EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 8.9.2022.

SWD(2022) 258 final

RADNI DOKUMENT SLUŽBI KOMISIJE

Pregled aktivnosti u području okoliša 2022.









Izvješće za Hrvatsku

priložen dokumentu

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija

Pregled aktivnosti u području okoliša 2022.: Promjena smjera usklađivanjem s propisima o okolišu

{COM(2022) 438 final} - {SWD(2022) 252 final} - {SWD(2022) 253 final} - {SWD(2022) 254 final} - {SWD(2022) 255 final} - {SWD(2022) 256 final} - {SWD(2022) 257 final} - {SWD(2022) 259 final} - {SWD(2022) 260 final} - {SWD(2022) 261 final} - {SWD(2022) 262 final} - {SWD(2022) 263 final} - {SWD(2022) 264 final} - {SWD(2022) 265 final} - {SWD(2022) 266 final} - {SWD(2022) 267 final} - {SWD(2022) 268 final} - {SWD(2022) 269 final} - {SWD(2022) 270 final} - {SWD(2022) 271 final} - {SWD(2022) 272 final} - {SWD(2022) 273 final} - {SWD(2022) 274 final} - {SWD(2022) 275 final} - {SWD(2022) 276 final} - {SWD(2022) 277 final} - {SWD(2022) 278 final}

Ovo izvješće sastavilo je osoblje Glavne uprave za okoliš Europske komisije. Komentare možete poslati na ENV-EIR@ec.europa.eu

Više informacija o Europskoj uniji dostupno je na http://europa.eu

Fotografije:

Za reprodukciju ili upotrebu fotografija u ovom dokumentu dopuštenje treba zatražiti izravno od nositelja autorskih prava.

©Europska unija, 2022.

Umnožavanje je dopušteno uz navođenje izvora.

Sadržaj

Sažetak    

Dio I.: Tematska područja    

1. Kružno gospodarstvo i gospodarenje otpadom    

Mjere za prelazak na kružno gospodarstvo    

Gospodarenje otpadom    

2. Bioraznolikost i prirodni kapital    

Zaštita i obnova prirode    

Morski ekosustavi    

Procjena i računi ekosustava    

3. Nulta stopa onečišćenja    

Čisti zrak    

Industrijske emisije    

Sprečavanje velikih industrijskih nesreća – SEVESO    

Buka    

Kvaliteta vode i upravljanje vodama    

Kemikalije    

4. Klimatska politika    

Glavne nacionalne klimatske politike i strategije    

Cilj u pogledu raspodjele tereta    

Glavna sektorska kretanja    

Upotreba prihoda od prodaje emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a na dražbi    

Dio II.: Poticajni okvir: alati za provedbu    

5. Financiranje    

Potrebe za ulaganjima u području okoliša u EU-u    

Financijska sredstva EU-a za zaštitu okoliša 2014.–2020.    

Financijska sredstva EU-a za zaštitu okoliša za razdoblje 2021.–2027.    

Nacionalni rashodi za zaštitu okoliša    

Alati zelenog proračuna    

Ukupno financiranje u usporedbi s potrebama    

6. Upravljanje okolišem    

Informacije, sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu    

Osiguravanje usklađenosti sa zakonodavstvom    

Djelotvornost uprava za okoliš    

Reforme u okviru Komisijina Instrumenta za tehničku potporu (TSI)    

Istorazinski projekti TAIEX EIR    

Sažetak

U prethodnim pregledima aktivnosti u području okoliša za Hrvatsku su utvrđeni sljedeći glavni izazovi u pogledu provedbe politike i prava EU-a u području okoliša:

·poboljšanje gospodarenja otpadom, posebno odvojeno prikupljanje otpada, te pružanje potpore općinama u poboljšanju učinkovitosti recikliranja i smanjenju odlaganja otpada na odlagališta,

·jačanje sektora politike kako bi se ubrzalo uvođenje načela kružnog gospodarstva u sve gospodarske sektore,

·dovršetak određivanja područjâ mreže Natura 2000 (posebno područje očuvanja), uspostavljanje mehanizama za suradnju u upravljanju mrežom Natura 2000 s drugim sektorima i osiguravanje odgovarajućeg financiranja,

·provedba projekata u vodnom sektoru, posebno onih povezanih sa zaštitom od poplava, i postizanje usklađenosti sa zahtjevima Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, osobito onima utvrđenima u članku 5. u pogledu strožeg pročišćavanja, posebno u velikim gradovima,

·ubrzanje smanjenja emisija i koncentracija lebdećih čestica (PM2,5 i PM10), emisija dušikovih oksida (NOx), koncentracija dušikova dioksida (NO2) i emisija amonijaka (NH3).

Napredak u odvojenom prikupljanju i recikliranju otpada prilično je spor. Unatoč stalnom poboljšanju, stopa recikliranja u Hrvatskoj od 30,2 % i dalje je znatno ispod prosjeka EU-a za 2019. (47,7 %) te je znatno niža od cilja EU-a za 2020. (50 %). Većina komunalnog otpada i dalje se odlaže na odlagališta, često bez prethodne obrade. Komisija je 2021. pokrenula postupak zbog povrede uslijed odlaganja otpada na odlagališta bez prethodne obrade u pet hrvatskih županija (na temelju sudske prakse iz predmeta Malagrotta), iako većina županija u državi nema infrastrukturu za gospodarenje otpadom. Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se osiguralo da se otpadom u Hrvatskoj gospodari u skladu sa zakonodavstvom EU-a o otpadu. Ne postoji sveobuhvatna strategija kružnog gospodarstva, ali Hrvatska je u svoj nacionalni plan za oporavak i otpornost uključila reforme povezane s kružnim gospodarstvom, uključujući novi pravni okvir i reformu turističkog sektora.

Napredak u određivanju posebnih područja očuvanja (SAC-ova) bio je spor jer 99 % područja od značaja za Zajednicu (SCI-jeva) (740 od 745) još nije određeno kao posebna područja očuvanja. U tijeku je opsežan rad, ali potrebni su dodatni napori kako bi se uvele konkretne mjere očuvanja, posebno u morskom okolišu. Kad je riječ o stanju očuvanosti, posebno vrsta, očiti su veliki nedostaci u sustavu praćenja. Glavni pritisci na prirodu izazvani ljudskim djelovanjem proizlaze iz poljoprivrede, šumarstva, urbanog razvoja, promjena u vodnom režimu, klimatskih promjena i stranih vrsta te je potreban mehanizam za ograničavanje utjecaja tih čimbenika na prirodu.

Kad je riječ o upravljanju vodama, rizik od poplava raste zbog klimatskih promjena. Potrebno je pojačati napore u području zaštite od poplava, uzimajući u obzir alternativne mogućnosti i odgovarajuće mjere ublažavanja. Usklađenost s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda znatno je niža od prosjeka EU-a: 93 % komunalnih otpadnih voda ne prikuplja se niti pročišćava. Stoga je potrebno uložiti veće napore kako bi se postigla usklađenost. Provedba Direktive o nitratima blago se poboljšala.

Napredak u pogledu kvalitete zraka je ograničen. Iako su se količine glavnih onečišćujućih tvari u zraku u Hrvatskoj posljednjih godina znatno smanjile, prekoračenja graničnih vrijednosti EU-a utvrđenih Direktivom o kvaliteti zraka zabilježena su za lebdeće čestice (PM10) i sitne lebdeće čestice (PM2,5) te je Komisija pokrenula postupak zbog povrede. Potrebno je poduzeti dodatne korake kako bi se riješili ti slučajevi neusklađenosti.

Sredstva EU-a i dalje su važna potpora za uklanjanje nedostataka u provedbi mjera u području okoliša. Hrvatska bi trebala primiti više od 6 393,7 milijuna EUR bespovratnih sredstava na temelju svojeg plana za oporavak i otpornost (2021.–2026.) i 8 707,6 milijuna EUR u okviru kohezijske politike (2021.–2027.). Hrvatski nacionalni plan za oporavak i otpornost odgovor je na hitnu potrebu za poticanjem snažnog oporavka i pripremanjem Hrvatske za budućnost. Za klimatske će ciljeve biti namijenjeno 40,3 % potrošnje u okviru plana za oporavak i otpornost, dok će 76 reformi i 146 ulaganja sadržanih u planu za oporavak i otpornost pomoći Hrvatskoj da postane održivija i otpornija te da se bolje pripremi za izazove i prilike koje donose zelena i digitalna tranzicija.

Ukupno financiranje u području okoliša u Hrvatskoj u razdoblju 2014.–2020. iznosilo je oko 1,32 % BDP-a (oko 4,5 milijardi EUR), a dodijeljena su sredstva podjednako potjecala iz sredstava EU-a i nacionalnih izvora. Procjenjuje se da će potrebe za ulaganjima za razdoblje 2021.–2027. iznositi najmanje 1,79 % BDP-a, što upućuje na manjak u financiranju od 0,48 % BDP-a (uz pretpostavku postojanja osnovnih razina financiranja).

Dio I.: Tematska područja

1. Kružno gospodarstvo i gospodarenje otpadom

Mjere za prelazak na kružno gospodarstvo

Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo, donesen u ožujku 2020., jedna je od glavnih sastavnica europskog zelenog plana. Prelaskom EU-a na kružno gospodarstvo smanjit će se pritisak na prirodne resurse, ostvariti održivi rast i otvoriti održiva radna mjesta. To je i preduvjet za postizanje cilja klimatske neutralnosti EU-a do 2050. i zaustavljanje gubitka bioraznolikosti.

U akcijskom planu utvrđuju se inicijative za svaku fazu životnog ciklusa proizvoda kako bi se u EU-u do 2030. smanjio otisak potrošnje i udvostručila stopa kružne upotrebe materijala. Usmjeren je na način osmišljavanja proizvoda, promicanje procesa kružnog gospodarstva, poticanje održive potrošnje, sprečavanje nastanka otpada i zadržavanje upotrijebljenih resursa u gospodarstvu EU-a što je dulje moguće.

Stopa kružne upotrebe materijala (poznata i kao stopa kružnosti) dobar je pokazatelj kružnosti gospodarstva jer uključuje sve materijale koji se vraćaju u gospodarstvo. Stopa kružnosti znatno se razlikuje od države do države. Kako bi se postigao cilj iz akcijskog plana EU-a za kružno gospodarstvo da se u EU-u do 2030. udvostruči stopa kružne upotrebe materijala, države članice moraju poduzeti ambiciozne mjere usmjerene na cijeli životni ciklus proizvoda. Takve mjere kreću se od održivog dizajna proizvoda, kojim bi se povećala trajnost te mogućnost popravka, nadogradnje i recikliranja proizvoda, do drugih mjera kao što su ponovna proizvodnja, povećanje kružnosti u proizvodnim procesima, recikliranje, poticanje ekoloških inovacija i povećanje primjene zelene javne nabave.

Stopa kružne (sekundarne) upotrebe materijala u Hrvatskoj bila je 4,8 % u 2014. i 5,1 % u 2020., dok je prosjek EU-a bio 12,8 %. Budući da stopa kružnosti u Hrvatskoj raste sporije nego na razini EU-a, povećala se razlika između Hrvatske i prosjeka EU-a. Najniža stopa zabilježena je u Rumunjskoj (1 %), a slijede je Irska i Portugal (po 2 %). Razlike u stopi kružnosti među državama članicama ne temelje se samo na opsegu recikliranja u svakoj zemlji nego i na strukturnim čimbenicima u nacionalnim gospodarstvima.

Slika 1.: Stopa kružne upotrebe materijala (%), 2010.–2020. 1

Produktivnost resursa odnosi se na to koliko se u gospodarstvu materijalni resursi učinkovito iskorištavaju za proizvodnju bogatstva. Povećanje produktivnosti resursa može pomoći da se negativni učinci na okoliš svedu na najmanju moguću mjeru i da se smanji ovisnost o nestabilnim tržištima sirovina. Kako je prikazano na slici 2., produktivnost resursa u Hrvatskoj, s generiranih 1,02 EUR po kilogramu potrošenog materijala 2020., znatno je ispod prosjeka EU-a od 2,09 EUR po kilogramu.

Slika 2.: Produktivnost resursa 2010.–2020. 2

Strategije kružnog gospodarstva

Komisija potiče države članice da donesu i provedu nacionalne/regionalne strategije kružnog gospodarstva koje obuhvaćaju cijeli životni ciklus proizvoda jer je to jedan od najdjelotvornijih načina za napredak prema kružnom gospodarstvu na razini država članica. Od pokretanja Europske platforme dionika kružnog gospodarstva 2017. 3 , nacionalna, regionalna i lokalna tijela upotrebljavaju je za razmjenu strategija i planova.

Osim nekih izoliranih inicijativa, Hrvatska nema sveobuhvatnu strategiju kružnog gospodarstva ni ikakve sektorske strategije.

Hrvatska je u svoj nacionalni plan za oporavak i otpornost uključila sljedeće reforme povezane s kružnim gospodarstvom:

-novi pravni okvir za olakšavanje sprečavanja, ponovne upotrebe i recikliranja otpada,

-reformu za poboljšanje sustavâ doniranja hrane,

-reformu kojom se povećava održivost turističkog sektora u cilju razvoja novog modela turizma koji doprinosi zelenoj tranziciji i koji je u skladu s načelima kružnog gospodarstva, te

razvoj okvira za osmišljavanje i provedbu strategija zelene urbane obnove u cilju razvoja modelâ za kružno upravljanje prostorom i zgradama.

Ekoinovacije

Za uspješan prelazak na kružno gospodarstvo potrebne su društvene i tehnološke inovacije jer se puni potencijal kružnog gospodarstva može ostvariti samo ako se ono provodi u svim lancima vrijednosti. Stoga su ekoinovacije važan čimbenik uspjeha kružnog gospodarstva. Pristupi dizajnu proizvoda i novi poslovni modeli mogu pridonijeti sustavnim inovacijama u području kružnosti i stvaranju novih poslovnih prilika.

S ukupnim rezultatom od 86 bodova, Hrvatska je na 21. mjestu na europskoj ljestvici pokazatelja ekoinovacija za 2021., što znači da se ubraja među države koje su uhvatile korak s ekoinovacijama. Iako je Hrvatska u svim komponentama indeksa ekoinovacija EU-a za 2021. ostvarila rezultate ispod prosjeka EU-a, najbolji rezultati zabilježeni su kad je riječ o aktivnostima u području ekoinovacija (1 % ispod prosjeka EU-a) i učinkovitosti resursa (11 % ispod prosjeka EU-a). Uspješnost Hrvatske u pogledu ulaganja u ekoinovacije, rezultata ekoinovacija i socioekonomskih ishoda znatno je ispod prosjeka EU-a.

Slika 3. Rezultati u području ekoinovacija, 2010.–2019. 4

Zelena javna nabava

Javna nabava čini velik dio europske potrošnje, a kupovna moć javnih tijela čini 14 % BDP-a EU-a. Zelena javna nabava stoga može pomoći u poticanju potražnje za održivim proizvodima koji ispunjavaju standarde u pogledu mogućnosti popravka i recikliranja. Hrvatska od 2015. ima nacionalni akcijski plan za zelenu javnu nabavu.

U studiji iz 2020. razvijena je metodologija za izračun ušteda ugljikova dioksida (CO2) u pet kategorija javne nabave u kojima se provodi većina nabava i za koje postoje kriteriji EU-a za zelenu javnu nabavu. Te su kategorije:

-opskrba električnom energijom,

-automobili i laka gospodarska vozila,

-energetska obnova vanjske ovojnice uredskih zgrada,

-informatički uređaji (računala i monitori) i punjači za mobilne telefone,

-obnova/modernizacija javne rasvjete.

Prema toj studiji, zahvaljujući zelenoj javnoj nabavi u tim kategorijama proizvoda 2018. ostvarene su uštede od 121 000 tona CO2.

U Hrvatskoj se učestalost primjene zelene javne nabave prati na godišnjoj razini putem službenog Elektroničkog oglasnika javne nabave. Prema prikupljenim podacima, u razdoblju od 2016. do 2019. učestalost primjene zelene javne nabave naglo se povećala. Godine 2019. javni naručitelji sklopili su 1 731 ugovor koji uključuje kriterije zelene javne nabave, a 2021. Vlada Republike Hrvatske donijela je odluku prema kojoj će Središnji državni ured za javnu nabavu (četvrti najveći javni naručitelj u Hrvatskoj) provoditi zelenu javnu nabavu.

Znak za okoliš EU-a i sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja (EMAS)

Broj proizvoda sa znakom za okoliš EU-a i broj organizacija s dozvolom u okviru sustava EMAS 5 u određenoj zemlji donekle su pokazatelj toga u kojoj su mjeri privatni sektor i nacionalni dionici aktivno uključeni u prelazak na kružno gospodarstvo te koliko javna tijela podupiru instrumente osmišljene za promicanje kružnog gospodarstva.

U rujnu 2021. Hrvatska je od ukupno 83 590 proizvoda i 2 057 dozvola u EU-u imala 43 proizvoda i 18 dozvola registriranih u okviru programa dodjele znaka za okoliš EU-a. Dakle, interes je za te dozvole slab 6 . Međutim, interes se u Hrvatskoj povećao u odnosu na brojke navedene u izvješću o pregledu aktivnosti u području okoliša za 2019. (pet proizvoda i dvije registrirane dozvole). Osim toga, tri organizacije iz Hrvatske trenutačno su registrirane u EMAS-u, sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Europske komisije 7 , dok je u izvješću o pregledu aktivnosti u području okoliša za 2019. bilo navedeno da nije bilo takvih organizacija. Stoga je ipak ostvaren određeni napredak jer Hrvatska kreće s niske razine primjene znaka za okoliš i EMAS-a.

Hrvatska je ostvarila ograničen napredak u jačanju svojeg političkog okvira za kružno gospodarstvo pa je zadržana prioritetna mjera iz 2019. te je dodana nova mjera za povećanje stope kružne upotrebe materijala.

 
Prioritetne mjere 2022.

·Jačanje okvira politike kako bi se ubrzao prelazak na kružno gospodarstvo u svim gospodarskim sektorima, uključujući prioritetne sektore kao što su sektori plastike, tekstila i građevinarstva.

·Donošenje mjera za povećanje stope kružne upotrebe materijala.

Gospodarenje otpadom

Pretvaranje otpada u resurse podupire se:

i. potpunom provedbom zakonodavstva EU-a o otpadu, što uključuje hijerarhiju otpada, osiguravanje odvojenog prikupljanja otpada, ciljeve u pogledu preusmjeravanja otpada s odlagališta itd.;

ii. smanjenjem stvaranja otpada po stanovniku općenito;

iii. ograničavanjem energetske oporabe na otpad koji se ne može reciklirati i postupnim ukidanjem odlaganja otpada koji se može oporabiti na odlagališta.

Ovaj odjeljak usmjeren je na gospodarenje komunalnim otpadom 8 , za koje su zakonodavstvom EU-a propisani obvezni ciljevi recikliranja.

Što dulje sprečavanje da proizvodi i materijali postanu otpad najučinkovitiji je način za povećanje učinkovitosti resursa i smanjenje utjecaja otpada na okoliš. Sprečavanje nastanka otpada i ponovna upotreba najpoželjnije su opcije te su u samom vrhu hijerarhije otpada. Količina nastalog komunalnog otpada dobar je pokazatelj djelotvornosti mjera za sprečavanje nastanka otpada.

Nakon silaznog se trenda posljednjih godina količina komunalnog otpada 9 u Hrvatskoj počela povećavati. Godine 2020. iznosila je 418 kg po stanovniku godišnje, što je i dalje ispod prosjeka EU-a (505 kg po stanovniku godišnje), kako je prikazano na slici 4. To upućuje na to da gospodarski rast Hrvatske još nije odvojen od stvaranja otpada.

Slika 4. Komunalni otpad prema obradi u Hrvatskoj 2010.–2020. 10

Prema podacima Europske agencije za okoliš (EEA), na odlagališta je 2010. odloženo 95 % komunalnog otpada, dok je 2019. odloženo 59 %. Nadalje, količina biorazgradivog komunalnog otpada koji je završio na odlagalištima 2015. iznosila je 110 % količine koja je završila na odlagalištima 1997., koja se uzima kao referentna godina. Stoga je očito da cilj iz Ugovora o pristupanju EU-u za 2013. – odlaganje najviše 75 % ukupne količine biorazgradivog komunalnog otpada na odlagališta – ni izdaleka nije postignut. U skladu s tim ugovorom otpad se od 31. prosinca 2018. više ne smije odlagati na odlagališta koja ne ispunjavaju zahtjeve iz Direktive o odlagalištima otpada. Nadalje, informacije dostupne Komisiji upućuju na to da u Hrvatskoj radi znatan broj nezakonitih odlagališta otpada koja ne zadovoljavaju standarde, što predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje ljudi i okoliš. U studijama i istragama koje je pokrenula Europska komisija utvrđeno je da se komunalni otpad odlaže bez ikakve obrade na svim posjećenim lokacijama (Diklo, Karepovac, Mraclinska Dubrava, Sv. Juraj i Totovec). Tim lokacijama, kao i županijama u kojima se nalaze 11 , a i ostalim županijama u Hrvatskoj 12 , nedostaju i infrastrukturni kapaciteti. Komisija je stoga u studenome 2021. pokrenula postupak zbog povrede protiv Hrvatske 13 . 

