EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.10.2023.

COM(2023) 650 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Izvješće o stanju energetske unije za 2023.

(u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime)

{SWD(2023) 646 final}

Uvod i najvažnije teme

Prošle godine, kako se svijet počeo oporavljati od gospodarske krize koju je uzrokovala globalna pandemija, Europska unija suočila se s jednim od najvećih izazova od svojeg osnivanja – s ratom na našem kontinentu i najgorom globalnom energetskom krizom u posljednjih nekoliko desetljeća. Rusija je napala Ukrajinu ničim izazvanom i neopravdanom vojnom agresijom, a opskrbu energijom upotrijebila je kao oružje kako bi poremetila opskrbu Europe fosilnim gorivima i na taj način nanijela štetu našem gospodarstvu.

Trebalo je poduzeti mjere za štednju energije, diversifikaciju naše opskrbe energijom i ubrzanje prelaska na čistu energiju kako bi se što brže smanjila ovisnost o uvozu ruskih fosilnih goriva. EU i 27 država članica djelovali su snažno, odlučno i ujedinjeno. Komisija je predložila plan REPowerEU, koji je tijekom godine popraćen s nekoliko zakonodavnih hitnih mjera koje su brzo donesene. Zajedno smo uspjeli izbjeći poremećaj u opskrbi energijom, ublažiti pritisak na energetska tržišta i potaknuti opskrbu čistom obnovljivom energijom. U svibnju 2023. EU je prvi put u povijesti proizveo više električne energije od vjetra i sunca nego od fosilnih goriva.

Ukratko, EU je uspješno izbjegao najgori scenarij energetske krize. Ujedno smo iskoristili krizu kako bismo ojačali svoj cilj ubrzanja prelaska na čistu energiju na putu Europe da postane prvi klimatski neutralan kontinent do 2050. Europski zeleni plan, EU-ov „odgovor na povijesni poziv 1 ”, sad je neophodan ne samo kao odgovor na klimatske promjene i europska strategija rasta 2 , nego i radi energetske sigurnosti i autonomije EU-a. Europski zeleni plan postao je središnji dio naše opće gospodarske strategije i ključna pokretačka snaga za rast i konkurentnost.

Najgori učinci krize možda su iza nas, ali ne smijemo se opustiti. Energetska tržišta i dalje su ranjiva, subvencije za fosilna goriva povećale su se za vrijeme krize, inflacija je i dalje visoka, našu kritičnu infrastrukturu treba zaštititi, među ostalim od sabotaža, a učinak krize ukazao je na rizike ovisnosti o nepouzdanim izvorima. EU dugoročno treba nastaviti osiguravati cjenovno pristupačnu, pouzdanu i dostupnu energiju za kućanstva i poticati gospodarsku konkurentnost svoje industrije i svojeg gospodarstva kako bi ostao ključni globalni akter. Energetska kriza i poremećaji u lancima opskrbe u protekle dvije godine pokazuju važnost proširenja kapaciteta EU-a za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija i jačanja njegove konkurentnosti. Aktom o industriji s nultom neto stopom emisija 3 Komisija je predložila važne reforme za povećanje kapaciteta za proizvodnju unutar EU-a koje će se dopuniti mjerama za bolju zaštitu naše industrije od narušavanja tržišta koje uzrokuju treće zemlje. Jaka europska industrija čistih tehnologija presudna je za budućnost EU-a.

Godišnje izvješće o stanju energetske unije, zajedno s popratnim izvješćima, važan je instrument za sagledavanje napretka koji je EU ostvario u pogledu ciljeva energetske unije 4 i prelaska na čistu energiju u skladu s energetskim i klimatskim ciljevima. U ovogodišnjem izvješću sagledava se EU-ov odgovor na dosad nezabilježene krize tijekom mandata sadašnje Komisije i razmatraju izazovi koji su i dalje prisutni.

Izvješće je podijeljeno u tri dijela. U prvom se dijelu opisuje kako ambiciozni ciljevi u području klime i okoliša u okviru europskog zelenog plana čine osnovu za strategiju EU-a za odgovor na krizu i strategiju rasta i konkurentnosti. U drugom se dijelu analizira stanje provedbe energetske unije u svih pet dimenzija na temelju Komisijine procjene izvješća o napretku država članica u pogledu njihovih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP-ovi). U posljednjem dijelu upućuje se na buduće poteškoće s kojima će se suočiti energetski sustav i energetska politika EU-a.

Zajedno s ovim izvješćem objavljuje se i niz popratnih izvješća kako je utvrđeno u nastavku. U njima se prikazuje dublja procjena napretka inicijativa energetske unije u njezinih pet dimenzija i prelaska na čistu energiju.

-Procjena napretka u ostvarivanju ciljeva energetske unije i djelovanja u području klime 5 6

-Izvješće o napretku u pogledu konkurentnosti 7 za 2023.

-Izvješće o bioenergetskoj održivosti na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 8

-Izvješće o obnovi nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada i o zgradama gotovo nulte energije na temelju Uredbe (EU) 2018/1999 9

-Izvješće o provedbi Direktive (EU) 2019/944 o električnoj energiji 10

-Izvješće o subvencijama za energiju u Europi 11 za 2023.

-Izvješće o djelovanju EU-a u području klime 12

-Izvješće o funkcioniranju tržišta ugljika 2022. 13

-Izvješće o kakvoći benzinskih i dizelskih goriva koja se upotrebljavaju za cestovni prijevoz 14

-Izvješće o provedbi Direktive 2009/31/EZ o geološkom skladištenju ugljikova dioksida 15

1. EUROPSKI ZELENI PLAN KAO STRATEGIJA RASTA I ODGOVOR NA KRIZU: NA PUTU PREMA KLIMATSKOJ NEUTRALNOSTI

1.1.    Europski zeleni plan i energetska unija: razmatranje stanja i daljnji koraci nakon kriza

Energija je imala važnu ulogu od samog početka europske integracije. Europska zajednica za ugljen i čelik, prethodnik EU-a, stvorila je 1952. jedinstveno tržište za ugljen i čelik, čime je objedinjen glavni izvor energije tog vremena. Par godina poslije, zajedno s Ugovorom iz Rima (1957.), osnovan je Euratom kako bi se uspostavilo zajedničko tržište za razvoj miroljubivog korištenja atomske energije. Devedesetih godina 20. stoljeća na europskom se programu našla energija iz obnovljivih izvora i utvrđeni su prvi okvirni ciljevi. Ugovorom iz Lisabona (2007.) energetska politika ugrađena je u Ugovore EU-a kao podijeljena nadležnost između država članica i EU-a. Otad ona kontinuirano postaje sve važnija, što je očigledno i iz trenutačnog programa Komisije.

Slika 1: Vremenski okvir od početka sadašnje Komisije 19

Nedugo nakon što je preuzela dužnost, predsjednica von der Leyen najavila je europski zeleni plan 20  kao glavni politički prioritet. Komisija se obvezala posvetiti savladavanju izazova u pogledu energije, klime i okoliša te postići klimatsku neutralnost do 2050., u skladu s Pariškim sporazumom. U Europskom zakonu o klimi 21 utvrđeno je da bi se do 2030. emisije stakleničkih plinova gospodarstva EU-a trebale smanjiti za najmanje 55 % u odnosu na razine iz 1990. i zahtijeva se da EU postane klimatski neutralan do 2050. To zahtijeva transformaciju EU-a u društvo koje štiti svoj prirodni kapital i koje ima suvremeno i konkurentno gospodarstvo koje učinkovito iskorištava resurse te se temelji na čistoj energiji. Transformacija energetskog sustava ima važnu ulogu u ostvarivanju tog cilja jer se na proizvodnju i upotrebu energije odnosi više od 75 % emisija stakleničkih plinova EU-a. Energetska unija podupire prelazak na čistu energiju jer objedinjuje sve aspekte energetske politike u okviru usklađenog, integriranog pristupa. Energetska unija temelji se na pet dimenzija: 1. sigurnosti, solidarnosti i povjerenju, 2. potpuno integriranom unutarnjem energetskom tržištu, 3. energetskoj učinkovitosti, 4. djelovanju u području klime i dekarbonizaciji gospodarstva te 5. istraživanju, inovacijama i konkurentnosti. Sve su dimenzije važne za europski zeleni plan i za ambiciju EU-a da bude globalni predvodnik u rješavanju pitanja klimatskih promjena i degradacije okoliša tako da postane vjerodostojan uzor za energetsku tranziciju.

Samo četiri mjeseca nakon što je Komisija preuzela dužnost izbijanje pandemije bolesti COVID-19 označilo je prekretnicu u planiranom radu i Komisija je prešla u način rada za upravljanje krizama. Velika ograničenja kretanja uzrokovala su tešku gospodarsku krizu. Komisija je donijela stratešku odluku da ubrza transformaciju gospodarstva i društva i da iskoristi europski zeleni plan kao strategiju oporavka i rasta.

Komisija je osmislila instrument za oporavak NextGenerationEU 22 , kojim prikuplja financijska sredstva posuđivanjem s tržišta kapitala u ime EU-a kao cjeline u dosad neviđenim razmjerima. To Komisiji omogućuje da ponudi privlačnije uvjete, koji se prenose na korisnike njezinih programa financiranja. To znači da EU državama članicama može dati zajmove u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost u skladu s kreditnim rejtingom i razmjerom EU-a kao izdavatelja. U okviru tog instrumenta EU je postao najveći svjetski izdavatelj zelenih obveznica. Barem 37 % sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost usmjerava se na reforme i ulaganja u zelene tehnologije i kapacitete, uključujući održivu mobilnost, energetsku učinkovitost, energiju iz obnovljivih izvora, prilagodbu klimatskim promjenama, kružno gospodarstvo te bioraznolikost. To je omogućilo veliko ulaganje za prelazak na čistu energiju, a ujedno je i ublažilo posljedice gospodarske krize.

Dok je osmišljavala oporavak od krize i usmjeravala daljnja ulaganja u ciljeve europskog zelenog plana, Komisija je pokrenula nekoliko zakonodavnih mjera kako bi ostvarila napredak u prelasku na čistu energiju i ostvarivanju ambicioznijeg klimatskog cilja za 2030. U srpnju i prosincu 2021. predložila je paket „Spremni za 55 %”, skup prijedloga za reviziju i ažuriranje zakonodavstva EU-a u području energije, klime i bioraznolikosti. To je, među ostalim, uključivalo prijedloge Direktive o obnovljivoj energiji 23 , Direktive o energetskoj učinkovitosti 24 , Direktive o oporezivanju energije 25 , Direktive o energetskim svojstvima zgrada 26 , paketa za tržište vodika i dekarboniziranog plina 27 , Uredbe o smanjenju emisija metana u energetskom sektoru 28 , Socijalnog fonda za klimatsku politiku 29 i nekoliko drugih prijedloga usmjerenih na jačanje načela „onečišćivač plaća”, aspekte bioraznolikosti i povećanje prirodnih ponora ugljika. Ostvaren je znatan napredak u pregovorima o tim važnim spisima te su oni 2023. u velikoj mjeri već finalizirani. Suzakonodavci su odobrili ambiciozniji cilj za energiju iz obnovljivih izvora i ambiciozniji cilj povećanja energetske učinkovitosti. Pregovori o zakonodavstvu u području energetskih svojstava zgrada i tržišta vodika i dekarboniziranog plina u tijeku su i suzakonodavci nastoje postići dogovor do kraja 2023. U tijeku su i pregovori o Direktivi o oporezivanju energije i očekuje se da će završiti do 2024.

U veljači 2022. počeo je neopravdan i ničim izazvan agresivni rat Rusije protiv Ukrajine. To je, zajedno s prethodnim ruskim manipuliranjem opskrbom i cijenama goriva kao sredstvom vršenja pritiska na Europu, pridonijelo ozbiljnoj krizi cijena energije koja je započela još u jesen 2021. Cijene energije dosegle su vrhunac u kolovozu 2022. – 294 EUR/MWh za plin i 474 EUR/MWh za električnu energiju 30 , što je znatno povećalo troškove života, smanjilo globalnu konkurentnost poduzeća iz EU-a i ograničilo proizvodnju energetski intenzivnih industrija 31 . EU i njegove države članice ponovno su pokazali složnost i dogovorili postupno ukidanje ovisnosti EU-a o ruskim fosilnim gorivima do 2027. Države članice provele su razne mjere za ublažavanje učinka visokih cijena energije, posebno izravnom potporom krajnjim potrošačima. Nadalje, države članice poticale su štednju energije i intervenirale u veleprodajna i maloprodajna energetska tržišta 32 .

Komisija je predvodila odgovor EU-a na energetsku krizu te je u svibnju 2022. donijela plan REPowerEU 33 , uključujući strategiju vanjskog djelovanja u području energetike 34 . Ciljevi su bili uštedjeti energiju i riješiti problem visokih cijena energije, diversificirati opskrbu energijom i dodatno ubrzati prelazak na čistu energiju, pri čemu je krajnji cilj bio prekinuti ovisnost o uvozu ruskih fosilnih goriva najkasnije do 2027.

Plan REPowerEU povećao je i mogućnosti za financiranje u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost, koji je postao glavni instrument za usmjeravanje financijskih sredstava EU-a za potporu ciljevima tog plana. Nakon što je donesena Uredba o planu REPowerEU 35 , od država članica očekivalo se da dostave posebna nova poglavlja 36 kao dio svojih ažuriranih planova za oporavak i otpornost, u kojima opisuju reforme i ulaganja za povećanje otpornosti, sigurnosti i održivosti energetskog sustava EU-a. Države članice dosad su namijenile 50 % sredstava koja su im dodijeljena, odnosno ukupno 252 milijarde EUR, mjerama koje pridonose ostvarivanju klimatskog cilja i koje stoga podupiru ciljeve plana REPowerEU i energetsku neovisnost.

Uz plan REPowerEU i Uredbu o skladištenju plina 37 , koja je bila prvi zakonodavni akt predložen kao odgovor na krizu u ožujku 2022., Komisija je tijekom 2022. predložila, a Vijeće u rekordnom roku donijelo, nekoliko hitnih zakonodavnih inicijativa na temelju članka 122. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako bi se ublažili učinci energetske krize na industriju i kućanstva. Među njima su Uredba o smanjenju potražnje za plinom 38 , Uredba o rješavanju problema visokih cijena energije 39 , Uredba o solidarnosti 40 , mehanizam za korekciju tržišta 41 i Uredba o izdavanju dozvola 42 . Te su inicijative doprinijele zajamčenoj sigurnosti opskrbe plinom smanjenjem potražnje za plinom (za 18 %) i električnom energijom (za vrijeme vršnih sati) te ubrzanom uvođenju energije iz obnovljivih izvora. Cilj im je bio i preusmjeriti višak dobiti proizvođača energije potrošačima i industriji, smanjiti prekomjerna povećanja cijena i ojačati solidarnost među državama članicama tako da jedna država članica uskoči kad drugoj prijeti rizik od manjka opskrbe plinom. Države članice odlučile su udružiti svoju potražnju za plinom putem nove platforme EU-a za kupnju energije 43 i poduzeti prve korake prema zajedničkoj kupnji putem mehanizma AggregateEU za agregiranje potražnje. U međuvremenu je produljena primjena Uredbe o smanjenju potražnje za plinom. Druge mjere donesene na temelju članka 122. UFEU-a dugoročno su se pokazale korisnima i već su uključene ili bi ih se u budućnosti moglo uključiti u trajno zakonodavstvo.

EU je ujedno podupirao i energetski sustav Ukrajine dostavom 4969 generatora i 2507 transformatora u okviru Mehanizma EU-a za civilnu zaštitu, Fondom za energetsku potporu Ukrajini, uspostavljenim u suradnji s Tajništvom Energetske zajednice, čije trenutačne obećane donacije iznose 218 milijuna EUR, donacijom 5700 solarnih ploča te stabilizacijom ukrajinskog i moldavskog elektroenergetskog sustava njihovom sinkronizacijom s europskom kontinentalnom mrežom. EU je Ukrajini pružio i više od 54,8 milijuna EUR materijalne pomoći i pomoći povezane s nuklearnom sigurnošću. Zajedno s Energetskom zajednicom Komisija podupire Ukrajinu, Moldovu i partnere sa zapadnog Balkana u njihovu kontinuiranom usklađivanju s pravnom stečevinom Unije, što je važan korak u pripremi za buduće pristupanje EU-u. Putem međunarodnih koordinacijskih mehanizama, kao što je koordinacijska skupina G7+, EU s globalnim akterima koordinira odgovor na ciljanu kampanju Rusije da uništi energetsku infrastrukturu Ukrajine.

Još jedan važan korak prema očuvanju strateške autonomije u budućnosti bilo je osiguravanje sigurne opskrbe tehnologija s nultom stopom emisija i kritičnih sirovina za usporednu tranziciju. Trenutačni geopolitički kontekst povećao je i tržišno natjecanje u industriji s nultom neto stopom emisija, pa se očekuje da će se globalno tržište za ključne tehnologije s nultom neto stopom emisija koje se masovno proizvode utrostručiti do 2030., uz godišnju vrijednost od otprilike 600 milijardi EUR. Osim toga, nekoliko trećih zemalja uvelo je inicijative 44 za poticanje razvoja domaćih lanaca vrijednosti tehnologija čiste energije. Kombinacija izravnog i neizravnog učinka visokih cijena energije te gospodarskih i geopolitičkih nestabilnosti povećala je troškove proizvodnje i instalacije projekata za iskorištavanje energije vjetra, a u manjoj mjeri i solarne energije 45 . U područjulanaca vrijednosti čiste energije EU se uvelike oslanja na treće zemlje kao dobavljače materijala i proizvoda koji su presudni za uvođenje tehnologija čiste energije, a o Kini ovisi u barem jednoj fazi lanaca vrijednosti. Konkretno u solarnom sektoru, gotovo sve ploče koje su 2022. prodane u EU-u uvezene su, a oko 90 % dolazilo je iz Kine. U proteklih pet godina na kineske proizvode potrošeno je 18,5 milijardi EUR, odnosno 91 % ukupnih rashoda za uvoz fotonaponskih ćelija.

U Industrijskom planu u okviru zelenog plana 46 , donesenom u veljači 2023., opisani su planovi za osiguravanje industrijskog vodstva EU-a u području tehnologija s nultom neto stopom emisija i za pomak s pozicije neto uvoznika na veće oslanjanje na snažnu domaću proizvodnu osnovu putem bržeg pristupa financiranju, unaprjeđenih vještina i potpore trgovini radi poticanja naše konkurentnosti u području čistih tehnologija. Sljedeći zakonodavni prijedlozi, Akt o industriji s nultom neto stopom emisija i Akt o kritičnim sirovinama 47 , predloženi su kako bi se pojednostavnio regulatorni okvir, što je ključno za privlačenje ulaganja, smanjenje ovisnosti EU-a o vrlo koncentriranom uvozu i jačanje pristupâ kružnog gospodarstva za opskrbu strateškim sirovinama. Suzakonodavci trenutačno pregovaraju o oba akta, a postizanje dogovora predviđeno je do prosinca 2023. U vezi s tim, u izvješću o napretku iz 2023. o konkurentnosti tehnologija čiste energije 48 , koje prati ovo izvješće, daje se uvid u glavne pokretače, prilike i izazove s kojima se EU susreće u nastojanju da poveća svoju konkurentnost u industriji s nultom neto stopom emisija, a konkretnije u strateškim tehnologijama s nultom neto stopom emisija. Daljnje djelovanje radi povećanja konkurentnosti EU-a u sektoru čiste tehnologije uključuje europski paket za energiju vjetra, akcijski plan za mreže, niz dijaloga s industrijom o prelasku na čistu energiju i revidirani Strateški plan za energetsku tehnologiju. Svrha je svih tih mjera povećati konkurentnost EU-a u sektoru čiste energije, a dopunit će ih se tematskim izvješćem 49 o budućnosti europske konkurentnosti koje će izraditi Mario Draghi.

EU ujedno intenzivnije radi na prelasku na kružno gospodarstvo, u okviru kojeg bi se globalno vađenje i upotreba sirovina mogli smanjiti za trećinu 50 boljim dizajnom proizvoda, trajnošću, ponovnom uporabom i recikliranjem, a sve to smanjuje i učinke na okoliš 51 . Aktom o kritičnim sirovinama poticat će se recikliranje kritičnih sirovina, pri čemu je cilj zadovoljiti 15 % potražnje EU-a sekundarnim sirovinama. Tako će se povećati sigurnost opskrbe Europe kritičnim sirovinama bez stvaranja drugih ovisnosti.

EU nastavlja raditi na osnaživanju potrošača energije i pazi da oni imaju koristi od uvođenja jeftine energije iz obnovljivih izvora u cijelom energetskom sustavu EU-a. Komisija je u ožujku 2023. predložila ciljanu reformu modela tržišta električne energije 52 i Uredbe o cjelovitosti i transparentnosti veleprodajnog tržišta energije 53 kako bi se industriju EU-a učinilo čišćom i konkurentnijom te kako bi se uključile strukturne mjere za osnaživanje i zaštitu potrošača te za smanjenje prevladavajućeg utjecaja plina na cijenu električne energije. Predložena reforma promicat će konkurentna tržišta i transparentno određivanje cijena. Potrošači i industrija EU-a bit će bolje zaštićeni od manipuliranja tržištem te njegove zlouporabe zahvaljujući jačoj ulozi Agencije EU-a za suradnju energetskih regulatora (ACER). Suzakonodavci nastoje zaključiti pregovore do kraja 2023.

Cjenovna pristupačnost energije važan je cilj energetske unije i ima važnu ulogu u europskom zelenom planu i mjerama odgovora na krizu. Kako bi se osiguralo da se u okviru prelaska na čistu energiju ne zapostavi nijedna osoba, sektor ni regija, taj je okvir politike važniji nego ikad.

Komisija je još prije energetske krize predložila nekoliko mjera kako bi osigurala da svi prihvaćaju zelenu tranziciju, a mehanizam za pravednu tranziciju 54 jedna je takva važna inicijativa. Zajedno s inicijativom „Rudarske regije u tranziciji”, Komisija nastavlja pružati potporu regijama na koje tranzicija na klimatsku neutralnost najviše utječe. Do kraja listopada 2023. 27 država članica dostavilo je 70 teritorijalnih planova za pravednu tranziciju, u kojima su opisale tijek svoje tranzicije do 2030., u skladu s integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima (NECP-ovi). Platforma za pravednu tranziciju pruža prilagođenu pomoć usmjerenu na potrebe i jačanje kapaciteta regijama koje intenzivno koriste ugljen i ugljik te podupire provedbu Fonda za pravednu tranziciju.

Cilj je Socijalnog fonda za klimatsku politiku spriječiti negativne učinke koje bi mogao uzrokovati novi sustav EU-a za trgovanje emisijama, kojim se instrument za određivanje cijena ugljika proširuje na emisije iz zgrade, cestovnog prijevoza i sagorijevanja goriva u industriji, što nije obuhvaćeno postojećim sustavom za trgovanje emisijama. Iz Socijalnog fonda za klimatsku politiku, koji je donesen u travnju 2023., državama članicama dat će se oko 86,7 milijardi EUR u razdoblju 2026. – 2032. za potporu ranjivim kućanstvima, mikropoduzećima i korisnicima prijevoza tako da im se pomogne da ulože u energetsku učinkovitost zgrada, dekarbonizaciju grijanja i hlađenja zgrada i prelazak na energiju iz obnovljivih izvora te da im se pruži bolji pristup mobilnosti i prijevozu s nultom i niskom razinom emisija. Države članice imat će mogućnost i da dio sredstava namijene privremenoj izravnoj potpori dohotku.

I u ažuriranju Direktive o energetskoj učinkovitosti veća se pozornost posvećuje ublažavanju energetskog siromaštva i osnaživanju potrošača. Nove odredbe sadržavaju prvu EU-ovu definiciju „energetskog siromaštva”, a od država članica zahtijeva se da pri provedbi mjera za poboljšanje energetske učinkovitosti prioritet daju osobama pogođenima energetskim siromaštvom, ugroženim kupcima, kućanstvima s malim dohotkom i, prema potrebi, osobama koje žive u socijalnim stanovima.

