Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Strategija održivosti u području kemikalija – Prelazak na netoksični okoliš

(COM(2020) 667 final)

(2021/C 286/30)

Izvjestiteljica:	Maria NIKOLOPOULOU
Suizvjestitelj:	John COMER

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 28.10.2020.
Pravni temelj:	članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i okoliš
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	15.4.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	27.4.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	560
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	242/1/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

EGSO podupire cilj Komisije kojim se teži prelasku na netoksični okoliš i osiguravanju da se kemikalije proizvode na način kojim se maksimalno povećava njihov pozitivan doprinos društvu i smanjuje njihov utjecaj na okoliš.

1.2.

Potrebna je definicija kojom se objašnjava kada je upotreba kemikalija „nužna”, kao i jasno utvrđena metodologija o tome kako prijeći na kemikalije „predviđene da budu sigurne i održive”. U tom kontekstu naglašavamo da se „zabrinjavajuće tvari” moraju utvrditi, ocijeniti i razvrstati na što sveobuhvatniji, nedvosmisleniji i jednostavniji način kako bi se industrija mogla prilagoditi.

1.3.

EGSO pohvaljuje Komisiju zbog njezina stava da bi EU trebao biti globalni predvodnik u proizvodnji i uporabi sigurnih i održivih kemikalija te ističe važnost osiguravanja jednakih uvjeta u međunarodnim trgovinskim sporazumima za poduzeća i mjera za pravednu tranziciju za sve građane EU-a.

1.4.

Da bi strategija bila uspješna, potreban je angažman ljudi i industrije, a isto tako i inovativan način razmišljanja, uz transparentnost i njihovo uključivanje u proces donošenja odluka.

1.5.

Cilj je strategije proširiti opći pristup upravljanju rizikom na proizvode široke potrošnje koji sadržavaju opasne kemikalije kao što su karcinogene i mutagene tvari ili endokrini disruptori. Međutim, kako bi se industrija mogla lakše prilagoditi, potrebno je postići ravnotežu između općih i posebnih procjena rizika.

1.6.

EGSO poziva na to da ispravno i dosljedno označivanje bude obvezno i da se odnosi na cijeli lanac opskrbe, uključujući proizvode koji sadržavaju nanomaterijale.

1.7.

EGSO pozdravlja napore za jačanje strateške autonomije EU-a, posebno u pogledu kemikalija sa zdravstvenom primjenom, želio bi vidjeti iste napore u drugim sektorima i poziva na to da se razmotri revizija industrijske politike EU-a u cilju premještanja dijela proizvodnje ključnih kemikalija u zemlje EU-a.

1.8.

EGSO naglašava da je radi poticanja inovacija, povjerenja potrošača i provođenja odgovarajućih procjena učinka važno riješiti problem nedovoljne dostupnosti podataka o kemikalijama. Od presudne je važnosti raspolagati pristupačnim i pouzdanim bazama podataka s rezultatima istraživanja kako bi se preispitala prava industrijskog vlasništva i patenti koji ograničavaju pristup podacima i osnažilo načelo prema kojem „bez podataka nema tržišta”.

1.9.

EGSO smatra da je rješavanje problema kemijskih smjesa važan korak naprijed u procjeni rizika kemikalija, no prijeko je potrebno više istraživanja i razvoja da bi se popunili nedostaci u znanju i unaprijedile procjene kemijskih smjesa i postupanje s njima.

2.   Prijedlog Komisije

2.1.

Ova je strategija prilika da se društvena vrijednost kemikalija uskladi s ljudskim zdravljem i ograničenjima našeg planeta, dajući odgovor na legitimne težnje građana EU-a za visokom razinom zaštite od opasnih kemikalija, te za promicanje industrije EU-a kao globalnog predvodnika u proizvodnji i uporabi sigurnih i održivih kemikalija.

2.2.

Radi nastojanja da se ostvari netoksični okoliš uspostavlja se nova hijerarhija u upravljanju kemikalijama, koja obuhvaća uporabu sigurnih i održivih kemikalija, smanjenje ili zamjenu zabrinjavajućih tvari s kroničnim djelovanjem na ljudsko zdravlje i okoliš te postupno ukidanje najopasnijih tvari ako nisu nužne, posebno u proizvodima široke potrošnje. Slika Netoksična hijerarhija – nova hijerarhija u upravljanju kemikalijama

2.3.   Strategija je usmjerena na pet glavnih ciljeva:

2.3.1.