Unatoč nastojanjima da se nezakonita odlagališta otpada zatvore i saniraju, i dalje ima prostora za poboljšanje. Sud Europske unije donio je 2. svibnja 2019. presudu u predmetu C-250/18 i osudio Hrvatsku zbog kršenja članka 5. stavka 1., članka 13. i članka 15. stavka 1. Okvirne direktive o otpadu (2008/98/EZ). Predmet se odnosi na nezakonito odlagalište u Biljanima Donjim, gdje je od 2010. izravno na tlu, na manje od 50 metara od kuća, odloženo oko 140 000 tona proizvodnih ostataka nastalih preradom feromangana i silikomangana. Budući da Hrvatska još nije izvršila presudu, u kolovozu 2021. upućeno je pismo opomene u skladu s člankom 260. UFEU-a.

Osim toga, Komisija je u siječnju 2022. pokrenula postupak zbog povrede protiv Hrvatske zbog neizvješćivanja o mjerama za prenošenje Direktive (EU) 2019/904 o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš.

Tijekom proteklog je desetljeća Hrvatska ostvarila spor, ali stabilan napredak u povećanju stope recikliranja i zaustavljanju slanja komunalnog otpada na odlagališta. Međutim, nakon skromnog rasta od 2017., stopa recikliranja komunalnog otpada 2020. iznosila je 34,3 %. To je znatno ispod prosjeka EU-a za 2020. (47,8 %) i znatno niže od cilja za cijeli EU za 2020. (50 %). Na slici 5. vidljivo je da Hrvatska mora više ulagati u recikliranje kako bi ispunila EU-ove ciljeve u pogledu recikliranja za 2020. i 2025.

Slika 5. Stopa recikliranja komunalnog otpada 2010.–2020. 14

Zbog toga je u Komisijinu Izvješću o ranom upozoravanju 15 utvrđeno da je Hrvatska jedna od zemalja za koje postoji rizik da neće ispuniti EU-ov cilj da se do 2020. postigne stopa recikliranja komunalnog otpada od 50 %. U izvješću su navedene glavne prioritetne mjere koje bi Hrvatska trebala poduzeti kako bi se uklonili nedostaci u provedbi. Komisija trenutačno dovršava svoju analizu napretka postignutog s obzirom na preporuke iz izvješćâ o ranom upozoravanju iz 2018. te analizu napretka u postizanju ciljeva za recikliranje otpada za 2025. Izvješće će biti predstavljeno krajem 2022.

Provedba zakonodavnog paketa o otpadu iz 2018.

Države članice imale su rok do 5. srpnja 2020. da usklade svoje nacionalno pravo s izmjenama iz revidirane Okvirne direktive o otpadu, Direktive o ambalaži i ambalažnom otpadu te Direktive o odlagalištima otpada 16 . Hrvatska do srpnja 2021. to još nije učinila za cijeli paket o otpadu pa je Komisija uputila obrazloženo mišljenje u kojem je pozvala Hrvatsku da nova pravila EU-a o otpadu u potpunosti prenese u nacionalno zakonodavstvo jer se predmet u protivnom može uputiti Sudu Europske unije. Hrvatska je u srpnju 2021. donijela novi zakon o gospodarenju otpadom.

Planovi gospodarenja otpadom i programi sprečavanja nastanka otpada ključni su za pravilnu provedbu zakonodavstva EU-a o otpadu. U njima se utvrđuju glavne odredbe i ulaganja za usklađivanje s postojećim i novim pravnim zahtjevima (npr. ciljevi u pogledu sprečavanja nastanka otpada, odvojenog prikupljanja za niz posebnih tokova otpada, recikliranja i odlaganja otpada na odlagališta). Rok za izradu revidiranih planova i programa bio je 5. srpnja 2020.

Plan gospodarenja otpadom za razdoblje 2017.–2022. donesen je u siječnju 2017. i sadržava program za sprečavanje nastanka otpada. Revidirana verzija hrvatskog plana gospodarenja otpadom – samo za 2022. – donesena je u prosincu 2021. Trenutačno se provodi procjena tog plana. Započeo je rad na pripremi sljedećeg plana gospodarenja otpadom, za razdoblje 2023.–2027. Nadalje, 2019. donesen je plan sprečavanja i smanjenja nastanka otpada od hrane za razdoblje 2019.–2022. te se trenutačno radi na pripremi plana sprečavanja i smanjenja nastanka otpada od hrane za razdoblje 2023.–2028.

U Pregledu aktivnosti u području okoliša za 2019. utvrđene su četiri prioritetne mjere za Hrvatsku. Budući da je u njihovoj provedbi ostvaren slab ili nikakav napredak, zadržane su te je dodana nova prioritetna mjera za usklađivanje s pravilima EU-a o otpadu.

Prioritetne mjere 2022.

·Poboljšavanje i proširivanje odvojenog prikupljanja otpada, uključujući biootpad. Utvrđivanje minimalnih standarda za odvojeno prikupljanje (npr. učestalost prikupljanja, vrste kontejnera) u općinama kako bi se osigurala visoka stopa prikupljanja otpada koji se može reciklirati.

·Izrada i provedba programa potpore provedbi za općine kako bi im se pomoglo u organizaciji odvojenog prikupljanja otpada, provedbi programa „plati koliko baciš” i povećanju učinkovitosti recikliranja.

·Poboljšanje funkcioniranja sustavâ proširene odgovornosti proizvođača, u skladu s odgovarajućim općim minimalnim zahtjevima.

·Uvođenje i postupno povećavanje naknade za odlaganje otpada na odlagališta kako bi se postupno ukinulo odlaganje otpada koji se može reciklirati i oporabiti na odlagališta.

·Provedba nacionalnog plana gospodarenja otpadom koji je u skladu s revidiranom Okvirnom direktivom o otpadu.

2. Bioraznolikost i prirodni kapital

Cilj je strategije EU-a za bioraznolikost do 2030., donesene u svibnju 2020., pokrenuti oporavak bioraznolikosti u EU-u i utvrditi nove ciljeve i mehanizme upravljanja za postizanje zdravih i otpornih ekosustava.

Konkretno, u strategiji su utvrđeni ambiciozni ciljevi:

i. zaštititi najmanje 30 % kopnenih i 30 % morskih područja EU-a i integrirati ekološke koridore kao dio istinske transeuropske mreže prirodnih područja;

ii. strogo zaštititi najmanje trećinu zaštićenih područja u EU-u, uključujući sve preostale primarne šume i šume starog rasta;

iii. djelotvorno upravljati svim zaštićenim područjima, odrediti jasne ciljeve i mjere za očuvanje te ih na odgovarajući način pratiti.

U okviru strategije utvrđen je i plan EU-a za obnovu prirode – niz konkretnih obveza i mjera za obnovu i održivo upravljanje narušenim ekosustavima u EU-u do 2030, čime se rješavaju glavni uzročnici gubitka bioraznolikosti.

Strategija i akcijski plan zaštite prirode Hrvatske, koje je sabor donio 7. srpnja 2017. 17 , sadrže brojne relevantne nacionalne aktivnosti.

Komisija je u svibnju 2020. pokrenula postupak zbog povrede protiv Hrvatske zbog sustavnog neprovođenja odgovarajuće procjene utjecaja promjena projekata vjetroelektrana na područjima mreže Natura 2000, što je u suprotnosti s člankom 6. stavkom 3. i člankom 7. Direktive 92/43/EEZ o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore.

Zaštita i obnova prirode 

Direktiva o staništima i Direktiva o pticama EU-a temelj su zakonodavstva EU-a za očuvanje divljih vrsta, prirodnih staništa i ekosustava u EU-u. Kao takvi, ključni su zakonodavni alati za ostvarivanje ciljeva strategije EU-a za bioraznolikost do 2030. 18

Natura 2000 19 , najveća koordinirana mreža zaštićenih područja na svijetu, temeljni je instrument za postizanje ciljeva Direktive o pticama i Direktive o staništima u pogledu osiguravanja dugoročne zaštite, očuvanja i opstanka najvrjednijih i najugroženijih europskih vrsta i staništa te ekosustava čiji su temelj. Uspostava koherentne mreže Natura 2000, određivanje područja od značaja za Zajednicu kao posebnih područja očuvanja 20  te utvrđivanje ciljeva i mjera očuvanja za područja mreže Natura 2000 glavne su etape za postizanje ciljeva direktiva.

Uspostava usklađene mreže područja Natura 2000

U Hrvatskoj je prisutno 76 stanišnih tipova i 244 vrste obuhvaćene Direktivom o staništima. Prisutne su i populacije 125 taksona ptica navedenih u Prilogu I. Direktivi o pticama.

Do 2021. mrežom Natura 2000 bilo je obuhvaćeno 36,7 % kopnene površine Hrvatske (prosjek EU-a: 18,5 %), posebnim zaštićenim područjima klasificiranima u skladu s Direktivom o pticama bilo je obuhvaćeno 30,2 % (prosjek EU-a: 12,8 %), a područjima od značaja za Zajednicu u skladu s Direktivom o staništima 28,4 % (prosjek EU-a: 14,2 %) državnog područja. Iako se kopnena mreža uglavnom može smatrati dovršenom, još uvijek postoje nedostaci u morskoj mreži.

Uzimajući u obzir mrežu Natura 2000 i druga nacionalno određena zaštićena područja, Hrvatska je zakonski zaštitila 37,8 % svoje kopnene površine (prosjek u EU-27: 26,4 %) i 9,5 % svojih morskih područja (prosjek u EU-27: 10,7 %) 21 .

Slika 6. Pokrivenost zaštićenim morskim i kopnenim područjima, 2021. 22  

 
Slika 7. Pokrivenost zaštićenim kopnenim područjima u okviru mreže Natura 2000, 2021. 23  

Određivanje posebnih područja očuvanja i utvrđivanje ciljeva i mjera očuvanja

Rok od šest godina utvrđen Direktivom o staništima za određivanje područja od značaja za Zajednicu kao posebnih područja očuvanja i za utvrđivanje odgovarajućih ciljeva i mjera očuvanja istekao je 4. prosinca 2020. za gotovo sva područja u Hrvatskoj.

Međutim, 99 % područja od značaja za Zajednicu (740 od 745) još nije određeno kao posebna područja očuvanja. Nadalje, za ta područja nisu utvrđeni za njih specifični ciljevi očuvanja. Kad je riječ o potrebnim mjerama očuvanja, Hrvatska je utvrdila planove upravljanja za samo nekoliko područja od značaja za Zajednicu.

U tijeku je opsežan rad u okviru nekoliko nacionalnih projekata, uz potporu fondova EU-a, u cilju:

- uspostave okvira za upravljanje mrežom Natura 2000,

-izrade planova upravljanja za ta područja,

- razvoja sustava za praćenje i izvješćivanje te

-mapiranja obalnih staništa i staništa na morskom dnu te bioraznolikosti u vodama pod jurisdikcijom Hrvatske.

Međutim, potrebno je više raditi na uspostavljanju konkretnih mjera očuvanja za predmetna područja kad je riječ o aktivnostima povezanima s najvažnijim pritiscima, posebno poljoprivredom, šumarstvom, ribarstvom, energetikom i upravljanjem vodama. Stoga Hrvatska tek mora utvrditi potrebne ciljeve i mjere očuvanja za određena područja te ukloniti nedostatke u pogledu određivanja za morski okoliš.

Napredak u održavanju ili obnavljanju povoljnog stanja očuvanosti vrsta i staništa

Rezultati izvješća o napretku u održavanju ili obnovi povoljnog stanja očuvanosti vrsta i staništa iz članka 17. Direktive o staništima i članka 12. Direktive o pticama ključni su za mjerenje uspješnosti država članica 24 .

Prema izvješću Hrvatske o stanju očuvanosti staništa i vrsta obuhvaćenih člankom 17. Direktive o staništima za razdoblje 2013.–2018. (prvo takvo izvješće koje je Hrvatska podnijela), procjene staništa pokazuju da je 39,2 % staništa u dobrom stanju očuvanosti. Međutim, procjene zaštićenih vrsta pokazale su da je 2018. samo 7,14 % zaštićenih vrsta bilo u dobrom stanju očuvanosti. U mnogim je procjenama stanja očuvanosti, posebno za vrste (46,67 %), stanje prijavljeno kao nepoznato, što upućuje na vrlo velike nedostatke u sustavu praćenja. Kad je riječ o pticama, samo je za 10 % gnjezdarica zabilježeno povećanje ili stabilnost kratkoročnih trendova populacija (za ključne vrste koje prezimljavaju ta je brojka bila 11 %). Međutim, za 83 % gnjezdarica i 84 % ključnih vrsta koje prezimljavaju nisu dostupni dostatni podaci.

Skupine staništa koje su u posebno lošem stanju jesu dine, cretovi, travnjaci, slatkovodna staništa i obalna staništa. Kad je riječ o skupinama vrsta, u posebno su lošem stanju sisavci, ribe, vaskularne biljke i mekušci. Međutim, treba napomenuti da je dostupno vrlo malo podataka o stanju očuvanosti vrsta.

Slika 8. Procjene stanja očuvanosti staništa za izvještajna razdoblja 2007.–2012. i 2013.–2018. 25  

Slika 9. Procjene stanja očuvanosti vrsta za izvještajna razdoblja 2007.–2012. i 2013.–2018. 26

Komisija je u svibnju 2020. Hrvatskoj uputila službenu opomenu zbog nepravilne primjene Direktive Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore jer nije osigurala odgovarajuću procjenu promjena u projektima vjetroelektrana.

Kad je riječ o održavanju ili obnovi povoljnog stanja očuvanosti vrsta i staništa, napredak je spor, djelomično zbog velikog nedostatka podataka koji bi bili dobiveni na temelju praćenja. Glavni pritisci koje uzrokuje čovjek, o kojima se izvješćuje u skladu s člankom 17. Direktive o staništima i člankom 12. Direktive o pticama, proizlaze iz poljoprivrede, šumarstva, urbanog razvoja, promjena u vodnom režimu, klimatskih promjena i stranih vrsta.

Vraćanje prirode u poljoprivredno zemljište i obnova ekosustava tla

Poljoprivredno zemljište

Strategija za bioraznolikost povezana je s novom strategijom „od polja do stola” i novom zajedničkom poljoprivrednom politikom (ZPP), a zajednički im je cilj podržati i ostvariti prelazak na potpuno održivu poljoprivredu.

U strategiji za bioraznolikost i strategiji „od polja do stola” utvrđena su četiri važna cilja za 2030.:

— smanjenje ukupne upotrebe i rizika od kemijskih pesticida za 50 %,

— smanjenje upotrebe opasnijih pesticida za 50 %,

— smanjenje gubitka hranjivih tvari iz gnojiva za 50 %, uz istovremeno održavanje razine plodnosti tla (što će dovesti do smanjenja upotrebe gnojiva za 20 %),

— vraćanje obilježjâ krajobraza visoke raznolikosti na najmanje 10 % poljoprivrednih površina i povećanje površine na kojoj se provodi ekološka poljoprivreda na najmanje 25 %.

Procjenjuje se da se na 7,21 % poljoprivredne površine Hrvatske provodi ekološka poljoprivreda, što je manje od prosjeka EU-a, koji iznosi 9,07 % (podaci iz 2020., Eurostat).

Slika 10. Udio ukupne korištene poljoprivredne površine na kojoj se provodi ekološka poljoprivreda, po državi članici, 2020. 27  

Hrvatski poljoprivredni sektor zaostaje za prosjekom EU-a u pogledu konkurentnosti i produktivnosti, ali ostvaruje bolje rezultate u pitanjima povezanima s okolišem i klimom u području poljoprivrede (npr. bioraznolikost, emisije stakleničkih plinova). Kao i u mnogim drugim državama članicama EU-a, generacijska obnova i dalje je izazov, a ruralna područja suočavaju se s negativnim demografskim trendovima, depopulacijom i nedostatkom osnovne infrastrukture.

Ekosustav tla

U novoj strategiji EU-a za tlo, donesenoj 17. studenoga 2021., naglašava se važnost zaštite tla, održivog upravljanja tlom i obnove degradiranog tla kako bi se do 2030. postigli ciljevi zelenog plana te neutralnost degradacije zemljišta.

To podrazumijeva:

i. sprečavanje daljnje degradacije tla;

ii. održivo upravljanje tlom kao novu uobičajenu praksu;

iii. poduzimanje mjera za obnovu ekosustava.

Jedan je od čimbenika degradacije područje tla koje je prekriveno ili ima umjetni pokrov 28 . U Hrvatskoj se preuzimanje zemljišta na godišnjoj razini u razdoblju od 2012. do 2018. (vidjeti sliku 11.) može smatrati pokazateljem jednog od važnih izvora pritiska na prirodu i bioraznolikost – prenamjene zemljišta. To je i izvor ekološkog pritiska na stanovnike urbaniziranih područja.

Preuzimanje zemljišta u EU-28 u razdoblju 2012.–2018. iznosilo je 539 km2 godišnje unatoč smanjenju u proteklom desetljeću (s više od 1 000 km2 godišnje u razdoblju 2000.–2006.).

Za izračun neto preuzimanja zemljišta uspoređuje se površina preuzetog zemljišta s površinom zemljišta vraćenog u kategorije zemljišta koja nisu umjetna (rekultivacija). Iako je u razdoblju 2000.–2018. u EU‑28 dio zemljišta rekultiviran, preuzeta je 11 puta veća površina. Hrvatska je sa 179,4 m2/km2 iznad 29 prosjeka EU-a u pogledu neto preuzimanja zemljišta (prosjek u EU-27: 83,8 m2/km2).

Slika 11. Preuzimanje i rekultivacija zemljišta u EU-27 (m²/km²), 2012.–2018. 30

Šume i drvo

Strategija EU-a za šume do 2030., donesena u srpnju 2021., dio je paketa „Spremni za 55 %”. Strategijom se promiču brojne usluge koje pružaju šume. Glavni joj je cilj osigurati da šume u EU-u budu zdrave, raznolike i otporne i da znatno pridonose jačanju ambicija u području bioraznolikosti i klime.

Šume su važni ponori ugljika i njihovo je očuvanje neophodno ako EU želi postići klimatsku neutralnost do 2050.

Iako je 27 % šumskih područja u EU-u zaštićeno Direktivom o staništima, manje od 15 % procjena pokazuje povoljno stanje očuvanosti 31 . Udio procjena koje pokazuju loše stanje očuvanosti u EU-u povećao se s 27 % u 2015. na 31 %.

Šume pokrivaju 47,86 % državnog područja Hrvatske 32 i više od 25 % procjena pokazuje povoljno stanje očuvanosti, što je znatno iznad prosjeka EU-a 33 . Hrvatska je 2020. imala 7 000 ha primarnih šuma 34 . Komisija trenutačno procjenjuje pritužbu na nezakonitu sječu na područjima mreže Natura 2000 podnesenu 2021.

Slika 12. Stanje očuvanosti šuma zaštićenih na temelju Direktive o staništima u državama članicama EU-a, 2013.–2018. (postotak procjena) 35

Uredbom Europske unije o drvu 36 , kojom se zabranjuje stavljanje nezakonito posječenog drva na tržište EU-a, od nadležnih tijela u državama članicama EU-a zahtijeva se da provode redovite provjere gospodarskih subjekata i trgovaca te u slučaju neusklađenosti primjenjuju kazne. Izmjenom članka 20. Uredbe Europske unije o drvu umjesto dvogodišnjeg izvješćivanja uvedeno je godišnje, a od 2019. izvješća obuhvaćaju kalendarsku godinu.

U razdoblju od ožujka 2017. do veljače 2019. 37 Hrvatska je provela 104 provjere gospodarskih subjekata koji uvoze drvo. Procjenjuje se da je Hrvatska u izvještajnom razdoblju imala 3 589 gospodarskih subjekata koji su stavljali u promet uvezene vrste drva.

Prijedlog uredbe o stavljanju na raspolaganje na tržištu Unije i izvozu iz Unije određenih roba i proizvoda povezanih s krčenjem i propadanjem šuma (Uredba o krčenju šuma) donesen je 17. studenoga 2021. nakon zahtjeva Vijeća iz 2019. za podnošenje zakonodavnog prijedloga za rješavanje tog problema i rezolucije Europskog parlamenta u kojoj se Komisiji preporučuje da iznese pravni okvir EU-a za zaustavljanje i poništavanje globalnog krčenja šuma koje je uzrokovao EU. Tom će se uredbom staviti izvan snage i zamijeniti Uredba EU-a o drvu jer će se njome u osnovi obuhvatiti i poboljšati postojeći sustav za nadzor zakonitosti drva.

Invazivne strane vrste

Invazivne strane vrste jedan su od glavnih uzroka gubitka bioraznolikosti u EU-u (uz promjene u upotrebi zemljišta i mora, prekomjerno iskorištavanje, klimatske promjene i onečišćenje).

Osim što nanose veliku štetu prirodi i gospodarstvu, mnoge invazivne strane vrste olakšavaju i izbijanje i širenje zaraznih bolesti koje predstavljaju prijetnju ljudima i divljim vrstama.

Potrebno je poboljšati provedbu Uredbe EU-a o invazivnim stranim vrstama i drugog relevantnog zakonodavstva.

Strategijom za bioraznolikost do 2030. nastoji se upravljati priznatim invazivnim stranim vrstama i za 50 % smanjiti broj vrsta na crvenom popisu koje one ugrožavaju.

Glavni element Uredbe o invazivnim stranim vrstama 38   jest popis invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji.

Trenutačno ima 66 invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji, od čega je 30 životinjskih vrsta i 36 biljnih vrsta.

Prema izvješću iz 2021. 39 o preispitivanju primjene Uredbe o invazivnim stranim vrstama, provedbom Uredbe već se počinju ostvarivati njezini ciljevi, kao što su dosljedan okvir za rješavanje problema invazivnih stranih vrsta na razini EU-a i veća informiranost o problemu invazivnih stranih vrsta. U izvješću su istodobno utvrđeni određeni izazovi i područja u kojima su potrebna poboljšanja. Budući da su rokovi za provedbu raznih obveza iz Uredbe o invazivnim stranim vrstama bili raspoređeni od srpnja 2016. do srpnja 2019., bilo bi prerano donositi zaključke o nekim aspektima provedbe te uredbe.

