EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 01999L0031-20180704
Council Directive 1999/31/EC of 26 April 1999 on the landfill of waste
Consolidated text: Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada
Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada
01999L0031 — HR — 04.07.2018 — 004.001
Ovaj je tekst namijenjen isključivo dokumentiranju i nema pravni učinak. Institucije Unije nisu odgovorne za njegov sadržaj. Vjerodostojne inačice relevantnih akata, uključujući njihove preambule, one su koje su objavljene u Službenom listu Europske unije i dostupne u EUR-Lexu. Tim službenim tekstovima može se izravno pristupiti putem poveznica sadržanih u ovom dokumentu.
|
DIREKTIVA VIJEĆA 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. ( L 182 16.7.1999, 1) |
Koju je izmijenila:
|
|
|
|||
|
br. |
stranica |
datum |
||
|
UREDBA (EZ) br. 1882/2003 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 29. rujna 2003. |
L 284 |
1 |
31.10.2003 |
|
|
UREDBA (EZ) br. 1137/2008 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA od 22. listopada 2008. |
L 311 |
1 |
21.11.2008 |
|
|
L 328 |
49 |
10.12.2011 |
||
|
DIREKTIVA (EU) 2018/850 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA Tekst značajan za EGP od 30. svibnja 2018. |
L 150 |
100 |
14.6.2018 |
|
DIREKTIVA VIJEĆA 1999/31/EZ
od 26. travnja 1999.
o odlagalištima otpada
Članak 1.
Opći cilj
1. U svrhu podupiranja Unijina prelaska na kružno gospodarstvo i ispunjavanja zahtjeva iz Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ), a posebno njezinih članaka 4. i 12., cilj je ove Direktive osigurati postupno smanjenje odlaganja otpada, posebno otpada koji je pogodan za recikliranje ili drugi postupak oporabe, i s pomoću strogih operativnih i tehničkih zahtjeva za otpad i odlagališta predvidjeti mjere, postupke i smjernice za sprečavanje ili što veće smanjenje štetnih učinaka na okoliš, posebno u pogledu onečišćenja površinskih voda, podzemnih voda, tla i zraka, i na globalni okoliš, uključujući efekt staklenika, kao i svake opasnosti za zdravlje ljudi do koje bi moglo doći zbog odlaganja otpada tijekom cijelog životnog vijeka odlagališta.
2. U pogledu tehničkih značajki odlagališta, ova Direktiva sadrži odgovarajuće tehničke uvjete za odlagališta na koja se primjenjuje Direktiva 96/61/EZ kako bi se na konkretan način razradili opći zahtjevi te Direktive. Odgovarajući zahtjevi Direktive 96/61/EZ smatraju se ispunjenima ako su ispunjeni zahtjevi ove Direktive.
Članak 2.
Definicije
U smislu ove Direktive:
(a) primjenjuju se definicije „otpad”, „opasni otpad”, „neopasni otpad”, „komunalni otpad”, „proizvođač otpada”, „posjednik otpada”, „gospodarenje otpadom”, „odvojeno skupljanje”„oporaba”, „priprema za ponovnu uporabu”‚ „recikliranje” i „zbrinjavanje” utvrđene u članku 3. Direktive 2008/98/EZ;
▼M4 —————
(e) „inertni otpad” znači otpad koji ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim ili biološkim promjenama. Inertni otpad se ne otapa, ne gori, niti na bilo koji drugi način fizikalno ili kemijski reagira, biološki se razgrađuje ili negativno utječe na druge tvari s kojima dolazi u dodir na način koji bi mogao dovesti do onečišćenja okoliša ili štetiti zdravlju ljudi. Ukupna procjednost i onečišćujući sadržaj otpada te ekotoksičnost procjednih voda ne smiju biti značajni, a posebno ne smije dovoditi u opasnost kvalitetu površinske i/ili podzemne vode.
(f) „podzemno odlagalište” znači mjesto za trajno skladištenje otpada u duboke geološke šupljine, kao što su bivši rudnici soli ili kalija;
(g) „odlagalište” znači građevina namijenjena odlaganju otpada na površinu ili pod zemlju (npr. podzemno odlagalište), uključujući:
— interna odlagališta otpada (npr. odlagalište na kojem proizvođač odlaže svoj otpad na samom mjestu proizvodnje), i
— stalno odlagalište (npr. za razdoblje dulje od jedne godine) koje se koristi za privremeno skladištenje otpada,
ali isključujući:
— građevine gdje se otpad istovaruje radi omogućavanja njegove pripreme za daljnji prijevoz do mjesta oporabe, obrade ili odlaganja na drugim lokacijama, i
— skladištenje otpada prije njegove oporabe ili obrade u razdoblju koje je u pravilu kraće od tri godine, ili
— skladištenje otpada prije zbrinjavanja tijekom razdoblja kraćeg od godine dana;
(h) „obrada” znači postupak kojim se u fizikalnom, termičkom, kemijskom ili biološkom procesu, uključujući razvrstavanje, mijenjaju svojstva otpada s ciljem smanjivanja količine ili opasnih svojstava te olakšava rukovanje ili poboljšava iskoristivost otpada;
(i) „procjedna voda” znači svaka tekućina koja prolazi kroz odloženi otpad, u njemu nastaje ili je u njemu sadržana;
(j) „odlagališni plin” znači svi plinovi koje stvara odloženi otpad;
(k) „eluat” znači proizvod laboratorijske simulacije procjeđivanja voda;
(l) „operater” znači fizička ili pravna osoba odgovorna za odlagalište u skladu sa zakonodavstvom određene države članice na čijem se teritoriju takvo odlagalište nalazi; ta se osoba može promijeniti od pripremnog razdoblja do razdoblja naknadnog održavanja;
(m) „biorazgradivi otpad” znači svaki otpad koji podliježe anaerobnom ili aerobnom raspadanju, kao što je to slučaj s otpadom iz vrtova i otpadom od hrane te papirom i kartonom;
▼M4 —————
(o) „podnositelj zahtjeva” znači svaka osoba koja podnosi zahtjev za izdavanje dozvole za odlagalište sukladno ovoj Direktivi;
(p) „nadležno tijelo” znači tijelo koje država članica imenuje kao odgovorno za obavljanje dužnosti koje proizlaze iz ove Direktive;
(q) „tekući otpad” znači svaki otpad u tekućem stanju uključujući otpadne vode, ali isključujući mulj;
(r) „izolirano naselje” znači naselje:
— s ne više od 500 stanovnika po općini ili naselju i ne više od pet stanovnika po kvadratnom kilometru, i
— gdje udaljenost do najbliže urbane aglomeracije s najmanje 250 stanovnika po kvadratnom kilometru nije manja od 50 km ili je otežan cestovni pristup do najbližih urbanih aglomeracija zbog nepogodnih vremenskih uvjeta tijekom većeg dijela godine.
U najudaljenijim regijama u smislu članka 349. Ugovora države članice mogu odlučiti primjenjivati sljedeću definiciju:
„izolirano naselje” znači naselje:
— s najviše 2 000 stanovnika po naselju i najviše pet stanovnika po kvadratnom kilometru; ili s više od 2 000 ali manje od 5 000 stanovnika po naselju i najviše pet stanovnika po kvadratnom kilometru te čija proizvodnja otpada ne premašuje 3 000 tona godišnje; i
— gdje je najbliža urbana aglomeracija s najmanje 250 stanovnika po kvadratnom kilometru udaljena najmanje 100 km i do nje nema cestovnog pristupa.
Članak 3.
Područje primjene
1. Države članice primjenjuju ovu Direktivu za svako odlagalište kako je utvrđeno člankom 2. točkom (g).
2. Ne dovodeći u pitanje postojeće zakonodavstvo Zajednice, sljedeće se isključuje iz područja primjene ove Direktive:
— prekrivanje tla muljem, uključujući mulj od obrade otpadnih voda, kao i mulj koji je nastao jaružanjem te slični materijali na tlu, u svrhu gnojidbe tla,
— korištenje inertnog otpada na odlagalištima koji je pogodan za radove na obnovi/rekonstrukciji, za nasipanje terena ili za potrebe u graditeljstvu,
— odlaganje neopasnih muljevitih naslaga na obali vodotoka ako je uzet iz njegova voda terena, te neopasnih vrsta mulja u površinskim vodama, uključujući korito i njegove dublje slojeve.
▼M4 —————
3. Gospodarenje otpadom od industrija vađenja minerala na kopnu, to jest, otpad koji nastaje istraživanjem, vađenjem, uključujući i fazu pripreme, obradom i skladištenjem mineralnih sirovina te pri radu kamenoloma, izuzeto je iz područja primjene ove Direktive ako je obuhvaćeno područjem primjene drugih zakonodavnih akata Unije.
4. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 75/442/EEZ države članice mogu po vlastitom izboru izjaviti da dijelovi ili čitavi članak 6. točka (d), članak 7. točka (i), članak 8. točka (a) podtočka iv., članak 10., članak 11. stavak 1. točke (a), (b) i (c), članak 12. točke (a) i (c), Prilog I., točke 3. i 4., Prilog II. (osim točke 3., razine 3. i točke 4.) i Prilog III., točke od 3. do 5. ovoj Direktivi se ne primjenjuju na:
(a) odlagališta za neopasne ili inertne otpade ukupnog kapaciteta koji ne prelazi 15 000 tona ili sa godišnjim unosom od najviše 1 000 tona na otocima, u slučaju kada je to jedino odlagalište na otoku i kad je to odlagalište namijenjeno samo za otpad koji je nastao na tom otoku. Nakon što se ukupni kapacitet tog odlagališta iskoristi, svako novo odlagalište koje se utvrdi na otoku mora udovoljiti zahtjevima ove Direktive;
(b) odlagališta za neopasni ili inertni otpad na području izoliranih naselja u slučaju kad je odlagalište namijenjeno zbrinjavanju otpada koji je nastao isključivo unutar tog izoliranog naselja.
Najkasnije dvije godine nakon datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., države članice Komisiji dostavljaju popis otoka i izoliranih naselja koja imaju pravo izuzeća. Komisija objavljuje popis otoka i izoliranih naselja.
5. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 75/442/EEZ države članice mogu po vlastitom izboru izjaviti da podzemno odlaganje kako je opisano u članku 2. stavku (f) ove Direktive može biti izuzeto iz odredbi članka 13. stavka (d) i Priloga I. točke 2. osim prve alineje, točke od 3. do 5. i odredbi Priloga III. točke 2., 3. i 5. ovoj Direktivi.
Članak 4.
Kategorije odlagališta
Svako se odlagalište svrstava u jednu od sljedećih kategorija:
— odlagalište za opasni otpad,
— odlagalište za neopasni otpad,
— odlagalište za inertni otpad.
Članak 5.
Otpad i postupci obrade neprihvatljivi za odlagališta
1. Države članice izrađuju nacionalnu strategiju za provođenje smanjivanja količine biorazgradivog otpada koji se odlaže na odlagališta, i to u roku od dvije godine od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1. te o toj strategiji izvješćuju Komisiju. Strategija treba uključiti mjere za postizanje ciljeva utvrđenih u stavku 2., posebno putem recikliranja, kompostiranja, proizvodnjom prirodnog plina ili oporabom materijala i energije.
U roku od 30 mjeseci od datuma utvrđenog člankom 18 stavkom 1. Komisija dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću izviješće u kojem sažima nacionalne strategije.
2. Strategija osigurava da:
(a) u roku od najviše pet godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., biorazgradivi komunalni otpad koji odlazi na odlagališta mora se smanjiti na 75 % od ukupnog iznosa (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni standardizirani Eurostat podaci;
(b) u roku od najviše osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., biorazgradivi komunalni otpad koji odlazi na odlagališta mora se smanjiti na 50 % od ukupnog iznosa (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni standardizirani Eurostat podaci;
(c) u roku od najviše 15 godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1., biorazgradivi komunalni otpad koji odlazi na odlagališta mora se smanjiti na 35 % od ukupnog iznosa (po težini) biorazgradivog komunalnog otpada proizvedenog u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni standardizirani Eurostat podaci.
▼M4 —————
Države članice koje u 1995. ili zadnjoj godini prije 1995. za koju su dostupni Eurostat podaci, odlažu više od 80 % svog sakupljenog komunalnog otpada na odlagališta, mogu odgoditi postizanje ciljeva utvrđenih u stavcima (a), (b) ili (c) na vrijeme od najviše četiri godine. Države članice koje namjeravaju primijeniti ovu odredbu unaprijed izvješćuju Komisiju o svojoj odluci. Komisija o tim odlukama izvješćuje ostale države članice.
Provedba odredbi opisanih u prethodnom podstavku ne smije ni u kojem slučaju voditi do postizanja cilja navedenog u stavku (c) nakon isteka roka od četiri godine od datuma navedenog u stavku (c).
3. Države članice poduzimaju mjere s ciljem sprečavanja prihvata sljedećeg otpada na odlagališta:
(a) tekući otpad;
(b) otpad koji je u uvjetima odlagališta eksplozivan, korozivan, oksidirajući, lako zapaljiv ili zapaljiv, kako je utvrđeno u Prilogu III. Direktivi 91/689/EEZ;
(c) bolnički i drugi klinički otpad koji nastaje u medicinskim ili veterinarskim ustanovama, koji su infektivni kako je utvrđeno (svojstvo H9 u Prilogu III.) Direktivom 91/689/EEZ te otpad koji potpada u kategoriju 14 (Prilog I. A) te Direktive;
(d) čitave istrošene gume iz perioda od dvije godine nakon datuma navedenog u članku 18. stavku 1., osim guma korištenih kao građevni materijal, te izrezanih istrošenih guma pet godina nakon datuma navedenog u članku 18. stavku 1. (isključujući u oba slučaja gume za bicikle, te gume s vanjskim promjerom većim od 400 mm);
(e) sve druge vrste otpada koji ne ispunjavaju prihvatne kriterije u skladu s Prilogom II;
(f) otpad koji je odvojeno skupljen radi pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 2008/98/EZ i člankom 22. te direktive, uz iznimku otpada koji je nastao naknadnim postupcima obrade odvojeno skupljenog otpada za koji odlaganje daje najbolji učinak na okoliš u skladu s člankom 4. te direktive.
3.a Države članice nastoje osigurati da se od 2030. sav otpad koji je pogodan za recikliranje ili drugi postupak oporabe, posebno komunalni otpad, ne prihvaća na odlagališta uz iznimku otpada za koji odlaganje daje najbolji učinak na okoliš u skladu s člankom 4. Direktive 2008/98/EZ.
Države članice uključuju informacije o mjerama poduzetim u skladu s ovim stavkom u planove gospodarenja otpadom iz članka 28. Direktive 2008/98/EZ ili u druge strateške dokumente koji se odnose na cijelo državno područje predmetne države članice.
4. Razrjeđivanje mješavine otpada isključivo u svrhu ispunjavanja prihvatnih kriterija za otpad, je zabranjeno.
5. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da se do 2035. količina odloženog komunalnog otpada smanji na 10 % ukupne količine (po masi) nastalog komunalnog otpada ili manje.
6. Država članica može odgoditi rok za ostvarenje cilja iz stavka 5. za najviše pet godina, pod uvjetom da je država članica:
(a) odložila je više od 60 % komunalnog otpada nastalog u 2013. prema podacima dostavljenim u okviru zajedničkog upitnika OECD-a i Eurostata;i
(b) najmanje 24 mjeseca prije roka utvrđenog u stavku 5. ovog članka obavijestila Komisiju o svojoj namjeri da odgodi rok i dostavi plan provedbe u skladu s Prilogom IV. ovoj Direktivi. Taj plan može biti kombiniran s planom provedbe dostavljenim u skladu s člankom 11. stavkom 3. točkom (b) Direktive 2008/98/EZ.
7. U roku od tri mjeseca od primitka plana provedbe podnesenog u skladu sa stavkom 6. točkom (b) Komisija može od države članice zatražiti da revidira taj plan ako Komisija smatra da plan nije u skladu sa zahtjevima iz Priloga IV. Dotična država članica u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva Komisije dostavlja revidirani plan.
8. U slučaju odgode roka u skladu sa stavkom 6., država članica poduzima potrebne mjere da se do 2035. količina komunalnog otpada koji se odlaže smanji na 25 % ukupne količine (po masi) nastalog komunalnog otpada ili manje.
9. Do 31. prosinca 2024. Komisija preispituje cilj utvrđen stavkom 5. u svrhu njegova zadržavanja ili, prema potrebi, smanjenja, razmatranja mogućnosti kvantitativnog cilja po glavi stanovnika za odlaganje otpada i uvođenja ograničenja za odlaganje neopasnog otpada koji nije komunalni otpad. U tu svrhu, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.
