EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 26.6.2023.

COM(2023) 344 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Procjena primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive 2013/36/EU

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Procjena primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive 2013/36/EU

1.Uvod

Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća 1 , koja se obično naziva Direktiva o kapitalnim zahtjevima IV (dalje u tekstu: direktiva CRD IV), uspostavljen je okvir EU-a za usklađivanje nacionalnih odredaba koje se odnose na pristup djelatnosti kreditnih institucija i investicijskih društava, modalitete upravljanja njima i njihov nadzor. Donesena je 2013. u okviru zakonodavnog paketa koji obuhvaća Uredbu (EU) br. 575/2013 2 , koja se obično naziva Uredba o kapitalnim zahtjevima (dalje u tekstu: CRR) i kojom se propisuju jedinstvena pravila u vezi s općim bonitetnim zahtjevima.

Paket je donesen u kontekstu sve većeg pritiska javnosti na financijski sektor od početka financijske i dužničke krize 2007., a obuhvaćao je posebne odredbe kojima se nastojalo riješiti pitanje tog pritiska kako bi se ponovno zadobilo povjerenje europskih građana i poreznih obveznika u cijeli financijski sektor.

Stoga se radi „veće transparentnosti” 3 člankom 89. („Izvješćivanje po državama”) direktive CRD IV od država članica zahtijevalo da osiguraju da kreditne institucije i investicijska društva (dalje u tekstu „institucije”) obuhvaćeni tim zakonodavnim okvirom objavljuju određene informacije, i financijske i nefinancijske prirode, o svojim djelatnostima.

Ovo je izvješće sastavljeno u skladu s člankom 89. stavkom 6. direktive CRD V 4 , u kojem se od Komisije zahtijeva da preispita jesu li informacije povezane s obvezom izvješćivanja po državama i dalje primjerene i treba li dodati druge relevantne informacije. Nadalje, njime se predviđa obveza podnošenja rezultata te procjene Europskom parlamentu i Vijeću kako bi se razmotrila mogućnost zakonodavnog prijedloga.

U procjeni, koja se temelji na unutarnjem preispitivanju koje provodi Komisija, uvažavaju se nalazi popratne studije 5 koju je proveo vanjski izvođač. Provedeno je savjetovanje s EBA-om, EIOPA-om i ESMA-om.

Metodologija koju je vanjski izvođač primijenio za prikupljanje i procjenu podataka temelji se na kombinaciji analize dokumentacije, analize prava, razgovora, anketa i analize uzoraka: relativno nizak odaziv institucija i dionika koji su pozvani da sudjeluju u tom postupku ograničenje je koje treba uzeti u obzir u ovoj procjeni.

2.Kontekst uvođenja zahtjeva za izvješćivanje po državama

Zbog posljedica globalne financijske krize (2007.–2009.) i dužničke krize koja je pogodila europodručje (2010.–2012.) povjerenje javnosti u financijski sustav palo je na vrlo nisku razinu. Institucije su povezivane s početkom krize te je opće nepovjerenje raslo jer se uvelike smatralo da financijske institucije omogućuju izbjegavanje plaćanja poreza.

Europski parlament u tom je smislu predložio izmjenu Prijedloga direktive CRD IV Komisije uvođenjem zahtjevâ za transparentnost 6 . Ta je inicijativa dovela do članka 89., kojim se nastojalo ponovno zadobiti povjerenje povećanjem „transparentnosti u vezi s poslovanjem institucija, a posebno u vezi s ostvarenom dobiti, plaćenim porezima i primljenim subvencijama.” 7 Zahtjevi za izvješćivanje po državama navedeni su u točkama od (a) do (f) članka 89. stavka 1., a glase kako slijedi:

(a) naziv (nazive), vrstu djelatnosti i geografski položaj;

(b) promet;

(c) broj zaposlenika na osnovi ekvivalenta punom radnom vremenu;

(d) dobit ili gubitak prije oporezivanja;

(e) porez na dobit ili gubitak;

(f) primljene javne subvencije.

Svaka država članica od institucija zahtijeva objavu navedenih informacija:

-po državama: u odnosu na svaku jurisdikciju u kojoj izvještajni subjekt djeluje i

-godišnje: na konsolidiranoj osnovi za financijsku godinu.

Kako je predviđeno člankom 89. stavkom 4., navedene informacije objavljuju se, ako je moguće, kao prilog godišnjim financijskim izvještajima ili, ako je primjenjivo, konsolidiranim financijskim izvještajima predmetne institucije.

Komisija je 2014. u skladu s člankom 89. stavkom 3. provela opću procjenu mogućih negativnih gospodarskih posljedica javne objave tih informacija, uključujući utjecaj na konkurentnost, ulaganja i raspoloživost kredita te stabilnost financijskog sustava 8 . U dobivenom izvješću Komisija je zaključila da je malo vjerojatno da će zahtjevi za objavu iz članka 89. stavka 1. direktive CRD IV imati znatan negativan gospodarski učinak. Naprotiv, u procjeni je istaknut pozitivan utjecaj obveze izvješćivanja po državama na transparentnost i odgovornost sektora financijskih usluga u EU-u te na povjerenje javnosti u sektor.

3.Procjena primjerenosti zahtjeva za izvješćivanje po državama

Države članice su nakon donošenja direktive CRD IV 2013. morale od financijskih institucija zahtijevati da do 1. siječnja 2015. objave informacije povezane s obvezom izvješćivanja po državama. Sve su države članice EU-a prenijele članak 89. stavak 1. direktive CRD IV u nacionalno pravo 9 . Zahtjevi za izvješćivanje po državama stoga su obvezni i u potpunosti se primjenjuju kako su preneseni u nacionalna zakonodavstva od 1. siječnja 2015.

U skladu s odredbama članka 89. stavka 6. direktive CRD V ovo izvješće obuhvaća procjenu primjerenosti zahtjeva za izvješćivanje po državama, posebno provjerom služe li općoj svrsi omogućivanja javnog nadzora uz osiguranje otpornosti sektora i treba li ih revidirati ili dopuniti drugim relevantnim informacijama kako bi se i dalje poticala transparentnost institucija.