Prema izvješću o referentnoj rasprostranjenosti iz 2021. 40 , od 66 vrsta na popisu EU-a, 23 su uočene u okolišu u Hrvatskoj. Rasprostranjenost je prikazana na slici 13.

Slika 13. Broj invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u EU-u, na temelju dostupnih georeferenciranih podataka za Hrvatsku, 2021.

Prioritetne mjere 2022.

·Dovršenje postupka određivanja područja od značaja za Zajednicu u morskom okolišu. Određivanje svih posebnih područja očuvanja te utvrđivanje ciljeva očuvanja za pojedina područja i potrebnih mjera očuvanja za sva područja mreže Natura 2000.

·Dovršenje odgovarajućeg okvira za upravljanje mrežom Natura 2000, uključujući osiguravanje dostatnih financijskih i ljudskih resursa u skladu s potrebama utvrđenima u prioritetnom akcijskom okviru 41 .

·Uspostavljanje mehanizma za djelotvornu suradnju s gospodarskim sektorima, posebno sa sektorima upravljanja vodama, šumarstva, poljoprivrede, ribarstva i energetike, u pitanjima koja se odnose na upravljanje mrežom Natura 2000 i obnovu staništa i vrsta.

·Uklanjanje nedostataka u sustavu za praćenje stanja očuvanosti zaštićenih staništa i vrsta.

·Pojačanje nadzora nad sječom u područjima mreže Natura 2000, a posebno učinkovito sprečavanje i kazneni progon nezakonite sječe.

·Provedba akcijskih planova potrebnih za kontrolu širenja invazivnih stranih vrsta u skladu s Uredbom o invazivnim stranim vrstama.

Morski ekosustavi

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. nastoje se znatno smanjiti negativni učinci na osjetljive vrste i staništa u morskim ekosustavima i postići dobro stanje okoliša te zaustaviti ili smanjiti slučajni ulov zaštićenih, ugroženih i osjetljivih vrsta na razinu koja omogućuje oporavak i očuvanje vrsta 42 .

Okvirnom direktivom o morskoj strategiji od država članica zahtijeva se da postignu dobro stanje okoliša svojih morskih voda. U tu svrhu države članice moraju razviti morske strategije za svoje morske vode i surađivati s državama članicama u istoj morskoj regiji ili podregiji. Te morske strategije sadržavaju korake koje je potrebno razviti i provesti u šestogodišnjim ciklusima.

Okvirnom direktivom o morskoj strategiji od država članica zahtijeva se, među ostalim, da do 15. listopada 2018. za svaki deskriptor utvrde skup karakteristika dobrog stanja okoliša (članak 9.) i dostave početnu procjenu svojih morskih voda (članak 8.). Komisija zatim procjenjuje je li to odgovarajući okvir za ispunjavanje zahtjeva Direktive.

Komisija je procijenila utvrđivanje dobrog stanja okoliša koje je Hrvatska provela 2018. za svaki od 11 deskriptora 43 iz Okvirne direktive o morskoj strategiji te je utvrdila njihovu razinu primjerenosti u odnosu na Odluku Komisije o kriterijima i metodološkim standardima za dobro stanje okoliša morskih voda 44 .

Dobar ili vrlo dobar rezultat upućuje na to da su nacionalna određivanja dobrog stanja okoliša dobro usklađena sa zahtjevima iz Odluke Komisije o dobrom stanju okoliša te da su utvrđeni kvalitativni i kvantitativni nacionalni okolišni ciljevi koje treba ostvariti za njihove morske vode.

Slika 14. Razina primjerenosti određivanja dobrog stanja okoliša u Hrvatskoj (regija Sredozemlje: Jadransko more) s obzirom na kriterije utvrđene u članku 9. Odluke Komisije o dobrom stanju okoliša (postupak izvješćivanja iz 2018.) 45

Hrvatska ima jednu morsku podregiju (Sredozemlje: Jadransko more). U toj je morskoj podregiji šest od 11 utvrđivanja dobrog stanja okoliša ocijenjeno kao dobro ili vrlo dobro, što upućuje na to da je nacionalno utvrđivanje dobrog stanja okoliša u Hrvatskoj dosljedno za šest od 11 deskriptora.

Okvirnom direktivom o morskoj strategiji od država članica zahtijeva se i da provedu procjenu trenutačnog stanja okoliša svojih morskih voda s obzirom na utvrđivanje dobrog stanja okoliša. Dobar ili vrlo dobar rezultat ukazuje na to da države članice imaju dobre kapacitete za procjenu svojeg morskog okoliša u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Odluci Komisije o dobrom stanju okoliša.

Slika 15. Razina primjerenosti nacionalne procjene morskog okoliša u Hrvatskoj (regija Sredozemlje: Jadransko more) s obzirom na kriterije utvrđene u članku 8. Odluke Komisije o dobrom stanju okoliša (postupak izvješćivanja iz 2018.) 46

Sedam od 11 deskriptora ocijenjeno je dobrima ili vrlo dobrima. Procjena morskog okoliša koju je provela Hrvatska stoga je u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Odluci Komisije o dobrom stanju okoliša za sedam od 11 deskriptora.

U Pregledu aktivnosti u području okoliša za 2019. Komisija je Hrvatskoj preporučila da osigura pravodobno izvješćivanje o elementima iz Okvirne direktive o morskoj strategiji kako bi Hrvatska mogla sudjelovati u budućim procjenama Komisije. Ta je prioritetna mjera ispunjena. Kako je istaknuto u Komisijinu izvješću o provedbi Okvirne direktive o morskoj strategiji 47 , iako se regionalna suradnja poboljšala od donošenja Okvirne direktive o morskoj strategiji, potrebno je pojačati suradnju kako bi se postigla potpuna regionalna usklađenost morskih strategija, kako se zahtijeva Direktivom.

Nadalje, u ožujku 2022. Europska komisija objavila je komunikaciju s preporukama za države članice. U Komisijinoj procjeni ističe se da države članice moraju intenzivnije raditi na utvrđivanju dobrog stanja okoliša i poboljšati primjenu kriterija i metodoloških standarda utvrđenih u Odluci Komisije o dobrom stanju okoliša. Ta su razmatranja temelj prioritetnih mjera za 2022.

Prioritetne mjere 2022.

·Poboljšanje statusa deskriptora koji su ocijenjeni kao vrlo loši.

·Provedba Komisijinih preporuka u vezi s pripremom morskih strategija, što obuhvaća procjenu, određivanje dobrog stanja okoliša i utvrđivanje ekoloških ciljeva.

·Osiguravanje regionalne suradnje s državama članicama u istoj morskoj (pod)regiji kako bi se ublažili najveći pritisci.

Procjena i računi ekosustava

Strategijom EU-a za bioraznolikost do 2030. države članice se pozivaju da bolje integriraju pitanja bioraznolikosti u donošenje javnih i poslovnih odluka na svim razinama te da razviju računovodstvo prirodnog kapitala. EU-u je potrebna učinkovitija mreža za promatranje bioraznolikosti i dosljednije izvješćivanje o stanju ekosustavâ.

Prva studija o mapiranju i evaluaciji ekosustava na nacionalnoj razini izrađena je 2015. To je bila prva inicijativa za provedbu obveza država članica u okviru strategije EU-a za bioraznolikost do 2020. Rezultat je projekta karta ekosustava i sažeti pregled stanja vrsta ekosustava u Hrvatskoj. Nažalost, karta je izrađena u mjerilu 1 : 100 000 i pruža samo općenite informacije o rasprostranjenosti ekosustava u Hrvatskoj.

Hrvatska agencija za okoliš i prirodu pokrenula je 2018. projekt ocjenjivanja kvalitete dostupnih podataka za procjenu usluga ekosustava te utvrđivanja i povezivanja znanstvenika i drugih relevantnih stručnjaka koji bi mogli provoditi procjenu usluga ekosustava u Hrvatskoj.

Posljednjih se godina znatno povećao broj studija o uslugama ekosustava na lokalnoj razini. Sve te studije, zajedno s navedenim projektima, doprinose radu na nacionalnom projektu za mapiranje i procjenu stanja ekosustava i usluga ekosustava na nacionalnoj razini.

Hrvatska je dostavila ažurirane informacije, prema kojima je od siječnja 2016. zabilježen znatan napredak (slika 16.). Ta se procjena temelji na 27 pitanja o provedbi i ažurira se svakih šest mjeseci.

Slika 16. Barometar ESMERALDA MAES (siječanj 2016. – ožujak 2021.) 48

Napredak u provedbi računa ekosustava procjenjuje se na nacionalnoj razini na temelju 13 pitanja (vidjeti sliku 17.).

Slika 17. Barometar računa ekosustava 49

Prioritetne mjere 2022.

·Daljnja potpora mapiranju i procjeni ekosustava i usluga ekosustava te razvoju računa ekosustava s pomoću odgovarajućih pokazatelja za integriranje opsega ekosustava, stanja ekosustava i usluga ekosustava (uključujući neke novčane vrijednosti) u nacionalne račune; daljnja potpora razvoju nacionalnih poslovnih platformi i platformi za bioraznolikost, uključujući sustave za račune prirodnog kapitala, kako bi se pratio i ocijenio učinak poslovanja na bioraznolikost.

3. Nulta stopa onečišćenja

Čisti zrak

Politikama i zakonodavstvom EU-a za čisti zrak potrebno je znatno poboljšati kvalitetu zraka u EU-u, i to tako da se kvaliteta zraka u EU-u približi onoj koju preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija, a emisije glavnih onečišćujućih tvari u zraku smanje.

Onečišćenje zraka i njegove utjecaje na ekosustave i bioraznolikost treba dodatno smanjiti, uz dugoročni cilj da se ne premašuju kritična opterećenja i razine. Stoga je potrebno intenzivnije raditi na postizanju potpune usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a o čistom zraku te definirati strateške ciljeve i mjere za 2030. i razdoblje nakon toga.

Cilj akcijskog plana za nultu stopu onečišćenja do 2030. jest smanjiti utjecaj onečišćenja zraka na zdravlje za 55 % i smanjiti udio ekosustava u EU-u koje ugrožava onečišćenje zraka za 25 % u odnosu na 2005.

EU je razvio sveobuhvatno zakonodavstvo o kvaliteti zraka, kojim se za brojne onečišćujuće tvari u zraku utvrđuju zdravstveno utemeljeni standardi 50 i obveze smanjenja emisija 51 .

Kvaliteta zraka u Hrvatskoj zabrinjavajuća je. Najnovije dostupne godišnje procjene (za 2019.) Europske agencije za okoliš 52 upućuju na oko 4 200 slučajeva preuranjene smrti (ili 43 400 izgubljenih godina života (YLL)) koje se mogu pripisati koncentracijama sitnih lebdećih čestica 53 , 240 slučajeva (2 600 YLL) koncentraciji ozona 54 i 170 slučajeva (1 700 YLL) koncentracijama dušikova dioksida 55 56 .

U Hrvatskoj su se posljednjih godina znatno smanjile emisije glavnih onečišćujućih tvari u zraku, dok je BDP-a nastavio rasti (vidjeti sliku 18.). Prema najnovijim projekcijama dostavljenima u skladu s člankom 10. stavkom 2. Direktive o nacionalnim obvezama smanjenja emisija 57 , Hrvatska očekuje da će ispuniti svoje obveze smanjenja emisija za sve onečišćujuće tvari u zraku obuhvaćene Direktivom za razdoblje od 2020. do 2029. i za većinu onečišćujućih tvari za razdoblje od 2030. nadalje. Međutim, predviđanja ne upućuju na to da će se obveze smanjenja emisija za NOx ispuniti za razdoblje od 2030. nadalje. Najnoviji podaci iz inventara koje je Hrvatska podnijela, a Komisija još nije pregledala, pokazuju da Hrvatska ispunjava obveze smanjenja emisija za sve onečišćujuće tvari 2020. 

Hrvatska je svoj nacionalni program kontrole onečišćenja zraka dostavila 11. listopada 2019.

Slika 18. Kretanja emisija glavnih onečišćujućih tvari/BDP u Hrvatskoj, 2005.–2019. 58

Slika 19. Emisije PM2,5 i NOx po sektorima u Hrvatskoj (2019.) 59

Prekoračenja graničnih vrijednosti za EU utvrđenih Direktivom o kvaliteti zraka za 2020. zabilježena su u dvije aglomeracije za lebdeće čestice (PM10), odnosno u jednoj zoni za sitne lebdeće čestice (PM2,5). Nadalje, ciljne vrijednosti u pogledu koncentracije ozona nisu postignute za jednu zonu kvalitete zraka 60 .

Europska komisija u svim relevantnim državama članicama, uključujući Hrvatsku, putem postupaka zbog povrede (uglavnom zbog prekoračenja graničnih vrijednosti PM10 i NO2) prati stalna kršenja zahtjeva u pogledu kvalitete zraka, koja imaju ozbiljne negativne učinke na zdravlje i okoliš. Cilj je uspostaviti odgovarajuće mjere kako bi se osigurala usklađenost za sve zone kvalitete zraka.

U tijeku je postupak zbog povrede koji se odnosi na dnevna prekoračenja graničnih vrijednosti PM10 i PM2,5 za tri zone kvalitete zraka u Hrvatskoj. Stalno praćenje PM10 u Hrvatskoj pokazuje trajno prekoračenje graničnih vrijednosti za PM10: u dvjema aglomeracijama (Zagreb i Osijek) i jednoj zoni (Industrijska zona) granične vrijednosti bile su prekoračene više od 35 dana (a u nekim godinama čak 100 dana) godišnje od 2013. do barem 2018., dok je granična vrijednost za godišnji prosjek prekoračena i u Industrijskoj zoni.

Praćenje PM2,5 u Hrvatskoj pokazuje da je godišnja granična vrijednost za PM2,5 (25 μg/m³) prekoračena u aglomeraciji Zagreb i Industrijskoj zoni od 2015. do barem 2018.; u nekim godinama koncentracije PM2,5 dosegnule su čak 41 μg/m³.

Trendovi prekoračenja u tim područjima ne pokazuju znakove promjene, što upućuje na to da mjere poduzete u okviru planova hrvatskih nadležnih tijela za kvalitetu zraka nisu djelotvorne.

Budući da se emisije lebdećih čestica nisu smanjile, očito je da prioritetne mjere iz 2019. nisu u potpunosti provedene.

Prioritetne mjere 2022.

·Provedba dodatnih mjera za smanjenje emisija potrebnih za ispunjavanje obveza smanjenja emisija iz Direktive o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija jer najnovije projekcije emisija onečišćujućih tvari u zrak upućuju na to da su takve mjere potrebne.

·Poduzimanje mjera za smanjenje glavnih izvora emisija u okviru nacionalnog programa kontrole onečišćenja zraka.

·Zadržavanje trenda smanjenja emisija onečišćujućih tvari u zrak i smanjenje negativnih učinaka onečišćenja zraka na zdravlje i gospodarstvo kako bi se u budućnosti postigle vrijednosti iz smjernica Svjetske zdravstvene organizacije i potpuna usklađenost sa standardima EU-a za kvalitetu zraka ako oni nisu ispunjeni.

Industrijske emisije

Glavni su ciljevi politike EU-a o industrijskim emisijama:

i. zaštita zraka, vode i tla;

ii. sprečavanje nastanka otpada i gospodarenje otpadom;

iii. poboljšanje energetske učinkovitosti i učinkovitosti resursa;

iv. čišćenje onečišćenih lokacija.

Kako bi to postigao, EU primjenjuje integrirani pristup prevenciji i kontroli rutinskih industrijskih emisija i industrijskih emisija uzrokovanih nesrećama. Temelj je te politike Direktiva o industrijskim emisijama 61 . Komisija je u travnju 2022. podnijela prijedlog 62 . Cilj je revizije povećati doprinos te direktive ostvarenju cilja nulte stope onečišćenja i poboljšati njezinu usklađenost s politikama u području klime, energetike i kružnog gospodarstva.

Pregled industrijskih aktivnosti reguliranih Direktivom o industrijskim emisijama naveden u nastavku temelji se na podacima dostavljenima u Registar EU-a (2018.) 63 .

U Hrvatskoj oko 230 industrijskih postrojenja mora imati dozvolu na temelju Direktive o industrijskim emisijama. Raspodjela tih postrojenja po sektorima djelatnosti prikazana je na slici u nastavku.

U Hrvatskoj je 2018. najviše postrojenja obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama bilo u sljedećim sektorima: intenzivni uzgoj peradi ili svinja (23 %), odlagališta otpada (23 %), proizvodnja minerala (12 %) te prehrambena industrija i industrija pića (7 %).

Slika 20. Broj industrijskih postrojenja obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama po sektoru u Hrvatskoj, 2018. 64

Industrijski sektori za koje je utvrđeno da najviše opterećuju okoliš u smislu emisija u zrak bili su energetski sektor (elektrane i rafinerije) kad je riječ o emisijama sumporovih oksida (SOx), lebdećih čestica (PM2,5), arsena (As), kroma (Cr) i nikla (Ni); površinska obrada organskim otapalima kad je riječ o emisijama nemetanskih hlapljivih organskih spojeva (NMHOS); intenzivan uzgoj peradi ili svinja kad je riječ o emisijama amonijaka (NH3); upotreba ostalih industrijskih proizvoda kad je riječ o emisijama olova (Pb), bakra (Cu) i kadmija (Cd); proizvodnja minerala kad je riječ o emisijama dušikovih oksida (NOx), žive (Hg) i cinka (Zn); te gospodarenje otpadom kad je riječ o emisijama dioksina. Raščlanjeni podaci prikazani su u grafikonu u nastavku.

Slika 21. Emisije u zrak iz sektora obuhvaćenih Direktivom o industrijskim emisijama i ostale nacionalne ukupne emisije u zrak, Hrvatska, 2018. 65

Opterećenje za okoliš uslijed industrijskih emisija u vodu uglavnom proizlazi iz proizvodnje kemikalija, kad je riječ o dušiku, i rafinerija, kad je riječ o teškim metalima (na temelju podataka iz E-PRTR-a).

U skladu s pristupom EU-a izvršavanju zakonodavstva u okviru Direktive o industrijskim emisijama javnosti se daju čvrsto utemeljena prava na pristup relevantnim informacijama i sudjelovanje u postupku izdavanja dozvola za postrojenja obuhvaćena Direktivom o industrijskim emisijama. Time se jača uloga javnosti i nevladinih organizacija kako bi se osiguralo primjereno izdavanje dozvola i poštovanje njihovih uvjeta.

U okviru inspekcije zaštite okoliša nadležna tijela provode terenske posjete postrojenjima obuhvaćenima Direktivom o industrijskim emisijama kako bi uzela uzorke i prikupila potrebne informacije. Člankom 23. stavkom 4. Direktive o industrijskim emisijama propisano je da se terenski posjeti moraju provoditi učestalošću između jednom godišnje i jednom u tri godine, ovisno o rizicima koje postrojenja predstavljaju za okoliš. Hrvatska je 2018. obavila oko 200 terenskih posjeta, većinom odlagalištima (38 %), zatim postrojenjima za proizvodnju minerala (12 %), rafinerijama (7 %) te postrojenjima za proizvodnju hrane i pića (7 %).

Slika 22. Broj inspekcija u postrojenjima obuhvaćenima Direktivom o industrijskim emisijama u Hrvatskoj, 2018. 66

Izradom referentnih dokumenata o najboljim raspoloživim tehnikama i zaključaka o najboljim raspoloživim tehnikama (NRT-ima) osigurava se dobra suradnja s dionicima i bolja provedba Direktive o industrijskim emisijama 67 . Od posljednjeg izvješća o pregledu aktivnosti u području okoliša doneseni su zaključci o NRT-ima za spaljivanje otpada, za prehrambenu industriju, industriju pića i mliječnu industriju te za površinsku obradu upotrebom organskih otapala, uključujući zaštitu drva i proizvoda od drva kemikalijama.

Komisija se oslanja na to da će nacionalna nadležna tijela pri određivanju uvjeta okolišnih dozvola primijeniti pravno obvezujuće zaključke o NRT-ima i razine emisija povezane s NRT-ima. Njihov rad doveo je do znatnog i kontinuiranog smanjenja onečišćenja.

Prioritetne mjere koje je Hrvatska provela 2019. uključivale su preispitivanje dozvola kako bi se osiguralo da su u skladu s nedavno donesenim zaključcima o NRT-ima te jačanje kontrole i izvršenja kako bi se osigurala usklađenost sa zaključcima o NRT-ima. Komisija je pratila provođenje tih mjera na temelju podataka koje je Hrvatska dostavila u Registar EU-a te je utvrdila da u relevantnim područjima nije bilo sustavnih povreda prava EU-a. Godine 2018. nije prijavljena nijedna nesukladna dozvola. Hrvatska je 2019. utvrdila da je provedba NRT-a u sektoru gospodarenja otpadom jedan od najvećih izazova. Komisija je za potporu provedbi u tom području razvila razne alate, primjerice platformu za razmjenu podataka o provedbi i posebne radionice.

Hrvatska još uvijek nije pravilno prenijela neke članke Direktive o industrijskim emisijama te se protiv nje vodi postupak zbog povrede prava. Među ostalim, pogrešno su prenesene definicije „postrojenja”, „najboljih raspoloživih tehnika” i „početnog stanja”. Osim toga, u nacionalnom zakonodavstvu nedostaju posebni zahtjevi u pogledu učestalosti terenskih posjeta i pravodobnosti inspekcijskih pregleda te se u njemu ne utvrđuje jasna obveza da se u izvješću o inspekcijskom pregledu opišu relevantni nalazi.