Članak 5.a
Pravila za izračun ostvarenja ciljeva
1. Za potrebe izračuna jesu li ostvareni ciljevi utvrđeni člankom 5. stavcima 5. i 6.:
(a) masa komunalnog otpada koji je nastao i koji je upućen na odlaganje izračunava se u određenoj kalendarskoj godini;
(b) masa otpada koji nastaje kao rezultat postupaka obrade prije recikliranja ili drugog postupka oporabe komunalnog otpada, kao što su razvrstavanje ili mehaničko-biološka obrada, i koji se zatim odlaže uključuje se u masu komunalnog otpada koji se prijavljuje kao odložen;
(c) masa komunalnog otpada koji ulazi u postupke zbrinjavanja spaljivanjem i masa otpada koji nastaje postupcima stabilizacije biorazgradive frakcije komunalnog otpada u cilju kasnijeg odlaganja prijavljuje se kao odložena;
(d) masa otpada koji nastaje tijekom recikliranja ili drugih postupaka oporabe komunalnog otpada i koji se potom odlaže ne uključuje se u masu komunalnog otpada koji se prijavljuje kao odložen.
2. Države članice uspostavljaju učinkovit sustav kontrole kvalitete i sljedivosti odloženog komunalnog otpada kako bi osigurale ispunjavanje uvjeta utvrđenih stavkom 1. ovog članka. U tu svrhu mogu se koristiti sustavom uspostavljenim u skladu s člankom 11.a stavkom 3. Direktive 2008/98/EZ.
3. Komunalni otpad koji se šalje u drugu državu članicu ili se izvozi iz Unije u svrhu odlaganja, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), uračunava se, u skladu sa stavkom 1., u količinu otpada koji država članica, u kojoj je otpad skupljen, odlaže.
4. Da bi se osigurali ujednačeni uvjeti za primjenu ovog članka, Komisija do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte kojima utvrđuje pravila za izračun, provjeru i dostavu podataka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.
Članak 5.b
Izvješće o ranom upozoravanju
1. Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš sastavlja izvješće o napretku prema ostvarenju ciljeva utvrđenih člankom 5. stavcima 5. i 6. najkasnije tri godine prije svakog u njima utvrđenog roka.
2. Izvješća iz stavka 1. obuhvaćaju sljedeće:
(a) procjenu ostvarenja ciljeva za svaku državu članicu;
(b) popis država članica za koje postoji rizik da neće uspjeti ostvariti te ciljeve unutar relevantnih rokova, uz odgovarajuće preporuke za dotične države članice.;
(c) primjere najboljih praksi koje se primjenjuju diljem Unije koje bi mogle poslužiti kao smjernice za napredak u ostvarenju ciljeva.
Članak 5.c
Razmjena informacija i najboljih praksi
Komisija organizira redovitu razmjenu informacija i najboljih praksi među državama članicama uključujući, prema potrebi, regionalna i lokalna tijela, u vezi s praktičnom provedbom zahtjevâ iz ove Direktive.
Članak 6.
Otpad prihvatljiv za razne kategorije odlagališta
Države članice poduzimaju mjere kako bi se osiguralo:
(a) da se na odlagališta odlaže samo otpad podvrgnut obradi. Ova se odredba ne primjenjuje ni na inertni otpad za koji obrada tehnički nije izvediva, ni na bilo koji drugi otpad za koji takva obrada ne doprinosi ostvarivanju ciljeva ove Direktive, kako je utvrđeno u članku 1., smanjenjem količine otpada ili opasnosti za zdravlje ljudi odnosno okoliš.
Države članice osiguravaju da se mjerama poduzetima u skladu s ovom točkom ne ometa ostvarivanje ciljeva Direktive 2008/98/EZ, posebno u smislu hijerarhije otpada i povećanja pripreme za ponovnu uporabu i recikliranja utvrđenih člankom 11. te direktive;
(b) da se na odlagališta za opasni otpad odlaže samo opasni otpad koji ispunjava kriterije utvrđene u skladu s Prilogom II.;
(c) da se odlagalište za neopasni otpad ne upotrebljava za:
i. komunalni otpad;
ii. neopasni otpad bilo kojeg porijekla, koji ispunjava kriterije za prihvat otpada na odlagališta za neopasni otpad utvrđenih u skladu s Prilogom II.;
iii. stabilni, nereaktivni opasni otpad (na primjer skrutnuti, vitrificirani), sa svojstvima procjeđivanja jednakim onima za neopasni otpad iz točke ii., a koji ispunjavaju relevantne kriterije za prihvat utvrđene u skladu s Prilogom II. Takvi opasni otpadi se ne smiju odlagati u prostore namijenjene za biorazgradivi neopasni otpad.;
(d) da se odlagališta inertnog otpada koriste samo za inertni otpad.
Članak 7.
Podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole
Države članice poduzimaju mjere kako bi zahtjev za izdavanje dozvole za otvaranje odlagališta sadržavao barem sljedeće pojedinosti:
(a) identitet podnositelja zahtjeva i operatera u slučaju da se radi o dvije različite osobe;
(b) opis vrsta otpada i ukupne količine otpada za odlaganje;
(c) predloženi kapacitet odlagališta;
(d) opis odlagališta uključujući njegova hidrogeološka i geološka svojstva;
(e) predložene metode za sprečavanje i smanjenje onečišćenja;
(f) predloženi plan upravljanja, praćenja i kontrole;
(g) predloženi plan za zatvaranje odlagališta i način provođenja naknadnog održavanja;
(h) ako se zahtijeva procjena utjecaja na okoliš na temelju Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni utjecaja određenih javnih i privatnih projekata na okoliš ( 3 ), informaciju daje nositelj izgradnje u skladu s člankom 5. te Direktive;
(i) financijsko jamstvo podnositelja zahtjeva ili bilo koje drugo ekvivalentno osiguranje, kako je propisano člankom 8. točkom (a) podtočkom iv. ove Direktive.
Nakon uspješno riješenog zahtjeva za izdavanje dozvole, ove informacije stavljaju se na raspolaganje nadležnim državnim tijelima te tijelima Zajednice u statističke svrhe, na njihov zahtijev.
Članak 8.
Uvjeti dozvole
Države članice poduzimaju mjere kako bi osigurale:
(a) da nadležno tijelo ne izda dozvolu za rad odlagališta ako nije zadovoljeno sljedeće:
i. projekt odlagalište udovoljava svim bitnim zahtjevima ove Direktive, uključujući Priloge, ne dovodeći u pitanje članak 3. stavke 4. i 5.;
ii. upravljanje odlagalištem se povjerava isključivo fizičkoj osobi koja je tehnički osposobljena za rad na takvom mjestu; ako je osiguran stručni i tehnički razvoj te obuka operatera i osoblja odlagališta;
iii. djelatnost odlaganja otpada se obavlja na način koji osigurava poduzimanje mjera za sprečavanje nesreća i ograničenje njihovih posljedica;
iv. dovršenje ili osiguranje odgovarajućih priprema, putem financijskih ili jednakovrijednih jamstava, na temelju modaliteta o kojima odlučuju države članice, od strane podnositelja zahtjeva prije početka odlaganja otpada, radi osiguranja podmirenja obveza (uključujući provođenje naknadnog održavanja), koje proizlaze iz ishođene dozvole u skladu s odredbama ove Direktive, te provođenje postupaka zatvaranja odlagališta u skladu s člankom 13. Ova financijska ili jednakovrijedna jamstva moraju biti dostatna za sve obveze do radova koji spadaju u naknadno održavanje odlagališta prema članku 13. stavku (d). Države članice mogu po vlastitom izboru odlučiti da se ta točka ne primjenjuje na odlagališta za inertni otpad;
(b) usklađenje projekta odlagališta s odgovarajućim planom gospodarenja otpadom ili planovima iz članka 7. Direktive 75/442/EEZ;
(c) prije početka samog zbrinjavanja otpada nadležno tijelo pregledava teren kako bi se uvjerilo da isti udovoljava svim bitnim uvjetima za izdavanje dozvole. To nikako ne umanjuje odgovornost operatera u smislu ispunjavanja uvjeta dozvole.
Članak 9.
Sadržaj dozvole
Pobliže određujući m označavanjem i dopunom odredbi predviđenih člankom 9. Direktive 75/442/EEZ i člankom 9. Direktive 96/61/EC, dozvola za rad odlagališta mora sadržavati barem sljedeće:
(a) kategoriju odlagališta;
(b) popis jasno određenih vrsta i ukupnu količinu otpada odobrenog za odlaganje na to odlagalište;
(c) uvjete pod kojima će se obavljati pripremni radovi na odlagalištu, radovi te postupci praćenja i provjere, uključujući i interventne planove (Prilog III., točka 4.B), kao i sve zahtjeve za privremeno zatvaranje odlagališta i provođenje naknadnog održavanja;
(d) obvezu podnositelja zahtjeva da najmanje jednom godišnje podnese izviješće nadležnom tijelu o vrstama i količinama odloženog otpada te o rezultatima programa praćenja kako je propisano člancima 12. i 13. te Prilogom III.
Članak 10.
