga zaključilo da su očitovanja, koja je tužitelj podnio u odgovoru na intervenijentovu žalbu, a koji je sadržavao gore navedenu protužalbu, bila zakašnjela i nije ih ispitao (točke 44. do 46. pobijane odluke).

7

Tužitelj od Općeg suda u bitnome zahtijeva da:

8

OHIM od Općeg suda zahtijeva da:

9

Intervenijent od Općeg suda u bitnome zahtijeva da:

10

Kao što je to intervenijent potvrdio na raspravi u svojem odgovoru na pitanje Općeg suda, a što je zabilježeno u zapisniku s rasprave, njegov prvi i treći dio zahtjeva odnose se na odbijanje tužiteljeve žalbe.

11

U potporu svojoj tužbi tužitelj u bitnome ističe tri tužbena razloga koji se temelje, prvo, na povredi njegova prava na saslušanje na temelju članka 75. druge rečenice Uredbe br. 207/2009, drugo, na povredi članka 8. stavka 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 216/96 od 5. veljače 1996. o utvrđivanju pravila postupka žalbenih vijeća OHIM‑a (SL L 28, str. 11.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 116.), kako je izmijenjena, i, treće, na povredi članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe br. 207/2009.

12

Sa svoje strane se intervenijent, zatraživši od Općeg suda preinaku pobijane odluke, poslužio mogućnošću koja mu je dana člankom 134. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda od 2. svibnja 1991. da u svojem odgovoru na tužbu postavi zahtjev za poništenje ili preinaku odluke žalbenog vijeća u pogledu pitanja koje nije istaknuto u tužbi. Tužitelj i OHIM nisu se poslužili mogućnošću koja im je otvorena na temelju članka 135. stavka 3. Poslovnika od 2. svibnja 1991. da podnesu podnesak koji je ograničen na odgovor na zahtjev koji se prvi put iznosi u intervenijentovom odgovoru na tužbu te su zauzeli stajalište o intervenijentovom zahtjevu na raspravi u skladu s načelom kontradiktornosti. Poštujući to načelo, intervenijent je također imao priliku da na raspravi iznese svoje argumente u odgovoru na navode tužitelja i OHIM‑a.

13

U prilog svojem zahtjevu postavljenom na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika od 2. svibnja 1991. intervenijent se poziva na jedan razlog koji se temelji na članku 7. stavku 1. točkama (b) i (c) Uredbe br. 207/2009. Argumenti izneseni u potporu tom razlogu bit će ispitani zajedno s argumentima koje je tužitelj iznio u potporu svojem trećem tužbenom razlogu.

14

Tužitelj drži da je žalbeno vijeće pogrešno odbacilo kao zakašnjela njegova očitovanja podnesena u odgovoru na intervenijentovu žalbu podnesenu žalbenom vijeću. Budući da je to očitovanje sadržavalo argumente koji su bili namijenjeni osporavanju žalbe podnesene žalbenom vijeću kao i odluku Bundespatentgerichta (Saveznog patentnog suda, Njemačka) u potporu tim argumentima, žalbeno vijeće je povrijedilo članak 75. drugu rečenicu Uredbe br. 207/2009 odlučivši o žalbi a da nije uzelo u obzir te argumente i taj dokaz.

15

Valja zaključiti, kao što je to osim toga OHIM priznao u svojem odgovoru na tužbu, da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da su tužiteljeva očitovanja podnesena sa zakašnjenjem.

16

Naime, tužitelj je 20. prosinca 2012. primio od OHIM‑a dopis kojim mu dostavlja žalbu koju je intervenijent podnio žalbenom vijeću. U tom dopisu OHIM mu je naveo da raspolaže rokom od dva mjeseca za podnošenje svojih očitovanja u vezi s tom žalbom. Stoga, u skladu s odredbama pravila 65. stavka 1. u vezi s odredbama pravila 70. stavaka 2. i 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.), kako je izmijenjena, taj je rok istekao 20. veljače 2013., a ne 19. veljače 2013., kao što je žalbeno vijeće iznijelo u pobijanoj odluci (točka 45.). Budući da su tužiteljeva očitovanja podnesena 20. veljače 2013., žalbeno vijeće ih nije moglo odbaciti kao zakašnjela. Ono je stoga odlučilo o žalbi koju je intervenijent podnio, a da nije uzelo u obzir tužiteljeva očitovanja povrijedivši time članak 75. drugu rečenicu Uredbe br. 207/2009.

