EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 8.5.2018.

COM(2018) 259 final

2018/0123(COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Nakon stupanja na snagu novih bitnih odredbi Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije 1 (CZU) u svibnju 2016., postupak redovitih savjetovanja s državama članicama i poduzećima rezultirao je utvrđivanjem pogrešaka i tehničkih nepravilnosti koje je potrebno ispraviti kako bi se zajamčila pravna sigurnost i dosljednost. Europska komisija je stoga pripremila ovaj prijedlog izmjene CZU-a radi ispravljanja tih tehničkih pogrešaka i propusta, uključujući usklađivanje CZU-a s međunarodnim sporazumom koji u trenutku donošenja CZU-a nije bio na snazi, to jest sa Sveobuhvatnim gospodarskim i trgovinskim sporazumom Kanade i EU-a (CETA). Cilj je prijedloga ujedno odgovoriti na zahtjev Italije za uključivanje općine Campione d’Italia i talijanskih voda jezera Lugano u carinsko područje EU-a.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Cilj je prijedloga osigurati usklađenost CZU-a s međunarodnim trgovinskim sporazumima koje je sklopio EU. Dio prijedloga koji se odnosi na uključivanje općine Campione d’Italia i talijanskih voda jezera Lugano u carinsko područje Unije povezano je s usporednim izmjenama direktiva 2008/118/EZ (Direktiva o trošarinama) i 2006/112/EZ (Direktiva o PDV-u). Te bi izmjene trebalo primjenjivati od istog datuma, 1. siječnja 2019.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Pravna osnova su članci 33., 114. i 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

•Proporcionalnost

Prijedlog ne obuhvaća razvoj novih politika u usporedbi sa zakonodavnim aktom koji se njime mijenja; prijedlogom se izmjenjuje nekoliko odredbi tog zakonodavnog akta radi osiguravanja pravilne primjene ostalih odredbi iste Uredbe, radi usklađivanja Uredbe s međunarodnim sporazumom koji je stupio na snagu od njezina donošenja i radi odgovora na zahtjev jedne države članice koji ima ograničen učinak.

•Odabir instrumenta

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

•Savjetovanja s dionicima

Ovom se izmjenom ne mijenja sadržaj Uredbe (EU) br. 952/2013 pa je savjetovanje sa zainteresiranim dionicima prije donošenja te Uredbe i dalje valjano.

Nadalje, o relevantnim se izmjenama također raspravljalo s državama članicama i predstavnicima trgovine na zajedničkim sastancima carinske stručne skupine i trgovinske kontaktne skupine te je postignut dogovor o sadržaju postojećeg teksta. Komisija se savjetovala s javnošću o prijedlogu putem plana aktivnosti naslovljenog „Iznesite svoje mišljenje” (Have Your Say) i objavljenog na portalu Bolja regulativa te su povratne informacije uzete u obzir.

•Procjena učinka

Za ovu inicijativu nije potrebna procjena učinka jer ne obuhvaća odabir politika. Inicijativa sadržava ispravke CZU-a radi i. izmjena određenih tehničkih pitanja i nepravilnosti zabilježenih tijekom prve dvije godine njegove primjene te ii. odgovora na zahtjev jedne države članice da se u carinsko područje EU-a uključe dva dijela njezina državnog područja koja su do sada bila isključena iz carinskog područja EU-a. Nadalje, inicijativom se osigurava dosljednost s drugim odredbama Uredbe (EU) br. 952/2013, koja je preinaka Uredbe (EZ) br. 450/2008 i za koju je Komisija provela procjenu učinka.

