EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.5.2018.

COM(2018) 353 final

2018/0178(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2018) 257 final}
{SWD(2018) 264 final}
{SWD(2018) 265 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•    Razlozi i ciljevi prijedloga

Ovaj je prijedlog dio šire inicijative Komisije o održivom razvoju. Njime se postavljaju temelji za okvir EU-a kojim se ekološki, socijalni i upravljački (ESG) aspekti stavljaju u središte financijskog sustava radi potpore preoblikovanju europskoga gospodarstva u zeleniji, otporniji i kružni sustav. Kako bi ulaganja postala održivija, u postupku odlučivanja o ulaganjima trebalo bi razmotriti ekološke, socijalne i upravljačke čimbenike kad se u obzir uzimaju čimbenici kao što su emisije stakleničkih plinova, iscrpljivanje resursa ili uvjeti rada. Ovim prijedlogom, i zakonodavnim aktima koji se predlažu uz njega, nastoji se u postupak ulaganja i savjetodavni postupak ugraditi ekološki, socijalni i upravljački aspekti na dosljedan način u svim sektorima. Time bi se trebalo osigurati da sudionici na financijskim tržištima (društva za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), upravitelji alternativnih investicijskih fondova (AIFM), osiguravajuća društva, institucije za strukovno mirovinsko osiguranje (IORP-ovi), upravitelji europskih fondova poduzetničkog kapitala (EuVECA) i upravitelji europskih fondova za socijalno poduzetništvo (EuSEF)), distributeri osiguranja ili investicijski savjetnici, koje su njihovi klijenti ili korisnici ovlastili na odlučivanje o ulaganjima u njihovo ime, u svoje unutarnje postupke ugrade ekološke, socijalne i upravljačke aspekte i obavješćuju svoje klijente o tome. Nadalje, kako bi se pomoglo ulagačima da uspoređuju ugljični otisak ulaganja, prijedlogom se uvode nove kategorije referentnih mjerila za niske emisije ugljika i za pozitivan ugljični otisak. Ovim prijedlozima, koji se međusobno nadopunjuju, trebala bi se olakšati ulaganja u održive projekte i imovinu u cijelom EU-u.

Konkretno, ovim se prijedlogom određuju jedinstveni kriteriji za utvrđivanje je li neka gospodarska aktivnost okolišno održiva. Osim toga, njime se utvrđuje postupak koji uključuje platformu s više dionika radi uspostavljanja jedinstvenog sustava klasifikacije EU-a koji se temelji na skupu posebnih kriterija kako bi se utvrdilo koje se gospodarske djelatnosti smatraju održivima.

Time bi se gospodarskim subjektima i ulagačima pružila jasnoća u pogledu toga koje se djelatnosti smatraju održivima kako bi se utjecalo na njihove odluke o ulaganjima. Time bi se pomoglo u osiguravanju da su strategije ulaganja usmjerene prema gospodarskim aktivnostima koje stvarno pridonose ostvarivanju okolišnih ciljeva i koje su istodobno u skladu s minimalnim socijalnim i upravljačkim standardima. Većom jasnoćom o tome što se može smatrati okolišno održivim ulaganjem olakšat će se pristup prekograničnom tržištu kapitala za okolišno održiva ulaganja.

Komisijin paket u skladu je s globalnim nastojanjima usmjerenima prema održivijem gospodarstvu. Vlade iz cijelog svijeta odabrale su održiviji smjer za naš planet i naše gospodarstvo donošenjem Pariškog sporazuma o klimatskim promjena iz 2016. i Programa Ujedinjenih naroda (UN) za održivi razvoj do 2030. 

EU se zalaže za razvoj kojim se zadovoljavaju sadašnje potrebe bez ugrožavanja sposobnosti budućih naraštaja da zadovolje svoje potrebe. Održivost je već dugo u središtu europskog projekta. U Ugovorima EU-a priznate su njezine socijalne i ekološke dimenzije, koje bi trebalo rješavati zajedno.

U Komunikaciji Komisije iz 2016. o budućim koracima za održivu europsku budućnost ciljevi održivog razvoja 1 iz Programa UN-a za održivi razvoj do 2030. povezani su s europskim okvirom politika kako bi se osiguralo da se ciljevi održivog razvoja na samom početku uključe u sve mjere i inicijative politike EU-a, u EU-u i globalno. EU se u potpunosti zalaže i za ostvarivanje ciljeva EU-a u pogledu klime i energije do 2030. i za uključivanje održivog razvoja u politike EU-a kako je to Jean-Claude Juncker 2014. najavio u Političkim smjernicama za Europsku komisiju 2 . Stoga mnogi od političkih prioriteta Europske komisije za razdoblje 2014.–2020. pridonose klimatskim ciljevima EU-a i provedbi Programa za održivi razvoj do 2030. Oni uključuju Plan ulaganja za Europu, 3  Paket o kružnom gospodarstvu, 4  Paket za energetsku uniju, 5  Ažuriranu strategiju EU-a za biogospodarstvo, 6  uniju tržišta kapitala 7  i proračun EU-a za razdoblje 2014.–2020., uključujući Kohezijski fond i istraživačke projekte. Osim toga, Komisija je pokrenula platformu s više dionika radi daljnjeg praćenja i razmjene najbolje prakse u pogledu provedbe ciljeva održivog razvoja.

Radi daljnjeg postupanja na temelju rada stručne skupine na visokoj razini, Komisija je 8. ožujka 2018. objavila akcijski plan o financiranju održivog rasta 10 . Njime se Komisija obvezala na predstavljanje zakonodavnog prijedloga u drugom tromjesečju 2018. kojim će se osigurati postupna izrada EU-ove taksonomije u području klimatskih promjena te održivih djelatnosti u području okoliša i socijalnih pitanja koja će se, prema potrebi, oslanjati na postojeći rad. Cilj je toga ugraditi buduću EU-ovu taksonomiju u pravo EU-a i osigurati osnovu za primjenu tog sustava klasifikacije u različitim područjima (npr. standardi, oznake, referentna mjerila održivosti).

•    Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

•    Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

2.    PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•    Pravna osnova

Na temelju članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) Europskom parlamentu i Vijeću daju se ovlasti za donošenje mjera za usklađivanje odredbi zakona ili drugih propisa u državama članicama, što je povezano s uspostavom i funkcioniranjem unutarnjeg tržišta. Na temelju članka 114. UFEU-a EU-u se omogućuje da poduzima mjere radi uklanjanja prepreka ostvarivanju temeljnih sloboda te sprečavanja pojave takvih prepreka, uključujući one kojima se gospodarskim subjektima, uključujući ulagače, otežava da u potpunosti iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta.

Trenutačno države članice imaju različita tumačenja o tome što se smatra održivim ulaganjem. Pojedine države članice imaju sustave označivanja ili inicijative koje usmjerava tržište namijenjene utvrđivanju toga što se smatra zelenim za potrebe ulaganja, dok druge nemaju nikakva pravila, ali je vjerojatno da će donositi zakone u tom području na temelju vlastitih definicija održivog ulaganja. Nacionalne oznake koje se temelje na različitim kriterijima u pogledu gospodarskih djelatnosti koje se smatraju okolišno održivima otežavaju ulagačima usporedbu zelenih ulaganja, čime ih se odvraća od prekograničnih ulaganja.

Postojeće su razlike i opterećenje za gospodarske subjekte u slučajevima potrebe za usklađivanjem s različitim standardima u različitim državama članicama. Kako bi se riješio problem postojećih razlika i spriječila pojava dodatnih prepreka unutarnjem tržištu, ovim se prijedlogom utvrđuje zajednička definicija na razini Unije o tome što se smatra okolišno održivom gospodarskom aktivnošću za potrebe ulaganja. Ovim se prijedlogom nastoji standardizirati koncept okolišno održivih ulaganja u cijeloj Uniji kako bi se omogućilo ulagačima da jednostavnije ulažu u okolišno održive gospodarske djelatnosti na nacionalnoj razini i u više zemalja EU-a. Standardiziranim konceptom gospodarskim subjektima omogućit će se i jednostavnije privlačenje ulaganja iz inozemstva.

Na temelju članka 114. UFEU-a EU ima pravnu osnovu za donošenje ovog prijedloga jer su njegovi ciljevi olakšati prekogranična ulaganja u održive gospodarske djelatnosti na cijelom području Unije, bez obzira na državne granice.

•    Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Prijedlog je u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Prema tom principu mjere se mogu poduzeti na razini EU-a samo ako se predviđeni ciljevi ne mogu postići na nižoj razini.

Postojeći nedostatak jasnoće o tome što čini ekološki održivu gospodarsku djelatnost mogao bi se dodatno pogoršati paralelnim i nekoordiniranim nastojanjima država članica u tom području. Uzimajući u obzir obveze u pogledu ciljeva u području zaštite okoliša i klimatske politike na međunarodnoj razini (npr. Pariški sporazum) i na razini EU-a, vjerojatno je da će sve veći broj država članica razmatrati mogućnost uvođenja oznaka za održive financijske proizvode te će pritom primjenjivati posebno prilagođene, različite taksonomije. Zbog nacionalnih granica održivi projekti ne bi se mogli financirati na tržištu kapitala financirati. Povećanjem broja sustava klasifikacije povećala bi se fragmentacija tržišta i pojavili problemi povezani s tržišnim natjecanjem, čime bi se ulagačima dodatno otežalo i poskupilo utvrđivanje toga što je održivo, a što nije.

Stoga bi na razini unije trebalo uskladiti kriterije za utvrđivanje toga što čini održivu djelatnost za potrebe ulaganja. Iz tog bi razloga nakon toga trebalo uspostaviti jedinstvene sustave klasifikacije EU-a postupkom uključivanja svih relevantnih dionika. Time će se gospodarskim subjektima olakšati privlačenje kapitala za održiva ulaganja iz cijelog EU-a. To će biti prvi korak prema rješavanju problema manipulativnog zelenog marketinga („greenwashing”) te će se time ulagačima pomoći da jednostavnije utvrde koji su kriteriji primijenjeni da bi se neki financijski proizvod smatrao „zelenim” ili održivim. Stoga je prijedlog osmišljen tako da se otklone nedostaci koji proizlaze iz postojećeg zakonodavnog okvira utvrđivanjem standardiziranih kriterija za utvrđivanje toga što se smatra okolišno održivim ulaganjem. Djelovanje na razini EU-a učinkovito je ako se jamči ujednačenost i pravna sigurnost u pogledu ostvarivanja sloboda zajamčenih Ugovorom.