Inovacijama do sigurnih i održivih kemikalija u EU-u. Predložene mjere, među ostalim, obuhvaćaju razvijanje kriterija EU-a za kemikalije koje su predviđene da budu sigurne i održive; uvođenje pravnih zahtjeva o prisutnosti zabrinjavajućih tvari u proizvodima putem inicijative o održivim proizvodima i izmjenu propisa EU-a o industrijskim emisijama radi poticanja upotrebe sigurnijih kemikalija u industriji u EU-u.

2.3.2.

Jačanje pravnog okvira EU-a za rješavanje gorućih pitanja povezanih s okolišem i zdravljem. Predložene mjere usmjerene su na zaštitu potrošača i radnika od najštetnijih kemikalija u svim proizvodima široke potrošnje, npr. materijalima koji dolaze u dodir s hranom, igračkama, proizvodima za njegu djece, kozmetičkim proizvodima, deterdžentima, namještaju i tekstilu. Posebna pozornost posvetit će se kemikalijama koje mogu uzrokovati rak, genske mutacije, utjecati na reproduktivni ili endokrini sustav ili su postojane i bioakumulativne. Taj će se pristup u konačnici primjenjivati na kemikalije koje utječu na imunosni, živčani ili dišni sustav i kemikalije toksične za određeni organ. Kad je riječ o ograničenjima, dok se ne uspostavi opći pristup upravljanju rizikom, za sve će se uporabe dati prioritet tvarima koje sadržavaju sve prethodno navedene rizike te će ih se grupirati, a ne regulirati na pojedinačnoj osnovi.

2.3.3.

Pojednostavnjenje i konsolidacija mjera radi poboljšanja pravnog okvira. Prijedlog uključuje uspostavu postupka „jedna procjena po tvari” radi usklađivanja procjene opasnosti/rizika od kemikalija u cijelom zakonodavstvu o kemikalijama, boljeg upravljanja Europskom agencijom za kemikalije i povećanja održivosti njezina modela financiranja. Osim toga, u strategiji se predlažu ciljane izmjene Uredbe REACH (Uredba o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija) i Uredbe CLP (Uredba o razvrstavanju, označivanju i pakiranju), koje treba provesti u skladu s načelima bolje regulative i, prema potrebi, podložno evaluacijama i procjenama učinka.

2.3.4.

Izgradnja sveobuhvatne baze znanja o kemikalijama. Razvit će se sustav ranog upozoravanja i djelovanja EU-a u području kemikalija kako bi se politikama EU-a odgovorilo na nove kemijske rizike čim se oni utvrde praćenjem i istraživanjem te kako bi se stvorio okvir pokazatelja za praćenje pokretača i utjecaja kemijskog onečišćenja i mjerila djelotvornost zakonodavstva o kemikalijama.

2.3.5.

Pružanje modela za dobro upravljanje kemikalijama na globalnoj razini. Tim će se mjerama nastojati podupirati izgradnja kapaciteta trećih zemalja u pogledu procjene kemikalija i upravljanja njima i osigurati da se opasne kemikalije zabranjene u EU-u ne proizvode za izvoz.

3.   Opće napomene

3.1.

U proteklih 50 godina kemikalije su postale ključne za naš način života, dajući pozitivan doprinos našoj kulturi i napretku društva u cjelini sa sve brojnijim stanovništvom. Istodobno kemikalije (kako sintetičke tako i prirodne) mogu imati opasna svojstva koja predstavljaju rizik za ljudsko zdravlje i okoliš. Unatoč tome, čovječanstvo o njima sve više ovisi. Kako navodi UN, proizvodnja kemikalija će u razdoblju od 1990. do 2030. rasti sedam puta brže nego broj svjetskog stanovništva.

3.2.

Svi bismo trebali prihvatiti hvalevrijedan cilj netoksičnog okoliša i bez obzira na to koliko ga je teško postići, nemamo opravdanje za to da ne pokušamo. EGSO pozdravlja namjeru Komisije da u tu svrhu uspostavi okrugli stol na visokoj razini sa svim dionicima.

3.3.

Velike količine opasnih kemikalija i dalje istječu u okoliš iz mnogih izvora, kao što su ispuštanje pročišćenih ili nepročišćenih otpadnih voda iz kućanstava i industrije, odlagališta otpada, postupci spaljivanja i proizvodni postupci itd., a mogu se širiti zrakom, tlom i vodom, gdje nanose ozbiljnu štetu (1).

3.4.

