Obavijest Komisije

Smjernice za izvršenje obveza iz Uredbe EU-a o recikliranju brodova u pogledu popisa opasnih materijala plovila koja plove u europskim vodama

(2020/C 349/01)

Uvod

Uredbom EU-a o recikliranju brodova (1) od 31. prosinca 2020. zahtijeva se da svi postojeći brodovi koji plove pod zastavom države članice EU-a i brodovi koji plove pod zastavom zemlje koja nije država članica EU-a i koji pristaju u luci ili sidrištu EU-a posjeduju na brodu popis opasnih materijala s odgovarajućom svjedodžbom ili potvrdom o sukladnosti.

Dionici iz tog sektora izvijestili su Komisiju da su ograničenja povezana s pandemijom bolesti COVID-19 uzrokovala znatne poteškoće pri pregledu brodova i izradi certificiranih popisa opasnih materijala. Pritom navode da su mjere ograničenja kretanja i opsežna ograničenja putovanja koja su uvedena radi kontrole pandemije bolesti COVID-19, u prvom redu, spriječili mnoge brodovlasnike (ili njihove agente) u izradi popisa opasnih materijala, ali i spriječili inspektore države zastave i priznate organizacije u provjeri i ovjeri popisa opasnih materijala.

Kao posljedica toga, dionici iz tog sektora procjenjuju da nekoliko tisuća brodova vjerojatno neće biti u mogućnosti ispuniti obveze povezane s popisom opasnih materijala i da možda neće dobiti svjedodžbe koje moraju ishoditi do propisanog roka 31. prosinca 2020.

Stoga, uzimajući u obzir poremećaje uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, poželjno je utvrditi zajedničke smjernice kako bi se osigurao usklađen pristup pri inspekcijskim pregledima brodova koje provode tijela država luke u EU-u od 1. siječnja 2021.

Opća vodeća načela

Osnovno je načelo da primarna odgovornost u pogledu ispunjavanja obveza povezanih s popisom opasnih materijala ostaje na brodovlasniku, a praćenje usklađenosti s tim pravnim obvezama odgovornost je tijela država luke u EU-u.

Međutim, možda će biti potrebno uzeti u obzir izvanredne okolnosti povezane s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 u izvršenju tih obveza od strane država članica ako zbog tih okolnosti nastaju situacije u kojima privremeno nije moguće ili je iznimno teško ispuniti te obveze.

Zbog svoje povezanosti s načelom proporcionalnosti (2) viša sila može se smatrati općim načelom prava Unije na koje se može pozvati čak i u nedostatku izričitih odredbi (3). Kada je riječ o sadržaju pojma više sile, u sudskoj praksi Suda Europske unije pojam je definiran na sljedeći način:

„Iz ustaljene sudske prakse, utvrđene u različitim područjima prava Unije, proizlazi da pojam više sile treba tumačiti tako da se odnosi na neuobičajene i nepredvidljive okolnosti, nepoznate onomu tko se na njih poziva, a čije se posljedice ni uz svu potrebnu pažnju ne bi mogle izbjeći.” (4)

Međutim, u konkretnom slučaju, na provedbu obveza koje proizlaze iz Uredbe EU-a o recikliranju brodova ne može se automatski primijeniti pojam više sile.

U tom kontekstu države članice pozivaju se da pažljivo procijene posebne okolnosti za svakog brodovlasnika te u kojoj mjeri bi se ta sudska praksa mogla primijeniti.

Države članice također se pozivaju da u svojoj procjeni na odgovarajući način uzmu u obzir duljinu razdoblja od datuma stupanja na snagu Uredbe o recikliranju brodova do datuma primjene popisa opasnih materijala i razmotre koristi li određeni brodovlasnik i u kojoj mjeri to razdoblje kako bi se pripremio za ispunjavanje tih obveza.