17

Međutim, OHIM navodi da ta nepravilnost nije imala posljedice za ovaj slučaj jer žalbeno vijeće ne bi prihvatilo tužiteljevu argumentaciju da je ispitalo njezinu osnovanost.

18

Naime, iz sudske prakse u vezi s člankom 75. drugom rečenicom Uredbe br. 207/2009. proizlazi da nepoštovanje te odredbe, koja određivanjem da se odluke OHIM‑a „mogu temeljiti samo na onim razlozima ili dokazima o kojima su se predmetne stranke imale mogućnost očitovati“ ima za cilj zaštitu prava na obranu, može učiniti upravni postupak nevaljanim samo ako je on mogao dovesti do različitog ishoda da tog nepoštovanja nije bilo (vidjeti presudu od 12. svibnja 2009., Jurado Hermanos/OHIM (JURADO), T‑410/07, Zb., EU:T:2009:153, t. 32. i navedenu sudsku praksu).

19

U ovom slučaju nije dokazano da je žalbeno vijeće moglo doći do drukčijeg rješenja da je uzelo u obzir argumente i dokaz sadržane u tužiteljevim očitovanjima u odgovoru na žalbu koja mu je podnesena.

20

Naime, s jedne strane, u tim očitovanjima tužitelj se ograničio na upućivanje na svoje argumente iznesene pred odjelom za poništaje i na reproduciranje određenih odlomaka iz odluke navedenog odjela. Prema tome, zato što žalbeno vijeće mora svoju odluku temeljiti na svim činjeničnim i pravnim elementima koje su stranke iznijele u prvostupanjskom postupku (vidjeti u tom smislu presudu od 10. srpnja 2006., La Baronia de Turis/OHIM – Baron Philippe de Rothschild (LA BARONNIE), T‑323/03, Zb., EU:T:2006:197, t. 56. do 58. i navedenu sudsku praksu), ne može se zaključiti da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir argument koji je tužitelj istaknuo u svojim očitovanjima koji bi ga doveo do različitog rješenja.

21

S druge strane, iz ustaljene sudske prakse proizlazi da OHIM ne vezuju, iako ih može uzeti u obzir, odluke donesene na razini država članica (vidjeti presudu od 21. ožujka 2013., Event/OHIM – CBT Comunicación Multimedia (eventer EVENT MANAGEMENT SYSTEMS), T‑353/11, EU:T:2013:147, t. 58. i navedenu sudsku praksu). Žalbeno vijeće je stoga u točki 42. pobijane odluke moglo zaključiti, ne počinivši pogrešku, da nije trebalo uzeti u obzir nacionalne upravne i sudske odluke (vidjeti t. 60. do 65. ove presude). Stoga se ne može zaključiti da bi žalbeno vijeće moglo u okolnostima ovog slučaja doći do različitog rješenja da je priznalo dopuštenost odluke Bundespatentgerichta priložene tužiteljevim očitovanjima kao i ulomaka iz te odluke preuzetih u navedenim očitovanjima (vidjeti u tom smislu presudu od 27. rujna 2012., Tuzzi fashion/OHIM – El Corte Inglés (Emidio Tucci), T‑535/08, EU:T:2012:495, t. 91.).

22

Tužbeni razlog koji se temelji na povredi članka 75. druge rečenice Uredbe br. 207/2009 treba slijedom stoga odbiti.

23

Tužitelj smatra da pogrešno odbacivanje njegovih očitovanja kao zakašnjelih podnesenih u odgovoru na žalbu koju je intervenijent podnio žalbenom vijeću predstavlja također povredu članka 8. stavka 3. Uredbe br. 216/96 jer su ta očitovanje sadržavala protužalbu sa zahtjevom za djelomično poništenje odluke odjela za poništaje koji žalbeno vijeće nije ispitalo.

24

Valja podsjetiti u tom pogledu da je žalbeno vijeće pogrešno odbacilo tužiteljeva očitovanja kao zakašnjela (vidjeti točke 15. i 16. ove presude).

25

Osim toga, u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe br. 216/96 „[u] postupcima inter partes, tuženik može u svom odgovoru tražiti poništaj odluke ili izmjenu pobijane odluke po pitanju koje nije bilo izneseno u žalbi“.

26

Žalbeno vijeće je stoga povrijedilo članak 8. stavak 3. Uredbe br. 216/96 propustivši ispitati zahtjev za djelomično poništenje odluke odjela za poništaje koji je sadržan u tužiteljevim očitovanjima. Tužbeni razlog koji se temelji na povredi te odredbe treba stoga prihvatiti.