Za vrijeme krize mnoga kućanstva nisu mogla platiti svoje račune za energiju. Pregled potrošačkih uvjeta 2023. 55 pokazuje da je 16 % europskih potrošača 2022. imalo poteškoća s plaćanjem svojih računa za energiju, a 71 % promijenilo je navike kako bi uštedjeli energiju. Energetsko siromaštvo, koje se mjeri nemogućnošću odgovarajućeg grijanja doma, pogodilo je 2022. 9,3 % stanovništva EU-a, odnosno približno 40 milijuna ljudi 56 ,, u usporedbi s približno 30 milijuna 2021. Rezultati modeliranja 57 pokazuju da bi se energetsko siromaštvo zbog promjena cijena energije do kojih je došlo od kolovoza 2021. do siječnja 2023. (u usporedbi s prethodnih 18 mjeseci) znatno povećalo u cijelom EU-u da nije bilo intervencija politike. U okviru hitnih zakonodavnih inicijativa iz 2022. za zaštitu potrošača od visokih cijena energije Komisija je predložila i Uredbu o solidarnosti, koja je ublažila učinak na cijenu plina djelovanjem na potrošnju, i mehanizam za korekciju tržišta, koji je ograničio cijene na tržištima plina EU-a.

Komisija je u listopadu 2022. predložila mjere podupiranja cjenovno pristupačne energije, što je državama članicama omogućilo da iskoriste nepotrošena financijska sredstva kohezijske politike u okviru dodjele za razdoblje 2014. – 2020. kako bi pružile izravnu potporu ranjivim obiteljima i malim i srednjim poduzećima. Države članice uvele su programe za zaštitu potrošača i poduzeća na temelju prilagođenih pravila o državnim potporama (privremeni okvir za državne potpore u kriznim situacijama i tranziciji) i drugih mjera socijalne politike. Procjenjuje se da je 2022. ukupni iznos isplaćenih subvencija za energiju iznosio 93 milijarde EUR za kućanstva i 53 milijarde EUR za industriju. Ukupne subvencije za energiju 2022. iznosile su oko 390 milijardi EUR.

Komisija je objavila i preporuku o energetskom siromaštvu 58  i olakšala davanje zajedničke izjave o boljoj zaštiti potrošača ključnih dionika u energetskom sektoru 59 . Naposljetku, Komisija je formalno uspostavila koordinacijsku skupinu za energetsko siromaštvo, u kojoj države članice mogu razmjenjivati dobre primjere iz prakse i rješenja za pomoć najranjivijim članovima društva da prebrode krizu.

Prema Međunarodnoj agenciji za energiju povećanje opskrbe energijom iz obnovljivih izvora pozitivno je utjecalo na potrošače jer bi veleprodajne cijene električne energije na svim europskim tržištima bile 8 % više da nije instaliran dodatni kapacitet. Očekuje se da će potrošači iz EU-a zahvaljujući dodatnom instaliranom fotonaponskom kapacitetu i kapacitetu energije vjetra uštedjeti oko 100 milijardi EUR od 2021. do 2023. 60  Visoke cijene energije ujedno su povećale interes potrošača za kolektivne sustave vlastite potrošnje. Države članice ostvarile su napredak u provedbi zakonodavnih odredbi za energetske zajednice, a Komisija je predložila daljnje proširenje osnaživanja potrošača.

Slika 2: Raščlamba mjera za cjenovnu pristupačnost. Izvor: ACER – High-level Analysis of Energy Emergency Measures, 20. ožujka 2023. [ poveznica ].

Odlučno i ujedinjeno djelovanje EU-a, u kombinaciji s povoljnim uvjetima (npr. blaga zima, manja potražnja za energijom u Aziji), pomoglo je smanjiti učinke energetske krize. Nakon što su cijene energije dosegle vrhunac u kolovozu 2022., cijene prirodnog plina pale su na prosjek od 44 EUR/MWh, a cijene električne energije na prosjek od 107 EUR/MWh od siječnja do lipnja 2023. 61 Kao odgovor na rusku agresiju EU je uveo mjere ograničavanja protiv Rusije, uključujući potpunu zabranu uvoza ugljena i zabranu uvoza nafte koja se dostavlja pomorskim prijevozom. EU je potpuno ukinuo uvoz ruskog ugljena, smanjio je svoju ovisnost o ruskoj nafti za približno 90 %, a uvoz ruskog plina smanjio se za 75 % od ožujka 2021. do ožujka 2023. EU je kolektivno smanjio svoju energetsku ovisnost o Rusiji i izbjegao poremećaje u opskrbi energijom. EU ipak treba i dalje biti oprezan i nastaviti smanjivati svoje energetske ovisnosti jer je rizik od poremećaja u opskrbi energijom i povezanog povećanja cijena i dalje prisutan.

1.2. Energetski sustav EU-a uoči zime 2023./2024.: stanje energetske sigurnosti u EU-u i njegovim državama članicama

EU je uoči zime 2023./2024. spreman zajamčiti energetsku sigurnost jer su mu dostupni razni izvori energije, jer je napunio sustave skladišta plina, smanjio potražnju za energijom i sve više diversificirao dobavljače energije.

Međutim, i dalje su prisutni rizici, kao što su potencijalno potpuno obustavljanje uvoza cjevovodima i napadi na kritičnu infrastrukturu. Češći ekstremni vremenski uvjeti isto tako mogu utjecati na energetski sustav i sigurnost opskrbe energijom. Uravnotežen pristup i solidarnost među državama članicama i dalje će imati ključnu ulogu u kolektivnoj otpornosti EU-a.

Mjere donesene 2022. znatno su ublažile pritisak na energetska tržišta i cijene plina. Međutim, cijene plina i dalje su više nego u razdoblju 2015. – 2019., kad su prosječne cijene plina bile u rasponu od 15 do 20 EUR/MWh. Cijene su i dalje nestabilne i mijenjaju se sa svakim poremećajem na globalnom tržištu, što je pokazalo nedavno povećanje cijena plina zbog krize na Bliskom istoku i privremenog zatvaranja plinskog polja u Izraelu te curenja otkrivenog na plinovodu i baltičkoj regiji koji povezuje Finsku s Estonijom. EU i dalje mora biti oprezan jer bi kumulativni učinak tih događaja, u kombinaciji s neizvjesnošću na tržištu, mogao utjecati na europsko i globalno energetsko tržište.

Opskrba energijom s manjim uvozom iz Rusije

Energetski sustav EU-a suočio se 2022. i 2023. s najvećim izazovom dosad, ali EU je uspio očuvati, pa čak i povećati sigurnost svoje opskrbe energijom. Brza i uspješna provedba plana REPowerEU pomogla je znatno smanjiti udio ruskog plina u uvozu EU-a, pri čemu je osigurana dovoljna količina plina za razdoblja velike potražnje te su cijene energije pale s povijesno visokih razina.

Slika 3: Sastav uvoza prirodnog plina (plinovodi i UPP) za razdoblje 2021. – 2023. Izvor: tim glavnog ekonomista GU-a ENER, na temelju podataka JRC-a, mreže ENTSO-G, Refinitiva.

Kad je riječ o prirodnom plinu, sigurnost opskrbe znatno se poboljšala protekle godine i EU napreduje prema planu kako bi ostvario cilj neovisnosti o ruskim fosilnim gorivima do 2027. iz plana REPowerEU. Ukupni uvoz ruskog plina (UPP i prirodni plin iz plinovoda) smanjio se 2022. na 80 milijardi m3 (24 % uvoza EU-a), u usporedbi s godišnjim uvozom od 155 milijardi m3 (45 %) prije početka krize. Iako se uvoz UPP-a iz Rusije od 2021. povećao, on čini vrlo mali udio ukupnog uvoza plina. Ukupni uvoz 2023. i dalje se smanjuje i predviđa se da će iznositi približno 40 – 45 milijardi m3. U lipnju 2023. samo je 8 % uvoza plina dolazilo iz ruskih plinovoda, u odnosu na više od 50 % prije agresivnog rata 62 . Zahvaljujući važnom radu na diversifikaciji i smanjenju potražnje EU je uspio nadoknaditi ukupan obujam ruskog plina koji je nedostajao. Nova politika skladištenja zajamčila je energetsku sigurnost za zimu 2022./2023., ali i pogodnije stanje za sljedeću zimu.

Slika 4: Udio ruskog plina iz plinovoda u ukupnom uvozu prirodnog plina u EU. Izvor: tim glavnog ekonomista GU-a ENER, na temelju podataka JRC-a, mreže ENTSO-G, Refinitiva.

Uredba o skladištenju plina 63 , donesena u lipnju 2022., pridonijela je povijesno visokoj razini popunjenosti od 95 % u studenom 2022., čime je nadmašen cilj razine popunjenosti od 80 %. EU je napunio skladišta na više od 56 % na kraju sezone grijanja 2022./2023., a cilj od 90 % popunjenosti ostvaren je 18. kolovoza 2023., više od dva mjeseca prije roka u studenom.

Uvoz ruske nafte u EU smanjio se za 90 % od ožujka 2022. i to nije znatno utjecalo na gospodarstvo EU-a. Države članice održavaju zalihe nafte za slučaj nužde u skladu sa zakonodavstvom Unije. Sankcije EU-a i gornja granica cijena skupine G7 na naftu koja se uvozi iz Rusije nisu utjecale na sigurnost opskrbe EU-a naftom, a imale su predviđeni učinak ograničavanja ruskih prihoda od nafte. U svojem 11. paketu sankcija EU je uveo alate za suzbijanje izbjegavanja mjera kako bi spriječio uvoz naftnih proizvoda koji se proizvode iz ruske nafte u drugim zemljama ili proizvoda nepoznatog podrijetla 64 . Komisija, zajedno sa stručnjacima iz država članica, pomno prati tržišta nafte u okviru Koordinacijske skupine za opskrbu naftom jer bi daljnja smanjenja proizvodnje zemalja OPEC-a i Rusije mogla povećati potražnju na tržištu. Iako države članice imaju velike zalihe nafte za slučaj nužde, posebno dizelskog ulja, mora se priznati da bi kumulativni učinak nedavnih događaja mogao utjecati na sigurnost opskrbe EU-a i globalna energetska tržišta.

Suočen s energetskom krizom, EU je proširio i ubrzao instalaciju tehnologija u području obnovljivih izvora energije, što je ojačalo opskrbu EU-a energijom i čini temelj za dugoročno ukidanje uvoza ruskih fosilnih goriva. Na temelju plana REPowerEU EU je donio Uredbu o izdavanju dozvola 65 , kojom su pojednostavnjeni i ubrzani postupci izdavanja dozvola za energiju iz obnovljivih izvora usmjeravanjem na posebne tehnologije i projekte koji imaju najveći potencijal za brzo uvođenje, kao što su oprema za solarnu fotonaponsku energiju na umjetnim konstrukcijama i dizalice topline te obnova kapaciteta. Tijekom 2022. instalirano je 57 GW novog kapaciteta energije iz obnovljivih izvora, posebno solarnih fotonaponskih ploča i vjetroagregata. U oba je sektora to oko 50 % više nego 2021. To je pomoglo i više nego nadoknaditi malu proizvodnju hidroenergije 2022. (12 % ukupne proizvodnje energije), koja se ipak oporavila na prosječne razine 2023. zbog veće količine padalina i viših razina rezervoara 66 . U sektoru grijanja iz obnovljivih izvora upotreba dizalica topline povećala se za 39 % u odnosu na 2021. 67 Tržište grijanja na solarnu energiju povećalo se za gotovo 12 % 68 . Proizvodnja električne energije iz krutih biogoriva bila je stabilna i činila je oko 3 % proizvodnje električne energije (2,9 % u 2020. i 3,1 % u 2021.). Kad je riječ o kombiniranju energije za proizvodnju električne energije i topline, glavni izvor obnovljive energije u EU-u i dalje je bioenergija (oko 60 %). Ukupno se udio energije iz obnovljivih izvora u strukturi izvora energije znatno povećao tijekom 2022. i 2023., a EU je pristao ubrzati uvođenje energije iz obnovljivih izvora tako da je cilj 42,5 % u strukturi izvora energije do 2030., pri čemu treba nastojati dosegnuti 45 % 69 .

Slika 6: Udio energije iz obnovljivih izvora u opskrbi električnom energijom 2022. Izvor: tim glavnog ekonomista GU-a ENER, na temelju podataka organizacije Fraunhofer, mreže ENTSO-E.

Energetska tranzicija pridonosi i rješavanju problema onečišćenja zraka i smanjenju povezanih preranih smrti i učinaka na ekosustave. U trećem izvješću „Izgledi za čisti zrak” 70 navedeno je da će brže uvođenje energije vjetra i solarne energije, zahvaljujući planu REPowerEU, dugoročno povoljno djelovati na čisti zrak 71 .

Nuklearna energija i dalje pridonosi sigurnosti opskrbe električnom energijom. Od nje potječe oko 24 % ukupne električne energije proizvedene u EU-u 2023. (23 % u 2022.; 26 % u 2021.). Nuklearne elektrane EU-a stare, a pojavljuju se nove naprednije nuklearne tehnologije, kao što su mali modularni reaktori, što zahtijeva velika ulaganja u taj sektor. S obzirom na to Komisija je donijela mjere za poboljšanje investicijskog okruženja za dugoročan rad i nove kapacitete 72 . U toj situaciji države članice koje u svojoj strukturi izvora energije imaju nuklearnu energiju trebaju donijeti pravovremene odluke o ulaganjima u dugoročan rad postojećih nuklearnih elektrana te provesti potrebna poboljšanja sigurnosti i učinkovitosti.

U bliskoj suradnji sa svim relevantnim dionicima u predmetnim državama članicama i međunarodnim partnerima istomišljenicima Komisija i Agencija za opskrbu Euratoma intenzivirale su i rad na poticanju kontinuirane diversifikacije opskrbe nuklearnim gorivom i usluga nuklearnoga gorivnog ciklusa radi prelaska na pouzdanije neruske dobavljače 73 . Cilj je ublažiti rizike prisutne u nekim državama članicama, povezane s ovisnošću o opskrbi ruskim nuklearnim gorivom i uslugama gorivnog ciklusa te o rezervnim dijelovima i održavanju, tako da se osigura dostupnost goriva i alternativne opreme za proizvodnju nuklearne energije.

Potražnja za energijom

Komisija je predložila nekoliko mjera za uštedu energije i smanjenje potrošnje energije u skladu s načelom „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. U svibnju 2022. u svojoj je Komunikaciji „Štednja energije u EU-u” 74  opisala moguće mjere kojima države članice mogu smanjiti potrošnju energije i povećati energetsku učinkovitost u zgradama, industriji i prijevozu. To je dopunjeno inicijativom Utrka u uštedi energije 75 , koju su Komisija, Sporazum gradonačelnika i Europski odbor regija pokrenuli kako bi poduprli gradove u poduzimanju neposrednih mjera za ostvarivanje navedenih ciljeva.

Vijeće je 2022. postiglo dogovor o dobrovoljnom cilju smanjenja potražnje za plinom od 15 % (ili 45 milijardi m3) do proljeća 2023., koji je premašen smanjenjem potražnje za plinom u svim sektorima od ukupno 18 % (ili 53 milijarde m3). Na temelju tog iskustva dobrovoljni cilj produljen je do ožujka 2024. i procjenjuje se da će se uštedjeti oko 60 milijardi m3 plina. Vijeće je u listopadu 2022. uvelo iznimne vremenski ograničene mjere za smanjenje potražnje za električnom energijom i preraspodjelu iznimno visokih prihoda energetskog sektora krajnjim kupcima 76 . U toj je uredbi određen cilj smanjenja ukupne potražnje za električnom energijom za 10 % i barem za 5 % za vrijeme vršnih sati. Iako je ostvareno smanjenje potražnje za vrijeme vršnih sati, smanjenje ukupne potrošnje električne energije za 10 % pokazalo se teškim zadatkom za države članice.

Slika 7: Smanjenje potražnje za prirodnim plinom (kolovoz 2022. – kolovoz 2023. u odnosu na petogodišnji prosjek). Izvor: Eurostat.

EU je poduzeo važne korake za jačanje zakonodavstva radi postizanja veće energetske učinkovitosti. Zahvaljujući ažuriranju Direktive o energetskoj učinkovitosti 77 očekuje se da će EU do 2030. smanjiti potrošnju konačne energije za 11,7 % na razini EU-a, u odnosu na predviđanja iz referentnog scenarija iz 2020. Osim toga, donesena su nova pravila za potrošnju električnih uređaja u stanju pripravnosti 78 i stavljena je na raspolaganje baza podataka Europski registar proizvoda za označivanje energetske učinkovitosti 79  , novi alat koji općoj javnosti i javnim naručiteljima pomaže utvrditi energetski učinkovite proizvode.

Diversifikacija izvora energije

Zahvaljujući planu REPowerEU i nastojanjima EU-a da postupno ukine svoju ovisnost o ruskim fosilnim gorivima, EU je znatno diversificirao svoju opskrbu energijom. Komisija je u travnju 2022., u skladu sa zahtjevom Europskog vijeća, uspostavila platformu EU-a za kupnju energije 80 kako bi udružila potražnju EU-a za plinom i koordinirala dobrovoljnu zajedničku kupnju radi potpisivanja povoljnih ugovora s međunarodnim dobavljačima izvan Rusije. Platforma EU-a za kupnju energije otvorena je i Gruziji, Moldovi, Ukrajini i zemljama zapadnog Balkana, a platformi su se pridružile Ukrajina, Moldova i Srbija. 

Platforma za agregiranje potražnje AggregateEU pokrenuta je 25. travnja 2023., a dosad su održana tri uspješna kruga javne nabave u svibnju i lipnju/srpnju i rujnu/listopadu 2023. Ta tri kruga rezultirala su agregiranom potražnjom od 44,75 milijardi m3, primljenim ponudama za 52 milijarde m3, a za ukupno 34,78 milijardi m3 ponude su djelomično ili u potpunosti usklađene s potražnjom. Potražnja koju su kupci iz EU-a izrazili samo u prva dva poziva bila je dvostruko veća od obveznog cilja od 13,5 milijardi m3 propisanog u Uredbi Vijeća (EU) 2022/2576. Na platformi EU-a za kupnju energije registrirano je oko 170 poduzeća i ukupni obujmovi pokazuju da je riječ o učinkovitom alatu za upotrebu političke i tržišne snage EU-a kao financijske poluge. U kontekstu međuinstitucijskih pregovora o predloženom paketu za tržište vodika i dekarboniziranog plina suzakonodavci raspravljaju o mogućnostima produljenja mehanizma AggregateEU za kupnju plina nakon 2024. i proširenja tog mehanizma na druge proizvode, kao što su vodik proizveden iz obnovljivih izvora i drugi plinovi iz obnovljivih izvora. 

Komisija je podupirala države članice u smanjenju uskih grla u infrastrukturi za plin utvrđenih u okviru plana REPowerEU te u provedbi projekata od zajedničkog interesa s petog Unijina popisa odabranih u skladu s prethodnom Uredbom o transeuropskoj energetskoj infrastrukturi. Mnogi od tih projekata primaju financijsku potporu iz Instrumenta za povezivanje Europe i fondova kohezijske politike. Samo je iz Instrumenta za povezivanje Europe 2021. i 2022. dodijeljeno 1,64 milijarde EUR za projekte od zajedničkog interesa u području energetske infrastrukture. Projektima od zajedničkog interesa dovršenima proteklih mjeseci završena je ovisnost svih država članica o samo jednom dobavljaču energije i EU je ostvario izniman napredak u diversifikaciji svoje opskrbe energijom i optimizaciji postojeće infrastrukture za prirodni plin putem plinovoda (npr. Baltički plinovod, Poljska – Slovačka, spojni vod Grčka – Bugarska, omogućivanje protoka u suprotnom smjeru između Francuske i Njemačke) i terminala za ukapljeni prirodni plin (npr. u Njemačkoj, Grčkoj, Italiji i Finskoj). Kako bi se postigla energetska sigurnost država članica i regija, EU će nastaviti podupirati ključne projekte, koji ne bi bili ekonomski održivi bez financijske ili regulatorne pomoći EU-a, na primjer putem Instrumenta za povezivanje Europe, Mehanizma za oporavak i otpornost, ubrzanja izdavanja dozvola i izuzeća, prema potrebi.

Osim toga, Komisija je nastojala ojačati odnose s međunarodnim partnerima i diversificirati svoj uvoz plina i UPP-a tako da se okrene pouzdanijim dobavljačima izvan Rusije. EU je proširio uvoz prirodnog plina i UPP-a iz Norveške i SAD-a kako bi nadoknadio manji uvoz iz Rusije. Iz SAD-a su 2022. uvezene 49,3 milijarde m3 UPP-a, više nego dvostruko više nego 2021. (18,9 milijardi m3). Uvoz plina iz Norveške putem plinovoda u razdoblju od 2021. do 2022. povećao se sa 79,26 milijardi m3 na 86,69 milijardi m3, pa se udio Norveške u ukupnom uvozu EU-a putem plinovoda povećao s 30 % na 40 %. Komisija redovito vodi dijalog s Nigerijom, najvećim proizvođačem UPP-a u Africi. U srpnju 2023. potpisani su novi memorandumi o razumijevanju o suradnji u području energetske tranzicije s Urugvajem i Argentinom. U srpnju 2022. EU i Azerbajdžan donijeli su novi Memorandum o razumijevanju o strateškom partnerstvu u području energetike i EU je povećao opskrbu plinom iz te zemlje za 40 %. Obje strane pristale su udvostručiti isporuku plina EU-u do 2027. putem južnog plinskog koridora i unaprijediti suradnju u području čiste energije, energetske učinkovitosti, prijenosa električne energije i emisija metana.

Kad je riječ o sredozemnoj regiji, Komisija je nastavila surađivati s Egiptom, Izraelom i Forumom za plin istočnog Sredozemlja na provedbi trostranog memoranduma o razumijevanju, što je pomoglo povećati opskrbu EU-a UPP-om iz Egipta s 1,1 milijarde m3 u 2021. na 4,2 milijarde m3 u 2022. Komisija će nastaviti pratiti stanje na Bliskom istoku i njegov mogući učinak na globalna energetska tržišta. EU je ujedno nastavio dijalog s Alžirom i Egiptom o nastojanju da se smanje emisije metana, među ostalim provedbom pristupa „Vi prikupljate – mi kupujemo”, u okviru kojeg bi poduzeća mogla prikupiti i prodati oporabljeni plin koji bi se u suprotnom ispustio ili spalio na baklji. EU je nastavio dijalog s Alžirom kako bi dodatno unaprijedio strateško partnerstvo u području energetike s tom zemljom. Alžir je glavni sredozemni dobavljač prirodnog plina za EU i u budućnosti bi mogao postati dobavljač niskougljične energije i energije iz obnovljivih izvora. Ukupni uvoz energije iz Alžira 2022. malo se smanjio na 40,35 milijardi m3 (2021.: 44,1 milijarda m3). Uvoz plinovodom u Španjolsku smanjio se, dok se povećao uvoz u Italiju 81 .

EU namjerava povećati opskrbu vodikom proizvedenim iz obnovljivih izvora u okviru diversificiranog i dekarboniziranog energetskog sustava koji ne ovisi o uvozu ruske energije. U predloženom paketu za tržište vodika i dekarboniziranog plina definirat će se organizacija tržišta za vodik i osigurati lakši pristup tržištu za plinove iz obnovljivih izvora i niskougljične plinove. Europska banka za vodik 82 pomoći će riješiti problem početnog ulaganja u vodik proizveden iz obnovljivih izvora tako što će pokriti razliku u troškovima između vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora i fosilnih goriva. Agregiranje potražnje za vodikom moglo bi omogućiti uparivanje budućih proizvođača i kupaca vodika i pomoglo bi iskoristiti političku i tržišnu snagu EU-a kao financijsku polugu u odnosu na međunarodne proizvođače vodika, što bi rezultiralo povoljnijim cijenama. EU nastoji uspostaviti partnerstva sa zemljama u mediteranskom bazenu, regiji Sjevernog mora, zemljama Zaljeva, Saudijskom Arabijom i Ukrajinom u pogledu potencijalnog uvoza vodika proizvedenog iz obnovljivih izvora. EU je 2022. na sastanku COP 27 u Sharm el-Sheikhu već sklopio partnerstvo s Egiptom kako bi olakšao prihvaćanje ulaganja u vodik proizveden iz obnovljivih izvora i trgovine tim vodikom.

2.    RAZMATRANJE NAPRETKA DRŽAVA ČLANICA U OSTVARIVANJU ENERGETSKIH I KLIMATSKIH AMBICIJA DO 2030.

Države članice trebale su do 15. ožujka 2023. prvi put na integrirani način izvijestiti o svojem napretku u provedbi svojih integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih planova (NECP-ovi) iz 2020., koji obuhvaćaju razdoblje 2021. – 2030. To je izvješćivanje obuhvaćalo napredak u ostvarivanju ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa u pet dimenzija energetske unije, među ostalim o emisijama stakleničkih plinova i uklanjanjima te o provedbi ili izmjeni politika i mjera država članica i njihova financiranja.