U ovom će se poglavlju procijeniti pravna i praktična provedba članka 89. stavka 1. Prvo će se dati pregled načela i načina objave (odjeljak 3.1.) Potom će se svaki zahtjev za izvješćivanje po državama zasebno preispitati (odjeljak 3.2.). Ako se utvrde posebni problemi, razmotrit će se moguće prilagodbe zakonodavnog teksta na prijedlog vanjskog izvođača. Informacije povezane s obvezom izvješćivanja po državama potom će se u skladu sa smjernicama 10 i paketom instrumenata za bolju regulativu procijeniti na temelju pet standardnih kriterija kojima se provjerava uspješnost intervencija EU-a (odjeljak 3.3.), a to su:

·djelotvornost u postizanju ciljeva CRD-a,

·učinkovitost u upotrebi sredstava u odnosu na moguće administrativne troškove,

·stalna relevantnost obveznih zahtjeva i ciljeva CRD-a,

·unutarnja i vanjska usklađenost,

·dodana vrijednost na razini Unije.

3.1.    Provedba članka 89. stavka 1. direktive CRD IV: horizontalna pitanja

Raščlamba informacija: poslovna jedinica i objavljivanje po državama

Glavno načelo objavljivanja po državama podrazumijeva da informacije koje se objavljuju moraju odražavati razinu detalja u skladu s nacionalnom jurisdikcijom u kojoj predmetna institucija ima poslovnu jedinicu. Kao što je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) 11 razjasnilo, izraz „poslovna jedinica” treba se široko tumačiti tako da obuhvaća društva kćeri, podružnice i druge relevantne subjekte s pomoću kojih je institucija fizički prisutna u određenoj zemlji, bilo u državi članici ili trećoj zemlji. Međutim, unatoč EBA-inu razjašnjenju čini se da države članice i dalje nisu sigurne trebaju li europske podružnice institucija izvan EGP-a postupati u skladu s obvezom izvješćivanja po državama niti postoji dosljedno tumačenje tog izraza u državama članicama.

Većina institucija iz EU-a koje su aktivne u više zemalja djeluje u skladu sa zahtjevima za izvješćivanje po državama i uključuje relevantne informacije o svojim subjektima u izvješće po državama. Međutim, treba napomenuti da je približno 90 % institucija u EU-27 aktivno samo na domaćem tržištu i nema strane podružnice ili društva kćeri ili su i same društva kćeri neke međunarodne banke. To znači da je od približno 4 600 12 kreditnih institucija (podaci iz srpnja 2021. 13 ) obuhvaćenih člankom 89. 14 zapravo samo otprilike njih 600 uvelike relevantno u smislu obveze izvješćivanja po državama.

S obzirom na činjenicu da je većina institucija EU-a aktivna samo u svojoj državi članici i kako bi se razjasnio položaj europskih podružnica institucija izvan EGP-a, moglo bi biti korisno razmotriti da se zahtjevi za izvješćivanje po državama usmjere na institucije koje posluju u nekoliko država članica ili u nadležnosti država članica i trećih zemalja.

Moglo bi biti korisno razjasniti i da izraz „poslovna jedinica” treba obuhvaćati i društva kćeri i podružnice. Time bi se omogućilo da se podružnice smatra dijelom poslovanja u državi članici ili poreznoj jurisdikciji (izvan EU-a) u kojoj su aktivne.

Naposljetku, moglo bi se razjasniti da se o djelatnostima u izvanteritorijalnim financijskim središtima i poreznim oazama izvješćuje s upućivanjima na te porezne jurisdikcije, a ne na suverene države čiji su dio.

Godišnje izvješćivanje: opseg konsolidacije 

U članku 89. stavku 1. direktive CRD IV općenito se navodi „konsolidirana osnova” a da se dodatno ne razjašnjava pristup koji bi se trebao primijeniti. Zbog toga postoji mogućnost da se tumači da opseg konsolidacije treba biti na bonitetnoj ili na računovodstvenoj osnovi. EBA je razjasnila da je riječ o bonitetnom opsegu konsolidacije pri čemu je državama članicama dopušteno „odrediti veći opseg konsolidacije”. Usto, EBA je pozvala institucije da jasno navedu opseg konsolidacije koji se primjenjuje 15 . U praksi većina institucija izvješćuje u skladu s računovodstvenom osnovom. Nadalje, odstupanje koje se nudi jako velikim institucijama u Direktivi 2021/2101 16 kako bi se izbjeglo dvostruko izvješćivanje uvjetovano je time da se opseg izvješćivanja institucije temelji na računovodstvenim načelima.

Osim toga, čini se da države članice tumače članak 89. tako da nisu samo matične institucije dužne izvješćivati, nego i njihova europska društva kćeri. Moguće objašnjenje moglo bi se povezati sa zahtjevom koji se odnosi na izvješćivanje samo na razini krajnjeg matičnog društva kako bi se izbjeglo dvostruko izvješćivanje.

Načini objave: format za dostavljanje informacija

Člankom 89. stavkom 4. direktive CRD IV predviđeno je da se informacije povezane s obvezom izvješćivanja po državama trebaju objaviti, ako je moguće, kao prilog godišnjim financijskim izvještajima ili, ako je primjenjivo, konsolidiranim financijskim izvještajima predmetne institucije. Zakonodavstvom EU-a nisu predviđene daljnje upute o izvještajnom formatu koji se treba upotrijebiti za objavu informacija te nema usklađenog predloška na razini Unije. Ako nema posebnih smjernica kojima se predviđa standardizirani pristup EU-a, izvještajne institucije mogu osmisliti svoj format ili predložak, što može utjecati na dosljednost dostavljenih informacija.