Postoji mnogo problema nastalih kao posljedica kemijskog onečišćenja. Primjerice, polibromirani difenileteri (PBDE) i drugi usporivači gorenja lako migriraju iz proizvoda kojima se dodaju, kao što je poliuretanska pjena, i tada onečišćuju zrak i prašinu. Iako su mnogi štetni PBDE-ovi zabranjeni, oni zbog svoje postojanosti i raširene upotrebe i dalje ostaju u okolišu.

3.5.

Pri zamjeni takvih opasnih kemikalija moramo se pobrinuti za to da učinak zamjene bude znatno poboljšanje. Primjerice, biodizel iz palmina ulja, koji pridonosi krčenju šuma, mogao bi biti štetniji za okoliš nego upotreba fosilnih goriva.

3.6.

Nadalje, regulatorna tijela moraju biti svjesna pokušaja zamjene jedne opasne kemikalije kemikalijama koje imaju slična opasna svojstva i te pokušaje izbjeći. Primjerice, s PFAS-ima bi trebalo postupati kao sa skupinom, a ne na pojedinačnoj razini. Nova istraživanja ukazuju na to da određene alternative PFAS-ima koji su se nekad koristili možda nisu sigurnije (2).

3.7.

EGSO je zabrinut zbog toga što mjere dekontaminacije za obnovu ljudskog zdravlja i okoliša možda neće biti dovoljne, posebno kada je riječ o nužnim kemikalijama za koje još uvijek nisu dostupne netoksične alternative ili koje iziskuju dugotrajan razvojni proces te kemikalijama koje su postupno ukinute, ali koje još uvijek izazivaju veliku zabrinutost zbog svoje postojanosti u okolišu. Budući da donošenje strategija dekontaminacije još uvijek iziskuje velike napore, EGSO se raduje predstojećem „akcijskom planu za nultu stopu onečišćenja”.

3.8.

EGSO poziva na uvođenje obveze pravilnog i dosljednog označivanja proizvoda koji sadržavaju nanomaterijale (igračke, biocidi, odjeća, pesticidi, lijekovi, boje, proizvodi za njegu djece itd.) u cijelom lancu opskrbe, i na njezino provođenje.

3.9.

Isto tako, EGSO se pita je li vremenski okvir za nekoliko mjera koje treba istodobno provesti realističan i izvediv ima li se u vidu potreba da se industrija postupno prilagodi tranziciji bez ozbiljnih negativnih društvenih i gospodarskih posljedica. Nadalje, potrebno je osnažiti izgradnju kapaciteta nadležnih tijela; to je ključno za uspješnu provedbu planiranih ažuriranih politika.

3.10.

U strategiji nedostaju ili nisu dovoljno objašnjeni neki aspekti, kao što su procijenjena energetska bilanca predložene kemijske tranzicije i posljedice za radnike te za velika i mala poduzeća u Europi. Za djelotvornu provedbu strategije potrebna su sredstva europskih strukturnih i investicijskih fondova.

4.   Posebne napomene

4.1.   Inovacijama do sigurnih i održivih kemikalija u EU-u

4.1.1.

Postoji konsenzus oko toga da je prelazak na kriterije za kemikalije koje su predviđene da budu sigurne i održive od društvene i gospodarske važnosti kako bi se omogućila zelena i digitalna tranzicija industrije EU-a. Izazov će biti golem, a nužno istraživanje potencijalno vrlo skupo, ali će pružiti određenu konkurentsku prednost. Međutim, moglo bi doći do zatvaranja određenih radnih mjesta i gospodarskih gubitaka jer se sva poduzeća možda neće moći prilagoditi niti svi radnici prekvalificirati odnosno usavršiti. Stoga su financijske i poticajne mjere ključne za postizanje pravedne tranzicije, s posebnim naglaskom na zadržavanje radnih mjesta ili održivu alternativu za radnike te na podupiranje ulaganja i inovativnih poslovnih modela.

4.1.2.

Nisu konkretno navedene mjere kojima bi se radnicima osigurala potpuna prilagodba, kao što je poticanje i financiranje prekvalifikacije i specijalističkog osposobljavanja kako bi se spriječio gubitak radnih mjesta. Također je zabrinjavajuće kako će na učinak strategije utjecati geografska raspodjela industrijskih sektora. Potrebno je uzeti u obzir industrije smještene u rubnim područjima, ali i visoku stopu MSP-ova koji sudjeluju u sektoru.

4.1.3.