Troškovi odlaganja otpada
Države članice poduzimaju mjere u svrhu osiguranja pokrivanja svih troškova uključenih u otvaranje i rad određenog odlagališta, uključujući i koliko je to moguće financijska ili jednakovrijedna jamstva iz članka 8. točke (a) podtočke iv., kao i procijenjenih troškova povezanih sa zatvaranjem i naknadnim održavanjem odlagališta tijekom najmanje 30 godina, a koji su uključeni u cijenu koju naplaćuje operater za zbrinjavanje bilo koje vrste otpada na tom odlagalištu. U skladu sa zahtjevima Direktive Vijeća 90/313/EEZ od 7. lipnja 1990. o slobodi pristupa informacijama o okolišu ( 4 ), države članice osiguravaju transparentnost u prikupljanju i korištenju svih potrebnih informacija o troškovima.
Članak 11.
Postupci prihvata otpada
1. Države članice poduzimaju mjere koje prethode prihvatu otpada na odlagalište:
(a) prije ili za vrijeme isporuke, ili kod prve isporuke u seriji isporuka, pod uvjetom da vrsta otpada ostaje nepromijenjena, da posjednik ili operater pomoću odgovarajuće dokumentacije može dokazati da se predmetni otpad smije prihvatiti na to odlagalište u skladu s uvjetima dozvole, te da ispunjava prihvatne kriterije navedene u Prilogu II.;
(b) operater je dužan poštovati sljedeće postupke za prihvat otpada:
— provjeru dokumentacije o otpadu, uključujući i one isprave koje zahtijeva članak 5. stavak 3. Direktive 91/689/EEZ, te u slučajevima u kojima se primjenjuju, i one koje zahtijeva Uredba Vijeća (EEZ) br. 259/93 od 1. veljače 1993. o nadzoru i kontroli pošiljaka otpada koje se otpremaju unutar Europske Zajednice, ulaze u nju ili iz nje izlaze ( 5 ),
— vizualnu provjeru otpada na ulazu u odlagalište i na mjestu odlaganja, te gdje je to primjereno, provjeru sukladnosti s opisom u dokumentaciji koju podnosi posjednik otpada. U slučaju uzimanja reprezentativnih uzoraka u svrhu provedbe Priloga II., točke 3., razine 3, rezultati provedenih ispitivanja se čuvaju, a uzorkovanje vrši sukladno Prilogu II., točki 5. Ti uzorci se čuvaju najmanje mjesec dana,
— vođenje registra o količinama i značajkama odloženog otpada, označavajući porijeklo, datum isporuke, identitet proizvođača ili sakupljača u slučaju komunalnog, a u slučaju opasnog otpada, precizno određeno mjesto odlaganja unutar odlagališta. Ova informacija daje se na uvid državnim tijelima i tijelima Zajednice nadležnim za statistiku kada se to zahtijeva za statističke potrebe;
(c) operater odlagališta o prihvatu svake isporuke otpada odloženog na odlagalište uvijek izdaje pismenu potvrdu;
(d) ne dovodeći u pitanju odredbe iz Uredbe (EEZ) br. 259/93, ako otpad nije primljen na odlagalište, upravitelj je dužan bez odgađanja o neprihvaćanju otpada izvijestiti nadležno tijelo.
2. Za odlagališta koja se izuzimaju iz odredbi ove Direktive na temelju članka 3. stavaka 4. i 5., države članice poduzimaju mjere potrebne radi osiguranja:
— redovnog vizualnog pregleda otpada na mjestu odlaganja kako bi se osiguralo prihvaćanje isključivo neopasnog otpada sa otoka iili iz izoliranih naselja na odlagalište, i
— vođenje registra o količinama otpada koji se odlaže na odlagalište.
▼M4 —————
Članak 12.
Kontrola i postupci nadzora za vrijeme aktivnog korištenja odlagališta
Države članice poduzimaju mjere kako bi takva kontrola te postupci nadzora za vrijeme aktivnog korištenja odlagališta ispunjavali barem sljedeće uvjete:
(a) operater odlagališta je dužan tijekom aktivnog razdoblja provoditi program nadzora i kontrole kako je pobliže određeno u Prilogu III.;
(b) operater obavješćuje nadležno tijelo o svim značajnijim štetnim utjecajima na okoliš koje postupci nadzora i kontrole otkriju, te slijedi odluku nadležnog tijela o prirodi i rokovima poduzimanja potrebnih korektivnih mjera. Troškove tih mjera snosi operater odlagališta.
S učestalošću koju utvrđuje nadležno tijelo, ali u svakom slučaju najmanje jednom godišnje, operater na temelju prikupljenih podataka izvješćuje nadležno tijelo o svim rezultatima nadzora s ciljem dokazivanja poštovanja uvjeta dozvole, te s ciljem stjecanja novih znanja o ponašanju otpada na odlagalištima;
(c) kontrolu kvalitete analitičkih operacija kontrolnih i nadzornih postupaka i/ili analiza na koje se odnosi članak 11. stavak 1. točka (b) provode nadležni laboratoriji.
Članak 13.
Zatvaranje i naknadno održavanje odlagališta
Države članice poduzimaju mjere kako bi u skladu s dozvolom, gdje je to primjenjivo:
(a) započeo postupak zatvaranja dijela ili čitavog odlagališta:
i. kada se za to ispune bitni uvjeti utvrđeni dozvolom; ili
ii. po odobrenju nadležnog tijela, na zahtjev operatera; ili
iii. po obrazloženoj odluci nadležnog tijela;
(b) čitavo odlagalište ili samo njegov dio smije se smatrati konačno zatvorenim za daljnje odlaganje otpada nakon izvršenog konačnog pregleda odlagališta od strane nadležnog tijela, njegove procjene svih izviješća primljenih od operatera, te nakon obavješćivanja operatera o odluci o zatvaranju odlagališta. To ni u kom slučaju ne umanjuje odgovornost koju operater ima u odnosu na uvjete dozvole;
(c) nakon što se odlagalište konačno zatvori za daljnju upotrebu, operater snosi odgovornost za njegovo održavanje, nadzor i kontrolu u razdoblju naknadnog održavanje, tako dugo dok to traži nadležno tijelo, vodeći računa o roku u kojem odlagalište može predstavljati opasnost.
Operater obavješćuje nadležno tijelo o svim značajnijim štetnim utjecajima za okoliš koje otkriju kontrolni postupci i slijediti odluku nadležnog tijela u vezi s vrstom i rokovima sanacije;
(d) tako dugo dok nadležno tijelo smatra da postoji vjerojatnost da odlagalište predstavlja opasnost za okoliš, i ne dovodeći u pitanje bilo koje zakonodavstvo na državnoj ili razini Zajednice u pogledu odgovornosti posjednika otpada, operater odlagališta je odgovoran za praćenje stanja i provođenje analiza odlagališnog plina i procjednih voda, te sustava podzemnih voda u blizini odlagališta, a sve u skladu s Prilogom III.
Članak 14.
Postojeća odlagališta
Države članice poduzimaju mjere kako bi se spriječile da odlagališta kojima je izdana dozvola, ili koji već obavljaju djelatnost u vrijeme prijenosa ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, nastave s radom prije provođenja niže navedenih postupaka i to u najkraćem mogućem roku, a najkasnije osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1.:
(a) u roku od godine dana od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1. operater odlagališta priprema plan i predstavlja ga nadležnom tijelu, za dobivanje njegove suglasnosti za sanaciju odlagališta, uključujući pojedinosti navedene u članku 8. te o svim korektivnim mjerama koje operater smatra potrebnim u smislu udovoljavanja zahtjevima ove Direktive, izuzimajući zahtjev iz Priloga I. točke 1.;
(b) slijedom predstavljanja plana sanacije, nadležno tijelo donosi konačnu odluku o tome da li se na temelju predmetnog plana sanacije i ove Direktive odlaganje smije nastaviti. Države članice poduzimaju potrebne mjere radi hitnog konačnog zatvaranja, u skladu s člankom 7. točkom (g) i člankom 13., odlagališta koji u skladu s člankom 8. nisu imali odobrenje za nastavak rada;
(c) na temelju odobrenog plana sanacije, nadležno tijelo odobrava nužne radove i određuje prijelazni period za ispunjenje zahtjeva ove Direktive osim zahtjeva u Prilogu 1. točki 1., u roku od osam godina od datuma utvrđenog člankom 18. stavkom 1.;
(d)
i. u roku od godine dana od datuma utvrđenog u članku 18. stavku 1. na odlagališta za opasni otpad primjenjuju se članci 4., 5. i 11., te Prilog II.;
ii. u roku od tri godine od datuma utvrđenog u članku 18. stavku 1., na odlagališta za opasni otpad primjenjuje se članak 6.
Članak 15.