Sprečavanje velikih industrijskih nesreća – SEVESO

Glavni su ciljevi politike EU-a o sprečavanju velikih industrijskih nesreća:

i. kontrola opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, posebno kemikalije;

ii. ograničavanje posljedica takvih nesreća na zdravlje ljudi i okoliš;

iii. stalno unaprjeđivanje prevencije, pripravnosti i odgovora na velike nesreće.

Temelj te politike jest Direktiva 2012/18/EU (Direktiva Seveso III) 68 .

Pregled industrijskih postrojenja uređenih Direktivom Seveso III („objekti obuhvaćeni Direktivom Seveso”) u nastavku temelji se na podacima unesenima u bazu podataka eSPIRS (2018.) 69 i izvješću Hrvatske o provedbi Direktive Seveso III za razdoblje 2015.–2018. 70

Od 72 objekta obuhvaćena Direktivom Seveso u Hrvatskoj, 37 ih je svrstano u objekte niže razine (LTE), a 35 u objekte više razine (UTE) s obzirom na količinu opasnih tvari koja je vjerojatno prisutna. Objekti više razine podliježu strožim zahtjevima. Na slici 24. prikazana je promjena broja objekata obuhvaćenih Direktivom Seveso.

Slika 23. Broj objekata obuhvaćenih Direktivom Seveso u Hrvatskoj, 2014. i 2018. 71

Prema navodima Hrvatske, za 37 objekata više razine potreban je vanjski plan za slučaj opasnosti (EEP). Tijekom 2018. svih 37 objekata više razine imalo je vanjski plan za slučaj opasnosti te je u posljednje tri godine testirano svih tih 37 vanjskih planova za slučaj opasnosti. Sažetak je prikazan na slici 25. Uspostava vanjskih planova za slučaj opasnosti od ključne je važnosti za omogućivanje pravilne pripreme i djelotvorne provedbe potrebnih mjera za zaštitu okoliša i stanovništva u slučaju velike industrijske nesreće.

Slika 24. Stanje u pogledu vanjskih planova za slučaj opasnosti u Hrvatskoj, 2018. 72

Informacije za javnost iz Priloga V. Direktivi Seveso III, a posebno informacije o tome kako će javnost biti upozorena u slučaju velike nesreće, o primjerenom ponašanju u slučaju velike nesreće i o datumu posljednjeg terenskog posjeta, trajno su dostupne za sve objekte obuhvaćene Direktivom Seveso u Hrvatskoj.

Na slici 26. prikazan je udio objekata više razine za koje su posljednjih godina javnosti aktivno stavljene na raspolaganje informacije o sigurnosnim mjerama i primjerenom ponašanju.

Slika 25. Udio objekata više razine u Hrvatskoj za koje su posljednjih godina javnosti aktivno stavljene na raspolaganje informacije o sigurnosnim mjerama i odgovarajućem ponašanju, 2014. i 2018. 73

Prenošenje nekoliko odredbi Direktive Seveso III u Hrvatskoj bilo je neusklađeno. To uključuje definicije koje su važne za definiranje područja primjene Direktive, odredbe o rokovima za podnošenje izvješća o sigurnosti, odredbu o obvezama operatera u slučaju izmjene objekata i postrojenja te određene zahtjeve u pogledu planova za slučaj opasnosti. Osim toga, hrvatsko zakonodavstvo ne sadržava sva jamstva koja se odnose na pravo javnosti na pristup informacijama i sudjelovanje u donošenju odluka. Postupak zbog povrede koji je Komisija pokrenula u tijeku je od listopada 2019.

Buka

Direktivom o buci iz okoliša 74 propisuje se zajednički pristup za izbjegavanje, sprečavanje i smanjenje štetnih učinaka izloženosti buci iz okoliša iako se njome ne utvrđuju granične vrijednosti buke kao takve. Njezini su glavni instrumenti u tom pogledu izrada strateških karata buke i planiranje. Jedan od glavnih ciljeva u okviru akcijskog plana za nultu stopu onečišćenja do 2030. jest smanjiti udio građana kronično izloženih buci od prometa za 30 % u odnosu na 2017.

Prekomjerna buka zrakoplova i vozila u željezničkom i cestovnom prometu jedan je od glavnih uzroka zdravstvenih problema povezanih s okolišem u EU-u. Uzrokuje ishemijsku bolest srca, moždani udar, prekide sna, kognitivna oštećenja i stres 75 .

Prema ograničenom skupu podataka 76 , procjenjuje se da buka iz okoliša u Hrvatskoj godišnje uzrokuje najmanje 100 slučajeva preuranjene smrti i 200 slučajeva ishemijske bolesti srca 77 . Osim toga, oko 15 000 ljudi pati od poremećaja spavanja. Dostavljeni podaci pokazuju da se ukupna izloženost buci u Hrvatskoj u razdoblju od 2012. do 2017. smanjila za 22 %. Na temelju najnovijeg cjelovitog skupa informacija koje su analizirane dovršeno je mapiranje buke aglomeracija, cesta i željeznica.

Kvaliteta vode i upravljanje vodama

Zakonodavstvom i politikom EU-a zahtijeva se da se znatno smanji utjecaj pritisaka na prijelazne, obalne i slatke vode (uključujući površinske i podzemne vode). Postizanjem, održavanjem ili poboljšanjem dobrog stanja vodnih tijela, kako je određeno Okvirnom direktivom o vodama, građanima EU-a osigurat će se kvalitetna i sigurna voda za piće i kupanje. Osigurat će se i održivije upravljanje ciklusom hranjivih tvari (dušik i fosfor) s učinkovitijim iskorištavanjem resursa.

Okvirna direktiva o vodama

Okvirna direktiva o vodama 78 temelj je vodne politike EU-a u 21. stoljeću 79 . Uz ostalo zakonodavstvo povezano s vodama 80 , Okvirnom direktivom o vodama utvrđuje se okvir za održivo i integrirano upravljanje vodama, čiji je cilj visoka razina zaštite vodnih resursa, sprečavanje daljnjeg pogoršanja i obnova dobrog stanja.

Države članice moraju do ožujka 2022. izvijestiti o trećoj generaciji planova upravljanja riječnim slivovima sastavljenima u skladu s Okvirnom direktivom o vodama. Komisija će procijeniti stanje i napredak opisane u izvješćima te će provjeriti jesu li uzeti u obzir nalazi utvrđeni u procjeni drugih planova upravljanja riječnim slivovima 81 . Hrvatska još nije izvijestila o trećim planovima upravljanja riječnim slivovima.

Komisija je u prosincu 2021. 82 objavila šesto izvješće o provedbi Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama. To izvješće uključuje privremenu procjenu napretka ostvarenog u provedbi programâ mjera i praćenja novih prioritetnih tvari. U izvješću o procjeni za Hrvatsku 83 procijenjeno je da provedba programa mjera ne bi omogućila postizanje ciljeva zaštite voda do kraja 2021.

Prema izvješćima o drugim planovima upravljanja riječnim slivovima i podacima objavljenima 2020. 84 , u Hrvatskoj 42,1 % svih tijela površinskih voda 85 ima dobro ekološko stanje, a 91,8 % dobro kemijsko stanje, dok 9,1 % tijela podzemnih voda nije postiglo dobro kemijsko stanje, a 3 % ima loše kvantitativno stanje. 

Na slici u nastavku prikazan je udio tijela površinskih voda koja ne postižu dobro ekološko stanje u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama. 

Slika 26. Udio tijela površinskih voda (rijeka, jezera, prijelaznih i obalnih voda) koja nisu u dobrom ekološkom stanju u svakom vodnom području 86

Na sljedećoj slici prikazan je postotak tijela površinskih voda koja ne postižu dobro kemijsko stanje u Hrvatskoj i drugim europskim zemljama. Za Hrvatsku taj postotak iznosi 8,2 %; to uključuje vodna tijela koja propadaju zbog sveprisutnih postojanih, bioakumulativnih i toksičnih tvari. Ako se isključe tijela koja zbog tih tvari ne postižu dobro stanje, ta brojka iznosi 6 %.

Slika 27. Postotak tijela površinskih voda koja ne postižu dobro kemijsko stanje 87  

Ukupna količina vode zahvaćena iz površinskih i podzemnih voda u Hrvatskoj na godišnjoj razini (u skladu s polaznom crtom iz 2019.) iznosi 680,74 hm3 (Europska agencija za okoliš, 2022.). Postotak zahvaćene vode po sektorima iznosi: 4,39 % za poljoprivredu, 66,26 % za javnu opskrbu vodom, 11,37 % za hlađenje u proizvodnji električne energije, 10,70 % za proizvodnju, 6,74 % za hlađenje u proizvodnji te 0,53 % za rudarstvo i vađenje, kako je prikazano na slici u nastavku. Hrvatska se koristi registrom za bilježenje zahvaćanja vode koja podliježu dozvolama. To se automatski ažurira svaki put kad se dozvole izmijene. Za zahvaćanja malog volumena u Hrvatskoj nisu potrebne dozvole i takva zahvaćanja nisu navedena u registru.

Slika 28. Zahvaćanje vode po sektorima u Hrvatskoj 88

Indeks iskorištavanja vode plus (WEI+) 89 u Hrvatskoj iznosi 0,36 %, što je znatno manje od općeprihvaćenog pokazatelja nestašice vode, koji iznosi 20 %. 

Na grafikonu u nastavku prikazan je WEI+ za Hrvatsku i druge europske zemlje. Prema indeksu WEI+, Hrvatska se nalazi na 25. mjestu (od većeg prema manjem postotku).

Slika 29. Indeks iskorištavanja vode plus za Hrvatsku i EU, 2017. 90

Hrvatska je razvila sustav izvješćivanja koji se temelji na najboljim praksama (projekt EstuarIS) radi razmjene znanja o upravljanju podacima o okolišu i izvješćivanju u području voda. To se može istaknuti kao dobra praksa. Sustav se može upotrebljavati za upravljanje pohranom podataka, primanje, pohranu i obradu podataka, pregledavanje informacija te pripremu, izradu i distribuciju izvješća.

Direktiva o poplavama

Kako je prethodno navedeno, Komisija je u prosincu 2021. objavila šesto izvješće o provedbi. To izvješće uključuje preispitivanje i ažuriranje preliminarnih procjena poplavnih rizika provedenih tijekom drugog ciklusa (2016.–2021.).

Izvješće o procjeni 91 pokazalo je da su u procjeni budućih rizika od poplava uzete u obzir klimatske promjene. Osim toga, rizik od poplava procijenjen je za svako naselje i za sve povijesne poplave za koje su se mogli pronaći podaci (od 1667.). Važnost povijesnih poplava procijenjena je na temelju stručne prosudbe. Međutim, preliminarna procjena poplavnih rizika mogla bi se poboljšati u budućim ciklusima primjenom pristupa procjeni rizika koji se temelji na poboljšanom prikupljanju podataka.

Hrvatska nije donijela drugu generaciju planova upravljanja rizicima od poplava u skladu s Direktivom o poplavama niti je o njoj izvijestila. Europska komisija procijenit će napredak od donošenja prvih planova upravljanja rizicima od poplava i objaviti novo izvješće, kao što je to učinila 2019. 

Direktiva o vodi za piće

Kad je riječ o Direktivi o vodi za piće 92 , od Pregleda aktivnosti u području okoliša za 2019. nije izdana nova procjena kvalitete vode za piće. Kvaliteta vode za piće u Hrvatskoj nije navedena kao problematično područje.

Preinačena Direktiva 93 stupila je na snagu 12. siječnja 2021., a države članice moraju je prenijeti u svoje nacionalne pravne sustave do 12. siječnja 2023. Hrvatska će se morati uskladiti s revidiranim standardima kvalitete iz te direktive.

Direktiva o kvaliteti vode za kupanje

Kad je riječ o Direktivi o kvaliteti vode za kupanje, na slici 31. vidljivo je da je 2020. 95,1 % od 935 tijela vode za kupanje u Hrvatskoj bilo izvrsne kvalitete 94 . Detaljne informacije o vodi za kupanje u Hrvatskoj dostupne su na nacionalnom portalu 95 i preko interaktivnog preglednika karata Europske agencije za okoliš 96 .

Slika 30. Kvaliteta vode za kupanje u Europi u sezoni 2020. 97

 
Slika 31. Kvaliteta vode za kupanje u Hrvatskoj i EU-u, 2017.–2020. 98

Direktiva o nitratima

U najnovijem izvješću Komisije o provedbi Direktive o nitratima89, koje se odnosi na razdoblje 2016.–2019.90, upozorava se na to da nitrati i dalje uzrokuju štetno onečišćenje voda u EU-u. Prekomjerna količina nitrata u vodi uzrokuje gubitak kisika i eutrofikaciju, što šteti zdravlju ljudi i ekosustavima. U državama u kojima su nacionalna tijela i poljoprivrednici očistili vode, to je pozitivno utjecalo na opskrbu pitkom vodom i bioraznolikost te na sektore koji o njima ovise, kao što su ribarstvo i turizam. Međutim, pretjerana gnojidba i dalje je problem u mnogim dijelovima EU-a.

Prema izvješću o provedbi za razdoblje 2016.–2019., kvaliteta podzemnih voda blago se poboljšala u odnosu na prethodno razdoblje izvješćivanja: postotak postaja u kojima je izmjereno 40 ili 50 mg nitrata po litri ili više od toga smanjio se s 23,91 % na 21,4 %, odnosno s 20,4 % na 17,9 %. Stanje u pogledu koncentracija nitrata u površinskim vodama prilično je dobro i stabilno te su zabilježena određena poboljšanja kad je riječ o smanjenju eutrofikacije površinskih voda.

Hrvatska ima nisku gustoću stoke, višak dušika otprilike je na razini prosjeka EU-a, a višak fosfora je nizak. Postoji dobro razvijena mreža mjernih postaja u zonama ranjivima na onečišćenje nitratima, ali izvan tih zona nema postaja za praćenje. Kvaliteta podzemnih voda općenito je dobra. Međutim, mnoga su tijela površinskih voda eutrofična.

Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda

Hrvatska se suočava s poteškoćama u ispunjavanju obveza iz Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. Ukupna stopa usklađenosti Hrvatske 2018. bila je 7 %, što je znatno niže od prosjeka EU-a, koji je bio 76 %. U Hrvatskoj se 93 % komunalnih otpadnih voda ne prikuplja i/ili ne ispunjava zahtjeve za biološko pročišćavanje.

Na temelju Ugovora o pristupanju Hrvatska bi do kraja 2023. trebala postići potpunu usklađenost sa zahtjevima Direktive. Međutim, već je jasno da će Hrvatska morati uložiti još više truda ako želi poštovati rokove iz Ugovora o pristupanju.

Slika 32. Udio komunalnih otpadnih voda koje ispunjavaju sve zahtjeve iz Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (prikupljanje, biološko pročišćavanje, biološko pročišćavanje uklanjanjem dušika i/ili fosfora) u gradskim područjima usklađenima s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda („stopa usklađenosti”), 2018. 99

Prioritetne mjere 2022.

·Procjena novih fizičkih promjena vodnih tijela u skladu s člankom 4. stavkom 7. Okvirne direktive o vodama, uz osiguravanje da te procjene uključuju alternativne mogućnosti i odgovarajuće mjere ublažavanja.

·Nastavak trenutačnog rada na osiguravanju da hidrotehničke aktivnosti zaštite od poplava ne dovedu do dodatnog ozbiljnog hidromorfološkog pogoršanja.

·Poboljšanje koordinacije provedbe politika u području voda, mora i prirode.

·Razvoj infrastrukture potrebne za potpunu provedbu Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda u svim aglomeracijama.

Kemikalije

EU nastoji osigurati da se kemikalije proizvode i upotrebljavaju na način kojim se znatni štetni učinci na zdravlje ljudi i okoliš svode na najmanju moguću mjeru. Europska komisija objavila je 14. listopada 2020. strategiju održivosti u području kemikalija „Prelazak na netoksični okoliš” 100 , što je dovelo do sustavnih promjena u zakonodavstvu EU-a o kemikalijama. Strategija je dio EU-ove ambicije da postigne nultu stopu onečišćenja, što je jedna od glavnih obveza u okviru europskog zelenog plana.

Zakonodavstvom EU-a o kemikalijama 101 osigurava se osnovna zaštita zdravlja ljudi i okoliša, kao i stabilnost i predvidljivost za poduzeća koja posluju na unutarnjem tržištu. 

Komisija od 2007. prikuplja informacije o izvršavanju Uredbe o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) te Uredbe o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa (CLP). U prosincu 2020. Komisija je ocijenila izvješća država članica o provedbi i izvršavanju tih uredbi 102 u skladu s člankom 117. stavkom 1. Uredbe REACH i člankom 46. stavkom 2. Uredbe CLP. Prema novim podacima (za razdoblje 2015.–2019.), nacionalne izvršne strukture nisu se znatno promijenile. Međutim, iz posljednjeg izvješća (2020.) vidljivo je da i dalje postoje brojne razlike u provedbi Uredbe REACH i Uredbe CLP, posebno u području izvršenja.

Komisija je u kolovozu 2021. objavila mjerljivu procjenu izvršenja 103  dviju glavnih uredbi EU-a o kemikalijama s pomoću skupa pokazatelja koji obuhvaćaju razne aspekte izvršenja.

Za provjeru usklađenosti s Uredbom REACH u Hrvatskoj odgovoran je državni inspektorat 104 .

Hrvatska nije izradila ni provela strategiju za izvršenje Uredbe REACH ni Uredbe CLP, ali planira to učiniti 105 .

Sve povrede Uredbe REACH u pravilu se smatraju teškim ili vrlo teškim upravnim prekršajima protiv okoliša. Ako je povreda dovoljno ozbiljna, nadležno tijelo može uz novčanu kaznu odlučiti izreći i dodatne kazne. To tijelo može i, prema potrebi, naložiti privremeno oduzimanje imovine i dokumenata.

U Hrvatskoj su za izvršenje Uredbe REACH i Uredbe CLP na nacionalnoj razini imenovana četiri inspektora, a na regionalnoj razini 30 inspektora 106 . Zbog toga je broj kontrola u skladu s Uredbom REACH provedenih u razdoblju izvješćivanja (62) i dalje znatno ispod prosjeka. Većina provedenih kontrola proaktivna je (inspekcije), a ne reaktivna/nerutinska (tj. istrage kao odgovor na pritužbe, nesreće i upućivanja). Postotak slučajeva neusklađenosti u ukupnom broju kontrola manji je od prosjeka EU-a 107 .

Slika 33. Postotak slučajeva neusklađenosti u ukupnom broju kontrola na temelju Uredbe REACH i Uredbe CLP provedenih 2019., po državi članici i u usporedbi s prosjekom EU-a 108

Prioritetne mjere 2022.

·Unapređenje provedbe i izvršenja. Poboljšanje administrativnih kapaciteta za provedbu i izvršenje kako bi se prešlo na nultu toleranciju u slučaju neusklađenosti.

·Osmišljavanje i provedba strategije za izvršenje Uredbe REACH i Uredbe CLP.

4. Klimatska politika

U skladu s Pariškim sporazumom i u okviru europskog zelenog plana, u Europskom zakonu o klimi utvrđuje se cilj EU-a za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. i za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 55 % do 2030. u odnosu na 1990. Tim se zakonom ograničava i doprinos uklanjanja ugljika smanjenju emisija do 2030. kako bi se osiguralo da se dovoljno radi na ublažavanju.

U prosincu 2020. EU i njegove države članice Okvirnoj konvenciji Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) dostavili su ažurirani nacionalno utvrđen doprinos.

EU radi u svim sektorima i politikama na smanjenju emisija stakleničkih plinova i prelasku na klimatski neutralno i održivo gospodarstvo, kao i na rješavanju neizbježnih posljedica klimatskih promjena.

Zakonodavstvom EU-a o klimi potiče se smanjenje emisija iz proizvodnje električne energije, industrije, prometa, pomorskog sektora i fluoriranih plinova (F-plinova) koji se upotrebljavaju u proizvodima.

Kad je riječ o cestovnom prometu, zakonodavstvom EU-a zahtijeva se da se intenzitet stakleničkih plinova u gorivima za upotrebu u vozilima smanji za 6 % do 2020. u odnosu na 2010. 109 te se utvrđuju obvezujući standardi za emisije stakleničkih plinova za razne kategorije vozila 110 .

U skladu s Uredbom o fluoriranim stakleničkim plinovima, emisije fluoriranih stakleničkih plinova u EU-u smanjit će se za dvije trećine do 2030. u odnosu na razine iz 2014.

Od 2021. emisije i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) uključeni su u nastojanja EU-a za smanjenje emisija.

EU-ova politika prilagodbe sastavni je dio europskog zelenog plana.

Od 2021. države članice dužne su izvješćivati o svojim nacionalnim politikama prilagodbe 111 jer je u Europskom zakonu o klimi prilagodba prepoznata kao jedan od glavnih elemenata dugoročnog globalnog odgovora na klimatske promjene. Države članice morat će donijeti nacionalne strategije, a EU će u okviru svojeg općeg upravljanja djelovanjem u području klime redovito ocjenjivati napredak. U ažuriranoj strategiji EU-a za prilagodbu, objavljenoj u veljači 2021., utvrđuje se kako se EU može prilagoditi neizbježnim učincima klimatskih promjena i do 2050. postati otporan na klimatske promjene.