•Primjerenost propisa i pojednostavnjivanje

Prijedlogom se pospješuje ostvarivanje ciljeva CZU-a. Njime se uvode određene tehničke izmjene Zakonika kako bi se osiguralo da Zakonik uspješno ispunjava svoje ciljeve poboljšavanja konkurentnosti europskih poduzeća istodobno bolje štiteći financijske i gospodarske interese Unije i država članica te pružajući sigurnost i zaštitu potrošača u EU-u.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

5.OSTALI DIJELOVI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Komisija će do 2021. provesti privremeno ocjenjivanje zakonodavnog okvira Carinskog zakonika Unije i elektroničkih sustava uvedenih do tog datuma. Nakon 2025. Komisija će pokrenuti sveobuhvatniju provjeru prikladnosti poslije dovršetka uvođenja svih elektroničkih sustava CZU-a kako bi utvrdila postoje li nedostaci ili pogreške u Zakoniku koje je potrebno riješiti sveobuhvatnijim prijedlogom izmjene. Imajući u vidu trenutačnu prijelaznu fazu CZU-a i te planove za buduće evaluacije, procjena se ne smatra nužnom u odnosu na ovaj konkretan prijedlog.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

Prijedlog uključuje izmjene sljedećih odredbi CZU-a:

·Članak 4,. kojim se definira carinsko područje EU-a, trebalo bi izmijeniti zbog zahtjeva Italije za uključivanje općine Campione d’Italia i talijanskih voda jezera Lugano u to područje. Zemljopisni položaj tih dvaju područja kao talijanskih eksklava na državnom području Švicarske povijesno je opravdavao njihovo isključivanje iz carinskog područja EU-a, no Italija smatra da to isključenje više nije potrebno, a posebno jer ih u protivnom Švicarska želi uključiti u svoje carinsko područje. Predloženo je da se ta izmjena primjenjuje od 1. siječnja 2019.

·Članak 34. stavak 9., kojim se pod određenim uvjetima dopušta produljenje uporabe odluka o obvezujućim tarifnim informacijama (OTI) čija je valjanost istekla ili koje su opozvane, trebalo bi izmijeniti kako bi se mogućnost produljene uporabe proširila na dodatne situacije iz članka 34. stavka 5. CZU-a, primjerice situacije u kojima je odluka o OTI-ju opozvana jer nije u skladu s carinskim zakonodavstvom ili jer uvjeti za njezino izdavanje nisu bili ili nisu više ispunjeni (npr. zbog ishoda bilateralnih pregovora između dvije države članice ili zbog smjernica o razvrstavanju donesenih na razini Unije).

·Članak 124. točku (h) podtočku i. trebalo bi izmijeniti kako bi se privremeni smještaj dodao na popis slučajeva u kojima se carinski dug (nastao zbog neispunjavanja carinskih formalnosti) može otpisati ako ne postoji znatan negativan učinak, ako nije bilo pokušaja prijevare te ako je situacija naknadno regulirana. Važeće izuzeće privremenog smještaja je previd nastao zbog činjenice da se privremeni smještaj ne smatra carinskim postupkom. Trebalo bi izmijeniti i odgovarajuće delegiranje ovlasti Komisiji kako bi se uključilo privremeno skladištenje.

·Članak 129. stavak 2. točku (b) trebalo bi izmijeniti kako bi se razjasnilo da u slučajevima u kojima carinska tijela moraju poništiti ulaznu skraćenu deklaraciju jer roba obuhvaćena deklaracijom nije unesena na carinsko područje Unije, poništenje te deklaracije provodi se nakon isteka 200 dana od podnošenja deklaracije, a ne „unutar razdoblja” od 200 dana. Razdoblje od 200 dana predviđeno je kao razdoblje tijekom kojeg deklaranti moraju podnijeti robu carini nakon podnošenja deklaracije.

·Članak 139. stavak 5. trebalo bi izmijeniti kako bi se razjasnilo da u svim slučajevima u kojima gospodarski subjekti ili prijevoznik robe nisu dostavili informacije prije dolaska u pogledu robe koja nije roba Unije (u obliku „ulazne skraćene deklaracije”), prije stvarnog dolaska robe i njezina podnošenja carini, carinska deklaracija ili deklaracija za privremeni smještaj mora sadržavati podatke koji bi bili uključeni u ulaznu skraćenu deklaraciju.