Izvješćivanje
1. Države članice Komisiji dostavljaju podatke o provedbi članka 5. stavaka 2., 5. i 6. za svaku kalendarsku godinu.
One te podatke dostavljaju elektroničkim putem u roku od 18 mjeseci od završetka izvještajne godine za koju se podatci prikupljaju. Podatci se dostavljaju u formatu koji je utvrdila Komisija u skladu sa stavkom 5. ovog članka.
Prvo razdoblje izvješćivanja o provedbi članka 5. stavaka 5. i 6. započinje u prvoj punoj kalendarskoj godini nakon donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje u skladu sa stavkom 5. ovog članka i obuhvaća podatke za to razdoblje izvješćivanja.
2. Države članice izvješćuju o podacima o provedbi članka 5. stavka 2. do 1. siječnja 2025.
3. Podacima koje države članice dostavljaju u skladu s ovim člankom prilaže se izvješće o provjeri kvalitete.
4. Komisija revidira podatke dostavljene u skladu s ovim člankom i objavljuje izvješće o rezultatima revizije. Izvješćem se procjenjuju organizacija prikupljanja podataka, izvori podataka i metodologija u uporabi u državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravovremenost i dosljednost tih podataka. Procjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se izrađuje nakon prve dostave podataka od strane država članica, a nakon toga svake četiri godine.
5. Komisija najkasnije do 31. ožujka 2019. donosi provedbene akte o utvrđivanju formata za izvješćivanje o podatcima iz stavka 1. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.
Članak 15.a
Instrumenti za promicanje prelaska na gospodarstvo s izraženijom kružnom dimenzijom
Kako bi doprinijele ostvarenju ciljeva utvrđenih ovom Direktivom, države članice koriste se ekonomskim instrumentima i drugim mjerama kako bi potaknule na primjenu hijerarhije otpada. Takvi instrumenti i mjere mogu obuhvaćati instrumente i mjere navedene u Prilogu IV.a Direktivi 2008/98/EZ ili druge primjerene instrumente i mjere.
Članak 15.b
Određivanje koeficijenta propusnosti odlagališta
Komisija donosi provedbene akte kako bi utvrdila metodu koju treba koristiti za određivanje koeficijenta propusnosti odlagališta, na terenu i za čitavo područje odlagališta. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.
Članak 15.c
Standard Unije za uzorkovanje otpada
Komisija donosi provedbene akte za izradu standarda za uzorkovanje otpada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2. Dok se ti provedbeni akti ne donesu, države članice mogu primjenjivati nacionalne standarde i postupke.
Članak 16.
Preispitivanje prilogâ
Komisija kontinuirano preispituje priloge i prema potrebi podnosi odgovarajuće zakonodavne prijedloge.
Članak 17.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 6 ).
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EZ) br. 182/2011.
Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.
Članak 18.
Prenošenje u nacionalno zakonodavstvo
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije dvije godine od datuma njenog stupanja na snagu. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.
Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.
2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 19.
Stupanje na snagu
Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.
Članak 20.
Adresati
Ova Direktiva upućena državama članicama.
PRILOG I.
OPĆI UVJETI ZA SVE KATEGORIJE ODLAGALIŠTA OTPADA
1. Lokacija
|
1.1. |
Pri izboru lokacije odlagališta moraju se uzeti u obzir uvjeti koji se odnose na: (a) udaljenosti od rubova odlagališta do naseljenih područja i područja za odmor, vodnih putova, vodnih tijela te drugih poljoprivrednih ili gradskih područja; (b) postojanje podzemnih voda, obalnih voda ili zaštićenih prirodnih područja na širem području; (c) geološke i hidrogeološke uvjete na širem području (d) rizik od poplava, slijeganja terena, klizanja tla ili lavina na mjestu odlagališta; (e) zaštita prirodne ili kulturne baštine u širem području. |
|
1.2. |
Odlagalište se smije dozvoliti samo ako svojstva mjesta u odnosu na gore navedene uvjete, ili korektivne mjere koje treba poduzeti, pokazuju da odlagalište ne predstavlja ozbiljnu opasnost za okoliš. |
2. Kontrola vode i upravljanje procjednim vodama
Poduzimaju se odgovarajuće mjere, u odnosu na svojstva odlagališta i meteorološke uvjete, radi:
— kontrole vode od oborina koja prodire u tijelo odlagališta,
— sprečavanja da površinske i/ili podzemne vode dođu u dodir s odloženim otpadom.
— skupljanje onečišćenih i procjednih voda. Ako procjena, temeljena na razmatranju lokacije za odlagalište i otpada koji treba primati, pokazuje da odlagalište ne predstavlja moguću opasnost za okoliš, nadležno tijelo može odlučiti da se ova odredba ne primjenjuje,
— pročišćavanja onečišćenih voda i sakupljenih procjednih voda do odgovarajućeg standarda koji se zahtijeva za njihovo ispuštanje.
Gornje odredbe se ne moraju primjenjivati za odlagališta za inertni otpad.
3. Zaštita tla i vode
|
3.1. |
Odlagalište treba biti smješteno i projektirano tako da zadovolji potrebne uvjete za sprečavanje onečišćenja tla, podzemnih ili površinskih voda, te osigura učinkovit sakupljanje procjednih voda kako i kad je to potrebno u skladu s odjeljkom 2. Zaštita tla, podzemnih i površinskih voda se postiže kombinacijom geološke barijere i donjeg brtvenog sloja za vrijeme aktivnog korištenja te kombinacijom geološke barijere i površinskog brtvenog sloja po prestanku odlaganja. |
|
3.2. |
Geološka barijera je određena geološkim i hidrogeološkim svojstvima ispod i u blizini odlagališta pružajući dovoljnu sposobnost zadržavanja koje osigurava zaštitu od mogućeg onečišćenja tla i podzemnih voda. Temeljno tlo i bočne strane odlagališta sastoje se od mineralnog sloja koji zadovoljava uvjete vodonepropusnosti i debljine tla s kombiniranim učinkom u smislu zaštite tla, podzemnih i površinskih voda, koji su barem jednaki učinku koji se dobiva ispunjavanjem sljedećih uvjeta: — odlagalište za opasni otpad: K ≤ 1,0 × 10-9 m/s; debljina tla ≥ 5 m, — odlagalište za neopasni otpad: K ≤ 1,0 × 10-9 m/s; debljina tla ≥ 1 m, — odlagalište za inertni otpad: K ≤ 1,0 × 10-7 m/s; debljina tla ≥ 1 m. m/s: metar/sekunda. Kada geološka barijera na prirodan način ne zadovoljava gornje uvjete, ona se može umjetno dopuniti i učvrstiti na druge načine kako bi pružala jednaku zaštitu. Umjetni brtveni sloj ne smije biti tanji od 0,5 metara. |
|
3.3. |
Uz geološku barijeru koja je opisana gore, treba osigurati odvođenje procjednih voda i sustav brtvljenja u skladu sa sljedećim načelima, radi osiguranja da se akumulacija procjednih voda na dnu odlagališta održi na minimumu:
Sustav za sakupljanje procjednih voda i brtvljenje dna
Države članice mogu postaviti opće ili posebne uvjete za odlagalište za inertni otpad kao i za karakteristike gore spomenutih tehničkih rješenja. Ako nadležno tijelo nakon razmatranja mogućih opasnosti za okoliš ustanovi da je potrebno sprečavati stvaranje procjednih voda, može se propisati površinsko brtvljenje. Preporuke za površinsko brtvljenje su sljedeće:
|
|
3.4 |
Ako je na temelju procjene rizika za okoliš, uzimajući u obzir posebno Direktivu 80/68/EEZ ( 7 ), nadležno tijelo donijelo odluku, u skladu s odjeljkom 2. („Nadzor nad vodom i upravljanje procjednim vodama”), da sakupljanje i obrada procjednih voda nije potrebna, ili je utvrđeno da odlagalište ne predstavlja nikakvu opasnost za tlo, podzemne ili površinske vode, zahtjevi u stavcima 3.2. i 3.3. gore smiju se odgovarajuće umanjiti. U slučaju odlagališta za inertni otpad, ti se zahtjevi smiju prilagoditi u nacionalnom zakonodavstvu. |
▼M4 —————
4. Kontrola odlagališnog plina
|
4.1. |
Potrebno je poduzeti odgovarajuće mjere radi kontrole nakupljanja i kretanja odlagališnog plina (Prilog III.). |
|
4.2. |
Odlagališni plin se sakuplja sa svih odlagališta koja primaju biorazgradivi otpad, te odlagališni plin treba obraditi i koristiti. Ako se sakupljeni plin ne može upotrijebiti za dobivanje energije, treba ga spaliti. |
|
4.3. |
Sakupljanje, obrada i korištenje odlagališnog plina iz stavka 4.2. provodi se na način koji na najmanju moguću mjeru svodi štetu ili pogoršanje stanja okoliša, te opasnost za zdravlje ljudi. |
5. Neugodnosti i opasnosti
Poduzimaju se mjere za smanjenje neugodnosti i opasnosti koje proizlaze iz odlaganja kao što su:
— emisije neugodnih mirisa i prašine,
— materijali koje raznosi vjetar,
— buka i promet,
— ptice, glodavci i kukci,
— stvaranje aerosola,
— požari.