•    Proporcionalnost

•    Odabir instrumenta

3.    REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

•    Savjetovanja s dionicima

Stajališta dionika prikupljena su javnim savjetovanjem o privremenom izvješću stručne skupine na visokoj razini za održivo financiranje i ciljanim razgovorima s financijskim institucijama koje je provela Komisija. Dionike se pitalo o tome što bi trebalo obuhvatiti taksonomijom EU-a, vide li potrebu za regulatornom intervencijom i koje bi područje primjene taksonomija EU-a trebala početno imati. Stajališta o tim trima temama mogu se sažeti kako slijedi:

·regulatorna intervencija EU-a – velika većina ispitanika podržala je izradu taksonomije (tj. klasifikacije održivih gospodarskih djelatnosti) na razini EU-a. Mnogo ih je naglasilo da bi se taksonomija EU-a trebala temeljiti na postojećim međunarodnim okvirima (npr. UN-ovi ciljevi održivog razvoja) i klasifikacijama (npr. Inicijativa o klimatskim obveznicama, Europski forum o održivom ulaganju (Eurosif), radna skupina za objavljivanje financijskih informacija povezanih s klimatskim promjenama (TCFD) itd.) ili ih barem uzimati u obzir,

·područje primjene – većina ispitanika navela je da bi se taksonomijom EU-a u konačnici trebali obuhvatiti svi ciljevi održivosti (okolišni i socijalni). Neki ispitanici davali su prednost postupnom pristupu u kojem se počinje sa zaštitom okoliša,

·razina detalja – razlikovala su se stajališta o razini detalja koju bi taksonomija EU-a trebala imati. Dok je financijska industrija općenito davala prednost nepreskriptivnoj taksonomiji, ostali dionici (pojedinci i civilno društvo) davali su prednost detaljnijoj taksonomiji u kojoj su predviđene jasne definicije i (mjerljivi) kriteriji.

•    Prikupljanje i primjena stručnih znanja

·biti usklađena s deklariranim ciljevima javne politike, uključujući provedbu Pariškog sporazuma i ciljeva održivog razvoja,

·osigurati smjernice sudionicima na tržištu kapitala o relevantnosti ili doprinosu određenih djelatnosti,

·imati parametre taksonomije i podatke na kojima se oni temelje koji su slobodno dostupni i trebalo bi je izraditi u postupku s više dionika kako bi se osiguralo prihvaćanje na tržištu,

·biti alat koji se razvija. Znanost o održivosti dinamična je i razvija se kao što je to slučaj i sa društvenim očekivanjima te potrebama ulagača i tržišta. Stoga bi se trebalo smatrati da ta taksonomija predstavlja najbolje od trenutačno nam dostupnog znanja te će zahtijevati stalno revidiranje.

·pregled i analiza nastojanja u cijelom svijetu da se definira „zeleno” u kontekstu zelenih obveznica, zelenog kreditiranja i zelenih uvrštenih vlasničkih instrumenata,

·sredstva i opseg za utvrđivanje „zelene” imovine i djelatnosti kroz konceptualne definicije, taksonomije, metodologije povezane s rejtingom i ostale mehanizme,

·popis dostupnih „zelenih” definicija, opisa i procjena odabranih definicija te usporedba dostupnih „zelenih” sektorskih taksonomija.

•    Procjena učinka

U prijedlogu se uzimaju u obzir mišljenja (pozitivno mišljenje sa zadrškama objavljeno 14. svibnja 2018. i prethodna dva negativna mišljenja) koja je objavio Odbor za regulatorni nadzor. U prijedlogu i revidiranoj procjeni učinka rješavaju se primjedbe Odbora za regulatorni nadzor koje je u svojim mišljenjima zaključio da su potrebne prilagodbe prije nego što se nastavi s ovom inicijativom.

Primjedbe dobivene u okviru pozitivnog trećeg mišljenja usmjerene su na:

·osiguravanje jasnoće u pogledu operacionalizacije pojmova „ne činiti štetu” i „znatno pridonositi održivosti”,

·osiguravanje da okvir za praćenje i procjenu uključuje probleme i rizike koje treba uzeti u obzir pri određivanju kriterija tehničke provjere,

·povećanje transparentnosti ravnoteže između troškova i koristi pri usporedbi opcija.

Ti su problemi riješeni u završnoj i revidiranoj verziji procjene učinka.

Na primjedbe prethodno dobivene od Odbora za regulatorni nadzor u potpunosti je odgovoreno i u prijedlogu i u priloženoj revidiranoj procjeni učinka te se one mogu razvrstati u tri šira problematična područja:

Kao prvo, i općenitije, Odbor za regulatorni nadzor predložio je da bi se u procjeni učinka trebalo bolje objasniti područje primjene, utvrđivanje redoslijeda i usklađenost raznih mjera, uključujući taksonomiju i način na koji je ona povezana s ostalim prijedlozima. Time se završnoj verziji procjene učinka pridonijelo sljedećim poboljšanjima:

·bolje su opisane neposredne i potencijalne buduće primjene taksonomije te način njezine operacionalizacije,

·pojašnjeno je da će se priroda i veličina troškova za dionike procijeniti s obzirom na njihov učinak prije donošenja svakog delegiranog akta kojim se utvrđuju kriteriji tehničke provjere,

·objašnjena je usklađenost i komplementarnost s postojećim zakonodavstvom i politikama EU-a u drugim područjima (npr. okoliš i klima, energetika, promet),

·objašnjeno je utvrđivanje redoslijeda i interakcije između „ekološke taksonomije” i „socijalne taksonomije”,

·pojašnjen je način na koji bi se taksonomija s vremenom proširivala i ažurirala te su procijenjeni administrativni troškovi povezani s time,

·pojašnjen je način obavješćivanja/uključivanja suzakonodavaca tijekom cijelog postupka određivanja kriterija tehničke provjere.

Kao drugo, i konkretnije, Odbor za regulatorni nadzor izrazio je zabrinutosti u pogledu neposredne primjene taksonomije i rizika povezanih s propisivanjem njezine obvezujuće primjene za sudionike na financijskim tržištima prije nego što je taksonomija dosegnula dostatnu razinu stabilnosti i spremnosti. U predloženom zakonskom tekstu, koji se temelji na završnoj i revidiranoj procjeni učinka, na te je zabrinutosti odgovoreno kako slijedi:

·nizom odredbi u ovom prijedlogu osigurava se da će se taksonomija primjenjivati tek nakon što bude stabilna i spremna, kako bi se izbjegli nesrazmjerni troškovi za sudionike na financijskim tržištima. Cilj je tih zaštitnih mjera postići da će primjena taksonomije nastupiti tek na kraju postupka savjetovanja s dionicima u okviru kojeg je stvoreno prihvaćanje i dobro razumijevanje koncepta:

–u članku 18. utvrđeno je da će se operativni dio ove uredbe (članci 3. – 12.) početi primjenjivati šest mjeseci nakon stupanja na snagu delegiranih akata. To znači da se neće zahtijevati da sudionici na financijskim tržištima primjenjuju kriterije za okolišno održive gospodarske djelatnosti prije nego što su dobili dovoljno vremena da se pripreme i upoznaju s pravilima i njihovom primjenom.

–Od sudionika na financijskim tržištima koji na tržište stavljaju financijske proizvode kao okolišno održive proizvode zahtijevat će se da osiguraju primjereno objavljivanje. Međutim, ovim se prijedlogom osigurava da su relevantne obveze objavljivanja takve da se njima ne stvara nesrazmjerno opterećenje za relevantne sudionike na financijskim tržištima. U članku 4. zahtijeva se objavljivanje načina na koji su i razmjera u kojem su kriteriji kojima se utvrđuje okolišna održivost ulaganja, kako je propisano u taksonomiji, uzeti u obzir u postupcima odlučivanja o ulaganjima. U delegiranim aktima pobliže će se utvrditi točan opseg te obveze objavljivanja, na osnovi temeljite procjene učinka.

–Administratori zaduženi za referentna mjerila za niske emisije ugljika ili za pozitivan ugljični otisak moći će osmišljavati metodologije i povezane obveze objavljivanja na način da nisu obvezni primjenjivati taksonomiju, koja će predstavljati samo referencu za odabir imovine na kojoj se referentno mjerilo temelji.

Kao treće, Odbor za regulatorni nadzor bio je zabrinut u pogledu načina na koji će se šest okolišnih ciljeva iz taksonomije, kako je utvrđeno u članku 5., operacionalizirati, osobito s obzirom na pojam „ne činiti štetu” i njegovu interakciju s postojećim zakonodavstvom Unije te s obzirom na pojam „znatno pridonositi održivosti”. S time su povezani bili potencijalni problemi narušavanja tržišnog natjecanja pri propisivanju raznovrsnih kriterija za različite podsektore. Ti su problemi navedeni u procjeni učinka te su u zakonskom tekstu riješeni kako slijedi:

·u uvodnim izjavama naglašava se da će se u pogledu delegiranih akata kojima se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za svaki od šest okolišnih ciljeva provesti temeljita procjena učinka. u članku 14. stavku 2. utvrđuje se da će se pitanja povezana s oba skupa kriterija – s onima kojima se ispunjava zahtjev da se „ne čini šteta” i s onima kojima se utvrđuje „znatan doprinos održivosti” određene djelatnosti – rješavati zajedno u jedinstvenim delegiranim aktima za svaki od tih šest ciljeva,

·u članku 14. stavku 1. točki (f) zahtijeva se da se pri određivanju kriterija tehničke provjere u obzir uzme svako relevantno postojeće zakonodavstvo EU-a,

·u članku 14. stavku 1. točki (j) zahtijeva se da kriteriji tehničke provjere priznaju rizik bezvrijedne imovine i potencijalni učinak predloženih mjera na tržišnu likvidnost. Ti će se rizici, kao i svi mogući rizici povezani s pružanjem neusklađenih poticaja, strogo procjenjivati pri određivanju kriterija tehničke provjere u okviru delegiranih akata, opisanih u članku 14.,

·U članku 14. stavku 1. točki (k) utvrđuje se da će se delegirani akti izrađivati pojedinačno za svaki cilj, za sve relevantne sektore, kako se ne bi narušilo tržišno natjecanje. U uvodnoj izjavi 27. podupire se ta odredba,

·u članku 18. predviđaju se dodatne zaštitne mjere u slučaju kada sudionici na financijskim tržištima primjenjuju taksonomiju u slučaju odgode primjene operativnih odredbi iz ove uredbe. Time se osigurava da se sudionicima na financijskim tržištima ne uvode dodatne obveze sve dok ne postoji dovoljna jasnoća u pogledu sadržaja taksonomije i usklađenosti s njome.

Prijedlog je u skladu sa zaključcima iz procjene učinka najpoželjnije opcije.