·Članak 146. stavak 2. točku (b) trebalo bi izmijeniti kako bi se razjasnilo da u slučajevima u kojima carinska tijela moraju poništiti deklaraciju za privremeni smještaj jer relevantna roba nije podnesena, poništenje te deklaracije provodi se nakon isteka 30 dana od podnošenja deklaracije, a ne „unutar razdoblja” od 30 dana. Razdoblje od 30 dana predviđeno je kao razdoblje tijekom kojeg deklaranti moraju podnijeti robu carini nakon podnošenja deklaracije.

·Predlaže se uvođenje novog članka 260.a kojim bi se omogućilo potpuno oslobođenje od uvoznih carina za robu za koju to oslobođenje nije moguće na temelju članka 260., nego je popravljena ili izmijenjena na temelju postupka vanjske proizvodnje u zemlji ili području s kojima Unija ima sklopljen sporazum o povlaštenom trgovinskom režimu (primjerice sporazum CETA s Kanadom), kojim je predviđeno takvo oslobođenje.

·Članak 272. stavak 2. točku (b) i članak 275. stavak 2. točku (b) trebalo bi izmijeniti kako bi se razjasnilo da u slučajevima u kojima carinska tijela moraju poništiti izlaznu skraćenu deklaraciju ili obavijest o ponovnom izvozu jer relevantna roba nije izvezena, poništenje te deklaracije ili obavijesti provodi se nakon isteka 150 dana od podnošenja deklaracije ili obavijesti, a ne „unutar razdoblja” od 150 dana. Razdoblje od 150 dana predviđeno je kao razdoblje u kojem deklaranti moraju iznijeti robu izvan carinskog područja Unije prije poništenja valjanosti deklaracije ili obavijesti.

2018/0123 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o izmjeni Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 33., 114. i 207.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Uredbom (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća 2 uspostavljen je Carinski zakonik Unije (Zakonik) i utvrđena su opća pravila i postupci koji se primjenjuju na robu unesenu u carinsko područje Unije ili iznesenu iz njega.

(2)Talijansku općinu Campione d’Italia, eksklavu na državnom području Švicarske, i talijanske vode jezera Lugano trebalo bi uključiti u carinsko područje Unije jer povijesni razlozi za isključivanje tih područja, poput njihove izoliranosti i gospodarske nerazvijenosti, više nisu valjani. Ta bi područja zbog istih razloga trebala biti uključena u opći sustav trošarina, no istodobno ih je potrebno i dalje isključiti iz zajedničkog sustava poreza na dodanu vrijednost. Kako bi se osigurala dosljedna i istodobna primjena tih promjena, uključivanje tih područja u carinsko područje Unije trebalo bi se primjenjivati od 1. siječnja 2019.

(3)Trebalo bi izmijeniti Zakonik kako bi se razjasnilo da korisnik odluke o obvezujućim tarifnim informacijama (OTI) može upotrijebiti tu odluku najkasnije do šest mjeseci nakon što je odluka opozvana, uz uvjet da opoziv proizlazi iz činjenice da odluka nije u skladu s carinskim zakonodavstvom ili da uvjeti za izdavanje odluke nisu bili ili nisu više ispunjeni.

(4)Privremeno skladištenje trebalo bi dodati na popis carinskih formalnosti obuhvaćenih odredbom kojom se otpisuje dug zbog neusklađenosti u slučajevima u kojima ne postoji znatan negativan učinak, u kojima nije bilo pokušaja prijevare i u kojima je situacija naknadno regulirana. Za potrebe otpisa duga u tim slučajevima, s privremenim smještajem trebalo bi postupati kao i s carinskim postupkom. Trebalo bi izmijeniti i odgovarajuće delegiranje ovlasti Komisiji kako bi se uključilo privremeno skladištenje.