Većina institucija postupa u skladu s tom odredbom tako da dostavlja informacije povezane s obvezom izvješćivanja po državama u obliku bilješke ili priloga godišnjem financijskom izvještaju, dok neke institucije pripremaju posebno izvješće po državama. Nadalje, tijekom studije je utvrđeno da godišnji izvještaji nisu uvijek dostupni na poslovnim internetskim stranicama predmetnih kreditnih institucija.

Kako bi se dodatno poboljšala dostupnost i usporedivost informacija, moglo bi se razmotriti uvođenje standardnih predložaka i usklađivanje postupaka izvješćivanja. Točnije, institucije bi mogle sustavno objavljivati izvješća po državama na svojim poslovnim internetskim stranicama, a ako je institucija uvršteno društvo, izvješće po državama moglo bi se i sustavno prilagati godišnjem izvještaju umjesto da se sastavlja posebno izvješće.

3.2. Informacije koje se trebaju objaviti

Naziv (nazivi), vrsta djelatnosti i geografski položaj

Prva skupina informacija, utvrđena u članku 89. stavku 1. točki (a), isključivo je opisna. Njezino je tumačenje od iznimne važnosti jer se njime utvrđuje opseg objavljivanja za izvješćivanje po državama i stoga i opseg drugih mjerljivih informacija navedenih u članku 89. stavku 1. S formalnog gledišta, doslovno su je prenijele sve države članice te većina institucija postupa u skladu sa zahtjevom za objavu.

Neki od problema povezanih s tumačenjem odnose se na sljedeće: prirodu aktivnosti, pri čemu je institucijama dano pravo da same odlučuju o svojem odabiru kategorija, koje mogu uključivati kategorije kao što su maloprodaja, trgovačka društva, veleprodaja, leasing, gradnja nekretnina itd.; ili geografski položaj, posebno u vezi s područjima povezanima s poreznim oazama i izvanteritorijalnim financijskim središtima 17 , pri čemu manji broj institucija objavljuje informacije po suverenitetu umjesto po državi.

Promet

Člankom 89. stavkom 1. točkom (b) direktive CRD IV od institucija se zahtijeva da jednom godišnje objave informacije o prometu po državi članici i po trećoj zemlji. Pri prijenosu tog zahtjeva samo je nekoliko država članica ponudilo detaljniju definiciju.

U skladu s EBA-inim objašnjenjima 18 izraz „promet” trebao bi se u bankarskom sektoru smatrati „neto bankarskom dobiti”. Velika većina banaka poštuje EBA-ine upute i izvješćuje o neto prihodima (uzimajući u obzir, primjerice, neto kamatni prihod, neto prihod od provizija).

Stoga bi se, radi osiguranja dodatne pravne sigurnosti i usklađene i usporedive provedbe članka 89. stavka 1. točke (b), izraz „promet” mogao zamijeniti izrazom „neto prihodi od poslovanja” (uključujući neto kamatni prihod, neto prihod od naknada i provizija, neto prihod od ulaganja i druge prihode od poslovanja).

Broj zaposlenika na osnovi ekvivalenta punom radnom vremenu

Zahtjev za izvješćivanje iz članka 89. stavka 1. točke (c) direktive CRD IV obuhvaća „broj zaposlenika na osnovi ekvivalenta punom radnom vremenu” (EPRV). Sve države članice doslovno su ga prenijele te je njegovo tumačenje neosporivo jer se njime jasno definira pristup koji se treba primijeniti, odnosno EPRV (broj sati koji se smatra punim radnim vremenom) umjesto broja popunjenih radnih mjesta (broj pojedinačnih zaposlenika), što je alternativna definicija koja se uobičajeno primjenjuje.

Opća primjena definicije EPRV-a u izvješćima po državama olakšava usporedbu brojki. Međutim, s obzirom na to da je u financijskim izvještajima većine banaka broj zaposlenika naveden kao broj popunjenih radnih mjesta, to može utjecati na usporedivost. Usto, u financijskim su izvještajima informacije uglavnom navedene u obliku godišnjeg prosjeka, dok u izvješćima po državama može biti naveden broj zaposlenika na kraju godine.

S obzirom na ta opažanja, taj zahtjev mogao bi se revidirati kako bi se osigurala dosljednost s računovodstvenim zahtjevima ili kako bi bio specifičan za obvezu izvješćivanja po državama, među ostalim kako je donesen u skladu s Direktivom 2021/2101.

Dobit ili gubitak prije oporezivanja

Člankom 89. stavkom 1. točkom (d) direktive CRD IV od institucija se zahtijeva da u izvješće po državama uključe „dobit ili gubitak prije oporezivanja”. Sve su države članice dovršile prijenos tog zahtjeva te je njegovo tumačenje jasno u smislu definicije i područja primjene: sve izvještajne institucije uključuju to u izvješću po državama i, u većini slučajeva, informacije su dosljedne s brojkama iz financijskog izvještaja.

Međutim, izraz „dobit ili gubitak prije oporezivanja” može se i promijeniti u „dobit ili gubitak prije oporezivanja poslovnih prihoda” kako bi se izbjeglo da se bilo koji porezi osim poreza na dobit uzimaju u obzir i da se točno izračunaju efektivne stope poreza na dobit.    

Porez na dobit ili gubitak

Izravno povezano s prethodno navedenim, članak 89. stavak 1. točka (e) direktive CRD IV odnosi se na objavu „poreza na dobit ili gubitak”. Prenošenje tog zahtjeva u nacionalno zakonodavstvo dovršen je i sve izvještajne institucije uključuju informacije o oporezivanju u izvješće po državama u skladu s brojkama iz financijskih izvještaja.