Glavne nacionalne klimatske politike i strategije

Hrvatska ima integrirani nacionalni energetski i klimatski plan (NECP) za razdoblje 2021.–2030. Komisija je 2021. donijela dugoročnu strategiju za dekarbonizaciju, u kojoj je utvrđen cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 57–73 % do 2050. (isključujući korištenje zemljišta i šumarstvo). Iako će Hrvatska vjerojatno ostvariti predloženi i ambiciozniji cilj za 2030. ako se provedu sve dodatne mjere, gospodarstvo će se trebati brže dekarbonizirati kako bi se do 2050. postigla klimatska neutralnost.

U svojem planu za oporavak i otpornost Hrvatska za klimatske ciljeve dodjeljuje oko 40 % rashoda te navodi glavne reforme i ulaganja za potporu prelasku na održivije gospodarstvo s niskim emisijama ugljika koje je otporno na klimatske promjene. 

Zakon o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja (Narodne novine br. 127/19) temeljni je pravni akt Republike Hrvatske kojim se uređuje pitanje prilagodbe klimatskim promjenama. Njime se određuju relevantne odgovornosti i provedbeni dokumenti te se utvrđuju sektori koji su najizloženiji klimatskim promjenama. Hrvatska od 2020. ima strategiju za prilagodbu klimatskim promjenama.

Ukupne emisije stakleničkih plinova Hrvatskoj znatno su se smanjile do 2020. u odnosu na 1990., iako manje nego u EU-u u cjelini. Od 1990. do 2020. emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj smanjile su se za 25 %. Međutim, hrvatsko gospodarstvo i dalje bilježi velike količine stakleničkih plinova.

Slika 34. Ukupne emisije stakleničkih plinova (uključujući međunarodni zračni promet) u Hrvatskoj, 1990.–2020.

Cilj u pogledu raspodjele tereta

Kad je riječ o emisijama koje nisu obuhvaćene sustavom EU-a za trgovanje emisijama, države članice imaju obvezujuće nacionalne ciljeve na temelju zakonodavstva o raspodjeli tereta 112 . Emisije u Hrvatskoj iz sektora koji nisu obuhvaćeni sustavom EU-a za trgovanje emisijama (kao što su zgrade, cestovni promet, poljoprivreda, mala industrija i otpad) 2019. bile su niže od njezina cilja za 2020. da se povećanje ograniči na 11 % u odnosu na 2005. Hrvatska je stoga ispunila svoj cilj smanjenja emisija raspodjelom tereta za 2020.

Nacionalnim energetskim i klimatskim planom Hrvatske nastoje se postići veća smanjenja od cilja od 7 % do 2030., utvrđenog u Uredbi o raspodjeli tereta.

Slika 35. Emisije i ciljevi za Hrvatsku u skladu s Odlukom o zajedničkom naporu/Uredbom o raspodjeli tereta za 2020. i 2030. kao postotna promjena u odnosu na 2005.

Slika 36. Emisije, godišnje emisijske kvote i akumulirani višak/manjak godišnjih emisijskih kvota za Hrvatsku na temelju Odluke o zajedničkom naporu, 2013.–2020. ‑

Glavna sektorska kretanja

U cestovnom se prometu intenzitet stakleničkih plinova iz goriva za upotrebu u vozilima u Hrvatskoj smanjio za 2,5 % od 2010. do 2019. Hrvatska mora brzo djelovati da bi ostvarila trenutačni cilj smanjenja od 6 % do 2020. Države članice u tom pogledu mogu poduzeti nekoliko vrsta mjera, kao što su daljnje proširenje upotrebe električne energije u cestovnom prometu, podupiranje upotrebe biogoriva (posebno naprednih biogoriva), poticanje razvoja i upotrebe obnovljivih goriva nebiološkog podrijetla te smanjenje emisija nastalih u procesima istraživanja i proizvodnje nafte i plina prije rafiniranja.

Iz cestovnog je prometa 2019. potjecalo 27 % svih stakleničkih plinova u Hrvatskoj. Emisije su se povećale za gotovo 20 % u odnosu na 2005., a predviđa se da će emisije u prometnom sektoru i dalje rasti. Udio obnovljivih izvora energije u prometu među najnižima je u EU-u. Iako je broj mjesta za punjenje električnih vozila u Hrvatskoj iznad prosjeka EU-a, tržišni udio novoregistriranih električnih osobnih automobila među najnižima je u EU-u.

Slika 37. Emisije stakleničkih plinova po sektorima u Hrvatskoj 113 – povijesne emisije 1990.–2020., predviđanja za razdoblje 2021.–2030. 114

Potrebna je opsežnija obnova zgrada kako bi se smanjile emisije u zgradama. U Hrvatskoj je stambeni sektor odgovoran za više od trećine ukupne potrošnje energije, što je znatno iznad prosjeka EU-a.

U sektoru korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva (LULUCF) hrvatska predviđanja u nacionalnom energetskom i klimatskom planu upućuju na to da će se neto uklanjanja dodatno smanjiti do 2030. Količine prijavljene u okviru Kyotskog protokola za sektor LULUCF-a u Hrvatskoj pokazuju prosječna neto uklanjanja od –6,36 Mt ekvivalenta CO2 za razdoblje 2013.–2019. To znači Hrvatska godišnjem prosječnom ponoru u EU-27 od –344,9 Mt ekvivalenta CO2 pridonosi 1,9 %. U istom su razdoblju prikazani prosječni neto krediti od –1,1 Mt ekvivalenta CO2, što odgovara 1,0 % obračunanog ponora u EU-27 od –115,0 Mt ekvivalenta CO2. Prijavljena neto uklanjanja smanjila su se u razdoblju od 2013. do 2017., a do 2019. blago su se povećala. Taj je trend bolje definiran za obračunane neto kredite.

Slika 38. Prijavljene i obračunane emisije i uklanjanja iz LULUCF-a u Hrvatskoj 115

Upotreba prihoda od prodaje emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a na dražbi

Prihod Hrvatske od dražbovne prodaje emisijskih jedinica u okviru sustava EU-a za trgovanje emisijama (ETS-a EU-a) u razdoblju 2012.–2021. iznosio je 463 milijuna EUR. U skladu sa Zakonom o klimatskim promjenama i zaštiti ozonskog sloja 100 % hrvatskih prihoda od prodaje na dražbi troši se na klimu i energiju.

Prioritetne mjere 2022.

·Podupiranje financiranja poticaja za kupnju električnih vozila, subvencija i programa za odlaganje automobila zajedno s daljnjim uvođenjem odgovarajuće i usklađene infrastrukture za punjenje i opskrbu.

·Poticanje energetske obnove, posebno stambenih zgrada, i dekarbonizacija sustava grijanja.

Dio II.: Poticajni okvir: alati za provedbu

5. Financiranje

Potrebe za ulaganjima u području okoliša u EU-u

Financiranje mjera zaštite okoliša ključno je za njihov uspjeh. Iako većina financijskih sredstava dolazi iz nacionalnih izvora, razni fondovi EU-a znatno pridonose ujednačavanju financiranja među zemljama.

Nakon 2020. mjere zaštite okoliša podupirat će se i iz fonda EU-a za oporavak od bolesti COVID-19 (putem Mehanizma za oporavak i otpornost) i na temelju načela nenanošenja bitne štete, koje se primjenjuje u cijelom proračunu EU-a. Obnovljene obveze preuzete na konferenciji COP-26 (Glasgow, listopad/studeni 2021.) i Konvencija o biološkoj raznolikosti (travanj/svibanj 2022.) 116 također će se odraziti u proračunu EU-a.

Ukupan manjak ulaganja u području okoliša (EU-27)

Potrebe EU-a za ulaganjima u zelenu tranziciju obuhvaćaju niz međusobno povezanih područja. Dodatne potrebe za ulaganjima u odnosu na polazne vrijednosti (tj. manjak ulaganja između onoga što je potrebno i onoga što se predviđa da će se uložiti ako se ne poduzmu dodatne mjere) u području klime, energije i prometa procijenjene su na 390 milijardi EUR godišnje (EU-27) 117 te dodatnih 130 milijardi EUR za postizanje temeljnih okolišnih ciljeva EU-a 118 . I troškovi prilagodbe klimatskim promjenama mogu biti znatni te doseći ukupno 35–62 milijarde EUR (uže područje primjene) ili 158–518 milijardi EUR (šire područje primjene) godišnje 119 . Te potrebe za ulaganjima odražavaju ciljeve provedbe do 2020. i do 2030. (osim za prilagodbu klimatskim promjenama, za koju se očekuje da će uključivati troškove tijekom duljeg razdoblja).

U sljedećoj tablici prikazani su preliminarni ažurirani podaci o temeljnom manjku ulaganja u EU-u u području okoliša 120 . Gotovo 40 % manjka ulaganja u području okoliša odnosi se na rješavanje problema onečišćenja, a gotovo dvije trećine ukupnog manjka odnose se na područja onečišćenja i gospodarenja vodama. Manjak ulaganja u kružno gospodarstvo i otpad procjenjuje se na 13–28 milijardi EUR godišnje, ovisno o provedenoj razini kružnosti. Godišnji manjak financijskih sredstava za bioraznolikost procjenjuje se na oko 20 milijardi EUR.

Tablica 1.: Raščlamba procijenjenog godišnjeg manjka ulaganja u području okoliša u EU-u prema cilju zaštite okoliša, 2021.–2030. 121

Potrebe za ulaganjima u području okoliša u Hrvatskoj

Među prioritetima su održivo upravljanje prirodnim resursima (posebno gospodarenje otpadom i kružno gospodarstvo), prelazak s odlaganja otpada na odlagališta na odvojeno prikupljanje i recikliranje, dekarbonizacija i prilagodba klimatskim promjenama (uključujući sprečavanje rizika i otpornost na katastrofe). Manjak ulaganja i dalje je velik jer je Hrvatska i dalje znatno ispod prosjeka EU-a kad je riječ o recikliranju komunalnog i ambalažnog otpada, njezini kanalizacijski sustavi nisu dovoljno razvijeni, a njezine vodoopskrbne mreže imaju visoke stope istjecanja.

Sprečavanje i kontrola onečišćenja

U prvom izvješću EU-a „Izgledi za čisti zrak” 123 u okviru programa Čisti zrak procijenjeno je da bi za ispunjavanje zahtjeva za smanjenje emisija iz Direktive o gornjim graničnim vrijednostima emisija 124 do 2030. ukupni troškovi kontrole onečišćenja zraka za Hrvatsku odgovarali iznosu od 448 milijuna EUR godišnje, uključujući 291 milijun EUR za kapitalna ulaganja.

Kao što se navodi u drugom izvješću „Izgledi za čisti zrak” 125 , provedbom svih zakonodavnih akata iz 2018., klimatskim/energetskim mjerama za 2030. i Nacionalnim programom kontrole onečišćenja zraka (NAPCP) uvelike će se olakšati postizanje ciljeva do 2030. (osim za amonijak u 15 država članica, iako Hrvatska nije jedna od njih).

Međutim, Direktivom o nacionalnim gornjim graničnim vrijednostima emisija zahtijeva se i određeno smanjenje emisija već u razdoblju 2020.–2029. To uključuje smanjenja s ciljem da se do 2025. ostvari razmjerni napredak prema postizanju ciljeva za 2030. (na temelju linearne putanje ili druge putanje ako se primjenjuju fleksibilne mogućnosti), što znači da je važna pravodobna provedba ulaganja.

Upravljanje vodama

Prema studiji OECD-a „Financiranje vodoopskrbe, odvodnje i zaštite od poplava” 126 iz 2020., Hrvatska se suočava s velikim izazovima u pogledu financiranja širenja vodoopskrbe, kanalizacije, pročišćavanja otpadnih voda i infrastrukture za zaštitu od poplava kako bi ispunila zahtjeve iz direktivâ EU-a o vodama 127 . Pristupačnost cijena vodoopskrbe i odvodnje i dalje je razlog za zabrinutost u siromašnim kućanstvima, što ograničava sposobnost Hrvatske da poveća cijene. Osim toga, vrlo su veliki gubici vode (50 %). Hrvatsku redovito pogađaju poplave (riječne, kišne i poplave obalnih područja), koje izazivaju znatnu gospodarsku štetu. Zbog klimatskih će promjena ekstremne poplave postati jače i učestalije. Nedavno 6. Izvješće o provedbi Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama te popratna financijsko-ekonomska studija također su relevantan izvor informacija u tom području.

Otpad i kružno gospodarstvo

Prema studiji Komisije 128 , ako Hrvatska želi ispuniti ciljeve u pogledu recikliranja komunalnog i ambalažnog otpada, mora uložiti dodatnih 99 milijuna EUR (oko 14,1 milijun EUR godišnje) u odnosu na polaznu vrijednost za prikupljanje, obrađivače (recikliranje), obradu biootpada, postrojenja za razvrstavanje otpada i digitalizaciju registra otpada u razdoblju od 2021. do 2027. 

To ne uključuje ulaganja potrebna za druge ključne tokove otpada (plastika, tekstil, namještaj) ili za povećanje primjene kružnosti i sprečavanja nastanka otpada u cijelom gospodarstvu.

Bioraznolikost i ekosustavi

U prioritetnim akcijskim okvirima koje su države članice donijele u skladu s člankom 8. Direktive o staništima predstavljeni su prioriteti očuvanja za mrežu Natura 2000 i njezinu popratnu zelenu infrastrukturu te povezani troškovi i planirani izvori financiranja za razdoblje koje odgovara trenutačnom višegodišnjem financijskom okviru (VFO), tj. za razdoblje 2021.–2027. Ukupni utvrđeni troškovi za Hrvatsku iznose 182,4 milijuna EUR godišnje (uključujući 24,5 milijuna EUR jednokratnih troškova) 129 . Glavni prioriteti očuvanja odnose se na uspostavu okvira za upravljanje mrežom Natura 2000 (planovi upravljanja i resursi), uspostavu novih područja te obnovu i/ili održavanje travnjaka i šumskih staništa.

Time su obuhvaćeni neki od preliminarnih dodatnih troškova provedbe prioriteta koji proizlaze iz strategije za bioraznolikost do 2030., uključujući troškove povećane zaštite i obnove. Međutim, konačne razine ambicije EU-a još nisu poznate.

Financijska sredstva EU-a za zaštitu okoliša 2014.–2020.

U VFO-u za razdoblje 2014.–2020. EU-u je dodijeljeno gotovo 960 milijardi EUR (u obvezama, cijene iz 2011.) 130 . Obveza zelene tranzicije uključivala je cilj potrošnje u području klime od 20 % i mogućnosti financiranja za okoliš, posebno u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF-a) 131 . Proračun za razdoblje 2014.–2020. naknadno je povećan za više od 50 milijardi EUR (u tekućim cijenama) iz inicijative REACT-EU (Pomoć za oporavak za koheziju i europska područja) za djelovanje kohezijske politike protiv bolesti COVID-19 132 .

Hrvatska je u razdoblju 2014.–2020. iz ESIF-a primila 12 091,9 milijuna EUR za ulaganje u otvaranje radnih mjesta te održivo i zdravo europsko gospodarstvo i okoliš. Planirano izravno ulaganje u području okoliša iznosilo je 1 829,8 milijuna EUR, a dodatnih 611 milijuna EUR utvrđeno je kao neizravna vrijednost ulaganja u području okoliša, tako da su ukupna ulaganja iznosila 2,4408 milijardi EUR. Na slici 41. daje se pregled (planiranih) pojedinačnih ESIF-a iz kojih su izdvojeni iznosi za Hrvatsku za razdoblje 2014.–2020. (grafikon prikazuje iznose EU-a bez nacionalnih iznosa) i ulaganja u području okoliša koja oni obuhvaćaju.

Slika 39. ESIF-i dodijeljeni Hrvatskoj, uključujući ulaganja u području okoliša, 2014.–2020. 133

Tablica 2.: Izravna i neizravna ulaganja u području okoliša u okviru ESIF-a u Hrvatskoj, 2014.–2020. 134

Financiranje zaštite okoliša u okviru ESIF-a dopunjeno je drugim programima financiranja EU-a dostupnima svim državama članicama, kao što su program LIFE, Obzor 2020. ili zajmovi Europske investicijske banke (EIB). Procjenjuje se da je s tim dodatnim sredstvima Hrvatskoj za razdoblje 2014.–2020. ukupno dostupno 2,5 milijardi EUR.

Program LIFE 136 u cijelosti je namijenjen ciljevima koji se odnose na okoliš i klimu. Iz njega se financiraju demonstracije i aktivnosti najbolje prakse za zelena rješenja koja će se uvesti. Hrvatska je u razdoblju 2014.–2020. iz programa LIFE primila potporu EU-a u vrijednosti od 10,0 milijuna EUR za pet projekata u području prirode (od ukupno 1 028 projekata u okviru programa LIFE u EU-27 i od ukupnog doprinosa EU-a u iznosu od 1,74 milijarde EUR) 137 .

U razdoblju 2014.–2020. u okviru programa Obzor 2020. Hrvatskoj je dodijeljeno oko 7,3 milijuna EUR za okoliš, posebno za tematsko područje u okviru stupa društvenih izazova (klimatska politika, okoliš, učinkovitost resursa i sirovine). Stoga je udio za okoliš iznosio oko 5,3 % ukupnih sredstava dodijeljenih Hrvatskoj 138 . Hrvatska je primila ukupno 89 milijuna EUR iz Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU), što nije obuhvaćalo projekte s ciljem zaštite okoliša 139 . Ukupno kreditiranje EIB-a Hrvatskoj u tom razdoblju iznosilo je 3 212,6 milijuna EUR, no nijedan od zajmova nije bio izravno povezan s okolišem 140 . Kad je riječ o ukupnom kreditiranju EIB-a, Hrvatska zauzima 19. mjesto.

EIB je 2020. osigurao 24,2 milijarde EUR za borbu protiv klimatskih promjena, što čini 37 % njegova ukupnog financiranja, te 1,8 milijardi EUR (3 % financiranja) za okoliš 141 .

Financijska sredstva EU-a za zaštitu okoliša za razdoblje 2021.–2027.

U planu ulaganja za europski zeleni plan iz 2020. poziva se na (javna i privatna) zelena ulaganja u iznosu od bilijun eura do 2030. Iz VFO-a za razdoblje 2021.–2027. i programa NextGenerationEU mobilizirat će se 2,018 bilijuna EUR (u tekućim cijenama) za potporu oporavku od bolesti COVID-19 i dugoročnim prioritetima EU-a, uključujući zaštitu okoliša 142 . U skladu s obvezom nenanošenja štete iz zelenog plana EU-a 143 i Međuinstitucijskim sporazumom o VFO-u za razdoblje 2021.–2027. 144 , 30 % proračuna EU-a bit će namijenjeno za napore u području klime, a 7,5 % (od 2024.), odnosno 10 % (od 2026.) za bioraznolikost. Kako bi se postigli ti ciljevi, potrebno je dodijeliti više financijskih sredstava za bioraznolikost, posebno u okviru kohezijske politike za razdoblje 2021.–2027. i zajedničke poljoprivredne politike (ZPP) za razdoblje 2023.–2027.

Održivim se financiranjem znatno povećava transparentnost u pogledu okolišne održivosti (cilj koji se promiče taksonomijom EU-a) 145 , jačaju zahtjevi o nefinancijskom izvješćivanju i olakšava izdavanje zelenih obveznica (u skladu sa standardom EU-a za zelene obveznice 146 ). To je financiranje ojačano obnovljenom strategijom održivog financiranja (2020.) 147 te će povećati tokove ulaganja u klimu i okoliš. Kao potpora financiranju prilagodbe klimatskim promjenama, nova strategija za prilagodbu klimatskim promjenama 148 može pridonijeti rješavanju problema nedostatne pokrivenosti osiguranjem za neosigurane događaje povezane s klimom 149 . EIB će do 2025. uskladiti 50 % svojih zajmova s klimom i okolišem 150 uz 250 milijardi EUR doprinosa planu ulaganja u okviru zelenog plana do 2027.

U tablici 3. prikazan je pregled sredstava EU-a posebno namijenjenih Hrvatskoj za razdoblje 2021.–2027. Ta su sredstva dopunjena drugim EU-ovim programima financiranja koji su dostupni svim državama članicama.

Tablica 3.: Glavna sredstva EU-a dodijeljena Hrvatskoj (u tekućim cijenama), 2021.–2027.

U Hrvatskoj je u tijeku izrada programa za većinu fondova EU-a (fondovi kohezijske politike, EPFRR i EFPRA). Međutim, zaključeni su pregovori u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost.

Hrvatskim planom za oporavak i otpornost odgovara se na hitnu potrebu za poticanjem snažnog oporavka i pripremanjem Hrvatske za budućnost. Reforme i ulaganja pomoći će Hrvatskoj da postane održivija i otpornija te da se bolje pripremi za izazove i prilike koje donose zelena i digitalna tranzicija. U tu svrhu plan obuhvaća 146 ulaganja i 76 reformi. Hrvatska je zatražila bespovratna sredstva u vrijednosti od gotovo 6,4 milijarde EUR, a 40,3 % plana namijenjeno je za potporu klimatskim ciljevima (vidjeti sliku 42.). Hrvatskim planom za oporavak i otpornost podupire se zelena tranzicija, i to ulaganjima u energetsku učinkovitost i obnovu zgrada nakon potresa (789 milijuna EUR), održivu mobilnost (728 milijuna EUR), prelazak na niskougljičnu energiju (658 milijuna EUR) te pomoć poduzećima u prelasku na zeleno gospodarstvo i energetsku učinkovitost (542 milijuna EUR)  160 .

Slika 40. Rashodi u području klime u planovima za oporavak i otpornost, 2021.–2026. 161

U okviru instrumenta NextGenerationEU Komisija će do 2026. izdati zelene obveznice EU-a u vrijednosti do 250 milijardi EUR (jedna trećina sredstava instrumenta NextGenerationEU). Te će obveznice biti u skladu s općim duhom načela nenanošenja bitne štete, ali neće podlijegati postojećim delegiranim aktima koji se odnose na taksonomiju EU-a i neće biti u potpunosti usklađene s predloženim standardom EU-a za zelene obveznice.