Nadalje, potrebno je podsjetiti da je Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) u listopadu 2019. objavila smjernice o inspekcijskim pregledima koje provode države luke u EU-u radi provedbe odredbi Uredbe o recikliranju brodova (5). Cilj je tih smjernica EMSA-e pomoći državama članicama i njihovim imenovanim inspektorima u nastojanjima da ispune zahtjeve iz Uredbe o recikliranju brodova i Direktive o nadzoru države luke (6) u pogledu inspekcijskih pregleda koji su obuhvaćeni tim dvama instrumentima. To je neobvezujući referentni dokument koji daje smjernice u pogledu tehničkih informacija i postupaka, čime se doprinosi usklađenoj provedbi i izvršavanju odredbi Uredbe o recikliranju brodova i Direktive o nadzoru države luke. Stoga se tijekom inspekcijskih pregleda u državama luke u EU-u općenito preporučuje slijediti te smjernice.

U tom kontekstu posebno se upućuje na opća razmatranja navedena u smjernicama EMSA-e (u odjeljku 6.3.2.) koja se odnose na provedbene mjere koje treba poduzeti u slučaju neusklađenosti. Smjernice glase: „Ako se uoče nesukladnosti povezane s recikliranjem brodova, inspektor bi trebao odlučiti o poduzimanju odgovarajućih mjera. Inspektor bi se trebao uvjeriti da su sve nesukladnosti povezane s recikliranjem brodova koje su potvrđene ili otkrivene inspekcijskim pregledom uklonjene ili da će biti uklonjene u skladu s Uredbom o recikliranju brodova”. Smjernice EMSA-e dalje naglašavaju da bi se „inspektor trebao voditi stručnom prosudbom pri odluci o prikladnoj mjeri/prikladnim mjerama koju/koje je potrebno poduzeti ako se utvrdi nesukladnost povezana s recikliranjem brodova”. Ta opća vodeća načela također bi trebalo primijeniti ako se utvrdi nesukladnosti povezane s obvezama vođenja popisa opasnih materijala koje mogu biti posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19.

Specifični scenariji zbog pandemije bolesti COVID-19

U pogledu provedbe Uredbe o recikliranju brodova, države luke u EU-u vjerojatno će se suočiti s dvama specifičnim scenarijima povezanima s pandemijom bolesti COVID-19 koji bi mogli zahtijevati usklađeniji pristup tijekom inspekcijskih pregleda nadovezujući se na prethodno navedena opća vodeća načela. Predlaže se privremena primjena tog usklađenog pristupa na ograničeno razdoblje od šest mjeseci nakon početka primjene obveza povezanih s popisom opasnih materijala za postojeća plovila koja plove pod zastavom države članice EU-a i plovila pod zastavom zemlje koja nije država članica EU-a koja pristaju u lukama EU-a (tj. do 30. lipnja 2021.).

1)   Plovila bez valjanog popisa opasnih materijala i/ili prateće svjedodžbe

U ovom slučaju plovilo može stići u luku EU-a nakon 31. prosinca 2020. bez posjedovanja valjanog popisa opasnih materijala i/ili prateće svjedodžbe (svjedodžba o popisu ili svjedodžba o spremnosti broda za recikliranje za plovilo koje plovi pod zastavom države članice EU-a ili potvrda o sukladnosti za plovilo koje plovi pod zastavom zemlje koja nije država članica EU-a), a vlasnik/zapovjednik broda potvrđuje da je nesukladnost nastala zbog situacije s bolešću COVID-19.

U svim slučajevima kada ne postoji valjani popis opasnih materijala i/ili potrebna svjedodžba vlasnik/zapovjednik broda mora dokazati da su poduzete sve moguće mjere za dobivanje potrebne svjedodžbe. Ti dokazi o nastojanjima za postizanje usklađenosti mogu, na primjer, uključivati ugovor o pružanju usluga uzorkovanja ili pregled. Oni mogu uključivati i obrazloženje o tome zašto nije bilo moguće ishoditi nepotpuni popis opasnih materijala i pripadajuću svjedodžbu iz odjeljka 2. uključujući dokaz o nemogućnosti ispunjavanja drugih elemenata certifikacije osim pregleda na brodu. Inspektor zatim za svaki pojedinačni slučaj odlučuje jesu li ti dokazi prihvatljivi, ovisno o posebnim okolnostima dotičnog plovila i na temelju svoje stručne prosudbe.