Tumačenje tog zahtjeva ovisi o tome temelji li se izračun poreza na dobit na obračunskom (porezi za koje je nastala obveza) ili na gotovinskom računovodstvu (plaćeni porezi). EBA je radi transparentnosti i usporedivosti preporučila dostavu zasebnih informacija upotrebom i obračunskog i gotovinskog načela, primjerice onih koji se upotrebljavaju u okviru MRS-a 12 Porez na dobit 19 . Međutim, većina institucija sama odabire ili gotovinsku ili obračunsku metodu, čime se smanjuje usporedivost informacija u izvješćima po državama. Kako bi se olakšala procjena efektivne stope poreza i poboljšala usporedivost brojki po državama i institucijama, zahtjev u vezi s „porezom na dobit ili gubitak” mogao bi se podrobnije odrediti tako da se od institucija zahtijeva da objave dva porezna pokazatelja, „obračunani porez na dobit (tekuća godina)” i „plaćeni porez na dobit (tekuća godina)”.

Primljene javne subvencije

Posljednji na popisu zahtjeva za izvješćivanje po državama zahtjev je koji se odnosi na dostavu informacija o „primljenim javnim subvencijama”, kako je propisano člankom 89. stavkom 1. točkom (f). Ta je informacija prenesena u sva nacionalna zakonodavstva.

Izraz „javna subvencija” obično se odnosi na financijski doprinos koji daje država ili javno tijelo u korist primatelja. Države članice nisu usuglašene o tome treba li ta definicija uključivati sve vrste „bespovratnih sredstava”, ili „državne potpore” (kao što su zajmovi, porezne olakšice, darovi ili izuzeća), a EBA nije razmotrila tumačenje tog izraza u kontekstu izvješća po državama. Neizvjesna je i provedba jer većina institucija nije utvrdila definicije za javne subvencije niti objavljuje iznose primljenih subvencija po državama. U tom smislu i kako bi se izbjegla nesigurnost u vezi sa značenjem, izraz „primljene javne subvencije” mogao bi se definirati kako bi se osiguralo da subvencije uključuju bespovratna sredstva i državnu potporu.

Za kraj ovog dijela moglo bi se razmotriti poboljšanje dosljednosti zahtjeva za izvješćivanje po državama usklađivanjem općeg teksta članka 89. stavka 1., prema potrebi, s računovodstvenim zahtjevima i jasnijim tekstom iz drugih relevantnih zakonodavnih akata. Time bi se omogućilo rješavanje nekih problema povezanih s tumačenjem i osiguralo da institucije u cijelom EU-u usklađeno provode zahtjeve.

3.2. Procjena obveze izvješćivanja po državama

Djelotvornost: sveukupno povećanje povjerenja javnosti

Cilj je obveze izvješćivanja po državama ponovno stjecanje povjerenja građana u financijski sektor. Taj se cilj postiže:

·povećanjem transparentnosti u vezi s poslovanjem institucija, uključujući ostvarenu dobit, plaćene poreze i primljene subvencije, i

·doprinosom poticanju korporativne odgovornosti prema dionicima i društvu 20 .

U tu svrhu informacije dostavljene u izvješću po državama imaju bitnu ulogu u poboljšanju ugleda financijskog sustava omogućujući svim građanima pristup ključnim informacijama koje izravno i javno dijele same institucije.

Sveukupna provedba zahtjeva iz članka 89. stavka 1. koju obavljaju institucije pridonijela je tomu da osnovne informacije o geografskom položaju djelatnosti financijskih institucija i njihovim poreznim praksama budu javno dostupne. Uvođenje obveze izvješćivanja po državama je za građane, porezne obveznike i nevladine organizacije koristan alat za bolju informiranost javnosti o tom području i promicanje odgovornog postupanja institucija u odnosu na društvo 21 .

Kad je riječ o postizanju cilja obveze izvješćivanja po državama, gotovo desetljeće od kraja financijske i dužničke krize povjerenje u financijski sustav općenito 22 je poraslo. Prema Edelmanovu barometru povjerenja 23 zabilježeno je da je 2021. globalno povjerenje u financijski sustav bilo veće za 8 % u usporedbi s 2012., dosegnuvši 52 %. Prema Ipsosovu izvješću o globalnom povjerenju 24 zabilježen je i porast povjerenja u banke (20 % u 2018. u odnosu na 28 % u 2021.).

Nadalje, savjetovanje koje je proveo vanjski izvođač i koje je obuhvaćalo ciljane razgovore i druge ankete potvrdilo je opći zaključak o boljem mišljenju o institucijama u odnosu na doba prije obveze izvješćivanja po državama 25 . Banke vjeruju da je veća transparentnost koja je posljedica svih zahtjeva za objavu pridonijela većem povjerenju građana u bankarski sektor. Pozitivan učinak potvrdila su i porezna tijela, nadzorna tijela za bankarstvo i nevladine organizacije.

Međutim, točan doprinos zahtjeva za objavu u okviru obveze za izvješćivanje po državama većem povjerenju u bankarski sektor i dalje je teško utvrditi. Nakon financijske krize zakonodavac Unije poduzeo je inicijative kako bi financijski i bankarski sektor postali otporniji. Konkretnije, ojačao je regulatorni okvir bankarskog sektora uvođenjem jedinstvenog nadzornog mehanizma za banke u europodručju, revidiranjem pravila za izračun kapitalnih zahtjeva i utvrđivanjem novog okvira za urednu sanaciju banaka.

Informacije iz članka 89. stavka 1. točaka od (a) do (f) općenito se smatraju primjerenima za predviđenu svrhu i nema potrebe za dodavanjem novih pokazatelja 26 . Međutim, u ovom se izvješću navode i moguće prilagodbe kako bi se dodatno razjasnili upotrijebljeni koncepti.

Učinkovitost: koristi veće od troškova

S obzirom na uvođenje obveze izvješćivanja po državama izvještajne institucije morale su uložiti trud i sredstva kako bi poštovale obvezne zahtjeve. Točnije, u početnoj fazi institucije su trebale jednokratno uložiti sredstva u razvoj novog sustava, primjerice, definiranjem izvještajnog formata, prilagodbom računovodstvenog softvera potrebnim informacijama i osposobljavanjem osoblja kako bi znalo obavljati zadatke povezane s dostavom podataka. Troškovi povezani s izvješćivanjem po državama povećavaju se u skladu s nekoliko čimbenika, kao što je veličina izvještajne institucije, složenost organizacijske strukture ili broj obuhvaćenih zemalja. Administrativni troškovi ovise i o načinu objave, a učinkovitost je veća ako je izvješće po državama uključeno u godišnji izvještaj umjesto da se priprema kao poseban dokument.