Pojam „predviđeno da bude sigurno i održivo”, koji će se dodatno razraditi, izaziva zabrinutost među dionicima. Stoga bi definicija tog pojma i odgovarajućih vještina za poticanje takve proizvodnje trebala obuhvaćati kriterije svih relevantnih aktera.

4.1.4.

Postupak registracije, evaluacije i autorizacije kemikalija složen je i iziskuje specijalizaciju, što ponekad predstavlja izazov za MSP-ove i obično podrazumijeva visoke troškove usklađivanja i administrativne troškove. Kako bi se olakšalo obavljanje postupaka registracije i regulatornog upravljanja rizikom u okviru uredbi REACH i CLP, postupak bi trebalo pojednostavniti ili bi se moglo potaknuti osposobljavanje osoba koje nisu stručnjaci.

4.1.5.

Novim i čišćim industrijskim procesima i tehnologijama smanjit će se ekološki otisak proizvodnje kemikalija, poboljšati spremnost tržišta i ostvariti ciljevi održivog razvoja i sveobuhvatni europski zeleni plan. Smjernice za procjenu i razmjena najboljih praksi u pogledu osmišljavanja i provedbe čišćih industrijskih procesa i tehnologija omogućile bi takvu tranziciju. Potrebno je razmotriti najbolje dostupne tehnologije.

4.1.6.

Komisija nastoji smanjiti prisutnost zabrinjavajućih tvari u recikliranim materijalima na najmanju moguću mjeru uvođenjem zahtjeva i informacija o kemijskom sadržaju i sigurnoj uporabi u okviru inicijative politike za održive proizvode. U materijalima koji se mogu reciklirati ne bi se smjele upotrebljavati visoke koncentracije opasnih kemikalija (3). „Zabrinjavajuće tvari” moraju se utvrditi, ocijeniti i razvrstati na što sveobuhvatniji, nedvosmisleniji i jednostavniji način kako bi se industrija mogla prilagoditi.

4.1.7.

Tim će se mjerama povećati povjerenje potrošača i proizvođača u reciklirane proizvode. Problem je nedostatak odgovarajućih informacija o kemijskom sadržaju proizvoda od recikliranih materijala, a u tom bi području poteškoće mogla stvarati ograničenja u pogledu zaštite podataka.

4.1.8.

U strategiji se najavljuje povećanje ulaganja u inovativne tehnologije. To je izvrsna prilika za poticanje istraživanja u području oporabe industrijskih otpadaka, posebice iz poljoprivredno-prehrambenog otpada, čijem velikom potencijalu prepreku predstavljaju nedostatna ulaganja. Međutim, pravni zahtjevi za proizvode dobivene oporabom poljoprivredno-prehrambenog otpada gotovo su zanemareni u strategiji „od polja do stola” i strategiji održivosti u području kemikalija. Primjerice, prisutnost ostataka farmaceutskih proizvoda u životinjskom gnoju tretiranom u svrhu gnojidbe, ponovna upotreba pročišćenih otpadnih voda za navodnjavanje usjeva i ostaci farmaceutskih proizvoda i pesticida, herbicida i insekticida u optimiziranom prehrambenom otpadu posebno su zabrinjavajući jer se te bioaktivne tvari mogu širiti okolišem, izazivajući štetne učinke na ekosustave. Stoga ih je potrebno identificirati, evaluirati i regulirati. Na ljudsku populaciju mogu utjecati izlaganjem, ali i konzumiranjem, jer se te tvari mogu biološki akumulirati i biološki povećavati u prehrambenom lancu.

4.1.9.

Tvari koje se smatraju zabrinjavajućima uzrokuju nejasnoće među dionicima. Objašnjenje o vrstama zahtjeva koje treba uvesti i vremenski okvir za provedbu mogli bi pomoći u razumijevanju učinka te mjere na trenutačne cikluse materijala.

4.1.10.

Procijenjena energetska bilanca predložene kemijske tranzicije izaziva zabrinutost. S obzirom na to da su glavne potrebne transformacije za cikluse ekoloških materijala uvelike endotermni procesi (npr. odvajanje, recikliranje, dekontaminacija, kemijska konverzija), očekuje se porast potražnje za energijom. Osim toga, potrebno je smanjiti ugljični otisak koji nastaje proizvodnjom kemikalija jer je uglavnom riječ o postupku koji zahtijeva velike količine energije.

4.1.11.