Odlagalište mora biti opremljeno tako da se prašina i nečistoće koje potječu s odlagališta ne prenose na javne ceste i okolno zemljište.
6. Stabilnost
Odlaganje otpada na odlagalište provodi se tako da se osigura stabilnost otpadne mase i popratnih struktura posebno u pogledu izbjegavanja klizišta. U slučaju postavljanja umjetnog brtvenog sloja treba ispitati da li je geološki substrat, uzimajući u obzir morfologiju odlagališta, dovoljno stabilan da spriječi slijeganje koje bi moglo izazvati štetu na umjetnom brtvenom sloju.
7. Ograđivanje odlagališta
Slobodan pristup odlagalištu mora se spriječiti. Ulazna vrata moraju biti zaključana izvan radnog vremena. Sustav kontrole i pristupa svakoj građevini treba sadržavati program mjera za otkrivanje i onemogućavanje nekontroliranog odbacivanja otpada na odlagalište.
8. Privremeno skladištenje elementarne žive
Za potrebe privremenog skladištenja elementarne žive na više od godinu dana, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
— Elementarna se živa skladišti odvojeno od ostalog otpada.
— Spremnici se skladište u bazenima za sakupljanje otpada s primjerenom zapreminom za količinu skladištene žive, a oni su na odgovarajući način premazani tako da nemaju pukotine i praznine i ne propuštaju metalnu živu.
— Prostor za skladištenje ima odgovarajuće umjetne ili prirodne pregrade za zaštitu okoliša od emisija žive i odgovarajuću zapreminu za ukupnu količinu žive koja se skladišti.
— Tlo skladišnog prostora pokriveno je sredstvima za brtvljenje otpornim na živu. Osiguran je nagib s taložnikom.
— Skladišni je prostor opremljen sustavom za zaštitu od požara.
— Skladišni je prostor uređen na način koji omogućuje jednostavan pristup svim spremnicima.
PRILOG II.
KRITERIJI I POSTUPCI ZA PRIHVAT OTPADA
1. Uvod
Ovaj Prilog opisuje:
— opća načela za prihvat otpada na različite kategorije odlagališta. Budući postupak za klasifikaciju otpada treba temeljiti na tim načelima,
— smjernice koje daju opći prikaz pripremnih postupaka za prihvat otpada moraju se poštovati dok se ne izradi jedinstven klasifikacijski i prihvatni postupak. Ovaj postupak je zajedno s relevantnim postupcima uzorkovanja izrađuje tehnički odbor o iz članka 16. ove Direktive. Tehnički odbor donosi kriterije koje određeni opasni otpad mora zadovoljiti za prihvat na odlagalište za neopasni otpad. Ovi kriteriji bi naročito trebali voditi računa o kratkoročnom, srednjoročnom i dugoročnom ponašanju takvog otpada u smislu procjeđivanja. Ovi kriteriji razvijaju se u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive. Tehnički odbor također razvija kriterije koje otpad mora ispuniti da bi bio prihvaćen u podzemna odlagališta. Ovi kriteriji ponajprije uzimaju u obzir to da se ne smije dogoditi da otpad kemijski reagira u međusobnom dodiru ili u dodiru sa stijenom.
Taj rad tehničkog odbora, izuzev prijedloga za standardizaciju metoda kontrole, uzorkovanja i analize u odnosu na Priloge ovoj Direktivi koji se usvajaju u roku od dvije godine od stupanja na snagu ove Direktive, privodi se kraju u roku od tri godine od stupanja na snagu ove Direktive i provodi se vodeći računa o ciljevima utvrđenim u članku 1. ove Direktive.
2. Opća načela
Sastav, ponašanje pri procjeđivanju, dugoročno ponašanje i opće značajke otpada namijenjenog odlaganju treba poznavati u svim mogućim pojedinostima. Prihvat otpada na odlagalište može se temeljiti na popisima za prihvat ili odbijanje, definiranih na temelju prirode i porijekla, kao i metodama analize otpada te graničnih vrijednosti za svojstva otpada koji se smije prihvatiti.
Prije određivanja takvih metoda analize i graničnih vrijednosti, države članice trebaju utvrditi barem nacionalne popise otpada koji se prihvaća ili odbija za svaku kategoriju odlagališta, ili odrediti kriterije za sastavljanje popisa. Kako bi bila prihvaćena na određenu kategoriju odlagališta, vrsta otpada mora biti na odgovarajućem nacionalnom popisu ili ispunjavati kriterije slične onima koje zahtijeva određeni popis. Ti popisi, ili odgovarajući kriteriji, kao i metode analize te granične vrijednosti, šalju se Komisiji u roku od najviše šest mjeseci od prenošenja ove Direktive u nacionalno zakonodavstvo, ili kad god budu usvojene na nacionalnoj razini.
Ove popise ili kriterije za prihvat treba koristiti za utvrđivanje popisa za pojedina odlagališta, odnosno popisa prihvatljivog otpada pobliže određenog u dozvoli, u skladu s člankom 9. ove Direktive.
Kriteriji za prihvat otpada na odgovarajući popis ili kategoriju odlagališta mogu se temeljiti na drugom zakonodavstvu i/ili svojstvima otpada.
Kriteriji za prihvat na posebnu kategoriju odlagališta moraju proizlaziti iz razmatranja povezanih sa:
— zaštitom najbližeg okoliša (posebno podzemnih i površinskih voda),
— zaštitom sustava za zaštitu okoliša (na primjer zaštitni slojevi i sustavi za obradu procjednih voda),
— zaštitom poželjnih procesa stabilizacije otpada unutar odlagališta,
— zaštitom od rizika po zdravlje ljudi.
Primjeri kriterija koji se temelje na svojstvima otpada su:
— zahtjevi o utvrđivanju ukupnog sastava,
— ograničavanje količine organskih tvari u otpadu,
— zahtjevi ili ograničenja po pitanju biorazgradivosti organskih sastojaka otpada,
— ograničenja po pitanju količina posebnih, potencijalno štetnih/opasnih sastojaka (u odnosu na gore spomenute kriterije zaštite),
— ograničenja po pitanju potencijalnog i očekivanog procjeđivanja navedenih potencijalno štetnih/opasnih sastojaka (u odnosu na gore spomenute kriterije zaštite),
— ekotoksična svojstva otpada i povezanog procjeđivanja.
Kriteriji prihvata temeljeni na svojstvima otpada moraju za odlagališta inertnog otpada biti općenito vrlo obimni, a smiju biti manje obimni za odlagališta neopasnog otpada, te najmanje obimni za odlagališta opasnog otpada zbog jače zaštite okoliša u slučaju zadnje dvije spomenute kategorije odlagališta.
3. Opći postupci za ispitivanje i prihvat otpada
Općenita karakterizacija i ispitivanje otpada moraju se temeljiti na sljedeće tri hijerarhijske razine:
|
Razina 1 |
: |
Osnovna karakterizacija. Ovo se odnosi na temeljito određivanje, sukladno standardnim analizama i metodama praćenja ponašanja, kratkoročno i dugoročno gledanog procesa procjeđivanja i/ili karakterističnih svojstava otpada. |
|
Razina 2 |
: |
Ispitivanje sukladnosti. Ovo se odnosi na povremeno ispitivanje jednostavnijim standardnim analizama i metodama praćenja ponašanja kako bi se utvrdilo da li otpad zadovoljava uvjete dozvole i/ili posebne referentne kriterije. Ova ispitivanja se koncentriraju na ključne varijable i ponašanje prepoznato tijekom osnovne karakterizacije. |
|
Razina 3 |
: |
Provjera na licu mjesta. Ovo predstavlja brze metode provjere kojima se potvrđuje da je otpad jednak onome koji je bio podvrgnut ispitivanju sukladnosti, te da odgovara opisu iz popratne dokumentacije. Ta se provjera može sastojati od vizualnog pregleda pošiljke otpada prije i poslije istovara na odlagalište. |
Za određenu vrstu otpada uobičajeno se vrši karakterizacija na Razini 1. te on mora zadovoljiti odgovarajuće kriterije kako bi bio prihvaćen na referentni popis. Da bi ostala na popisu otpada prihvatljivog na određenom odlagalištu, određena vrta otpada mora se u redovnim razmacima (npr. jednom godišnje) podvrgavati ispitivanju na Razini 2. te zadovoljiti odgovarajuće kriterije. Svaka pošiljka otpada koja stiže na ulaz u odlagalište mora se podvrći provjeri na Razini 3.