U skladu s procjenama u okviru vanjske popratne studije 27 troškovi za institucije koje podliježu zahtjevima za izvješćivanje po državama iz članka 89. stavka 1. zanemarivi su: iskazani u odnosu na promet, znatno su ispod jednog postotnog boda. Nadalje, njihov iznos smanjuje se nakon prve godine kad se uvede metoda izvješćivanja 28 . Treba napomenuti i da bi, da nema obveze izvješćivanja po državama, mnoge institucije svejedno snosile većinu tih administrativnih troškova za, primjerice, poslovno izvješćivanje ili dostavljanje izvješća poreznim tijelima u skladu s nacionalnim pravom kojim se provodi mjera 13. projekta BEPS OECD-a.

Općenito, dokazani pozitivni učinak i na institucije i na društvo u vezi s obvezama izvješćivanja uvelike nadilazi male troškove potrebne za provedbu izvješćivanja po državama. S obzirom na relativno vrlo male administrativne troškove za kreditne institucije, ne postoji razlog za skraćivanje popisa informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1.

Stalna relevantnost s obzirom na sadašnje i buduće potrebe

Osam godina nakon uvođenja obveznog izvješćivanja po državama u okviru direktive CRD IV poraslo je povjerenje u financijski sustav. Međutim, napori koji se ulažu u ponovnu izgradnju povjerenja u financijski sustav ometeni su zbog nedavnih skandala povezanih s porezima i pranjem novca kao što su Offshore Leaks (2013.), Luxembourg Leaks (2014.), Swiss Leaks (2015.), Panamski dokumenti (2016.), Rajski dokumenti (2017.) i Pandorini dokumenti (2021.).

Osim toga, navedeni Edelmanov barometar povjerenja pokazuje da je 2021. globalni indeks povjerenja pao za 4 % u odnosu na 2020. Neki od najvećih padova u povjerenju zabilježeni su u europskim zemljama kao što su Španjolska (–9 %), Irska (–7 %) i Francuska (–7 %), a blago povećanje zabilježeno je u Italiji i Njemačkoj (+1 %) 29 .

U tom bi smislu trebalo napomenuti da se pozitivan učinak koji izvješćivanje po državama ima na poboljšanje ugleda institucija povećanjem informiranosti o njihovim djelatnostima događa u širem političkom i pravnom kontekstu u kojem se nastoji promicati porezna transparentnost 30 . Sama direktiva CRD IV pruža dodatne mjere transparentnosti, kao što je objava informacija o upravljanju i primicima članova odbora, koje mogu pridonijeti ponovnoj izgradnji povjerenja građana.

Iako su ciljevi povezani s izvješćivanjem po državama i dalje relevantni, pojavili su se novi izazovi i utvrđeni su novi prioriteti u programu EU-a: u sve globalnijem, mobilnijem i digitalnijem gospodarstvu složeniji poslovni modeli i korporativne strukture olakšavaju premještanje dobiti. OECD je u listopadu 2015. kao odgovor na to pokrenuo akcijski plan o BEPS-u (smanjenje porezne osnovice i premještanje dobiti, eng. „Base Erosion and Profit Shifting”) u kojem se predlažu novi standardi kojima se nastoji provesti reforma sustava kako bi se porez na dobit plaćao tamo gdje se odvija gospodarska djelatnost. Usto, Komisija je provela nekoliko inicijativa, kao što je paket mjera za borbu protiv izbjegavanja plaćanja poreza 31 koji obuhvaća Direktivu o suzbijanju izbjegavanja poreza (ATAD 1 i 2) 32 , kako bi se smanjilo izbjegavanje plaćanja poreza u EU-u. Komisija je u svibnju 2021. objavila program EU-a za poreznu politiku s nekoliko prijedloga za oporezivanje poduzeća, uključujući novi prijedlog za godišnje objavljivanje efektivne stope poreza na dobit nekih velikih poduzeća koja posluju u EU-u. Kako bi se suzbilo izbjegavanje plaćanja poreza, Europski parlament i Vijeće donijeli su u studenome 2021. Direktivu o javnom izvješćivanju po zemljama, kojom su uvedena pravila izvješćivanja za jako velika multinacionalna poduzeća i njihova društva kćeri (s godišnjim prihodima većima od 750 milijuna EUR) koja će morati javno objavljivati iznos poreza koji plaćaju u svakoj državi članici EU-a.

U tim promjenjivim uvjetima stalnu relevantnost izvješćivanja po državama potvrđuje 33 šira javnost, posebno potrošači i građani, kao i određene skupine dionika, kao što su:

·sindikati, koji ističu koliko je radnicima koje zastupaju važno imati informacije o poreznom postupanju poduzeća za koja rade,

·mala i srednja poduzeća, koja javnu objavu smatraju nužnom da se osiguraju jednaki uvjeti na tržištu i spriječi da velika poduzeća stječu nepoštenu konkurentsku prednost,

·ulagatelji, na čije odluke mogu utjecati informacije o korporativnoj odgovornosti,

·gospodarstva u razvoju, za koje je izvješćivanje po državama alat kojim se jača fiskalna odgovornost i izbjegava zloupotreba koju provode nedemokratske zemlje,

·javna tijela i na nacionalnoj razini i na razini EU-a kojima je javna objava ključan alat za poticanje oblikovanja politika i donošenja odluka.

