EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52018DC0257
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE COUNCIL AND THE EUROPEAN PARLIAMENT on the implementation of Council Directive 91/676/EEC concerning the protection of waters against pollution caused by nitrates from agricultural sources based on Member State reports for the period 2012–2015
IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora na temelju izvješća država članica za razdoblje 2012.-2015.
IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora na temelju izvješća država članica za razdoblje 2012.-2015.
COM/2018/257 final
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 4.5.2018.
COM(2018) 257 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU
o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora na temelju izvješća država članica za razdoblje 2012.-2015.
{SWD(2018) 246 final}
1.UVOD
Cilj je Direktive Vijeća 91/676/EEZ (Direktiva o nitratima) smanjiti onečišćenje voda uzrokovano nitratima iz poljoprivrednih izvora i spriječiti daljnje onečišćenje. Direktiva o nitratima sastavni je dio Okvirne direktive o vodama i jedan je od ključnih instrumenata u zaštiti voda od pritisaka iz poljoprivrede. Direktivom o nitratima utvrđuje se niz koraka koje države članice trebaju poduzeti:
·praćenje stanja voda svih vrsta vodnih tijela u pogledu koncentracije nitrata i trofičkog stanja,
·utvrđivanje voda koje su onečišćene ili su u opasnosti da budu onečišćene, na temelju kriterija utvrđenih u Prilogu I. Direktivi,
·određivanje zona ranjivih na onečišćenje nitratima, odnosno područja s odvodnjavanjem u vode i pridonose onečišćenju,
·uspostava kodeksâ dobrih poljoprivrednih praksi koji se primjenjuju na dobrovoljnoj osnovi na cijelom državnom području države članice,
·donošenje programâ djelovanja, koji uključuju skup mjera za sprječavanje i smanjenje onečišćenja voda nitratima i provode se na obveznoj osnovi na područjima koja su određena kao zone ranjive na onečišćenje nitratima ili na cijelom državnom području,
·pregled i eventualna revizija određivanja zona ranjivih na onečišćenje nitratima i programa djelovanja najmanje svake četiri godine, i
·podnošenje izvješća o napretku u provedbi Direktive Komisiji svake četiri godine, s informacijama o kodeksima dobrih poljoprivrednih praksi, zonama ranjivima na onečišćenje nitratima, rezultatima praćenja voda te relevantnim aspektima programâ djelovanja.
Ovo je treći put da je 27 država članica podnijelo izvješće na temelju članka 10. Direktive o nitratima, a Hrvatska je to učinila prvi put. Usporedba s prethodnim izvještajnim razdobljima sada je moguća za 27 država članica. Lipanj 2016. bio je rok do kojeg je 28 država članica trebalo podnijeti izvješće i popratne podatke o kakvoći vode. Međutim, samo je 12 država članica poštovalo taj rok 1 , a nekima od njih nedostajali su relevantni podaci koji su dostavljeni naknadno. Devetnaest država članica dostavilo je nepotpune ili ispravljene informacije tek 2017. 2 Potpun skup informacija bio je dostupan Komisiji tek u listopadu 2017.
Uz ovo izvješće, koje se temelji uglavnom na informacijama koje su države članice dostavile za razdoblje 2012.–2015., priložen je Radni dokument službi Komisije (SWD(2018) 246) koji sadržava karte i tablice pokazatelja pritisaka hranjivih tvari iz poljoprivrednih izvora, kakvoće vode i područja koja su određena kao zone ranjive na onečišćenje nitratima na razini EU-a i na razini država članica.
Objavljivanjem ovog izvješća Komisija ispunjuje svoje obveze iz članka 11. Informacije prikupljene za ovo izvješće upotrijebljene su i za nedavno predloženu reviziju Direktive o vodi za piće 3 . Naime, poljoprivredne prakse kao što je gnojidba utječu na kakvoću vode za piće. Prevelika količina nitrata u vodi za piće može utjecati na zdravlje, tj. izazvati methemoglobinemiju koja sprječava normalan prijenos kisika krvlju do tkiva i tako uzrokuje cijanozu i, pri višim koncentracijama, asfiksiju koja može biti smrtonosna kod dojenčadi. Stoga trendovi uočeni pri provedbi Direktive o nitratima mogu utjecati na opskrbu svih građana čistom vodom za piće.
Direktivom o nitratima pridonosi se rješavanju problema protoka dušika i fosfora u biosferu i oceane, za koje je znanstvena zajednica utvrdila da su jedna od devet granica planeta. Osim toga, protok hranjivih tvari i gubitak biološke raznolikosti dvije su granice planeta koje su prekoračene. Nadalje, Direktivom se pridonosi i ostvarivanju ciljeva održivog razvoja u EU-u smanjenjem negativnih učinaka na okoliš povezanih s proizvodnjom hrane (2. cilj održivog razvoja), poboljšanjem kakvoće vode (6. cilj održivog razvoja) i smanjenjem onečišćenja slatkih voda i ekosustava 4 (14. i 15. cilj održivog razvoja).