27

Pobijanom odlukom žalbeno vijeće analiziralo je različita značenja riječi „hot“ u odnosu na „preparate za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapune; parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, ulja za masažu, gelove, kreme za lice“ i za „dijetetske proizvode (za medicinsku uporabu)“, među kojima su osobito visoka temperatura, začinjen okus ili podražujuće svojstvo, zaključivši iz toga da sporni žig nema opisni karakter s obzirom na te proizvode (točka 15. do 34. pobijane odluke). S druge strane, ono je zaključilo da se „ulja za masažu, gelovi“ i „masti za famaceutsku uporabu“ primjenjuju u vrućem stanju ili imaju zagrijavajući učinak, zbog čega je navedena marka opisna u pogledu njih (točka 17. pobijane odluke). Ono je potom zaključilo da je osim za proizvode za koje je imao opisni karakter, to jest „ulja za masažu, gelove“ i „masti za farmaceutsku uporabu“, taj žig za druge proizvode imao razlikovni karakter jer unatoč svojoj neodređenoj pozitivnoj konotaciji kratkoća znaka sprječava potrošača da ga pomiješa s reklamnim sloganom (točke 36. do 41. pobijane odluke). Naposljetku je podsjetilo na pravno neobvezujući karakter odluka nacionalnih tijela kojima je također odlučeno o istom žigu (točke 10. i 42. pobijane odluke).

28

Tužitelj i intervenijent ne osporavaju okolnost da pravokutni okvir oko riječi „hot“ kao i grafički prikaz navedene riječi nisu uzeti u obzir, a time ni analizu opisnog i razlikovnog karaktera spornog žiga na temelju samog izraza „hot“ (točka 13. pobijane odluke). Oni ne osporavaju ni činjenicu da se ta analiza morala provesti s obzirom na popis proizvoda opisanih na francuskom, koji je jezik međunarodne registracije (točka 10. pobijane odluke).

29

Nasuprot tome, tužitelj i intervenijent u potporu svojoj protutužbi osporavaju ocjene žalbenog vijeća koje su nepovoljne za njih i koje se odnose na opisni i razlikovni karakter spornog žiga. Tužitelj također prigovara da odluke nacionalnih tijela u vezi s tim istim žigom nisu bile uzete u obzir.

30

Nasuprot onome što je zaključilo žalbeno vijeće, tužitelj smatra da iz načela primjenjivih na ispitivanje opisnog karaktera žigova proizlazi da je žig sastavljen od izraza „hot“ opisan za sve „preparate za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapune; parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, kreme za lice“ i za „dijetetske proizvode (za medicinsku uporabu)“. Naime, izraz „hot“ je, kao podatak o temperaturi tih proizvoda ili njihove uporabne temperature, podatak koji se može rabiti za sve predmetne proizvode. Tužitelj smatra da i druga značenja riječi „hot“, među ostalim „u modi“, „privlačan“ ili „seksi“, predstavljaju također moguću uporabe te riječi za dotične proizvode.

31

Intervenijent osporava ocjenu žalbenog vijeća o opisnom karakteru spornog žiga s obzirom na „ulja za masažu, gelove“ (razred 3.) i „masti za farmaceutsku uporabu“ (razred 5.). On smatra da bi masti za farmaceutsku uporabu bile lišene svoje svrhe ako bi uzrokovale osjećaj pečenja ili imale zagrijavajući učinak, da su gelovi koji imaju zagrijavajući učinak obuhvaćeni razredom 5., a ne razredom 3., te naposljetku da osjećaj topline kod masaže potječe od trenja ruku, a ne od ulja za masažu.

32

Valja u tom pogledu podsjetiti da se u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (c) Uredbe br. 207/2009 neće registrirati „žigovi koji se sastoje isključivo od oznaka ili podataka koji u trgovini mogu služiti za označivanje vrste, kakvoće, količine, namjene, vrijednosti, zemljopisnog podrijetla, ili vremena proizvodnje proizvoda ili pružanja usluge ili nekih drugih obilježja proizvoda ili usluga“.

33

Prema sudskoj praksi članak 7. stavak 1. točka (c) Uredbe br. 207/2009 sprječava da su oznake ili podaci rezervirani za jedno poduzeće uslijed njihove registracije kao žiga. Ta odredba želi ostvariti cilj od općeg interesa, koji podrazumijeva da se svi mogu slobodno koristiti takvim znakovima ili podacima (presude od 23. listopada 2003., OHIM/Wrigley, C‑191/01 P, Zb., EU:C:2003:579, t. 31.; od 27. veljače 2002., Ellos/OHIM (ELLOS), T‑219/00, Zb., EU:T:2002:44, t. 27., i od 2. svibnja 2012., Universal Display/OHIM (UniversalPHOLED), T‑435/11, EU:T:2012:210, t. 14.).