Osim toga, države članice morale su izvijestiti o napretku koji su ostvarile u pogledu ciljeva prilagodbe, učinku svojih politika i mjera na kvalitetu zraka i emisije onečišćivača zraka te o koracima koje su poduzele kako bi uspostavile dijalog o energiji i klimi na više razina. Na temelju njihovih izvješća Komisija je procijenila napredak država članica u provedbi svojih prvih NECP-ova. Ta je procjena ključna kako bi se razmotrilo gdje se točno EU nalazi u odnosu na ostvarenje svojih klimatskih i energetskih ambicija do 2030. 83  Cijela procjena dostupna je u radnom dokumentu službi Komisije priloženom ovom izvješću. Osim toga, u Izvješću o djelovanju EU-a u području klime daje se procjena napretka klimatske politike na temelju Uredbe o upravljanju 84 i na temelju Europskog zakona o klimi, a prvi je put uključen i kolektivni napredak država članica u ostvarivanju cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050.

Integrirana priroda izvješćivanja podrazumijeva znatno smanjenje administrativnog opterećenja i za Komisiju i za države članice, u usporedbi s više obveza izvješćivanja i procjene na temelju pravne stečevine Unije u području energije i klime koje su postojale prije nego što je Uredba o upravljanju stupila na snagu. To integrirano izvješćivanje omogućilo je procjenu napretka u ostvarivanju energetskih i klimatskih ciljeva do 2030. koja je u većoj mjeri holistička. Izvješćivalo se putem e-platforme, što je znatno pridonijelo jednostavnijem postupku izvješćivanja i povećalo usporedivost podataka te tako olakšalo kasniju reviziju i procjenu.

Države članice trenutačno i ažuriraju svoje NECP-ove, pri čemu se nadovezuju na dosad ostvareni napredak. Sad moraju uzeti u obzir novi zakonodavni i politički kontekst (paket „Spremni za 55 %”, drukčije geopolitičko stanje u odnosu na ono kad su doneseni prvi NECP-ovi i odgovor EU-a na temelju plana REPowerEU) kako bi osigurale da će zajedno ostvariti veće ambicije putem politika koje se temelje na vjerodostojnom i pouzdanom planiranju država članica.

2.1. Napredak u ostvarivanju ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa EU-a i država članica do 2030.

Nakon velikog povećanja emisija stakleničkih plinova 2021., koji je uslijedio nakon nezabilježenog smanjenja 2020. do kojeg je došlo zbog pandemije bolesti COVID-19, očekuje se da će se emisije EU-a 2022. vratiti na razine koje su u skladu s tridesetogodišnjim trendom smanjenja ostvarenim prije pandemije. Prema preliminarnim podacima ukupne domaće emisije stakleničkih plinova EU-a (tj. bez uporabe zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) i međunarodnog zračnog prometa) smanjile su se 2022. za 2,4 % u odnosu na 2021., dok se BDP EU-a povećao za 3,5 %. To podrazumijeva smanjenje emisija stakleničkih plinova od 30,4 % u odnosu na referentnu godinu 1990. (ili 29 % ako se uključi međunarodni zračni promet). Očekuje se da će se malo povećati i neto uklanjanja stakleničkih plinova iz LULUCF-a 85 . Stoga se očekuje da će neto emisije stakleničkih plinova u 2022. (tj. s LULUCF-om) biti 32,5 % ispod razine iz 1990. (ili 31,1 % ako se uzme u obzir međunarodni zračni promet).

Međutim, najnovija predviđanja emisija stakleničkih plinova koja su dostavile države članice pokazuju znatne razlike u odnosu na kolektivne klimatske ciljeve EU-a, čak i kad se uzmu u obzir dodatne mjere. Kako bi ostao na dobrom putu da ostvari svoj cilj smanjenja do 2030. i klimatske neutralnosti do 2050., EU mora znatno ubrzati tempo promjene i više se usmjeriti na područja u kojima su potrebna znatna smanjenja emisija (npr. zgrade, promet), u kojima je napredak u zadnje vrijeme bio prespor (tj. poljoprivreda) ili u kojima su smanjenja proteklih godina čak išla u krivom smjeru (tj. LULUCF) 86 .

Kako bi uzele u obzir klimatske promjene i utvrdile osnovu za učinkovitu i utemeljenu prilagodbu klimatskim promjenama u kontekstu sve češćih i intenzivnijih ekstremnih vremenskih uvjeta, države članice smatrale su da su toplinski valovi, suše, jače oluje i veća količina padalina opasnosti za energetsku uniju. Primjeri ranjivosti i rizika navedeni u svim dimenzijama energetske unije uključuju ranjivost unutar energetskog sustava (npr. ranjivost hidroenergije na nestašicu vode i suše, nuklearne energije na sve više temperature vode za hlađenje zbog toplinskih valova, smanjenje dostupnosti i kvalitete biomase, poremećaji u mreži).

Kako bi ublažile te rizike države članice odredile su i sveobuhvatne nacionalne ciljeve prilagodbe i ciljeve prilagodbe specifične za pojedini sektor u povezanim sektorima, kao što su poljoprivreda, zgrade, šumarstvo, energija, infrastruktura i promet. Ciljeve prilagodbe navelo je 20 država članica, a većina njih u potpunosti odgovara utvrđenim rizicima (14 u potpunosti, šest djelomično). Okviri za praćenje i ocjenjivanje ciljeva prilagodbe tek su doneseni ili ih države članice još uvijek utvrđuju, a djeluju na temelju nacionalnih strategija ili planova prilagodbe, pa se u njima rijetko uzimaju u obzir sinergije s dimenzijama energetske unije kako su uključene u NECP-ove. Dvanaest država članica izvijestilo je da su postigle očiti napredak u provedbi mjera prilagodbe za sve ciljeve prilagodbe.

EU je 2021. dosegao udio od 21,8 % energije iz obnovljivih izvora u konačnoj bruto potrošnji energije, što je malo manje smanjenje u odnosu na 2020. (22 %) 87 . Iako se u smislu apsolutnih vrijednosti potrošnja energije iz obnovljivih izvora povećala za približno 5 % u odnosu na 2020. (220 804 Mtoe u odnosu na 209 595 Mtoe prethodne godine), ukupna potrošnja energije brže se povećala jer se ubrzala gospodarska djelatnost nakon ukidanja ograničenja povezanih s pandemijom bolesti COVID-19. Osim toga, udjeli energije iz obnovljivih izvora nekoliko država članica smanjili su se zbog kašnjenja u provedbi pravila iz Direktive o obnovljivoj energiji o kriterijima održivosti za bioenergiju.

Ako napredak promatramo u kontekstu kretanja prema cilju do 2030., udio od 21,8 % u 2021. malo je ispod cilja obvezujuće privremene putanje za udjele od 22,2 % za 2022. 88   na temelju trenutačnog cilja od 32 % do 2030. Međutim, na temelju ažuriranog cilja od 42,5 % to bi bilo više od dva postotna boda ispod potrebne putanje (ključna etapa bila bi 24,05 %).

U prosjeku se ukupni udio energije iz obnovljivih izvora od 2010. povećavao za 0,67 postotnih bodova godišnje. Za ostvarenje novog cilja EU-a od 42,5 % do 2030. (a još više željenog cilja od 45 %) u narednim će godinama biti potreban mnogo brži rast. Veliki napredak ostvaren je u sektoru električne energije, u kojem se udio energije iz obnovljivih izvora u razdoblju od 2010. do 2021. povećao s 21,3 % na 37,6 %. Napredak je bio skromniji u sektorima grijanja i hlađenja (sa 17 % na 22,9 %) i prijevoza (s 5,5 % na 9,1 %).

Udjeli energije iz obnovljivih izvora 2021. znatno se razlikuju među državama članicama, što odražava različite početne položaje i nacionalne ciljeve određene za svaku državu članicu u izvornoj Direktivi o obnovljivoj energiji i nacionalne doprinose određene u integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima. Švedska je ostvarila najveći udio energije iz obnovljivih izvora 2021. (62,6 %), a nakon nje slijede Finska (43,1 %) i Latvija (42,1 %). Najmanje udjele energije iz obnovljivih izvora imali su Belgija, Irska, Luksemburg, Malta i Nizozemska, a njihovi udjeli nisu bili veći od 13 %. U nekoliko država članica došlo je do znatnog smanjenja udjela, posebno u Bugarskoj (smanjenje od 6,3 postotna boda) i Irskoj (smanjenje od 3,7 postotnih bodova). U obje zemlje to je uglavnom bilo posljedica smanjenja bioenergije. U drugim je zemljama došlo do velikih povećanja, a posebno u Estoniji (povećanje od gotovo 8 postotnih bodova, što je djelomično posljedica statističkih prijenosa).

Ako se u obzir uzmu i nacionalno uvođenje i prijavljeni statistički prijenosi, sljedeće države članice imale su 2021. udio koji je manji od njihova obvezujućeg cilja za energiju iz obnovljivih izvora za 2020. na temelju izvorne Direktive o obnovljivoj energiji: Francuska (3,7 postotnih bodova manje od cilja za 2020.), Irska (3,5 postotnih bodova), Nizozemska (1 postotni bod) i Rumunjska (0,6 postotnih bodova). Te će države članice stoga u roku od godine dana morati poduzeti dodatne mjere kako bi nadoknadile manjak u sljedećoj godini 89 .

EU je ostvario ciljne vrijednosti za povećanje energetske učinkovitosti za 2020. određene u Direktivi o energetskoj učinkovitosti, i u smislu potrošnje primarne energije i potrošnje konačne energije 90 . Međutim, na te su vrijednosti znatno utjecale kriza uzrokovana bolešću COVID-19 i mjere ograničenja kretanja, što je ograničilo ukupnu aktivnost, a time i smanjilo potražnju za energijom.

Potrošnja primarne energije u EU-u 2021. iznosila je 1311 Mtoe, što je oko 6 % više nego 2020. To je najvjerojatnije posljedica oporavka od krize uzrokovane bolešću COVID-19, iako je potrošnja primarne energije i dalje bila manja nego 2019. To još ne odražava kolektivni rad EU-a na smanjenju potražnje za energijom nakon agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine. Ako se trend smanjenja nastavi u narednim godinama, to bi značilo da su postignuta strukturna poboljšanja.

Apsolutna potrošnja konačne energije smanjila se 2021. u 18 država članica u odnosu na 2005., a povećala se u osam država članica, pri čemu je u tri države to povećanje bilo veće od 20 % (Litva, Malta i Poljska). U svim je državama članicama 2021. došlo do povećanja u ukupnoj potrošnji konačne energije u odnosu na 2020. Općenito, ako napredak razmatramo u kontekstu kretanja prema cilju do 2030., vrijednosti potrošnje primarne i konačne energije još uvijek nisu u skladu s njihovim ciljnim vrijednostima za 2030.

Prijavljene nove godišnje uštede energije na temelju obveze štednje energije iz članka 7. Direktive o energetskoj učinkovitosti iznose 10 384 ktoe godišnje. Jednakovrijedna količina novih godišnjih ušteda, koja odgovara ciljnoj vrijednosti od 0,8 % godišnje 91 , iznosi 7309 ktoe godišnje za 25 država članica koje su sveukupno izvijestile. Prijavljene uštede stoga su 42,1 % veće od potrebnih ušteda.

Mali broj država članica koje su dostavile podatke pokazuje određeni napredak u ostvarivanju ciljeva energetske obnove zgrada do 2030. određenih u nacionalnim dugoročnim strategijama obnove 92 . Broj novih i obnovljenih zgrada gotovo nulte energije, što je postalo standardom za nove zgrade u državama članicama od kraja 2020. 93 , povećao se prema prosječnoj stopi od 80 % od 2020. do 2021. Države članice dostavile su i razne vrste ključnih etapa i pokazatelja napretka, određenih na nacionalnoj razni, čiji je cilj poboljšanje fonda zgrada i smanjenje njegove potrošnje energije. Kretanje fonda zgrada mora se intenzivnije pratiti. Prijedlog 94 o ažuriranju Direktive o energetskim svojstvima zgrada uključuje odredbe koje su korisne u tom pogledu, kao što su planovi energetske obnove zgrada i nacionalne baze podataka za energetska svojstva zgrada putem kojih će se dostavljati godišnji podaci Promatračkoj skupini za obnovu zgrada EU-a 95 .

Općenito, većina država članica odredila je nacionalne ciljeve i ciljne vrijednosti povezane s energetskom sigurnošću u NECP-ovima iz 2019. Ti su ciljevi određeni u različitim oblicima i kreću se od, na primjer, izgradnje i upotrebe postrojenja za skladištenje energije do izgradnje terminala za ukapljeni prirodni plin ili smanjenja ovisnosti o uvozu energije. Te obveze jačaju energetsku sigurnost EU-a.

Komisija nije mogla procijeniti napredak EU-a u ciljevima diversifikacije, a stoga ni energetske sigurnosti jer je samo sedam država članica odredilo povezane ciljne vrijednosti ili ciljeve. Međutim, gotovo sve zemlje koje su odredile te ciljne vrijednosti za diversifikaciju zabilježile su određeni napredak.

Isto vrijedi za smanjenje ovisnosti o uvozu energije iz trećih zemalja jer je samo šest država članica odredilo kvantificirane ciljne vrijednosti i ciljeve u tom području. Neke zemlje koje su odredile posebne ciljne vrijednosti za ovisnost o uvozu izvijestile su da nisu ostvarile znatan napredak (npr. Grčka) ili čak da se stanje pogoršalo (npr. Hrvatska, Poljska). Samo su Bugarska, Italija i Estonija zabilježile određeni napredak. Ovisnost EU-a o uvozu fosilnih goriva u velikoj je mjeri bila stabilna u devet godina koje su prethodile razdoblju izvješćivanja jer se 2021. povećala za samo jedan postotni bod u odnosu na 2012. Taj pokazatelj ne uključuje posljedice ruske invazije na Ukrajinu jer su podaci dostupni samo do 2021. Stanje se vjerojatno znatno promijenilo zbog odmaka država članica od uvoza ruskih fosilnih goriva.

Napredak ostvaren do 2021. u pogledu cilja razvoja mogućnosti za suočavanje s ograničenom opskrbom ili s prekidom opskrbe izvora energije čini se pozitivnim jer je većina država članica ostvarila znatan napredak u pogledu otpornosti svojih sustava opskrbe plinom i električnom energijom.

Države članice ostvarile su dobar napredak u povećanju prekograničnog kapaciteta. Dovršetak raznih projekata od zajedničkog interesa trebao bi dodatno poboljšati razine međupovezanosti energetskih mreža. Međutim, sedam država članica (IE, EL, ES, FR, IT, CY, RO) nije ostvarilo ciljnu vrijednost međupovezanosti do 2030., a četiri države (IE, ES, IT, CY) ni ciljnu vrijednost međupovezanosti do 2020. Potreban je daljnji rad kako bi se ostvarili ciljevi do 2030., posebno u pogledu pravovremene provedbe planiranih prekograničnih projekata.

Nacionalne ciljeve za fleksibilnost energetskog sustava nisu odredile sve države članice. Među onima koje jesu, nacionalni ciljevi razlikuju se prema prilagodljivosti i mjerljivosti. Švedska je odredila šest nacionalnih ciljeva za rješenja za fleksibilnost kako bi utvrdila i uklonila prepreke i promicala fleksibilnosti, na primjer upravljanje potrošnjom i skladištenje. Grčka je uspostavila jasne okvire za sudjelovanje i funkcioniranje upravljanja potrošnjom, pri čemu je ostvarila napredak u privlačenju upravljanja potrošnjom za energetska tržišta.

Kad je riječ o istraživanju, inovacijama i konkurentnosti, 20 država članica izvijestilo je o mjerama kojima se provode ciljevi i politike na temelju Europskog strateškog plana za energetsku tehnologiju. Većina država članica izvijestila je o sveobuhvatnim programima za financiranje istraživanja koji podupiru razvoj tehnologija unutar područja rada radnih skupina za provedbu Plana. Kad je riječ o javnoj potrošnji u području istraživanja i inovacija, 19 država članica dostavilo je informacije o kvantificiranim nacionalnim ciljevima, a pet ih je izvijestilo o ciljnim vrijednostima. Od 13 država članica koje su dostavile podatke i za 2020. i 2021., 12 ih je zabilježilo povećanje ulaganja u istraživanje i inovacije (AT, CZ, DE, ES, FR, LT, MT, NL, AT, PT, FI, SE), a samo jedna malo smanjenje (EL).

Ukupna količina energetskih subvencija u EU-u povećala se na 216 milijardi EUR do 2021. Ta je količina 2022., kao izravna posljedica energetske krize, dosegnula 390 milijardi EUR. Države članice uspostavile su 230 privremenih subvencijskih instrumenata kao odgovor na krizu cijena energije, čija je ukupna procijenjena vrijednost 195 milijardi EUR. Znatan dio privremenih instrumenata bio je usmjeren na kućanstva, koja su primila 93 milijarde EUR potpore. Potpora za sektor cestovnog prijevoza dosegnula je 31 milijardu EUR, dok su međusektorske subvencije iznosile 75 milijardi EUR. Predviđa se da će se mnoge mjere koje su države članice poduzele da bi zaštitile kućanstva i komercijalne i industrijske potrošače postupno ukinuti 2023. ili kad se cijene energije vrate na stabilne razine.

Kriza je dovela do privremenog naglog povećanja subvencija za fosilna goriva (uglavnom za prirodni plin i motorno gorivo), koje su dosegnule iznos od 123 milijarde EUR 2022. Iako se svake godine uvodi sve više energije iz obnovljivih izvora, subvencije isplaćene za tu energiju smanjile su se s 88 milijardi EUR u 2020. na 86 milijardi EUR u 2021. i na 87 milijardi EUR u 2022. To je uglavnom posljedica tržišnih subvencijskih instrumenata kao što su poticajne premije i ugovori za kompenzaciju razlike. U razdoblju visokih tržišnih cijena naknade su išle od proizvođača energije iz obnovljivih izvora prema vladi.

Kriza je poremetila dugoročni trend smanjenja subvencija za fosilna goriva. Oko polovine subvencija za fosilna goriva (58 milijardi EUR) prestat će se pružati 2024. ili su kratkoročne. Za preostalih oko 1 % (1,7 milijardi EUR) postoji srednjoročni datum završetka (2025. – 2030.). Za preostalih 52 % (64 milijarde EUR) tih subvencija za fosilna goriva još ne postoji datum završetka ili je datum završetka nakon 2030. 96

Države članice primjenjuju različite pristupe za rješavanje problema energetskog siromaštva, na temelju kvantitativnih ciljnih vrijednosti ili procjena koje su u većoj mjeri kvalitativne. Dok su neke države ostvarile napredak, druge se suočavaju s poteškoćama u davanju jasnih procjena napretka. Energetsko siromaštvo priznato je na temelju prava Unije: države članice odgovorne su za procjenu broja energetski siromašnih kućanstava na svojem državnom području i provedbu kombinacije strukturnih i socijalnih politika ako je taj broj značajan 97 .

Udio kućanstava koja ne mogu održati svoj dom dovoljno toplim smanjio se 2021. u većini država članica. Samo je Španjolska izvijestila o velikom povećanju u razdoblju od 2019. do 2021. Taj je problem prisutan u svim državama članicama, iako uz velike zemljopisne razlike, pa se tako vrijednosti kreću od 1,4 % u Finskoj do 22,5 % u Bugarskoj. Treba napomenuti da te prijavljene vrijednosti još ne odražavaju povećanje broja kućanstava koja ne mogu održati svoj dom dovoljno toplim 2022. zbog porasta cijena energije (vidjeti odjeljak 1.1.). Države članice ujedno su prošle zime uspostavile znatan broj hitnih mjera koje su pridonijele ograničavanju učinka energetske krize na najranjivija kućanstva.

2.2. Politike i mjere za ostvarivanje ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa EU-a i država članica do 2030.

Bitan napredak u ostvarivanju ambicija do 2030. postignut je zahvaljujući tome što su države članice osigurale odgovarajuće i vjerodostojne politike i mjere – kao i potrebno financiranje – kojima su poduprle svoje ciljne vrijednosti, ciljeve i doprinose, kako su utvrđeni u njihovim NECP-ovima i zakonodavstvu dogovorenom na razini EU-a. To izvješćivanje 2023. prvi put na integrirani način uključuje svih pet dimenzija energetske unije. Ukupan broj pojedinačnih prijavljenih politika i mjera povećao se s 2052 u 2021. 98 na 3039 u 2023. U prosjeku svaka država članica ima 113 pojedinačnih politika i mjera. To je povećanje od 48 % u odnosu na 2021. Osim toga, došlo je do velikog povećanja novoprovedenih politika i mjera, što je možda posljedica potrebe država članica da provedu nove politike i mjere kako bi ostvarile svoje klimatske i energetske ciljeve do 2030.

Strukturna usporedba dostupnih i potrebnih financijskih sredstava za ostvarenje ciljnih vrijednosti, ciljeva i doprinosa koje su države članice utvrdile u svojim NECP-ovima nije bila moguća. Podaci često nisu potpuni ili su nedosljedni, što onemogućuje strukturnu usporedbu. U sljedećem ciklusu izvješćivanja stoga će biti važno povećati dostupnost, dosljednost i usporedivost dostavljenih informacija.

Na razini EU-a prvi poziv na podnošenje prijedloga na temelju mehanizma EU-a za financiranje energije iz obnovljivih izvora objavljen je 2023. Poziv se temelji na dobrovoljnom sudjelovanju Luksemburga kao države doprinositeljice koja u mehanizam uplaćuje 40 milijuna EUR, a država domaćin je Finska, u kojoj će se provesti projekti izgradnje solarnih fotonaponskih postrojenja i proizvesti energija iz obnovljivih izvora ukupnog kapaciteta do 400 MW. U sljedećih 15 godina Luksemburg i Finska dijelit će statističke koristi električne energije proizvedene u okviru projekata koji se podupiru. Komisija trenutačno organizira sljedeći poziv na podnošenje prijedloga koji će se provesti 2024.

Instrument za povezivanje Europe – Energetika i njegova sastavnica za energiju iz obnovljivih izvora i prekogranične projekte provodili su se 2023. u okviru dvaju uspješnih poziva. Riječ je o potpori za projekt odobalne vjetroelektrane ELWIND, koji su izradile Estonija i Latvija, projekt lanca vrijednosti vodika CICERONE, koji su razvile Španjolska, Italija, Nizozemska i Njemačka, projekt odobalne vjetroelektrane SLOWP, koji su izradile Estonija i Luksemburg te projekt prekogranične vjetroelektrane na kopnu ULP-RES. Tijekom 2021. i 2022. za projekte od zajedničkog interesa povezane s kritičnom infrastrukturom ukupno je dodijeljeno 1,64 milijarde EUR bespovratnih sredstava Instrumenta za povezivanje Europe.

U smislu učinaka i troškova politika i mjera, 18 država članica izvijestilo je o ex ante uštedama stakleničkih plinova. Uštede iznose 407 Mt ekvivalenta CO2 u 2025., 703 Mt u 2030., 577 Mt u 2035. i 537 Mt u 2040. Čini se da su prijavljene uštede nepotpune jer smanjenje nakon 2030. nije u skladu s očekivanjem da će se uštede s vremenom povećavati.

Kad je riječ o budućim učincima na emisije onečišćivača zraka koji su posljedica provedbe politika i mjera utvrđenih u NECP-ovima, države članice o tome su izvijestile samo u ograničenoj i različitoj mjeri. Dvije države članice izvijestile su o učincima za (gotovo sve svoje) politike i mjere, većina je obuhvatila (mnogo) manji dio politika i mjera, a šest država članica nije izvijestilo o učincima nijedne politike ni mjere na kvalitetu zraka i na emisije u zrak. Većina država članica izvjestiteljica izvijestila je o smanjenju prema onečišćujućoj tvari (NOx, NH3, PM2,5, SO2, NMVOC) koje je posljedica provedbe politika i mjera, pri čemu su jasniji učinci za neke onečišćujuće tvari (npr. SO2) nego za druge (npr. NH3, PM2,5).

2.3. Regionalna suradnja

Veća regionalna suradnja može povećati učinak i koherentnost energetske unije u njezinih pet dimenzija. Većina država članica izvijestila je da je ostvarila napredak u provedbi regionalne suradnje, a većina među njima navela je da je ostvarila određeni napredak u barem jednoj inicijativi ili projektu regionalne suradnje. Prijavljeni projekti ili inicijative regionalne suradnje obuhvaćaju svih pet dimenzija, ali većina je usmjerena na energetsku sigurnost, unutarnje energetsko tržište i dekarbonizaciju, dok je manje projekata ili inicijativa povezano s energetskom učinkovitošću ili istraživanjem, inovacijama i konkurentnošću.