(5)Ako carinska tijela moraju poništiti ulaznu skraćenu deklaraciju jer roba obuhvaćena deklaracijom nije unesena na carinsko područje Unije, ulaznu skraćenu deklaraciju treba bez odlaganja poništiti 200 dana od njezina podnošenja, a ne unutar razdoblja od 200 dana jer je to razdoblje tijekom kojeg roba mora biti unesena na carinsko područje Unije.

(6)Kako bi carinska tijela mogla provesti odgovarajuću analizu rizika i odgovarajući nadzor na temelju rizika, nužno je osigurati da im gospodarski subjekti u obliku ulazne skraćene deklaracije dostave podatke prije dolaska u pogledu robe koja nije roba Unije. Ako ulazna skraćena deklaracija nije podnesena prije dolaska robe i nije bilo izuzeća od obveze njezina podnošenja, gospodarski subjekti trebali bi podatke koji su obično uključeni u ulaznim skraćenim deklaracijama dostaviti u svojim carinskim deklaracijama ili deklaracijama za privremeni smještaj. Za te potrebe, podnošenje carinske deklaracije ili deklaracije za privremeni smještaj umjesto ulazne skraćene deklaracije trebalo bi biti moguće samo ako to dopuste carinska tijela kojima se roba podnosi. Ako carinska tijela moraju poništiti deklaraciju za privremeni smještaj jer roba obuhvaćena deklaracijom nije podnesena carini, deklaraciju treba bez odlaganja poništiti 30 dana od njezina podnošenja, a ne unutar razdoblja od 30 dana jer je to razdoblje tijekom kojeg roba mora biti podnesena carini.

(7)Trebalo bi uvesti potpuno oslobođenje od uvoznih carina za robu koja je popravljena ili izmijenjena na temelju postupka vanjske proizvodnje u zemlji ili području s kojima Unija ima sklopljen sporazum o povlaštenom trgovinskom režimu kojim je predviđeno takvo oslobođenje, kako bi se osiguralo da Unija u tom pogledu ispunjava svoje međunarodne obveze. Povlašteni trgovinski režimi na temelju kojih je oslobođenje dopušteno ne podrazumijevaju da se ono primjenjuje na uvoz popravljenih ili izmijenjenih proizvoda koji proizlaze iz istovrijedne robe ili nadomjesnih proizvoda u okviru sustava standardne zamjene. Oslobođenje od carine stoga ne bi trebalo primjenjivati na tu robu i proizvode.

(8)Ako carinska tijela moraju poništiti izlaznu skraćenu deklaraciju ili obavijest o ponovnom izvozu jer roba obuhvaćena deklaracijom nije iznesena iz carinskog područja Unije, deklaraciju ili obavijest treba bez odlaganja poništiti 150 dana od njezina podnošenja, a ne unutar razdoblja od 150 dana jer je to razdoblje tijekom kojeg roba mora biti iznesena iz carinskog područja Unije.

(9)U skladu s načelom proporcionalnosti, prijedlog je potreban i primjeren radi ostvarivanja temeljnih ciljeva omogućivanja djelotvornog funkcioniranja carinske unije i provedbe zajedničke trgovinske politike, rješavanja niza tehničkih pitanja otkrivenih tijekom provedbe Zakonika, uključivanja dvaju područja države članice u carinsko područje Unije i usklađivanja Zakonika s međunarodnim sporazumom koji u trenutku njegova donošenja nije bio na snazi. Ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ciljeva u skladu s člankom 5. stavkom 4. Ugovora o Europskoj uniji.