Vodik ima velik potencijal u tu svrhu, kao izvor energije, ali i kao sredstvo za kemijsku redukciju u ciljnim procesima (npr. za zamjenu ugljika kao reduktora). Međutim, vodikove gorive ćelije i dalje se oslanjaju na skupu i za okoliš štetnu platinu. Potrebna su temeljna kemijska istraživanja kako bi se pronašle alternative za platinu.

4.1.12.

Komisija planira veću otpornost opskrbe i veću održivost kemikalija korištenih za važne primjene u društvu smanjenjem ovisnosti EU-a i povećanjem strateškog predviđanja u pogledu kemikalija. Povećanje otpornosti kemikalija koje imaju zdravstvenu primjenu bit će znatan napredak za tržište EU-a i industriju kemikalija koje se upotrebljavaju u zdravstvu. Moramo znati kako će se te mjere primjenjivati na druge kemikalije čija je uporaba nužna.

4.1.13.

Proizvodi od sirovina uvezenih iz zemalja izvan EU-a, primjerice elemenata rijetkih zemalja, dobivenih rudarskim aktivnostima koje predstavljaju opasnost za okoliš i zdravlje, postali su ključni za više modernih tehnologija, od obrambenih sustava, mobilnih telefona i televizora do LED žarulja i vjetroturbina. Stoga se postavlja pitanje koje će se strategije uvesti radi sprečavanja ovisnosti o drugim nužnim tvarima, za koje proizvodni procesi ovise o opskrbi iz zemalja koje nisu članice EU-a.

4.1.14.

EGSO se pita i kako će se pristup „predviđeno da bude sigurno i održivo” moći primijeniti na dobavljače iz zemalja izvan EU-a, koje imaju vlastite propise o kemikalijama. Budući da još uvijek nisu utvrđena mjerila za proizvodnju kemikalija u skladu s tim pristupom, nije jasno hoće li se načelo i mjere procjene primjenjivati na izvore sirovina bez obzira na njihovo podrijetlo. I dalje je nejasno kako će predložene mjere biti povezane i usklađene s različitim postojećim politikama u zemljama koje nisu članice EU-a, a koje su uključene u lance vrijednosti kemikalija u EU-u.

4.1.15.

EGSO stoga predlaže da se preispita industrijska strategija EU-a i da se razmotri poticanje povratka proizvodnje kemikalija u zemlje EU-a. To neće samo ojačati stratešku autonomiju EU-a nego će i stvoriti nova kvalitetna radna mjesta te olakšati ostvarivanje strategije u području kemikalija.

4.2.   Jači pravni okvir EU-a za rješavanje pitanja povezanih s okolišem i zdravljem

4.2.1.

EGSO pozdravlja cilj Komisije da opći pristup proširi na upravljanje rizikom. Međutim, s obzirom na to da će neki proizvodi biti ograničeni, potrebno je osigurati dosljednost između općih i posebnih procjena rizika za sve kemikalije kako bi se industriji omogućila postupna prilagodba.

4.2.2.

EGSO pozdravlja i primjenu grupiranja za reguliranje PFAS-a i slaže se s time da će strategije grupiranja možda biti potrebno usvajati u većem opsegu kako bi se povećala učinkovitost i djelotvornost zakonodavstva (4).

4.2.3.

U strategiji će se predložiti novi razredi i kriteriji opasnosti navedeni u Uredbi CLP kako bi se u potpunosti odgovorilo na problem toksičnosti, postojanosti, pokretljivosti i bioakumulacije u okolišu. Važno je da se procjena štetnih učinaka kemikalija na okoliš i razvrstavanje kemikalija u različite razrede opasnosti provode na sveobuhvatan i transparentan način. Potrebno je detaljno utvrditi kriterije za klasifikaciju kako bi se predvidjeli mogući problemi u vezi s drugim proizvodima koji se razvijaju.

4.2.4.

Za uvođenje endokrinih disruptora, postojanih, pokretljivih i toksičnih tvari te vrlo postojanih i vrlo pokretljivih tvari kao kategorija posebno zabrinjavajućih tvari potrebno je osloniti se na sveobuhvatnu i transparentnu procjenu i evaluaciju. Nadalje, potrebna je veća usklađenost između posebno zabrinjavajućih tvari popisanih u Uredbi REACH i onih popisanih u drugim europskim propisima (npr. Okvirnoj direktivi EU-a o vodama).

4.2.5.