2.RAZVOJ PRITISAKA POLJOPRIVREDNOG PODRIJETLA
Poljoprivredna područja zauzimaju skoro polovinu državnog područja EU-a i društvo ostvaruje višestruke koristi od poljoprivrede. Međutim, neke poljoprivredne aktivnosti stvaraju pritiske na vodna tijela te utječu na zdravlje ključnih vodenih ekosustava.
U ovom je odjeljku predstavljen sažetak informacija koje su dostavile države članice o pritiscima poljoprivrednog podrijetla na izvoru onečišćenja voda nitratima i eutrofikacijom. Treba napomenuti da su informacije koje su dostavile države članice nadopunjene podacima Eurostata jer ih je lakše uspoređivati na razini EU-a 5 .
Populacija stoke
Velika koncentracija životinja na lokalnoj razini predstavlja visoke rizike za okoliš kada proizvodnja gnoja nije u ravnoteži s raspoloživošću zemljišta i potrebama poljoprivrednih kultura. Zbog te se neravnoteže stvara višak hranjivih tvari, od kojih se većina prije ili kasnije izgubi u vodi ili zraku ako se ne izveze iz regije, što ponekad može prouzročiti dodatne pritiske u područjima na koja dospiju.
Prosječna gustoća stoke 6 u skupini EU-28 2013. je iznosila 0,73 uvjetna grla (UG) po hektaru korištene poljoprivredne površine (KPP). Najveća gustoća zabilježena je u Nizozemskoj (3,57), Malti (2,99) i Belgiji (2,68), a najmanja u Bugarskoj (0,21), Latviji (0,26) i Litvi (0,29). Prosječna gustoća stoke u skupini EU-28 smanjila se (–2,9 %) u odnosu na 2010. Najveće relativno smanjenje gustoće dogodilo se u Grčkoj (–18,9 %), Malti (–17,9 %) i Danskoj (–14,4 %), dok je najveće povećanje zabilježeno u Austriji (+7,2 %), Irskoj (+4,5 %), Finskoj (+3,7 %) i Njemačkoj (+3,5 %).
Uspoređivanjem izvještajnih razdoblja 2008.–2011. i 2012.–2015. uočene su sljedeće promjene u broju životinja:
· goveda: blago smanjenje na razini skupine EU-28 (–0,7 %) 7 , uz znatno relativno povećanje populacije u Mađarskoj (+13,8 %), Estoniji (+8,6 %), Latviji (+8 %), Cipru (+5 %) i Nizozemskoj (+4,4 %) te relativno smanjenje u Rumunjskoj (–10,8 %), Malti (–5,2 %), Grčkoj (–5,1 %) i Litvi (–4,2 %),
·muzne krave: blago smanjenje na razini skupine EU-28 (–0,9 %) 8 , uz znatno povećanje populacije u Italiji (+13,9 %), Irskoj (+10,3 %), Cipru (+6,3 %) i Nizozemskoj (+4,8 %) te relevantno relativno smanjenje u Hrvatskoj (–19,1 %), Litvi (–14,7 %), Poljskoj (–12 %), Grčkoj (–11,3 %), Slovačkoj (–11,2 %) i Malti (–5 %),
·svinje: smanjenje (–3 %) u skupini EU-28 9 , uz znatnije relativno povećanje populacije u Portugalu (+7,8 %), Njemačkoj (+4,3 %) i Luksemburgu (+3,5 %) te smanjenje u Sloveniji (–28,5 %), Malti (–24,8 %) i Cipru (–22,3 %),
·perad: smanjenje (–0,5 %) u skupini EU-28 10 , uz znatnije relativno povećanje u Njemačkoj (+37,6 %), Luksemburgu (+33,3 %) i Finskoj (+28,7 %) te smanjenje u Cipru (–42,5 %), Grčkoj (–24,2 %) i Portugalu (–19 %).
Upotreba gnojiva
Na temelju podataka Eurostata, u razdoblju od 2012. do 2014. na razini skupine EU‑28 upotrijebljeno je 9,2 kilotona dušika u obliku životinjskog gnoja, što je smanjenje od 2,6 % u odnosu na razdoblje 2008.–2011 11 . Upotreba životinjskog gnoja s visokim udjelom dušika povećala se za više od 5 % u Mađarskoj i Latviji, dok se u Bugarskoj, Cipru, Češkoj, Malti, Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji smanjila za više od 5 %.
U razdoblju od 2012. do 2014. na razini skupine EU-28 upotrijebljeno je 1,61 kilotona 12 fosfata u obliku životinjskog gnoja, što je smanjenje od 3,1 % u odnosu na razdoblje 2008.–2011. Upotreba stajskog gnoja s visokim udjelom fosfora povećala se za više od 5 % u Mađarskoj, dok se u Bugarskoj, Cipru, Češkoj, Hrvatskoj, Malti, Nizozemskoj, Poljskoj, Rumunjskoj i Sloveniji smanjila za više od 5 %.
Ukupna upotreba dušičnih i fosfatnih mineralnih gnojiva u skupini EU-28 povećala se za 4 % 13 odnosno 6 % 14 u razdoblju između izvještajnih razdoblja 2008.–2011. i 2012.–2015. Među državama članicama postoje znatne razlike: upotreba dušičnih mineralnih gnojiva u Slovačkoj smanjila se za 30 %, a u Nizozemskoj se upotreba fosfornih mineralnih gnojiva smanjila za 46 %, dok se upotreba dušičnih i fosfatnih mineralnih gnojiva u Bugarskoj povećala za 56 %.