(10) Uredbu (EU) br. 952/2013 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EU) br. 952/2013 mijenja se kako slijedi:

(1)u članku 4. stavku 1., dvanaesta alineja zamjenjuje se sljedećim:

„— državno područje Talijanske Republike, osim općine Livigno,”;

(2)u članku 34. stavku 9., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„9. Ako odluka o OTI-u ili OIP-u više nije valjana u skladu sa stavkom 1. točkom (b) ili stavkom 2. točkom (b), ili je opozvana u skladu sa stavcima 5., 7. ili 8., odluka o OTI-u ili OIP-u može se i dalje upotrebljavati u pogledu obvezujućih ugovora koji su se temeljili na toj odluci i koji su sklopljeni prije nego što je prestala biti valjana ili je bila opozvana. Ta produljena primjena ne primjenjuje se kada je odluka o OIP-u donesena u odnosu na robu za izvoz.”;

(3)u članku 124. stavku 1. točki (h), podtočka i. zamjenjuje se sljedećim:

„i. propust koji je doveo do nastanka carinskog duga nije imao značajan učinak na ispravnost privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka i nije predstavljao pokušaj prijevare;”;

(4)članak 126. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 126.

Delegiranje ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 284. radi određivanja popisa propusta koji nisu imali značajan utjecaj na ispravnost privremenog smještaja ili dotičnog carinskog postupka i dopune odredbe članka 124. stavka 1. točke (h) podtočke i.”;

(5)u članku 129., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako roba za koju je podnesena ulazna skraćena deklaracija nije unesena na carinsko područje Unije, carinska tijela odmah poništavaju deklaraciju u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a) na zahtjev deklaranta;

(b) ako je proteklo 200 dana od podnošenja deklaracije.”;

(6)u članku 139., stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Ako roba koja nije roba Unije i koja je podnesena carini nije obuhvaćena ulaznom skraćenom deklaracijom, i osim ako se odustane od obveze podnošenja takve deklaracije, jedna od osoba iz članka 127. stavka 4. dužna je ne dovodeći u pitanje članak 127. stavak 6. odmah podnijeti takvu deklaraciju ili, ako to dopuste carinska tijela, umjesto toga podnijeti carinsku deklaraciju ili deklaraciju za privremeni smještaj. Ako se u tim okolnostima podnosi carinska deklaracija ili deklaracija za privremeni smještaj, ona mora sadržavati barem podatke potrebne za ulaznu skraćenu deklaraciju.”;

(7)u članku 146., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako roba za koju je podnesena deklaracija za privremeni smještaj nije podnesena carini, carinska tijela odmah poništavaju tu deklaraciju u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a) na zahtjev deklaranta;

(b) ako je proteklo 30 dana od podnošenja deklaracije.”;

(8)umeće se sljedeći članak:

„Članak 260.a

Roba koje se popravlja ili mijenja u okviru sporazuma između Unije i trećih zemalja

1.    Potpuno oslobođenje od uvozne carine odobrava se za prerađene proizvode koji proizlaze iz robe koja je stavljena u postupak vanjske proizvodnje, uz uvjet da se na način prihvatljiv za carinska tijela utvrdi:

(a) da je roba popravljena ili izmijenjena u zemlji ili području izvan carinskog područja Unije s kojima Unija ima sklopljen sporazum o takvom oslobođenju, i

(b) da su ispunjeni uvjeti za oslobođenje utvrđeni u sporazumu iz točke (a).

2.    Stavak 1. ne primjenjuje se na prerađene proizvode koji proizlaze iz istovrijedne robe kako je navedeno u članku 223. i nadomjesne proizvode kako je navedeno u člancima 261. i 262.”;

(9)u članku 272., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako roba za koju je podnesena izlazna skraćena deklaracija nije iznesena iz carinskog područja Unije, carinska tijela odmah poništavaju deklaraciju u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a) na zahtjev deklaranta;

(b) ako je proteklo 150 dana od podnošenja deklaracije.”;

(10)u članku 275., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako roba za koju je podnesena obavijest o ponovnom izvozu nije iznesena iz carinskog područja Unije, carinska tijela odmah poništavaju obavijest u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

(a) na zahtjev deklaranta;

(b) ako je proteklo 150 dana od podnošenja obavijesti.”.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. stavak 1. primjenjuje se od 1. siječnja 2019.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1)    SL L 269, 10.10.2013., str. 1.

(2)    Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (SL L 269, 10.10.2013., str. 1.).