Regionalna suradnja povezana s energijom iz obnovljivih izvora sve više napreduje, posebno u sektoru odobalnih vjetroelektrana. Nadovezujući se na suradnju u okviru Energetske suradnje zemalja na Sjevernom moru (NSEC) i Plana međusobnog povezivanja baltičkog energetskog tržišta (BEMIP), zemlje na Sjevernom i Baltičkom moru potpisale su nekoliko izjava 99 i memoranduma o razumijevanju radi zajedničkog razvoja odobalnog potencijala tih dvaju morskih bazena. Osim toga, europski ministri za energetiku od siječnja 2022. sastali su se više od 20 puta na različite načine (npr. na neformalnim i izvanrednim sastancima i sastancima Vijeća za promet, telekomunikacije i energetiku).

Nekoliko država članica izvijestilo je o napretku u regionalnoj suradnji u okviru regionalnih foruma, kao što su petostrani energetski forum i NSEC, strategija, kao što je Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju 100 , i suradnje u kontekstu tehničkih energetskih projekata koji se provode putem programâ Europske mreže operatora prijenosnih sustava za električnu energiju, Interrega i Instrumenta za povezivanje Europe.

2.4. Višerazinski dijalog

Višerazinski dijalog je temeljni alat kojim se prihvaćanje potrebe za energetskom tranzicijom i ostvarenjem klimatskih i energetskih ambicija do 2030. promiče u društvu. Većina država članica izvijestila je o aktivnostima povezanima s uspostavom nacionalnih višerazinskih dijaloga o klimi i energiji te je uputila na stvaranje raznih foruma, platformi i odbora za interakciju. U njima sudjeluju lokalna tijela, organizacije civilnog društva, poslovna zajednica, ulagači, drugi relevantni dionici i opća javnost.

Međutim, stupanj razvijenosti, sofisticiranost i struktura tih dijaloga znatno se razlikuju među državama članicama. Neke države članice upućuju na strukture ili metode koje postoje nekoliko godina, čak i prije nego što je Uredba o upravljanju stupila na snagu, dok druge upućuju na postupke uspostavljene od 2022. ili čija je uspostava još u tijeku.

Nekoliko država članica uspjelo je uklopiti svoj postupak u širu perspektivu, pri čemu su naglasile redovitost i trajnost svojih inicijativa, kvalitativni opis i kvantifikaciju svojih aktivnosti, ishoda i postignutih učinaka, dok su druge države članice samo navele popis savjetovanja i događanja, a nisu objasnile opći pristup ili način na koji su njihove inicijative međusobno povezane. Na uključivanje lokalnih tijela snažno se usmjerilo nekoliko država članica, ali ne primjenjuje se u značajnijoj mjeri.

Mnoge države članice ograničavaju opseg svojih višerazinskih dijaloga o klimi i energiji na postupak izrade NECP-ova, dok se Uredbom o upravljanju nastoji uspostaviti sveobuhvatniji okvir, kojim se od država članica zahtijeva da uspostave višerazinski dijalog koji obuhvaća razne scenarije za energetske i klimatske politike, među ostalim za dugoročnu perspektivu, i da preispituju napredak.

3.    ZAKLJUČAK, IZGLEDI I PREOSTALE POTEŠKOĆE

Energetska kriza koja je pogodila EU pokazala je važnost pripravnosti i otpornosti. Koordinacija na razini EU-a i zajedničko djelovanje EU-a i država članica ujedno su se pokazali učinkovitima i doveli su do većeg jedinstva među državama članicama te većeg utjecaja i snage EU-a. Ubuduće će i otpornost i usklađenost djelovanja država članica i EU-a i dalje biti ključni za jamčenje energetske sigurnosti, poboljšanje energetske neovisnosti EU-a i dovršetak prelaska na čistu energiju. Nedavna događanja isto su tako pokazala kako je energetska sigurnost ključna za gospodarsku sigurnost EU-a jer većina gospodarskih sektora ovisi o stabilnoj opskrbi energijom i lancima opskrbe.

Komisija će nastaviti usko surađivati s Parlamentom i Vijećem kako bi prije isteka svojeg trenutačnog mandata postigla poštene, uravnotežene, ali i ambiciozne sporazume o inicijativama iz europskog zelenog plana koje još nisu provedene. To bi EU-u omogućilo da uspostavi čvrstu zakonodavnu osnovu i da se usmjeri na njezinu provedbu radi savladavanja poteškoća na koje nailazi na putu da postane prvi klimatski neutralan kontinent. S druge strane, nakon što ih Komisija procijeni i da preporuke o njihovim nacrtima, države članice morat će do 30. lipnja 2024. dovršiti svoje ažurirane integrirane nacionalne energetske i klimatske planove (NECP-ovi). U tim planovima detaljno će se odrediti kako će svaka država članica izvršiti važnu zadaću provedbe europskog zelenog plana do 2030., pa će oni biti u središtu strategije provedbe EU-a i država članica usmjerene na naprednije ciljeve i ambicije energetske unije.

EU je uspio uspješno savladati nedavne poteškoće, ali i dalje je prisutno nekoliko velikih izazova. Oni će se morati savladati u kratkoročnom i srednjoročnom razdoblju kako bi se ojačali otpornost i suverenitet EU-a u području energije, povećala konkurentnost njegove industrije, osigurala održiva radna mjesta i kako bi klimatska neutralnost postala stvarnost za buduće generacije. U nastavku je detaljno opisano nekoliko područja koja treba razmotriti.

1)Modernizirana arhitektura EU-a za upravljanje i politike u području energije i klime nakon 2030.

Zahvaljujući prijedlozima iz paketa „Spremni za 55 %” i planu REPowerEU, EU je sad gotovo potpuno opremljen zakonodavnim i nezakonodavnim alatima za prelazak na čistu energiju putem sigurne, cjenovno pristupačne i konkurentne energije. Budući da će se 2024. provesti preispitivanje Uredbe o upravljanju, strukturu upravljanja i politike EU-a u području klime i energije možda će trebati ponovno razmotriti. Od početka ruske invazije na Ukrajinu energetska koordinacija i djelovanje na razini EU-a bili su ključni za uspješno ublažavanje učinka energetske krize. Strateška koordinacija energetske politike na razini EU-a važna je za ostvarenje energetskih ciljeva EU-a uključujući postupno ukidanje uvoza ruskih fosilnih goriva do 2027. i uspostavu strateške energetske autonomije. Preispitivanje okvira za upravljanje djelovanjem u području energije i klime treba odražavati promjene uvedene paketom „Spremni za 55 %”i ojačati kapacitet EU-a za ostvarivanje njegovih ciljnih vrijednosti. To je važno kako bi EU-a mogao biti primjer drugima i kako bi uvjerio međunarodne partnere da i oni prijeđu na čistu energiju, počevši s globalnim ciljevima za energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora u razdoblju do sastanka COP 28 krajem godine.

Nadalje, vrijeme je da se počne razmišljati i o cilju za emisije stakleničkih plinova za 2040. On bi trebalo predstavljati vjerodostojne i mjerljive korake prema dugoročnom cilju klimatske neutralnosti do 2050. Određivanje cilja za emisije stakleničkih plinova do 2040. poboljšat će dugoročnu predvidljivost za ulagače, a ujedno će omogućiti i troškovno učinkovit prelazak na čistu energiju, čime će povećati konkurentnost industrije EU-a i učvrstiti položaj EU-a kao globalnog predvodnika u prelasku na čistu energiju. Ne smijemo olako shvaćati ni put prema klimatskoj neutralnosti ni sigurnost opskrbe energijom ili njezinu cjenovnu pristupačnost. Stoga buduće upravljanje u području klime i energije treba omogućiti EU-i njegovim državama članicama da savladaju preostale poteškoće i osiguraju da Unija ostane konkurentan globalni akter. 

2)Davanje velikog poticaja konkurentnosti EU-a i njegovu industrijskom vodstvu

Konkurentnost EU-a važna je zaštitna mjera za njegovu tehnološku suverenost i neovisnost njegova energetskog sustava. Sadašnja Komisija smatra da očuvanje i jačanje konkurentnosti EU-a ima stratešku važnost. To pokazuje zahtjev predsjednice Komisije Mariju Draghiju da pripremi tematsko izvješće o budućnosti europske konkurentnosti. Konkurentna europska poduzeća i snažna proizvodna osnova za čiste tehnologije ključni su za ostvarenje energetskih ciljeva EU-a. Inflacija je i dalje visoka. To utječe na prelazak na čistu energiju, a posebno na ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora i energetsku učinkovitost koja su kapitalno intenzivne naravi. Iako su se cijene prirodnog plina stabilizirale nakon krize, još uvijek su dvostruko veće u odnosu na razine prije krize 101 , a EU dosljedno plaća više cijene energije od ostalih regija u svijetu 102 . U okviru prelaska na čistu energiju morat će se osigurati zaštićen, jeftin, siguran i stabilan pristup električnoj energiji. Visoke cijene energije uzrokuju konkurentski nepovoljniji položaj EU-a u proizvodnji, ali i u globalnoj utrci u području čistih tehnologija.

Donošenjem Zakona o smanjenju inflacije SAD ulaže javni novac kako bi potaknuo okolišno održivu potrošnju, proizvodnju i ulaganje, uglavnom putem ciljanih poreznih olakšica (ukupne vrijednosti od 500 milijardi USD, od čega je 60 % namijenjeno energetskom sektoru). S druge strane, Kina predvodi u potporama za čiste tehnologije 103 putem gospodarstva usmjerenog na ulaganja. Kina proizvodi velike količine subvencioniranih solarnih fotonaponskih ploča i opskrbljuje veliku potražnju na tržištu EU-a.

Aktom o industriji s nultom neto stopom emisija, koji je dio industrijskog plana u okviru zelenog plana, Komisija nastoji poboljšati konkurentnost EU-a i njegov domaći kapacitet za proizvodnju tehnologija s nultom neto stopom emisija. Kako bi ostao konkurentan, EU mora uspostaviti kapacitete koji iskorištavaju sve relevantne tehnologije na najučinkovitiji način, pružanjem prikladnog pravnog okvira. Komisija predlaže europski paket za energiju vjetra kako bi riješila pitanje posebnih poteškoća koje se javljaju u sektoru energije vjetra. Glavna značajka tog paketa uključivat će mjere za daljnje ubrzanje izdavanja dozvola, poboljšanje sustava dražbi u cijelom EU-u, vještine, pristup financiranju i stabilne lance opskrbe. Osim toga, u okviru bilateralnih trgovinskih sporazuma ili partnerstava za industriju s nultom neto stopom emisija EU bi mogao uspostaviti partnerstvo s odabranim trećim zemljama koje imaju odgovarajuće industrijske sposobnosti i niže troškove proizvodnje.

Regulatornim i financijskim okvirom EU-a nastoji se smanjiti jaz između istraživanja i inovacija te prihvaćanja na tržištu u sektorima novih čistih tehnologija ili tehnologija u počecima razvoja. Komisija će u bliskom partnerstvu s industrijom nastaviti podupirati istraživanje i inovacije kako bi ubrzala razvoj čistih tehnologija i ojačala proizvodnu osnovu EU-a. Konkretno, ciljana pravila za zelenu javnu nabavu mogla bi pomoći mobilizirati dodatna privatna ulaganja za potporu start-up i rastućim poduzećima sa sjedištem u EU-u. Poslovno okruženje za mala i srednja poduzeća poboljšat će se provjerom konkurentnosti svih novih zakonodavnih propisa i zakonodavnim prijedlogom usmjerenim na smanjenja obveza izvješćivanja na razini EU-a za 25 %. Početak dijaloga o prelasku na čistu energiju s industrijom podupire i uspostavu poslovnog modela za dekarbonizaciju industrije (npr. čelik, baterije). EU će ujedno unaprijediti zaštitu svoje industrije od narušavanja tržišta koja prouzroče treće zemlje. Prvi je korak pokretanje antisubvencijskog ispitnog postupka za elektrificirana vozila podrijetlom iz Kine. Pametne, inovativne tehnologije već imaju ključnu ulogu u analizi i optimizaciji energetskih sustava. U tom se kontekstu očekuje porast važnosti uloge umjetne inteligencije, među ostalim i za istraživanje i inovacije. Komisija radi na izradi minimalnih globalnih standarda za sigurnu i etičnu upotrebu umjetne inteligencije. Naši sektori čistih tehnologija moraju imati europsku budućnost.

3)Osiguravanje pouzdane opskrbe kritičnim sirovinama

Pouzdani pristup određenim sirovinama sve je veći razlog za zabrinutost u EU-u. Taj će pristup biti presudan za prelazak na čistu energiju i konkurentnost industrije EU-a. Za većinu zelenih tehnologija potrebne su znatne količine metala i minerala, kao što su bakar, litij i kobalt. Prema Međunarodnoj agenciji za energiju zbog povećanja potražnje moglo bi doći do sve ograničenije opskrbe 104 određenim sirovinama. Iako se predviđa da će se potražnja EU-a za kritičnim sirovinama drastično povećati, ona uvelike ovisi o uvozu iz nekoliko često kvazimonopolističkih trećih zemalja (npr. EU nabavlja 98 % svojih elemenata rijetkih zemalja i 93 % magnezija iz Kine) 105 . Nedavna kriza pokazala je rizike i posljedice prevelike ovisnosti o jednoj drugoj zemlji, a Kina je već uvela izvozna ograničenja za galij i germanij, koji su važni za poluvodiče i solarne ploče. Prijedlogom Komisije o aktu o kritičnim sirovinama nastoji se osigurati pristup sigurnoj i održivoj opskrbi tim materijalima. Napredak u kružnoj upotrebi materijala isto tako može poboljšati sigurnost opskrbe EU-a kritičnim sirovinama. Čini se da su potrebne daljnje mjere usmjerene na diversifikaciju pristupa sirovinama. Nadalje, Komisija je najavila da će osnovati novi klub za kritične sirovine namijenjen svim zemljama istomišljenicama koje su spremne ojačati globalne lance opskrbe, a to podrazumijeva jačanje Svjetske trgovinske organizacije i veće zalaganje na izvršenju kako bi se suzbile nepoštene trgovačke prakse.

4)Osiguravanje ulaganja potrebnih za prelazak na čistu energiju

Kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi do 2030., ulaganja u prelazak na čistu energiju morat će se znatno povećati, a očekuje se da će javna sredstva biti ograničena. U svojem izvješću o strateškim predviđanjima za 2023. Komisija je procijenila da je potrebno 620 milijardi EUR dodatnih godišnjih ulaganja kako bi se ostvarili ciljevi iz europskog zelenog plana i plana REPowerEU 106 . Iako će europske financijske institucije, kao što su Europska investicijska banka i Europska banka za obnovu i razvoj, imati važnu ulogu, većina ulaganja morat će doći iz privatnog sektora. EU mora stvoriti atraktivno ulagačko okruženje i privući privatno financiranje. U tu svrhu radi na uspostavi čvrstog okvira za održivo financiranje 107 kako bi usmjerio više privatnog kapitala prema zelenoj i održivoj tranziciji, među ostalim za energiju iz obnovljivih izvora. Dugoročna predvidljivost politike važan je čimbenik koji omogućuje potrebna ulaganja. Pojednostavnjeni pristup potpori EU-a s manjim birokratskim opterećenjem (posebno za zajmove i kreditna jamstva) poboljšao bi privlačnost jedinstvenog tržišta za zelena ulaganja i podupro bi privlačenje privatnih ulaganja putem proračuna EU-a.

5)Osiguravanje pristupačne cijene energije i snažne zaštite i osnaživanja potrošača

Istinska energetska unija treba osigurati pristupačne cijene energije u korist svih, čak i u kratkoročnoj perspektivi. Potrošači i društvo imali su važnu ulogu u upravljanju učinkom energetske krize smanjenjem svoje potražnje za energijom, iako je to za mnoge od njih značilo pogoršanje financijskih poteškoća. Međutim, ta ih je kriza možda oslabila, a cijene prirodnog plina i električne energije danas su i dalje dvostruko veće nego što su bile prije krize 108 . Prelazak na energetske sustave koji su u većoj mjeri elektrificirani, dekarbonizirani i decentralizirani omogućit će potrošačima da zaista preuzmu glavnu ulogu u dekarbonizacijskom djelovanju zahvaljujući pojavi inovativnih modela osnaživanja potrošača, koji se temelje na kolektivnoj vlastitoj potrošnji i dijeljenju energije.

Ti programi potrošačima osiguravaju da mogu ostvariti korist od umjerenih cijena električne energije koje proizlaze iz energije iz obnovljivih izvora koja se proizvodi izvan lokacije. Za poštenu i pravednu tranziciju važno je da takvi programi budu pristupačni kućanstvima s niskim dohotkom i da su potrošači dovoljno informirani te da im se osigura snažan skup prava, pravne zaštite i mjera potpore, i na nacionalnoj razini i razini EU-a. Daljnje uvođenje pametnih brojila u kućanstva bit će presudno za osnaživanje potrošača i poticanje pametnijih obrazaca potrošnje energije i uštede energije. U pograničnim regijama lokalna prekogranična suradnja u energetskom sektoru može pomoći u rješavanju pitanja manjeg broja ljudi koji tamo žive i tako pridonijeti gospodarskoj revitalizaciji tih područja. EU će i dalje morati imati ključnu ulogu u pomaganju općoj javnosti da ostane glavna pokretačka sila zelene energetske tranzicije i osiguravanju poštene i pravedne tranzicije. Osim toga, i dalje je vrlo važna provedba načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu”.

6)Poboljšanje energetskih tržišta, energetskih mreža i daljnja integracija energetskog sustava

Energetski sustav EU-a u budućnosti će morati biti integriran i morat će biti spreman za sve veću decentralizaciju. Energetske mreže hitno se moraju ojačati, a bit će potrebne i prilagodbe energetskog tržišta. Čist, učinkovit i integriran energetski sustav zahtijevat će znatna ulaganja u prijenosne i distribucijske mreže radi osiguravanja međupovezanosti, prilagodbe decentraliziranoj proizvodnji i upravljanju potrošnjom te omogućivanja prodora velikog udjela jeftine energije iz obnovljivih izvora. U predstojećem akcijskom planu za mreže predložit će se važni koraci u tom smjeru. Povećat će se uloga umjetne inteligencije u upravljanju i optimizaciji budućeg energetskog sustava EU-a. Energetski sustav koji se sve više digitalizira prati i veći rizik od kibernetičkih napada, pa su potrebne odgovarajuće mjere za kibernetičku sigurnost. Energetska tržišta morat će osigurati odgovarajuće signale za ulaganja za energiju iz obnovljivih izvora, mjere za energetsku učinkovitost i potrebno uvođenje mreže. Tržišta će morati omogućiti sudjelovanje većeg broja sudionika koji djeluju na lokalnoj razini, ali i olakšati razvoj velikih i složenih hibridnih projekata za energiju iz obnovljivih izvora, ponekad na udaljenim dijelovima mora. U prvom koraku bit će važno da sve države članice provedu paket „Čista energija za sve Europljane” 109 .

Digitalizacija, fleksibilnost i upravljanje potrošnjom imat će ključnu ulogu u čistom i decentraliziranom energetskom sustavu koji dobro funkcionira. EU je donio sveobuhvatan zakonodavni okvir za savladavanje tih poteškoća. Osim toga, suočena s energetska krizom Komisija je predložila strukturnu reformu modela tržišta električne energije. Njome će se smanjiti učinak fosilnih goriva na cijene energije i potaknuti prihvaćanje čišćih i fleksibilnijih rješenja. Međutim, i dalje su prisutne znatne prepreke prihvaćanju odgovarajućih poslovnih modela i tehničkih rješenja kao što su pametne električne mreže. Za daljnju integraciju maloprodajnih tržišta možda će trebati ispitati inovativne resurse i poticaje kako bi se ubrzala čista i poštena tranzicija. EU će u tu svrhu surađivati sa svim sudionicima na tržištu kako bi olakšao aktivno sudjelovanje i iskoristio puni potencijal integriranih energetskih tržišta EU-a. Energetski sustav ujedno se treba prilagoditi velikim klimatskim promjenama.

7)Smanjenje manjka vještina i radne snage u energetskom sektoru

Manjak vještina i radne snage usko je grlo u prelasku na čistu energiju i povećanju konkurentnosti EU-a. Procjenjuje se da će za ostvarenje ciljeva iz plana REPowerEU trebati otvoriti više od 3,5 milijuna radnih mjesta 110 do 2030., što znači da treba više nego utrostručiti postojeću radnu snagu, koja prema procjenama uključuje 1,5 milijuna radnika. To su radna mjesta u samom sektoru čiste energije, ali i u proizvodnji, izgradnji, prijevozu i pružanju usluga povezanih s povećanom proizvodnjom i uvođenjem tih tehnologija 111 . Preduvjet za to su dostupnost vještina i sposobnost radnika da prijeđu u te nove sektore. U gotovo 30 % poduzeća iz EU-a koja sudjeluju u proizvodnji električne opreme došlo je 2022. do manjka radne snage. Očekuje se da će se ta pojava povećati, a utječe i na sektor nuklearne energije. U tom kontekstu usavršavanje i prekvalifikacija radnika moraju biti prioritet za EU, pri čemu treba osigurati rodno uravnotežena, poštena i uključiva radna okruženja. Pristup tržištu rada mora se poboljšati, posebno za žene, mlade i migrante, a pažnju treba posvetiti osiguravanju dobrih radnih uvjeta. Treba paziti da prelazak na čistu energiju podrazumijeva i dobre mogućnosti zapošljavanja za građane Unije jer je to ključno za društveno prihvaćanje tog prelaska, u skladu s političkim ciljem da se nikoga ne zapostavi.

8)Razmatranje utjecaja nestašice vode na energetske sustave

Više pažnje treba posvetiti povezanostima energetskog sustava i dostupnosti slatke vode. Naime, voda je iznimno važna za energetski sustav EU-a, a povećavaju se učestalost i intenzitet ekstremnih vremenskih uvjeta. Voda se koristi za gotovo sve vrste proizvodnje energije u EU-u, a nestašica vode već je utjecala na proizvodnju energije u EU-u, na primjer na hidroelektrane i konvencionalne toplinske elektrane, rashlađivanje nuklearnih reaktora ili prijevoz goriva plovim putovima. Na Konferenciji UN-a o vodama 2023. istaknuta je važnost integriranog pristupa krizama povezanima s vodom, energijom, hranom i ekosustavima 112 .

9)Određivanje strogog rasporeda za postupno ukidanje subvencija za fosilna goriva

Za vrijeme energetske krize subvencije za fosilna goriva povećale su se, iako je dugoročno prisutan trend smanjenja. Budući da za više od 50 % (64 milijarde EUR) subvencija za fosilna goriva još nije određen datum završetka, bit će važno odrediti raspored za postupno ukidanje tih subvencija u skladu s ciljevima dekarbonizacije utvrđenima u europskom zelenom planu i planu REPowerEU.

Zaključak

EU djeluje u sve složenijem međunarodnom okruženju 113 , u kojem razni međunarodni akteri preuzimaju nove, često sukobljene uloge. Međunarodna energetska tržišta u procesu su velikog preusmjeravanja jer se svijet prilagođava manjem protoku energije između Rusije i Europe te su i dalje ranjiva. Još je jedan primjer i globalna utrka u području čistih tehnologija. Te nove geopolitičke stvarnosti međunarodne konkurentnosti treba prihvatiti pri osmišljavanju buduće energetske politike, koja će biti temelj za gospodarsko blagostanje i sigurnost. EU će nastaviti poticati otvorenu i poštenu trgovinu unatoč praksi nekih trećih zemalja. Pokretanje antisubvencijskog ispitnog postupka za elektrificirana vozila podrijetlom iz Kine primjer je načina na koji EU može djelovati kako bi pošteno obranio svoje gospodarstvo od rizika narušavanja tržišta.

Strateški interes EU-a ujedno podrazumijeva i poboljšanje međunarodnih partnerstava, među ostalim sa zemljama kandidatkinjama, jer će to povećati njegovu sigurnost i utjecaj. EU-ov pristup ravnopravnog partnerstva u međunarodnoj suradnji i dalje je važan jer sve više zemalja traži partnerstva koja su im najpovoljnija.