34

Nadalje, za znakove ili podatke, koji u trgovini mogu služiti za označavanje obilježja proizvoda ili usluge za koje je podnesena prijava, smatra se na temelju članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 da nisu u stanju izvršavati glavnu funkciju žiga, a to je pokazivanje komercijalnog podrijetla proizvoda ili usluge, kako bi se potrošaču koji stječe taj proizvod ili uslugu koja je označena žigom omogućilo da pri kasnijem stjecanju učini isti izbor, ako se iskustvo pokazalo pozitivnim, ili drugi izbor, ako se ono pokazalo negativnim (presude OHIM/Wrigley, t. 33. supra, EU:C:2003:579, t. 30., i UniversalPHOLED, t. 33. supra, EU:T:2012:210, t. 15.).

35

Iz toga slijedi da je potrebno, kako bi neki znak potpao pod zabranu iznesenu u toj odredbi, da on ima dovoljno izravnu i konkretnu vezu s proizvodima ili uslugama o kojima je riječ, a koja je takve prirode da omogućuje dotičnoj javnosti da odmah i bez dodatnog promišljanja opazi opis proizvoda ili usluga o kojima je riječ, ili jedno od njihovih obilježja (vidjeti presudu UniversalPHOLED, t. 33. ove presude, EU:T:2012:210, t. 16. i navedenu sudsku praksu).

36

Naposljetku, valja podsjetiti da se ocjena opisnog karaktera znaka može dakle provesti samo, s jedne strane, u odnosu na percepciju relevantne javnosti i, s druge strane, u odnosu na proizvode ili usluge o kojima je riječ (vidjeti presudu od 7. lipnja 2005., Münchener Rückversicherungs‑Gesellschaft/OHIM (MunichFinancial Services), T‑316/03, Zb., EU:T:2005:201, t. 26. i navedenu sudsku praksu).

37

U ovom slučaju žalbeno vijeće je zaključilo da u pogledu percepcije opisnog karaktera znaka za koji je podnesena prijava dotičnu javnost predstavlja anglofoni potrošač (točka 14. pobijane odluke). Tu definiciju relevantne javnosti, koju tužitelj i intervenijent ne osporavaju, treba potvrditi.

38

Argumente koje intervenijent iznosi u potporu nepostojanju opisnog karaktera spornog žiga za „ulja za masažu, gelove“ i „masti za farmaceutsku uporabu“ treba odbiti.

39

Doduše, kao što intervenijent pravilno ističe, time što izraz „hot“ upućuje na visoku temperaturu, on ne označava termičke uvjete za uporabu tih proizvoda. Naime, navedeni proizvodi mogu se rabiti i na visokim i na nižim temperaturama, kao što uostalom u biti potvrđuje žalbeno vijeće navevši u pobijanoj odluci da se „ti proizvodi mogu nanositi čak i na visokoj temperaturi“. Žalbeno vijeće je stoga u točki 17. pobijane odluke pogrešno zaključilo da u smislu članka 7. stavka 1. točke (c) Uredbe br. 207/2009 „hot“ opisuje činjenicu da se ti proizvodi nanose kada su vrući.

40

S druge strane, valja zaključiti, kao i žalbeno vijeće te nasuprot onom što intervenijent smatra, da izraz „hot“ označava učinke izazvane „uljima za masažu, gelovima“ i „mastima za farmaceutsku uporabu“. Naime, svi su ti proizvodi, neovisno o tome rabe li se u medicinske svrhe, namijenjeni nanošenju na kožu pokretima koji se više ili manje ponavljaju i koji stvaraju osjećaj topline. U tom pogledu ne mijenja na stvari činjenica koju intervenijent navodi, a prema kojoj to zagrijavanje izaziva trenje ruku na koži, a ne proizvodi kao takvi, jer to trenje nužno nastaje kod primjene navedenih proizvoda.

41

Žalbeno vijeće je stoga u pobijanoj odluci pravilno zaključilo da je sporni žig opisnog karaktera za „ulja za masažu, gelove“ i „masti za farmaceutsku uporabu“.

42

Tužitelj ističe da žalbeno vijeće nije moglo, a da si ne proturječi, priznati opisni karakter spornog žiga za „ulja za masažu, gelove“ a isključiti ga za „parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode“.