Iako je smanjenje upotrebe stajskog gnoja na razini EU-a odraz ukupnog smanjenja broja životinja (–3,6 %) 15 , na trendove na razini država članica utječu i druge promjene, na primjer upotreba stajskog gnoja za proizvodnju energije.
Upotreba stajskog gnoja s visokim udjelom dušika na razini država članica usko je povezana s upotrebom dušičnih mineralnih gnojiva, a slične su i upotrijebljene količine. Iako takva korelacija donekle postoji i između upotrebe stajskog gnoja s visokim udjelom fosfora i upotrebe fosfatnih mineralnih gnojiva, u državama s visokom gustoćom stoke (npr. DK, BE, NL) fosfatna mineralna gnojiva upotrebljavaju se rjeđe nego stajski gnoj s visokim udjelom fosfora.
Ravnoteža hranjivih tvari
Direktivom o nitratima potiče se uravnotežena gnojidba na razini poljoprivrednog gospodarstva, što podrazumijeva sprječavanje gubitaka tako da se usjevima osigurava upravo onolika količina hranjivih tvari kolika im je potrebna.
Ravnoteža hranjivih tvari definira se kao razlika između količine hranjivih tvari unesenih u sustav uzgoja (uglavnom stajski gnoj i umjetna gnojiva) i količine hranjivih tvari koje napuštaju sustav (hranjive tvari koje upijaju usjevi i pašnjaci) 16 . Višak hranjivih tvari nastaje kada biljke ne apsorbiraju svu količinu gnojiva i životinjskog gnoja primijenjenu na tlo ili kada se ta količina ne ukloni tijekom žetve. Višak predstavlja potencijalni gubitak za okoliš ili rizik od budućeg gubitka akumulacijom u tlu.
Između izvještajnih razdoblja 2008.–2011. i 2012.–2015. blago su se povećale neto ravnoteža dušika i neto ravnoteža fosfata na razini skupine EU-28, i to s 31,8 na 32,5 kg N/ha 17 odnosno s 1,8 na 2,0 kg P/ha. 18 To znači da su na razini EU-a potencijalni gubici za okoliš veći nego u prethodnom razdoblju, iako su zabilježene velike razlike među državama članicama.
U razdoblju 2012.–2014. u svim državama članicama osim Rumunjske zabilježen je višak dušika. Najveći višak dušika (> 50 kg/ha) zabilježen je u Belgiji, Cipru, Češkoj, Danskoj, Luksemburgu, Nizozemskoj i Ujedinjenoj Kraljevini. Kad je riječ o fosfatima, najveći višak fosfora (> 5 kg/ha) zabilježen je u Belgiji, Cipru, Danskoj, Hrvatskoj i Malti. Međutim, u osam država članica postojao je manjak fosfora, a najveći manjak zabilježen je u Bugarskoj i Estoniji.
Ispuštanje dušika iz poljoprivrede u okoliš
Informacije o ulozi poljoprivrede u ispuštanju dušika u vodeni okoliš nisu dostavile sve države članice 19 . Na temelju podataka koje su dostavile neke države članice, poljoprivreda je i dalje vodeći izvor dušika ispuštenog u okoliš. U državama članicama koje su dostavile usporedive podatke za oba razdoblja prosječna količina ispuštenog dušika povećala se za 3 %.
3.PRAĆENJE STANJA VODA
Dobro praćenje kakvoće vode polazište je za pravilnu provedbu Direktive o nitratima jer je ključno za otkrivanje onečišćenih voda i određivanje zona ranjivih na onečišćenje nitratima (ZRN) te za poduzimanje odgovarajućih mjera iz programa djelovanja. Direktivom o nitratima utvrđene su neke opće odredbe o praćenju, ali države članice odgovorne su za utvrđivanje programa i strategije praćenja (lokacija mjernih postaja, gustoća mreže, učestalost i vremenski raspored uzorkovanja itd.).
Iz dostavljenih je podataka vidljivo da su države članice ulagale neujednačene napore u praćenje stanja voda te da je uspostavljen velik broj novih mjernih postaja koje ne ukazuju na trendove na razini čitavog EU-a. Zapravo, intenzitet praćenja (primjerice gustoća mreža praćenja i učestalost uzorkovanja) u velikoj se mjeri razlikuje među državama članicama te možda nije uvijek dobro prilagođen stvarnim pritiscima.
Praćenje podzemnih voda
U izvještajnom razdoblju 2012.–2015. ukupan broj prijavljenih postaja za praćenje podzemnih voda u skupini EU-28 iznosio je 34 901, otprilike isto kao i u prethodnom izvještajnom razdoblju 20 .
Prosječna je gustoća mreže u skupini EU-28 oko osam postaja na 1 000 km2 površine zemljišta. Najveća je gustoća zabilježena na Malti i u Belgiji, koje imaju 130 odnosno 97 postaja na 1 000 km2. S druge strane, najmanja gustoća, s manje od jedne postaje na 1 000 km2, zabilježena je u Finskoj i Švedskoj.