Ključni će biti solidarnost među državama članicama i savezi sa zemljama istomišljenicama, kao što su članice skupine G-7.  EU i njegove države članice trebaju djelovati jedinstveno i koordinirano, i na domaćoj sceni i na međunarodnim forumima, kako bi povećali svoj utjecaj. Predsjednica Komisije to je izrazila riječima: „Ako budemo ujedinjeni iznutra, nitko nas izvana ne može razjediniti.” 114

EU je dosad ostvario napredak u području energetske autonomije, sigurnosti i zaštite te je spreman za pošten i cjenovno pristupačan globalni prelazak na čistu energiju. Ipak, trend inflacije i posljedice klimatske krize čine budući kontekst još složenijim. Završna ažuriranja NECP-ova država članica, koja se očekuju 2024., bit će važna ključna etapa za savladavanje utvrđenih izazova i za odgovor na okolnosti koje su se promijenile od donošenja prvih planova 2019. EU sad treba nastaviti napredovati u postupku koji je pokrenuo kako bi predvidio i savladao buduće izazove te ubrzao provedbu niza političkih inicijativa pokrenutih na temelju europskog zelenog plana. U politikama i ulaganjima već se mora uzeti u obzir perspektiva nakon 2030. 

(1)

  Govor predsjednice von der Leyen o stanju Unije 2023.

(2)

Vidjeti Plan ulaganja za europski zeleni plan – COM(2020) 21.

(3)

COM(2023) 161 final.

(4)

Energetska unija podupire prelazak na čistu energiju jer objedinjuje sve aspekte energetske politike u okviru usklađenog, integriranog pristupa. Energetska unija temelji se na pet dimenzija: 1. sigurnosti, solidarnosti i povjerenju, 2. potpuno integriranom unutarnjem energetskom tržištu, 3. energetskoj učinkovitosti, 4. djelovanju u području klime i dekarbonizaciji gospodarstva te 5. istraživanju, inovacijama i konkurentnosti.

(5)

Svaka država članica Komisiji svake dvije godine treba dostaviti izvješće o stanju provedbe svojeg nacionalnog energetskog i klimatskog plana putem integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog izvješća o napretku koje pokriva svih pet dimenzija energetske unije. Ako je to moguće, u izvješćivanju i procjeni koristi se usporediva energetska statistika. Stoga se najnoviji konsolidirani podaci u određenim područjima odnose na 2021. ili 2022. Podaci zaključeni 2021. ne odražavaju činjenicu da su se mnoge države članice uvelike udaljile od uvoza fosilnih goriva iz Rusije od početka agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine.

(6)

SWD(2023) 646.

(7)

COM(2023) 652.

(8)

Prilog I. dokumentu COM(2023) 650.

(9)

Prilog II. dokumentu COM(2023) 650.

(10)

Prilog III. dokumentu COM(2023) 650.

(11)

COM(2023) 651.

(12)

COM(2023) 653.

(13)

COM(2023) 654 (donijet će se 31. listopada 2023.).

(14)

COM(2023) 655.

(15)

COM(2023) 657.

(16)

Trenutačna vrijednost uvoza ruskog plina od siječnja do kolovoza 2023. iznosi 28 milijardi m3.

(17)

Petogodišnji prosjek u usporedbi s potrošnjom plina od kolovoza 2022. do kolovoza 2023.

(18)

  EU fossil generation hits record low as demand falls | Ember (ember-climate.org) .

(19)

Prvi prijedlozi paketa „Spremni za 55 %” uključivali su Direktivu o obnovljivoj energiji, Direktivu o energetskoj učinkovitosti, Direktivu o oporezivanju energije i Socijalni fond za klimatsku politiku; drugi krug prijedloga paketa „Spremni za 55 %” uključivao je Direktivu o energetskim svojstvima zgrada i paket za tržište vodika i dekarboniziranog plina.

(20)

COM(2019) 640 final.

(21)

Uredba (EU) 2021/1119.

(22)

COM(2020) 456 final.

(23)

COM(2021) 557 final.

(24)

COM(2021) 558 final, Direktiva (EU) 2023/1791.

(25)

COM(2021) 563 final.

(26)

COM(2021) 802 final, pregovori u tijeku.

(27)

COM(2021) 803 final, COM(2021) 804 final.

(28)

COM(2021) 805 final.

(29)

COM(2021) 568 final, donesena Uredba (EU) 2023/955.

(30)

Cijene se temelje na tjednim prosjecima cijena plina na tržištu za dan unaprijed na virtualnoj točki trgovanja Title Transfer Facility te ponderiranom prosjeku cijena električne energije glavnih tržišta električne energije EU-a (DE, ES, FR, NL) i tržišta Nord Pool (DK, EE, LV, LT, FI, SE, NO). Unutardnevne cijene plina dosegle su vrhunac od 320 EUR/MWh.

(31)

Na veleprodajnom tržištu za dan unaprijed cijenu koju dobivaju svi sudionici na tržištu određuje posljednja elektrana potrebna za pokrivanje potražnje, a to je elektrana s najvišim graničnim troškovima kad se tržište poravna. Porast cijena plina i ugljena može prouzročiti povećanje cijena po kojima se postrojenja za proizvodnju električne energije na plin i ugljen natječu na veleprodajnom tržištu za dan unaprijed. To pak može povećati cijene na tržištu za dan unaprijed u cijeloj Uniji jer su to često elektrane s najvišim graničnim troškovima potrebnima za zadovoljavanje potražnje za električnom energijom.

(32)

  ACER: Assessment of emergency measures in electricity markets .

(33)

COM(2022) 230 final.

(34)

JOIN(2022) 23 final.

(35)

Uredba (EU) 2023/435.

(36)

Komisija je u okviru Instrumenta za tehničku potporu pomogla da 17 država članica (BE, BG, CY, CZ, EE, EL, ES, FI, HR, HU, IE, IT, PL, PT, RO, SI, SK) provede inicijativu REPowerEU i utvrdi reforme i ulaganja za postupno ukidanje uvoza fosilnih goriva iz Rusije.

(37)

COM/2022/135 final – Uredba (EU) 2022/1032.

(38)

COM(2022) 361 – Uredba Vijeća (EU) 2022/1369.

(39)

COM(2022) 473 – Uredba Vijeća (EU) 2022/1854.

(40)

COM(2022) 549 – Uredba Vijeća (EU) 2022/2576.

(41)

COM(2022) 668 – Uredba Vijeća (EU) 2022/2758.

(42)

COM(2022) 591 – Uredba Vijeća (EU) 2022/2577.

(43)

  Platforma EU-a za energiju .

(44)

Na primjer, američki Inflation Reduction Act iz 2022., Made in China 2025 i japanski Basic Plan for the GX: Green Transition Policy.

(45)

Prema nekim dionicima troškovi izgradnje odobalnih vjetroelektrana u EU-u povećao se 2023. za do 40 %.

(46)

COM(2023) 62 final.

(47)

COM(2023) 160 final.

(48)

COM(2023) 652.

(49)

  Govor predsjednice von der Leyen o stanju Unije 2023.

(50)

Circle Economy, 2023., The Circularity Gap Report.

(51)

Kružno gospodarstvo smanjilo bi pritiske na okoliš povezane s vađenjem sirovina, emisijama stakleničkih plinova i proizvodnjom otpada. Prema globalnoj perspektivi za resurse iz 2019. Međunarodne stručne skupine za resurse kružno gospodarstvo moglo bi smanjiti učinke na bioraznolikost i vodu za 90 %, emisije stakleničkih plinova za 50 %, a moglo bi i poboljšati zdravlje ljudi.

(52)

COM(2023) 148 final, SWD(2023) 58 final.

(53)

COM(2023) 147 final.

(54)

Mehanizam za pravednu tranziciju sastoji se od triju stupova: Fonda za pravednu tranziciju (Uredba (EU) 2021/1056), instrumenta za kreditiranje u javnom sektoru i programa u okviru programa InvestEU.

(55)

  Consumer Conditions Scoreboard 2023 .

(56)

Eurostat.

(57)

 Više informacija o kontekstu i rezultatima dostupno je u publikacijama: AMEDI: Assessing and Monitoring Employment and Distributional Impacts i JRC: The effect of rising energy and consumer prices on household finances, poverty and social exclusion in the EU .

(58)

C(2023) 4080.

(59)

Eurelectric, Eurogas, European Energy Retailers, DSO Entity, E-DSO, CEDEC i GEODE.

(60)

  IEA: Renewable Energy Market Update - June 2023 .

(61)

  EU fossil generation hits record low as demand falls | Ember (ember-climate.org) .

(62)

Glavni ekonomist GU-a ENER.

(63)

COM(2022) 135 final – Uredba (EU) 2017/1938.

(64)

  Agresivni rat Rusije protiv Ukrajine: EU donio 11. paket gospodarskih i pojedinačnih sankcija .

(65)

COM(2022) 591 – Uredba Vijeća (EU) 2022/2577.

(66)

  EU fossil generation hits record low as demand falls | Ember (ember-climate.org) .

(67)

  Market data – Europsko udruženje za dizalice topline (ehpa.org).

(68)

  Solar thermal and concentrated solar power barometer 2023.

(69)

  Europski zeleni plan: EU postigao dogovor o snažnijem zakonodavstvu za brže uvođenje energije iz obnovljivih izvora.

(70)

COM(2022) 673 final.

(71)

 Međutim, povratak upotrebi ugljena zbog postupnog ukidanja ruskog plina kratkoročno će pogoršati kvalitetu zraka.

(72)

Dopunski delegirani akt EU-a koji pod strogim uvjetima uključuje specifične nuklearne aktivnosti u taksonomiju EU-a i akt o industriji s nultom neto stopom emisija.

(73)

Od 12 država članica koje proizvode nuklearnu energiju četiri u potpunosti (Bugarska, Češka, Mađarska i Slovačka), a jedna djelomično (Finska) ovise o opskrbi ruskim nuklearnim gorivom. Neke od tih zemalja posebno su ranjive jer nuklearna energija čini velik udio u njihovoj proizvodnji električne energije (do 53,8 %), a u velikoj su mjeri ovisne i o drugim ruskim izvorima energije (plin, nafta). Ovisnosti o Rusiji povezane s uslugama nuklearnoga gorivnog ciklusa (konverzija, obogaćivanje i ponovna prerada) ne odnose se samo na navedenih pet država članica. Osim toga, Komisija i Agencija za opskrbu Euratoma trenutačno ocjenjuju razmjer postojećih ovisnosti EU-a u nuklearnom sektoru u pogledu opskrbe rezervnim dijelovima i usluga održavanja koje pružaju subjekti pod ruskom kontrolom.

(74)

COM(2022) 240 final.

(75)

  Utrka gradova u uštedi energije .

(76)

COM(2022) 473 – Uredba Vijeća (EU) 2022/1854.

(77)

COM(2021) 558 final, Direktiva (EU) 2023/1791.

(78)

Uredba Komisije (EU) 2023/826.

(79)

  Europski registar proizvoda za označivanje energetske učinkovitosti (EPREL).

(80)

COM(2022) 549 – Uredba Vijeća (EU) 2022/2576.

(81)

Glavni ekonomist GU-a ENER, na temelju podataka JRC-a, platforme za transparentnost mreže ENTSO-G.

(82)

COM(2023) 156 final.

(83)

Svaka država članica Komisiji svake dvije godine treba dostaviti izvješće o stanju provedbe svojeg nacionalnog energetskog i klimatskog plana putem integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog izvješća o napretku koje pokriva svih pet dimenzija energetske unije. Ako je to moguće, u izvješćivanju i procjeni koristi se usporediva energetska statistika. Stoga se najnoviji konsolidirani podaci u određenim područjima odnose na 2021. ili 2022. Podaci zaključeni 2021. ne odražavaju činjenicu da su se mnoge države članice uvelike udaljile od uvoza fosilnih goriva iz Rusije od početka agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine.

(84)

Uredba (EU) 2018/1999.

(85)

Približni podaci za 2022. mogli bi ukazivati na prekid trenda smanjenja ponora LULUCF-a zabilježenog proteklih godina. Međutim, u procjeni se uzima u obzir velika nesigurnost tih podataka i mogućnost da će ih se podvrgnuti velikim revizijama.

(86)

 Isto.

(87)

Kako su izvijestile države članice u skladu s alatom SHARES Eurostata.

(88)

Članak 4. Uredbe o upravljanju.

(89)

 U skladu s člankom 32. stavkom 4. Uredbe o upravljanju.

(90)

  Analysis of the Reports on 2020 Targets under Article 27 of the Governance Regulation – Energy Efficiency.

(91)

Ta stopa iznosi 0,24 % godišnje za Cipar i Maltu.

(92)

  Assessment of first long-term renovation strategies under the Energy Performance of Building Directive (Art. 2a).

(93)

Kako je utvrđeno u Direktivi 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada.

(94)

COM(2021) 802 final.

(95)

  Promatračka skupina za obnovu zgrada EU-a ažurirana je 2023.

(96)

Pojedinosti o subvencijama za fosilna goriva prikazane su u priloženom izvješću o energetskim subvencijama u Europi.

(97)

Članak 3. Uredbe (EU) 2018/1999.

(98)

U skladu s izvješćem iz članka 18. Uredbe o upravljanju.

(99)

  Izjava iz Marienborga i Zajednička izjava o namjeri u pogledu energije vjetra u Baltičkome moru .

(100)

  Strategija EU-a za jadransku i jonsku regiju (ec.europa.eu).

(101)

  EU fossil generation hits record low as demand falls | Ember (ember-climate.org) .

(102)

Energetska kriza i rat u Ukrajini uzrokovali su eksponencijalno povećanje i konvergenciju cijena između Europe i Azije te privremeno pogoršanje nepovoljne razlike u cijeni između EU-a i SAD-a (npr. čak i prije vrhunca u ljeto 2022. cijene električne energije u EU-u bile su od dva do pet puta veće nego u SAD-u, a cijene plina od tri do pet puta veće). To bi se u sljedećem desetljeću vjerojatno moglo nastaviti (jeftiniji američki plin, a posebno električna energija).

(103)

  Strategic perspectives: Competing in the new zero-carbon industrial era.

(104)

Očekuje se da će se globalna potražnja za elementima rijetkih zemalja koji se koriste za vjetroagregate povećati pet puta do 2050., potražnja za niklom koji se koristi u baterijama 15 puta do 2040., potražnja za litijem koji se koristi u elektrificiranim vozilima 57 puta do 2050., a potražnja za metalima platinske skupine koji se koriste u vodikovim gorivnim člancima 970 puta do 2050. (izvor: COM(2023) 160 final).

(105)

  RMIS – Informacijski sustav o sirovinama (europa.eu).

(106)

COM(2023) 376 final, na temelju dokumenata SWD(2023) 68 final i COM(2022) 438 final. Osim toga, za akt o industriji s nultom neto stopom emisija u razdoblju 2023. – 2030. ukupno su potrebne 92 milijarde EUR.

(107)

  Paket za održivo financiranje, 13. lipnja 2023.

(108)

  EU fossil generation hits record low as demand falls | Ember (ember-climate.org) .

(109)

  Čista energija za sve Europljane.

(110)

  Pakt za vještine: pokretanje velikog partnerstva za vještine u području energije iz obnovljivih izvora.  

(111)

Vidjeti SWD(2023) 68 final o procjeni ulaganja u vještine potrebnog za akt o industriji s nultom neto stopom emisija.

(112)

  UN 2023 Water Conference: Summary of the proceedings by the president of the general assembly.

(113)

Vidjeti Izvješće o strateškim predviđanjima za 2023., COM(2023) 376 final.

(114)

  Govor predsjednice von der Leyen o stanju Unije 2023.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.10.2023.

COM(2023) 650 final

Izvješće Unije o održivosti bioenergije

PRILOG

Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija

Izvješće o stanju energetske unije za 2023.

(u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime)

{SWD(2023) 646 final}

Uvod

Člankom 35. Uredbe (EU) 2018/1999 1 („Uredba o upravljanju”) propisuje se da Komisija do 31. listopada svake godine mora Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti izvješće o stanju energetske unije, koje od 2023. svake dvije godine mora uključivati izvješće Unije o održivosti bioenergije, koje sadržava informacije navedene u Prilogu X. toj uredbi.  Ovim se izvješćem ispunjava ta obveza izvješćivanja i sastavljeno je prvenstveno na osnovu informacija koje su države članice dostavile u svojim integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim izvješćima o napretku (NECPR-i) iz članka 17. Uredbe o upravljanju.

Bioenergija proizvedena iz poljoprivrednih i šumarskih sirovina i organskog otpada kao sirovine i dalje je glavni izvor obnovljive energije u EU-u te je 2021. činila približno 59 % potrošnje obnovljive energije. Najveći udio bioenergije čine primarna kruta biogoriva sa 70,3 %. Tekuća biogoriva čine 12,9 %, bioplin/biometan 10,1 % i obnovljivi udio komunalnog otpada 6,6 %.

Bruto potrošnja obnovljive energije u EU-u po vrsti (2021., % i Mtoe) 2

Trenutačna i projicirana dostupnost održive biomase i potražnja za njome

Ukupno je 26 država članica dostavilo 3 svoje podatke o opskrbi biomasom. U EU-u se kao glavna navedena sirovina za proizvodnju krute biomase koristi drvna biomasa (označena kao „šumska biomasa” na slici u nastavku), uz ukupan udio od 66 %, nakon čega slijede biomasa iz organskog otpada (26 %) i poljoprivredna biomasa (8 %). Njemačka bilježi znatnu proizvodnju biomase iz organskog otpada (137 675 000 m3). Ujedno bilježi proizvodnju najvećeg udjela šumske biomase (66 658 000 m3) u EU-u, a slijedi je Švedska (65 102 000 m3). Španjolska je zabilježila najveći obujam poljoprivredne biomase (20 844 000 m3).

Primarna opskrba krutom biomasom za proizvodnju energije u 1000 m3, domaća proizvodnja 2021. 4 raščlanjena prema podrijetlu sirovina

Šumska biomasa bila je najveća navedena kategorija u svim državama članicama (262 858 000 m3). Njemačka je prijavila 12 % ukupne navedene primarne opskrbe krutom biomasom iz šumske biomase, nakon čega slijede Španjolska i Poljska (obje su prijavile 11 %) te Švedska i Francuska (obje su prijavile 10 %). Druga najveća navedena kategorija opskrbe krutom biomasom bio je komunalni otpad (171 023 000 m3 – 24 % od ukupne količine). Njemačka je prijavila 74 % ukupnog obnovljivog komunalnog otpada, nakon čega slijede Švedska (8 %), Belgija (6 %), Španjolska i Nizozemska (obje su prijavile 4 % od ukupne količine), Italija (2 %) te Austrija i Portugal (oboje su prijavili 1 % od ukupne količine). Treća najveća navedena kategorija primarne opskrbe krutom biomasom bili su nusproizvodi šumske industrije (144 821 000 m3 – 20 % od ukupne količine). Švedska je prijavila 22 % ukupnih navedenih nusproizvoda šumske industrije, nakon čega slijede Finska (20 %), Austrija (11 %), Njemačka (10 %), Francuska (6 %), Poljska (5 %), Estonija (4 %) i Latvija (4 %).

Među raznim vrstama domaće proizvodnje krute biomase najveći je rast u razdoblju od 2008. zabilježen 5 za upotrebu drvenih peleta (413 %), a zatim slijede životinjski otpad (351,9 %), obnovljivi dio industrijskog otpada (58,6 %), drvo za ogrjev te ostaci i nusproizvodi drva (29,5 %) i crni lug (25 %). Jedina vrsta krute biomase čija se upotreba smanjila u odnosu na 2008., i to za 8,8 %, bili su drugi biljni materijal i ostaci. Primarna opskrba krutom biomasom u EU-u općenito se povećala s 3 336 811 TJ u 2008. na 4 454 768 TJ u 2021., odnosno ukupno za 33,5 %.

Ukupna proizvodnja krute biomase na području EU-27 6

Prethodni grafikon pod naslovom „Ukupna proizvodnja krute biomase na području EU-27” odnosi se na kategorije koje se koriste u Eurostatovoj energetskoj bilanci. Za potrebe NECPR-a u Prilogu IX. dijelu 1. točki (m) Uredbe o upravljanju utvrđene su razne kategorije koje imaju širu upotrebu od proizvodnje energije. Kad je riječ o pojedinačnim državama članicama, Njemačka je 2021. 7 bila najveći proizvođač krute biomase u EU-u (767 891 TJ), nakon čega slijede Francuska (530 659 TJ), Švedska (460 620 TJ), Poljska (377 690 TJ) i Finska (352 535 TJ). Zatim slijede Austrija s 250 710 TJ, Estonija sa 104 208 TJ i Grčka s 33 317 TJ. Na temelju dostavljenih podataka 8 u Njemačkoj je najveći udio krute biomase potekao od obnovljivog komunalnog otpada (125 984 000 m3). Druge države članice navele su uglavnom šumsku krutu biomasu, a često se nisu razlikovale upotreba za proizvodnju energije i upotreba kao materijal. Države članice kolektivno su navele oblo drvo kao najveću kategoriju šumske krute biomase (215 440 000 m3), nakon čega slijede drvo za ogrjev (176 304 000 m3) i obnovljivi komunalni otpad (171 023 000 m3).

Domaća proizvodnja bioplina prijavljena za 2020. (lijevi stupac) i za 2021. (desni stupac) po državi članici. Stupci pogreške prikazuju razliku u odnosu na vrijednosti navedene u Eurostatovoj energetskoj bilanci. Izvor: NECPR-i i [NRG_BAL_C]

U NECPR-ima su države članice navele svoju domaću proizvodnju bioplina za 2020. i 2021. Prema dostavljenim podacima za 2020. Njemačka je bila najveći proizvođač bioplina s 52,8 % ukupne proizvedene količine (7765 ktoe), nakon čega slijede Italija s 13,7 % (2018 ktoe), Francuska sa 7,4 % (1090 ktoe), Češka (4,1 %, 595 ktoe) i Danska (3,4 %, 505 ktoe). Njemačka je 2021. i dalje bila najveći proizvođač te je činila 50,4 % ukupne proizvodnje (7518 ktoe), nakon čega slijede Italija (13,9 %, 2078 ktoe), Francuska (9,4 %, 1404 ktoe) i Danska (4,2 %, 625 ktoe), koja je prestigla Češku (4,0 %, 591 ktoe) kad je riječ o proizvodnji bioplina. Belgija, Finska, Mađarska i Švedska nisu prijavile proizvodnju bioplina za 2020. ni za 2021., dok su Estonija, Rumunjska i Slovenija prijavile proizvodnju bioplina samo za 2021. Češka, Grčka, Poljska i Latvija navele su smanjenje proizvodnje bioplina za 18,5 % od 2020. do 2021. Domaća proizvodnja bioplina navedena kolektivno za EU iznosila je 14 929 ktoe u 2021., što je za 1,7 % više u odnosu na 14 687 ktoe u 2020.

Ukupno je 21 država članica u NECPR-ima dostavila podatke o kretanju opskrbe bioenergijom i o tome je li ona utjecala na ukupne i sektorske putanje za obnovljivu energiju od 2021. do 2030. Osam država članica 9 navelo je da nije bilo znatnih učinaka ni novosti o kojima bi trebalo izvijestiti. Od preostalih 13 država članica Mađarska i Latvija istaknule su posljedice agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine. Švedska je naglasila da su cijene porasle zbog energetske krize. Neke su države članice (Estonija i Slovačka) navele da promjene u zakonodavstvu utječu na upotrebu biomase za proizvodnju energije. Druge (Italija i Slovenija) navele su očekivano povećanje upotrebe biomase za proizvodnju energije u godinama do 2030.

Potražnja za biomasom po sektoru

Kruta biomasa koristi se u industrijskom, stambenom i energetskom sektoru 10 . U 2021. je 21,1 Mtoe krute biomase potrošeno u industrijskom sektoru, 45,1 Mtoe u stambenom sektoru i 33,0 Mtoe u energetskom sektoru. Njemačka, Francuska i Švedska najveći su potrošači krute biomase. Upotreba krute biomase povećala se za 13,4 % u tim sektorima u odnosu na 2012.

Krajnja potrošnja krute biomase u industrijskom, stambenom i energetskom sektoru 2021. po državi članici EU-a 11

Sektor prometa

Krajnja potrošnja biogoriva u sektoru prometa 2021. činila je ukupno 16,5 Mtoe u EU-u 12 i povećala se za 39 % u odnosu na 2013. U apsolutnom smislu to je povećanje povezano s većom opskrbom biodizelom, no u relativnom smislu udio biodizela u ukupnoj potrošnji biogoriva u prometnom sektoru ostao je poprilično stabilan uz približno 80 %, među ostalim 2021. Biodizel se upotrebljava u svih 27 država članica. Druga vrsta goriva s najvećom potrošnjom bio je bioetanol, koji je činio 18 %, no koristi se u svim državama članicama osim u Cipru i Malti.

Potrošnja biometana i drugih tekućih biogoriva zajedno čini manje od 1 % ukupne količine biogoriva koja se troše u sektoru prometa. Šest država članica 13 dostavilo je u okviru svojih NECPR-a podatke o upotrebi bioplinova u sektoru prometa. Na Švedsku otpada 67,4 % ukupne potrošnje bioplinova u EU-u za promet.