Unutarnja i vanjska usklađenost izvješćivanja po državama i sve veća primjena načela izvješćivanja po državama

U specifičnom kontekstu paketa CRR/CRD članak 89. o izvješćivanju po državama nije jedina odredba u kojoj je riječ o obveznoj dostavi informacija koje institucije trebaju javno objaviti. Druge odredbe koje se odnose na javno objavljivanje su članak 90. direktive CRD IV, u kojem je obuhvaćena objava informacija o povratu na imovinu u godišnjim izvještajima, i dio osmi CRR-a, u kojem su navedene informacije koje se trebaju objaviti u godišnjem financijskom izvještaju. Međutim, ni u članku 90. ni u dijelu osmom ne zahtijeva se izvješćivanje po državama.

U smislu unutarnje dosljednosti članak 89. može se stoga smatrati samostalnom odredbom s minimalnim poveznicama s drugim dijelovima istog zakonodavnog okvira.

Procjena vanjske usklađenosti, u kojoj se razmatrao način međudjelovanja obveze izvješćivanja po državama iz direktive CRD IV s drugim zakonodavnim aktima koji imaju iste ciljeve politike, pokazala je moguće sinergije i preklapanja.

Nakon stupanja na snagu Uredbe o investicijskim društvima 34 i Direktive o investicijskim društvima 35 (IFD) samo investicijska društva 1. kategorije 36 i 1. kategorije minus 37 moraju, prema potrebi, postupati u skladu s CRR-om i CRD-om. Investicijska društva 2. kategorije moraju postupati u skladu sa zahtjevima navedenima u članku 27. IFD-a. Popis informacija koje se trebaju objaviti u skladu s tim člankom jednak je popisu iz članka 89. stavka 1., pri čemu je jedina iznimka prvi zahtjev („geografski položaj” zamijenjen je „lokacijom svakog društva kćeri i podružnice”).

Postoje velike sličnosti između obveze izvješćivanja po državama iz direktive CRD IV i one iz nedavno donesene Direktive o javnom izvješćivanju po zemljama, i u smislu ciljeva (povećanje transparentnosti poduzeća i poboljšanje javnog nadzora) i u smislu načela objave (vrste informacija koje se moraju dostaviti, načelo izvješćivanja po državama). Direktiva je donesena kao odgovor na razne porezne skandale koji su otkriveni oko 2015. i primjenjuje se na velika multinacionalna poduzeća (s barem 750 milijuna EUR konsolidiranog prihoda). U tom novijem zakonodavnom aktu, kojim se mijenja Direktiva 2013/34, u novom članku 48.c stavku 2. poglavlja 10.a navodi se popis zahtjeva koji u velikoj mjeri odgovaraju informacijama iz članka 89. stavka 1. CRD-a IV. Međutim, informacije koje se objavljuju na temelju poglavlja 10.a formulirane su detaljnije od izraza upotrijebljenih u članku 89. CRD-a IV, čime se uklanjaju poteškoće u tumačenju članka 89. Kad je riječ o području primjene, nova Direktiva usmjerena je na jako velika poduzeća 38 , dok su člankom 89. direktive CRD IV obuhvaćene kreditne institucije te sistemska i velika investicijska društva. Za institucije koje bi mogle biti obuhvaćene područjem primjene obaju okvira, u novoj je Direktivi uključena posebna odredba, konkretno članak 48.b stavak 3., kako bi se izbjeglo moguće dvostruko objavljivanje u okviru obveze izvješćivanja po državama. Kako bi se poboljšala dostupnost i usporedivost informacija, izmijenjenom Računovodstvenom direktivom zahtijeva se da izvješće po državama bude sastavljeno upotrebom zajedničkog predloška i strojno čitljivih elektroničkih formata za izvještavanje.

Obveza izvješćivanja po državama na međunarodnoj razini određena je i mjerom 13. projekta BEPS OECD-a 39 (koja je u EU-u provedena Direktivom Vijeća (EU) 2016/881 u pogledu obvezne automatske razmjene informacija u području oporezivanja (DAC4) među poreznim tijelima). Međutim, informacije u skladu s mjerom 13. projekta BEPS i DAC-om 4 ne moraju se staviti na raspolaganje javnosti. DAC4 primjenjuje se na multinacionalna poduzeća (MNP-ovi) koja se nalaze u EU-u ili na rezidentne subjekte skupine MNP-ova u EU-u, s ukupnim konsolidiranim prihodom većim od 750 milijuna EUR u prethodnom obračunskom razdoblju. Izvješće po državama uključuje informacije za subjekte skupine MNP-ova u svakoj poreznoj jurisdikciji, uključujući pokazatelje kao što su prihod povezanih strana, zaposlenici i imovina za procjenu zahtjevâ znatnog dijela djelatnosti, i obuhvaća veći broj pokazatelja od onih koji su navedeni u članku 89. stavku 1.

Novi porezni standard Globalne inicijative za izvješćivanje (GRI 207), koji je 2021. stupio na snagu u području izvješćivanja, prvi je i jedini globalno primjenjiv dobrovoljni standard javnog izvješćivanja za poreznu transparentnost. Njime su postavljena očekivanja za objavu plaćenih poreza u skladu s izvješćivanjem po državama zajedno s poreznom strategijom i upravljanjem. Neka multinacionalna poduzeća već dobrovoljno objavljuju informacije o porezima na razini države. Standard se primjenjuje na sve organizacije (velike ili male, privatne ili javne) koje smatraju da je porez bitna tema o kojoj treba izvješćivati. Zahtjevi za obvezno objavljivanje informacija (čiji popis može dobrovoljno uključiti izvještajni subjekt) djelomično se preklapaju s onima utvrđenima u članku 89. CRD-a IV. S obzirom na neusklađenost ta dva sustava izvješćivanja, za institucije obuhvaćene područjem primjene CRD-a IV koje odluče objavljivati i u skladu sa standardom GRI 207 izvješćivanje je veći teret.

Procjena sveukupno pokazuje opću vanjsku usklađenost i nepostojanje proturječnosti između obveze izvješćivanja po državama iz direktive CRD IV i nedavno donesene obveze javnog izvješćivanja po državama. Oba instrumenta imaju iste ciljeve povećanja korporativne transparentnosti i poboljšanja javnog nadzora. Nekim drugim alatima, kao što je DAC4, nastoji se spriječiti prekogranično izbjegavanje plaćanja poreza. U tu svrhu DAC4 ima dodatne pokazatelje koji su katkad precizniji od onih iz članka 89. direktive CRD IV za postizanje tih specifičnih ciljeva.