Prosječna učestalost uzorkovanja skoro je dvaput godišnje i raspona je od manje od jednom godišnje u Danskoj, Latviji, Poljskoj i Švedskoj do oko pet puta godišnje u Belgiji i Hrvatskoj 21 .
Praćenje površinskih voda
U izvještajnom razdoblju 2012.–2015. ukupan broj prijavljenih postaja za praćenje slatkih voda na razini EU-a povećao se za oko 23 % u odnosu na razdoblje 2008.–2011. te je iznosio 33 042 postaja. Prosječna je gustoća 7,6 postaja na 1 000 km2, pri čemu je najveća gustoća zabilježena u Češkoj, Belgiji i Ujedinjenoj Kraljevini, a najmanja u Hrvatskoj, Njemačkoj i Finskoj 22 .
Kad je riječ o slanim vodama, dostavljeni podaci pokazuju zabrinjavajuće smanjenje ukupnog broja postaja za praćenje u EU-u od 29 %, s 3 135 na 2 205 postaja između dvaju izvještajnih razdoblja. U Francuskoj, Grčkoj, Portugalu, Poljskoj i Španjolskoj 23 zabilježeno je smanjenje veće od 50 %. Napori koje neke države članice ulažu u praćenje slanih voda ne odražavaju uvijek važnost njihova ukupnog obalnog područja.
Učestalost uzorkovanja vode (sva vodna tijela) raspona je od skoro jednom godišnje u Švedskoj do oko 20 puta godišnje u Irskoj 24 .
4.KAKVOĆA VODE I TRENDOVI
Podzemne vode
Kakvoća podzemnih voda
U razdoblju 2012.–2015. u 13,2 % postaja za podzemne vode zabilježena količina nitrata iznosila je više od 50 mg po litri, a u 5,7 % postaja iznosila je između 40 i 50 mg/l 25 . To je blago poboljšanje u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje u kojemu je u 14,4 % postaja zabilježeno više 50 mg/l, a u 5,9 % postaja između 40 i 50 mg/l.
Među državama članicama postoje velike razlike: u postajama za praćenje podzemnih voda u Irskoj, Finskoj i Švedskoj u prosjeku skoro i nije zabilježeno više od 50 mg/l. S druge strane, u 71 % postaja za praćenje podzemnih voda u Malti, 28 % u Njemačkoj i 21,5 % u Španjolskoj u prosjeku je zabilježeno više od 50 mg nitrata po litri. Međutim, usporedivost podataka među državama članicama ograničena je zbog razlika u mrežama i strategijama praćenja.
Najniže koncentracije nitrata zabilježene su u podzemnoj vodi u zatvorenim i krškim vodonosnicima, gdje je u samo 5 % postaja zabilježena razina od 50 mg/l ili više, a najveći udio postaja sa zabilježenih 50 mg/l ili više odnosio se na dubine podzemnih voda od pet do 15 metara 26 .
Slika A. Dijagram učestalosti godišnjih prosječnih koncentracija nitrata u podzemnim vodama 27 . Rezultati su prikazani za sve postaje za podzemne vode na različitim dubinama.
Trendovi u kakvoći podzemnih voda
Usporedba rezultata praćenja stanja vode iz razdoblja 2012.–2015. s rezultatima za razdoblje 2008.–2011. pokazuje da je u 74 % postaja kakvoća vode ostala ista ili se poboljšala. Naime, u 42 % postaja u EU-u zabilježen je stabilan trend, dok je u 32 % postaja zabilježen padajući trend. Kakvoća vode pogoršala se u 26 % postaja 28 , slično kao u prethodnim izvještajnim razdobljima. Najveći postotak postaja u kojima se stanje poboljšalo zabilježen je u Bugarskoj (40,9 %), Malti (46,3 %) i Portugalu (43,6 %), najveća stabilnost zabilježena je u Švedskoj (98 %), a najveći postotak postaja na kojima se stanje pogoršalo prijavile su Estonija (44,4 %), Malta (43,9 %) i Litva (58,5 %). Dakle, u nekim se državama uočava polarizacija, pri čemu se stanje onečišćenih područja pogoršava, a čistih područja poboljšava.
Površinske vode
Kakvoća površinskih slatkih voda
Koncentracija nitrata
Na temelju godišnjih prosjeka za sve prijavljene postaje za praćenje, u 64,3 % postaja zabilježene su koncentracije nitrata manje od 10 mg po litri, dok su u 2 % zabilježene koncentracije od 40 do 50 mg po litri, a u njih 1,8 % koncentracije su bile veće od 50 mg po litri. To je poboljšanje u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje u kojem je u 2,5 % postaja bilo izmjereno više od 50 mg po litri, a u 2,5 % postaja od 40 do 50 mg po litri 29 . Najveći postotak postaja u kojima su koncentracije iznosile 50 mg po litri ili više zabilježen je u Malti, dok je u podacima koje su dostavile Švedska, Irska i Grčka zabilježen najveći postotak postaja s koncentracijama manjima od 2 mg/l.