Određene vrste otpada mogu se trajno ili privremeno izuzeti od ispitivanja na Razini 1. Razlog tomu može biti nepraktičnost izvođenja ispitivanja, nedostupnost odgovarajućih ispitnih postupaka i prihvatnih kriterija ili postojanje mjerodavnijeg zakonodavstva.
4. Smjernice za preliminarne postupke prihvata otpada
Do trenutka dovršenja ovog Priloga nalaže se isključivo ispitivanje sa Razine 3, dok se Razina 1 i Razina 2 primjenjuju u skladu s mogućnostima. Tijekom ovog pripremnog razdoblja, otpad da bi se prihvatio na pojedinu kategoriju odlagališta mora biti ili na restriktivnom nacionalnom popisu ili posebnom popisu za određeno odlagalište, ili ispunjavati kriterije slične onima koji se zahtijevaju za uključivanje u popis.
Sljedeće opće smjernice mogu se koristiti za utvrđivanje preliminarnih kriterija za prihvat otpada na tri osnovne kategorije odlagališta ili na odgovarajuće popise.
Odlagališta za inertni otpad : samo inertni otpad kako je utvrđen u članku 2. točki (e) može se prihvatiti na popis.
Odlagališta za neopasni otpad : da bi bila prihvaćena na popis određena vrsta otpada ne smije biti obuhvaćena Direktivom 91/689/EEZ.
Odlagališta za opasni otpad : okvirni prihvatni popis za odlagališta opasnog otpada bi se trebao sastojati samo od onih vrsta otpada koje su obuhvaćene Direktivom 91/689/EEZ. Takve vrste otpada ne biti smjele biti prihvaćene na popis bez prethodne obrade u slučaju da pokazuju da je njihov ukupni sadržaj potencijalno opasan ili da je procjeđivanje potencijalno opasnih sastojaka dovoljno visoko da predstavlja kratkoročni rizik za rukovanje ili okoliš ili da sprečavaju nužnu stabilizaciju otpada unutar roka u okviru predviđenog životnog vijeka odlagališta.
▼M4 —————
6. Posebni zahtjevi za elementarnu živu
Za potrebe privremenog skladištenja elementarne žive na više od godinu dana, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
A. Sastav žive
Elementarna živa u skladu je sa sljedećim specifikacijama:
— sadržaj žive veći je od 99,9 % masenog udjela,
— ne postoje nečistoće koje bi mogle korodirati ugljični ili nehrđajući čelik (npr. otopina dušične kiseline, otopine kloridnih soli).
B. Držanje u zatvorenim spremnicima
Spremnici za skladištenje elementarne žive otporni su na koroziju i udarce. Stoga se izbjegavaju zavarene posude. Spremnici naročito ispunjavaju sljedeće specifikacije:
— materijal spremnika: ugljični čelik (ASTM najmanje A36) ili nehrđajući čelik (AISI 304, 316L),
— spremnici ne propuštaju plinove ili tekućine,
— vanjski dio spremnika otporan je na uvjete skladištenja,
— model spremnika uspješno prolazi ispitivanje padom i ispitivanja nepropusnosti kako je opisano u poglavljima 6.1.5.3. i 6.1.5.4. Preporuke UN-a o prijevozu opasnih tvari, Priručniku za ispitivanje i kriterije.
Spremnik se puni do najviše 80 % zapremine kako bi se osigurao dostatni kalo i kako zbog širenja tekućine zbog visoke temperature ne bi došlo do propuštanja ili trajnog izobličenja posude.
C. Prihvatni postupci
Prihvaćaju se samo spremnici s priloženom potvrdom o sukladnosti sa zahtjevima navedenim u ovom odjeljku.
Prihvatni postupci u skladu su sa sljedećim:
— prihvaća se samo ona metalna živa koja ispunjava u najmanju ruku gore navedene prihvatne kriterije,
— prije skladištenja obavlja se vizualni pregled spremnika. Ne prihvaćaju se oštećeni, propusni ili korozivni spremnici,
— spremnici imaju trajnu oznaku (utisnutu), na kojoj se nalazi identifikacijski broj spremnika, materijal izrade, težina praznog spremnika, naziv proizvođača i datum izrade,
— spremnici imaju trajno pričvršćenu pločicu na kojoj se nalazi identifikacijski broj potvrde.
D. Potvrda
U potvrdi iz pododjeljka C uključeni su sljedeći elementi:
— naziv i adresa proizvođača otpada,
— naziv i adresa osobe odgovorne za punjenje,
— mjesto i datum punjenja,
— količina žive,
— čistoća žive i, prema potrebi, opis nečistoća, uključujući analitičko izvješće,
— potvrda o korištenju spremnika isključivo za prijevoz/skladištenje žive,
— identifikacijski brojevi spremnika,
— eventualne posebne primjedbe.
Potvrde izdaje proizvođač otpada, ili, u njegovoj odsutnosti, osoba koja je odgovorna za gospodarenje tim otpadom.
PRILOG III.
POSTUPCI KONTROLE I NADZORA TIJEKOM AKTIVNOG KORIŠTENJA I NAKNADNOG ODRŽAVANJA ODLAGALIŠTA
1. Uvod
Svrha ovog Priloga je osiguranje minimalnih nadzornih postupaka koji se provode za provjeravanje:
— da je otpad prihvaćen za zbrinjavanje u skladu s kriterijima postavljenim za dotičnu kategoriju odlagališta,
— da se radnih postupci unutar odlagališta odvijaju na poželjan način,
— da se sustavi zaštite okoliša u potpunosti provode na zamišljen način,
— da su uvjeti dozvole za to odlagalište ispunjeni.
2. Meteorološki podaci
▼M4 —————
Ako države članice odluče da je kvaliteta vode mjerodavna za ocjenu nakupljanja procjednih voda u tijelu odlagališta i provjeru nepropusnosti odlagališta, preporuča se prikupljanje sljedećih podataka pri nadzoru odlagališta ili od najbliže meteorološke službe, toliko dugo koliko to traže nadležna tijela u skladu s člankom 13. točkom (c) ove Direktive:
|
|
Aktivna faza |
Naknadno održavanje |
|
1.1. Količina oborina |
dnevno |
dnevno, dodano mjesečnim vrijednostima |
|
1.2. Temperatura (min., max.,14.00 h CET) |
dnevno |
srednja mjesečna vrijednost |
|
1.3. Smjer i snaga prevladavajućeg vjetra |
dnevno |
ne zahtijeva se |
|
1.4. Isparivanje (lizimetar) (1) (1) |
dnevno |
dnevno, dodano mjesečnim vrijednostima |
|
1.5. Atmosferska vlaga (14.00 h CET) |
dnevno |
srednja mjesečna vrijednost |
|
(1) Ili uz pomoć neke druge prikladne metode. |
||
3. Podaci o emisiji: kontrola vode, procjeđivanja i plina
Uzorkovanje procjednih i površinskih voda ako ih ima, vrši se na reprezentativnim točkama. Uzorkovanje procjednih voda i mjerenje (volumen i sastav) provodi se odvojeno na svakoj točki na kojoj se procjedna voda ispušta sa odlagališta. Vidjeti: opće smjernice o tehnologiji uzorkovanja, ISO 5667-2 (1991).
Nadzor površinskih voda, ako ih ima, provodi se na najmanje dvije točke, jednoj uzvodno od odlagališta i drugoj nizvodno.
Kontrola odlagališnog plina mora biti reprezentativna za svaki dio odlagališta. Učestalost uzorkovanja i analize navodi se u sljedećoj tablici. Za procjednu vodu i vodu za kontrolu se uzima jedan uzorak reprezentativan za prosječni sastav.