Osim sredstava EU-a posebno namijenjenih Hrvatskoj u razdoblju 2021.–2027., postoje i programi financiranja kojima se može pristupiti na razini EU-a i koji su otvoreni za sve države članice. To uključuje program LIFE 162 (5,4 milijarde EUR), Obzor Europa (95,5 milijardi EUR) 163 , Instrument za povezivanje Europe 164 (33,7 milijardi EUR) 165 i sredstva koja će se mobilizirati u okviru programa InvestEU 166 . U okviru tih će se programa podupirati i zelena tranzicija, uključujući istraživačke i inovacijske aktivnosti za zaštitu okoliša (Obzor Europa) 167 , čisti promet i energiju (Instrument za povezivanje Europe) 168 ili održivu infrastrukturu (fond InvestEU) 169 .

Nacionalni rashodi za zaštitu okoliša

Ukupni nacionalni rashodi za zaštitu okoliša (uključujući sve relevantne tekuće i kapitalne rashode) 170 u EU-27 u 2020. iznosili su 272,6 milijardi EUR, što je 2 % BDP-a EU-a. Ti se rashodi s vremenom nisu znatno mijenjali. Iako su apsolutni rashodi koncentrirani u tek nekoliko zemalja, kad ih promatramo kao udio u BDP-u, većina država troši 1–2 % BDP-a, dok su hrvatski rashodi nešto viši (2,3 % BDP-a).

Od navedenog ukupnog iznosa, kapitalni rashodi (CapEx) EU-27 za zaštitu okoliša (tj. ulaganja u zaštitu okoliša) 2018. iznosili su 56,3 milijarde EUR, a zatim su 2020. pali na 54,5 milijardi EUR (oko 0,4 % BDP-a). Dok je većina država članica u zaštitu okoliša uložila 0,2–0,5 % svojeg BDP-a, Hrvatska je uložila 0,6 %. U razdoblju 2014.–2020. ulaganja u zaštitu okoliša ukupno su iznosila oko 376 milijardi EUR za EU-27, a 1,67 milijardi EUR za Hrvatsku.

Slika 41. Izravna i neizravna ulaganja u zaštitu okoliša u EU-27 (u milijunima EUR i postotku BDP-a), 2018. 171

Otprilike polovina hrvatskih ulaganja u zaštitu okoliša (CapEx) došla je iz poslovnog sektora, 35 % od opće države i 14 % od specijaliziranih proizvođača (usluge zaštite okoliša, npr. poduzeća za gospodarenje otpadom i vodama). Na razini EU-a 37 % dolazi iz vlada, 33 % od specijaliziranih proizvođača i 30 % iz industrije (poduzeća).

Slika 42. Ulaganja država članica EU-27 u zaštitu okoliša (CapEx) prema institucionalnom sektoru (ukupno gospodarstvo = 100 %), 2018. 172

Dostupna je djelomična raščlamba ulaganja prema tematskom području zaštite okoliša, ali samo na razini institucionalnih sektora (umjesto cijelog gospodarstva) zbog različitih obrazaca izvješćivanja 173 . Od ulaganja hrvatske opće države u zaštitu okoliša 47 % odnosilo se na gospodarenje otpadom, 38 % na rješavanje problema onečišćenja, a 15 % na otpadne vode. Od najvećih stavki, otprilike dvije trećine ulaganja specijaliziranih proizvođača u zemlji odnosi se na gospodarenje otpadom, a jedna trećina na otpadne vode, dok se 72 % ulaganja poslovnog sektora odnosilo na otpadne vode, a 18 % na zaštitu zraka.

Godišnje izdanje zelenih obveznica 174 europskih zemalja 2020. iznosilo je 156 milijardi USD (137 milijardi EUR), što je povećanje u odnosu na 117 milijardi USD (105 milijardi EUR) 2019. Taj iznos uključuje obveznice koje su izdale neke europske zemlje koje nisu članice EU-a. 175 Godišnje izdanje zelenih obveznica EU-27 2020. iznosilo je 124 milijarde EUR. Hrvatska nije izdala zelene obveznice. U razdoblju 2014.–2020. 83 % zelenih obveznica koje su izdale europske zemlje služilo je ciljevima u području energije, zgrada ili prometa, 8 % ciljevima u području voda i otpada te 6 % ciljevima u pogledu korištenja zemljišta, uz poveznice s očuvanjem i obnovom ekosustava 176 .

Slika 43. Godišnje izdavanje zelenih obveznica EU-a 2020. (u milijardama EUR) 177

Alati zelenog proračuna

Zeleno oporezivanje i porezna reforma

Hrvatski prihodi od poreza povezanih s okolišem ostali su među najvišima u EU-u 2020.: činili su 3,28 % BDP-a (prosjek EU-a: 2,24 %). Od tog prihoda gotovo je 77 % ostvareno od poreza na energiju, 22 % od poreza povezanog s prometom, a 1,1 % od poreza povezanog s onečišćenjem i resursima. Zadnje navedena vrsta poreza činila je 0,04 % BDP-a, što je polovina prosjeka EU-a.

Slika 44. Porezi za zaštitu okoliša u EU-27, 2020. 178

U europskom zelenom planu iz 2019. naglašava se da dobro osmišljene porezne reforme mogu potaknuti gospodarski rast i otpornost te potaknuti pravednije društvo i pravednu tranziciju slanjem odgovarajućih cjenovnih signala i poticaja gospodarskim subjektima. Zelenim planom stvara se kontekst za opsežne porezne reforme, ukidanje subvencija za fosilna goriva, preusmjeravanje poreznog opterećenja s rada na onečišćenje i uzimanje u obzir socijalnih pitanja 179 . Primjena načela „onečišćivač plaća” 180 , kojim se propisuje da bi onečišćivači trebali snositi troškove mjera za sprečavanje, kontrolu i uklanjanje onečišćenja, olakšana je Komisijinom vodećom inicijativom za zelene poreze u okviru Instrumenta za tehničku potporu (TSI).

Subvencije koje su štetne za okoliš

Ukidanje subvencija koje su štetne za okoliš još je jedan korak prema većim fiskalnim reformama 181 .

Subvencije za fosilna goriva velik su trošak za javne proračune i otežavaju postizanje ciljeva zelenog plana. U mnogim su slučajevima i u suprotnosti s poticajima za zelena ulaganja jer ne pridonose izjednačavanju uvjeta tržišnog natjecanja. Subvencije za fosilna goriva u EU-u od 2015. iznose oko 55 milijardi EUR. Od 2015. do 2019. povećale su se za 4 %, iako su ih neke zemlje, kao što su Latvija, Litva, Švedska, Grčka i Irska, uspjele smanjiti. U EU-u su subvencije za naftne derivate u sektorima kao što su promet i poljoprivreda nastavile rasti u tom razdoblju, dok su se subvencije za ugljen i lignit smanjile zbog sve manje uloge krutih goriva u proizvodnji električne energije. Izražene kao udio u BDP-u, subvencije za fosilna goriva 2019. kretale su se od 1,2 % u Mađarskoj do manje od 0,1 % u Malti (prosjek u EU-u: 0,4 %). Za Hrvatsku je taj udio bio 0,29 %, što je ispod prosjeka EU-a.

Ukupne subvencije za fosilna goriva u EU-27 smanjile su se 2020. na 52 milijarde EUR (s obzirom na trendove smanjenja potrošnje zbog ograničenja povezanih s bolešću COVID-19). Međutim, bez djelovanja država članica vjerojatno će ponovno narasti jer se gospodarska aktivnost povećala od 2020. 182

Slika 45. Trendovi subvencija za prirodni plin u Hrvatskoj 183

Trenutačne prakse izrade zelenog proračuna

Izrada zelenog proračuna obuhvaća razne prakse označivanja i praćenja u području klime i okoliša u proračunima. To pomaže u utvrđivanju i praćenju zelenih rashoda i zelenih prihoda kako bi se povećala transparentnost utjecaja proračunskih politika na okoliš, poboljšala usklađenost politika i poduprle zelene politike (uključujući ciljeve u području klime i okoliša). 184 Neke države članice EU-a već upotrebljavaju elemente zelenog proračuna. 185

Izrađene su i smjernice EU-a o otpornosti na klimatske promjene i provjeri održivosti. Zamišljene su kao alat za procjenu prihvatljivosti projekta i usklađenosti sa zakonodavstvom i kriterijima u području okoliša 186 . Europska komisija uspostavila je referentni okvir za zeleni proračun 187 i 2021. pokrenula projekt tehničke potpore (uz potporu TSI-ja) za izradu zelenog proračuna kako bi pomogla državama članicama u razvoju ili daljnjem razvoju nacionalnih okvira za izradu zelenog proračuna koji mogu pridonijeti usklađenosti politika i zelenoj tranziciji. Hrvatska sudjeluje u tom projektu tehničke potpore.

Ukupno financiranje u usporedbi s potrebama

Procjenjuje se da je ukupno financiranje za ulaganja u području okoliša u EU-u u razdoblju 2014.–2020. iznosilo 0,6–0,7 % BDP-a, uzimajući u obzir velike fondove EU-a i nacionalno financiranje. Ukupno financiranje u području okoliša u svakoj državi članici kretalo se u rasponu od 0,3 % BDP-a (Irska) do 1,91 % (Bugarska), što je povezano s ozbiljnošću ekoloških izazova u pojedinoj zemlji. Potrebe za ulaganjima u području okoliša u EU-u za razdoblje 2021.–2027. procjenjuju se na 0,9–1,5 % BDP-a 188 , što upućuje na potencijalni manjak u financiranju zaštite okoliša od najmanje 0,6–0,8 % BDP-a na razini EU-a (uzimajući u obzir prethodne procijenjene razine financiranja) 189 .

Slika 46. Ukupna osnovna vrijednost financiranja u području okoliša (2014.–2020.) i procijenjene potrebe (2020.–2030.) u EU-27 (postotak BDP-a) 190  

Procjenjuje se da je financiranje ulaganja u području okoliša u Hrvatskoj u razdoblju 2014.–2020. iznosilo 1,32 % BDP-a (više od prosjeka EU-a). Većina tih sredstava (54 %) potječe iz financijskih sredstava EU-a. Procjenjuje se da će potrebe za ulaganjima u području okoliša za razdoblje 2021.–2027. (na temelju djelomičnih informacija dostupnih na razini zemlje) dosegnuti više od 1,79 % BDP-a, što upućuje na manjak u financiranju u području okoliša od najmanje 0,48 % BDP-a. Stvarni manjak financijskih sredstava vjerojatno će biti veći s obzirom na potrebe koje se procjenjuju na razini EU-a (npr. zaštita vode, kružnost, strategija za bioraznolikost itd.). To će se riješiti mobiliziranjem dodatnih financijskih sredstava za prioritetne aktivnosti u području okoliša.

Prioritetne mjere 2022.

·Manjak ulaganja i dalje je znatan jer je Hrvatska i dalje bitno ispod prosjeka EU-a kad je riječ o recikliranju komunalnog i ambalažnog otpada, kanalizacijski su sustavi nedovoljno razvijeni, a u vodoopskrbnim su mrežama prisutne visoke stope propuštanja.

·Kad je riječ o određivanju prioriteta za ulaganja u području okoliša u Hrvatskoj, gospodarenje otpadom i kružno gospodarstvo smatraju se glavnim prioritetom, nakon čega slijedi voda, što je i prilika za povećanje udjela privatnog financiranja u području okoliša (koji u Hrvatskoj ukupno iznosi oko jedne trećine).

·Pružanjem tehničke pomoći mogla bi se poduprijeti izgradnja kapaciteta upravljačkih tijela područja mreže Natura u skladu s prioritetnim mjerama iz Pregleda aktivnosti u području okoliša (EIR) iz 2019.

6. Upravljanje okolišem 

Informacije, sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu

Građani mogu djelotvornije štititi okoliš ako se mogu osloniti na tri „stupa” Aarhuške konvencije:

i. pristup informacijama;

ii. sudjelovanje javnosti u donošenju odluka;

iii. pristup pravosuđu u pitanjima okoliša.

Od ključne je važnosti za javna tijela, javnost i poduzeća da se informacije o okolišu dijele na učinkovit i djelotvoran način 191 . Sudjelovanje javnosti omogućuje tijelima da donose odluke u kojima se u obzir uzima ono što zabrinjava javnost. Pristup pravosuđu je skup jamstava kojima se građanima i nevladinim organizacijama omogućuje da uz pomoć nacionalnih sudova štite okoliš 192 . To uključuje pravo na pokretanje pravnog postupka (aktivna legitimacija) 193 .

Podaci o okolišu

Hrvatska bi mogla bolje provoditi Direktivu INSPIRE. Njezina je uspješnost preispitana na temelju pregleda podataka za tu zemlju za 2021. 194 Napredak u utvrđivanju i dokumentiranju podataka bio je spor te je potrebno poboljšati razine provedbe. Potrebno je uložiti dodatne napore kako bi se:

·podaci učinili dostupnijima široj javnosti, te

·u provedbi dala prednost skupovima podataka o okolišu, posebno onima koji su utvrđeni kao visokovrijedni skupovi prostornih podataka za provedbu zakonodavstva o okolišu 195 .

Tablica 4.: Pregled stanja za Hrvatsku kad je riječ o provedbi Direktive INSPIRE, 2016.–2020. 196

Sudjelovanje javnosti

Javnosti su dostupne opsežne i upotrebljive informacije o procjenama utjecaja na okoliš (EIA) i strateškim procjenama utjecaja na okoliš (SEA), kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj razini 198 . To uključuje poveznice na relevantnu dokumentaciju i pojedinosti o tome kako građani mogu sudjelovati u postupku. Međutim, u praksi se na središnjoj razini ne prikupljaju statistički podaci o sudjelovanju javnosti te nije moguće utvrditi povećava li se ili smanjuje sudjelovanje ni procijeniti kako sudjelovanje pridonosi poboljšanju donošenja odluka.

Pristup pravosuđu

Potrebno je znatno bolje informirati javnost o tome kako pojedinci i udruge za zaštitu okoliša mogu pristupiti pravosuđu u pitanjima okoliša prema hrvatskom pravu i pravu EU-a. Informacije dostupne na internetu ne pružaju potpunu i jasnu sliku o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša te su usmjerene na troškove.

U skladu s člankom 168. Zakona o zaštiti okoliša (Narodne novine, br. 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i 118/18), Hrvatska i pojedincima i udrugama za zaštitu okoliša dopušta pokretanje sudskih postupaka u pitanjima okoliša. Sustav je prilično liberalan.

Međutim, planovi i programi za koje se provode strateške procjene utjecaja na okoliš smatraju se općim aktima. Njihovu zakonitost može preispitati samo Visoki upravni sud primjenom postupka preispitivanja sui generis. Iako svatko ima pravo podnijeti tužbu za ocjenu zakonitosti općih akata, to je pravo ograničeno uvjetom da se preispitivanje može pokrenuti samo na temelju pojedinačnog akta koji je donesen na temelju općeg akta, npr. lokacijske dozvole izdane na temelju predmetnog prostornog plana.

U skladu s općim pravilima sudskog preispitivanja, ako osoba tvrdi da javno tijelo nije donijelo određenu odluku, ta osoba može pokrenuti sudsko preispitivanje tog propusta ako ima aktivnu legitimaciju, primjerice ako smatra da je povrijeđeno njezino pravo na zdrav život. Međutim, tužba radi sudskog preispitivanja može se podnijeti upravnom sudu samo ako je sporna odluka bila individualizirana. Stoga se ne može pokrenuti sudsko preispitivanje propusta javnih tijela da donesu akt opće primjene. Pravila o aktivnoj legitimaciji pojedinaca i nevladinih organizacija koji žele ishoditi upravno preispitivanje i na nacionalnom sudu pokrenuti pravne postupke za osporavanje u takvim su slučajevima ograničena. Glavni je problem u tome što odluke o takvim planovima ili programima nisu u obliku upravnog akta. Stoga te odluke ne mogu biti predmet upravnog preispitivanja ili osporavanja pred upravnim sudom. Takve odluke ne sadržavaju ni uputu o pravnom lijeku.

Godine 2019. Hrvatskoj su upućene prioritetne mjere u pogledu pristupa pravosuđu. Konkretno, Hrvatska je pozvana da građanima osigura bolju osnovu i kvalitetnije ih informira o njihovim pravima. Može se zaključiti da je u oba aspekta ostvaren tek ograničen ili nikakav napredak.

Prioritetne mjere 2022.

·Poboljšanje pristupa javnosti sudovima kad je riječ o osporavanju upravnih ili regulatornih odluka, posebno u područjima planiranja koja se odnose na vodu, prirodu i kvalitetu zraka. 

·Bolje informiranje javnosti o pravima na pristup pravosuđu, posebno upućivanjem na pravosudnim i administrativnim portalima na Komisijine informativne članke o e-pravosuđu s informacijama o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša 199 .

·Poduzimanje mjera i praćenje kako bi se osiguralo da troškovi ne budu prepreka djelotvornom pristupu pravosuđu.

·Povećanje dostupnosti prostornih podataka i davanje prednosti skupovima podataka o okolišu u provedbi Direktive INSPIRE, posebno onima koji su utvrđeni kao visokovrijedni skupovi prostornih podataka za provedbu zakonodavstva o okolišu.

Osiguravanje usklađenosti sa zakonodavstvom

Osiguravanje usklađenosti sa zakonodavstvom o okolišu obuhvaća sve što javna tijela poduzimaju kako bi osigurala da industrija, poljoprivrednici i ostali ispunjavaju svoje obveze zaštite vode, zraka i prirode te gospodarenja otpadom 200 . To uključuje, među ostalim, sljedeće mjere potpore koje provode ta tijela:

i. promicanje sukladnosti 201 ;

ii. inspekcije i druge provjere, tj. praćenje usklađenosti 202 ;

iii. mjere za zaustavljanje kršenja propisa, izricanje sankcija i zahtijevanje da se šteta otkloni, drugim riječima izvršenje zakonodavstva 203 .

Građanske inicijative u području znanosti i pritužbe građana omogućuju nadležnim tijelima da bolje usmjere svoja nastojanja. Odgovornošću za okoliš 204 osigurava se da onečišćivač plaća za saniranje svake štete.

Promicanje i praćenje usklađenosti

Iako su na internetu dostupni razni materijali o područjima mreže Natura 2000, oni se uglavnom odnose na određivanje i izradu planova upravljanja. Čini se da nema mnogo materijala kojima se poljoprivrednike i upravitelje zemljišta informira o praktičnim mjerama za poboljšanje rezultata u području bioraznolikosti. Isto tako, čini se da na internetu nema materijala u kojima se poljoprivrednicima objašnjava kako postupati u skladu s Direktivom o nitratima, a smjernice o upotrebi gnojiva i skladištenju gnoja navedene u izvješću iz 2019. više se ne mogu pronaći na relevantnim internetskim stranicama.

Poboljšana je koordinacija inspekcijskih pregleda na temelju Direktive o industrijskim emisijama, a od travnja 2019. ojačana je uloga Državnog inspektorata za onečišćenje okoliša. Informacije o planiranju inspekcijskih pregleda redovito se objavljuju, a Državni inspektorat objavljuje tromjesečna izvješća 205 u kojima se navode pregledana postrojenja i datumi nadzora te sažetak glavnih aspekata izvješća o inspekcijskom nadzoru. Objavljeni su prilično sveobuhvatni sažeti statistički podaci, iako je posljednje takvo izvješće bilo za 2019. 206  

Rješavanje pritužbi i građanske inicijative u području znanosti

Državni inspektorat zaštite okoliša upravlja platformom (e-Građani) koja javnosti pruža informacije o vrstama prekršaja, nadležnim tijelima, načinu podnošenja pritužbi i načinu postupanja s pritužbama. Svaka osoba može putem te državne platforme podnijeti pritužbu na razne povrede zaštite okoliša koristeći se standardiziranim internetskim obrascem za pritužbe 207 . Državni inspektorat za zaštitu prirode ima ekvivalentnu platformu, putem koje javnost može podnijeti pritužbe o pitanjima zaštite prirode 208 .

Čini se da nadležna tijela aktivno upotrebljavaju informacije koje dostavi javnost kako bi istražila moguća kršenja, a javnost se obavješćuje o mjerama koje su poduzete kao odgovor na njihovu pritužbu. U širem smislu, aktivno se radi na poticanju sudjelovanja javnosti, pri čemu platforme javnosti omogućuju prijavljivanje ubijanja ili slučajnih ozljeda ugroženih vrsta te uočavanja invazivnih stranih vrsta.

Izvršavanje zakonodavstva

Ne postoji centralizirana baza podataka ni centralizirani statistički podaci o kaznenim djelima protiv okoliša i njihovim ishodima. Međutim, neki podaci navode se u općim publikacijama o kaznenim djelima koje izdaju Državni zavod za statistiku, Državno odvjetništvo i Ministarstvo unutarnjih poslova. Na primjer, godišnje izvješće o policijskoj aktivnosti koje objavljuje Ministarstvo unutarnjih poslova uključuje sažetak statističkih podataka na temelju poglavlja Kaznenog zakona koje se odnosi na kaznena djela protiv okoliša. Međutim, dostupni podaci ne pružaju jasnu sliku ishoda povezanih s kaznenim progonom kaznenih djela protiv okoliša (osuđujuće presude, kazne itd.).