Primarna proizvodnja tekućih biogoriva iznosila je 15,64 Mtoe u 2020. što, ako se tome pridoda neto uvoz, iznosi 17,82 Mtoe ukupne opskrbe energijom. Primarna proizvodnja tekućih biogoriva povećala se 2021. za 3 % odnosno na 15,96 Mtoe, a neto uvoz porastao je za 7 % odnosno na 19,06 Mtoe. Slično se povećanje može vidjeti kad se na biogoriva u skladu s Prilogom IX. Direktive o obnovljivoj energiji primijeni skup multiplikatora: ukupni nazivnik udjela energije iz obnovljivih izvora u sektoru prometa uz multiplikatore iznosio je 242,33 Mtoe (2020.) i 263,80 Mtoe (2021. 14 ). Međutim, s obzirom na povratak na uobičajenu mobilnost 2021., nakon sigurnosnih mjera povezanih s pandemijom uvedenih 2020., ukupni udio obnovljive energije u prometu (RES-T) smanjio se s 10,25 % na 9,09 % od 2020. do 2021. Drugim riječima, povećanje proizvodnje biogoriva, zajedno s drugim obnovljivim izvorima, bilo je manje od povećanja ukupne potrošnje goriva u prometu od 2020. do 2021. Najveće smanjenje udjela RES-T zabilježeno je za Mađarsku (–5,41 %), iako se količina obnovljive energije u prometu koja je stavljena na tržište povećala s 4,4 Mtoe u 2020. na 5 Mtoe u 2021.

Općenito se u sektoru prometa može uočiti kontinuirano rastući prelazak na upotrebu obnovljive energije 15 . U odnosu na ukupne količine s vremenom se znatno povećala upotreba naprednih biogoriva i drugih biogoriva proizvedenih od sirovina navedenih u Prilogu IX. Direktivi o obnovljivoj energiji, kao i udio obnovljive električne energije. Takva su biogoriva 2021. činila najveći udio obnovljive energije u prometu uz 4,2 % (s multiplikatorima). Napredna biogoriva i druga biogoriva proizvedena od sirovina navedenih u Prilogu IX. Direktivi o obnovljivoj energiji uglavnom se proizvode od otpada i ostataka, pa stoga nemaju negativne učinke na upotrebu zemljišta s kojima su povezana biogoriva od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje. Međutim, kad je riječ o isporučenoj obnovljivoj energiji (bez multiplikatora), biogoriva proizvedena od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje i dalje su imala najveći udio svih nositelja obnovljive energije (3,9 % ukupne potrošnje energije u prometu).

Najveća potrošnja biogoriva proizvedenih od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje zabilježena je u Francuskoj i Njemačkoj (2562 ktoe odnosno 2122 ktoe u 2021.), što se može povezati s veličinom i stanovništvom tih zemalja. U Španjolskoj se može vidjeti trend smanjenja: biogoriva proizvedena od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje činila su 1737 ktoe u 2018., no smanjila su se na 693 ktoe u 2021. U Finskoj je od 2020. do 2021. uočeno veliko smanjenje biogoriva od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje (s 303 ktoe na 65 ktoe). Kad je riječ o podacima koji se odnose na rizik od neizravnih promjena upotrebe zemljišta za biogoriva, podaci 14 država članica nisu bili potpuni. Njemačka je navela da je 42 % biogoriva proizvedenih od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje proizvedeno od sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena upotrebe zemljišta. Slično tome, u Španjolskoj i Italiji je za više od 50 % biogoriva proizvedenih od kultura za proizvodnju hrane i hrane za životinje navedeno da se proizvode od sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena upotrebe zemljišta. U skladu s Direktivom o obnovljivoj energiji 16 računanje biogoriva s visokim rizikom od neizravnih promjena upotrebe zemljišta postupno će se ukinuti najkasnije do 2030. Nekoliko država članica već je poduzelo mjere za ukidanje takvih goriva.

Sektor grijanja i hlađenja

U EU-u su se 2021. goriva iz biomase i tekuća biogoriva koristila za proizvodnju 17,3 Mtoe bruto topline 17 . Kruta biomasa čini 76,0 % ukupne potrošnje goriva iz biomase za grijanje u EU-u, nakon čega slijede obnovljivi komunalni otpad uz 18,1 % i bioplinovi uz 5,0 %. Švedska je najveći potrošač krute biomase za grijanje i na nju otpada 20,8 % cjelokupne potrošnje EU-a, nakon čega slijede Finska (15,8 %) i Danska (13,1 %). Kad je riječ o bioplinu, on se prvenstveno koristi u sektoru grijanja u Njemačkoj i Italiji.

Slika 27: Krajnja potrošnja energije za goriva iz biomase koja su se 2021. koristila za proizvodnju topline po državi članici

Sektor električne energije

U 2021. je 45,6 Mtoe goriva iz biomase i tekućih biogoriva upotrijebljeno za proizvodnju 14,6 Mtoe bruto električne energije 18 , što je činilo 15 % ukupne bruto kombinacije obnovljivih izvora električne energije i 6 % ukupne bruto električne energije. U kogeneracijskim postrojenjima proizvedeno je 74 % bruto električne energije iz biomase. Najkorištenija vrsta bila je kruta biomasa (54,8 %), nakon čega slijede bioplinovi (31,1 %). Obnovljivi komunalni otpad čini 11,6 %, a tekuća biogoriva 2,6 %. Njemačka je najveći potrošač goriva iz biomase za proizvodnju električne energije (27,7 % ukupne potrošnje goriva iz biomase i 57,0 % potrošnje bioplina). Kad je riječ o potrošnji krute biomase za proizvodnju električne energije, veliki potrošači su Finska (13,7 %) i Švedska (12,0 %). Belgija, Italija i Slovenija zajedno troše samo 1,1 ktoe biodizela za proizvodnju električne energije. Potrošnja goriva iz biomase i tekućih biogoriva za proizvodnju električne energije postupno se povećala od 2012. i u 2021., uglavnom zbog povećanja upotrebe krute biomase od 28,7 % u odnosu na 2012.

Ukupno gledano, u svim trima sektorima može se uočiti trend povećanja potrošnje biomase.

Prognoza

Države članice općenito su dostavile ograničene informacije o projiciranoj primarnoj opskrbi biomasom po sirovini i podrijetlu. Od 21 države članice koja je dostavila informacije osam 19 je navelo da nema znatnih učinaka ni novosti koje bi dodala. Pet država članica 20 izrazilo je zabrinutost oko zadovoljavanja potražnje raznih sektora domaćom opskrbom biomasom s obzirom na fizičke prepreke (ograničeni potencijal, zdravstveno stanje šuma, ograničena infrastruktura za veću upotrebu bioenergije) i pravna ograničenja upotrebe biomase. Pet država članica 21 navelo je da je potražnja za biomasom stabilna, Slovenija je navela povećanje opskrbe drvnom biomasom, a Nizozemska je uvela ograničenje za drvnu biomasu koja se koristi za grijanje. Francuska je najavila novosti u putanjama, a Španjolska je istaknula ukupne pozitivne učinke bez navođenja pojedinosti. Dostavljene procijenjene putanje za sektorski udio obnovljive energije u krajnjoj potrošnji energije do 2030. u sektoru električne energije, grijanja i hlađenja te prometa i prema obnovljivoj tehnologiji nisu dovoljno detaljne kako bi se stekao sveobuhvatan uvid u potražnju za bioenergijom i nisu raščlanjene na toplinu, električnu energiju i promet ni prema opskrbi biomasom s obzirom na sirovine i podrijetlo (razlikovanje između domaće proizvodnje i uvoza).

Uvoz biomase

U NECPR-ima su 24 države članice navele podatke o uvezenoj krutoj biomasi 22 . Španjolska, Rumunjska i Luksemburg nisu prijavili nikakav uvoz krute biomase. Valja napomenuti da nijedna država članica nije navela uvoz poljoprivredne biomase ni panjeva. Uvoz krute biomase čini 19 % ukupne primarne krute biomase za energiju/bioenergiju. Najzastupljenija navedena uvezena sirovina je crni lug 23 (677 404 000 m3). Biomasa iz šumarstva bila je druga najzastupljenija navedena kategorija, a drveni peleti bili su sirovina u toj kategoriji koja se najviše uvozila (21 926 000 m3), nakon čega slijede oblo drvo, drveni otpaci, piljevina i druge drvene čestice.

Sirovine šumske biomase koje se koriste za proizvodnju energije, navedene kako se uvoze u EU 24

Kad je riječ o uvozu drvenih peleta u EU, najveći je uvoznik Nizozemska 25 (gotovo 30 % cjelokupnog uvoza drvenih peleta u EU), a nakon nje slijedi Danska (26 %) 26 ,  27 . Uvoz drvenih otpadaka činio je 8 % ukupne opskrbe drvenim otpacima za potrošnju energije 2021. Francuska je uvezla trećinu (33,2 %) ukupnog obujma uvoza drvenih otpadaka, a zatim slijede Litva s 22 %, Latvija s gotovo 10 % i Italija s gotovo 9 %. Od 2019. općenito se može uočiti povećanje uvoza drvenih peleta od 27 %, dok se uvoz drvenih otpadaka od 2019. do 2020. smanjio za 10 %. S pomoću Eurostatove trgovinske bilance 28 moguće je utvrditi zemljopisno podrijetlo drvenih peleta (do 2021.) i drvenih otpadaka (samo do 2020.). U obje je kategorija Rusija bila najveći izvoznik u EU-u, nakon čega slijede Sjedinjene Američke Države i Bjelarus u slučaju drvenih peleta te Bjelarus (koja zajedno s Rusijom čini 82 % ukupnog uvoza drvenih otpadaka), Norveška (8 %), Brazil (5 %), Urugvaj (4 %) i Ukrajina (2 %) u slučaju drvenih otpadaka. Nakon ničim izazvane i neopravdane vojne agresije Rusije protiv Ukrajine dionici su izrazili zabrinutost zbog potencijalnih posljedica koje bi to moglo imati na cijene uvoza drvenih peleta i otpadaka.

Uvoz organskog otpada činio je 1 % ukupne opskrbe organskim otpadom za potrošnju energije 2021. Samo su četiri države članice 29 prijavile uvoz biomase iz organskog otpada. Švedska je najveći uvoznik organskog otpada i obnovljivog komunalnog otpada. Nizozemska i Belgija bile su jedine države članice koje su izvijestile o uvozu otpadnog mulja uz 56 000 m3 odnosno 4000 m3.

Ukupne sirovine koje je EU uvezao 2021. za proizvodnju biogoriva ekvivalentne su 8194 ktoe 30 . Bioetanol se uglavnom proizvodi od sirovina podrijetlom iz EU-a (uz postotak od oko 78 %), dok se samo oko polovine biodizela (43 %) proizvodi od sirovina podrijetlom iz EU-a (slika u nastavku). Kad je riječ o uvozu biogoriva, sirovine za biogorivo uglavnom se uvoze iz Indonezije i Malezije uz 17 % ukupnog uvoza sirovina za biogorivo. Preostalih 41 % uvoza sirovina za biodizel diversificirano je na više od devet zemalja širom svijeta.

Zemljopisno podrijetlo sirovina za biodizel (lijevo) i bioetanol (desno) za EU 2021.

Mjere o kojima su izvijestile države članice za promicanje bioenergije te poštovanje kriterija održivosti i uštede stakleničkih plinova utvrđenih u Direktivi o obnovljivoj energiji

Na temelju Direktive o obnovljivoj energiji (RED II) bioenergija se promiče ako je održiva i certificirana kao takva. Ta je direktiva, uključujući strože kriterije održivosti iz članka 29., trebala biti prenesena do lipnja 2021. Trenutačno se provjerava je li to učinjeno 31 . Većina država članica barem je djelomično prenijela članak 29. i ažurirala svoje postojeće zakonodavstvo kako bi se uključila stroža pravila iz te preinačene direktive. Određene su države članice, uz primarno i sekundarno zakonodavstvo, uvele i neke smjernice u akte o zaštiti okoliša ili prirode. U NECPR-ima države članice nisu izričito izvješćivale o mjerama povezanima s kriterijima održivosti. Međutim, spomenule su mjere povezane s prenošenjem Direktive (što uključuje provedbu kriterija održivosti). Dvije države članice spomenule su održivo certificiranje: Španjolska je navela mjeru za održivu certifikaciju obnovljivog plina, dok je Italija navela dvije mjere – jednu koja se odnosi na uspostavu Nacionalnog sustava za certifikaciju održivosti biogoriva i drugu koja se odnosi na ažuriranje sustava certifikacije.

Samo su neke države članice navele mjere za promicanje održivosti šumske biomase za proizvodnju energije, a samo je Španjolska navela dvije mjere povezane s održivim gospodarenjem šumama te održavanjem i poboljšanjem šumskih rezervata. Nijedna država članica nije izvijestila o poteškoćama povezanima s dostupnošću šumske biomase.

Kad je riječ o kriterijima za LULUCF 32 , države članice navele su samo ograničene informacije u svojim NECPR-ima. Valja napomenuti da su sve države članice potpisnice Pariškog sporazuma i da su dostavile nacionalno utvrđene doprinose na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) 33 . Trinaest 34 od 18 država članica koje su navele podatke u tom odjeljku izričito je spomenulo da su provele nacionalne ili podnacionalne zakone kojima se osigurava da emisije ne premašuju uklanjanja.

Kako bi se EU manje oslanjao na uvezena fosilna goriva, Komisija je u planu REPowerEU 35 predložila da se ubrza proizvodnja održivo proizvedenog biometana (uglavnom od organskog otpada te šumskih i poljoprivrednih ostataka da bi se izbjegao učinak promjene upotrebe zemljišta). Predložen je cilj godišnje proizvodnje održivog biometana od 35 bcm do 2030. kako bi se smanjio uvoz prirodnog plina iz Rusije i ubrzao prelazak EU-a na čistu energiju. U NECPR-ima je od 24 države članice koje su već navele mjere 21 država članica navela mjere povezane s promicanjem bioplina i biometana 36 , a otprilike trećina država članica koje su dostavile podatke navela je mjere za promicanje biometana u sektoru prometa, uglavnom u obliku obveze miješanja. Druge države članice navele su barem jednu mjeru za promicanje ili regulaciju utiskivanja obnovljivog plina, točnije bioplina/biometana, u mrežu prirodnog plina 37 . Švedska nije izvijestila ni o upotrebi biometana u prometu ni o proizvodnji bioplina za 2020. i 2021. iako je jedno od najzrelijih tržišta biometana u EU-u i ima najveći udio upotrebe biometana u prometu. Slično tome, Belgija, Finska i Mađarska nisu u NECPR-ima navele nikakvu proizvodnju bioplina za 2020. ni za 2021.

U svojim su NECPR-ima neke države članice uputile na obveze miješanja i kvote za promicanje naprednih biogoriva. U nekim su slučajevima (Danska, Francuska, Italija, Malta i Španjolska) te mjere već stupile na snagu, dok bi se u drugim zemljama, kao što su Slovenija i Hrvatska, uskoro trebale uvesti mjere za povećanje udjela naprednih biogoriva u sektoru prometa. Španjolska je navela razne mjere za promicanje proizvodnje naprednih biogoriva za upotrebu ne samo u sektoru cestovnog, već i zračnog i pomorskog prometa, no regulatorni okvir za te mjere još je u izradi.

U NECPR-ima se od država članica tražilo da navedu promjene u cijenama sirovina i upotrebi zemljišta u svojoj zemlji koje su povezane s povećanom upotrebom biomase. Kad je riječ o cijenama sirovina, države članice navele su da unatoč tome što su se cijene sirovina proteklih godina povećale, to nije povezano s većom upotrebom biomase za proizvodnju energije. Španjolska je navela da je udio sirovina koje se koriste za bioenergiju nizak u odnosu na ukupnu količinu proizvedenih sirovina. Cipar i Estonija naveli su da se u njihovim zemljama poljoprivredne sirovine ne koriste za proizvodnju energije, pa stoga nema korelacije između upotrebe biomase za proizvodnju energije i fluktuacija cijena sirovina.

Kad je riječ o upotrebi zemljišta, 14 država članica dostavilo je relevantne podatke 38 , a od toga je pet država članica 39 dostavilo i kvantitativne podatke. Finska, Litva i Slovačka nisu navele nikakvu promjenu upotrebe zemljišta. Danska, Italija i Latvija navele su povećanje površine zemljišta povezano s proizvodnjom bioenergije. Danska je navela povećanje uzgoja kukuruza kao dodatne sirovine za bioplin s 2390 ha u 2012. na trenutačnih 17433 ha u 2020./2021., unatoč tome što se proizvodnja bioplina uglavnom oslanja na otpad i ostatke. Italija je navela promjenu upotrebe zemljišta bez dodatnih pojedinosti. Latvija je navela povećanje uzgoja žitarica od 3,0 % u 2021. u odnosu na 2020., no valja napomenuti da je ta promjena zanemariva u usporedbi s preostalim poljoprivrednim zemljištem. Poljska je za 2021. navela godišnje povećanje od 4 % ili procijenjenih 797 kha zemljišta za uzgoj usjeva za bioenergiju. Luksemburg je jedina država članica koja je navela smanjenje upotrebe zemljišta za energetske kulture od 0,6 pp od 2018. do 2022. Prevladavajuća energetska kultura je kukuruz za bioplin (67 % u 2022.). Austrija, Cipar, Mađarska, Malta, Španjolska i Švedska navele su da se zemljište nije koristilo za bioenergiju ili da se nije koristila znatna količina zemljišta.

Tehnološki razvoj i uvođenje biogoriva proizvedenih od sirovina navedenih u Prilogu IX. Direktivi (EU) 2018/2001

U Prilogu IX. Direktivi o obnovljivoj energiji navodi se popis sirovina koje se mogu koristiti u proizvodnji bioplina za promet, naprednih biogoriva i biogoriva. Napredna biogoriva proizvode se od sirovina navedenih u dijelu A Priloga IX. Direktivi o obnovljivoj energiji, dok se u dijelu B navode sirovine za proizvodnju biogoriva i bioplina za prijevoz (zajedno se u ovom odjeljku nazivaju „biogoriva iz Priloga IX.”), čiji se doprinos minimalnom udjelu utvrđenom u članku 25. stavku 1. ograničava i može se smatrati dvostruko većim od njihova energetskog sadržaja. U NECPR-ima većina država članica 40 nije navela količine upotrebe i proizvodnje biogoriva iz Priloga IX., a jedinice i godine za koje su dostavljeni podaci razlikuju se od jedne do druge države članice. Za sljedeću su analizu korišteni podaci iz baze podataka SHARES.

Na slici u nastavku prikazana je potrošnja biogoriva na temelju Priloga IX. za godine od 2017. do 2021. Može se uočiti ukupno povećanje upotrebe biogoriva iz Priloga IX., s 2317 ktoe u 2017. na 5474 ktoe u 2021. Potrošnja biogoriva proizvedenih od korištenog ulja za kuhanje (Prilog IX. dio B točka (a)) najveća je među svim sirovinama iz Priloga IX. Kad je riječ o sirovinama iz Priloga IX. dijela A, najzastupljenija je potrošnja biogoriva dobivenih iz sirovina navedenih u točki (d) dio biomase iz industrijskog otpada koji nije pogodan za korištenje u prehrambenom lancu za ljude ili za životinje i točke (g) tekući otpad iz uljara za proizvodnju palmina ulja i prazni grozdovi palminog ploda. Za razliku od toga, biogoriva od sljedećih sirovina iz Priloga IX. dijela A uopće se ne koriste ili se koriste za manje od 1 ktoe u čitavom EU-u u svim razmatranim godinama: (a) alge, ako su uzgojene na zemljištu u ribnjacima ili fotobioreaktorima, (l) orahove ljuske, (m) pljeva, (n) klipovi kukuruza bez zrna i (q) drugi lignocelulozni materijal uz iznimku pilanskih i furnirskih trupaca.

Trend potražnje za biogorivima iz Priloga IX. na području EU-27 od 2017. do 2021. 41  

Italija je najveći potrošač biogoriva iz Priloga IX. i, uz Španjolsku, najveći je korisnik biogoriva iz Priloga IX. dijela A. Italija je usto najveći potrošač biogoriva iz Priloga IX. dijela B, nakon čega slijede Njemačka, Španjolska, Nizozemska i Švedska. U drugim se državama članicama (Rumunjska i Latvija) nisu uopće koristile sirovine iz Priloga IX., dok je Austrija potrošila samo malu količinu (< 1 ktoe).

Raščlamba potrošnje biogoriva iz Priloga IX. po sirovini za svaku državu članicu 2021. 42  

Deset država članica 43 izvijestilo je o tehnološkom razvoju i uvođenju biogoriva iz Priloga IX., no uz fragmentirane i nedosljedne podatke. Na temelju dostupnih informacija 44 postoji barem 12 ulaganja povezanih s proizvodnjom biljnih ulja obrađenih vodikom uz godišnji kapacitet od 24 do 1300 kt godišnje u pet država članica 45 . Najveći pojedinačni kapaciteti zabilježeni su u Švedskoj, odnosno u Lysekilu i Göteborgu, a u oba mjesta postoji proizvodni kapacitet za biljna ulja obrađena vodikom od 1300 kt. Druga najzastupljenija tehnologija je proizvodnja bioetanola uz šest ulaganja kapaciteta od 25 do 50 kt godišnje u šest država članica 46 . U trima državama članicama 47 najavljena je proizvodnja biometanola na pet lokacija (kapaciteta od 5,25 do 450 kt godišnje). Druga se ulaganja odnose na Fischer-Tropschovo gorivo (Francuska), biometan, biološki ukapljeni naftni plin, laku frakciju nafte (sve u Nizozemskoj) ili nepoznate/razne stavke (Finska).

Dostupni rezultati znanstvenih istraživanja povezani s neizravnim promjenama upotrebe zemljišta

Komisija prati situaciju povezanu s biogorivima, tekućim biogorivima i gorivima iz biomase za koja postoji visok rizik od neizravnih promjena upotrebe zemljišta te će i dalje redovito ažurirati podatke na temelju najnovijih znanstvenih dokaza. Komisija je u vezi s time pokrenula dvije studije 48 , a u tijeku je procjena. Komisija će se također poslužiti rezultatima studije kako bi prema potrebi ažurirala kriterije koji se primjenjuju za utvrđivanje sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena upotrebe zemljišta i za certifikaciju goriva kod kojih je takav rizik nizak.

Dodatne smjernice o provedbi certificiranja niskog rizika od neizravnih promjena upotrebe zemljišta nalaze se u poglavlju V. Provedbene uredbe (EU) 2022/996 49 o pravilima za certifikaciju u okviru dobrovoljnih programa. U člancima od 24. do 27. objašnjavaju se posebni zahtjevi za certificiranje niskog rizika od neizravnih promjena upotrebe zemljišta, a uključena su i pravila za dokazivanje povećanja prinosa, kao i dodatne smjernice za usklađivanje sa zahtjevima za proizvodnju na neiskorištenom ili napuštenom zemljištu i za utvrđivanje dodatne biomase za mjere za povećanje prinosa. Tim se tehničkim pravilima nastoji osigurati usklađen i pouzdan pristup među tijelima za ovjeravanje. Komisija može razraditi smjernice na temelju rezultata pilot-ispitivanja metodologije koje je nedavno dovršeno u sklopu navedenih studija koje je naručila Komisija 50 .

Dobrovoljni i nacionalni programi certificiranja na temelju Direktive o obnovljivoj energiji

Dobrovoljni programi i nacionalni programi certificiranja u zemljama EU-a pomažu zajamčiti da se biogoriva, tekuća biogoriva i goriva iz biomase, kao i obnovljivi vodik i njegovi derivati (obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla) te goriva iz recikliranog ugljika, održivo proizvode tako što se provjerava jesu li u skladu s kriterijima održivosti EU-a i s relevantnim metodologijama za obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla i goriva iz recikliranog ugljika.

Stoga se tim programima provjerava:

·odvija li se proizvodnja sirovina koje se koriste za proizvodnju biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase na zemljištu s velikom bioraznolikošću i pretvara li se velika količina ugljika za proizvodnju takvih sirovina,

·dobiva li se električna energija koja se koristi za proizvodnju obnovljivog vodika iz obnovljivog izvora, i

·dovodi li proizvodnja obnovljivih goriva i plinova do dostatne uštede emisija stakleničkih plinova.