Slika B. Dijagram učestalosti godišnjih prosječnih koncentracija nitrata u površinskim slatkim vodama (rijekama i jezerima)
Eutrofikacija
Dostavljanje podataka o eutrofikaciji vrlo je neujednačeno pa su tako neke države članice dostavile podatke samo za određene tipove voda, dok druge uopće nisu dostavile podatke o stanju eutrofikacije 30 . Osim toga, procjena trofičkog stanja uvelike se razlikovala među državama članicama, ne samo u pogledu upotrijebljenih parametara nego i u pogledu metodologija određivanja razreda trofičkog stanja 31 .
Od svih postaja za praćenje rijeka za koje su dostavljeni podaci, stanje u 12 % postaja bilo je eutrofično, a u 7 % postaja hipertrofično, dok je u njih 31 % stanje bilo oligotrofično, a u 21 % ultraoligotrofično 32 . Od svih država članica koje su dostavile podatke o eutrofikaciji u rijekama postotak eutrofičnih ili hipertrofičnih postaja na rijekama u Cipru, Sloveniji, Portugalu, Grčkoj, Sjevernoj Irskoj, Rumunjskoj, Latviji i Bugarskoj relativno je malen, dok je u Austriji, Luksemburgu, Španjolskoj, Litvi, Češkoj, Belgiji, Hrvatskoj i Malti postotak eutrofičnih ili hipertrofičnih postaja na rijekama 33 relativno velik.
Od svih postaja za praćenje jezera za koje su dostavljeni podaci stanje u 18% postaja bilo je eutrofično, a u 8% postaja hipertrofično, dok je u njih 45% stanje bilo oligotrofično, a u 1% ultraoligotrofično 34 . Od svih država članica koje su dostavile podatke o eutrofikaciji u jezerima najmanji postotak eutrofičnih ili hipertrofičnih jezera zabilježen je u Malti, Rumunjskoj i Austriji. Bugarska, Hrvatska i Poljska države su članice u kojima je zabilježen relativno velik postotak eutrofičnih ili hipertrofičnih jezera.
Trendovi u kakvoći površinskih slatkih voda
Vidljiva su pozitivna kretanja u odnosu na izvještajno razdoblje 2008.–2011. Naime, zabilježeno je poboljšanje godišnjih prosječnih koncentracija nitrata u 31 % postaja za praćenje slatkih voda, pri čemu je u njih 9 % zabilježeno veliko poboljšanje. U polovini postaja za praćenje stanje je nepromijenjeno. Nažalost, kakvoća slatkih voda pogoršala se u 19 % postaja za praćenje slatkih voda, pri čemu je u njih 5 % zabilježeno veliko pogoršanje 35 36 .
Trendovi na razini EU-a u pogledu trofičkog stanja površinskih slatkovodnih voda nisu se mogli utvrditi zbog nedostatka podataka i razlika u metodologijama koje države članice primjenjuju za određivanje trofičkog stanja.
Slane vode
U slanim vodama 37 koncentracije nitrata niže su nego u slatkim vodama. Na temelju prosječnih godišnjih vrijednosti u 0,7 % postaja koncentracije su iznosile 25 mg/l ili više, a u 75,7 % postaja bile su niže od 2 mg/l 38 . Zabilježeno je blago poboljšanje u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje u kojem je u 1,4 % postaja za praćenje prosječna godišnja koncentracija nitrata iznosila 25 mg/l ili više. Međutim, usporedba među razdobljima ograničena je zbog velikog smanjenja broja postaja za praćenje.
Podatke o eutrofikaciji prijelaznih, obalnih i morskih voda dostavio je samo ograničen broj država članica. Podatke o prijelaznim vodama dostavilo je samo osam država članica (Irska, Italija, Latvija, Litva, Malta, Poljska, Rumunjska i Španjolska) i dvije regije (Flandrija i Sjeverna Irska). Nažalost, iz dostavljenih podataka vidljivo je da je u njih šest 100 % voda eutrofično ili hipertrofično 39 .
Podatke o obalnim vodama dostavilo je samo devet država članica (Bugarska, Finska, Italija, Latvija, Malta, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Španjolska) i jedna regija (Sjeverna Irska). Od navedenih država u njih je pet bilo više od 50 % eutrofičnih ili hipertrofičnih priobalnih voda 40 . Podatke o eutrofikaciji morskih voda dostavile su samo Italija, Latvija i Rumunjska 41 .
5.ODREĐIVANJE ZONA RANJIVIH NA ONEČIŠĆENJE NITRATIMA
Direktivom o nitratima od država članica zahtijeva se da odrede zone ranjive na onečišćenje nitratima, odnosno područja s odvodnjavanjem u vode koje su onečišćene ili su u opasnosti da budu onečišćene. Pri određivanju zona ranjivih na onečišćenje nitratima države članice umjesto određivanja pojedinačnih zona mogu odlučiti primjenjivati program djelovanja na svojem cjelokupnom poljoprivrednom zemljištu. Taj pristup primjenjuju Austrija, Danska, Finska, Irska, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska, Njemačka, Rumunjska, Slovenija, regija Flandrija i Sjeverna Irska.