Opće alternative politike koje su razmatrane u procjeni učinka sastojale su se od sljedećih opcija:

·bez djelovanja EU-a (opcija 1),

·ekološka taksonomija EU-a sa srednjim stupnjem granularnosti (opcija 2),

·ekološka taksonomija EU-a s visokim stupnjem granularnosti (opcija 3).

Na temelju prve opcije, inicijative s različitim opsegom koje usmjerava tržište ili koje se temelje na tržištu u budućnosti će se vjerojatno dodatno razvijati i natjecati s klasifikacijama koje su izradila javna tijela (npr. EIB) pa se stoga srednjoročno do dugoročno neće pojaviti nikakav usklađen i jednoznačan sustav klasifikacije održivih djelatnosti. To će vjerojatno ograničiti mogućnost preusmjeravanja tokova kapitala prema ciljevima održivosti. S druge strane, opcijom 2 predviđa se utvrđivanje šest okolišnih ciljeva EU-a i utvrđivanje klasifikacije gospodarskih djelatnosti (razvrstanih po makrosektorima, sektorima i podsektorima) koje nedvojbeno pridonose nekom od njih. Međutim, nepostojanje granularnijih kriterija tehničke provjere izaziva sumnje u pogledu toga i. koliko je taksonomija u okviru opcije 2 stvarno „zelena” (jer bi mogla davati prednost gospodarskim djelatnostima u podsektoru koji je utvrđen kao „zelen” čak i ako one imaju loše ekološke rezultate) i ii. koji je doprinos određenom okolišnom cilju EU-a (npr. nepostojanje mjerljivih učinaka otežava i prikupljanje i praćenje podataka).

Opcija 3 – koja umjesto toga predviđa određivanje kriterija tehničke provjere koji su specifični za podsektore i okolišni cilj EU-a kojemu ti podsektori pridonose – najpoželjnija je opcija jer ona osigurava potpunu jasnoću o tome koje su djelatnosti okolišno održive te se njome otklanjaju i glavni nedostaci utvrđeni u okviru taksonomije koja je manje granularna (opcija 2). U smislu gospodarskih učinaka, jedinstvenom klasifikacijom na razini EU-a pomoglo bi se u utvrđivanju toga koje se djelatnosti mogu smatrati održivima i gospodarskim subjektima slali bi se odgovarajući signali jer bi se njome okolišni ciljevi EU-a „pretvarali” u opipljive smjernice za utvrđivanje relevantnih projekata ili ulaganja. Ona bi stoga mogla pomoći u usmjeravanju većih tokova kapitala prema održivim ulaganjima. Ova je uredba važan prvi korak prema pružanju jasnoće o tome što čini održivo ulaganje, no sama taksonomija izrađivat će se delegiranim aktima. Učinci na dionike ovisit će o krajnjim primjenama taksonomije i o detaljima taksonomije. U smislu troškova, za izradu te taksonomije bit će potrebno vrijeme i resursi, što će imati i učinak na proračun EU-a (vidjeti u nastavku odjeljak o utjecajima na proračun).

U smislu učinaka na okoliš, očekuje se da će taksonomija EU-a, nakon što postane operativna, imati pozitivan neizravan učinak na okoliš u EU-u. Pružanjem jasnoće o tome što je „zeleno”, to bi olakšalo ulaganja u održive projekte i imovinu u cijelom EU-u. To bi pridonijelo ostvarivanju okolišnih ciljeva EU-a, npr. smanjenjem emisija stakleničkih plinova u skladu s Pariškim sporazumom i prijelazom na kružno gospodarstvo u kojem se učinkovito gospodari resursima. Dodatnim ulaganjima koja bi proizašla iz povećane transparentnosti i usklađivanja tržišta moglo bi se pomoći u osiguravanju dalekosežnog održivog preoblikovanja koje je predviđeno okolišnim politikama koje već postoje na razinama EU-a i država članica. Ulaganja u zelene sektore (npr. obnovljiva energija, energetska učinkovitost, gospodarenje otpadom, sanacija okoliša) stoga bi se pretvorila u neposredne i dugoročnije koristi za okoliš kao što su smanjene razine onečišćenja (npr. zraka, vode i tla) i s njima povezani pozitivni učinci na zdravlje, smanjene emisije stakleničkih plinova kojima se ublažavaju opasne klimatske promjene te očuvanje i jačanje prirodnog kapitala i usluga ekosustava.

U smislu socijalnih učinaka, s obzirom na to da prijedlog sadržava minimalne zaštitne mjere, među ostalim i za socijalne aspekte, mogu se očekivati i određeni pozitivni minimalni socijalni učinci. Značajniji socijalni učinci mogli bi se očekivati nakon revizije predložene inicijative kojom bi se u konačnici obuhvatili socijalni ciljevi i socijalno održive djelatnosti u skladu s odredbom o reviziji.

Ovaj prijedlog poštuje temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima uzimajući u obzir obvezu da se utvrđena okolišno održiva gospodarska djelatnost mora provoditi uz poštovanje određenih minimalnih socijalnih, upravljačkih i etičkih zaštitnih mjera.

4.    UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog uključuje članak o stvaranju platforme za održivo financiranje. Ta platforma pomoći će Komisiji u postupnom razvijanju i ažuriranju sustava klasifikacije EU-a. Izvršavat će i druge zadaće potrebne za ostvarivanje ciljeva iz akcijskog plana za održivo financiranje te posebno savjetovati Komisiju o potrebi za izmjenom okvira utvrđenog ovim prijedlogom. Bit će zadužena i za praćenje tokova kapitala prema održivim ulaganjima i redovito izvješćivanje Komisije o njima.

Europska nadzorna tijela (ESA) imat će ključnu ulogu u razvijanju taksonomije održivosti EU-a kako bi se osiguralo da se financijske institucije njome mogu koristiti te da je primjenjiva na financijske proizvode i u skladu s financijskim zakonodavstvom EU-a. Europska nadzorna tijela imat će važnu ulogu u osiguravanju da se taksonomija održivosti EU-a razvija na takav način da je korisna za analizu klimatskih scenarija i, u kasnijoj fazi, za testiranje otpornosti klime na stres. Kako bi ostvarilo te i ostale zadaće, svako tijelo trebat će tri dodatna zaposlenika s punim radnim vremenom počevši od 2020. kada se očekuje da će početi primjena različitih odredbi prijedloga.

Treba napomenuti da će se na sve proračunske zahtjeve europskih nadzornih tijela primjenjivati svi mehanizmi odgovornosti i revizije uspostavljeni uredbama o europskim nadzornim tijelima, za izradu, donošenje i izvršenje njihovih godišnjih proračuna. Nadalje, godišnju odluku o doprinosu EU-a za uravnoteženje europskim nadzornim tijelima i njihovim planovima radnih mjesta (npr. odluka o broju zaposlenika) i dalje će odobravati Europski parlament i Vijeće, a Europski parlament davat će razrješnicu na preporuku Vijeća.

Europska agencija za okoliš (EEA) bit će isto izravno uključena u rad na održivom financiranju, osobito pružanjem svojeg tehničkog znanja u raznim područjima zaštite okoliša radi razvoja i održavanja taksonomije održivosti EU-a za sva pitanja povezana s klimom i okolišem. EEA će isto prikupljati i pružati podatke o potrebama za ulaganjima i tokovima ulaganja u državama članicama EU-a u okviru Promatračke skupine za održivo financiranje te će savjetovati države članice EU-a radi razvoja njihovih niskougljičnih strategija i strategija za održiva ulaganja. Kako bi ostvarila te i druge zadaće, EEA će trebati tri dodatna zaposlenika s punim radnim vremenom počevši od 2020.

Europska komisija bit će odgovorna za upravljanje platformom (npr. organiziranje njezinih sastanaka i sastanaka svih podskupina, izvješćivanje o ishodima, pripremanje zakonodavnih prijedloga, održavanje kontakata s europskim nadzornim tijelima i EEA-om, održavanje informatičkih alata za suradnju, nadoknada troškova stručnjacima, obavljanje ostalih tajničkih poslova itd.). Kako bi ostvarila te i ostale zadaće, Europska komisija trebat će deset dodatnih zaposlenika s punim radnim vremenom počevši od 2020. (osam iz razreda AD i dvoje iz razreda AST).

Financijski i proračunski učinak ovog prijedloga detaljno je objašnjen u zakonodavnom financijskom izvještaju koji je priložen ovom prijedlogu.

Treba napomenuti da su informacije koje se nalaze u zakonodavnom financijskom izvještaju u skladu s prijedlogom višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.

5.    OSTALI DIJELOVI

•    Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, procjene i izvješćivanja

Jedinstveni kriteriji za utvrđivanje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti razvijat će se i operacionalizirati naknadnim delegiranim aktima, u kojima će se utvrditi kriteriji tehničke provjere. S obzirom na te delegirane akte, provest će se propisne procjene učinka. Pri određivanju kriterija tehničke provjere osobito će se u obzir uzimati njihov učinak na tržišno natjecanje unutar industrija i među njima, na postojeće zelene financijske proizvode i tržišta te na likvidnost na financijskim tržištima kao i potencijalni rizici pružanja neusklađenih poticaja.

Predviđeno je da se procjena i izvješćivanje obavljaju svake tri godine nakon početka primjene ove Uredbe. Komisija će objaviti izvješće o primjeni ove Uredbe u kojem procjenjuje napredak u njezinoj provedbi radi razvijanja kriterija tehničke provjere za okolišno održive gospodarske djelatnosti i moguću potrebu revizije kriterija za određivanje je li određena gospodarska djelatnost okolišno održiva.

Komisija bi trebala procijeniti i je li primjereno uspostaviti mehanizam provjere radi provjere poštovanja primjene kriterija za utvrđivanje okolišne održivosti neke gospodarske djelatnost.

Konačno, Komisija bi trebala procijeniti je li primjereno proširiti područje primjene ove Uredbe kako bi se njome obuhvatili drugi ciljevi održivosti, osobito socijalni ciljevi, te primjena zajedničkog pojma okolišno održivog ulaganja u pravu Unije i na razini država članica.

Svaki budući zakonodavni prijedlog Komisije kojim se predviđa obvezujuća primjena klasifikacije okolišno održivih djelatnosti EU-a u dodatnim područjima podlijegat će procjenama učinka, u skladu s načelima bolje izrade zakonodavstva.

Komisija mora svoje izvješće proslijediti Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija mora davati prijedloge za izmjenu ove Uredbe, prema potrebi.

•    Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Njime se primjenjivost Uredbe odgađa do datuma nakon donošenja delegiranih akata kojima se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za svaki okolišni cilj. Stoga, s obzirom na svaki od okolišnih ciljeva, odredbe koje se odnose na svaki okolišni cilj postat će primjenjive tek šest mjeseci nakon utvrđivanja kriterija tehničke provjere, kako bi se predmetnim sudionicima na tržištu dalo dovoljno vremena za pripremu.