U nekoliko programa u obzir se uzimaju i dodatni aspekti održivosti, kao što su zaštita tla, vode i zraka te socijalni kriteriji. U postupku certificiranja vanjski revizor provjerava cjelokupni lanac proizvodnje, od podrijetla sirovina i energije do proizvođača ili trgovca goriva.

Iako se tim programima upravlja na privatnoj razini, Europska komisija može ih priznati kao usklađene s pravilima iz Direktive o obnovljivoj energiji. Postupak priznavanja provodi se u skladu s člankom 30. stavcima 4. i 6. te direktive.

Kako bi Komisija priznala program, on mora ispunjavati kriterije kao što su sljedeći:

·proizvođači sirovina moraju biti u skladu s kriterijima održivosti i kriterijima za proizvodnju obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla utvrđenima u Direktivi o obnovljivoj energiji i njezinim provedbenim aktima,

·informacije o svojstvima održivosti mogu se slijediti do podrijetla sirovine,

·sve su informacije dobro dokumentirane,

·poduzeća se podvrgavaju reviziji prije sudjelovanja u programu te se redovito provodi ponovno certificiranje ili nadzorne revizije, i

·revizori imaju opće i posebne vještine za reviziju koje su potrebne ovisno o kriterijima programa.

Odluka o priznavanju dobrovoljnog programa obično je pravno valjana pet godina.

Komisija je dosad službeno priznala 15 dobrovoljnih i nacionalnih programa certificiranja 51 . Provedbenom uredbom (EU) 2022/996 uvedena su nova i ojačana pravila u području certificiranja za bioenergiju. Komisija je pokrenula formalni postupak ponovne procjene svih priznatih programa kako bi osigurala da su svi oni i dalje svrsishodni za certifikaciju usklađenosti gospodarskih subjekata s kriterijima održivosti iz Direktive o obnovljivoj energiji. Taj će se postupak dovršiti do kraja 2023. Istovremeno je pokrenut novi postupak procjene za programe u okviru kojih bi se htjelo certificirati obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla na temelju novouvedenih metodologija za procjenu njihove održivosti.

Komisija do kraja 2023. planira pokrenuti sveobuhvatnu studiju o uspješnosti sustava certificiranja na temelju Direktive o obnovljivoj energiji. Prvi rezultati te studije mogu se očekivati do kraja 2024.

Novosti povezane s bazom podataka Unije iz članka 28. stavka 2. Direktive (EU) 2018/2001

Na temelju članka 28. stavka 2. Direktive o obnovljivoj energiji Komisija osigurava da je uspostavljena baza podataka Unije „kojom se omogućuje praćenje tekućeg i plinovitog goriva namijenjenih uporabi u prometu”. Obuhvaćena su „biogoriva, obnovljiva goriva nebiološkog podrijetla i goriva iz recikliranog ugljika u sektoru prometa”. Valja napomenuti da su isključena kruta goriva iz biomase, a opseg baze podataka Unije trenutačno obuhvaća samo sektor prometa. Komisija je u postupku stavljanja baze podataka u rad, čime će se osigurati sljedivost obnovljivih goriva i povećati transparentnost. U Provedbenoj uredbi (EU) 2022/996 utvrđena su posebna pravila kojima se osigurava da se učinkovito i usklađeno provjerava usklađenost biogoriva, tekućih biogoriva i goriva iz biomase s pravilima iz Direktive o obnovljivoj energiji i da se sprečavaju prevare.

U skladu s Direktivom o obnovljivoj energiji države članice od gospodarskih subjekata zahtijevaju da u bazu podataka unose informacije, među ostalim o svojstvima održivosti i ušteda emisija stakleničkih plinova obnovljivih goriva namijenjenih upotrebi u prometu koja se stavljaju na tržište. Baza podataka Unije obuhvaća cjelokupni lanac opskrbe, počevši od prve točke prikupljanja za poljoprivredne ili šumarske sirovine ili točke prikupljanja otpada i ostataka pa sve do potrošnje. Kad je riječ o točkama prikupljanja, to znači da će se u toj bazi podataka trebati dokumentirati i točke podrijetla te će se sve isporuke iz tih točaka podrijetla trebati registrirati u bazi. Slično tome, morat će se zabilježiti sva povezana skladišta i sve povezane točke prikupljanja obuhvaćene skupnim certificiranjem kako bi se relevantni materijal mogao pratiti unatrag do svakog mjesta na kojem se skladištio.

Prvo pilot-testiranje baze podataka Unije provelo je 2022. dvadesetak gospodarskih subjekata. Nakon tog postupka baza podataka Unije službeno je pokrenuta 16. siječnja 2023. kako bi se u nju uključili svi relevantni gospodarski subjekti, dobrovoljni međunarodni i nacionalni programi provjere i države članice EU-a. Osim toga, s bazom podataka Unije mogu se povezati nacionalne baze podataka država članica. Uključivanje se odvija u fazama i podrazumijeva registraciju svih relevantnih informacija o korisniku. Gospodarski subjekti moraju pružiti informacije o certificiranoj lokaciji i važeći certifikat o sukladnosti. Usto je potreban identifikator nacionalnog registra trgovačkih društava 52 kako bi treće strane mogle pojedinačno identificirati svaki gospodarski subjekt. Kako bi poduprla taj proces, Komisija je u ožujku 2023. pokrenula i internetsku wiki-stranicu. Na njoj se nalaze kontekstualne informacije o bazi podataka Unije, relevantni materijali za osposobljavanje i odgovori na najčešća pitanja 53 .

Od ukupnog broja od oko 12 000, do 1. rujna 2023. uključeno je oko 8000 gospodarskih subjekata uz potporu dobrovoljnih programa. Države članice isto su tako započele postupak sa svoje strane tako što su utvrdile i uključile institucijske korisnike sustava. Nakon što se uključi barem 80 % gospodarskih subjekata, predviđa se početak početne registracije zaliha sirovina i goriva. Registrirane zalihe trebale bi odgovarati neto iznosu masene bilance za posljednje razdoblje masene bilance. Nakon toga će se gospodarski subjekti moći registrirati i upravljati transakcijama ulaznih i izlaznih materijala u bazi podataka Unije. Transakcije će se morati registrirati u roku od 72 sata od datuma trgovanja/isporuke, a popratni certifikati o održivosti moraju se ažurirati prije kraja razdoblja masene bilance.

(1)

Uredba (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime, SL Uredba (EU) 2018/1999.

(2)

Eurostat: energetska bilanca za 2021.

(3)

Eurostat: opskrba biomasom – godišnji podaci.

(4)

Eurostat: opskrba biomasom, godišnji podaci.

(5)

Eurostat: tablica NRG_CB_RW.

(6)

Eurostat: tablica NRG_CB_RW.

(7)

Isto.

(8)

Eurostat: opskrba biomasom, godišnji podaci.

(9)

AT, BG, CY, CZ, DK, EL, FI i PT.

(10)

Eurostat: tablica NRG_BAL_C.

(11)

Eurostat: energetska bilanca za 2021., tablica NRG_BAL_C.

(12)

Isto.

(13)

AT, CZ, DK, EE, FI, IT, SE.

(14)

Eurostat: podaci iz baze podataka SHARES.

(15)

Isto.

(16)

Direktiva (EU) 2018/2001 o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora, SL L 328, 21.12.2018., str. 82.

(17)

Eurostat: tablica NRG_BAL_C, tijek „Bruto proizvodnja topline” (dopunski pokazatelj). Tim su pokazateljem obuhvaćene sljedeće vrijednosti: samo proizvođači kojima je proizvodnja toplinske energije glavna djelatnost + proizvođači kojima je to glavna djelatnost – kogeneracijska postrojenja + samo samostalni proizvođači toplinske energije + samostalni proizvođači – kogeneracijska postrojenja. Oznake proizvoda: biodizel [R5220P + R5220B]; bioplinovi [oznaka: R5300]; druga tekuća biogoriva [R5290]; primarna kruta biogoriva [R5110-5150_W6000RI]; obnovljivi komunalni otpad [W6210]. Skup podataka energetske bilance (oznaka: NRG_BAL_C). Valja imati na umu da taj pokazatelj označava samo vrijednosti „rezultata pretvorbe”. Stoga se u slučaju proizvodnje topline on odnosi na energiju koja se dobiva od goriva iz biomase i tekućih biogoriva nakon preračunavanja.

(18)

Eurostat: tablica NRG_BAL_C, tijek „Bruto proizvodnja električne energije” (dopunski pokazatelj). Tim su pokazateljem obuhvaćene sljedeće vrijednosti: samo proizvođači kojima je proizvodnja električne energije glavna djelatnost + proizvođači kojima je to glavna djelatnost – kogeneracijska postrojenja + samo samostalni proizvođači električne energije + samostalni proizvođači – kogeneracijska postrojenja. Oznake proizvoda: biodizel [R5220P + R5220B]; bioplinovi [oznaka: R5300]; druga tekuća biogoriva [R5290]; primarna kruta biogoriva [R5110-5150_W6000RI]; obnovljivi komunalni otpad [W6210]. Skup podataka energetske bilance (oznaka: NRG_BAL_C).

(19)

AT, BG, CY, CZ, DK, EL, FI i PT.

(20)

HR, ES, HU, LT, SE.

(21)

IT, MT, LV, SK, SE.

(22)

Eurostat: opskrba biomasom, godišnji podaci.

(23)

Crni lug jest nusproizvod industrije pulpe te za svaku tonu drvne pulpe kao nusproizvod nastaje 7 tona crnog luga. To znači da iako je riječ o velikom obujmu, ima malu gustoću energije u usporedbi s izvornim drvom koje se koristi u procesu proizvodnje pulpe.

(24)

 Eurostat: opskrba biomasom – godišnji podaci (NRG_CB_BM).

(25)

Isto.

(26)

Više informacija o uvozu drvenih peleta može se pronaći u Eurostatovu skupu podataka „Trgovina EU-a od 1988. prema HS2-4-6 i CN8”.

(27)

Ispostavilo se da su Nizozemska i Danska bile dvije najveće zemlje uvoznice u oba skupa podataka. Prema Eurostatovim podacima o uvozu drvenih peleta: u 2021. 34 % ukupnog uvoza drvenih peleta uvezeno je u Nizozemsku, 15 % u Dansku, 12 % u Belgiju i 8 % u Latviju.

(28)

Valja napomenuti da se dostavljeni podaci odnose na ukupne drvene pelete koji su uvezeni u EU, a ne samo one za proizvodnju energije.

(29)

BE, NL, PT, SE.

(30)

Europska komisija (2023.): Izvješće Unije o održivosti bioenergije – studija za potporu izvješćivanju na temelju članka 35. Uredbe (EU) 2018/1999 (nacrt), još nije objavljeno.

(31)

  https://ec.europa.eu/atwork/applying-eu-law/infringements-proceedings/infringement_decisions/  

(32)

Upotreba zemljišta, promjena upotrebe zemljišta i šumarstvo.

(33)

https://unfccc.int/NDCREG  

(34)

 AT, BG, CZ, DK, EE, ES, FI, HR, LT, NL, PT, SI, SE.

(35)

COM(2022) 230 final.

(36)

AT, BE, CY, DK, EE, EL, ES, FI, FR, HR, HU, IE, IT, LT, LV, NL, PT, RO, SE, SI i SK.

(37)

DK, ES, FR, IT, PT, SE i SK.

(38)

AT, CY, DK, ES, FI, HU, IT, LV, LT, LU, MT, PL, SK i SE.

(39)

DK, LV, LT, LU, PL.

(40)

Navedene količine biogoriva iz Priloga IX. u NECPR-ima: DK, ES, IE, IT, LU.

(41)

Izvor: Eurostatova baza podataka SHARES.

(42)

Isto.

(43)

BG, FI, FR, IT, NL, PL, RO, SK, ES, SE.

(44)

Europska komisija (2023.): Izvješće Unije o održivosti bioenergije – studija za potporu izvješćivanju na temelju članka 35. Uredbe (EU) 2018/1999 (nacrt), još nije objavljeno.

(45)

FI, FR, NL, PL, SE.

(46)

BG, FI, IT, PL, RO, SK.

(47)

ES, NL, SE.

(48)

  https://iluc.guidehouse.com/  

(49)

Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/996 od 14. lipnja 2022. o pravilima za provjeru kriterija održivosti i uštede emisija stakleničkih plinova te kriterija niskog rizika od neizravnih promjena uporabe zemljišta, SL L 168, 27.6.2022., str. 1.

(50)

  https://guidehouse.com/case-studies/energy/2021/biofuels-with-indirect-land-use-change-risk  

(51)

Više informacija i odluke o priznavanju mogu se pronaći na sljedećoj poveznici: https://energy.ec.europa.eu/topics/renewable-energy/bioenergy/voluntary-schemes_en . 

(52)

Identifikator nacionalnog registra trgovačkih društava ovisi o zemlji i može biti PDV broj, broj u poslovnom registru ili slično.

(53)

  https://wikis.ec.europa.eu/display/UDBBIS/Union+Database+for+Biofuels+-+Public+wiki  

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.10.2023.

COM(2023) 650 final

Izvješće o obnovi nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada i o zgradama gotovo nulte energije

PRILOG

Izvješću Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija

Izvješće o stanju energetske unije za 2023.

(u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime)

{SWD(2023) 646 final}

1.Uvod i kontekst

Sektor zgradarstva ima ključnu ulogu u dugoročnoj strategiji Europske unije (EU) za smanjenje emisija stakleničkih plinova i za ostvarenje drugih ciljeva europskog zelenog plana, kao što je nulta stopa onečišćenja ili resursna učinkovitost. Glavni načini za postizanje dekarboniziranog fonda zgrada u EU-u utvrđeni su na temelju Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i usmjereni su na određivanje troškovno optimalnih minimalnih zahtjeva energetskih svojstava, promicanje zgrada visoke energetske učinkovitosti i razvoj dugoročnih strategija obnove radi mobilizacije ulaganja u energetsku učinkovitost u sektoru zgradarstva.

Od 2021. sve nove zgrade moraju biti zgrade gotovo nulte energije. U Direktivi o energetskim svojstvima zgrada navedena je široka definicija zgrada gotovo nulte energije u kojoj se kombiniraju energetska učinkovitost i obnovljiva energija na temelju troškovno optimalnog okvira. Pokazatelji za zgrade gotovo nulte energije u velikoj se mjeri razlikuju između država članica i odražavaju nacionalne, regionalne ili lokalne uvjete. Zajednički istraživački centar (JRC) Europske komisije procijenio je status definicija zgrada gotovo nulte energije u državama članicama i najnovija ažuriranja povezana s tom definicijom, njezinu provedbu te zajednička obilježja i glavne razlike među postojećim definicijama takvih zgrada.

Kako bi se poboljšala energetska svojstva postojećih zgrada, u skladu s Direktivom o energetskim svojstvima zgrada države članice moraju izraditi dugoročne strategije obnove za obnovu nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada. Te strategije moraju uključivati planove s okvirnim ključnim etapama za 2030., 2040. i 2050., mjerljive pokazatelje, očekivanu uštedu energije i šire koristi energetske obnove, a moraju imati i dobru financijsku komponentu. JRC je procijenio usklađenost dugoročnih strategija obnove sa zahtjevima Direktive o energetskim svojstvima zgrada.

U okviru integriranih nacionalnih energetskih i klimatskih izvješća o napretku (NECPR) 1 države članice dužne su svake dvije godine ažurirati, među ostalim, ciljeve, ključne etape i pokazatelje napretka dugoročne strategije za obnovu nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada. Informacije koje je potrebno dostaviti u sklopu tih izvješća uključuju i novosti o zgradama gotovo nulte energije. Unatoč tome što su sve države članice dostavile podatke i informacije u okviru NECPR-a 2 , u prosjeku se čini da su dostavljeni podaci u određenoj mjeri nepotpuni za većinu tema i pokazatelja povezanih sa zgradama.

Ovim se izvješćem, počevši od JRC-ove procjene podataka iz prvih NECPR-ova 3 i drugih dostupnih izvora, ispunjava obveza uvedena člankom 35. Uredbe (EU) 2018/1999 o upravljanju, prema kojoj Komisija u sklopu izvješća o stanju energetske unije mora Europskom parlamentu i Vijeću podnijeti sljedeće elemente:

–svake dvije godine opće izvješće o napretku u obnovi nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada, javnih i privatnih, u skladu s planovima navedenima u dugoročnim strategijama obnove koje svaka država članica utvrđuje u skladu s člankom 2.a Direktive 2010/31/EU,

–svake četiri godine opće izvješće o napretku država članica u povećanju broja zgrada gotovo nulte energije u skladu s člankom 9. stavkom 5. Direktive 2010/31/EU.

Naposljetku, u izvješću se navode novosti o napretku u provedbi Plana rada za ekološki dizajn i označivanje energetske učinkovitosti u razdoblju 2022. – 2024., o kojem bi Komisija trebala svake godine izvješćivati Europski parlament i Vijeće.

2.Glavni zaključci o elementima NECPR-a povezanima sa zgradama

Integrirana nacionalna i energetska izvješća o napretku za 2023. (NECPR) bila su prva izvješća svoje vrste u kojima se prate provedba i napredak nacionalnih dugoročnih strategija obnove za 2020., uključujući niz (uglavnom neobveznih) pokazatelja i ključnih etapa o kojima izvješćuju države članice i kojima se opisuju stanje i promjene fonda zgrada u EU-u. Glavni pokazatelji i podaci povezani sa zgradama o kojima su države članice trebale izvijestiti odnose se na potrošnju energije, emisije stakleničkih plinova, stope obnove i broj zgrada gotovo nulte energije 4 .

U prosjeku se čini da su dostavljeni podaci u određenoj mjeri nepotpuni za većinu tema i pokazatelja povezanih sa zgradama, osim za obvezno polje o doprinosu zgrada općem cilju Unije za povećanje energetske učinkovitosti. Stoga je teško procijeniti, pogotovo na agregiranoj razini:

–napredak država članica u ostvarenju njihovih ciljeva, i

–putanju fonda zgrada EU-a prema postizanju ugljične neutralnosti do 2050., uzimajući u obzir i povećane prijelazne ciljeve utvrđene u paketu „Spremni za 55 %”.

Ta situacija ukazuje na potrebu za boljim praćenjem provedbe i napretka dugoročnih strategija obnove za 2020., kako je primjerice predloženo u Prijedlogu o preinaci Direktive o energetskim svojstvima zgrada 5 .

Dodatan element složenosti je raznolikost definicija za neke pokazatelje (npr. zgrade s najlošijim svojstvima, stope obnove) i/ili referentne godine. To je već utvrđeno za vrijeme procjene dugoročnih strategija obnove za 2020.

Na temelju podataka dostavljenih u okviru NECPR-a bilo je moguće doći do sljedećih preliminarnih zaključaka:

–potrošnja energije: razina izvješćivanja općenito je niska, osobito za primarnu energiju. Potrošnja energije u fondu zgrada općenito se povećala od 2020. do 2021. za većinu od 13 država članica koje su dostavile podatke za to područje (uz neke iznimke u određenim zemljama ovisno o konkretnom sektoru). To bi moglo ukazivati na to da je 2021. bilo prerano za mjerenje osjetnih učinaka provedbe dugoročnih strategija obnove;

–emisije stakleničkih plinova: podaci o emisijama zgrada isto su tako relativno nepotpuni i raštrkani. Emisije stakleničkih plinova u prosjeku su se povećale od 2020. do 2021. (za 11 država članica koje su dostavile neke podatke). Osim toga, nekoliko je zemalja zabilježilo određeni stupanj napretka u ostvarenju svojih ciljeva za emisije do 2030.;

–obnova: podaci o broju zgrada, kvadratnim metrima ili stopama obnove u velikoj su mjeri nepotpuni i raštrkani među državama članicama unatoč važnosti obnove za dekarbonizaciju fonda zgrada. Samo je osam država članica dostavilo dostatne podatke o obnovi, a iz njih se može vidjeti određeni napredak u ostvarenju ciljeva za obnovu zgrada do 2030. utvrđenih u nacionalnim dugoročnim strategijama obnove. Navedeni napredak ne čini se dovoljnim za ostvarenje ciljeva u nekim državama članicama, no u drugima je zadovoljavajući;

–doprinos globalnim ciljevima povećanja energetske učinkovitosti: ovo je jedini obvezni element NECPR-a koji se odnosi na zgrade i stoga se o njemu najviše izvješćivalo (gotovo 100 % država članica koje su dostavile podatke). U okviru tog zahtjeva mogu se navesti opisne i/ili kvantitativne informacije, a u odgovorima se mogu vidjeti raznolika tumačenja u državama članicama. Usto, u nekim se slučajevima u odgovorima ne upućuje na konkretne ključne etape ili ciljeve, zbog čega postoji prostor za poboljšanje;

–ključne etape i pokazatelji: NECPR-ovi pružaju državama članicama mogućnost da utvrde konkretne ključne etape i ciljne vrijednosti kako bi ažurirale svoje ambicije iz dugoročnih strategija obnove za 2020. Brojne su države članice iskoristile tu mogućnost i utvrdile ciljeve povezane s poboljšanjem fonda zgrada, potrošnjom energije ili emisijama stakleničkih plinova. Većina je ciljeva utvrđena za 2030. To će trebati procijeniti zajedno s nacrtom ažuriranja NECP-a za 2023.

Kad je riječ o zgradama gotovo nulte energije:

–od lipnja 2023. sve zemlje pri prenošenju Direktive o energetskim svojstvima zgrada u nacionalno pravo imaju utvrđenu definiciju zgrada gotovo nulte energije za nove zgrade. Većina država članica ujedno ima posebnu definiciju obnove zgrada gotovo nulte energije;

–na temelju nacionalnih definicija procijenjena je razina svojstava zgrada gotovo nulte energije izražena u potražnji za primarnom neobnovljivom energijom (kWh/(m2 god.)) u državama članicama i na temelju prosjeka na razini EU-a. Prosječna potražnja za primarnom neobnovljivom energijom za nove jednoobiteljske kuće kretala se od najniže 15 kWh/(m2 god.) do 95 kWh/(m2 god.) uz prosjek na razini EU-a od 52 kWh/(m2 god.);

–u većini su slučajeva zahtjevi u pogledu zgrada gotovo nulte energije za nove zgrade stroži od onih za obnovu zgrada gotovo nulte energije. U prosjeku je potražnja za primarnom neobnovljivom energijom za nove zgrade gotovo nulte energije otprilike 30 % manja od one za obnovljene zgrade. Više država članica ima iste zahtjeve za nove i obnovljene zgrade gotovo nulte energije;

–napredak u pogledu zgrada gotovo nulte energije navelo je 16 zemalja, no u raščlambi se može vidjeti općenito niska razina potpunosti. Za 12 država članica moguće je usporediti podatke za 2021. i 2022. te se u šest zemalja ukupan broj zgrada gotovo nulte energije više nego udvostručio u razmatranom razdoblju 6 . Ukupan broj zgrada gotovo nulte energije, dobiven agregiranjem podataka zemalja koje su ih dostavile za obje godine, povećao se za 12 % od 2021. do 2022.

Osim navedenih glavnih zaključaka iz prvih integriranih nacionalnih i energetskih izvješća o napretku može se vidjeti potreba za boljim praćenjem promjene fonda zgrada u državama članicama te za pojednostavnjenjem i usklađivanjem pokazatelja i definicija. U tom se kontekstu u Prijedlogu o reviziji Direktive o energetskim svojstvima zgrada 7 navodi da bi dugoročne strategije obnove trebale prerasti u nacionalne planove obnove zgrada, u kojima bi se zacrtao smjer za postizanje veoma energetski učinkovitog i dekarboniziranog fonda zgrada do 2050. Smatra se da se njima mogu bolje usmjeriti i dodatno uskladiti planiranje i izvješćivanje kako bi se osigurale usporedivost i visoka razina agregacije. Revidirana Direktiva o energetskim svojstvima zgrada posebice će sadržavati zajednički predložak za planove obnove zgrada s jasnije definiranim obveznim i dobrovoljnim pokazateljima, čime bi se olakšao prikaz informacija. Osim toga, okvir za praćenje ojačan je uvođenjem procjene planova obnove zgrada koju provodi Komisija i izdavanjem smjernica u sklopu procesa NECP-a. O napretku u provedbi planova obnove zgrada i dalje će se izvješćivati u okviru dvogodišnjih NECPR-ova na temelju Uredbe o upravljanju, koje će trebati pojačati i uskladiti s razvojem planova obnove zgrada.

Cilj je velike modernizacije i ažuriranja Promatračke skupine za obnovu zgrada 2023. 8 dodatno doprinijeti tim nastojanjima, npr. radi usklađivanja pokazatelja i praćenja napretka fonda zgrada. Nadalje, revizijom Direktive o energetskim svojstvima zgrada uvode se odredbe kojima se od država članica zahtijeva da uspostave nacionalne baze podataka za energetska svojstva zgrada i da svake godine prosljeđuju svoje podatke Promatračkoj skupini za obnovu zgrada.