Učestalost uzorkovanja može se prilagoditi obliku odlaganja otpada na odlagalištu (u humcima, zakopano itd.). Oblik mora biti naveden u dozvoli.
|
|
Aktivno korištenje |
Naknadno održavanje (3) |
|
2.1. Količina procjedne vode |
svakih šest mjeseci |
|
|
2.2. Sastav procjedne vode (2) |
kvartalno (3) |
svakih šest mjeseci |
|
2.3. Količina i sastav površinske vode (7) |
kvartalno (3) |
svakih šest mjeseci |
|
2.4. Potencijalne emisije odlagališnog plina i atmosferski tlak (4) (CH4, CO2, O2, H2S, H2 itd.) |
svakih šest mjeseci (6) |
|
|
(1) Učestalost uzorkovanja može se prilagoditi obliku odlaganja otpada (u humcima, zakopano itd. Oblik mora biti naveden u dozvoli. (2) Parametri za mjerenje i tvari za analiziranje variraju u skladu sa sastavom odloženog otpada: Oni moraju biti utvrđeni u dokumentu dozvole i odražavati svojstva procjeđivanja otpada. (3) Ako procjena podataka pokaže da su dulji intervali jednako učinkoviti, oni se mogu usvojiti. Za procjedne vode provodljivost se mora obavezno mjeriti najmanje jednom godišnje. (4) Ova se mjerenja uglavnom odnose na sadržaj organskog materijala u otpadu. (5) CH4, CO2, O2 redovno, druge odlagališne plinove kako se zahtijeva u skladu sa sastavom odloženog otpada, ali pazeći da odražavaju svojstvo procjeđivanja. (6) Učinkovitost sustava za skupljanje odlagališnog plina mora se redovito provjeravati. (7) Na temelju značajki odlagališta nadležno tijelo smije odrediti da se ta mjerenja ne zahtijevaju i u skladu s tim podnosi izviješće kako je utvrđeno člankom 15. ove Direktive. 2.1. i 2.2. se primjenjuju samo kada se provodi sakupljanje procjednih voda (vidjeti Prilog I. članak 2.). |
||
4. Zaštita podzemnih voda
A. Uzorkovanje
Mjerenja moraju biti takva da daju podatke o podzemnim vodama za koje postoji vjerojatnost da bi na njih moglo utjecati ispuštanje otpada, s barem jednom mjernom točkom u pravcu pritjecanja vode i dvije u pravcu otjecanja vode. Ovaj broj se može povećati ovisno o posebnoj hidrogeološkoj izmjeri i potrebi za ranim otkrivanjem slučajnog ispuštanja procjednih voda u podzemne vode.
Uzorkovanje se mora provoditi na najmanje tri mjesta prije aktivnosti nasipavanja, kako bi se utvrdile referentne vrijednosti za buduće uzorkovanje. Vidjeti: Uzorkovanje podzemnih voda, ISO 5667, Dio 11., 1993.
B. Nadzor
Parametri koje treba analizirati u prikupljenim uzorcima moraju polaziti od očekivanog sastava procjedne vode i kvalitete podzemne vode na tom području. U izdvajanju parametara za analizu treba voditi računa o kretanjima u zoni podzemne vode. Parametri mogu sadržavati indikatore ranog uočavanja promjena u kvaliteti vode ( 8 )
|
|
Aktivno korištenje |
Naknadno održavanje |
|
Razina podzemne vode |
svakih šest mjeseci (1) |
svakih šest mjeseci (1) |
|
Sastav podzemne vode |
||
|
(1) S povećanjem učestalosti promjene razine podzemne vode treba povećati učestalost uzorkovanja. (2) Ako se dostigne kritična razina, učestalost se mora temeljiti na mogućnosti poduzimanja korektivnih mjera između dva uzorkovanja, odnosno učestalost se mora utvrditi na temelju znanja i procjene brzine protoka podzemne vode. (3) Kad se dosegne kritična razina (vidjeti C) nužna je provjera ponavljanjem uzorkovanja. Nakon potvrde kritične razine mora se slijediti plan za nepredviđene okolnosti (utvrđen u dozvoli). |
||
C. Kritične razine
Smatra se da su se u slučaju podzemnih voda dogodili značajni štetni utjecaji za okoliš, kako je određeno člancima 12. i 13. ove Direktive ako analiza uzorka podzemne vode pokaže značajnu promjenu u kvaliteti vode. Kritična razina mora se odrediti uzimajući u obzir posebni hidrogeološki sastav na mjestu odlagališta i kvalitetu podzemnih voda. Kritična razina mora se propisati u dozvoli kad god je to moguće.
Promatranja se moraju izraziti pomoću kontrolnih grafikona sa utvrđenim kontrolnim pravilima i razinama za svaki podzemni izvor. Kontrolne razine moraju biti određene na temelju lokalnih varijacija u kvaliteti podzemne vode.
5. Topografija terena: podaci o tijelu odlagališta
|
|
Aktivno korištenje |
Naknadno održavanje |
|
5.1. Struktura i sastav tijela odlagališta (1) |
godišnje |
|
|
5.2. Svojstvo slijeganja na određenoj razini tijela odlagališta |
godišnje |
godišnje očitanje |
|
(1) Podaci za plan postojećeg stanja odlagališta: površina koju zauzima otpad, volumen i sastav otpada, metode odlaganja, vrijeme i trajanje odlaganja, izračun preostalih slobodnih kapaciteta za odlaganje. |
||
6. Posebni zahtjevi za metalnu živu
Za potrebe privremenog skladištenja elementarne žive na više od godinu dana, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:
A. Zahtjevi u pogledu praćenja, inspekcijskog pregleda i slučajeva opasnosti
U skladišni se prostor ugrađuje sustav za stalno praćenje emisija živine pare s osjetljivošću od najmanje 0,02 mg žive/m3. Senzori se namještaju na tlu i na stropu. To uključuje sustav za optički i zvučni alarm. Sustav se održava svake godine.
Ovlaštena osoba vizualno pregledava skladišni prostor i spremnike najmanje jednom mjesečno. Ako se otkrije istjecanje, operater odmah poduzima sve potrebne korake kako bi se izbjegla emisija žive u okoliš i ponovno uspostavilo sigurno skladištenje žive. Smatra se da svako istjecanje prouzrokuju značajne štetne posljedice po okoliš kako je navedeno u članku 12. točki (b).
U samom prostoru dostupni su planovi za postupanje u slučaju opasnosti i odgovarajuća zaštitna oprema primjerena rukovanju metalnom živom.
B. Vođenje evidencije
Svi dokumenti koji sadrže informacije navedene u odjeljku 6. Priloga II. i točki A. ovog odjeljka, uključujući potvrdu koja je priložena uz spremnik, kao i evidencija o smanjivanju zaliha i otpremi elementarne žive nakon njezinog privremenog skladištenja, te o njezinom odredištu i namijenjenoj obradi, čuvaju se najmanje 3 godine nakon završetka skladištenja.
PRILOG IV.
PLAN PROVEDBE KOJI SE PODNOSI U SKLADU S ČLANKOM 5. STAVKOM 6.
Plan provedbe koji se podnosi u skladu s člankom 5. stavkom 6. sadržava sljedeće:
1. procjenu prijašnjih, trenutačnih i predviđenih stopa recikliranja, odlaganja i drugih vrsta obrade komunalnog otpada i tokova od kojih se sastoji;
2. procjenu provedbe planova gospodarenja otpadom i programa za sprečavanje nastanka otpada uspostavljenih u skladu s člancima 28. i 29. Direktive 2008/98/EZ;
3. razloge zbog kojih država članica smatra da relevantni cilj utvrđen u članku 5. stavku 5. možda neće moći ostvariti u roku zadanom u tom članku i procjenu produljenja vremena koje je potrebno za ostvarenje tog cilja;
4. mjere potrebne za ostvarenje ciljeva utvrđenih u članku 5. stavku 6.b ove Direktive koje se primjenjuju na državu članicu tijekom produljenja vremena, uključujući odgovarajuće ekonomske instrumente i druge mjere za davanje poticaja za primjenu hijerarhije otpada iz članka 4. stavka 1. Direktive 2008/98/EZ i Priloga IV.a toj direktivi;
5. raspored provedbe mjera utvrđenih u točki 4., utvrđivanje tijela nadležnog za njihovu provedbu i procjenu njihova pojedinačnog doprinosa ostvarenju ciljeva koji se primjenjuju u slučaju produljenja vremena;
6. informacije o financiranju gospodarenja otpadom u skladu s načelom „onečišćivač plaća”;
7. mjere za poboljšanje kvalitete podataka, prema potrebi, s ciljem boljeg planiranja i praćenja rezultata u području gospodarenja otpadom.
( 1 ) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).
( 2 ) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).
( 3 ) SL L 175, 5.7.1985., str. 40., Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/11/EEZ (SL L 73, 14.3.1997., str. 5.).
( 4 ) SL L 158, 23.6.1990., str. 56.
( 5 ) SL L 30, 6.2.1993., str. 1. Uredba kako je izmijenjena Uredbom (EZ) Br. 120/97 (SL L 22, 24.1.1997., str. 14.).
( 6 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
( 7 ) SL L 20, 26.1.1980., str. 43. Direktiva kakoje zadnje izmijenjena Direktivom 91/692/EEZ (SL L 377, 31.12.1991., str. 48.).
( 8 ) Preporučeni parametri: ph, TOC, fenoli, teški metali, fluorid, AS, ulje/solna kiselina.