2018/0178 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europske središnje banke 18 ,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 19 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Člankom 3. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije želi se uspostaviti unutarnje tržište koje je u službi održivog razvoja Europe, među ostalim na temelju uravnoteženog gospodarskog razvoja i visoke razine zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša.

(2)Opća skupština UN-a donijela je 25 rujna 2015. novi globalni okvir za održivi razvoj: Program održivog razvoja do 2030. 20 koji se temelji na ciljevima održivog razvoja i obuhvaća tri stupa održivosti: okolišni, socijalni i gospodarski/upravljački. U komunikaciji Komisije iz 2016. o budućim koracima za održivu europsku budućnost 21 ciljevi održivog razvoja povezuju se s okvirom politika Unije kako bi se osiguralo da se u svim djelovanjima i inicijativama politika Unije, na području Unije i globalno, od samog početka uzmu u obzir ciljevi globalnog razvoja. U zaključcima Europskog vijeća od 20. lipnja 2017. 22 potvrđeno je zalaganje Unije i država članica za potpunu, usklađenu, sveobuhvatnu, integriranu i učinkovitu provedbu Programa održivog razvoja do 2030. u bliskoj suradnji s partnerima i drugim dionicima.

(3)Vijeće je 2016. sklopilo Pariški sporazum o klimatskim promjenama 23 u ime Unije. Člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama utvrđuje se cilj pojačavanja odgovora na klimatske promjene, među ostalim usklađivanjem financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene.

(4)Održivost i prelazak na niskougljično kružno gospodarstvo otporno na klimatske promjene s učinkovitijim korištenjem resursa ključni su za osiguravanje dugoročne konkurentnosti gospodarstva Unije. Održivost je već dugo u središtu projekta Europske unije te je njezina socijalna i okolišna dimenzija priznata u Ugovorima.

(5)Komisija je u prosincu 2016. ovlastila stručnu skupinu na visokoj razini da izradi krovnu sveobuhvatnu strategiju Unije o održivom financiranju. U izvješću stručne skupine na visokoj razini objavljenom 31. siječnja 2018 24 poziva se na stvaranje tehnički utemeljenog sustava klasifikacije na razini Unije kako bi se razjasnilo koje su djelatnosti „zelene” ili „održive”, počevši od ublažavanja klimatskih promjena.

(6)Komisija je u ožujku 2018. objavila Akcijski plan o financiranju održivog rasta 25 u kojem se utvrđuje ambiciozna i sveobuhvatna strategija održivog financiranja. Jedan od ciljeva utvrđenih u Akcijskom planu jest preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima u cilju ostvarivanja održivog i uključivog rasta. Uspostava jedinstvenog sustava klasifikacije održivih djelatnosti najvažnija je i najhitnija mjera predviđena u Akcijskom planu. Akcijskim planom uvažava se da se preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijim gospodarskim djelatnostima mora temeljiti na zajedničkom razumijevanju pojma „održivo”. Za početak, jasnim smjernicama o djelatnostima za koje se može smatrati da pridonose okolišnim ciljevima olakšalo bi se informiranje ulagača o ulaganjima kojima se financiraju okolišno održive gospodarske djelatnosti. Dodatne smjernice o djelatnostima koje pridonose drugim ciljevima održivosti, uključujući socijalne ciljeve, mogu se izraditi u kasnijoj fazi.

(7)U Odluci br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća 26 poziva se na pojačano financiranje izdataka povezanih s okolišem i klimom iz privatnog sektora, posebice uvođenjem poticaja i metodologija kojima se poduzeća potiču na mjerenje troškova poslovanja koji su povezani s okolišem te dobiti ostvarene korištenjem okolišnih usluga.

(8)Da bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja, tokove kapitala potrebno je usmjeriti prema održivim ulaganjima. Važno je da se potencijal unutarnjeg tržišta u cijelosti iskoristi za postizanje tih ciljeva. Osim toga, važno je osigurati da tokovi kapitala usmjereni prema održivim ulaganjima ne nailaze na prepreke na unutarnjem tržištu.

(9)Nuđenje financijskih proizvoda kojima se ostvaruju okolišno održivi ciljevi učinkovit je način usmjeravanja privatnih ulaganja u održive djelatnosti. Nacionalnim zahtjevima za stavljanje na tržište financijskih proizvoda i korporativnih obveznica kao održivih ulaganja, a posebno zahtjevima na temelju kojih se dotičnim sudionicima na tržištu dopušta uporaba nacionalne oznake, želi se povećati povjerenje ulagača, osigurati vidljivost i riješiti problem „zelenog marketinga”. Zeleni marketing odnosi se na praksu stjecanja nepoštene konkurentske prednosti stavljanjem na tržište financijskog proizvoda kao okolišno prihvatljivog iako zapravo ne ispunjava osnovne okolišne standarde. Trenutačno nekoliko država članica primjenjuje sustave označivanja. Oni se temelje na različitim taksonomijama za klasifikaciju okolišno održivih gospodarskih djelatnosti. S obzirom na političke obveze na temelju Pariškog sporazuma i na razini Unije, vjerojatno je da će sve više država članica uvoditi sustave označivanja ili druge zahtjeve za sudionike na tržištu u pogledu financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na tržište kao okolišno održivi. Pritom bi države članice za potrebe određivanja djelatnosti koje se mogu smatrati održivima upotrebljavale vlastite nacionalne taksonomije. Ako se takvi nacionalni zahtjevi budu temeljili na različitim kriterijima za određivanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima, to će ulagače odvratiti od prekograničnih ulaganja zbog problema povezanih s uspoređivanjem različitih mogućnosti ulaganja. Osim toga, gospodarski subjekti koji žele privući ulaganja iz cijele Unije morali bi u svakoj državi članici ispuniti različite kriterije kako bi se njihove djelatnosti smatrale okolišno održivima za potrebe različitih oznaka. Zbog nedostatka jedinstvenih kriterija povećat će se troškovi i znatno destimulirati gospodarski subjekti, što u konačnici znači otežani pristup prekograničnim tržištima kapitala za održiva ulaganja. Očekuje se da će prepreke u pristupu prekograničnim tržištima kapitala za potrebe prikupljanja sredstava za financiranje održivih projekata nastaviti rasti. Stoga bi kriterije za određivanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima trebalo uskladiti na razini Unije kako bi se uklonile prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i smanjilo njihovo nastajanje u budućnosti. Tim usklađivanjem gospodarskim subjektima bit će lakše prikupiti sredstva za financiranje zelenih prekograničnih djelatnosti jer će se njihove gospodarske djelatnosti moći usporediti na temelju jedinstvenih kriterija i odabrati kao odnosna imovina za okolišno održiva ulaganja. Time će se olakšati privlačenje prekograničnih ulaganja na području Unije.

(10)Osim toga, ako sudionici na tržištu ulagačima ne objasne kako će djelatnosti u koje ulažu pridonijeti okolišnim ciljevima ili ako u svojem objašnjenju različito tumače pojam „održive” gospodarske djelatnosti, ulagači će provjeru i usporedbu tih različitih financijskih proizvoda doživjeti kao nerazmjerno opterećenje. Pokazalo se da to ulagače odvraća od ulaganja u zelene financijske proizvode. Nadalje, nedostatak povjerenja ulagača ima znatne štetne učinke na tržište za održiva ulaganja. Osim toga, pokazalo se da nacionalni propisi i tržišne inicijative poduzete za rješavanje tog problema unutar nacionalnih granica dovode do rascjepkanosti unutarnjeg tržišta. Ako sudionici na financijskim tržištima objave na koji način financijski proizvodi za koje tvrde da su okolišno prihvatljivi ispunjavaju okolišne ciljeve i ako za potrebe te objave koriste zajedničke kriterije za određivanje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti koji se primjenjuju u cijeloj Uniji, ulagači će moći lakše usporediti mogućnosti okolišno prihvatljivih prekograničnih ulaganja. Ulagači će ulagati u zelene financijske proizvode diljem Unije s većim povjerenjem, čime će se poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(11)Kako bi se uklonile postojeće prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i spriječilo nastajanje takvih prepreka u budućnosti, trebalo bi propisati da države članice pri utvrđivanju zahtjeva za sudionike na tržištu za potrebe označivanja financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na tržište kao okolišno održivi na nacionalnoj razini primjenjuju zajedničku definiciju okolišno održivog ulaganja. Zbog istih razloga upravitelji fondova i institucijski ulagači koji za sebe tvrde da pridonose ostvarivanju okolišnih ciljeva trebali bi pri objavi načina na koji pridonose ostvarivanju tih ciljeva primjenjivati istu definiciju okolišno održivog ulaganja.

(12)Utvrđivanje kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti moglo bi poslužiti kao poticaj poduzećima da na svojim internetskim stranicama na dobrovoljnoj osnovi objave informacije o okolišno održivim gospodarskim djelatnostima koje obavljaju. Te informacije pomoći će dotičnim subjektima na financijskim tržištima da lakše utvrde koja poduzeća provode okolišno održive gospodarske djelatnosti, a tim će poduzećima istodobno olakšati prikupljanje sredstava za financiranje zelenih djelatnosti.

(13)Klasifikacija okolišno održivih gospodarskih djelatnosti na razini Unije trebala bi omogućiti izradu budućih politika Unije, uključujući standarde Unije za okolišno održive financijske proizvode i, u konačnici, uvođenje oznaka kojima se formalno priznaje usklađenost s tim standardima na razini Unije. Jedinstveni pravni zahtjevi prema kojima se ulaganja mogu smatrati okolišno održivim ulaganjima, na temelju jedinstvenih kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti, nužni su kao podloga za buduće zakonodavstvo Unije s ciljem omogućavanja tih ulaganja.

(14)U kontekstu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja u Uniji pokazalo se da se odlukama na razini politika, kao što je odluka o osnivanju Europskog fonda za strateška ulaganja, pridonosi usmjeravanju privatnih ulaganja i javnih rashoda prema održivim ulaganjima. U Uredbi (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća 27 utvrđeno je da 40 % ulaganja u infrastrukturne i inovacijske projekte u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja treba biti povezano s klimatskom politikom. Zajednički kriteriji za održivost gospodarskih djelatnosti mogli bi biti temelj sličnih budućih inicijativa Unije za potporu ulaganjima kojima se pridonosi ostvarivanju ciljeva povezanih s klimom i drugih okolišnih ciljeva.