Čini se da ne postoje formalni sustavi za suradnju stručnjaka koji se bave kaznenim djelima protiv okoliša. Među inspektorima za zaštitu okoliša postoji određena zabrinutost da policija ne pridaje veliku važnost kaznenim djelima protiv okoliša te da se prioriteti na nacionalnoj razini ne provode uvijek učinkovito na regionalnoj razini. Nedostatak razmjene znanja i osposobljavanja o kaznenim djelima protiv okoliša te nedostatak razmjene informacija između lokalne i nacionalne razine također otežavaju izvršenje zakonodavstva.

Direktiva o odgovornosti za okoliš

Čini se da ne postoji središnja baza podataka o predmetima iz Direktive o odgovornosti za okoliš. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja održava informacijski sustav zaštite okoliša (ISZO), koji se sastoji od niza međusobno povezanih baza podataka i izvora podataka o stanju pojedinih sastavnica okoliša. Iako je uglavnom usmjeren na prostorne značajke i druge podatke i informacije važne za praćenje stanja okoliša na nacionalnoj razini 209 , portal sadržava i izvješća o velikim nesrećama koja bi mogla dovesti do slučajeva odgovornosti za okoliš. Na portalu je zabilježeno samo jedno takvo izvješće.

Iako se hrvatskim zakonodavstvom utvrđuju pojedinosti o obvezi operatera da putem osiguranja ili na drugi odgovarajući način osigura dostupnost sredstava za naknadu štete u okolišu, nisu navedeni posebni oblici proizvoda ili osiguranja te nisu pronađene informacije o dostupnosti relevantnih proizvoda osiguranja.

Prioritetne mjere 2022.

·Razvijanje internetskih i drugih resursa kako bi se poljoprivrednicima pomoglo u razumijevanju praktičnih mjera koje mogu poduzeti kako bi poboljšali usklađenost sa zakonodavstvom o bioraznolikosti i nitratima.

·Poboljšanje i formalizacija koordinacije među tijelima odgovornima za provedbu zakona o kaznenim djelima protiv okoliša te unapređenje osposobljavanja i razmjene znanja u policijskim i kaznenopravnim sustavima u pogledu pitanja okoliša.

·Prikupljanje i objavljivanje detaljnih statističkih podataka o kaznenim djelima protiv okoliša i aktivnostima izvršenja zakonodavstva.

·Daljnji razvoj informacijskog sustava kad je riječ o slučajevima iz Direktive o odgovornosti za okoliš ili slučajevima štete u okolišu.

·Poboljšanje dostupnosti proizvoda osiguranja kako bi se osiguralo da operateri mogu podmiriti troškove štete u okolišu za koju su odgovorni.

Djelotvornost uprava za okoliš

Svi koji su uključeni u provedbu zakonodavstva o okolišu na razini EU-a te na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini trebaju imati znanje, alate i kapacitete kako bi se osiguralo da zakonodavstvo i upravljanje postupkom izvršenja donose željene koristi.

Upravni kapaciteti i kvaliteta

Trenutačno se broj pritužbi i povreda povezanih s okolišem može smatrati nižim od prosjeka EU-a.

Provedba zakonodavstva EU-a o okolišu u raznim sektorima tijekom proteklog se desetljeća općenito poboljšala. Na primjer, ostvaren je napredak u provedbi procjena utjecaja na okoliš. Iako su izražene određene sumnje povezane s nedavnim zakonodavnim paketom čiji je cilj ubrzati izdavanje dozvola za projekte od nacionalnog interesa, pri njegovoj provedbi nisu utvrđeni ozbiljni problemi.

Prema navodima tijela odgovornih za njihovo otkrivanje, istragu i kazneni progon, kaznena djela protiv okoliša trenutačno su jedno od najprofitabilnijih i najbrže rastućih područja kriminalnih aktivnosti. Prema statističkim pokazateljima, vidljivo je da su 2020. u Hrvatskoj zabilježena 242 kaznena djela protiv okoliša, što je povećanje za 46 kaznenih djela (odnosno 23,5 %) u odnosu na prethodnu godinu.

Koordinacija i integracija

Kako je navedeno u Pregledu aktivnosti u području okoliša iz 2017., prenošenje revidirane Direktive o procjeni utjecaja na okoliš 210 prilika je za pojednostavnjenje regulatornog okvira za procjene utjecaja na okoliš. Unatoč tome što nije dovršila prenošenje do zadanog roka (svibanj 2017.), Hrvatska je prenijela revidiranu Direktivu. Međutim, Komisija je u ožujku 2019. pokrenula postupak zbog povrede koji se odnosi na neusklađenost hrvatskog zakonodavstva s obvezama koje proizlaze iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (2011/92/EU) kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU. 

Komisija potiče pojednostavnjenje procjena utjecaja na okoliš kako bi se smanjilo udvostručavanje i izbjegla preklapanja u procjenama utjecaja na okoliš koje se primjenjuju na projekte. Štoviše, pojednostavnjenje pridonosi smanjenju administrativnog opterećenja i ubrzava donošenje odluka, a da pritom ne dovodi u pitanje kvalitetu postupka procjene utjecaja na okoliš 211 . Hrvatska je uvela pojednostavnjenje procjena utjecaja na okoliš u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš i Direktivom o staništima čak i prije revizije Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Uspostavljeni su koordinirani postupci za Direktivu o procjeni utjecaja na okoliš, Okvirnu direktivu o vodama i Direktivu o industrijskim emisijama.

Hrvatska jedinstvena platforma za izdavanje okolišnih dozvola može se istaknuti kao dobra praksa: osmišljena je kako bi se operacionalizirao jedinstveni sustav izdavanja okolišnih dozvola putem kojeg se pojednostavnjuju, usklađuju i povezuju mnoge okolišne dozvole.

Reforme u okviru Komisijina Instrumenta za tehničku potporu (TSI)

Komisija podupire aktivnosti u području okoliša i zelenu tranziciju putem EU-ovih programa financiranja i pružanjem tehničke pomoći u okviru mehanizama kao što je Instrument za tehničku potporu (TSI).

Komisija je u predmetnom izvještajnom razdoblju u okviru TSI-ja podržala nekoliko projekata povezanih s okolišem u Hrvatskoj. To uključuje projekt revizije rashoda u području gospodarenja vodama i otpadom iz 2020. i projekt iz 2021. usmjeren na preusmjeravanje rada Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR) na održivo financiranje i zelenu tranziciju 2021. U okviru TSI-ja za 2022. odabrana su dva nova projekta: projekt za razvoj nacionalnog plana za smanjenje gubitaka i izgradnju kapaciteta među opskrbljivačima vodom te projekt za uklanjanje nedostataka u financiranju u području klime s pomoću instrumenata javne politike.

Istorazinski projekti TAIEX EIR

Komisija je pokrenula istorazinski alat TAIEX EIR 212 kako bi olakšala razmjenu znanja među tijelima nadležnima za okoliš. Hrvatska je u predmetnom izvještajnom razdoblju ostvarila dvije stručne razmjene: jednu o sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU-a (EMAS) 2019. i jednu o modelima komunikacije o vrijednosti ekoloških oznaka 2020. Uz to, Hrvatska je sudjelovala u tri višedržavne radionice, i to o onečišćenju zraka koje potječe iz grijanja kućanstava (2019.), tehnologiji i mjerama za smanjenje amonijaka (2021.) i nultoj stopi onečišćenja zraka, vode i tla (2022.).

(1)

 Eurostat, Okvir za praćenje kružnog gospodarstva .

(2)

Eurostat, Produktivnost resursa .

(3)

  Europska platforma dionika kružnog gospodarstva .

(4)

Europska komisija – Glavna uprava za okoliš (GU ENV), Promatračka skupina za ekoinovacije, Indeks ekoinovacija.

(5)

EMAS – sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Europske komisije – program je za poticanje organizacija da se ponašaju na okolišno održiviji način.

(6)

 Europska komisija, Činjenice i brojke o znaku za okoliš .

(7)

Do svibnja 2018. Europska komisija, Sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja .

(8)

Komunalni otpad obuhvaća miješani otpad i odvojeno prikupljeni otpad iz kućanstava, ali i iz drugih izvora ako je po prirodi i sastavu sličan otpadu iz kućanstava. Time se ne dovodi u pitanje raspodjela odgovornosti za gospodarenje otpadom između javnog i privatnog sektora.

(9)

Komunalni otpad sastoji se od otpada koji prikupljaju općinska tijela ili se prikuplja u njihovo ime, odnosno koji izravno prikuplja privatni sektor (poduzeća ili privatne neprofitne ustanove), ali ne u ime općina.

(10)

 Eurostat, Komunalni otpad prema načinu postupanja s njim , travanj 2022.

(11)

  Direktiva 1999/31/EZ .

(12)

  Direktiva 2008/98/EZ .

(13)

13 Sudska praksa u predmetu Malagrotta.

(14)

Eurostat, Stopa recikliranja komunalnog otpada , travanj 2022.

(15)

Europska komisija, Izvješće o provedbi zakonodavstva o otpadu, uključujući izvješće o ranom upozoravanju za države članice za koje postoji rizik da neće ostvariti cilj za 2020. u pogledu pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje komunalnog otpada,  SWD(2018) 422 , koji je priložen dokumentu COM(2018) 656 .

(16)

  Direktivom (EU) 2018/851 , Direktivom (EU) 2018/852 , Direktivom (EU) 2018/850 i Direktivom (EU) 2018/849 mijenja se prethodno zakonodavstvo o otpadu i postavljaju ambiciozniji ciljevi u pogledu recikliranja za razdoblje do 2035.

(17)

 Strategija i akcijski plan zaštite prirode (2017.–2025.), Narodne novine br. 72/2017.

(18)

 Trebalo bi ih ojačati aktom o obnovi prirode, u skladu s novom strategijom EU-a za bioraznolikost.

(19)

Mreža Natura 2000 obuhvaća područja od značaja za Zajednicu, određena u skladu s Direktivom o staništima, i posebna zaštićena područja, klasificirana u skladu s Direktivom o pticama. Područja pokrivenosti ne zbrajaju se jer se neka područja od značaja za Zajednicu i posebna zaštićena područja preklapaju. Posebna područja očuvanja su područja od značaja za Zajednicu koja su odredile države članice.

(20)

Europska agencija za okoliš,  Zaštićena područja , postotak zaštićenih kopnenih područja (2021.) i postotak zaštićenih morskih područja (2019.), ožujak 2022.

(21)

  Pregled pokazatelja strategije EU-a za bioraznolikost , pokazatelji A1.1.1 i A1.2.1, veljača 2022.

(22)

 Europska agencija za okoliš, Barometar Natura 2000 , veljača 2022.

(23)

  Stanje očuvanosti i trendovi za staništa i vrste – Europska agencija za okoliš (europa.eu) .

(24)

 Europska agencija za okoliš, Stanje očuvanosti i trendovi za staništa i vrste , prosinac 2021. Pri usporedbi podataka za razdoblja 2007.–2012. i 2013.–2018. imajte na umu da na njih mogu utjecati, primjerice, promjene u metodi i bolja dostupnost podataka. Podaci za razdoblje 2007.–2012. nisu dostupni jer je Hrvatska tek 2013. pristupila Europskoj uniji.

(25)

 Isto.

(26)

https://ec.europa.eu/eurostat/databrowser/view/sdg_02_40/default/table?lang=en (Eurostat, Površina na kojoj se provodi ekološka poljoprivreda, veljača 2022.).

(27)

Umjetni pokrov zemljišta definira se kao ukupnost izgrađenih natkrivenih površina (uključujući zgrade i staklenike), umjetnih neizgrađenih površina (uključujući zatvorene zone, kao što su dvorišta, dvorišta poljoprivrednih gospodarstava, groblja, parkirališta itd. te linearne elemente, kao što su ulice, ceste, željezničke pruge, piste, mostovi) i drugih umjetnih površina (uključujući mostove i vijadukte, motorna vozila za stanovanje, solarne ploče, elektrane, trafostanice, cjevovode, stanice za pročišćavanje otpadnih voda i odlagališta na otvorenom).

(28)

  Preuzimanje zemljišta u Europi – Europska agencija za okoliš (europa.eu) , sl. 6.

(29)

Europska agencija za okoliš, Preuzimanje zemljišta u Europi , prosinac 2021.

(30)

EEA, Stanje prirode u EU-u .

(31)

 EEA, Europski sustav informiranja o šumama .

(32)

  SWD(2021) 652 .

(33)

Zajednički istraživački centar (JRC), Mapiranje i procjena primarnih šuma i šuma starog rasta u Europi , str. 13.

(34)

 Europska agencija za okoliš, Stanje očuvanosti i trendovi za stanje očuvanosti po skupinama staništa – šume , siječanj  2022.

(35)

  Uredba (EU) br. 995/2010.

(36)

  COM(2020) 629 final .

(37)

Uredba (EU) br. 1143/2014.

(38)

 Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o preispitivanju primjene Uredbe (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta, COM(2021) 628 final , 13. listopada 2021.

(39)

De Jesus Cardoso, A., Tsiamis, K., Deriu, I., D’Amico, F., Gervasini, E., EU Regulation 1143/2014: assessment of invasive alien species of Union concern distribution, Member States reports v. JRC baselines (Uredba EU-a 1143/2014: procjena invazivnih stranih vrsta koje izazivaju zabrinutost u Uniji – Izvješća država članica u odnosu na referentne vrijednosti Zajedničkog istraživačkog centra), EUR 30689 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2021., ISBN 978-92-76-37420-6, doi:10.2760/11150, JRC123170.

(40)

Prioritetni akcijski okvir za hrvatsku mrežu Natura 2000 trenutačno je u nacionalnom postupku donošenja. Verzija dokumenta podijeljena za javno savjetovanje dostupna je OVDJE (samo na hrvatskom jeziku).

(41)

Cilj je zajedničke ribarstvene politike EU-a pridonijeti postizanju ciljeva zakonodavstva o okolišu za morske ekosustave.

(42)

Prilog I. Direktivi 2008/56/EZ o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o morskoj strategiji) SL L 164, 25.6.2008., str. 19.–40.

(43)

 Odluka Komisije o dobrom stanju okoliša, Odluka Komisije (EU) 2017/848, SL L 125, 18.5.2017., str. 43.–74.

(44)

 Procjena podataka koje su dostavile države članice, a koju je provela Europska komisija, siječanj 2022. Napominjemo da su prikazana samo dva pododjeljka deskriptora D1 (D1-M sisavci i D1-B ptice). Za potrebe analize ta su dva pododjeljka razmatrana kao cjelina nakon što su uprosječeni.

(45)

Isto.

(46)

  COM(2020) 259 .

(47)

 Europska komisija, Zajednički istraživački centar, Ured za publikacije, Procjena ekosustava EU-a – Sažetak za oblikovatelje politika , svibanj 2021., str. 80.

(48)

Portal MAIA, Mapping and Assessment for Integrated Ecosystem Accounting (Mapiranje i procjena za integrirane račune ekosustava) (u okviru EU-ova programa Obzor 2020.), 2022. MAIA upotrebljava Sustav integriranih okolišno-ekonomskih računa – Račune ekosustava (SEEA EA) kao metodološku osnovu za račune ekosustava. SEEA EA integriran je i sveobuhvatan statistički okvir koji se temelji na pet temeljnih računa: opseg ekosustava, stanje ekosustava, usluge ekosustava (fizičke i monetarne) i novčana imovina ekosustava.

(49)

Europska komisija, 2016.,  Standardi kvalitete zraka .

(50)

Europska komisija, Smanjenje nacionalnih emisija .

(51)

  Europska agencija za okoliš, Kvaliteta zraka u Europi – izvješće za 2021 . U izvješću su navedeni detalji o temeljnoj metodologiji (str. 106.).

(52)

 Lebdeće čestice (PM) mješavina su aerosolnih čestica (krutih i tekućih) širokog raspona veličina i kemijskih sastava. PM10 (odnosno PM2,5) odnosi se na čestice promjera najviše 10 (odnosno 2,5) mikrometara. Emisije čestica potječu iz brojnih ljudskih aktivnosti, uključujući izgaranje.

(53)

Prizemni ozon nastaje fotokemijskim djelovanjem na onečišćenje.

(54)

 NOx se emitira tijekom izgaranja goriva npr. u industrijskim postrojenjima i sektoru cestovnog prometa. NOx je skupina plinova koja obuhvaća dušikov monoksid (NO) i dušikov dioksid (NO2).

(55)

Napominjemo da se te brojke odnose na učinak pojedinačnih onečišćujućih tvari. Kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, ne mogu se zbrajati za potrebe dobivanja ukupnog broja.

(56)

Direktiva 2016/2284/EU.

(57)

 Europska agencija za okoliš.

(58)

 Europska agencija za okoliš.

(59)

Europska agencija za okoliš, Središnji registar podataka EIONET-a .

(60)

Direktiva 2010/75/EU obuhvaća industrijske aktivnosti kojima se prelaze određeni pragovi. Obuhvaća energetiku, metalurgiju, industriju minerala, kemijsku industriju gospodarenje otpadom i širok spektar industrijskih i poljoprivrednih sektora (npr. intenzivan uzgoj svinja i peradi, proizvodnju celuloze i papira, bojenje i čišćenje).

(61)

Europska komisija, Prijedlog revizije Direktive o industrijskim emisijama , 4. travnja 2022. Revizija Direktive o industrijskim emisijama provodi se usporedno s revizijom Uredbe (EZ) br. 166/2006 o europskom registru ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR).

(62)

Europska agencija za okoliš, Europski portal za industrijske emisije .

(63)

 Europska agencija za okoliš, Registar EU-a, Europski portal za industrijske emisije (podaci dobiveni 3. studenoga 2021.) .

(64)

 Europska agencija za okoliš, Dalekosežno prekogranično onečišćenje zraka (LRTAP), Preglednik podataka o emisijama onečišćujućih tvari u zrak (Protokol iz Göteborga, Konvencija LRTAP) 1990.–2019. (podaci dobiveni 3. studenoga 2021.) .

(65)

Europska agencija za okoliš, Registar EU-a,  Europski portal za industrijske emisije (podaci dobiveni 3. studenoga 2021.) .

(66)

Europska komisija, referentni dokumenti o NRT-ima .

(67)

Direktiva 2012/18/EU o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari.

(68)

Europska komisija, sustav za dohvaćanje informacija o postrojenjima obuhvaćenima Direktivom Seveso .

(69)

Kako je predviđeno člankom 21. stavkom 2. Direktive Seveso III.

(70)

 Europska komisija, Procjena i sažetak izvješća država članica o provedbi Provedbene odluke 2014/896/EU (o provedbi Direktive 2012/18/EU o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari) , 2022.

(71)

Isto.

(72)

Isto.

(73)

Direktiva 2002/49/EZ .

(74)

Svjetska zdravstvena organizacija, 2018., Environmental Noise Guidelines for the European Region (Smjernice za buku iz okoliša za europsku regiju).

(75)

Za dodatne informacije vidjeti: Europska agencija za okoliš, Informativni članci o buci 2021.

(76)

 Te su brojke procjena Europske agencije za okoliš koja se temelji na: i. podacima koje su dostavile države članice o izloženosti buci obuhvaćenoj Direktivom 2002/49/EZ; ii. podacima Europskog tematskog centra za pitanja onečišćenja zraka, prometa, buke i industrijskog onečišćenja (ETC/ATNI) 2021., Izvješće centra ETC/ATNI br. 06/2021: Pokazatelji buke u skladu s Direktivom o buci iz okoliša za 2021.: Metodologija za procjenu podataka koji nedostaju ; Narodne novine,  Metodologija za procjenu utjecaja na zdravlje utvrđena u izvješću Europskog tematskog centra za pitanja onečišćenja zraka i ublažavanje klimatskih promjena (ETC/ACM) 2018/10, Utjecaj buke iz okoliša na zdravlje i dobrobit u Europi.

(77)

  Okvirna direktiva o vodama (2000/60/EZ).

(78)

  Vodna politika EU-a .

(79)

To uključuje Direktivu o podzemnim vodama (2006/118/EZ),  Direktivu o standardima kvalitete okoliša (2008/105/EZ) ,  Direktivu o poplavama (2007/60/EZ) , Direktivu o kvaliteti vode za kupanje (2006/7/EZ) , Direktivu o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ) , novu Direktivu o vodi za piće (2020/2184/EZ) , Direktivu o nitratima (91/676/EEZ) , Okvirnu direktivu o morskoj strategiji (2008/56/EZ) , Direktivu o industrijskim emisijama (2010/75/EU) i novu Uredbu o minimalnim zahtjevima za ponovnu upotrebu vode (2020/741) .

(80)

Detaljne informacije mogu se pronaći u petom izvješću Komisije o provedbi Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama te u Pregledu aktivnosti u području okoliša za 2019.

(81)

Vidjeti  šesto izvješće o provedbi Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama .

(82)

Europska komisija, Glavna uprava za okoliš, Procjena napretka država članica u programima mjera tijekom drugog ciklusa planiranja Okvirne direktive o vodama. Država članica: Hrvatska , 2022.

(83)

  WISE Freshwater (europa.eu).

(84)

Rijeke, jezera, prijelazne vode, obalne vode i teritorijalne vode.

(85)

 Europska agencija za okoliš, 2021 .  

(86)

 Europska agencija za okoliš, prosinac 2019 .

(87)

 Europska agencija za okoliš, Zahvaćanje vode prema izvoru i gospodarskom sektoru u Europi , 2022.

(88)

WEI+ je mjera ukupne potrošnje slatke vode u obliku postotka obnovljivih izvora slatke vode (podzemne i površinske vode) u određenom trenutku i na određenom mjestu. Njime se određuje količina vode koja se zahvaća i količina vode koja se vraća u okoliš nakon upotrebe.

(89)

 Europska agencija za okoliš, Indeks iskorištavanja vode plus , 2022.