Europska dodana vrijednost izvješćivanja po državama kao ključan korak prema većoj globalnoj transparentnosti

Razlog uključivanja obveze izvješćivanja po državama u direktivu CRD IV bila je potreba za ponovnim stjecanjem povjerenja građana EU-a nakon globalne financijske krize. U tom je smislu EU predložio uvođenje obveznih izvještajnih zahtjeva kao alata za poticanje transparentnosti u financijskom sustavu, pri čemu se pozornost usmjerava na prekogranične djelatnosti institucija. Osam godina nakon stupanja na snagu zahtjeva za izvješćivanju po državama ta obveza objavljivanja pokazala se bitnim čimbenikom za povećanje transparentnosti poslovanja institucija, a stoga i za ponovno stjecanje povjerenja društva.

I nacionalni dionici i dionici EU-a s kojima se izvođač savjetovao 40 jasno su istaknuli da bi se nacionalnim intervencijama, da nema zahtjeva za izvješćivanje po državama iz članka 89. direktive CRD IV, samo do određene mjere moglo povećati povjerenje građana u financijski sektor. Oni usklađenost na razini EU-u smatraju prednošću, a prekograničnu usporedivost prednošću koja građanima i civilnom društvu omogućuje analizu i nadzor financijskog sektora.

4.Zaključci

Procjena odredaba o izvješćivanju po državama koje su utvrđene u članku 89. stavku 1. direktive CRD IV pokazuje da javna objava obveznih informacija dobro funkcionira u kontekstu predmetne politike: pokazalo se da svi navedeni zahtjevi pomažu u ponovnoj izgradnji povjerenja u financijski sektor povećanjem transparentnosti poslovanja institucija i jačanjem otpornosti sektora.

Iako se u posljednjih nekoliko godina opće mišljenje građana i dionika EU-a o financijskom sustavu uvelike popravilo, povjerenje u sektor i dalje nije na razini na kojoj je bilo prije krize 41 . Stoga je ponovna izgradnja povjerenja u financijski sektor i dalje prioritet. Osim toga, izvješćivanje po državama i dalje je bitno za javni nadzor smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti. EU se treba dodatno zalagati za promicanje transparentnosti i povećanje informiranosti javnosti o tom području s obzirom na nove izazove koji su se nedavno pojavili. To se, primjerice, odnosi na sve složenije poslovne modele povezane s globaliziranim digitalnim gospodarstvom.

Kad je riječ o administrativnom opterećenju, procjenjuje se da su troškovi koje izvještajni subjekti snose kako bi postupali u skladu s obvezom izvješćivanja po državama zanemarivi, dok su koristi za šire društvo mnogo veće od troškova. Nadalje, i da nema zahtjeva za izvješćivanje po državama iz direktive CRD IV, administrativni troškovi nastajali bi svejedno, primjerice za poslovno izvješćivanje ili dostavljanje izvješća poreznim tijelima u skladu s DAC-om 4.

Odredbe iz članka 89. stavka 1. usklađene su s drugim dijelovima zakonodavstva EU-a kojima se nastoje postići ciljevi povećanja transparentnosti i poboljšanja javnog nadzora, kao što je Direktiva (EU) 2021/2101.

Iako se u izvješću navodi da ima prostora za poboljšanje, ni aktivnosti savjetovanja koje je proveo izvođač pripremajući ovo izvješće ni drugi izvori ne pokazuju da relevantni dionici trenutačno imaju želju za ponovnim razmatranjem odredaba. Procjenom članka 89. stavka 1. direktive CRD IV utvrđeno je da je provedba obveze izvješćivanja po državama općenito primjerena i svrsishodna. Za građane, porezna tijela i razne dionike u EU-u javna objava obveznih zahtjeva i dalje je ključan alat za povećanje informiranosti javnosti o tom području i pridonosi promicanju odgovornog postupanja institucija u odnosu na društvo.

(1)

Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ.

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013L0036&from=HR  

(2)

Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012.

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32013R0575&from=HR  

(3)

Vidjeti uvodnu izjavu 52. direktive CRD IV.

(4)

Direktiva (EU) 2019/878 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o izmjeni Direktive 2013/36/EU u pogledu izuzetih subjekata, financijskih holdinga, mješovitih financijskih holdinga, primitaka, nadzornih mjera i ovlasti te mjera za očuvanje kapitala.

EUR-Lex - 32019L0878 - HR - EUR-Lex (europa.eu)

(5)

 Study on the Adequacy of the Information to be Disclosed under Article 89(1) of the Capital Requirements Directive IV (Studija o primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive o kapitalnim zahtjevima IV) Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(6)

Izvješće o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima i izmjeni Direktive 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o dodatnom nadzoru kreditnih institucija, društava za osiguranje i investicijskih društava u financijskom konglomeratu (COM(2011) 0453 – C7‑0210/2011 – 2011/0203(COD)). Vidjeti uvodnu izjavu 12. točku (b) i članak 86.a.

https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-7-2012-0170_EN.html  

(7)

Vidjeti uvodnu izjavu 52. direktive CRD IV.

(8)

Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću, Opća procjena gospodarskih posljedica zahtjeva koji se odnose na objavu informacija po državama iz članka 89. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013.

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52014DC0676&qid=1639170286777&from=HR

(9)

Rok za prenošenje bio je 31. prosinca 2013.