(15)Kako zbog različitog poimanja okolišno održivih gospodarskih djelatnosti ne bi došlo do rascjepkanosti tržišta i narušavanja interesa potrošača, nacionalni zahtjevi koje trebaju ispuniti sudionici na tržištu koji žele stavljati na tržište financijske proizvode ili korporativne obveznice kao okolišno održive trebali bi se temeljiti na jedinstvenim kriterijima za okolišno održive gospodarske djelatnosti. Ti sudionici na tržištu uključuju sudionike na financijskim tržištima koji nude „zelene” financijske proizvode i nefinancijska poduzeća koja izdaju „zelene” korporativne obveznice.

(16)Kako se ne bi narušili interesi potrošača, upravitelji fondova i institucijski ulagači koji nude financijske proizvode kao okolišno održive trebali bi objaviti kako se i u kojoj mjeri kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti primjenjuju za određivanje okolišne održivosti ulaganja. Objavljene informacije trebale bi omogućiti ulagačima da utvrde postotni udio ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti u odnosu na sve gospodarske djelatnosti, a time i stupanj okolišne održivosti ulaganja. Komisija bi trebala navesti informacije koje je potrebno objaviti u tu svrhu. Te informacije trebale bi omogućiti nacionalnim nadležnim tijelima da lako provjere usklađenost s obvezom objavljivanja i nametnu tu obvezu u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

(17)Kako se obveza objavljivanja ne bi zaobišla, trebala bi se primjenjivati i u slučaju kada se financijski proizvodi nude kao proizvodi sa sličnim obilježjima kao okolišno održiva ulaganja, uključujući one čiji je cilj zaštita okoliša u širem smislu. Od sudionika na financijskim tržištima ne bi se smjelo zahtijevati da ulažu samo u okolišno održive gospodarske djelatnosti određene u skladu s kriterijima tehničke provjere utvrđenima u ovoj Uredbi. Trebalo bi ih poticati da obavijeste Komisiju ako smatraju da bi se neka gospodarska djelatnost koja ne ispunjava kriterije tehničke provjere ili za koju takvi kriteriji još nisu određeni, trebala smatrati okolišno održivom kako bi Komisiji pomogli da ocijeni primjerenost dopune ili ažuriranja kriterija tehničke provjere.

(18)Za potrebe određivanja okolišne održivosti gospodarskih djelatnosti trebalo bi sastaviti iscrpan popis okolišnih ciljeva.

(19)Okolišni cilj zdravog ekosustava trebalo bi tumačiti u skladu s primjenjivim zakonodavnim i nezakonodavnim instrumentima Unije, uključujući Direktivu 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 28 , Direktivu Vijeća 92/43/EEZ 29 , Uredbu (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, 30 strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020., 31 strategiju EU-a o zelenoj infrastrukturi, Direktivu Vijeća 91/676, 32 Uredbu (EU) br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća, 33 Uredbu (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća, 34 Akcijski plan za provedbu zakonodavstva, upravljanje i trgovinu u području šumarstva, 35 i Akcijski plan za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom 36 .

(20)Za svaki okolišni cilj potrebno je utvrditi jedinstvene kriterije na temelju kojih se gospodarske djelatnosti mogu smatrati djelatnostima koje znatno pridonose tom cilju. Jedan od elemenata jedinstvenih kriterija trebalo bi biti izbjegavanje znatnog narušavanja okolišnih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Time bi se izbjeglo da se ulaganja smatraju okolišno održivima, a gospodarske djelatnosti u koje su ona usmjerena istodobno štete okolišu u mjeri koja premašuje njihov doprinos okolišnom cilju. Uvjetima u pogledu znatnog doprinosa i nenanošenja znatne štete trebalo bi omogućiti da ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti istinski pridonose okolišnim ciljevima.

(21)Podsjećajući na zajedničku obvezu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije da provode načela utvrđena u Europskom stupu socijalnih prava radi potpore održivom i uključivom rastu te uvažavajući važnost međunarodnih minimalnih ljudskih i radničkih prava i standarda, usklađenost s minimalnim zaštitnim mjerama trebala bi biti preduvjet da se gospodarska djelatnost može smatrati okolišno održivom. Stoga bi se gospodarske djelatnosti trebale smatrati okolišno održivima samo ako se obavljaju u skladu s Deklaracijom o temeljnim načelima i pravima rada Međunarodne organizacije rada („ILO”) i osam temeljnih konvencija ILO-a. U temeljnim konvencijama ILO-a definiraju se ljudska i radnička prava koja poduzeća moraju poštovati. Neki od tih međunarodnih standarda utvrđeni su i u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, posebno zabrana ropstva i prisilnog rada te načelo nediskriminacije. Te minimalne zaštitne mjere ne dovode u pitanje primjenu strožih zahtjeva u pogledu okoliša, zdravlja i sigurnosti te socijalne održivosti utvrđene u pravu Unije, kada je primjenjivo.

(22)Uzimajući u obzir specifične tehničke podatke potrebne za procjenu utjecaja na okoliš gospodarske djelatnosti i brze promjene u području znanosti i tehnologije, kriteriji okolišno održivih gospodarskih djelatnosti trebali bi se redovito prilagođavati u skladu s tim promjenama. Kako bi kriteriji bili ažurni, temeljili se na znanstvenim dokazima i doprinosima stručnjaka i relevantnih dionika, trebalo bi detaljnije utvrditi uvjete u pogledu znatnog doprinosa i znatne štete za različite gospodarske djelatnosti te bi ih trebalo redovito ažurirati. U tu bi svrhu Komisija trebala utvrditi prilagođene detaljne kriterije tehničke provjere za različite gospodarske djelatnosti na temelju tehničkog doprinosa višedioničke platforme za održivo financiranje.

(23)Neke gospodarske djelatnosti imaju negativan učinak na okoliš, a znatan doprinos jednom ili više okolišnih ciljeva može se postići smanjenjem tog negativnog učinka. Za te je gospodarske djelatnosti primjereno utvrditi kriterije tehničke provjere kojima se zahtijeva znatno poboljšanje okolišne učinkovitosti u odnosu na, među ostalim, prosjek za tu djelatnost. Tim bi kriterijima također trebalo uzeti u obzir dugoročni utjecaj pojedine gospodarske djelatnosti.

(24)Gospodarska djelatnost ne bi se smjela smatrati okolišno održivom ako njezin štetni utjecaj na okoliš premašuje njezine koristi. Kriterijima tehničke provjere trebalo bi utvrditi minimalne zahtjeve potrebne kako bi se izbjegla značajna šteta za druge ciljeve. Pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere Komisija bi trebala osigurati da se ti kriteriji temelje na dostupnim znanstvenim dokazima i da se redovito ažuriraju. Ako se znanstvenom evaluacijom rizici ne mogu utvrditi s dostatnom sigurnošću, trebalo bi se primjenjivati načelo opreznosti u skladu s člankom 191. UFEU-a.

(25)Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir relevantno pravo Unije te postojeće nezakonodavne instrumente Unije, uključujući Uredbu (EZ) 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća 37 , sustav upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja EU-a 38 , kriterije EU-a za zelenu javnu nabavu 39 i tekući rad na pravilima o okolišnom otisku proizvoda i organizacija 40 . Kako bi se izbjegle nepotrebne nedosljednosti u odnosu na postojeće klasifikacije gospodarskih djelatnosti uvedene za druge potrebe, Komisija bi trebala uzeti u obzir i statističke klasifikacije povezane sa sektorom ekoloških dobara i usluga, odnosno klasifikaciju djelatnosti za zaštitu okoliša (CEPA) i klasifikaciju djelatnosti gospodarenja resursima (CReMA) 41 .

(26)Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir i specifičnosti infrastrukturnog sektora te analizom troškova i koristi obuhvatiti okolišne, socijalne i gospodarske vanjske učinke. Komisija bi u tom pogledu trebala uzeti u obzir rad međunarodnih organizacija, kao što je OECD, mjerodavno zakonodavstvo i standarde Unije, uključujući Direktivu 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 42 , Direktivu 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća 43 Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća 44 , Direktivu 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća 45 , Direktivu 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća 46 te aktualnu metodologiju. U tom bi kontekstu kriterijima tehničke provjere trebalo promicati primjerene okvire upravljanja u koje su ugrađeni okolišni, socijalni i upravljački čimbenici, kako je navedeno u načelima odgovornog ulaganja koja podupiru Ujedinjeni narodi 47 , u svim fazama životnog ciklusa projekta.

(27)Kako bi se izbjeglo da se prikupljanjem sredstava za financiranje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti naruši tržišno natjecanje, kriterijima tehničke provjere trebalo bi osigurati da se sve relevantne gospodarske djelatnosti unutar određenog sektora mogu smatrati okolišno održivima i da se jednako tretiraju ako jednako pridonose jednom ili više okolišnih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Ipak, njihov potencijal da pridonesu tim okolišnim ciljevima može biti različit u različitim sektorima, što treba biti uzeto u obzir u kriterijima. Tim se kriterijima međutim određene gospodarske djelatnosti unutar pojedinog sektora ne smiju staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na druge djelatnosti istog sektora ako one u jednakoj mjeri pridonose okolišnim ciljevima.

(28)Komisija bi pri utvrđivanju kriterija tehničke provjere trebala procijeniti bi li donošenje tih kriterija za okolišno održive djelatnosti imalo za posljedicu neupotrebljivost imovine ili nastanak neusklađenih poticaja te bi li imalo negativan utjecaj na likvidnost na financijskim tržištima.

(29)Kako bi se izbjegli opterećujući troškovi usklađivanja za gospodarske subjekte, Komisija bi trebala utvrditi kriterije tehničke provjere koji bi omogućili dostatnu pravnu jasnoću te koji bi trebali biti praktični, jednostavni za primjenu i provjerljivi u razumnim granicama troškova usklađivanja.

(30)Kako bi se osiguralo da se ulaganja usmjere prema gospodarskim djelatnostima koje imaju najveći pozitivan učinak na okolišne ciljeve, Komisija bi trebala dati prednost utvrđivanju kriterija tehničke provjere za gospodarske djelatnosti koje imaju najveći potencijal pridonijeti okolišnim ciljevima.

(31)Trebalo bi utvrditi primjerene kriterije tehničke provjere za prometni sektor, uključujući mobilnu imovinu, pri čemu bi trebalo uzeti u obzir da na prometni sektor, uključujući međunarodni pomorski promet, otpada približno 26 % ukupnih stakleničkih plinova u Uniji. U skladu s Akcijskim planom o financiranju održivog rasta 48 oko 30 % dodatnih godišnjih potreba ulaganja u održivi razvoj u Uniji odnosi se na prometni sektor, što uključuje povećanu elektrifikaciju ili prelazak na čišće načine prijevoza poticanjem alternativnih načina prijevoza i upravljanja prometom.