3.Procjena dugoročnih strategija obnove za 2020.

Nacionalne dugoročne strategije obnove ključni su instrumenti politike i planiranja kojima se nastoji poduprijeti transformacija prema veoma energetski učinkovitom i dekarboniziranom fondu zgrada do 2050. Stupanje na snagu izmijenjene Direktive o energetskim svojstvima zgrada 2018. 9 podrazumijevalo je prenošenje odredaba o dugoročnim strategijama obnove iz članka 4. Direktive o energetskoj učinkovitosti u novi članak 2.a izmijenjene Direktive o energetskim svojstvima zgrada. Odredbe dodatno unaprjeđuje nekoliko novih zahtjeva. Procjena podnesenih dugoročnih strategija obnove za 2020. 10 ukazala je na općenito povećanje razine kvalitete izvješćivanja, iako su moguća i poboljšanja.

Države članice dostavile su razumno detaljan opis svojeg fonda zgrada, a sve su strategije ocijenjene kao u potpunosti usklađene za tu konkretnu stavku. Poboljšanja utvrđena između dugoročnih strategija obnove i prethodnih strategija (na temelju Direktive o energetskoj učinkovitosti) potvrđuju važnost i potrebu za ujednačenijim pristupom, u kojem bi trebalo kombinirati usklađene predloške i poboljšane smjernice. Iskustvo s izvješćima o ciljevima za 2020., u kojima su sve zemlje EU-a osim dviju koristile standardni obrazac koji su dostavile putem e-platforme, pokazalo je da su moguća obostrano korisna rješenja kojima bi se smanjilo opterećenje izvješćivanja za države članice i ujedno ojačala usporedivost i strukturirani pristup, što bi pomoglo u utvrđivanju djelotvornijih mjera politike. Većina strategija za 2020. uključuje dobar pregled politika usmjerenih na sve javne zgrade i pruža dugoročnu viziju za postizanje cilja dekarbonizacije fonda zgrada do 2050., uz posebne prijelazne ključne etape za fond zgrada. Većina dugoročnih strategija obnove uključuje ključne etape za 2030. i 2050., ali ne uvijek i za 2040.

Kako je navedeno u Komunikaciji o valu obnove, rješavanje pitanja energetskog siromaštva i zgrada s najlošijim energetskim svojstvima jedno je od područja kojima je potrebno posvetiti posebnu pozornost. Čini se da su države članice prepoznale važnost ublažavanja energetskog siromaštva i podupiranja energetski siromašnih kućanstava. Predloženo djelovanje i mjere općenito se čine dostatnima 11 . Sve dugoročne strategije obnove za 2020. osim jedne uključuju posebne mjere za rješavanje pitanja energetskog siromaštva. Kad je riječ o zgradama s najlošijim energetskim svojstvima, njih je većina zemalja utvrdila kombinacijom raznih pristupa (npr. razred energetske učinkovitosti, starost, potrošnja). U NECPR-ovima za 2023. 20 država članica navelo je da barem jedna njihova mjera politike ili skupina mjera pridonosi, među ostalim ciljevima (npr. programi obnove zgrada), ublažavanju energetskog siromaštva ili je u potpunosti posvećena tom cilju (ukupno 42). Poseban odjeljak o energetskom siromaštvu, u kojem se navode mjere, pokazatelji i definicije, može se pronaći u radnom dokumentu službi Komisije kojim je popraćena procjena napretka u ostvarenju ciljeva energetske unije i djelovanja u području klime u okviru Izvješća o stanju energetske unije 2023.

Sve dugoročne strategije obnove za 2020. uključuju poseban odjeljak o očekivanoj uštedi energije i širim koristima 12 , kao što su one povezane sa zdravljem, kvalitetom zraka u zatvorenim prostorima i pozitivnim gospodarskim učincima. Međutim, države članice u polovini slučajeva nisu brojčano izrazile te potencijalne koristi 13 .

Očekuje se da će snažne dugoročne strategije obnove dovesti do ubrzanja troškovno učinkovite obnove postojećih zgrada, čije su stope obnove trenutačno niske, i do povećanja broja dubinskih obnova. Međutim, naposljetku valja navesti da razina ambicioznosti iz dugoročnih strategija obnove nije uvijek u skladu s ciljevima dekarbonizacije za 2050. 14

3.1.Ciljevi uštede energije

U tablici 1 prikazani su okvirni ciljevi potrošnje energije u čitavom fondu zgrada EU-a za 2030., 2040. i 2050. te ušteda energije u odnosu na referentnu godinu (kako su navele države članice u svojim planovima dugoročne strategije obnove). Sve su mjerne jedinice radi dosljednosti preračunane u ktoe (kilotone ekvivalenta nafte).

Tablica 1: Ciljevi potrošnje i uštede energije za zgrade navedeni u dugoročnim strategijama obnove za 2020. (izvor: analiza JRC-a na temelju izvješća država članica, 2022.)

Napomene: KPE – krajnja potrošnja energije, PPE – potrošnja primarne energije; Belgija – Flandrija: ključne etape samo za stambene zgrade; Njemačka: ključna vrijednost za PPE; Danska: okvirne ključne etape utvrdit će se u vezi s planom djelovanja u području klime; Grčka: prosječne vrijednosti smanjenja za 2040. i 2050.; Finska: vrijednosti označavaju bruto potražnju za grijanjem; Mađarska: ključna etapa za 2030. za stambene zgrade (3 917 ktoe) i javne zgrade (764 ktoe); ključne etape za 2040. i 2050. samo za javne zgrade; Irska: ciljevi iz NECP-a: ušteda PPE-a u stambenom sektoru: 2020.: 8,44 TWh; 2030.: 23,7 TWh; Italija: vlastiti izračun ključne etape za 2030. na temelju godišnje stope uštede; Litva: ključne vrijednosti za PPE; Latvija: ključna vrijednost za 2030. iz NECP-a; Malta: ključne etape samo za stambene zgrade; Portugal: ključne vrijednosti za PPE; Švedska: ključne etape za kupljenu toplinu i električnu energiju za stambene zgrade, škole i urede.

3.2.Ciljevi za emisije stakleničkih plinova

U tablici 2 sažeti su ciljevi za emisije stakleničkih plinova za 2030., 2040. i 2050. koje su navele države članice u dugoročnim strategijama obnove za 2020. Sve su mjerne jedinice radi dosljednosti preračunane u Mt ekvivalenta CO2 (milijun tona ekvivalenta CO2). Većina zemalja dostavila je apsolutne vrijednosti emisija CO2 ili ekvivalenta CO2 u zgradama za 2030., 2040. i 2050., uključujući referentnu vrijednost emisija koja se upotrebljava za procjenu postotka uštede. Naizmjence se kao referentna godina koriste 1990. i 2020., s time da najviše zemalja koristi 2020. kao referentnu godinu. Nisu sve zemlje navele sve ključne etape povezane s emisijama.

Tablica 2: Ciljevi za emisije stakleničkih plinova i uštedu za zgrade navedeni u dugoročnim strategijama obnove za 2020. (izvor: analiza JRC-a na temelju izvješća država članica, 2022.)

Napomene: Italija: ključna etapa za 2050. odnosi se na nestambene zgrade (stambene zgrade su ugljično neutralne); Luksemburg: ključne etape samo za stambene zgrade; Latvija: ključna etapa za 2030. izračunana je na temelju informacija navedenih u strategiji; Švedska: izravne emisije stakleničkih plinova niske su jer su glavni izvori grijanja toplinska i električna energija; fosilna goriva namjeravaju se u potpunosti ukinuti do 2045.

Općenito se ciljana smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom EU-u čine ambicioznima. Grčka, Italija, Litva i Španjolska namjeravaju u potpunosti dekarbonizirati fond zgrada do 2050., dok Švedska namjerava ostvariti taj cilj do 2045. Flandrija do 2050. želi postići nultu stopu emisija javnih zgrada. Finska, Francuska, Mađarska i Nizozemska isto su tako usmjerene na znatna smanjenja emisija stakleničkih plinova (više od 90 % do 2050. s obzirom na referentne godine).

3.3.Ciljevi obnove

U tablici 3 sažeti su ciljevi obnove fonda zgrada za 2030., 2040. i 2050. kako su ih države članice navele u dugoročnim strategijama obnove za 2020.

Tablica 3: Dovršena i planirana energetska obnova zgrada navedena u dugoročnim strategijama obnove za 2020. (izvor: analiza JRC-a na temelju izvješća država članica, 2022.)

Napomene: Austrija: za procjenu ciljeva uštede energije i emisija koristi se godišnja stopa obnove od 1,5 %, no u strategiji se navodi zakonodavni program za razdoblje 2020. – 2024. kojim bi se, među ostalim, stopa obnove mogla povećati na 3 %; Belgija – Flandrija: godišnja stopa dubinske obnove od 1,1 % za stambene zgrade od 2025. do 2050.; Cipar: za procjenu uštede energije i emisija stakleničkih plinova koristi se godišnja stopa obnove od 1 % koja se razmatrala u realističnim scenarijima. Stopu obnove trebalo bi utrostručiti kako bi se fond zgrada u potpunosti dekarbonizirao do 2050.; Češka: godišnje stope obnove i kumulativna obnova na temelju optimalnog scenarija razvoja za fond zgrada do 2050.; Grčka: ključna etapa samo za obnovu ovojnica zgrada; ključne etape za obnovu energetskog sustava navedene su u dugoročnoj strategiji obnove; Finska: prosječna ključna etapa za sve vrste zgrada u razredu energetske učinkovitosti C ili višem; do 2050. preostat će samo 70 % finskog fonda zgrada jer će se prazne zgrade ukloniti; Irska: obnova za razred energetske učinkovitosti B2 ili troškovno optimalan ekvivalent ili ekvivalent ugljika; Litva: pokazatelj za 2020. uključuje sve nove i obnovljene zgrade u razredu energetske učinkovitosti B ili višem. Ciljevi uključuju zgrade koje je potrebno obnoviti od 2021. nadalje; Poljska: od 2021. do 2050. procjenjuje se 4,7 milijuna dubinskih energetskih obnova; Švedska: svakih 10 godina udio zgrada u razredima energetske učinkovitosti od A do C trebao bi biti veći u odnosu na prethodnu referentnu godinu, a udio zgrada u razredima energetskih svojstava od E do F trebao bi biti niži u odnosu na prethodnu referentnu godinu; Slovenija: navedene su i ključne etape za udio obnovljenih nestambenih zgrada po vrsti zgrade i obnove (djelomična ili sveobuhvatna); Slovačka: udio dubinskih obnova i obnova zgrada gotovo nulte energije povećat će se s 5 % (2020.) na 50 % (2050.), dok će se blage obnove smanjiti s 50 % (2020.) na 10 % (2050.).

Kao što se može vidjeti, pokazatelji cilja obnove nisu usklađeni u cijelom EU-u. Znatan udio zemalja/regija (14) naveo je apsolutne vrijednosti za broj obnovljenih zgrada/stambenih objekata ili obnovljenu površinu poda (u kvadratnim metrima), dok je 13 zemalja/regija izrazilo ciljeve obnove u obliku godišnje stope obnove. Osim toga, tri zemlje dostavile su samo kumulativni udio obnovljenih zgrada.

Većina zemalja/regija (19) obuhvatila je i stambene i nestambene zgrade. Međutim, neke su se zemlje/regije usredotočile samo na stambeni sektor (Malta, Flandrija, Nizozemska, Njemačka, Španjolska, Luksemburg i Slovačka) ili na posebne segmente u nestambenom sektoru, kao što su komercijalne (Irska) ili javne zgrade (Češka, Mađarska i Latvija).

Godišnja stopa obnove planirana za sljedeća desetljeća varira od najniže 1 % do 6 %. Međutim, većina zemalja nastoji povećati godišnju stopu obnove u prosjeku od 1,5 % do 3 % 15 .

Različiti pristupi definiranju ciljeva obnove otežavaju usporedbu ambicioznosti u pogledu obnove širom EU-a i procjenu agregiranog cilja obnove. Međutim, samo na temelju informacija navedenih u tablici 3 ciljevi obnove znatno se razlikuju u EU-u: neke zemlje namjeravaju do 2050. obnoviti cijeli fond zgrada, dok druge planiraju obnoviti manje od polovine svojeg fonda zgrada do 2050. Usto, učinak energetske obnove uvelike ovisi o dubini obnove, koja u većini slučajeva nije jasna.

4.Napredak u pogledu dugoročnih strategija obnove zgrada iz NECPR-ova za 2023.

NECPR-ovi uključuju posebne tablice za izvješćivanje za ključne etape i pokazatelje napretka država članica u pogledu dugoročne strategije za obnovu nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada (tablice od 2 do 5, Prilog IV. Provedbenoj uredbi (EU) 2022/2299).

Ovaj se odjeljak temelji na NECPR-ovima, integracijama i ažuriranjima podnesenima prije 12. rujna 2023. Do tog je datuma 26 država članica dostavilo puni NECPR (tj. NECPR koji uključuje sve tokove podataka) 16 , no jedna država članica (Rumunjska) još nije dostavila tok podataka 2. Postupak podnošenja u nekim je slučajevima bio fragmentiran, a države članice dostavljale su različite tokove podataka, integracije i specifikacije kad je god to bilo potrebno.

Na temelju obrasca za izvješćivanje NECPR-a podaci prikupljeni u tom području objedinjeni su u 11 pokazatelja koji su organizirani u sedam glavnih tema. U tablici 4 sažimaju se teme i pokazatelji te se pruža pregled potpunosti izvješćivanja za svaki od njih.

Tablica 4: Potpunost izvješćivanja u NECPR-ovima u području dugoročnih strategija obnove (izvor: analiza JRC-a na temelju NECPR-ova za 2023.)

Napomene: Oad = obvezno ako je dostupno; O = obvezno.

Čak i uz postojanje važnih razlika u potpokazateljima (npr. fond stambenih naspram nestambenih zgrada ili to što su unosi za 2020. potpuniji od onih za 2021.) u prosjeku se čini da je potpunost podataka problem za većinu tema i pokazatelja. Jedina tema za koju su gotovo sve države članice dostavile informacije odnosi se na cilj Unije, a to je ujedno i jedino obvezno polje. Za sva ostala polja, označena kao „obvezno ako je dostupno”, može se vidjeti općenito niska razina potpunosti (u nekim slučajevima manja od 3 %), a najpotpuniji su pokazatelji ključnih etapa s gotovo 63 % unosa. Podaci o fondu zgrada dostavljeni su uz potpunost od gotovo 40 %, za zgrade gotovo nulte energije to iznosi nešto više od 30 %, a obnova je općenito slabo obuhvaćena uz tek 3,2 % dostavljenih unosa.

4.1.Fond zgrada

Stambene zgrade

Države članice dostavile su podatke o fondu zgrada uz različite stupnjeve potpunosti: najpotpuniji su podaci za stambene zgrade jer je 20 odnosno 17 država članica dostavilo podatke o broju zgrada za 2020. odnosno 2021. Kad je riječ o površini poda, 21 država članica dostavila je informacije za 2020., a njih 12 za 2021. Među zemljama koje su dostavile svoje NECPR-ove samo dvije nisu dostavile nikakve podatke o svojem fondu stambenih zgrada.

Tablica 5: Fond stambenih zgrada (izvor: NECPR-ovi za 2023., JRC, 2023.)

Napomene: n. d. = nije dostupno; n. v. = nije validirano; u stupcima „S najlošijim svojstvima (%)” i „Razlika od 2020. do 2021.” navode se izračunane vrijednosti (nisu ih dostavile države članice u svojim NECPR-ovima); redak „EU” (izračunan) označava zbroj dostavljenih podataka ili prosjek izračunanog postotka.

Broj zgrada nije se znatno promijenio u razmatranim godinama, a najveće je povećanje zabilježeno u Malti (4,8 %). U prosjeku je fond zgrada porastao za 1 %, dok se broj zgrada s najlošijim svojstvima smanjio za gotovo 1 %. Međutim, u potonjem segmentu došlo je do veće varijacije, koja se kretala od +9,6 % (Švedska) do –9,4 % (Finska). Podaci o površini poda dopunjuju broj zgrada za većinu zemalja koje su dostavile informacije o stambenim zgradama, osim za Austriju i Sloveniju (dostavljena je samo površina poda) te za Španjolsku i Latviju (samo broj zgrada, uz porast postotka od 2020. do 2021. od 0,3 % odnosno 0,4 %). Kad je riječ o površini poda, gotovo su sve države članice zabilježile malo povećanje svojeg fonda zgrada (u prosjeku 3 %), osim Bugarske, koja je zabilježila povećanje veće od 18 % u godinu dana.

Polja o zgradama s najlošijim svojstvima općenito su manje potpuna u NECPR-ovima. U slučaju stambenih zgrada devet zemalja navelo je broj zgrada s najlošijim svojstvima za 2020., a samo njih šest za 2021. (podaci izraženi u površini poda su niži). Zgrade s najlošijim svojstvima u prosjeku čine od 33 % do 43 % prijavljenog fonda zgrada prema površini poda, uz znatne razlike među državama članicama: najveći udio imaju Italija i Litva (74 % odnosno 62 % u 2020.), dok je udio iznimno nizak u Finskoj (6 %) i Švedskoj (5 %).

Države članice primjenjuju različite pristupe za definiranje fonda s najlošijim svojstvima: razred energetske učinkovitosti, starost, potrošnju energije, kako se može vidjeti iz analize posljednjih dugoročnih strategija obnove zgrada. Kad je riječ o razredu energetskih svojstava (pristup koji je odabran u sedam zemalja te u belgijskim regijama Flandriji i Valoniji), prag za oznaku energetske učinkovitosti kretao se od oznake energetske učinkovitosti G (u Njemačkoj) do oznake C (na obalnim područjima Hrvatske). Teško je usporediti oznake koje se koriste širom EU-a jer se metodološki pristupi znatno razlikuju od zemlje do zemlje. Važne varijacije uočene su i u slučajevima u kojima su se najlošija svojstva povezivala sa starošću zgrade: za Estoniju i Rumunjsku kao prag je određena 2000., dok se u Švedskoj zgradama s najlošijim svojstvima smatraju one izgrađene od 1945. do 1975. Šest zemalja definiralo je najlošija svojstva prema potrošnji primarne energije ili krajnjoj potrošnji energije u kWh/m2, dok za 12 drugih zemalja (uključujući regiju Bruxellesa) nisu pronađene nikakve informacije.

Raznolikost u njihovoj definiciji dovodi do širokog raspona udjela segmenta s najlošijim svojstvima u nacionalnom fondu zgrada: kad se sagleda ukupan broj stambenih zgrada, on u prosjeku iznosi 28 – 43 % (razlika ovisi o razmatranoj godini i zemljama), no kreće se od 5 do 6 % u Finskoj i Švedskoj do više od 90 % u Cipru. U slučajevima u kojima je moguća usporedba ti su udjeli bili gotovo jednaki u protekle dvije godine.

Nestambene zgrade

Kao što se moglo vidjeti u prethodnim izvješćima i studijama, podaci su općenito manje dostupni za nestambene zgrade nego za stambene zgrade. Naime, samo je 18 zemalja dostavilo neke informacije o fondu nestambenih zgrada u svojim NECPR-ovima (14 država članica navelo je podatke prema broju zgrada, a 14 ih je navelo prema površini poda). Podaci često nedostaju, kao što se može vidjeti u tablici u nastavku.

Tablica 6: Fond nestambenih zgrada – površina poda (izvor: NECPR-ovi za 2023., JRC, 2023.)

Napomene:    n. d. = nije dostupno; u stupcima „S najlošijim svojstvima (%)” i „Razlika od 2020. do 2021.” navode se izračunane vrijednosti (nisu ih dostavile države članice u svojim NECPR-ovima); redak „EU” (izračunan) označava zbroj dostavljenih podataka ili prosjek izračunanog postotka.

Javne zgrade

Kad je riječ o javnim zgradama, dostupnost podataka država članica bila je manja nego za nestambene zgrade, a 12 zemalja navelo je neke informacije u tom polju. U slučaju javnih zgrada udjeli zgrada s najlošijim svojstvima i razlika od 2020. do 2021. u skladu su s onima koji su se razmatrali za nestambene zgrade (za države članice koje su dostavile obje kategorije podataka). U Grčkoj je došlo do povećanja udjela sektora s najlošijim svojstvima, i u smislu broja zgrada i u smislu površine poda, dok je Hrvatska navela znatno smanjenje.

Tablica 7: Fond javnih zgrada – površina poda (izvor: NECPR-ovi za 2023., JRC, 2023.)

Napomene:    n. d. = nije dostupno; u stupcima „S najlošijim svojstvima (%)” i „Razlika od 2020. do 2021.” navode se izračunane vrijednosti (nisu ih dostavile države članice u svojim NECPR-ovima); redak „EU” (izračunan) označava zbroj dostavljenih podataka ili prosjek izračunanog postotka.

4.2.Potrošnja energije

Primarna i krajnja energija

Stopa izvješćivanja o potrošnji energije u sektoru zgradarstva općenito je niska – samo je 12 zemalja navelo informacije u tom polju za primarnu energiju, a u pripadajućim tablicama nedostaje mnogo podataka. Samo su dvije zemlje dostavile potpunu raščlambu po sektorima (stambene, nestambene i javne zgrade), uključujući udio koji se odnosi na zgrade s najlošijim svojstvima.

U svim državama članicama za koje su dostupni podaci za obje godine opći trend ukazuje na blago povećanje potrošnje primarne energije od 2020. do 2021. Situacija se veoma razlikuje u državama članicama: najveće povećanje uočeno je u Finskoj te iznosi 12 % za stambeni i 19 % za nestambeni sektor. Kad se sagleda cjelokupan fond zgrada, potrošnja primarne energije smanjila se u stambenom sektoru u Irskoj, Luksemburgu i Njemačkoj. Ako se razmatraju zgrade s najlošijim svojstvima, potrošnja primarne energije smanjila se u Švedskoj, Hrvatskoj i Litvi, no povećala se u Rumunjskoj (samo za javne zgrade) i Finskoj (samo za stambene zgrade). Znatno se povećala (26 %) za nestambene zgrade u Finskoj.

Podaci o krajnjoj energiji (tablica 8) relativno su potpuniji (gotovo 60 % država članica dostavilo je podatke barem za ukupnu krajnju potrošnju energije u stambenom sektoru 2020.), no velik broj podataka koji nedostaju ograničava mogućnost donošenja općih zaključaka na razini EU-a. Isto tako, kad je riječ o krajnjoj energiji, kratkoročno kretanje ukazuje na opće povećanje uz neke iznimke, kao što su stambeni sektor u Grčkoj i Irskoj te, u većini slučajeva, zgrade s najlošijim svojstvima (što se može povezati s aktivnostima obnove).

Tablica 8: Krajnja potrošnja energije u zgradama – razlika od 2020. do 2021. (izvor: NECPR-ovi za 2023., JRC, 2023.)

4.2.1.Praćenje napretka u vezi s potrošnjom energije

U tablici 9 sažeti su ciljevi i ključne etape za potrošnju energije u zgradama kako ih je navelo 16 zemalja u svojim dugoročnim strategijama obnove za 2020. i NECPR-ovima za 2023. U tablici je prikazan napredak u vezi s krajnjom potrošnjom energije, no za Njemačku, Litvu i Portugal vrijednosti se odnose na potrošnju primarne energije jer su te zemlje izrazile svoje ciljeve i ključne etape u dugoročnim strategijama obnove u obliku potrošnje primarne energije (kako je također prikazano u tablici 1). Većina zemalja pratila je napredak u ostvarenju nacionalnih ciljeva u obliku godišnje krajnje potrošnje energije. Nekoliko je zemalja dostavilo druge pokazatelje povezane s energijom, najčešće posebnu potrošnju energije.

Konkretno, u tablici se slijeva nadesno navode:

–referentne godine i vrijednosti koje su zemlje upotrijebile za utvrđivanje ciljeva za 2030.,

–krajnja potrošnja energije (ili ušteda energije u slučaju Bugarske) koju su navele države članice za 2020. (13 zemalja) i 2021. (11 zemalja),

–ciljevi za 2030. utvrđeni u dugoročnoj strategiji obnove za 2020.,

–ciljevi za 2030. navedeni u NECPR-u.

Tablica 9: Sažetak ciljeva i ključnih etapa za potrošnju energije u zgradama navedenih u dugoročnim strategijama obnove za 2020. i NECPR-ovima za 2023. (izvor: analiza JRC-a na temelju izvješća država članica, 2023.)