Strategija je uglavnom usredotočena na endokrine disruptore i PFAS-e, a kao opasne tvari obuhvaća i pesticide, biocide, farmaceutske proizvode, teške metale, plastifikatore i usporivače gorenja. Međutim, ostale zabrinjavajuće kemikalije, kao što su nanomaterijali, jedva da se i spominju. Iako su oni uključeni u Uredbu REACH, u tijeku je revizija njihove definicije, a pritom je njihova regulacija i dalje nedostatna (npr. nije regulirano ispuštanje nanomaterijala u okoliš niti ograničeno njihovo stavljanje na tržište, nema transparentnosti, a nije uspostavljen ni registar EU-a kako bi se osigurala njihova sljedivost od proizvodnje do potrošača).

4.2.6.

S obzirom na opsežno dokumentirane dokaze o rizicima povezanima s nekim porodicama tvari, EU bi trebao ne samo ograničiti nego u nekim slučajevima i zabraniti uporabu već utvrđenih endokrinih disruptora, kao što su bisfenol i ftalati. To se odnosi i na kemikalije u prehrambenim proizvodima koje nemaju prehrambene koristi, kao što su nanomaterijali.

4.2.7.

Mjere za promicanje i olakšavanje zamjene posebno zabrinjavajućih tvari i drugih opasnih spojeva mogle bi se provesti putem financijskog mehanizma (bonus/malus).

4.2.8.

Posvećivanje posebne pažnje smjesama važan je korak naprijed u procjeni rizika zabrinjavajućih kemikalija. EGSO pozdravlja činjenicu da će se rješavati pitanje kako namjernih, tako i nenamjernih smjesa. Međutim, preostali nedostaci u znanju o toksičnosti i izloženosti smjesama te o velikom broju kemikalija u uporabi dovode do prijedloga kao što je sustavna upotreba faktora za procjenu smjesa za pojedinačne kemikalije kako bi se riješio problem nenamjernih smjesa. Pouzdanost faktora za procjenu smjesa pri procjeni kemijskog rizika izaziva zabrinutost jer nije riječ o faktoru specifičnom za određeni scenarij. EGSO stoga odlučno podržava prioritete i preporuke o istraživanju i razvoju navedene u izvješću (SWD(2020) 250 (5)) radi učinkovite procjene kemijskih smjesa i upravljanja njima.

4.3.   Pojednostavnjenje i konsolidacija pravnog okvira

4.3.1.

EGSO prihvaća pristup „jedna procjena po tvari” kao učinkovit način procjene sigurnosti kemikalija.

4.3.2.

Time će se pojednostavniti i ubrzati postupak odobravanja, što će donijeti koristi proizvođačima i olakšati istraživanje i razvoj alternativnih netoksičnih tvari. Međutim, ne smiju se zanemariti različita djelovanja iste tvari u različitim okolnostima i u smjesama.

4.3.3.

Otprilike 30 % upozorenja u vezi s opasnim proizvodima na tržištu uključuje rizike zbog kemikalija, a samo je trećina registracijskih dosjea kemijskih tvari registriranih u industriji u skladu s Uredbom REACH u potpunosti usklađena sa zahtjevima obavješćivanja.

4.3.4.

Pozdravljaju se pristup nulte tolerancije prema neusklađenosti i predložene mjere za poboljšanje provedbe i izvršenja zakonodavstva o kemikalijama. Čvrsto se preporučuje da se načelo „bez podataka nema tržišta” primijeni na odgovarajući način, a ne da na tržištima budu prisutni neregulirani proizvodi i kemikalije.

4.3.5.

Osim toga, isti podnositelji registracije trebali bi redovito ažurirati podatke o kemijskim tvarima odobrenima za tržište jer je Uredba REACH u određenim aspektima nedostatna. Prema izvješću o evaluaciji kemikalija (6), za 64 % tvari koje su predmet evaluacije (126 od 196) nije bilo informacija kojima bi se dokazala sigurnost kemikalija koje se stavljaju na tržište u Europi.

4.3.6.

Gotovo 90 % proizvoda koji se smatraju opasnima uvozi se iz zemalja izvan EU-a. Predviđa se da će globalna proizvodnja kemikalija i dalje rasti. Vjerojatno je da će se zemlje EU-a i OECD-a usredotočiti na razvoj i proizvodnju tehnički naprednih kemijskih proizvoda, kao što su kemikalije za posebnu namjenu i kemikalije za biološke znanosti. Afrika, Bliski istok i Azija vjerojatno će proizvoditi velike količine kemikalija „za široku potrošnju”. To će EU-u predstavljati goleme probleme u pogledu graničnih kontrola i gospodarske konkurentnosti. Bit će potrebne mjere kako bi se u sporazumima o slobodnoj trgovini osigurali jednaki uvjeti za poduzeća iz EU-a.