(32)Posebno je važno da Komisija tijekom priprema za izradu kriterija tehničke provjere obavi odgovarajuće konzultacije u skladu sa zahtjevima za bolju regulativu. U proces utvrđivanja i ažuriranja kriterija tehničke provjere trebalo bi uključiti relevantne dionike te uzeti u obzir savjete stručnjaka s dokazanim znanjem i iskustvom u predmetnim područjima. U tu bi svrhu Komisija trebala uspostaviti platformu za održivo financiranje. Ta bi se platforma trebala sastojati od stručnjaka iz javnog i privatnog sektora. Među predstavnicima javnog sektora trebali bi biti zastupljeni stručnjaci iz Europske agencije za okoliš, europskih nadzornih tijela i Europske investicijske banke. Među stručnjacima iz privatnog sektora trebali bi biti zastupljeni predstavnici relevantnih dionika, uključujući sudionike na financijskom tržištu, sveučilišta, istraživačke institute, udruge i organizacije. Platforma bi Komisiju trebala savjetovati u pogledu izrade, analize i preispitivanja kriterija tehničke provjere, uključujući njihov potencijalni utjecaj na vrednovanje imovine koja se prije donošenja kriterija tehničke provjere smatrala zelenom imovinom u skladu s postojećim tržišnim praksama. Platforma bi osim toga Komisiju trebala savjetovati o tome jesu li kriteriji tehničke provjere prikladni za daljnju upotrebu u budućim inicijativama politike Unije u cilju olakšavanja održivih ulaganja.

(33)Komisiju bi za potrebe utvrđivanja zahtjeva iz ove Uredbe, a posebno utvrđivanja i ažuriranja prilagođenih detaljnih kriterija tehničke provjere za različite gospodarske djelatnosti kojima se određuje što predstavlja znatan doprinos i značajnu štetu za okolišne ciljeve, trebalo ovlastiti da donese akte u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u pogledu podataka potrebnih za poštovanje obveze objavljivanja iz članka 4. stavka 3. i kriterija tehničke provjere iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 2., članka 8. stavka 2., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 2. i članka 11. stavka 2. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te bi stručnjaci Europskog parlamenta i Vijeća sustavno trebali imati pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(34)Kako bi se relevantnim subjektima ostavilo dovoljno vremena da se upoznaju s kriterijima za okolišno održive gospodarske djelatnosti iz ove Uredbe i pripreme za njihovu primjenu, obveze iz ove Uredbe trebale bi se početi primjenjivati za svaki okolišni cilj šest mjeseci nakon donošenja odgovarajućih kriterija tehničke provjere.

(35)Primjena ove Uredbe trebala bi se redovito preispitivati kako bi se ocijenio napredak u izradi kriterija tehničke provjere za okolišno održive djelatnosti, primjena definicije okolišno održivog ulaganja te je li za provjeru poštovanja obveza potrebno uspostaviti mehanizam provjere. Pri preispitivanju trebalo bi ocijeniti i je li potrebno područje primjene ove Uredbe proširiti na ciljeve socijalne održivosti.

(36)S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe uvođenja jedinstvenih kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Predmet, područje primjene i definicije

Članak 1.
Predmet i područje primjene

1.Ovom se Uredbom određuju kriteriji za utvrđivanje je li gospodarska djelatnost okolišno održiva za potrebe utvrđivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja.

2.Ova se Uredba primjenjuje na sljedeće:

(a)mjere koje donose države članice ili Unija za utvrđivanje svih uvjeta za sudionike na tržištu za financijske proizvode ili korporativne obveznice koji se stavljaju na tržište kao okolišni održivi.

(b)sudionike na financijskim tržištima koji nude financijske proizvode kao okolišno održiva ulaganja ili ulaganja sa sličnim obilježjima.

Članak 2.
Definicije

1.Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)„okolišno održivo ulaganje” znači ulaganje kojim se financira jedna gospodarska djelatnost ili više njih koje se smatraju održivima na temelju ove Uredbe;

(b)„sudionici na financijskim tržištima” znači sudionici na financijskim tržištima kako je definirano u članku 2. točki (a) [Komisijina Prijedloga uredbe o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341];

(c)„financijski proizvodi” znači financijski proizvodi kako je definirano u članku 2. točki (j) [Komisijina Prijedloga uredbe o objavljivanju podataka o održivim ulaganjima i rizicima za održivost te o izmjeni Direktive (EU) 2016/2341];

(d)„ublažavanje klimatskih promjena” znači proces zadržavanja povećanja prosječne globalne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razina predindustrijskog razdoblja te ulaganje napora da se to povišenje zadrži na 1,5°C iznad razina u predindustrijskom razdoblju;

(e)„prilagodba klimatskim promjenama” znači proces prilagodbe stvarnim i očekivanim klimatskim uvjetima i njihovim učincima;

(f)„staklenički plinovi” znači staklenički plinovi kako je navedeno u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 49 ;

(g)„kružno gospodarstvo” znači zadržavanje vrijednosti proizvoda, materijala i resursa u gospodarstvu što je dulje moguće te smanjenje otpada, među ostalim primjenom hijerarhije otpada, kako je utvrđeno u članku 4. Direktive br. 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 50 ;

(h)„onečišćenje” znači:

i.izravno ili neizravno, ljudskom djelatnošću izazvano ispuštanje tvari, vibracija, topline, buke ili drugih onečišćujućih tvari u zrak, vodu ili zemlju, koje može biti štetno za zdravlje ljudi ili kvalitetu okoliša, može uzrokovati štetu na materijalnoj imovini, remetiti značajke okoliša ili utjecati na druge pravovaljane oblike korištenja okoliša;

ii.u kontekstu morskog okruženja, onečišćenje kako je definirano u članku 3. stavku 8. Direktive 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 51 ;

(i)„zdravi ekosustav” znači sustav koji je u dobrom fizikalnom, kemijskom i biološkom stanju ili dobre fizikalne, kemijske i biološke kvalitete;

(j)„energetska učinkovitost” znači učinkovitije korištenje energije u svim fazama energetskog lanca, od proizvodnje do konačne potrošnje;

(k)„dobro stanje okoliša” znači dobro stanje okoliša kako je definirano u članku 3. stavku 5. Direktive 2008/56/EZ;

(l)„morske vode” znači morske vode kako je definirano u članku 3. stavku 1. Direktive 2008/56/EU;

(m)„površinske vode”, „kopnene vode”, „prijelazne vode” i „obalne vode” imaju isto značenje kao u članku 2. točkama 1., 3., 6. i 7. Direktive 2000/60/EZ 52 .

(n)„održivo gospodarenje šumama” znači korištenje šuma i šumskih zemljišta na način i u mjeri kojima se održava njihova biološka raznolikost, produktivnost, regenerativni kapacitet, vitalnost i njihov sadašnji i budući potencijal za ispunjenje relevantnih okolišnih, gospodarskih i socijalnih funkcija na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te kojima se ne uzrokuje šteta drugim ekosustavima.

Poglavlje II.

Okolišno održive gospodarske djelatnosti

Članak 3.
Kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti

Za potrebe utvrđivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja, gospodarska djelatnost okolišno je održiva ako je u skladu sa svim sljedećim kriterijima:

(a)gospodarska djelatnost znatno pridonosi jednom okolišnom cilju ili više njih, a koji su utvrđeni u članku 5. u skladu s člancima od 6. do 11.;

(b)gospodarska djelatnost ne šteti znatno nijednom okolišnom cilju utvrđenom u članku 5. u skladu s člankom 12.;

(c)gospodarska djelatnost obavlja se u skladu s minimalnim zaštitnim mjerama utvrđenima u članku 13.;

(d)gospodarska djelatnost u skladu je s kriterijima tehničke provjere donesenima u skladu s člankom 6 stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2.

Članak 4.
Primjena kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti

1.Države članice primjenjuju kriterije za određivanje okolišno održivih gospodarskih djelatnosti utvrđene u članku 3. za mjere za utvrđivanje svih zahtjeva za sudionike na tržištu za financijske proizvode ili korporativne obveznice koji se stavljaju na tržište kao „okolišno održivi”. 

2.Sudionici na financijskim tržištima koji nude financijske proizvode kao okolišno održiva ulaganja ili kao ulaganja sa sličnim obilježjima objavljuju informacije o tome kako se i u kojoj mjeri kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti iz članka 3. primjenjuju na utvrđivanje okolišne održivosti ulaganja. Ako sudionici na financijskim tržištima smatraju da bi se gospodarska djelatnost koja ne zadovoljava kriterije tehničke provjere utvrđene u skladu s ovom Uredbom ili za koju kriteriji tehničke provjere još nisu utvrđeni, trebala smatrati okolišno održivom, o tome mogu obavijestiti Komisiju.

3.Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirane akte radi dopune stavka 2. kojom navodi podatke potrebne za usklađivanje s tim stavkom, uzimajući u obzir kriterije tehničke provjere utvrđene u skladu s ovom Uredbom. Ti podaci ulagačima omogućuju da utvrde:

(a)postotak udjela koji se odnose na poduzeća koja obavljaju okolišno održive gospodarske djelatnosti;

(b)postotni dio ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti, u odnosu na sve gospodarske djelatnosti. 

4.Komisija donosi delegirani akt u skladu sa stavkom 3. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020. Komisija može izmijeniti taj delegirani akt, posebno s obzirom na izmjene delegiranih akata donesenima u skladu s člankom 6. stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2.

Članak 5.
Okolišni ciljevi

Za potrebe ove Uredbe, okolišni ciljevi su sljedeći:

(1)ublažavanje klimatskih promjena;

(2)prilagodba klimatskim promjenama;

(3)održivo korištenje i zaštita vodnih i morskih resursa;

(4)prijelaz na kružno gospodarstvo, sprječavanje nastanka otpada i recikliranje;

(5)sprečavanje i kontrola onečišćenja;

(6)zaštita zdravih ekosustava.