(90)

Europska komisija, Glavna uprava za okoliš, Procjena drugog ciklusa preliminarnih procjena poplavnih rizika i utvrđivanje područja potencijalnog znatnog rizika od poplava u skladu s Direktivom o poplavama; Država članica: Hrvatska , 2022.

(91)

 SL L 330, 5.12.1998., str. 32.–54.

(92)

 SL L 435, 23.12.2020., str. 1.–62.

(93)

 Europska agencija za okoliš, 2021. Stanje vode za kupanje – Europska agencija za okoliš (europa.eu) , str. 17.

(94)

  Kakvoća mora u Republici Hrvatskoj (izor.hr) .  

(95)

Europska agencija za okoliš,  Stanje voda za kupanje 2020. – Europska agencija za okoliš (europa.eu) .

(96)

 Europska agencija za okoliš, Kvaliteta vode za kupanje 2020. , 2022.

(97)

 Europska agencija za okoliš, Kvaliteta vode za kupanje u Europi 2017. , 2018. , 2019. i 2020.

(98)

 Europska komisija, WISE Freshwater , 2021.

(99)

  COM(2020) 667 final .

(100)

Uredba REACH: SL L 396, 30.12.2006., str. 1.; Uredba CLP: SL L 252, 31.12.2006., str. 1.

(101)

 Europska komisija, završno izvješće o provedbi i izvršenju Uredbe REACH i Uredbe CLP,  Final report_REACH-CLP MS Reporting_2020.pdf (europa.eu) .

(102)

  Europska komisija, Izvršenje Uredbi REACH i CLP: Pokazatelji izvršenja na razini EU-a .

(103)

  Final report_REACH-CLP MS reporting_2020.pdf (europa.eu) , str. 68.

(104)

  Final report_REACH-CLP MS reporting_2020.pdf (europa.eu) , str .76.

(105)

  Final report_REACH-CLP MS reporting_2020.pdf (europa.eu) , str. 74.

(106)

  Final report_REACH-CLP MS reporting_2020.pdf (europa.eu) , str. 87.–88.

(107)

  Final report_REACH-CLP MS reporting_2020.pdf (europa.eu) , str. 87.–88., 2022.

(108)

U  Direktivi o kakvoći goriva (Direktiva 98/70/EZ) utvrđuju se strogi zahtjevi u pogledu kvalitete goriva koja se upotrebljavaju u cestovnom prometu u EU-u kako bi se zaštitilo zdravlje ljudi i okoliš te kako bi cestovni promet u EU-u postao sigurniji.

(109)

Uredba (EU) 2019/631.

(110)

Članak 29. Uredbe (EU) 2018/1999.

(111)

Uredba (EU) 2018/842.

(112)

Sektori na slici odgovaraju sljedećim sektorima prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC): Opskrba energijom: 1A1, 1B i 1C. Potrošnja energije u proizvodnim industrijama: 1A2. Industrijski procesi i upotreba proizvoda: 2. Promet: 1A3. Druga potrošnja energije: 1A4, 1A5 i 6. Poljoprivreda: 3. Otpad: 5. Međunarodni zračni promet: 1.D.1.a.

(113)

 Europska agencija za okoliš, Ukupni trendovi i projekcije emisija stakleničkih plinova .

(114)

 Razlike između prijavljenih i obračunanih emisija iz LULUCF-a u okviru Kyotskog protokola opisane su u  napomeni s objašnjenjem o LULUCF-u – obračunane i prijavljene količine u okviru Kyotskog protokola .

(115)

  Konvencija o biološkoj raznolikosti (cbd.int);   Globalni okvir za bioraznolikost za razdoblje nakon 2020. | Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) .

(116)

SWD(2021) 621, priložen prijedlogu COM(2021) 557 za izmjenu druge Direktive (EU) 2018/2001 o energiji iz obnovljivih izvora (RED II).

(117)

  S WD(2020) 98 final/2 .

(118)

SWD(2018) 292. Procjena učinka priložena Prijedlogu uredbe o programu LIFE (COM(2018) 385). https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/budget-may2018-life-swd_en.pdf .

(119)

U obzir su uzeta smanjenja zbog Brexita i određenog usklađivanja ciljeva. Izvor: GU ENV, studija kojom se podupire analiza potreba za zelenim ulaganjima u EU-u (u tijeku, 2021.–2023.) i unutarnja analiza GU ENV, Potrebe za ulaganjima u području okoliša i financiranje u okviru zelene tranzicije EU-a, srpanj 2020.

(120)

 Europska komisija, GU za okoliš, studija kojom se podupire analiza potreba za zelenim ulaganjima u EU-u (u tijeku, 2021.–2023.) i unutarnja analiza GU za okoliš, Potrebe za ulaganjima u području okoliša i financiranje u okviru zelene tranzicije EU-a, srpanj 2020. 

(121)

 Kako bi se ispunile potrebe strategije za bioraznolikost do 2030. (Natura 2000, zelena infrastruktura), za prirodu bi trebalo osloboditi barem 20 milijardi EUR godišnje (COM(2020) 380 final), a za potpuno pokrivanje strategije (uključujući obnovu) moglo bi biti potrebno 30–35 milijardi EUR, što upućuje na manjak od 10–20 milijardi EUR godišnje u odnosu na sadašnje osnovne izdatke.

(122)

 Međunarodni institut za primijenjenu analizu sustava (IIASA), N apredak prema postizanju ciljeva EU-a u pogledu kvalitete zraka i emisija , 2018.,  https://ec.europa.eu/environment/air/pdf/clean_air_outlook_overview_report.pdf

(123)

 Obuhvaćaju smanjenje i gornje granice emisija za pet atmosferskih onečišćujućih tvari (SOx, NOx, PM2,5, NH3 i HOS) do 2030. u odnosu na 2005. Zahtjevi se temelje na  Direktivi (EU) 2016/2284.

(124)

  COM(2021) 3 final  i Prilog izvješću .  

(125)

 OECD, Financiranje vodosigurne budućnosti , 2022.

(126)

 Provedba Okvirne direktive o vodama (2000/60/EZ), Direktive o standardima kvalitete okoliša (2008/105/EZ kako je izmijenjena Direktivom 2013/39/EU) i Direktive o poplavama (2007/60/EZ),  report-implementation-wfd.pdf

(127)

 Europska komisija,  Studija o potrebama za ulaganjima u sektoru otpada i o financiranju gospodarenja komunalnim otpadom u državama članicama , 2019.

(128)

 Skupina N2K, Jačanje ulaganja u mrežu Natura 2000 i poboljšanje sinergija s EU-ovim instrumentima financiranja, Izvješće Europskoj komisiji, 2021. 

(129)

Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013.

(130)

 ESIF-i uključuju Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Kohezijski fond (KF), Europski socijalni fond (ESF) s inicijativom za zapošljavanje mladih (YEI), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR).

(131)

Uredba (EU) 2020/2221.

(132)

 Europska komisija, GU za okoliš – Analiza podataka na temelju Portala otvorenih podataka ESIF-a (cohesiondata.ec.europa.eu), Uključivanje pitanja zaštite okoliša u fondove kohezijske politike (COWI, 2017.) ,   Uredba (EU) br. 1303/2013 , Uredba (EU) 2021/1060 i  Provedbena uredba (EU) br. 215/2014 . Ulaganja u području okoliša izračunavaju se kombiniranom upotrebom područja intervencije i koeficijenata u skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013 i Uredbom (EU) 2021/1060, čime se omogućuje preciznije utvrđivanje i vrednovanje relevantnih ulaganja u području okoliša. Neizravna ulaganja u području okoliša vrednuju se primjenom koeficijenata za okoliš iz Priloga I. Uredbi (EU) 2021/1060 (za razliku od pune vrijednosti).

(133)

 Europska komisija, GU za okoliš – Analiza podataka. Ovdje utvrđene vrijednosti ulaganja u okoliš za određena područja povezana s okolišem mogu se razlikovati od vrijednosti dobivenih praćenjem na portalu cohesiondata.ec.europa.eu, npr. za čisti zrak ili bioraznolikost . Tome su uzrok dva čimbenika: skup primijenjenih koeficijenata za okoliš i raspon procijenjenih sredstava. Analizom Glavne uprave za okoliš obuhvaćen je niz ESIF-a. Vidjeti i prethodnu bilješku.

(134)

Inteligentni sustavi za distribuciju energije (pametne mreže) i visokoučinkovita kogeneracija i centralizirano grijanje, na temelju područja intervencije 53 odnosno 54 (s koeficijentima za okoliš od 40 %) iz Priloga I. Uredbi (EU) 2021/1060.

(135)

 Europska komisija, Program LIFE .

(136)

 Dodati upućivanje.

(137)

 Izvor: https://sc5.easme-web.eu/

(138)

 Odobreno i potpisano financiranje iz EFSU-a – EIB, 2015.–2020.: Izvor: https://www.eib.org/en/products/mandates-partnerships/efsi/index.htm .

(139)

  Zajmovi EIB-a u zemljama EU-a u razdoblju 2014.–2020. Izvor: Portal otvorenih podataka EIB-a: https://www.eib.org/en/infocentre/eib-open-data.htm

(140)

 Grupa EIB-a surađuje s Europskom komisijom na provedbi nekoliko programa za financiranje aktivnosti u području okoliša: fond InvestEU, sljednik EFSU-a, II. i III. stup mehanizma za pravednu tranziciju. Grupa EIB-a jedan je od glavnih partnera u provedbi programa InvestEU i odgovorna je za upravljanje 75 % ukupnog proračunskog kapaciteta mandata.

(141)

 Europska komisija, Dugoročni proračun EU-a za razdoblje 2021.–2027. i instrument NextGenerationEU .

(142)

COM(2019) 640 final.

(143)

Međuinstitucijski sporazum, SL L 433I, 22.12.2020., str. 28.–46.

(144)

  Taksonomija EU-a za održive aktivnosti .

(145)

 Standard EU-a za zelene obveznice – 2021/0191 (COD).

(146)

 COM(2021) 390 final – Europska komisija, Strategija za financiranje tranzicije prema održivom gospodarstvu.

(147)

 COM(2021) 82 final.

(148)

 Strategijom bi se pružila potpora za bolje rješavanje problema nedostatne pokrivenosti osiguranjem, među ostalim putem tržišta prirodnih katastrofa, kako je vidljivo u matrici EIOPA-e (Udruge za europska tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) o nedostatnoj pokrivenosti osiguranjem od prirodnih katastrofa. Vidjeti: pilot-matrica nedostatne pokrivenosti osiguranjem| Eiopa (europa.eu) .

(149)

 EIB-ov plan za klimatsku banku za razdoblje 2021.–2025., studeni 2020.

(150)

Europska komisija, Sredstva iz proračuna EU-a za kohezijsku politiku za razdoblje 2021.–2027.

(151)

Prijenos u Instrument za povezivanje Europe (promet) nije uključen.

(152)

Početna dodijeljena sredstva u okviru programa Interrega po državi članici, uključujući transnacionalnu i prekograničnu suradnju u okviru ETC-a. 

(153)

Europska komisija, Sredstva iz proračuna EU-a za kohezijsku politiku za razdoblje 2021.–2027.

(154)

Europska komisija, Strateški planovi u okviru ZPP-a .

(155)

  Uredba (EU) 2021/2115, Prilog XI.  

(156)

  Uredba (EU) 2021/1139 , Prilog V.

(157)

 Stvarne reforme i ulaganja u okviru Mehanizma za oporavak i otpornost moraju se provesti do 31. prosinca 2026.

(158)

  Provedbena odluka Vijeća, FIN 592 .

(159)

Europska komisija, Hrvatski plan za oporavak i otpornost .

(160)

 Europska komisija. Doprinosi klimatskim ciljevima izračunani su na temelju Priloga VI. Uredbi (EU) 2021/241 o Mehanizmu za oporavak i otpornost.

(161)

Europska komisija, Program LIFE .

(162)

Europska komisija, Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.–2027. (u obvezama) – tekuće cijene .

(163)

 CEF (promet) uključuje i 11,3 milijarde EUR prenesene iz Kohezijskog fonda. Od prenesenog iznosa 30 % bit će dostupno, na konkurentnoj osnovi, svim državama članicama koje ispunjavaju uvjete za Kohezijski fond, dok će preostalih 70 % biti raspodijeljeno u skladu s prethodno dodijeljenim sredstvima na nacionalnoj razini do 31. prosinca 2023. Sva prethodno dodijeljena sredstva na nacionalnoj razini koja ne budu potrošena do tog datuma upotrijebit će se za potporu svim državama članicama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz Kohezijskog fonda.

(164)

  Uredba (EU) 2021/1153 .

(165)

Očekuje se da će se iz fonda InvestEU mobilizirati ulaganja u iznosu većem od 372 milijarde EUR putem proračunskih jamstava EU-a u iznosu od 26,2 milijarde EUR kako bi se poduprla ulaganja financijskih partnera kao što su Grupa Europske investicijske banke (EIB) i drugi.

(166)

Europska komisija, Obzor Europa .

(167)

Europska komisija, Instrument za povezivanje Europe .

(168)

Europska unija, Program InvestEU .

(169)

Iz gospodarstva u cjelini, uključujući krajnju potrošnju, intermedijarnu potrošnju i kapitalne izdatke kućanstava, društava i država koji se odnose na robu i usluge za zaštitu okoliša. To ne uključuje sredstva EU-a, ali uz domaće može uključivati i neke međunarodne rashode. Izvor podataka: Računi izdataka za zaštitu okoliša (EPEA), Eurostat. Ti se računi temelje na klasifikaciji CEPA iz 2000. , ne uključujući klimu, energiju i kružno gospodarstvo.

(170)

 Eurostat, Račun izdataka za zaštitu okoliša , 2021.

(171)

Eurostat, Računi izdataka za zaštitu okoliša (env_epe).

(172)

 Izvješćivanje o podacima razlikuje se za tri institucionalna sektora, što dovodi do poteškoća u objedinjavanju. Specijalizirana poduzeća pružaju sveobuhvatne podatke u svim područjima zaštite okoliša (CEPA 1–9), dok je to rjeđe slučaj s općom državom i industrijom: one često dostavljaju (neobvezne) podatke samo u spojenim kategorijama (što otežava raščlambu), ako ih uopće dostavljaju.

(173)

Zelene obveznice uspostavljene su kako bi se financirali projekti koji pozitivno utječu na okoliš i/ili klimu. Većinu izdanih zelenih obveznica čine zelene obveznice „korištenja prihoda” ili obveznice povezane s imovinom. Prva zelena obveznica izdana je 2007. s rejtingom AAA, a izdale su je multilateralne institucije, Europska investicijska banka (EIB) i Svjetska banka.

(174)

 Taksonomija klimatskih obveznica: https://www.climatebonds.net/standard/taxonomy . Vrijednost u američkim dolarima konvertirana je na temelju Eurostatovih prosječnih godišnjih deviznih tečajeva za EUR/USD.

(175)

 Interaktivna podatkovna platforma na www.climatebonds.net . Taksonomija klimatskih obveznica slična je taksonomiji EU-a.

(176)

  Inicijativa za klimatske obveznice , 2022.

(177)

Eurostat, Računi poreza za zaštitu okoliša (env_eta).

(178)

Europska komisija, Europski zeleni plan COM(2019) 640 final, str. 17.

(179)

 Članak 191. stavak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije: „Politika Unije u području okoliša (…) [t]emelji se na načelu opreznosti te na načelu preventivnog djelovanja, načelu da se šteta nanesena okolišu popravlja ponajprije na samom izvoru te na načelu da onečišćivač plaća.”

(180)

Europska komisija, Studija o procjeni potencijala ekološke fiskalne reforme za EU-28, siječanj 2016.,  https://ec.europa.eu/environment/integration/green_semester/pdf/Eunomia%20EFR%20Final%20Report%20MAIN%20REPORT.pdf  

(181)

Izvješće – Stanje energetske unije, COM(2021) 950 i Prilog .

(182)

Inventar OECD-a.

(183)

 Europska komisija, Referentni okvir za zeleni proračun Europske komisije. Europska komisija, Zeleni proračun u EU-u: Glavna saznanja iz ankete Komisije iz 2021.

(184)

 Europska komisija, Prakse u izradi zelenog proračuna u EU-u: Prva revizija , 2021.

(185)

 Europska komisija, Tehničke smjernice o provjeri održivosti u okviru fonda InvestEU .

(186)

Europska komisija, Referentni okvir za zeleni proračun, na temelju revizije pariške inicijative OECD-a za suradnju u području zelenog proračuna, 2017.

(187)

 To ne uključuje potrebe za određene podciljeve u području okoliša za koje u trenutku analize nije bila izravno dostupna detaljna raščlamba po zemljama (npr. buka, zaštita vode, više faze kružnog gospodarstva, povećane potrebe iz strategije za bioraznolikost do 2030.). Njihovim uključivanjem mogle bi se povećati ukupne potrebe na razini EU-a (za oko 50 %).

(188)

 Analiza podataka GU-a za okoliš. Obuhvaćeni izvori financiranja EU-a: ESIF-i (EFRR, KF, ESF, YEI, EPFRR, EFPR), Obzor 2020., LIFE, EFSU (iznos EU-a), zajmovi EIB-a. Nacionalno financiranje: ukupni nacionalni kapitalni izdaci (CapEx) za (ulaganja u) zaštitu okoliša – izvor: Eurostatov skup podataka EPEA-e. Krajnji datum za podatke: kraj 2021. Napomena: Ukupno financiranje može biti veće, posebno zbog daljnjih neizravnih ulaganja. Stoga je u budućnosti potrebna dodatna analiza.

(189)

 Eurostat, Europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF), Otvoreni podaci, 2021.

(190)

Aarhuška konvencija, Direktiva o javnom pristupu informacijama o okolišu (Direktiva 2003/4/EZ) i Direktiva INSPIRE, (Direktiva 2007/2/EZ) zajedno čine pravni temelj za dijeljenje informacija o okolišu među javnim tijelima te s javnošću. Ovaj pregled aktivnosti u području okoliša usmjeren je na provedbu Direktive INSPIRE.

(191)

Ta su jamstva objašnjena u Obavijesti Komisije o pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, SL L 275, 18.8.2017., te u povezanom Vodiču za građane.

(192)

Ovo izvješće o pregledu aktivnosti u području okoliša usmjereno je na sredstva koja države članice provode kako bi zajamčile prava na pristup pravosuđu i aktivnu legitimaciju te kako bi prevladale druge velike prepreke pokretanju postupaka povezanih s prirodom i onečišćenjem zraka.

(193)

  https://inspire.ec.europa.eu/INSPIRE-in-your-Country/HR .

(194)

 Europska Komisija, Popis visokovrijednih skupova prostornih podataka .

(195)

  Baza znanja INSPIRE .

(196)

Godine 2016. rokovi za postizanje interoperabilnosti prostornih podataka još su uvijek bili u budućnosti: 23. studenoga 2017. za podatke iz Priloga I. i 21. listopada 2020. za podatke iz priloga II. i III. Treba imati na umu i da taj pokazatelj sukladnosti u mnogim slučajevima nikada neće pokazati stopostotnu sukladnost jer većina zemalja uz skupove podataka usklađene s Direktivom INSPIRE dostavlja i trenutačne skupove podataka.

(197)

Vidjeti https://mingor.gov.hr/o-ministarstvu-1065/djelokrug/uprava-za-procjenu-utjecaja-na-okolis-i-odrzivo-gospodarenje-otpadom-1271/procjena-utjecaja-na-okolis-puo-spuo/7370 (samo na hrvatskom jeziku).

(198)

  https://e-justice.europa.eu/content_access_to_justice_in_environmental_matters-300-hr.do

(199)

Pojam je detaljno objašnjen u Komunikaciji „Mjere EU-a za poboljšanje usklađenosti s propisima o okolišu i upravljanja okolišem” COM(2018) 10 i u povezanom Radnom dokumentu službi Komisije SWD(2018) 10.

(200)

Ovaj pregled aktivnosti u području okoliša usmjeren je na pomoć koja se daje poljoprivrednicima kako bi se uskladili sa zakonodavstvom o prirodi i nitratima. 

(201)

Ovaj pregled aktivnosti u području okoliša usmjeren je na inspekcijske preglede velikih industrijskih postrojenja.

(202)

Ovaj pregled aktivnosti u području okoliša usmjeren je na dostupnost podataka o izvršenju zakonodavstva i koordinaciji među nadležnim tijelima radi rješavanja problema kaznenih djela protiv okoliša.

(203)

Okvir je uspostavljen Direktivom o odgovornosti za okoliš, 2004/35/EZ.

(204)

Vidjeti https://inspektorat.gov.hr/o-drzavnom-inspektoratu-9/ustrojstvo-77/16-sektor-za-nadzor-zastite-okolisa-zastite-prirode-i-vodopravni-nadzor/izvjesca/383 (samo na hrvatskom jeziku).

(205)

Dostupno na istoj internetskoj stranici.

(206)

  https://gov.hr/hr/inspekcija-zastite-okolisa/1340

(207)

  https://gov.hr/hr/inspekcija-zastite-prirode/1342

(208)

  http://envi.azo.hr/?topic=9

(209)

 Direktiva 2014/52/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2011/92/EU o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš.

(210)

 Komisija je 2016. objavila dokument sa smjernicama za uspostavu koordiniranih i/ili zajedničkih postupaka koji istodobno podliježu procjenama u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš, Direktivom o staništima, Okvirnom direktivom o vodama i Direktivom o industrijskim emisijama, SL C 273, 27.7.2016., str. 1. 

(211)

  TAIEX – Pregled aktivnosti u području okoliša – PEER 2 PEER – Okoliš – Europska komisija (europa.eu) .