(10)

SWD(2021) 305 final, Radni dokument službi Komisije, Smjernice za bolju regulativu https://commission.europa.eu/document/d0bbd77f-bee5-4ee5-b5c4-6110c7605476_hr  

(11)

Pitanja i odgovori EBA-e 2014_1248 https://eba.europa.eu/single-rule-book-qa/-/qna/view/publicId/2014_1248

(12)

ECB-ov „Popis monetarnih financijskih institucija (dnevni podaci)”, dostupno na sljedećoj poveznici:

https://www.ecb.europa.eu/stats/financial_corporations/list_of_financial_institutions/html/elegass.hr.html  

(13)

 Kako je navedeno u Studiji o primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive o kapitalnim zahtjevima IV. stranica 63. Pravo trgovačkih društava EU-a i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(14)

Kreditne institucije koje ne podliježu direktivi CRD kako je definirano člankom 2. stavkom 5. direktive CRD IV nisu uključene u taj popis.

(15)

Vidjeti bilješku 11.

(16)

Direktiva (EU) 2021/2101 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit koje provode određena poduzeća i podružnice – članak 48.b stavak 3.

(17)

Primjerice, djelatnosti na Kajmanskim Otocima smatraju se dijelom djelatnosti u Ujedinjenoj Kraljevini.

(18)

Pitanja i odgovori EBA-e 2014_1249 https://eba.europa.eu/single-rule-book-qa/-/qna/view/publicId/2014_1249  

(19)

 MRS 12 Porez na dobit: https://www.ifrs.org/issued-standards/list-of-standards/ias-12-income-taxes/  

(20)

Vidjeti bilješku 7.

(21)

 Studija o primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive o kapitalnim zahtjevima IV, str. 67.–68. Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(22)

Ovisno o utjecaju specifičnih (kriznih) događaja kao što su nedavni slom banke Silicijske doline u Kaliforniji (SAD) ili prisilno spašavanje društva Credit Suisse.

(23)

Edelmanov barometar povjerenja (2021.). Povjerenje u financijske usluge.

https://www.edelman.com/sites/g/files/aatuss191/files/2021-04/2021%20Edelman%20Trust%20Barometer%20Trust%20in%20Financial%20Services%20Global%20Report_website%20version.pdf .  

(24)

  https://www.ipsos.com/sites/default/files/ct/news/documents/2022-01/Global-Trustworthiness-Monitor-2021.pdf .

(25)

 Studija o primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive o kapitalnim zahtjevima IV, str. 67. Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(26)

 U popratnoj studiji koju je proveo vanjski izvođač zaključeno je da „postoji potreba za preciznijim određivanjem definicija, a ne za dodavanjem novih pokazatelja postojećoj obvezi izvješćivanja po državama” (str. 98.). S druge strane, u studiji se navodi da je bitna manjina banaka iz uzorka dostavila informacije o dodatnim pokazateljima, uključujući dodatni porez, račun dobiti i gubitka, bilancu i geografske pokazatelje, od kojih se neki preklapaju s pokazateljima koje zahtijevaju dionici (str. 50.–51.) Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(27)

   Ibid., str. 63. i Prilog IV. Opisna statistika za administrativne i inkrementalne troškove, str. 126.–156.  Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(28)

 Ibid., Prilog IV. Opisna statistika za administrativne i inkrementalne troškove, str. 126.–156.  Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(29)

  https://www.edelman.com/sites/g/files/aatuss191/files/2021-03/2021%20Edelman%20Trust%20Barometer.pdf str. 46.–47.

(30)

Neke od glavnih inicijativa EU-a kojima se nastoji postići taj sveobuhvatni cilj: uvođenje strožih kapitalnih zahtjeva (Direktiva o kapitalnim zahtjevima V i Uredba o kapitalnim zahtjevima II), okvir za upravljanje kriznim situacijama (okvir za oporavak i sanaciju banaka, sustavi osiguranja depozita), bankovna unija (jedinstveni nadzorni mehanizam, jedinstveni sanacijski mehanizam) i Komunikacija Komisije Europskom parlamentu i Vijeću „Oporezivanje poslovanja za 21. stoljeće” za osiguranje poštenog i djelotvornog oporezivanja ( https://ec.europa.eu/taxation_customs/system/files/2021-05/communication_on_business_taxation_for_the_21st_century.pdf )

(31)

  https://taxation-customs.ec.europa.eu/anti-tax-avoidance-package_hr

(32)

ATAD 1: Direktiva Vijeća (EU) 2016/1164 od 12. srpnja 2016. o utvrđivanju pravila protiv praksi izbjegavanja poreza kojima se izravno utječe na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. ATAD 2: Direktiva Vijeća (EU) 2017/952 od 29. svibnja 2017. o izmjeni Direktive (EU) 2016/1164 (ATAD)

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:32016L1164&from=HR  

(33)

 Studija o primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive o kapitalnim zahtjevima IV, str. 69.–70. Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(34)

Uredba (EU) 2019/2033 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnim zahtjevima za investicijska društva i o izmjeni uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 575/2013, (EU) br. 600/2014 i (EU) br. 806/2014, SL L 314, 5.12.2019.

(35)

Direktiva (EU) 2019/2034 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o bonitetnom nadzoru nad investicijskim društvima i izmjeni direktiva 2002/87/EZ, 2009/65/EZ, 2011/61/EU, 2013/36/EU, 2014/59/EU i 2014/65/EU, SL L 314, 5.12.2019.

(36)

Članak 62. Uredbe o investicijskim društvima, kojim je izmijenjen članak 4. stavak 1. Uredbe (EU) 575/2013.

(37)

Članak 1. stavci 2. i 5. Uredbe o investicijskim društvima.

(38)

S godišnjim prihodima većima od 750 milijuna.

(39)

Izvješćivanje po državama minimalni je standardni zahtjev OECD-ova projekta smanjenja porezne osnovice i premještanja dobiti. Od 17. listopada 2020. 131 jurisdikcija, uključujući države članice EU-a, podliježe zahtjevima za izvješćivanje po državama.

(40)

 Studija o primjerenosti informacija koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 89. stavkom 1. Direktive o kapitalnim zahtjevima IV, str. 95. Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)

(41)

 Ibid., str. 66.–67., Pravo trgovačkih društava i korporativno upravljanje | Europska komisija (europa.eu)