Članak 6.
Znatan doprinos ublažavanju klimatskih promjena

1.Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi ublažavanju klimatskih promjena ako ta djelatnost znatno pridonosi stabilizaciji koncentracije stakleničkih plinova u atmosferi na razini koja sprečava opasno antropogeno uplitanje u klimatski sustav izbjegavanjem ili smanjenjem emisija stakleničkih plinova ili povećavanjem uklanjanja stakleničkih plinova s pomoću bilo kojeg od sljedećih sredstava, među ostalim putem procesnih ili proizvodnih inovacija:

(a)proizvodnja, čuvanje ili korištenje obnovljive energije ili klimatski neutralne energija (uključujući ugljično neutralnu energiju), uključujući inovativnu tehnologiju s potencijalom za znatne uštede u budućnosti ili potrebnim jačanjem mreže;

(b)poboljšana energetska učinkovitost;

(c)povećanje čiste ili klimatski neutralne mobilnosti;

(d)prelazak na korištenje obnovljivih materijala;

(e)povećanje upotrebe hvatanja i skladištenja ugljika;

(f)postupno obustavljanje antropogenih emisija stakleničkih plinova, među ostalim iz fosilnih goriva;

(g)uspostavljanje energetske infrastrukture potrebne za dekarbonizaciju energetskih sustava;

(h)proizvodnja čistih i učinkovitih goriva iz obnovljivih ili ugljično neutralnih izvora.

2.Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirane akte radi:

(a)    dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi ublažavanju klimatskih promjena;

(b)    dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.

3.Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.

4.Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020.

Članak 7.
Znatan doprinos prilagodbi klimatskim promjenama

1.Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost znatno pridonosi smanjenju negativnih učinaka trenutačnih i očekivanih budućih klimatskih uvjeta ili sprečava povećanje negativnih učinaka klimatskih promjena ili ih preusmjerava, na bilo koji od sljedećih načina:

(a)sprečavanjem ili smanjenjem negativnih učinaka koje na gospodarsku djelatnost imaju klimatske promjene koje su određene lokacijom ili kontekstom, što se procjenjuje i prioritizira primjenom dostupnih klimatskih predviđanja;

(b)sprečavanjem ili smanjenjem negativnih učinaka koje na prirodni i izgrađeni okoliš u kojem se obavlja gospodarska djelatnost imaju klimatske promjene, što se procjenjuje i prioritizira primjenom dostupnih klimatskih predviđanja.

2.Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 16. radi:

(a)dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi prilagodbi klimatskim promjenama;

(b)dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.

3.Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.

4.Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2019. kako bi osigurala početak njegove primjene od 1. srpnja 2020.

Članak 8.
Znatan doprinos održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa

1.Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa ako znatno pridonosi dobrom stanju voda, među ostalim slatkih voda, prijelaznih voda i obalnih voda, ili dobrom stanju okoliša morskih voda, na bilo koji od sljedećih načina:

(a)zaštita vodenog okoliša od nepovoljnih učinaka ispuštanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda osiguravanjem odgovarajućeg prikupljanja i pročišćavanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda u skladu s člancima 3., 4., 5. i 11. Direktive Vijeća 91/271/EEZ 53 ;

(b)zaštita zdravlja ljudi od štetnih učinaka bilo kakvog zagađenja vode za piće osiguravanjem da je slobodna od bilo kakvih mikroorganizama, parazita i tvari koje predstavljaju potencijalnu opasnost za zdravlje ljudi te da ispunjava minimalni zahtjev naveden u dijelovima A i B Priloga I. Direktivi Vijeća 98/83/EZ 54 te poboljšanje pristupa čistoj pitkoj vodi za građane;

(c)crpljenje vode u skladu s ciljem dobrog kvantitativnog stanja, kako je definirano u tablici 2.1.2. Priloga V. Direktivi 2000/60/EZ;

(d)poboljšanje učinkovitosti korištenja vode, olakšavanje ponovnog korištenja vode ili bilo koja druga djelatnost koja štiti ili poboljšava kvalitetu vodnih tijela Unije u skladu s Direktivom 2000/60/EZ;

(e)osiguravanje održive uporabe usluga morskih ekosustava ili pridonošenjem dobrom stanju okoliša morskih voda, kako je utvrđeno na temelju kvalitativnih deskriptora utvrđenih u Prilogu I. Direktivi 2008/56/EZ, a kako je detaljnije navedeno u Odluci Komisije (EU) 2017/848 55 .

2.Komisija u skladu s člankom 16. donosi delegirani akt radi:

(a)dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa;

(b)dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.

3.Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.

4.Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 1. srpnja 2022. kako bi osigurala početak njegove primjene od 31. prosinca 2022.

Članak 9.
Znatan doprinos kružnom gospodarstvu te sprječavanju nastanka otpada i recikliranju

1.Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi prelasku na kružno gospodarstvo te sprečavanju nastanka otpada i recikliranju ako ta djelatnost znatno pridonosi tom okolišnom cilju na bilo koji od sljedećih načina:

(a)poboljšanje učinkovitog korištenja sirovina u proizvodnji, među ostalim smanjenjem korištenja primarne sirovine i sve većim korištenjem nusproizvoda i otpada;

(b)povećanje trajnosti, mogućnosti popravka, nadogradnje ili ponovne uporabe proizvoda;

(c)povećanje mogućnosti recikliranja proizvoda, uključujući pojedinačne materijale sadržane u proizvodima, među ostalim zamjenom ili smanjenom uporabom proizvoda i materijala koji se ne mogu reciklirati;

(d)smanjenje udjela opasnih tvari u materijalima i proizvodima;

(e)produženje uporabe proizvoda, među ostalim povećanjem ponovne uporabe, ponovne proizvodnje, nadogradnje, popravka, i dijeljenja proizvoda među potrošačima;

(f)povećanje uporabe sekundarnih sirovina i njihove kvalitete, među ostalim visokokvalitetnim recikliranjem otpada;

(g)smanjenje stvaranja otpada;

(h)povećanje pripreme za ponovnu uporabu i recikliranje otpada;

(i)izbjegavanje spaljivanja i odlaganja otpada;

(j)izbjegavanje i čišćenje otpada i drugih onečišćenja uzrokovanih nepropisnim gospodarenjem otpadom.

(k)učinkovito korištenje prirodnih izvora energije.

2.Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 16. radi:

(a)dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi kružnom gospodarstvu te sprječavanju nastanka otpada i recikliranju;

(b)dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.

3.Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.

4.Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 1. srpnja 2021. kako bi osigurala početak njegove primjene od 31. prosinca 2021.

Članak 10.
Znatan doprinos sprečavanju i kontroli onečišćenja

1.Smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi sprečavanju i kontroli onečišćenja ako ta djelatnost pridonosi visokoj razini zaštite okoliša od onečišćenja preko na bilo koji od sljedećih načina:

(a)smanjenje onečišćenja zraka, vode i tla koja nisu emisije stakleničkih plinova;

(b)poboljšanje razine kvalitete zraka, vode ili tla u područjima u kojima se obavlja gospodarska djelatnost uz istovremeno maksimalno smanjivanje negativnih učinaka i rizika za zdravlje ljudi i okoliš;

(c)smanjenje znatnih štetnih učinaka proizvodnje i upotrebe kemikalija na zdravlje ljudi i okoliš.

2.Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 16. radi:

(a)dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi sprečavanju i kontroli onečišćenja;

(b)dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.

3.Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.

4.Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 1. srpnja 2021. kako bi osigurala početak njegove primjene od 31. prosinca 2021.

Članak 11.
Znatan doprinos zaštiti zdravih ekosustava

1.Za potrebe ove Uredbe, smatra se da gospodarska djelatnost znatno pridonosi zdravom ekosustavu ako ta djelatnost znatno pridonosi uslugama za zaštitu, očuvanje i poboljšanje biološke raznolikosti ekosustava u skladu s relevantnim zakonodavnim i nezakonodavnim instrumentima Unije, na bilo koji od sljedećih načina:

(a)očuvanje prirode (stanište, vrste); zaštita, obnova i poboljšanje stanja ekosustava i njihove sposobnosti pružanja usluga;

(b)održivo gospodarenje zemljištem, uključujući odgovarajuću zaštitu biološke raznolikosti tla; neutralnost degradacije zemljišta; potpora za zbrinjavanje onečišćenih lokacija;

(c)održiva poljoprivredna praksa, uključujući onu kojom se pridonosi zaustavljanju ili sprečavanju krčenja šuma i gubitka staništa;

(d)održivo gospodarenje šumama.

2.Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 16. radi:

(a)dopune stavka 1. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere za utvrđivanje pod kojim se uvjetima za određenu gospodarsku djelatnost smatra, za potrebe ove Uredbe, da znatno pridonosi zaštiti zdravih ekosustava;

(b)dopune članka 12. kojom se utvrđuju kriteriji tehničke provjere, za svaki relevantni okolišni cilj, za utvrđivanje smatra li se, za potrebe ove Uredbe, da gospodarska djelatnost za koju su kriteriji provjere utvrđeni u skladu s točkom (a) ovog stavka znatno šteti jednom od tih ciljeva ili više njih.

3.Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. zajedno u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve navedene u članku 14.

4.Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 1. srpnja 2022. kako bi osigurala početak njegove primjene od 31. prosinca 2022.

Članak 12.
Znatna šteta za okolišne ciljeve

Za potrebe članka 3. točke (b), smatra se da gospodarska djelatnost znatno šteti:

(a)ublažavanju klimatskih promjena ako ta djelatnost dovodi do znatne emisije stakleničkih plinova;

(b)prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost dovodi do porasta negativnog učinka postojećih i očekivanih klimatskih uvjeta na prirodni i izgrađeni okoliša u kojem se ta djelatnost obavlja i izvan njega;

(c)održivom korištenju i zaštiti vodnih i morskih resursa ako ta djelatnost znatno šteti dobrom stanju voda u Uniji, uključujući slatke vode, prijelazne vode i obalne vode ili dobrom stanju okoliša morskih voda Unije;

(d)kružnom gospodarstvu te sprečavanju nastanka otpada i recikliranju ako ta djelatnost dovodi do znatne neučinkovitosti u korištenju materijala u jednoj ili više faza životnog ciklusa proizvoda, uključujući trajnost, mogućnost popravka, nadogradnje, ponovne uporabe ili recikliranja proizvoda; ili ako ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja stvaranja, spaljivanja ili odlaganja otpada;

(e)sprečavanju i kontroli onečišćenja ako ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, vodu i zemlju u usporedbi sa stanjem prije početka obavljanja te djelatnosti;

(f)zdravim ekosustavima ako ta djelatnost znatno šteti dobrom stanju ekosustava.

Članak 13.
Minimalne zaštitne mjere

Minimalne zaštitne mjere iz članka 3. točke (c) postupci su koje provodi poduzeće koje obavlja gospodarsku djelatnost u cilju osiguranja poštivanja načela i prava iz osam temeljnih konvencija utvrđenih u deklaraciji Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu, i to: promatra se pravo na nepodvrgavanje prisilnom radu, na slobodu udruživanja, pravo radnika na organiziranje, pravo na kolektivno pregovaranje, na jednake plaće za muškarce i žene za rad jednake vrijednosti, na nediskriminaciju u mogućnosti i jednako postupanje u pitanjima zapošljavanja i rada te pravo na nepodvrgavanje dječjem radu.