43

Taj prigovor kojim se u biti žalbenom vijeću prigovara da nije izvelo zaključak o posljedicama priznavanja opisnog karaktera spornog žiga za „ulja za masažu, gelove“ za ocjenu njegova opisnog karaktera za „parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode“ treba prihvatiti.

44

Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, utvrđivanje opisnog karaktera žiga primjenjuje se ne samo na proizvode za koje je on izravno opisan, nego i na širu kategoriju kojoj ti proizvodi pripadaju ako prijavitelj žiga to nije primjereno ograničio (presude od 7. lipnja 2001., DKV/OHIM (EuroHealth), T‑359/99, Zb., EU:T:2001:151, t. 33., i od 15. rujna 2009., Wella/OHIM (TAME IT), T‑471/07, Zb., EU:T:2009:328, t. 18.).

45

Međutim, u ovom slučaju valja zaključiti da je tužitelj pravilno tvrdio, kao uostalom i OHIM u svojem odgovoru na tužbu, da su „ulja za masažu, gelovi“ obuhvaćeni općenitijim kategorijama „parfemi, esencijalna ulja, kozmetički proizvodi“, kao što to potvrđuje izraz „osobito“ koji ih povezuje (u pogledu izraza „osobito“ vidjeti po analogiji presude od 8. lipnja 2005., Wilfer/OHIM (ROCKBASS), T‑315/03, Zb., EU:T:2005:211, t. 3. i 64., i od 12. studenoga 2008., Scil proteins/OHIM – Indena (affilene), T‑87/07, EU:T:2008:487, t. 38. i 39.).

46

Valja u tom pogledu pojasniti da se izraz „osobito“, nasuprot onom što intervenijent smatra, ne odnosi samo na kozmetičke proizvode. Naime, s jedne strane, na popisu proizvoda za koje se priznaje zaštita spornog žiga, proizvodi „parfemi“, „esencijalna ulja“ i „kozmetički proizvodi“ razdvojeni su zarezima i odvojeni od drugih proizvoda s popisa točkom‑zarezom (vidjeti u tom smislu, presudu od 15. svibnja 2014., Louis Vuitton Malletier/OHIM, C‑97/12 P, EU:C:2014:324, t. 96. i 97.). S druge strane, postoje izravne i konkretne veze između te tri kategorije proizvoda jer se parfemi kao i esencijalna ulja mogu kvalificirati kao „kozmetički proizvodi“ zato što se kozmetički proizvodi općenito definiraju kao da su namijenjeni nanošenju na površinske dijelove ljudskog tijela radi njegove njege ili uljepšavanja.

47

Iz istih razloga kao što su oni izneseni u točki 46. ove presude valja bez potrebe za ispitivanjem njegove dopuštenosti odbiti argument koji je OHIM iznio po prvi put na raspravi, a prema kojem „ulja za masažu“ i „gelovi“ nisu obuhvaćeni općenitim kategorijama „parfemi, esencijalna ulja, kozmetički proizvodi“. Osobito se „ulja za masažu“ kao i „gelovi“, navedeni bez pojašnjenja, mogu smatrati kao da su namijenjeni njezi ili uljepšavanju tijela.

48

Žalbeno vijeće je prema tome počinilo pogrešku jer nije izvelo zaključak o posljedicama priznavanja opisnog karaktera spornog žiga za „ulja za masažu, gelove“ za ocjenu njegova opisnog karaktera za „parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode“ i druge kategorije proizvoda navedene kao primjer tih općenitih kategorija proizvoda. Stoga valja zaključiti da je žalbeno vijeće pogrešno isključilo opisni karakter navedenog žiga za „parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, kreme za lice“, bez potrebe za ispitivanjem drugih tužiteljevih argumenata u vezi s opisnim karakterom tog žiga za navedene proizvode.

49

Što se prije svega tiče označavanja visoke temperature izrazom „hot“, ne može se smatrati, kao što tužitelj drži, da izraz „hot“ označava visoku temperaturu „preparata za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapuna“ i „dijetetskih proizvoda (za medicinsku uporabu)“. Naime, ti proizvodi koji su namijenjeni održavanju rublja te njezi i osobnoj prehrani nemaju po prirodi visoku temperaturu. Nasuprot tome, kao što pravilno ističe OHIM, neki od njih, kao što su sapuni, mogu se zbog takve temperature promijeniti.