4.3.7.

EGSO pozdravlja mjere za jačanje graničnih kontrola EU-a i suradnju s internetskim platformama za izravnu prodaju.

4.4.   Sveobuhvatna baza znanja o kemikalijama

4.4.1.

Budući da EU nema sveobuhvatnu bazu podataka o svim tvarima, prijedlozi za mjere kojima bi se poboljšala dostupnost podataka o kemikalijama dobrodošli su ako su učinkoviti.

4.4.2.

Iz perspektive industrije sporan sustav patenata onemogućuje otkrivanje svih aspekata patentiranih proizvoda na tržištu.

4.4.3.

Iz znanstvene perspektive ograničena besplatna otvorena znanost otežava besplatnu razmjenu znanja i udruživanje njihovih napora i ulaganja. Pravila o zaštiti znanstvenih podataka i nedovoljno utemeljena prava industrijskog vlasništva ograničavaju dostupnost svih relevantnih podataka o kemikalijama, a time i inovacije.

4.4.4.

Potrebno je riješiti i otkloniti sukobe u pogledu dostupnosti podataka uključivanjem mjera kako bi se povećala količina dostupnih podataka i poboljšala njihova kvaliteta. Primjerice, mogao bi se uspostaviti mehanizam u kojem industrijski sektori koji uvoze nanomaterijale za proizvodnju financiraju neovisna istraživanja o rizicima nanomaterijala u slučaju nedostatka znanstvenih saznanja.

4.4.5.

Cilj je Komisije nastaviti promicati istraživanje i praćenje, odnosno biomonitoring kako bi se razumjeli i spriječili rizici povezani s kemikalijama te potaknule inovacije u procjeni kemijskog rizika i regulatornoj znanosti.

4.4.6.

Da bi se pomoću istraživanja olakšale inovacije, potrebno je i sudjelovanje radnika i financijska potpora koji bi trebali biti usmjereni na optimizaciju najboljih praksi u prijenosu znanja, kako znanja o industriji, tako i znanstvenih spoznaja, osiguravajući besplatan i jednostavan pristup pouzdanim bazama podataka. Nadalje, pristup inovacijama trebalo bi omogućiti svim dionicima na koje se kemijska industrija EU-a odnosi.

4.4.7.

Dobrodošle su mjere za poticanje inovacija u ispitivanju sigurnosti i procjeni kemijskog rizika, čime se smanjuje ispitivanje na životinjama, posebice imajući na umu napredak postignut u istraživanju i razvoju najsuvremenijih novih metoda (npr. testovi in vitro) koje će poboljšati kvalitetu, učinkovitost i brzinu procjena opasnosti i rizika kemikalija.

4.4.8.

Nužno je osigurati veću transparentnost u donošenju odluka. O mnogim se važnim pitanjima raspravlja na zatvorenim sastancima, što među građanima EU-a izaziva pomutnju u pogledu mjera koje EU poduzima radi ograničavanja njihove izloženosti opasnim kemikalijama. Također, neobrađeni podaci na temelju kojih se izrađuju evaluacije i donose odluke (ECHA i EFSA) (7) moraju biti dostupni. Potrebno je osigurati veću transparentnost odluka i stajališta država članica o kemijskim tvarima na tržištu.

4.5.   Pružanje modela za dobro upravljanje kemikalijama na globalnoj razini

4.5.1.

S obzirom na globalni utjecaj, EGSO sa zadovoljstvom primjećuje da se među mjerama za promicanje standarda sigurnosti i održivosti izvan EU-a Komisija obvezala osigurati da se opasne kemikalije zabranjene u Europskoj uniji ne proizvode za izvoz. Međutim, i dalje je nejasno kako će se preostali zakonodavni akti koje treba razviti i uskladiti primjenjivati na globalnoj razini. Zabrana proizvoda za izvoz može utjecati na industriju u drugim zemljama na koje se ne primjenjuju ambiciozni ciljevi strategije u području kemikalija. Nije jasno kako će se pristupiti učincima na industrije izvan EU-a koje su bivši proizvođači i izvoznici određenog proizvoda.