Članak 14.
Zahtjevi za kriterije za tehnički pregled

1.Kriteriji za tehnički pregled doneseni u skladu s člankom 6 stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2.:

(a)sadržavaju prepoznavanje najrelevantnijih potencijalnih doprinosa određenom okolišnom cilju, uzimajući u obzir ne samo kratkoročne, nego i dugoročne učinke određene gospodarske djelatnosti;

(b)sadržavaju određivanje minimalnih zahtjeva koje je potrebno ispuniti kako bi se izbjegla znatna šteta za bilo koji od odgovarajućih okolišnih ciljeva;

(c)kvalitativni su ili kvantitativni ili oboje i sadržavaju pragove ako je to moguće;

(d)prema potrebi, temeljeni su na Unijinim sustavima označivanja i certificiranja, Unijinim metodologijama za procjenu ekološkog otiska te Unijinim sustavima statističke klasifikacije te se njima uzima u obzir sve relevantno postojeće zakonodavstvo Unije;

(e)temeljeni su na nepobitnim znanstvenim dokazima te se njima uzimaju u obzir, ako je to relevantno, načela opreznosti iz članka 191. UFEU-a;

(f)uzimaju u obzir utjecaj na okoliš same gospodarske djelatnosti te proizvoda i usluga te gospodarske djelatnosti, posebno u pogledu proizvodnje, korištenja i kraja životnog vijeka;

(g)uzimaju u obzir prirodu i veličinu gospodarskih djelatnosti;

(h)uzimaju u obzir mogući učinak na likvidnost tržišta, rizik od toga da određena imovina postane neupotrebljiva kao rezultat gubitka vrijednosti zbog prelaska na održivije gospodarstvo te rizik od stvaranja neusklađenih poticaja;

(i)obuhvaćaju sve relevantne gospodarske djelatnosti u određenom sektoru i osiguravaju da se prema tim djelatnostima jednako postupa ako jednako pridonose jednom okolišnom cilju ili više njih, kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja;

(j)određeni su tako da bi se olakšalo utvrđivanje usklađenosti s tim kriterijima kad god je to moguće.

2.Kriteriji tehničke provjere iz stavka 1. obuhvaćaju i kriterije za djelatnosti povezane s prelaskom na čistu energiju, posebno energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju, ako oni znatno pridonose bilo kojem okolišnom cilju.

3.Kriteriji tehničke provjere iz stavka 1. obuhvaćaju i kriterije za djelatnosti povezane s prelaskom na čistu ili klimatski neutralnu mobilnost, uključujući alternativnim načinom prijevoza, mjere učinkovitosti i alternativna goriva, ako oni znatno pridonose bilo kojem okolišnom cilju.

4.Komisija redovito revidira kriterije za pregled iz stavka 1. i, prema potrebi, izmjenjuje delegirane akte donesene u skladu s ovom Uredbom, u skladu sa znanstvenim i tehnološkim napretkom.

Članak 15.
Platforma za održivo financiranje

1.Komisija osniva platformu za održivo financiranje sastavljenu od:

(a)predstavnika:

i.Europske agencije za okoliš;

ii.Europskih nadzornih tijela;

iii.Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda;

(b)stručnjaka koji zastupaju relevantne privatne dionike;

(c)stručnjaka koji djeluju u svoje ime s dokazanim znanjem i iskustvom u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom.

2.Platforma za održivo financiranje:

(a)savjetuje Komisiju o kriterijima tehničke provjere iz članka 14. i o mogućoj potrebi za ažuriranjem tih kriterija;

(b)analizira učinak kriterija tehničke provjere u smislu mogućih troškova i koristi njihove primjene;

(c)zaprima i analizira zahtjeve dionika za razvoj ili reviziju kriterija tehničke provjere za određenu gospodarsku djelatnost;

(d)savjetuje Komisiju o primjerenosti kriterija tehničke provjere moguće daljnje uporabe;

(e)prati i redovito izvješćuje Komisiju o tokovima kapitala prema održivim ulaganjima;

(f)savjetuje Komisiju o mogućoj potrebi izmjene ove Uredbe.

3.Platformom za održive financije predsjeda Komisija.

Članak 16.
Izvršavanje ovlasti

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 3., članka 6. stavka 2., članka 7. stavka 2., članka 8. stavaka 2., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 2. i članka 11. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme od [unijeti datum stupanja na snagu ove Uredbe].

3.Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 12. Odlukom o opozivu prestaju delegirane ovlasti navedene u toj odluci. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.Delegirani akt donesen u skladu s člankom 4. stavkom 3., člankom 6. stavkom 2., člankom 7. stavkom 2., člankom 8. stavkom 2., člankom 9. stavkom 2., člankom 10. stavkom 2. i člankom 11. stavkom 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće na njega ne ulože prigovor u razdoblju od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako i Europski parlament i Vijeće prije isteka tog roka obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovor. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

POGLAVLJE III.

Završne odredbe

Članak 17.
Revizijska klauzula

1.Do 31. prosinca 2021. i nakon toga svake tri godine Komisija objavljuje izvješće o primjeni ove Uredbe. U izvješću se ocjenjuje sljedeće:

(a)napredak u provedbi ove Uredbe s obzirom na razvoj kriterija tehničke provjere okolišno održivih gospodarskih djelatnosti;

(b)moguću potrebu izmjene kriterija za određivanje je li određena gospodarska djelatnost okolišno održiva koji su utvrđeni u ovoj Uredbi;

(c)primjerenost proširenja područja primjene ove Uredbe kako bi se obuhvatili drugi ciljevi održivosti, posebno socijalni ciljevi;

(d)upotrebu definicije okolišno održivih ulaganja u pravu Unije i na razini država članica, uključujući primjerenost uspostave mehanizma provjere usklađenosti s kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi.

2.Izvješće se podnosi Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija izrađuje popratne prijedloge ako je potrebno.

Članak 18.
Stupanje na snagu i primjena

1.Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2.Članci od 3. do  13. ove Uredbe primjenjuju se:

(a)na okolišne ciljeve iz članka 5. točaka 1. i 2. od 1. srpnja 2020.;

(b)na okolišne ciljeve iz članka 5. točaka 4. i 5. od 31. prosinca 2021.;

(c)na okolišne ciljeve iz članka 3. točaka 5. i 6. od 31. prosinca 2022.;

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Odgovarajuća područja politike

1.3.Vrsta prijedloga/inicijative

1.4.Ciljevi

1.5.Osnova prijedloga/inicijative

1.6.Trajanje i financijski učinak

1.7.Predviđeni načini upravljanja

2.MJERE UPRAVLJANJA

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja

2.2.Sustav upravljanja i kontrole

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak

3.2.Procijenjeni učinak na rashode 

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na rashode

3.2.2.Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva [tijela]

3.2.3.Procijenjeni učinak na ljudske resurse [tijela]

3.2.4.Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom

3.2.5.Doprinos trećih strana

3.3.Procijenjeni učinak na prihode

1.OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1.Naslov prijedloga/inicijative

1.2.Odgovarajuća područja politike

1.3.Vrsta prijedloga/inicijative

☑  Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje

◻ Prijedlog/inicijativa odnosi se na novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja 56  

◻Prijedlog/inicijativa odnosi se na produženje postojećeg djelovanja 

◻ Prijedlog/inicijativa odnosi se na djelovanje koje je preusmjereno na novo djelovanje 

1.4.Ciljevi

1.4.1.Višegodišnji strateški ciljevi Komisije na koje se odnosi prijedlog/inicijativa

1.4.2.Posebni ciljevi

1.4.3.Očekivani rezultati i učinak

Navesti učinke koje bi prijedlog/inicijativa trebali imati na ciljane korisnike/skupine.

1.4.4.Pokazatelji rezultata i učinka

Navesti pokazatelje koji omogućuju praćenje provedbe prijedloga/inicijative.

1.5.Osnova prijedloga/inicijative

1.5.1.Zahtjevi koje je potrebno kratkoročno ili dugoročno ispuniti

1.5.2.Dodana vrijednost angažmana Unije (može proizlaziti iz raznih čimbenika, npr. bolje koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili komplementarnosti). Za potrebe ove točke, „dodana vrijednost angažmana Unije” vrijednost je intervencije Unije koja je dodana vrijednosti koju bi države članice inače ostvarile svojim zasebnim djelovanjima.

1.5.3.Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4.Usklađenost i moguća sinergija s ostalim odgovarajućim instrumentima

1.6.Trajanje i financijski učinak

◻ Prijedlog/inicijativa ograničenog trajanja

–◻    prijedlog/inicijativa na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG

–◻    financijski učinak od GGGG do GGGG

☑ Prijedlog/inicijativa neograničenog trajanja

–provedba s početnim razdobljem od GGGG do GGGG,

–nakon čega slijedi redovna provedba.

1.7.Predviđeni načini upravljanja 57  

☑ Izravno upravljanje Komisije koje obavljaju

–◻    izvršne agencije

◻ Podijeljeno upravljanje s državama članicama

☑ Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

◻ međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti);

◻EIB-u i Europskom investicijskom fondu;

☑ tijelima iz članaka 208. i 209.;

◻ tijelima javnog prava;

◻ tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj daju odgovarajuća financijska jamstva;

◻ tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva;

◻ osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u području ZVSP-a u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

Napomene

2.MJERE UPRAVLJANJA

2.1.Pravila praćenja i izvješćivanja

Navesti učestalost i uvjete.

2.2.Sustav upravljanja i kontrole

2.2.1.Utvrđeni rizici

2.2.2.Predviđene metode kontrole

2.3.Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu.

3.PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1.Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak

·Postojeće proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

·Zatražene nove proračunske linije

Prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

3.2.Procijenjeni učinak na rashode

3.2.1.Sažetak procijenjenog učinka na rashode

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta) 67

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

3.2.2.Procijenjeni učinak na odobrena sredstva za poslovanje

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

3.2.3.Procijenjeni utjecaj na ljudske resurse

3.2.3.1.Sažetak

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna administrativna odobrena sredstva.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća administrativna odobrena sredstva:

U milijunima EUR (do tri decimalna mjesta)

Pretpostavlja se da je planirani datum zapošljavanja 1. siječnja 2020.

Pretpostavlja se da je planirani datum zapošljavanja 1. siječnja 2020.

Pretpostavlja se da je planirani datum zapošljavanja 1. siječnja 2020.

Pretpostavlja se da je planirani datum zapošljavanja 1. siječnja 2020.

3.2.3.2.Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih resursa za matični GU i s njim povezane GU-ove/službe

–◻    Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

–☑    Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u cijelom iznosu (ili najviše do jednog decimalnog mjesta)