50

Izraz „hot“ ne označava ni temperaturu na kojoj se dotični proizvodi rabe. Naime, iako se neki od tih proizvoda mogu rabiti na visokoj temperaturi, kao što su „preparati za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja“, ili „dijetetski proizvodi“, taj uvjet za uporabu ne obilježava navedene proizvode jer se oni mogu koristiti i na nižim temperaturama. Kao što pravilno ističe intervenijent, kod sredstava za pranje potrošači čak posebno cijene prilagođenost nižim temperaturama.

51

Što se nadalje tiče drugih značenja izraza „hot“, valja zaključiti da treba odbiti jedini argument koji tužitelj iznosi u potporu svojem navodu o tome da je izraz „hot“ u svojim drugim značenjima, poput „u modi“, „privlačan“ ili „seksi“, opisan za dotične proizvode. Činjenica, u svakom slučaju hipotetska, da se predmetni proizvodi prodaju u sex‑shopovima ne utječe na ispitivanje opisnog karaktera znaka kada mjesto prodaje nije određeno na popisu proizvoda u pogledu kojih je podnesena prijava za registraciju znaka. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, apsolutni razlozi za odbijanje registracije ocjenjuju se u odnosu na opis proizvoda ili usluga iz prijave za registraciju (presuda od 22. lipnja 2006., Storck/OHIM, C‑24/05 P, Zb., EU:C:2006:421, t. 23.). Valja dodati da u svakom slučaju pozitivna konotacija gore navedenih značenja izraza „hot“ prije spada u kategoriju nejasnog i neizravnog navođenja, nego u izravno i neposredno označavanje svojstva ili obilježja dotičnih proizvoda (vidjeti u tom smislu presudu od 9. listopada 2002., Dart Industries/OHIM (UltraPlus), T‑360/00, Zb., EU:T:2002:244, t. 27. i 28.).

52

Tužiteljeve argumente u vezi s opisnim karakterom spornog žiga treba stoga odbiti u pogledu „preparata za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapuna“ i „dijetetskih proizvoda (za medicinsku uporabu)“.

53

Tužitelj ističe da iako riječ „hot“ nije opisna za „preparate za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapune; parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, ulja za masažu, gelove, kreme za lice“ i za „dijetetske proizvode (za medicinsku uporabu)“, ona predstavlja samo „oglas koji privlači pažnju“ koji nema nikakvu funkciju navođenja podrijetla te stoga nema razlikovni karakter.

54

Tužitelj pak smatra da je žalbeno vijeće pogrešno zaključilo da sporni žig nema razlikovni karakter za „ulja za masažu, gelove“ i „masti za farmaceutsku uporabu“.

55

Valja prije svega podsjetiti da je, kao što proizlazi iz članka 7. stavka 1. Uredbe br. 207/2009, dovoljno da je jedan od apsolutnih razloga odbijanja navedenih u toj odredbi primjenjiv kako se znak ne bi mogao registrirati kao žig Zajednice (vidjeti presudu od 12. siječnja 2005., Wieland‑Werke/OHIM (SnTEM, SnPUR, SnMIX), T‑367/02 do T‑369/02, Zb., EU:T:2005:3, t. 45. i navedenu sudsku praksu). Budući da je žalbeno vijeće pravilno zaključilo da sporni žig nije opisan za „ulja za masažu, gelove“ i „masti za farmaceutsku uporabu“ (vidjeti točku 41. ove presude) te da iz tog opisnog karaktera pogrešno nije također izvelo opisni karakter navedenog žiga u pogledu „parfema, esencijalnih ulja, kozmetičkih proizvoda, osobito šampona, gelova za tuširanje, losiona za tijelo, krema za lice“ (vidjeti točku 48. ove presude), treba kao bespredmetne odbiti argumente na koje se pozivaju tužitelj i intervenijent u pogledu (ne)razlikovnog karaktera tog žiga s obzirom na te proizvode.

56

Budući da treba odbiti sve argumente koje je intervenijent iznio u potporu svojem zahtjevu podnesenom na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika od 2. svibnja 1991. (vidjeti također točku 38. ove presude), taj zahtjev treba odbiti.