Države članice koje umjesto toga odluče odrediti pojedinačna područja moraju utvrditi kriterije za određivanje. Ti se kriteriji temelje na definiciji onečišćenih voda kako je navedena u Prilogu 1. Direktivi, ali mogu se razlikovati među državama članicama.
Ukupna površina područja ranjivih na onečišćenje nitratima, uključujući države članice koje primjenjuju program djelovanja na svojem cjelokupnom području, povećala se sa 1 951 898 km2, koliko je iznosila 2012., na oko 2 175 861 km2 , koliko je iznosila 2015. 42 , što je oko 61 % poljoprivredne površine 43 . To znači da se na 61 % poljoprivrednog zemljišta EU-a moraju ispunjavati obveze u cilju postizanja uravnotežene gnojidbe.
Međutim, iz dostavljenih je informacija vidljivo da na razini država članica i dalje postoje područja potencijalnog onečišćenja voda koja nisu uključena ni u jednu zonu ranjivu na onečišćenje nitratima. Osim toga, neke su države članice odredile područja tako da obuhvaćaju samo ograničenu površinu oko postaja za praćenje, što dovodi do vrlo rascjepkanog određivanja koje dovodi u pitanje moguću učinkovitost programa djelovanja. Za ilustraciju, na karti navedenoj u nastavku prikazana je trenutačna površina koju obuhvaćaju zone ranjive na onečišćenje nitratima te postaje za praćenje podzemnih voda s prosječnim koncentracijama nitrata većima od 50 mg/l. Međutim, kako je prethodno navedeno, kriteriji koje države članice primjenjuju za određivanje mogu uključivati i druge parametre, a ne samo prosječnu godišnju koncentraciju.
izvan ZRN-a
Karta A. Područje određeno kao zona ranjiva na onečišćenje nitratima (ZRN) i postaje za praćenje podzemnih voda s prosječnim koncentracijama nitrata većima od 50mg/l izvan ZRN‑a, razdoblje 2012.–2015. 44
6.PROGRAMI DJELOVANJA
Države članice obvezne su donijeti jedan ili više programa djelovanja koji se primjenjuju u određenim ranjivim zonama ili na cjelokupnom području. Programi djelovanja sadržavaju barem mjere iz priloga II. i III. Direktivi. Nekoliko država članica donijelo je programe djelovanja na regionalnoj razini.
Tijekom izvještajnog razdoblja 2012.–2015. većina država članica ili regija određenih država članica donijela je nove ili revidirane programe djelovanja.
Mjere iz programa djelovanja od ključne su važnosti za smanjenje onečišćenja voda uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora i sprječavanje daljnjeg takvog onečišćenja. Određivanje standarda primjene gnojiva kojima se osigurava uravnotežena gnojidba jedna je od najvažnijih i najzahtjevnijih mjera. Skoro sve države članice odredile su količine ukupnog dušika koje su dopuštene pri proizvodnji pojedinih usjeva. Nekoliko država članica odredilo je dopuštene količine za primjenu fosfora, što može biti izuzetno važno za smanjenje i sprječavanje eutrofikacije. Načini na koje se ti standardi primjene izračunavaju i prenose poljoprivrednicima razlikuju se u državama članicama. To bi moglo utjecati na djelotvornost mjere zbog učinaka na sposobnost poljoprivrednika da ispune obveze i na kontrole.
Skladištenje stajskog gnoja još je jedan važan element koji zahtijeva dodatnu pozornost. Iako u svim državama članicama postoje odredbe o skladištenju stajskog gnoja, uključujući skladišni kapacitet, u tom je području potrebno pojačano djelovanje, koje uključuje i prikupljanje više informacija o trenutačno raspoloživom skladišnom kapacitetu na razini poljoprivrednih gospodarstava.
U nekim državama članicama koje primjenjuju program djelovanja na čitavom državnom području glavni je problem primjereno usmjeravanje mjera na različite regionalne pritiske i žarišne točke. Neke su države članice u tu svrhu odredile područja u kojima se mjere iz programa djelovanja provode u pojačanom obliku.
Države članice sve više usmjeravaju određene mjere na posebna „poljoprivredna gospodarstva koja ostvaruju slabije rezultate” u pogledu zaštite okoliša (veliko opterećenje hranjivim tvarima), a veću fleksibilnost dopuštaju „poljoprivrednim gospodarstvima koja ostvaruju dobre rezultate”. Iako taj pristup može biti zanimljiv, njime se mogu ostvariti rezultati jedino ako je popraćen jasnim ciljevima u pogledu zaštite okoliša, strožim mehanizmima provedbe i točnim planom upravljanja hranjivim tvarima.
Komisija će nastaviti poduzimati odgovarajuće mjere kako bi se osigurala kvaliteta tih programa djelovanja te kako bi, u granicama fleksibilnosti koju državama članicama dopušta Direktiva, mjere sadržane u tim programima bile primjerene i razmjerne problemima u pogledu kakvoće vode s kojima se suočavaju pojedine države članice.