4.6.   Prekomjerna uporaba kemikalija u zdravstvu

Potrebno je provoditi mnogo više istraživanja u sklopu razvoja politika o prevenciji bolesti, s posebnim naglaskom na imunosnom sustavu. Cilj mora biti pozitivan stav prema zdravom načinu života, omogućujući ljudima da prema potrebi primjenjuju manje kemijskih tretmana. Svi kemijski tretmani trebaju biti usmjereni na one osobe kojima su nužno potrebni, izbjegavajući prekomjernu uporabu.

4.7.   Kemikalije u poljoprivredi

4.7.1.

Potrebno je smanjiti negativan utjecaj na okoliš pesticida koji se koriste u poljoprivredi, a da se pritom ne uzrokuje pad u kvaliteti proizvodnje hrane i ne dovede u pitanje sigurnost opskrbe hranom u Europskoj uniji.

4.7.2.

Aktualni Europski savez za istraživanje, čiji je zadatak pronalazak i testiranje organskih alternativa sintetičkim kemikalijama u poljoprivredi, mora se financirati na odgovarajući način. Ulaganje bi trebalo biti usmjereno na biološke organske pesticide. Potrebno je povećati i financijsku potporu radi poticanja istraživanja i inovacija u pogledu prirodnih pospješivača rasta bilja i sredstava za zaštitu bilja. Primjerice, svojstvena bioaktivnost određenih prirodnih spojeva koji se metaboliziraju rizobakterijama može se iskoristiti kao sredstvo za zaštitu bilja od vanjskih patogena.

4.7.3.

Poželjna je mnogo usmjerenija upotreba umjetnih gnojiva, a to bi trebalo dovesti do smanjene upotrebe umjetnih gnojiva. Treba provesti dodatna istraživanja radi osmišljavanja alternativa kako bi se nastavila odgovarajuća proizvodnja hrane i kako bi poljoprivrednici dobivali odgovarajući prihod.

4.7.4.

Potrebne su dodatne procjene rizika za okoliš i zdravlje kako bi se procijenilo mogu li uporaba biotehnologije i genetičkog inženjeringa pomoći u osmišljavanju alternativa umjetnim gnojivima i pesticidima.

4.7.5.

Ako se ne predlože druge održive alternative, znatno smanjenje uporabe pesticida povećat će troškove proizvodnje i/ili će dovesti do smanjenja prinosa usjeva. Stoga je potrebno razmotriti pitanja gospodarskog opterećenja za proizvođače i potrošače te uvoz hrane iz zemalja koje nisu članice EU-a.

4.7.6.

Nova Strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. vrlo je ambiciozna jer se njome predviđa da se najmanje 30 % kopnenog područja Europe pretvori u mrežu zaštićenih područja kojima se aktivno upravlja. Ona bi u velikoj mjeri trebala doprinijeti bioraznolikosti i obnovi prirode te pomoći u podupiranju Strategije održivosti u području kemikalija u poljoprivrednom sektoru.

4.7.7.

U tom smislu treba uložiti posebne napore za bolju zaštitu bioraznolikosti, posebice u pogledu zaštite oprašivača od pesticida. Primjerice, u smjernicama EFSA-e za procjenu rizika koji sredstva za zaštitu bilja predstavljaju za pčele primjetni su veliki nedostaci. Te smjernice trebale bi integrirati podatke o kroničnoj toksičnosti, učincima pesticida na ličinke i podatke o akutnoj toksičnosti za pčele i druge oprašivače.

4.7.8.

Da bi strategija u području kemikalija bila uspješna, moramo imati znatnu potporu šire javnosti i provesti stvarnu promjenu kulture u našem pristupu uporabi kemikalija, klimatskim promjenama i onečišćenju okoliša.

---

(1)  Joyce Msuya, zamjenica direktora Programa UN-a za zaštitu okoliša.

(2)  EU news alert, izdanje 517, 22.11.2018.

(3)  Mišljenje EGSO-a „Provedba zakonodavstva EU-a o okolišu: voda, otpad i kvaliteta zraka” (SL C 110, 22.3.2019., str. 33.).

(4)  Studija Komisije za izradu strategije za netoksični okoliš u okviru 7. programa djelovanja za okoliš.

(5)  Izvješće Komisije o napretku u procjeni kombinirane izloženosti brojnim kemikalijama (kemijskim smjesama) te upravljanju njome i povezanim rizicima.

(6)  Europski ured za okoliš https://eeb.org/chemical-evaluation-report-achievements-challenges-and-recommendations-after-a-decade-of-reach/

(7)  Pokrate: ECHA – Europska agencija za kemikalije, EFSA – Europska agencija za sigurnost hrane.