57

Zatim, što se tiče tužiteljeve argumentacije u vezi s proizvodima za koje sporni žig nije opisan, to jest za „preparate za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja; sapune“ i za „dijetetske proizvode (za medicinsku uporabu)“, valja podsjetiti na sudsku praksu prema kojoj sama činjenica, da dotična javnost percipira žig kao promidžbenu formulu i da bi ga s obzirom na njegov hvaleći karakter drugi poduzetnici mogli načelno preuzeti, nije kao takva dostatna za zaključak da taj žig nema razlikovni karakter. Naime, hvaleća konotacija žiga ne znači da on ipak nije prikladan za to da potrošačima jamči podrijetlo proizvoda ili usluga koje označava jer dotična javnost može takav žig istovremeno shvatiti kao promidžbenu formulu i oznaku komercijalnog podrijetla proizvoda ili usluga (vidjeti presudu od 12. srpnja 2012., Smart Technologies/OHIM, C‑311/11 P, Zb., EU:C:2012:460, t. 29. i 30. i navedenu sudsku praksu).

58

Tako tužiteljev navod o zapravo promidžbenom karakteru riječi „hot“ nije dostatan da se samim njime dovede u pitanje utvrđenje žalbenog vijeća o razlikovnom karakteru spornog žiga. Treba još utvrditi da taj izraz predstavlja isključivo promidžbenu formulu. U okviru svoje argumentacije u vezi s opisnim karakterom sporne marke tužitelj je sam priznao da izraz „hot“ ima više značenja, poput „vruće“ ili „ljut“, koja nemaju promidžbeni karakter. Tako tužitelj nije dokazao da izraz „hot“, kao i druge riječi koje je naveo u potporu svojem argumentu (poput riječi „super“ ili „best“), predstavlja isključivo reklamni slogan zbog kojeg mu se ne može priznati razlikovni karakter (vidjeti u tom smislu presudu od 21. siječnja 2010., Audi/OHIM, C‑398/08 P, Zb., EU:C:2010:29, t. 47.).

59

Tužitelj prigovara žalbenom vijeću da u obzir nije uzelo nacionalne upravne i sudske odluke, osobito odluke Bundespatentgerichta od 9. listopada 2012. i Bundesgerichtshofa (Savezni sud, Njemačka) od 19. veljače 2014., kojima je uskraćena zaštita spornog žiga.

60

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, uređenje žiga Zajednice autonomni je sustav koji čini skup pravila i nastoji ostvariti ciljeve koji su mu specifični te čija je primjena neovisna o svim nacionalnim sustavima. Shodno tome, prikladnost znaka za registraciju kao žiga Zajednice treba ocijeniti samo na temelju relevantnih propisa. OHIM i, ovisno o slučaju, sud Unije ne vezuju, iako ih oni mogu uzeti u obzir, odluke donesene na razini država članica, i to iako su te odluke donesene na temelju nacionalnog zakonodavstva usklađenog na osnovi Direktive 2008/95/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL L 299, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 2., str. 149.) (vidjeti sudsku praksu navedenu u točki 21. ove presude). Valja podsjetiti da nijedna odredba Uredbe br. 207/2009 ne obvezuje OHIM ili, povodom tužbe, Opći sud da dođu do istih rezultata kao nacionalna upravna tijela ili nacionalni sudovi u sličnoj situaciji (vidjeti presudu od 12. siječnja 2006., Deutsche SiSi‑Werke/OHIM, C‑173/04 P, Zb., EU:C:2006:20, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

61

Naime, u skladu s uvodnom izjavom 6. Uredbe br. 207/2009, pravo Zajednice u području žigova ne zamjenjuje pravne propise država članica o žigovima. Stoga je moguće da zbog jezičnih, kulturnih, socijalnih i gospodarskih razloga žig koji nije zaštićen u jednoj državi članici to bude u drugoj državi članici ili na razini Unije (vidjeti u tom smislu presudu od 25. listopada 2007., Develey/OHIM, C‑238/06 P, Zb., EU:C:2007:635, t. 57. do 59. i navedenu sudsku praksu).

62

Suprotno onome što tužitelj smatra, odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o [sudskoj] nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001., L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.), kako je izmijenjena, i članka 109. Uredbe br. 207/2009 ne opovrgavaju ni na koji način to utvrđenje. Naime, kao što osobito proizlazi iz uvodne izjave 15. Uredbe br. 44/2001, koju tužitelj navodi, tom se uredbom želi osigurati da u dvjema državama članicama ne budu donesene dvije nepomirljive presude te se ne odnosi na OHIM. Osim toga, člankom 109. Uredbe br. 207/2009 želi se izbjeći da postupci povodom tužbe zbog povrede prava koji se pokreću na nacionalnim sudovima, pri čemu se jedan od njih temelji na žigu Zajednice, a drugi na nacionalnim žigu, ne dovedu do proturječnih odluka. Kao što pravilno ističe intervenijent, on se tako odnosi samo učinke, a ne na uvjete za zaštitu navedenih žigova.