7.PROGNOZA KAKVOĆE VODE
Metode koje države članice primjenjuju za ocjenu promjena u kakvoći vode temelje se uglavnom na analizi trendova, procjenama scenarija ili simulacijama modela, ponekad u kombinaciji s analizama prošlog i očekivanog razvoja poljoprivrednih praksi. Te su prognoze međutim obilježene neizbježnim nesigurnostima zbog velikih razlika u klimatskim uvjetima i uvjetima tla te njihovim učincima na kakvoću vode.
Dvanaest država članica i dvije regije prognozirale su daljnje smanjenje koncentracija nitrata u podzemnim i površinskim vodama zbog primjene mjera u utvrđenim programima djelovanja i provedbe nekoliko poljoprivredno-okolišnih mjera predviđenih programima ruralnog razvoja. Sedam država članica i tri regije nisu iznijele jasnu prognozu buduće kakvoće vode jer su, primjerice, za neka vodna tijela prognozirale poboljšanje kvalitete vode, a za druga pogoršanje kvalitete vode.
Tri države članice (Grčka, Hrvatska i Portugal) nisu izvijestile o prognozi kakvoće vode. Cipar i Belgija (Flandrija) izvijestili su da prognoze nisu moguće zbog vremenskog odmaka između provedbe mjera i njihova učinka ili zbog klimatskih i hidroloških uvjeta.
8.ODSTUPANJA OD OGRANIČENJA OD 170 KG N/HA GODIŠNJE
Direktiva o nitratima dopušta mogućnost odstupanja od maksimalne količine od 170 kg dušika iz stajskog gnoja po hektaru godišnje u ranjivim zonama, pod uvjetom da su ispunjeni nepristrani kriteriji iz Priloga III. Direktivi te da količine koje odstupaju ne dovode u pitanje ostvarivanje ciljeva Direktive. Standardi upravljanja koji se zahtijevaju od poljoprivrednika kojima je odobreno odstupanje viši su od onih iz programa djelovanja i uključuju dodatne obveze u pogledu plana upravljanja hranjivim sastojcima te dodatna ograničenja u pogledu upravljanja zemljištem.
Odstupanja se odobravaju provedbenom odlukom Komisije na temelju mišljenja Odbora za nitrate, koji pomaže Komisiji u provedbi Direktive. Na kraju 2015. odstupanja su bila na snazi u šest država članica, a odnosila su se na cijelo državno područje (Danska, Nizozemska i Irska) ili na neke regije tih država članica (Flandrija u Belgiji; Emilia-Romagna, Lombardija, Pijemont i Veneto u Italiji; te Engleska, Škotska, Wales i Sjeverna Irska u Ujedinjenoj Kraljevini) 45 .
9.POSTUPCI ZBOG POVREDE
U srpnju 2017. protiv sedam država članica vodilo se osam postupaka zbog povrede: protiv Francuske u pogledu određivanja zona ranjivih na onečišćenje nitratima (ZRN); protiv Grčke u pogledu ZRN-a i programa djelovanja; protiv Poljske u pogledu ZRN-a i programa djelovanja; protiv Slovačke u pogledu praćenja, ZRN-a i programa djelovanja, protiv Bugarske u pogledu programa djelovanja, protiv Njemačke u pogledu programa djelovanja i protiv Belgije (Valonska regija) u pogledu programa djelovanja.
U razdoblju 2012.–2015. u okviru mehanizma EU Pilot pokrenute su istrage protiv četiriju država članica (Češka i Luksemburg u pogledu programa djelovanja; Estonija u pogledu ZRN-a i Španjolska u pogledu programa djelovanja i ZRN-a). U razdoblju 2016.–2017. u okviru mehanizma EU Pilot pokrenute su još tri istrage protiv triju država članica (Nizozemska u pogledu odluke o odstupanju te Danska i Ujedinjena Kraljevina u pogledu programa djelovanja).
10.ZAKLJUČCI I BUDUĆI IZAZOVI
Iz podataka o koncentraciji nitrata vidljivo je da se u razdoblju 2012.–2015. kakvoća slatkih i podzemnih voda blago poboljšala u odnosu na prethodno izvještajno razdoblje (2008.–2011.). Međutim, stanje nije jednako u cijelom u EU-u pa tako u nekim državama članicama programi djelovanja imaju dobre rezultate, dok je u nekim državama članicama potrebno poduzeti dodatne mjere kako bi se onečišćenje smanjilo ili spriječilo. Unatoč nekim pozitivnim pomacima, preopterećenost hranjivim tvarima iz poljoprivrednih izvora općenito je i dalje jedan od najvećih pritisaka na vodeni okoliš. Taj bi problem trebalo riješiti kako bi se postiglo dobro ekološko stanje voda kako je utvrđeno Okvirnom direktivom o vodama.
Slično kao i u prethodnom izvještajnom razdoblju, ne mogu se donijeti nikakvi zaključci o razvoju trofičkog stanja zbog nedostatka podataka i razlika u metodologijama koje države članice primjenjuju za ocjenu stupnja eutrofikacije. Komisija smatra da bi za usklađeniju primjenu zakonodavstva o vodama trebalo primjenjivati zajedničku metodologiju ocjene stupnja eutrofikacije. Međutim, može se zaključiti da je problem eutrofikacije i dalje prisutan u brojim područjima, primjerice u Baltičkom moru.
U razdoblju 2012.–2015. intenzitet praćenja podzemnih voda bio je sličan onom u razdoblju 2008.–2011., dok su se u slučaju površinskih slatkih voda povećali i broj i gustoća postaja za praćenje. Međutim, države članice trebale bi uložiti veće napore u praćenje slanih površinskih voda s obzirom na to da se tijekom ovog izvještajnog razdoblja znatno smanjio ukupan broj prijavljenih postaja.
Osim toga, potrebno je uložiti napore kako bi se osiguralo da broj postaja za praćenje ne utječe na točnost procjene trendova u kakvoći vode.
Nadalje, još uvijek ima prostora da se u nekim državama članicama poveća razina praćenja voda. Time se može pridonijeti boljoj usporedivosti podataka o opsegu i trendovima onečišćenja hranjivim tvarima te pružiti detaljnija slika ukupne kakvoće vode u EU-u i osigurati otkrivanje svih onečišćenih voda.
Ukupna površina zona ranjivih na onečišćenje nitratima povećava se od 2012. Međutim, u nekim državama članicama potrebna su daljnja poboljšanja u određivanju zona ranjivih na onečišćenje nitratima kako bi uključivale sva područja s odvodnjavanjem u vode u kojima uzrokuju onečišćenje i tako se osigurala djelotvornost programa djelovanja.
Kvaliteta programa djelovanja općenito se poboljšala, mjere su postrožene, a metodologije za postizanje uravnotežene gnojidbe poboljšane. Međutim, još uvijek postoje problemi koje treba riješiti. Na primjer, u nekim državama članicama koje primjenjuju program djelovanja na cijelom državnom području potrebno je na odgovarajući način prilagoditi mjere različitim regionalnim pritiscima i žarišnim točkama. Programima djelovanja kojima se omogućuje fleksibilniji pristup na razini poljoprivrednog gospodarstva može se povećati odgovornost i sudjelovanje poljoprivrednika. Taj pristup može uroditi plodom jedino ako je popraćen jasnim općim i pojedinačnim ciljevima zaštite okoliša, u kombinaciji s djelotvornim savjetima i potporom poljoprivrednicima za odabir i provedbu pravilnih mjera, strožim mehanizmima provedbe propisa te točnim planom upravljanja hranjivim sastojcima.
Jedan je od problema i kako pravilno uzeti u obzir sve unose hranjivih tvari, uključujući i one koji ne dolaze samo iz mineralnih gnojiva i stajskog gnoja nego i one iz, primjerice, poboljšivača tla, pročišćene vode koja se upotrebljava za navodnjavanje, digestata i hranjivih tvari koje se već nalaze u tlu. Drugi je problem učinkovitim upravljanjem stajskim gnojem spriječiti da se hranjive tvari izgube u vodi i zraku. Primjenom zajedničkih metodologija za izračunavanje izlučivanja hranjivih tvari i za prikupljanje podataka omogućila bi se usklađenija ocjena ravnoteže hranjivih tvari te djelotvornija upotreba hranjivih tvari iz stajskog gnoja.
Potrebno je posvetiti veću pozornost tome kako se istraživanja i inovacije mogu upotrijebiti za pronalazak rješenja za neke od utvrđenih problema. Istraživački projekti EU-a mogu pružiti uvide koji će pridonijeti stvaranju zajedničke metodologije za usklađeniju ocjenu eutrofikacije, jačanju praćenja kakvoće vode, primjerice na temelju najsuvremenijih alata za praćenje, te razvoju djelotvornih programa djelovanja.
U nekim se državama članicama i dalje ulažu napori u razvoj inovativnih tehnologija obrade stajskog gnoja. U skladu s akcijskim planom za kružno gospodarstvo ti obećavajući trendovi prilika su da se potakne upotreba recikliranih hranjivih tvari umjesto onih primarnih. Glavni je problem dobivanje recikliranih proizvoda koji imaju barem istu ili veću ekološku i poljoprivrednu učinkovitost u odnosu na primarne hranjive tvari koje zamjenjuju.
Kao što je istaknuto u Radnom dokumentu službi Komisije „Poljoprivreda i održivo upravljanje vodama u EU-u” 46 , potrebno je poboljšati upravljanje i pojačati dijalog te zajednički koordinirana djelovanja između svih relevantnih dionika (tijela nadležnih za poljoprivredu i zaštitu okoliša, poljoprivrednika, vodnogospodarskih poduzeća i korisnika voda itd.). U tom se kontekstu i „Akcijskim planom za prirodu, ljude i gospodarstvo” 47 države članice poziva da poboljšaju sinergije između direktiva o prirodi i Direktive o nitratima.
Naposljetku, radi povećanja transparentnosti, osiguravanja usmjerenijeg izvješćivanja i smanjenja administrativnog opterećenja, Komisija će poduzeti odgovarajuće radnje u kontekstu izvješća „Mjere za pojednostavnjenje izvješćivanja o okolišu” 48 .
COM(2017) 312 final. http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52017DC0312&qid=1522766632367&from=HR