Ako inspektor odluči prihvatiti dokaze koje je dostavio vlasnik/zapovjednik broda, tada bi za svjedodžbu o popisu ili potvrdu o sukladnosti inspektor trebao navesti da je te dokumente potrebno dopuniti i odobriti u roku od četiri mjeseca nakon inspekcijskog pregleda. Osim toga, tom bi plovilu trebalo izdati upozorenje, a rezultate inspekcijskog pregleda i upozorenje trebalo bi evidentirati u modul za recikliranje brodova baze podataka inspekcijskih pregleda THETIS – EU.

Ako je te planove nakon inspekcijskog pregleda potrebno dodatno izmijeniti zbog nastavka putovanja ili ograničenja pristupa, tada vlasnik/zapovjednik broda mora od inspektora nadležnih za popise opasnih materijala osigurati dodatne pisane dokaze da nije bilo izvedivo ispuniti početne planove. Ponovno je inspektor koji vrši sljedeći inspekcijski pregled onaj koji za svaki pojedinačni slučaj odlučuje o tome jesu li ti dokazi prihvatljivi, ovisno o posebnim okolnostima dotičnog plovila i na temelju svoje stručne prosudbe.

Kada je riječ o svjedodžbi o spremnosti broda za recikliranje, ako inspektor prihvati dokaze nakon procjene na pojedinačnoj osnovi, vlasnika/zapovjednika plovila trebalo bi upozoriti da je prije ulaska u postrojenje za recikliranje brodova dužan pribaviti svjedodžbu o spremnosti broda za recikliranje. Budući da svjedodžba o spremnosti broda za recikliranje vrijedi samo tri mjeseca, potrebno ju je ispuniti i odobriti što je prije moguće i prije nego što plovilo krene na svoje posljednje putovanje. Rezultate inspekcijskog pregleda i upozorenja trebalo bi evidentirati u modul za recikliranje brodova baze podataka inspekcijskih pregleda THETIS – EU.

2)   Plovila s nepotpunim popisom opasnih materijala s pripadajućom odobrenom potvrdom o popisu ili svjedodžbom o spremnosti broda za recikliranje (za brodove koji plove pod zastavom države članice EU-a) ili potvrdom o sukladnosti (za brodove koji plove pod zastavom zemlje koja nije država članica EU-a), na kojima nije provedeno (ciljano ili nasumično) uzorkovanje

U tom slučaju plovilo može pristati u luci ili sidrištu EU-a nakon 31. prosinca 2020. s popisom opasnih materijala i pripadajućom svjedodžbom na plovilu, ali je popis opasnih materijala pripremljen na daljinu bez ikakvog uzorkovanja na plovilu. Do te situacije može doći jer se pregledi na plovilu koji su se trebali obaviti radi izrade popisa opasnih materijala nisu mogli provesti zbog ograničenja inspekcijskih pregleda plovila tijekom pandemije bolesti COVID-19.

U svim takvim slučajevima kada se svjedodžba temelji na popisu opasnih materijala bez uzorkovanja na plovilu, popis opasnih materijala u načelu se ne bi trebao prihvatiti jer nije potpun (7). Međutim, s obzirom na to da od ožujka 2020. inspektori koji provode preglede imaju malu ili nikakvu mogućnost ukrcaja na brodove i obavljanja pregleda, takav bi se daljinski pregled/uzorkovanje iznimno moglo prihvatiti ako postoje dokazi da je država zastave na to pristala (8). Nadalje, u tom bi slučaju trebali postojati dokumentirani planovi i evidencija režima koji se primjenjuje na brodu u kojima se navodi kada će kvalificirana osoba koja provodi uzorkovanje moći dovršiti popis opasnih materijala s obzirom na ograničenja uzrokovana pandemijom bolesti COVID-19. Inspektor zatim za svaki pojedinačni slučaj odlučuje jesu li ti dokazi prihvatljivi, ovisno o posebnim okolnostima dotičnog plovila i na temelju svoje stručne prosudbe.

Ako inspektor odluči prihvatiti dokaze koje je dostavio vlasnik/zapovjednik broda, tada bi za svjedodžbu o popisu ili potvrdu o sukladnosti inspektor trebao navesti da je te dokumente potrebno dopuniti i odobriti u roku od četiri mjeseca nakon inspekcijskog pregleda. Osim toga, tom bi plovilu trebalo izdati upozorenje, a rezultate inspekcijskog pregleda i upozorenje trebalo bi evidentirati u modul za recikliranje brodova baze podataka inspekcijskih pregleda THETIS – EU.

Ako je te planove nakon inspekcijskog pregleda potrebno dodatno izmijeniti zbog nastavka putovanja ili ograničenja pristupa, tada vlasnik/zapovjednik broda mora od inspektora nadležnih za popise opasnih materijala osigurati dostatne pisane dokaze da nije bilo izvedivo ispuniti početne planove. Ponovno, inspektor koji vrši sljedeći inspekcijski pregled za svaki pojedinačni slučaj odlučuje o tome jesu li ti dokazi prihvatljivi, ovisno o posebnim okolnostima dotičnog plovila i na temelju svoje stručne prosudbe.

Kad je riječ o svjedodžbi o spremnosti broda za recikliranje, ako inspektor prihvati dokaze nakon procjene na pojedinačnoj osnovi, vlasnika/zapovjednika plovila trebalo bi upozoriti da je prije ulaska u postrojenje za recikliranje brodova dužan nadopuniti popis opasnih materijala i pribaviti ažuriranu svjedodžbu o spremnosti broda za recikliranje. Rezultate inspekcijskog pregleda i upozorenja trebalo bi evidentirati u modul za recikliranje brodova baze podataka inspekcijskih pregleda THETIS – EU.

(1)  Uredba (EU) br. 1257/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o recikliranju brodova i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1013/2006 i Direktive 2009/16/EZ (SL L 330, 10.12.2013., str. 1.).

(2)  Vidjeti u tom smislu Obavijest Komisije iz 1988. o višoj sili u europskom poljoprivrednom pravu C(88) 1696 (SL C 259, 6.10.1988., str. 10.).

(3)  Vidjeti predmet 71/87, Inter-Kom, EU:C:1988:186, točke 10. do 17. i predmet C-12/92, Huygen i ostali, EU:C:1993:914, točka 31., koji Sud opetovano primjenjuje osobito u predmetu T-220/04, Španjolska protiv Komisije, EU:T:2007:97, točke 165. do 172. Vidjeti i mišljenje nezavisne odvjetnice Verice Trstenjak u predmetu C-101/08, Audilux, EU:C:2009:410, točka 71.

(4)  Predmet C-640/15, Vilkas, EU:C:2017:39, točka 53.

(5)  http://www.emsa.europa.eu/news-a-press-centre/external-news/item/3721-guidance-on-inspections-of-shipsby-the-port-states-in-accordance-with-regulation-eu-1257-2013-on-ship-recycling.html

(6)  Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, 28.5.2009., 57.).

(7)  U skladu s člankom 5. stavkom 3. točkom (c) Uredbe, popis opasnih materijala mora se sastaviti uzimajući u obzir odgovarajuće smjernice Međunarodne pomorske organizacije (IMO). Ako uzorkovanje nije dovršeno, popis opasnih materijala nije u skladu s navedenim smjernicama.

(8)  Podrazumijeva se da je to rješenje koje i Međunarodno udruženje klasifikacijskih društava (IACS) preporučuje svojim članovima, uz napomenu i da će se preostalo uzorkovanje provesti kasnije.