63

Gore navedeno utvrđenje ne dovodi u pitanje ni članak 7. stavak 2. Uredbe br. 207/2009, koji određuje da se apsolutni razlozi za odbijanje utvrđeni u stavku 1. primjenjuju neovisno o tome što postoje samo u jednom dijelu Unije. Naime, odbijanje nacionalne registracije temelji se na nacionalnim odredbama koje se primjenjuju u skladu s nacionalnim postupkom i u nacionalnom kontekstu (vidjeti točku 61. ove presude) te stoga nije izjednačeno s priznanjem postojanja apsolutnog razloga za odbijanje u državi članici u smislu Uredbe br. 207/2009.

64

U ovom slučaju nije relevantna ni presuda od 10. ožujka 2011., Agencja Wydawnicza Technopol/OHIM (C‑51/10 P, Zb., EU:C:2011:139, t. 73. do 77.), koju je tužitelj naveo, zato što se odnosi na obvezu OHIM‑a da uzme u obzir svoje vlastite odluke donesene na temelju sličnih prijava u vezi sa žigovima Zajednice.

65

Slijedom navedenog, iako je poželjno da OHIM uzme u obzir odluke nacionalnih tijela koje se odnose na žigove istovjetne onima o kojima mora odlučiti, i obrnuto, OHIM nije dužan uzeti u obzir te odluke, uključujući odluke o istovjetnim žigovima, te, pod pretpostavkom da ih i uzme u obzir, nije vezan navedenim odlukama.

66

Stoga u ovom slučaju valja odbiti tužiteljev prigovor koji se temelji na tome da žalbeno vijeće nije uzelo u obzir nacionalne upravne i sudske odluke u vezi sa spornim žigom a da pri tome nije potrebno odlučiti o dopuštenosti odluke Bundesgerichtshofa koju je tužitelj dopisom dostavio nakon tužbe i koju OHIM osporava.

67

Iz svega prethodno navedenog proizlazi da pobijanu odluku treba poništiti u dijelu u kojem je žalbeno vijeće propustilo odlučiti o tužiteljevoj prijavi u vezi s „preparatima za bijeljenje i ostale tvari za pranje rublja“ iz razreda 3, i „higijenskim pripravcima za medicinsku uporabu“ iz razreda 5 (vidjeti točku 26. ove presude), te u dijelu u kojem je ono poništilo i preinačilo odluku odjela za poništaje za „parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, kreme za lice“ iz razreda 3 (vidjeti točku 48. ove presude).

68

Nadalje valja preinakom pobijane odluke odbiti intervenijentovu žalbu podnesenu protiv odluke odjela za poništaje u odnosu na „parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, kreme za lice“ (vidjeti u tom smislu presudu od 29. siječnja 2013., Fon Wireless/OHIM – nfon (nfon), T‑283/11, EU:T:2013:41, t. 83.), u skladu s onim što tužitelj traži drugim dijelom svojeg tužbenog zahtjeva. Naime, Opći sud raspolaže ovlašću da u tom pogledu preinači pobijanu odluku, u dijelu u kojem je žalbeno vijeće zauzelo stajalište o opisnom karakteru spornog žiga za predmetne proizvode, te, kao što proizlazi iz točaka 43. do 48. ove presude, pogrešno zaključilo da taj žig nije opisnog karaktera za „parfeme, esencijalna ulja, kozmetičke proizvode, osobito šampone, gelove za tuširanje, losione za tijelo, kreme za lice“ (vidjeti u tom smislu presudu od 5. srpnja 2011., Edwin/OHIM, C‑263/09 P, Zb., EU:C:2011:452, t. 72.).

69

Tužiteljevu tužbu treba odbiti u preostalom dijelu kao i intervenijentov zahtjev podnesen na temelju članka 134. stavka 3. Poslovnika od 2. svibnja 1991. (vidjeti točku 56. ove presude).

70

U skladu s člankom 134. stavkom 3. Poslovnika Općeg suda, ako stranke djelomično uspiju u svojim zahtjevima, svaka stranka snosi vlastite troškove. Međutim, ako se to čini opravdanim u danim okolnostima, Opći sud može odlučiti da, osim vlastitih troškova, jedna stranka snosi i dio troškova druge stranke.

71

Budući da su u ovom slučaju tri stranke djelomično uspjele u svojim zahtjevima te u izostanku posebnih okolnosti, svakoj stranci valja naložiti da snosi vlastite troškove.

Slijedom navedenoga,

OPĆI SUD (drugo vijeće)

proglašava i presuđuje: